GJURO SZABO: INSTALACIJA NAGODBENOGA BANA

BARONA LEVINA RAUCHA 1869.

Nema možda daga aja, kaji bi jasnije prikazaO' cijela stanje prašle
Habsburške monarkije, anapase stanje svega života u Hrvatskaj t1 o.na
daba, kad se je stvarala prije skora sedamdeset gadina takO' zvana "Na-
gadba« (1868.), te kada ,se spoznala, kakO' su Be , kakO' Pešta padmuklO'
radili i kakave su ljude za svoje mra ne ciljeve adabirali. Tu se pr~kazuju
ljudi anaga doba baš kakovi su bili. Jasno je, da je država, kaja .je takO'
radila, morala prapa.sti te je i prapala, baš ka šta je i ana atu eno, »pre-
pokarna« plemstva i paluplemstva maralo iJzgilnuti,kad se je sama u inila
sama štafažam u magnatskim adarama za obi ne paliti ke zla ine i lapav-
luke, a sve zatO', da se domogne vlasti. A kad se je damagia, onda je tu
vlaJst zlorabilo prativonaga naroda, iz kajega je patekla, narada, ikaii mu
je padaO' i zemlje i JT.aga blaga u izobilju. Sve je ta pasve sa,glasna s tokam
vje ne pravde, šta je ta r- ava plemstva iš ezla, plemstva, kaje se nije ni
htjela služiti svajim, hrvatskim jezikom, ve se dijelam admetnula u iste
nemškutare ili 'se dala dušam i tijelam u službu magjarske ideje, takO', da
je postala najgorljivijim prapagatarom magjarštine, pa je dapa e pasvema
advrgla svaj materinj';. jezik J prigrlila magjarštinu, bez abzira na ta, da je
Magjar - i najbalji - zakleti dindušmanin svakaga evrapskoga narada,
anapase Slavenstva. Zar ima igdje takO'.žalQsnoga .primjera na šta je ona
zlaguka »harvahska-vugerska« stranka, koja se suprostaviJa i ,svemu da-
brom, šta je Ilirstva danijelo, pa osnavala adurni »Kasina«, gd~e je bila
prva zada a nau Hi magjarski jez~k .... ?! IstiIna je, da su tu mnaga
skrivile i žene tu ilIlke, a ta je vje na i,stina, kakO' vidimO' i dana,s; tu inska
žena truje i najbaljega avjeka i stvara ad njega prostaga renegata, kaji
mora i u grobu nositi pravi ntt kletvu svaga vremena za ·sve vijeke vje-
kava. Pa je bIla pa vje naj pravdi, da se danas pa nekada Rauchovaj
Lužnici še u opatice, dak Levin Rauch pa iva nakon 71 godinu živata
ve 44 godine u anoj nemila atrcanaj grobnici da svaje nekada patranatske
crkve u Puš i. A akO' njegava nekadašnjega pasjeda sve se zeleni kaO' u
vje naj mlados1i '" Mažda u teškom miru graba sania o' onaj veli ajnaj
svajaj instalaciji, kaja je bila ~atavo krunisanje, kakO' je an sam jednam
priznaO' u razgavaru, da je ta zatO' takO' udesia,da ljuti Ma,g;are! Alti - oni
se nisu ljutiH, a an se ljuta prevariO', kad je mislia" da »Vugri« trebaju
»Harvate«, kakO' Horvati Vugre. Tekar je druga vrijeme dakazala, da
Harvati ne trebaju takove na:zavibra e, a da je ta vrijeme dašla, da je
nestala djela i nedjela Levina Raucha, tamu je pridonesla baš naiviše
njegova rabl)ta, kaja mu ie donijela tu bajnu pra slavu instalacije. Akad
je svaj pasaO' davršia, dabia je i an putni list u nepovrat, ma da se je
uvijek nadaO', da e se jaš vratiti dani njegave slave i ma i.

157
 ..-,

~;otto\tb.l$fohtlr '1'01 e'to' ~ . tt\tb.\sthOr• 'l"OIe..... ~'

PII ··-'PJ.<te•
~'O~ .•.. ~ ~'O~."t. ,~. .
~#
,. I . ..~,;.
.ODaL .. ~f' " ~.. • •• •••
1- 1" (',,_
_JBf S~~
~~
~.,.~ ;:·/tt.
~.. . . . ... . ~~
Dkn&.uw. ZQall:'ble. ete. ___1_ ••••lr~ DiaDlItliehe Z\1,lll&.e eM.

I I
.-... 'it1!i1~~'i1\l\'iI~
-"r-·-·.
\ AGRU',,'EN 6625 R~ 22~ W .06 ZIHRN 30, TAX. lG S 20 N
~_.- ._. __. 4 •. ~ uz I'VOTVOREN~ OVA NAGODA I TAKOo.,E~ • .!...!'.n_~~_~~_
I'PRAESIOI~V DfR kR !i1.OV "OFKANZlEI AN aUN ST'ELIVERTRETER " ..E.ESARS~O!··' !RALJEvSKO APO~iOL~I(OM vELICANSTl:IJ 00"6R(.-,.:

". ll;'.sAUC-:- AO R!l.M_~_\iO I .- vE-;~oiQ TE_~~ G ~A~; OF~ I ••.•• \ POTvRO,jf.NA I POSVtTJEN!\ UvRS1.JIIJE ~t OVIM MEIJJUr-"

.tZHONE ( I Lt "RAT"E - ~A·~O-NJU.jt s~) ~,~-;-

8~J"'O'1~~'O~~ l\>!~<PO"N.: ~_!cXCE~L(~,'2~:
--;----- -- --_._-'-'-_. ------- '- ----_.-
...2!'t~!..L~~!J KRA.'J~~K[ I KRHJf\l1 "AH H~VH~KE
~I 2~< "~~3~~2 ~~~l~":' 51H~,,~,':"2,t- "
~nVO~~ L LlA..!:.':::!:IJF. KAKO :~LIED' : U,I,MI$LU , P~E~\
~ I H ~~M__~~.~EITS ''\2 5\O,~\.I_bto_ 5\22~ 2~?~~~2.~ ~ '!;'
'-'P~RAGR,lFA' .ORI;NAVAJU 'sr KAV k HRITUB,JU' ·~:·~J VI;;:\H-..,...j
.G; S1li ·~~.~\:_",\~_,"'\2 S0:s..~~:\L"'O ''lI ~1 5\0 h\O;41r ,--,_--:...- .---- •• --------- __ e-:,..__ .

fi;N" 5~ ·:_'\.l!\~5~ 2..~672.~'0 - ~P_bX? ·1>40 B.'O HRVATSKE SlAVO~I.J[ 1 OAI\lACI.JE· SPAJAJUr.f: ,SVE ONO
--. _--' .. ------ ----'--
~~I_: __ ~ONS~':-l;.A!,AK o flZHU~
~KUPA S GRADO\' I KOIARO~' B'KAR~iIW\ f',..
aLE DE IZRAVI.A~,JA U&510"AV$IH MFUJU KRAl,JEVINO~ I
tit -----.UGAR~KOM SPAQA K LUp~NIJI RlfCKOJ S I 71lE 1J ( 'I. GRA A I KQiARA

. KR" L 'E
J VI ·'''1
".·n.. u~VA1SK.tllV ~LAVONIJOM
_ _. ... I OALM,\CIJOII .. -'-'-"':1', '-•\'/' ECK 00' •• 'OJI
, {;liAO, lUKA
-:.'~;...' _~I Kopo. S"CINJAV~ _ Po~nl.Nv

~;~~O~~A~;'H ·~-;~.!."'\H~·-=-:;-'·~'~~~ N·AYO~.~ JE,!lNf S~~~ {LV~- KRU~OM SP(] lf.~. TIEl~~~~CHAE .HEGNI
'I
nOlu ~AHORn~ KRAl.,f"I~[ UGAR$I([ • S_DRUGE -SlUNf '-IEOJU SABORO""' I CO'RUNAE A NttcV ~ORPU~' I Oll'O"KOJf(lA oe TAK(lV~-
.KOlAl J,' IN"" 4il\,l1SU
~u "O N I J.~. ..L 0,1 [I.IH I JE ------ _._~ --_._ ... .•.. "

J1RAY'Ii.f\',JA UBSTOJA"~IH MEOJU NJIMI Al!TON,:a'l J; NA NJU PPOTEZIJ~IH '.E 7AXlINuJ,ICNIH I t.

. ------------- _.__l i'
'.i !Il
l- OR'ZAvG--'I-'A i !-i P I T ~ .'1.'; ~ l.J
s P G P A 7. 'J ~Il J [' N OJ ( ~
e to *_

..4uflJfflOf'.ff!o. 0'1""Ja. .Aa/,•••• ".,

I (•••• ,cIt;nu W, .iho '" 41:.J,lll'!ltl ~".' 0' h ~;:. \ •••• ',.,.. __ ••• ta •• &1fpMt ~ •• WH'· I';r iii MI~"" k• .et ••.••• ':ti w ~ ., '''''Utl ,•••••• )

Brzojav o zLogLasnoj .krpici. u ugarsko-hrvatskoj nagodbi 1868. a. koja se ti e grada Rijeke s kotarom
 Svršetak prednjega dijelom šifrir nog brzojava

Ta njegova i njegorvih kreatura rabota: zvala se »Nagodba«!

'Poznato je kako je doslo do te nagodbe, koja i nije drugo no jedan
nezakoniti zakon, tek nisu svi' detalji još potkrepljeni dokumentima, pa
emo tu još neke važne detaJj,e ej postalIljru te pokojne nagodbe iznijeti.
I,s+.ina,mnagi su je smatrali barem nekakovimdobitkom, a možda bi to i
bilo, da j'e primljena onako, kako je bila s po etka zasnavana. Ali najgori
me u najgarima Rauchovim pomaga ima, Josip Žuvi is.kvario je i po-
garšao tu nagadbu tako (sve od ogavnoga štreberstva), da je umjereni
unianista graf Julije Jankovi mogao s pravom kazati, da daje manje prava
no š' o su imale starinske županije. Isti!na je, da je Žuvi zato postao prvi
odjelni pre,dstajnik za provasu e, pa je stvorio još i lex Žuvi , koji sva-
koga azna uje veleiz,daj:nikom, tko ne bi prignuo šiju pre,d tim kumirom,
pa i nakan tobožnje revizije. Ali kad je nestalo RaJucha nesta,de i nie,gorvih
pamaga a, pa se Žuvi (a i dr. Šuhaj!) spasti u Peštu k vrhavnom sudu.
Ali teško cvili Žuvi' u tu ini za domovinom, kaju je nemiJo izdao, pa kad
je dovršio službovanje, vra a se u Zagreb; da na e grab na Mirogoju i
nitk,o za ta~ groh ne pirta, skare nitko i ne ~na za tu krea'turu, za koga
nema nikada oproštenja '" S takvim se IjUJd~maRauch okružio, pa je
mnogo taga palo na njegova le a, što mažda sam i nije skrivio. Ali: kaži
mi s kim se družiš, pa u ti re i tka si i' kakav si ...
Hrvatski je narod imao zapravo poslije 1848. samo jedan jedini sabor
u godini 1861. Dakako, da je i taj b:o rastjeran, ali 4 sveske zapisnika toga
sabora, što su ih izdali Šuhaj i Kušlan, pakazuje visoki stepen toga sabora.
Da, tu su jaš sudjelavali i mnogi ljudi, kaji su doživjeli i proživlieli i ilirska
doba i etrde'setosmu godinu, ,dok je Le'VlinRaJUchbio u protivni kom ta-
baru, u magjaronskom kasinu, pa se nije dao ni iun sklonuti; da se os,tavi
tu inske rabote. A vrijeme se promijenila:'novi car odužia se svojim na-
rodima tako, da je uveo naj,crni-jiapsalutizam, tobaže na SP lJS carevine, a

159
zapravo na njenu propast. Pa. takov je' ostao cijeli svoj vijek, svaki je
morao iš eznuti, tko <seu<sudioi pomisliti na promje'nu, koja bi zna ila -
spasenje carstva i dinastije. A kohno je uviJjek bilo i bit e, kad vladari
vladaju protiv svojih naroda.
Sabor godine 1861. bio je doista nacionalni zbor: nema toga pitanja
kojim se ne hi bio zabavio, nema potrebe onog vremena, za koju se nije
tražilo sretstava! Da, baš Je taj sabor stvorio glasovit la,nak 42. kojim se
morao ure,diti odnošaj ,s Ugars'ko:m na pravedan na in, te je sam kralj
Franjo Josip dao svoju rsankciju na taj lank. Nemile batine u godini 1859.•
gubitak velikih, bogatih provincija, na as ga je osvijestio, ali - samo na
as; uskoro je bio Solferino zaboravljen ... A apsolutizam se vratio pod
drugom maskom. Slavenski su narodi po eli sve više uvidjati, da je za njih
ta država i takova država puka tamnica. Istina, u Hrvatskoj je nestalo
bana Coroninija, koii nije ni kao ban, ni kao ovjek bio loš, aH je bi,onarodu
sasvim stran, pa nije kona no nikoga imao uza se. I tada do e Šok evi .
Morao je on, posljednji vojnik na banskoj stolici, prisegu Jela i evu obno-
viti, ali je utio da je i on osu en na nera,d i nemo u tako tjesrkobnoj atmo-
sferi. I on je morao slobodoUJtllni izborni re,d dosta znatno izmijeniti.
Zatim do e god. 1866., kalda je Njema ka zaigra1a nemilu igru ,s Austrijom.
Franjo je Josip pokazao -svoju strašnu ud najjasnije u postupku prema
nesretnom vojskovo i Benedeku, koji je znao, da pora:z mora do i, kad su
Nijemci bolje oružani, daileko bolje i modernije, pa je uzalud zaklinjao
Franju Josipa, da sklopi odmah mir prije poraza, koji je zauvijek skršio
j pomisao na kakovu premo Habsburgovaca u Njema koj. I car oduze
Benedeku poštenu rije , da 'se ne e nikako braniti, a onda ga da,de naj-
sramotnije napasti ... Pa lakova je 'sudbina s,tiza1a sve, koji 'su se dali u
poštenu službu, sve do godine 1916.
I od sada komandiraju Nijemci, komandira Bismarck i poraženi car
mora sve raditi, kako Berlin zapovijeda .. Tako po inje definitivan rasap
stare monarkije, Berlin šalje dapa e na ministarsku stolicu u Austriju
Nijemca: Beusta! I dekretira se: Austrija ne smije biti federativna država,
mora se uvesti dualizam, tako da samo Nijemci dobiju vlast u šake, a
Magjari imaju biti pomaga i u davljenju Slavena. I onaj Franjo Josip, koji
je poslao svoga Haynaua u Ugarsku, koju je upokorio ruski vojvoda
Paskijevi , da tamo nemilosrdno strijelja i vješa sve, koji nisu umjeli
umaknuti. I Haynau je najbestijalnije sve to izveo, Batthyanyja polumrtva
ve strijeljao, u Aradu 13 boraca za slobodu povješao na sgražanje cijeloga
kulturnoga svijet - taj Franjo Josip mora kona no po diktatu po i u
Canossu, po i u Peštu, da se »izmiri« s Magjarimal A ta je po kora po-
kazala opeta njega u pravom svijetlu: ljudi njegova kova moraju u
takovom slu aju zapasti u drugi ekstrem: on je u inio Magjare svemo -
nima tako da su oni zapravo gospodovali decenijama cijelom t. zvo »habs-
burškom monarkijom«. Dapa e: morao je u initi onoga svojim ministrom,
koga je dao nekada in effigie objesiti, grofa Julija Andrassy ja! A kako se
ovai odužio op e je poznato, tek se ne može ni danas napisati .... A da
su Slaveni tim inom bili za uvijek zapostavljeni i predani kao »podanici
petnaistoga ranga« na milost i nemilost Nijemaca i njihovih pomaga a
Magjara. postalo je o evidno. Istina, još je jednom osvanula mogu nost
reparaciie nepravde prema Slavenstvu, kad je ministarstva Hohenwar-
tovo ozbiljno pomišljalo na preudesbu države na federalisti koj bazi g.

160
 Levin ba1un Rauch Bande1'ij grada Zagreba 1869.

1871. Ali, kada je u to - za uvijek e ostati tajnom na iju je ponuku to

bilo - došlo do Kvaternikove bune i njegove pogibije u Rakovici, opet
su pobijedili Beust i Andrassy, pa je ostao dualizam, moždao još kru i no
prije. I Slaveni su postali još ve i protivnici monarkiie, baš oni Slaveni,
u kojih je ime rekao Palacky: »Da nema Austrije morali bi je stvoriti,,!
Ali se on i korigirao kasnije, pa je izjavio: » eška je bila prije Austrije
i bit e i poslije nje"!
Treba se sjetiti svega, što se u onim decenijama sbivalo: Haynau,
oktroirani ustav, oktobarska diploma, februarski patent nakon tako re i
životinjskoga apsolutizma, glupost vojni ke suradnje sa Prusima u godini
1864. u Schleswig-Holsteinu i zahvala Pruske 1866. kod Kralji ina Gradca
itd. da uzmognemo duh onoga vremena pojmiti i barem donekle doga aje
razumjeti! Kažem, barem donekle, jer toliku masu samoubila ke gluposti
ne može ni najve i ni najprimitivniji mozak shvatiti. Napose možemo
teško pojmiti Magjare. Njihovo držanje pribavilo im je godine 1848.-1849.
poštovanje svijeta, ali od onda prevladava arogancija i umišljenost, drže
se najve im poli1i kim genijima, a ka;d taJIllOpuki su švadroneri, sve
tamo do Tisze Istvana, koji najprije ne e rata, pa grmi protiv njega, a za
14 dana b~blja, da je taj- najS'trašnij,iod -sv'1judota,danj,ih ratova - puka
kaznena ekspedicija, kao da e austrougars.ka voj's.ka provaliti u kr mu,
gdje bu e pijani vojnici! Pa kad je sve propalo još se smiješnom gestom
grozi u Sarajevu, tako, da mu obi ni fratar pokazuje sit venia verbo: tzv.
bosanski grb ... ! I onaj glasni Andrassy jednako je nekada brbljao, da ;Se
Bosnu zauzeti sa dvije musikbande ... I tako dalje, a vidiet emo, kako
je mislio prorok Magjara - dakako slavenskoga podrijetla kao i Košu!

161
-- Franjo Deak, koji je nekada da,o telaJiJti o nekakvom "bijelom listu«
Hrvatima, a umuknuo je, kad je tobožnja nagodba sklopljena, da još i
gorel Samo u jednom su uvijek bili majstori: znali su si na i štitnike, sad
rimsku kuriju, koja im njIhove kraljeve od reda u inila ugodnicima, sad
Njema ku, sad Italiju, pa po potrebi može se o ijukati i s Francuskom i
s Britanijom. A pod zaštitom Be a, protiv kojega se vodi vje na borba,
može se raditi više manje, što se ho e - u Hrvatskoj!
Moramo barem to sve imati na pameti, kad se razmišlja o onom,
što se je tada u Hrvatskoj zbivalo. Tu je banova o od godine 1860.do 1867.
Josip ŠO'k evi , podmaršal, ro eni Vinkov anin, koji je bio sve prije no
politi ar teškoga kova, a imao je mnogo u svom karakteru otvoreno
vojni koga. Ali je bilo mnogo otvorenih i potajnih proiivnika, ak je i
Ivan Kukuljevi spadao medu protivnike. Nije mu bilo lako vladanje, a
nije ni Hrvatima lako bilo sna i se u onom ogavnom vremenu. Najteže je
bilo: odlu iti se, da li s Be om ili s Peštom. U jednom i drugom taboru
bilo je poštenih ljudi, ali je doista bilo vrlo teško stvoriti kona nu odluku,
a kad je stvorena bila i deputacija došla u Be , da zatraži savez sa
Be om, bilo je sve prekasno: bitka kod Kralji ina Gradca ve je odlu iia
sudbinu Hrvat'ske za uwjek i deputacija se vratila ne obavivši ništa. I
Sok evi morade ostaviti bansku stolicu:« "der Mohr hat seine Schuldig-
keit getan, er kann gehen«, pa po na inu Franje Josipa ode s grdnjom i
nikada se nije vratio u Zagreb, ma da je još do 1890. živio. Bile su mu
jama no to najteže godine službovanja, on sa svojim otvorenim zna ajem .
nije mogao policajsko-politi ku rabotu vršiti, nije mogao niti svoj sabor
sklonuti, da pošalje izaslanike na krunisanje Franje Josipa u Peštu, jer
je sam osje ao, da Hrvati imadu pravo, što ne idu prije no što se uredi
odnošaj prema Ugarskoj. A kako je Be odlu io po diktatu Ber1i,na »u i-
niti red« u Hrvatskoj, trebalo je na i drugoga ovjeka, ovjeka bezobzir-
noga i na sve spremnoga, pa se taj ovjek našao, a zvao se Levin Raueh.
Dosta je, da prispodobite sliku Šok evi a sa slikom Rauchovom: dok je
onaj dobri ak, stari general grani ar, Rauch pokazuje ovjeka, koji ne
preza pred ni im, ako treba nešto posti i, tek je posve mekan, kad se
radi o Be u ili Pešti, makar se on i tu prividja, ali tek prividja, nepopust-
ljivim i prema gore! Nu injenice to nikako ne potvr uju. I dobro je
Be birao: Rauch je sve po želji proveo, samo nije htio ni poslije svoga
pada vjerovati, da nije nenadoknadiv, do posljednjega je asa držao, da
e opet osvanuti zlatni dani vlasti, ali se prevario: Be nije nikada nikoga
opel postavio, kada je svoju rabotu izveo i mržnju na se navukao! Nu taj
nemirni duh nije dakako ni onda mirovao, kad je Vakanovi zasjeo kao
lokumtenens na bansku stolicu, tako, da je ve inu nezgodnosti Vakanovi
po inio po nagovoru Levina Raucha. Napose onaj poziv virilista, skroz
protunarodnih elemenata u saboru, koji je dopao usprkos Rauchovskoga
izbornoga reda u ruke narodnjaka, djelo je Rauchovo. A i glasovite »pro-
memorije« bit e djelo Levinovo.
Rauch je dostojan lan one porodice Raucha de Nyek, koja po inje
sa Danijelom Rauchom, rodom iz Erdelja, kad je taj došao u Nedeliš e,
gdje je bio 1645. do 1657 tridesetni ar, pa je po svojoj ženi stekao posjeda
u Hrvatskoj,. Sin mu je St'jepan varljrda jedini, koji je pTivredio za
Hrvatsku: pao je 1688. u borbi s Turcima kod Zrinja. O drugima nemamo
puno kazati; dvojica Adam Danijel i Ivan bili su podbanovi u Hrvatskoj
- o njima i njihovim djelima vidi Kr eli eve »Annuae« - tu se

162
Banska zastava za instalaciju Levina barU'.'1,aRaucha 1869. u Zagrebu (sada u Muzeju
grada Zagreba). Na zastavi grbovi Da!macije, Hrvatske i Slavonije, a povrh njih kruna
Sv. Stjepana prvoga, kralja Ugarske i pat rona zagreba ke katedrale

ispoljava ona zna ajna crta Rauchovaca: nepravi nost i okrutnost. Djed
Levinov Ivan postade generalom, ste e barunat i sagradi Lužnicu, žena
mu je bila Magjarica. Otac mu je Danijel imao ku u na Markovom trgu,
koja je god. 1837. postala svojinom zemlje, pa je danas tamo banski
prezidija1. Levin je ro en u Lužnici god. 1819., a umro 25. VIlI. 1890. u
Lužnici. Zanimljivo je, da je njegova žena Antonija Sermage bila unuka
Franjice udate Novosel, sestre biskupa Vrhovca, a po Vrhovcu stekli su
Rauchovi Stubicu i dvor Golubovac u Hrvatskom Zagorju, pa je i danas
u vlast~ potomaka Rauchove k eri Alice, koja je bila uda~a za FZM.
Steeba, koji je par valjanih djela napisao. Levin je imao tri k eri i dva
sina, od kojih je Pavao bio ban hrvatski i ostao, ma da pri izborima nije
ni jednoga jedinoga lana svoie stranke u sabor dobio! Plemstvo je po-
dijelio kralj Ferdinand 1. 28. V. 1557. bra i Levinu, Gjuri i Blažu, gra a-

163
nima Sibinja u SedmogradsJwi , a barunat dobio je Pavao 6. IV. 1763.
kao pukovnik banske pukovnije. Mislim, da je izmišljena tvrdnja
Rauchovih protivnika od davnine, da je ta porodinca židovskoga pod-
rijetla; ini se, da je shva anje skrivio najviše sam Levin Rauch sa SiVOjim
neobi nim na inom gospodarenja.
Ve se davno javljao Levin Rauch kao nepomirljivi protivnik Iliraca,
napose kod restauracija, kao vo a magjaronske stranke" a u hrvatskom
je saboru pristao uz one, koji su 31. srpnja 1861. ostavili sabor, kad se
je radilo o uzakonjenju 42. lanka. Ti su eksodaši podali svom pro elniku
grofu Juliju Jankovi u na spomen toga veli ajnoga dana album sa svojim
portretima, pa se tu nalaze slike svih tih magjaronskih korifeja, a me u
njima dakako i Levina i Gjure Raucha. Nu gospoda su eksodaši došli svi
lijepo natrag! U kasnija vremena malo se Levin stegnuo, bavio ponajviše
svojima poslovima u gospodarstvu, ekaju i, da do e »njegovo doba«. Na
hrvatskoj izložbi od god. 1864. izložio je par stotina cigara, koje su god.
1846. bile fabricirane u Lužnici.
ekao je dugo, ali je i do ekao! Bilo mu je 48 godina, kad je 28. VL
1867. zasjeo kao lokumtenens na bansku stolicu, s koje je nemilostivo
Qtpušten Šok evi ... ! I sada po inje odmah s upotrebom svoje vlasti,
a po takovoj se upotrebi najbolje poznaje karakter ovjeka, napose
takovoga, kakov je bio Levin Rauch. Nemilice je proganjao sve, koji nisu
odobravati kako je an »gospodaril«, pa napose profesore, tako, da je tada
i jedan Vetroslav Jagi morao ostaviti Zagreb i Hrvatsku, da i onako
skroman ovjek, kakov je bio Josip Torbar morao je biti otpušten! Vec
20. X. 1867. izdaje Franjo Josip novi oktroirani izborni red, daleko gori
ad pogoršanoga izbornoga reda Šok evi evoga, da pomogne Rauchu, pa
da skalupi u saboru svoju eljad: od 66 zastupnika bila su 52 Rauchovca
unionista, a samo 14 opozicijonara! S takovim se saborom, gdje je od 52
unionista bilo tek nekoliko znatnijih ljudi, dok je drugo sve bilo ispod
prosjeka, dalo lijepo »raditi« ili pa Rauchovom »gospodarit«, apogotovo,
kad je ona etrnaestorica opozicijona.ra ostavila tu sprdnju od »sabora«!
30. I. 1868. bude izabrana hrvatska regnikolarna deputacija, koja ie
s Ugarskom uglavila tu famoznu »nagodbu«, koja je prihva ena 21. IX.
1868., a kralj ju je potvrdio 8. XII. 1868., tako te je osvanula kao zakonski
lanak 1: 1868. Magjarski original - koji se me utim ne slaže sasvim
s hrvatskim originalom - nosi br. XXX - 1868.
Ta je cijela komedija samo potvrda, da je Franjo Josip pokleknuo
pred Magjarima, po diktatu svemo6noga Pruslva i emisara Beusta! Ne
treba objašnjavati, kako je nagodba nastala: to je u inio unionist Jovan
Zivkovi u svom djelu: »Kako je postala Nagodba 1« A Zivkovi je bio
tako er unionista, ali bolje sorte, koji s Brli em i Julijem Jankovi em
inio t. zvo »umjerenu unionisti ku stranku«. Tu vidimo na djelu jednoga
od najgorih pomaga a Rauchovih Josipa Zuvi a (za pravo: Suvich de
Briberl), koji je kasnije postao prvim odjelnim predstojnikom za »pravo-
su e«!!! S tim emo se svatom još pozabaviti, ma ·da i nije zapravo
vrijedan, da se uspomena na njega obnovi, kad je s pravom pao u posve-
mašnji zaborav ...
Ta je cijela komedija sa tobože parlamentarno stvorenom nagodbom
bila ne samo nelojalna, ve posve protuzakonita i posve suvišna. Ta jedini
pravi hrvatski sabor stvorio je u l. 42. poštenu i pravu nagodbu, koju' je
trebalo samo modernizirati prema tadašnjim kasnijim prilikama i upot-

164
Inkey barun F. nosi bansku zastavu Keglevi grof Oskar nosi .državni barjak. Francisci pl. Hinko nosi hrvatski stijeg
Tipovi velikaša sa banskog ustoli enja L. ba1Una Raucha u Zagrebu 1869.
puniti, pogotovo, kad je sam car i kralj Franjo Josip dao tome lanku
svoju potvrdu. Ali na taj se zakonski lanak nije nitko od "stada« ni
osvrnuo, a od onda je re enica: »Carska se ne pori e« dobila više humo-
risti no zna enje. Ne samo, da je Franjo Josip sve porekao, on je dapa e
pošao u karteše za Raucha i tu nagodbu, pa je sigurno ga protivnika
Strossmayera otjerao u Pariz, i zaprijetio mu, da ne e prezati ni pred
nasiljem; »Ich werde auch vor Geawa1tmassregeL'1 nicht zuriickschrecken«!
A nada sve je zna ajna u tom skroz nezakonitom zakonu t. zvo
"Krpica«, tako, da nema na svijetu valjada ni jednoga sli noga primjera
važnoga dokumenta toga oblika. Magjarski je tekst ispisan na ciielim
papi-rnim arcima, a na hrvatskom O'rigiiIlalunalijepijen je na mjestu § 66.
komad papira i tako napisan novi tekst. Na »krpici« stoji napisano, da
grad i kotar rije ki sa injava posebna s ugarskom krunom spojeno tijelo,
dok pod njom u originalu stoji pisano, da glede Rijeke i kotara rije koga
izme u oba kraljevinska odbora nagodba uspjela nije. Dakle potpuna
kapitulacija pred Magjarima i tako je svršila Jela i eva: »Uspomena
Narodenja Jugoslavianske slobode«. (V. o' tom: Bojni i , Zakoni o ugarsko-
hrvatskoj nagodbi. Zagreb, 1907.)
Pitanje je bilo, da li je kralj potpisao prvotni dokumenat ili onaj
s »krpicom«. Danas o tome nema više dvojbe, kako se tu furtimaški
radilo, baš nimalo »kraljevski<d Predamnom leži šifrirani telegram od
15. XI. 1868. od prezidija hrv.-slav. dvorske kancelarije na Raucha, tada
dakako još lokumtenensa, koji dešifriran glasi ovako: »Verm<>ge Tele-
grumms des Gr. Andrassy werdeiIl E. Exce11enlZ all e rh <>c h s t er-
machtigt i n dem b ere i t il s an c t i o n i e r t enA u s gle i c h s
O per ate nachfolgende Aenderung zu treffen«:
Slijedi nešifrirani tekst "krpice«.
Na koncu depeše daju se upute, kako treba profurtimašiti ovu pro-
mjenu: "Das Rescript se1bst, welches unverandert bleibt, solI, verm<>ge
a 11e r h <>c h ste r W e i s u n g zuerst allein dem Landtag vorgelesen
werden, und wenn solches angenommen, die Verlesung des Operates er-
falgen, dann die Wahl der Delegationsmitglieder vorgenommen werden«.
Mislim, da tu ne treba nikakova komentara toj depeši. Jasno je, da
su se bojali, da bi i ovakov di ni sabor mogao otkloniti onaj atentat, zvan
>,krpic'om«.Ali bila je bojazan 'suvi,šna: Rau~h je svoju rabotu zdušno
izveo! A kad je sve bila izvršeno, daje tomu svoj blagoslov "borac za
slobodu« Franjo Deak u pismu ad 29. IX. 1868., u kojem se zahvaljuje,
da je praturana nagodba: "GoU segne Sie und Ihre Helfer«. A sad treba
odmah p o dog o'v o r u predložiti kruni reinkorporaciju Rijeke, a onda
druga ugarsko-hrvatska utana enja: Dalmacija, Granica itd. Pa i ovaj je
list tako ja,salIl,da ne traži nikakova komentara, tek se vidi, koMko je
vrijedila obe anje "bijelaga lista«, što ga je navodno abe avao gospodin
Deak - prije, a razumije se, da je s anom bagrom, kaja došla, da sklopi
nagadbu, govorio kasnije sasvim onako s gora!
Poslije svršene tragikomedije s nagadbam dašao je Franjo Josip u
Zagreb, a pratila ga je zakleta neprijateljica Hrvata kraljica Jelisava,
garljiva pristalica Magjara, te se je mogla pravesti ulicom, kaja je prije
nosila ime Strassmayerova, a kojoj je Rauchovsko gradska zastupstva
dalo ime njene novora ene k eri Marije Valerije ... ! A pobjedonosac
Lem Rauch pos.ta<1e 20. IV. 1869. banom hrvatskim. Krali je Franjo
Josip uo u zagreba kom kazalištu Zaj evu operetu: »U Meku«!, nu an

166
 JeHa i pl. Julije nosi buzdovan Khuen Hedervary grof Karlo nosi sla-
(bansko žezlo, znak suda ke vrhovne vonski stijeg prigodom Rauchove banske
vlasti) bana Raucha 1869. u instalaci:F instalacije 1869.

je skrenuo k su1tanu u .Cari,grad, gdje se dao u krugu svojih i turskih

velikaša kao sunce me u zvijezdama fatagrafirati kod Abudulah Freres,
pa je pašaa u Egipat na piramide, te zatim k arobnaj slavi otvarenja
Sueskag kanala ... I sve to tek tri godine nakan najve e nesre e, kaja
je snašla staru Austriju kad Kralji ina Gradca, gdje je pruski Ziindnadel-
gewehr otsviraa requiem za staru državu i preživjelu dinastiju!
Levin si je Rauch me utim spremao veli ajnu praslavu svaje instala-
cij,e, za koju sam ve kazao., da je bila zapravo. krunidba u malam, pra-
slava o kojo je uvijek sanjario, tek valjda nije slutio, da je to posljednja
instalacija uop e, zapravo. opet nekaki sprovod. (O tOl1llvidi lanak dra.
V. Deželi a u »Narodnaj Starini« IV, 187. g. 1925. Tu emo. sama ana
iznijeti, šta je u Deželi evam lanku izastalo.)
Pa abi aju anaga vremena asvanula je bezbraj paklanstvenih pjesama
u slavu Rauchavu, pa dakako. nije ni stalni pjesnik te vrste Malnar iza-
stao.. Tu je latinska »Ovatia« »a civibus eorundem regnorum dedicata«,
pa »Carmen«, pa hrvatski: ;.>Slavibaruna Raucha«. Dim. Demeter ispjeva
"PQzdrav banu« za sve anu predstavu u kaza1istu ane 9. rujna, a u istu
svrhu napiJsa Jos. Freudenreich sv aj "Proslav«, gdje ga pae:,dravlja kao.

167
tašt.i'tnika umjetnosti: »... Zapada je sre a - Da nam di.ku domovillie
naše - Brižna otca dovedoše vile«. Mi smo me utim vidjeli, kakove su
to bile vile! Dapa e se iz Budima javio Gavrilo Gvož ak Vašov sa svojim
y,Vijencem« u slavu Rauchovu, a kruna svim tim poemirna bila je »Uspo-
mena« iJi »Zlatno Slovo«, što ga je spjevao poznati Gjuro Klari . Tu ima
itav niz podlosti, životopis Rauchov, po kona no »Slavospjev«, te svi ti
poete o ekuju sre u i zadovoljstvo od ljubljenoga bana ... Da, i u svojoj
»teti Agramerici« dao je Rauch Molnarovu odu sebi štampati, ta nije an
uzalud kupio ad Nauma Mallina taj eminentna antihrvatski list, koji je
blaga po ino tek u god. 1912. U toj staroj »tetici« najvjernije je sav taj
teatar prikazan.
Ogromni pr,ogram je štam.pan: 7. IX. 1869. izabire sabor tri deputacije:
iedna e po i u Lužnicu, da zamali Raucha, »da se dostoj i u sredinu
željno o ekivanju ega na'roda (!) zaputitJi«. Druga e pozdraviti bana u
šatoru kod ernomerca, a tre a e ga da ekati pred banskim dvarom i
uvesti ga u bansku dvoranu. U srijedu 8. IX. pa et e sve anosti time:
"što bude svet ani vol uz mll'ziku pra en ,jJZ Ilice da kraja Laške ulice«.
Pri inja se, taj jadni vol kao. nekaki simbol! Zatim se adre uje, gdje e
tko stajati, a nije Rauch zaboravio. svoje suborce Turopoljce, koji su
dobili po asno mjesto od županijske do banske ku e. U ernomercu po-
zdravi zemaljlske deputacije, nosioci mwnicipalniJh, kraljevskih i držav-
nog barjaka i banskih insi~niia - ovi na knTliima, voeteni konjušarima. Iz
ernamerca ide se ovim redom: damobransko konjaništva, dio zemaliske
banderije, ko iie s izaslanicima, a u pasljednjoj ka iji izaslanik kraljev
biskup senjski Sai (kasnije svrgnut, umro. u ludilu). Kardinal je Haulik bio.
tada ve mrtav, a Starossmayer je morao - otputavati. Iza pasljednje
ko iie dolaze barjaktari, a pred. banovom ko i,jom nosioci banskih insignija,
banska ka ija, a ako nje banderij grada Zagreba. Kod Keglevi eve pala e
(stare »Narodne Novine«) kad slavoluka pozdravlja bana na elnik Za-
greba. Tada se kre e na Markov trg, a pred banskam pala am daje ljublie-
nam banu »vie no mlada« gospojica kitu cvije a. Pazdravi. U 7 sati jav1ia
top, da po inie rasvjeta grada, u 8 po inje bakljada. Dne 9. rujna nastavlja
se kamedija. Ban ide u sabornicu, polaže zakletvu, dižu ga tri puta u vis,
kle e se u katedralu i u 3 sata je sve ani obied. U 2 sata diieli se meso
jednaga vola na Zrinjevcu, ia i se vina itd. Na ve e predstava. 10. IX.
prima ban paklone, a ples u biskupskam dvaru. odreden za taj dan, adga a
se . " (Seljaci iz Rauchovog Šišljavi a, od kojih je dvanaest postrijeljano,
nisu bili pazvani na inštalaciju.)
Pa tam se pragramu sve radilo i uradilo. Banska je zastava bila ve
gotava, nacrte za nju na inio je Jacamini, a izvedena je u Be u u atelieru
Marije Benkovi . Danas, nakon gotovo sedamdeset godina uva se gotova
nepromijenjena u Muzeju Grada Zagreba, u velikoj kutiji, koja je remek-
djelo. za sebe. Zastava je banska dar zemlje Rauchu, vezena na teškoj
crvenoj svili, s jedne je strane sjajno, relijefna izvezen grb Rauchov, a
s druge grb kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije pod krunom sve-
taga Stjepana. Bogate zlatne rojte, pazla en držak i koplje, a na vrhu
zapisano je na vrpci: »Za kralja, dom i zakon. - Barun Levin Rauch, ban
1869.« To je remekdjelo. bilo u Be u u OeSlterreichsches Museum izloženo,
pa je i .samom vla,daru poka,zano. I banski buzdoVMl je sa uvam, pravljen
taka er u Be u kad firme Mayerhoffer und Klinkosch. Ima na kuglji

168
 gore kipi e Zrinjskoga, Gaše Alapi a, Jelene Zrinjski i Jurani a sa zasta-
vom, na kojoj je s jedne strane Mati Božja, a na drugoj .- magjarski grb.
Tu je prikazan moment, kad ova etvorica prisižu, da e do posljednjega
daha braniti Siget, a tu je i napiis: "Szi,getvar,i vertalllok MDLXVI.«, dok.
je na srebrenom pozla enom dršku izra en uokolo prizor, kako Zrinjski
provaljuje iz Sigeta. Sve je bogato urešeno tirkizima, rubinima i drugim
dragim kamenjem, a o ito je to bilo upotrebljeno ve kod neke magjarske
proslave Zrinjskoga g. 1866., na spomen tristogodišnjice opsade Sigeta,
pa je prekupljeno za inštalaciju, pa to ništa ne smeta, kad se je nakon
banske prisege ulo uz povike »Živio« i magjarski "Eljen«! A k instalaciji
hrvatskoga bana bile su se javile i magjarske županije; Vasvar, Heves,
Saros, Baranya itd., a ministri Festetics i Melchior Lonyay, te deputacija
iz Pe}te i Arada poja ali su sjaj toga eminentno hrvatskoga ina. Istina,
kasnije su još na burzdovan pr~kovali i grbove Hrvatske, Slavonije i Dal-
macije ...
I sve je proteklo u redu, dapa e je 7. lX. 1869. došla i varaždinska
garda na uveli anje. U Lužnici pozdrave "novoskuhanoga« bana velikaši
j odli nici, pa ban po e u ernomerec, Rdje ga je oslovio govorom veliki
župan zagreba ki Mirko Bogovi , onaj isti, koji je prvi povukao 29. VII.
1845. na Markovom trgu sablju i koji je radi posve nedužne pjesmice kao
urednik »1'ievena« morao odležati par mjeseci u tamnici (u gvož u!), za-
kopan je u arkadi zajedno s Ilircima ... Ali taj je njegov pozdravni govor
tako ogavan, nepravedan, da je teško pojmiti, kako ga je narod mogao
pomilovati, dok bi zapravo zaslužio, da mu izbace kosti iz onoga groba,
gdje po iva jedan Pavao Stoos, Matija Smodek, Stanko Vraz, i dru·
govi ... Možda je u njemu, starom I1ircu, piscu onoga oštroga "Ruck"
blick«-a uskipila opet krv matere Magjarice?! Svakako je morao nemilo
gledati bivši ban Šok evi , kada je uo iz usta jednoga Bogovi a, da je
prije Hrvatska na1ikovala brodu bez kormila. I nakon toga metanisanjn
krene povorka iz banskoga adora u ernomercu odre enim redom: do-
mobranski konjanici, zatim zemaljski banderij pod vodstvom grofa Vojkf-
fyja, odjeveno ga u gvozdeni oklop sa kacigom na glavi. Onda do u bar-
jaktari: banski barjak nosi barun Inkey, buzdovan Julije Jela i , hrvatski
barjak Hinko Francisci, kasniji dugotrajni predsiednik sabora, »šlavon-
ski« (I!!) taj kasnije i p "edCibropozna>ti grof Karl Khuen, dalmatil11lski
Rubido, a državni barjak posljednji Keglevi Oskar ... Iza tih de1ija do-
laze županijski barjaci: zagreba ki nosi Ferrich, rije ki Cuculi , križe-
va ki Šafari , varaždinski Antolek, srijemski Jan o, viroviti ki Jankovi .
A onda sam ban u etveropregu, a uz njega zagreba ki b,mderij, u kojem
je bio barjaktar Milan Stankovi , pa Antun Nossan, Kreši , Priester i još
jedan nepoznati u kotirjonskim uniformama. I kod pala e Samuila Kegle-
vi a - danas je tamo kobasi arna Rabusova - postavljen je bio prvi sla-
voluk, pa je tu na elnik izgovorio svoju peroraciju. Drugi je slavo luk bio
kod zgrade financije. I sve ano dopre duž svojih Turopoljaca gospodin
ban Rauc.h do banskih dvora, gdje mu bijela djevoj ica, k i A. Dutkovi a,
predala kitu cvije a s natpisom: »Hrvatske djevojke - svome banu 1869.«.
•. Ban je bio o ito dirnut. Sutradan ode paradno u sabor, položi prisegu
u ruke Soi eve, krene u katedralu, gdje ga biskup Kralj do eka i otsluži
tedeum. I tako redom. Tek se malo uznemirilo, kad je na Zrinjskom trgu
došlo do sije enja vola, koga su po programu dan prije njegovi krvnici,

169
.Jur ,tiIIL.-- ..
_._... 11<. _•._ _ ,h, Iml •• -Jlalill .• lIt. ;2,__ .Jur ,!iII,.•.:••.•_._ .• 11<
.•.•• _. 'U, ijtrrlu·,slallon .__ •._ ••._ lIt.__ ._

eutf J=:olterreid)ifd)er,oCUfegrapijen.Umin. ., / 1leutfdj<iillerreid)if Jer CUfcgrapfjcll-TImin.

IJI ••• ! ~#d..vJ.. 1861.~~. •. -OI ••~~_/.- m_Iat . 186 P,a .__. . .~_._"

J1tft,llldj(,J.(i~ 1 i\l~( brrUlIIf'tt U' P\t'lUlftt ,JufiOr,

J'IfC::' t\r.1 ''''11' f CJJlIftt'ft

_'__ ~~ _..
"-.'-W·i _ ob.
_ .._----_._--.,-- ___ T.
r-
1

.~ de~FI.Hmn.
~a;*~/ 0••-.,/ ,:d."Y.'l "'''-'7 .Ji..,l.i. .,.~•.~l>Vr ,;"':....L2f-~,r
~,~_~d ..., .•.....•..•......•.•
.,,.7~.,/ ~-:J.. l~\(.cf.~.t~!.·4':?.Y·~
~ __ .:L,L..; ~.; .•f.!..:>.;h u ""'I·V ;':J'!.<M/(.!~.~ ..
~c;.f.-i- ••J·#M.~ h.•.•.
!L--:. /":!..&:7 ,,~,,~,...y'If."::'..:..~
·~~~"-:--·I"fM.A~'; r""~9:'-/' . ~;t.'1Z~.•,",//?M..~~ ..i.~_ .._
ae......L-,4~.-~,.,.y.IfJf ...:;<."='.'-:/:-''''-:'
I,y!" ,...'..!.::t:.<.• fi .c~";g;'.,'
7-/.,' -.j / .'
..-..:.t
/ ··.~·.-...a~7·,.,.
. 1/ ':.-ni.....
·~t:.~
- /. Y'r" -9~·i·o-!~_,-:_.!.~5!..?!.~.f1..tl*~. _
. 'q;:-, 11 W2ep:;;//.en'<[;>-djt _.._

....
·'-'·:7-'--
t1\t ., .• !Rfll.M' _..._-- "ur~,".mm,u burd1) ub,212'1J1irL ...•ulo......••,'
,"ufernglltlncn bunt 1/
'all'! Dmcn;(bill &Ili tocUtr .etlr'UI: tO,ifn t1tllt~ut:
. ,.lill ~ltwi'l.'0luion .;,. ._ ._.• 'ri•. ---._ ~lt etle lim ._._._. n~(
_._. .·m . .
u1h etU ilin lI~r
'.!lllll. .•.•. _._ .. 2l1IuClgt /111I 1l0Jl
"'".,_. " Ubr ,.... _._ .. .m•.... ,.ilt.g.
.. '6.n UItI •.•••.••. _l1bt ,,~__ U~r..._~_".lltill. ~_ •..HDltto ••
'nof! lim Ubi
!kn, ' ~!nlig. ti. -'....
_.__
. Ulil. ...lIIia ...•.•. _._!IIluClQ' • ~olellc UJll ,__ UlIe 1I1j _. _ u~f_._"....lHi •.. ~~ .IU.I •
lJnalfltC U'll Uhr

Gnllttblll( \Im LI~r ~n __ , _. lJniltoS' turll ._

.•_._..__
.__
.,_.•.• . _ irP1eib,m 1I1Jt. \.l~r
I/rlfn~ll~ft ldcgfllPb Illllt l!llttl~Q~n.ultgfO" ltul __ Ubr ..
- UbI '.oUI1. ~!11 Il'itj ii~tl' lltrt.iicr •••• B.ltlJtltUf 1(.
~lIt' ,~._
tvu'..·..__ . ".•' . __ ._

-'l)-il&4i'ftC ~~ U. L1f-.4hi-I;.. •.. .-liihti. ."A>hUll'rieilt. ti. (i"'-if'~a-~

Brzojavni izvještaj dr. B1'esztyenzkoga Rauchu o instrukciji llrofa Andrassy-ja, kako se ima umetnuti .krpica. u tekst
ugarsko-hrvatske nagodbe.
 me sari u bjelini, vodali po gradu i za uveli anje proslave natakli mu
naran e na rogove, Tu je došlo do male uzbune: »publika« gotovo »štur-
rnirala« tribine u borbi za jelo, , . A još je gore prošao vol u Sisku. Nu to
su sitnice. Na ve er predstava u kazalištu, slijede i dan strijeljanje u Stre-
ljani - gle! I ban je Rauch dobio zgoditak. 13. IX. bio je održavan (za
10. zakazani) bal u nadbiskupskim dvorima, pa onda zaredala primanja i
poklonstva - po receptu, I ban Rauch Levin bio je tako pravi pravcati
ban ... Prvi »Civil Banus« kako to s velikim po itanjem bilježi u sve anom
.• uvodniku »tetica Agramerica«, svojina toga bana.
Tiho te e Sava krajem, ali ne te e tiho banovanje Levina Raucha: sad
se dalje tjera, plijeni, zaustavljaju nepo udne novine itd, Još je 15, XI.
1868, izašao »Zakonski lanak ob osušenju lonjskoga polja od Rugvice
do izljeva Trebeša«; potpisao ga je kralj Franjo Josip 1., a protupotpisi su
od Milana bar ona Kuševi a, generala topništva i Eduarda barona Jel1a-
chicha, kojom se daje ovlast izru enja Lonjskog Polja konzorciju, u kojem
su bili: grof Ladislav Pejacsevich, grof Julius Jankovich (kasnije istupio),
Gjuro baron Rauch, brat Civilbanusa, grof Fridrik Kulmer, Ljudevit Farkaš-
Vukotinovi , grof Seher-Thos i Adolfo Mogyorody - koji se obvezuju, da
e za velike troškove osušiti Lonjsko polje, koje je polje na žalost do dana
današnjega ostalo mokro. Kako je to sve pobudilo negodovanje, kako je
»Zato nik« - Von ina, Mrazovi i kasniji renegat Miškatovi - napadao
Raucha, kako je došlo do suda na teritoriju Vojnoga (krajiškoga) suda u
Vojnom Sisku, gdje je pala odrešna presuda za spomenutu trojicu, kako se
Rauch nadao, da to ne zna i njegov pad, kako su vrlo ugledne li nosti na
be kom dvoru tražile apsolutni otpust Rauchov, dok su Magjari nastojali,
da spasu Raucha, to je sve poznato. Nu do danas nisu nigdje izneseni do-
kazi za krivnju ili nekrivnju Rauchovu u toj stvari, jer se naklapalo, da je
to tako u injeno, da se svakako onemogu i Rauch, koji je postao malo
neugodan i u Be u i u Pešti. Histori ki se tu ne može ustvrditi njegova
krivnja, tek se stru njaci složili u tom, da je osnova nepodesna, na brzu
ruku skovana na temelju starijih boljih osnova. Bilo kako mu drago,
prevladali su oni, koji su tražili otpust Rauchov, koji je ublažen tako, da
je on sam zatražio otpust. Istina, postoji Promemorija saboru od god.
1870., u kojoj zastupnik konzorcija grof Seher Thosz ustaje na obranu
njegovu, ali taj Promemoria ne donosi ništa uvjerljiva, I Rauch morad,~
predati ostayku, koja bude u milosti primljena .. , A možda e mnogo
kazati šifrirana depeša Rauchova u Zagreb u tom asu: »Pest 25, I. 1871.
Habe gestern Seiner Majestat meine Wiirde zu Fiissen gelegt, Nachfolger
unser Freund Bedekovi , der heute ernannt wird. Wirken Sie ermuthi-
gend bis Bekanntmachung, dam i t man c h e H e r r ena u sVe r -
z a g the i t s i c h n i c h t c o m p rom mit i ere n. G e bra u c h n u r
a n seh r Ver t rau t e. Rauch«,
Ne znamo, tko su ti »manche Herren«, ne znamo u em bi se mogli
kompromitirati, ne znamo, tko su ti sasvim povjerljivi. Nestalo je arhiva
iz Lužnice, tek sam nekoliko komada posabrao kod trgovaca: sve same
denuncijacije,
Tiho te e Sava krajem, tiho leži seoce Puš a tamo nedaleko Luž-
nice, gdje asne sestre borave asne dane danas, Tu je do crkve grob-
nica nekadašnjih crkvenih patrona, Raucha. Polomljena brava, par ste-
penica, gdje je nagomilan svakojaki krš, vodi do rešetke, iza koje vidiš

171
 Rauchov dvor Lužnica.

pet lijesova. Prvi na lijevo krije pepeo silnoga nekada bana Levina baruna
Raucha, koji je prisegao služiti kralju i domovini. Ali prisege nije održao,
dapa e, me u grobarima stare države mora se spomenuti baš ban Rauch,
pa se ni sada, nakon 44 godine poslije njegove smrti sud o njemu nije
ublažio i ne može ublažiti. Sanja li on možda u vje nom snu o danima
slave u rujnu 1869.?

Z u sam e n tas s u n g. Der Verfasser schi!dert die feierliche Installation des kroa-
tischen Banus Rauch im Jahr 1869, die fast einer k1einen Kronung gleichkam. Es war die
letzte Instal1ation, der letzte Ueberrest einer versunkenen Zeit des Feudalismus. In An-
schluss daran wird die damalige politische Lage der Zeit gezeichnet, jene'r Zeit als
Oesterreich nach dem Diktat von Bismarek zu Oesterreich-Ungarn wurde, als nach der
Niederlage von Koniggratz der Kaiser von Oesterreich Beust zu seinem Minister machen
musste. Und so ging es weiter bergab in der damaligen Po1itik. Auf Grund von Doku-
menten wird dann weiter gezeigt, wie pertid Franz Joseph 1. gegen Kroatien vorgegan-
gen, damals, als eS hiess den sogenannten Ausgleich (1867.) mit Ungarn ZlU perfektionie-
ren, mit jenem UllIga,nl, das zwei Je.hre gegen Franz Joseph 1. gekamrpft und nun zum
Lohn fast mehr als eine Selhstandigkeit erhielt, um den Kampf gegen den Bestand der
Habsburgermonarchie weiterzufUhren! Und jene Kreaturen, deren sich Franz Josef I.
»zum Hei! des Gesamtreiches« bediente, um die treugebliebenen Volker zu »belohnen«.
haben dann redlich das Werk der Zerstorung vol1bracht. so auch durch den sogenannten
ungarisch-kroatischen Ausglech vam Jahre 1868 dessen Vol1fUhrer der nachmalige Banus
Rauch als der hervorragendst€ Magyaromane in Kroatien war.

172