J.U.

I SREDNJA ŠKOLA
»Dr. Husein Džanić«
Velika Kladuša

Predmet: ENERGETIKA

MATURSKI RAD

Tema: GRIJANJE PUTEM TOPLOTNIH PUMPI

Kandidat: Ćatić Admir

Toplotne pumpe
Teoretske osnove
Sastavni elementi
Izvori toplote
Troškovi
Načini izrade toplotnih pumpi
Primjena električnih toplotnih pumpi
Vrste toplotnih pumpi
Koji objekti su povoljni za grijanje toplotnim pumpama?
Rashladne mašine na principu toplotnih pumpi
Primjeri korištenja toplotnih pumpi

Velika Kladuša, mart 2009. god. MENTOR:

ELVIR KARAJIĆ dipl. ing. maš.

0
 1. UVOD

Zbog znatnog povećanja cijena energije posljednjih godina, naročito ulja , trenutno
se teži smanjenju uvoza ulja i gasa uštedom energije i iskorištavanjem tzv. alternativnih izvora
energije ( energije vjetra, Sunca i sl. ). Ovo je naročito važno u tehnici grijanja. Za grijanje u
zgradama je potrebno približno 40 % ukupne potrošnje energije, od čega je približno 80 %
grijanja na loživo ulje i gas. Ušteda energije je moguća na više načina.
Proračuni ekonomičnosti u najvećem broju slučajeva dovode do veoma nepovoljnih rezultata.
U ovom radu obrađena je alternativna energija, koja je dostigla izvjestan nivo u razvoju.
To je grijanje pomoću toplotnih pumpi.
Toplotna pumpa je uređaj pomoću koga se toplotna energija iz jedne sredine prenosi
u drugu. Za taj prenos toplotne energije troši se određena energija koja je nekoliko puta manja
od prenesene.
Tako se za utrošeni 1 kWh električne energije na izlazu dobija ukupna toplotna energija 3-4
kWh. Energija dobijena na ovaj način naziva se geotermalna energija. U tehničkoj praksi
toplotne pumpe se najčešće koriste za grijanje i hlađenje prostora i rekuperaciju toplotne
energije.
Toplotna pumpa je uređaj koji može da prenosi toplotnu energiju iz spoljašnje
okoline u zgradu ili iz zgrade u spoljašnju okolinu, tako da se u zimskom periodu koristi za
grijanje, a u letnjom periodu za hlađenje prostora.
Toplotna energija iz toplih otpadnih voda može da se pomoću toplotne pumpe vrati i ponovo
iskoristi za zagrijavanje prostora ili zagrijavanje vode. Najčešće primene su u industrijskim
procesima kao i u hotelskim i banjskim primjenama.
Ovaj proces zove se: rekuperacija energije.
U zavisnosti od sredine iz koje se preuzima toplotna energija i sredine u koju se ona
prenosi postoje više tipova toplotnih pumpi. Najčešća su dva osnovna tipa: vazduh - vazduh i
voda - voda kao i njihove kombinacije.
Toplotna pumpa koja koristi vodu kao toplotni izvor i vodu kao toplotni ponor uzima
energiju iz vode i prenosi je takođe u vodu u drugom prostoru. Kada se kao toplotni izvor
koristi podzemna voda koja je cijele godine na temperaturi od 14 do 16 °C optimizacijom
parametara toplotne pumpe postiže se maksimalni koeficijent korisnog dejstva u toku cijelog
perioda upotrebe. Ovaj tip toplotne pumpe u kombinaciji sa podnim sistemom grijanja i
hlađenja daje najpovoljnije rezultate.

1
 2. TOPLOTNE PUMPE

Uz pomoć toplotne pumpe moguće je da se uloženim radom u kružnom procesu

oduzme toplota ( energija – neiskorištena toplota ) od okoline da bi se ista zatim na višem
temperaturnom nivou koristila za grijanje, pri čemu je količina toplote mnogostruko veća od
toplotnog ekvivalenta utrošenog rada. Navodi se primjer da se sa toplotnima pumpama na
električni pogon postigne isporuka toplote od 3 ili 4 kW/kW kapaciteta motora, dok pri
direktnom otpornom grijanju, kao što je poznato, može da se dobije najviše 1 kW toplote.
Ukupna toplota kojom se raspolaže za grijanje, sastavljena je iz dva dijela:
- toplote niske temperature koja je pomoću pumpe postigla višu temperaturu, i
- toplotnog ekvivalenta za to uloženog rada.
Toplotna pumpa radi kao rashladna mašina, samo sa razlikom što nije bitan toplotni
kapacitet isparivača, već toplotni kapacitet kondenzatora.
Uz pomoć toplotne pumpe mogu da se relativno hladni izvori toplote iskoriste u grijne svrhe,
kao što su podzemne vode, zemlja i spoljni vazduh, npr. za sobno grijanje, pripremu potrošne
vode, zagrijavanje bazena,…
O povratnom dobivanju toplote govori se onda kada se, npr. pomoću toplotne pumpe
toplota otpadne vode koristi za grijanje potrošne vode, ili odvodna toplota ventilacionog
uređaja koristi za zagrijavanje spoljnog vazduha. Osim toga, za skoro svaku rashladnu mašinu
je moguće duplo korištenje kada u isto vrijeme postoji zahtjev za toplotom i hladnoćom.
Ovo je npr. slučaj kada u jednom dijelu zgrade postoji višak toplote, a u drugom treba da se
grije ( prenos toplote ). Slična je situacija kada se pored bazena koji mora da se grije, nalazi
klizalište koje treba da se hladi.

2.1. Primjena geotermalnih toplotnih pumpi

Domaćinstva
Proizvodni pogoni, upravne zgrade
Vjerski objekti
Ugostiteljski objekti (hoteli, moteli, restorani, kafei itd)
Supermarketi
Škole, obdanište, univerziteti,
Bolnice
Sporski centri
Benzinske pumpe

2.2 Tehnologija geotermalnog grijanja

Toplota se prirodno prenosi sa tijela više temperature na tijelo niže temperature.

Toplotne pumpe su uređaji koji uzrokuju da toplota teče u suprotnom snjeru od prirodnog,
dakle u smjeru od hladnijeg tijela ka toplijem. Da bi postojao ovakav tok toplote mora se
ulagati rad (energija) u rad toplotne pumpe.
U suštini, toplotne pumpe su hladnjaci. Svaki hladnjak ( frižider, zamrzivač, klima
uređaj ) uzima toplotu iz prostora (da bi ga održao hladnim ) i odlaže tu toplotu u prostor sa
većom temperaturom. Jedina razlika između toplotnih pumpi i hladnjaka je u tome da je
željeni efekat kod hladnjaka hlađenje prostora, dok je kod toplotnih pumpi efekat
zagrijavanje. Druga razlika je u tome što toplotne pumpe mogu raditi reverzibilno dakle kao i
hladnjaci. Jedna od osnovnih odlika toplotnih pumpi je njihova efikasnost ( koeficijent
korisnog dejstva ili koeficijent performansi – COP) i potrebna energija za njihovo

2
funkcionisanje. Ove veličine su u direktnoj zavisnosti od temperatura na kojima ovaj uređaj
radi (razlika temperatura toplog i hladnog prostora tj. temperaturni lift). Sve što je veća
temperaturna razlika, to je potrebna električna energija za rad toplotne pumpe veća.
Klima uređaji (vazdušna toplotna pumpa) zimi mora izdvojiti toplotu iz vanjskog
zraka za grijanje unutrašnjeg prostora.
Nasuprot tome geotermalna toplotna pumpa toplotu zimi uzima od zemljišta na dubini
1,5 – 200 m čija je temperatura konstantna (+ 15°C) u odnosu na površinu zemlje ( što se
projektuje ovisno od potrebne energije za grijanje prostora ).

3. TEORETSKE OSNOVE

Toplotne pumpe i rashladne mašine se po svom načinu izrade ne razlikuju.

Prema Drugom zakonu termodinamike uvijek je potreban utrošak rada da bi se toplota prevela
sa nižeg na jedan viši stepen. Tehnička realizacija se vrši u kružnom procesu koji se, kao kod
rashladne mašine, sastoji iz sljedećih elemenata ( sl.1 ):
1→2 izentropska kompresija,
2→3 izobarsko odavanje toplote u kondenzatoru,
3→4 izentalpsko prigušivanje,
4→1 izobarsko uzimanje toplote u isparivaču.

Slika 1. Šema el. toplotne pumpe

3
Proces ovih teoretskih kružnih procesa može se prikazati u T-S dijagramu ( sl. 2 ).

Slika 2. Teoretski proces toplotne pumpe u T-S dijagramu

Odnos odanog grijnog kapaciteta Qc u kondenzatoru i snage kompresora P označava se kao

koeficijent grijanja εth teoretske toplotne pumpe.
Q h -h
e th = c = 2 3 .
P h2 - h1

Koeficijent grijanja zavisi od temperaturne razlike kondenzatora i isparivača.

Stepen korisnosti stvarnog procesa kreće se između 60-70 % u poređenju sa teoretskim
procesom.

4. SASTAVNI ELEMENTI

Pošto, kao što je već i rečeno, rashladne mašine i toplotne pumpe imaju isti način
izrade, to su i sastavni elementi za oba sistema isti.

Kompresori
Toplotne pumpe za grijanje stanova koriste isključivo klipne kompresore sa
pravolinijskim hodom, koje pokreće elektromotor; u manjem obimu koriste i kompresore sa
rotirajućim klipovima. Za velika postrojenja, kao što su plivački bazeni, naselja, robne kuće,
sportske hale i dr., osim klipnih kompresora koriste se i turbokompresori, pri čemu je moguće
pokretanje pomoću elektromotora, gasnog ili dizel motora.

Kondenzatori
U ovim razmjenjivačima toplote se, od rashladnog sredstva u parnom stanju, odata
toplota prenosi na vodu za grijanje ili topli vazduh. Pri zagrijavanju vode za male kapacitete
koriste se koaksijalni kondenzatori, a za velike po pravilu cijevni kotao – kondenzatori. Pri
zagrijavanju vazduha primjenu nalazi sistem sa orebrenim cijevima uobičajenog načina
izrade.

Isparivač
Rashladno sredstvo, koje je u kondenzatoru bilo prevedeno u tečno stanje, u
isparivaču isparava usljed toplote primljene iz okoline ( vode, vazduha, zemlje, i dr. ).
Isparivači se za male kapacitete izrađuju kao koaksijalni isparivači, a za velike kapacitete kao
isparivači sa snopom cijevi, cijevnim kotlom ili kao pločasti isparivači.

4
 Prigušni elementi
Prigušni elementi su, kao kod rashladnih mašina, termostatski ekspanzioni ventili,
odnosno, pri većim kapacitetima, regulatori nivoa.

Rashladno sredstvo
Načelno se u toplotnim pumpama koriste radne materije, kao što je navedeno u
tabeli T-1.

Oznaka R12 R22 R502

Pritisak isparavanja P0 bar 3,09 4,98 5,73
Pritisak kondenzacije Pc bar 12,24 19,33 21,01
Odnos pritisaka Pc/P0 ----- 3,96 3,88 3,67
Zapreminski grijni kapacitet qcv kWh/m3 0,64 1,04 1,02
Izentropska krajnja t2
temperatura kompresije εth ºC 57 73 57
Isto pri hlađenju usisnim gasom εw ºC 71 90 69
Teoretski koeficijent grijanja ----- 5,2 5,2 4,8
Stvarni koeficijent grijanja ----- 3,5 3,5 3,1
Tabela 1. Karakteristični podaci rashladnih sredstava na temperaturi isparavanja od 0 ºC i
temperaturi kondenzacije od 50 ºC

5. IZVORI TOPLOTE

Toplotne pumpe se razlikuju po vrsti izrade s obzirom na izvor toplote ( voda,

vazduh ili zemlja ). Naziv dobijaju prema redoslijedu izvora toplote / nosioci toplote, npr.
vazduh/voda, itd.

5.1. Voda kao izvor toplote

Voda struji kroz isparivač. Najniža izlazna temperatura u snopu cijevi je + 4 ºC, u
pločastim isparivačima u otvorenim sudovima + 2 ºC, u pločastim isparivačima u tekućim
vodama 0 ºC.
Pri još nižim temperaturama postoji akutna mogućnost od zamrzavanja.
Površinska voda ( rijeke, jezera )može u hladnim zimskim danima postati toliko hladna da
postoji opasnost od zamrzavanja isparivača, a time i isključenja toplotne pumpe preko
sigurnosnog uređaja.
Temperatura podzemne vode kreće se često preko cijele godine oko 10 ºC, pa je
veoma pogodna, ali je potreban usisni i ponirući bunar. Potrebno je ispitati najnižu zimsku
temperaturu vode.
Kada je voda izvor toplote, uvijek treba paziti na opasnost od korozije i zagađenja, predvidjeti
mogućnosti prečišćavanja.

5
 5.2. Vazduh kao izvor toplote

Vazduh struji kroz isparivač sa rebrastim cijevima. Hlađenje vazduha iznosi 5 – 10

K. Najniža izlazna temperatura bez zaleđivanja je oko 3 – 4 ºC. Razmak između rebara treba
da je veći od 4 mm. Pri nižim izlaznim temperaturama potrebno je periodično otapanje
sistema isparivača prebacivanjem na pogon hlađenja ( otapanje vrelim gasom ) ili električno
grijanje ili je potreban spoljnji vazduh za vrijeme prekida pogona; ovo zahtjeva prekid
grijanja sa toplotnom pumpom i potrebu dodatne energije za otapanje.
Količine vazduha koje su potrebne doista su velike, pa zato isparivač spoljnjeg
vazduha treba postaviti napolju ili predvidjeti velike vazdušne kanale. Spoljni vazduh je
najhladniji baš onda kada postoji maksimalni zahtjev za toplotom, dakle, može najmanje da se
iskoristi.

5.3. Zemlja kao izvor toplote

Zmijasti isparivači se postavljaju direktno u zemlju ili posredno, uključivanjem

kružnog toka sa rastvorom soli za rashlađivanje. Za oduzimanje toplote važan je koeficijent
provođenja toplote za zemlju. Povoljnije je ukoliko je vlažnost veća. Mjerenjem su dobivene
vrijednosti od 1 – 3 W/mK. Pri horizontalnom postavljanju dubina je oko 1 m; 20 – 40 m 2
površine zemlje je potrebno po kW grijnog kapaciteta.

5.4. Okolina kao izvor toplote

Površinski razmjenjivači toplote od čeličnog ili aluminijskog lima, odn. od sintetike

sa šupljim prostorima izrađuju se u vidu dijela krova, ograde, fasade i dr.
Kroz šuplje prostore rasolina cirkuliše ka isparivaču toplotne pumpe. Toplota se ne uzima
samo iz vazduha, već i od sunčanog zračenja, kiše i vodene pare.

Karakteristične oznake toplotnih pumpi su npr.:

L2 W55 = temperatura vazduha 2 ºC, temperatura vode 55 ºC.

6. TROŠKOVI

Troškovi su veoma različiti za razne vrste izvora toplote. Obično su najpovoljniji oni
izvori toplote koji koriste vazduh. Troškovi ulaganja u toplotne pumpe su relativno visoki.
Zato se često ne isplati da se toplotne pumpe koriste za vršna opterećenja u onim danima kada
je veoma hladno, a kojih nema mnogo. Najekonomičnije rješenje je često pogon pod punim
opterećenjem toplotne pumpe kada su spoljnje temperature oko nule i pokrivanje dopunskog
zahtjeva za toplotom pri nižim temperaturama preko energije nezavisno od uglja, ulja ili
tečnog gasa ( bivalentno grijanje ).
Uopšteno se može reći da će u okviru uštede ulja i zaštite okoline, toplotna pumpa
odigrati veliku ulogu tokom vremena. Pri tome je uslov da se poboljša ekonomičnost, za što
postoji više mogućnosti:
niže cijene toplotnih pumpi i dug vijek trajanja,
regulisanje kapaciteta hlađenja sa visokim koeficijentom iskorištenja djelomičnog
opterećenja,
savršenije metode kondenzacije u vazdušnom hlađenju,
usavršavanje razmjenjivača toplote sa manjim temperaturnim razlikama,
povoljnije tarife od strane elektrodistribucije,

6
 stručna instalacija i održavanje.
Glavni izvori gubitaka su:
srednji temperaturni skok u nosiocima toplote
vazduh 12 – 18 K
vode 8 – 12 K;
energija za pokretanje pumpe i ventilatora;
gubici u kompresoru;
električni gubici u pogonskim motorima naročito pri djelomičnom opterećenju.

Postrojenje sa Grijanje na
toplotnom pumpom ulje
Troškovi ulaganja uključujući servisiranje % 65 – 70 45 – 50
Troškovi energije % 25 45
Održavanje, rukovanje i ostalo % 8 8
Tabela 2. Godišnji troškovi ulaganja

7. NAČINI IZRADE TOPLOTNIH PUMPI

7.1. Kompaktni uređaji

To su uređaji kompletno pripremljeni za priključivanje. U njima su ugrađeni svi

potrebni dijelovi sa grijanje, kao što su kompresor, isparivač, kondenzator, ventilator,
regulator,…
Na taj se način znatno smanjuju troškovi montaže. Zavisno od izvora toplote i grijnog
sredstva, postoje različite vrste izrade, od kojih navodimo nekoliko.
Kompaktnu toplotnu pumpu po sistemu vazduh – voda prikazuje šema na slici 3.
Ventilator usisava spoljnji vazduh, isparivač ga hladi i na izvjesnom rastojanju ponovo ga
izduvava napolje. Para rashladnog sredstva se kondenzuje u kondenzatoru sa duplom cijevi i
toplota kondenzatora se prenosi na grijnu vodu. Ovakva vrsta izrade je najčešća, jer vazduh
svuda postoji kao izvor toplote. Izgled jedne takve pumpe za unutrašnje postavljanje pokazuje
slika 4.

7
 Slika 3. Šema toplotne pumpe sa vazdušnim hlađenjem
Desno: postavljanje toplotne pumpe u podrumskoj niši

Slika 4. Unutrašnji izgled toplotne pumpe voda - vazduh

7.2. Split uređaji ( podjeljeni uređaji )

Kompaktni uređaji, kod kojih je spoljni i unutrašnji dio zajedno smješten u jednom
kućištu, pri hlađenju vazduhom, često vrlo teško mogu da se postave u zgradi. Postoji
mogućnost da se oba dijela posebno montiraju i zatim povezuju vodovima za rashladno
sredstvo. Spoljni dio za vazduh ima kompresor i isparivač, a unutrašnji dio ima kondenzator.
Ovakav uređaj prikazuje slika 5. spoljni dio za vazduh ovdje je postavljen pored kuće, a može
da bude instaliran npr. na krovu. Ostale mogućnosti postavljanja vide se na slici 6.

8
 Slika 5. Kućna toplotna pumpa u split – izvođenju za bivalentni pogon

Slika 6. Mogućnosti postavljanja split – toplotnih pumpi

8. PRIMJENA ELEKTRIČNIH TOPLOTNIH PUMPI

8.1. Toplotne pumpe za grijanje stambenih zgrada

Najveći dio zgrada za jednu i dvije porodice podesan je za grijanje pomoću toplotnih
pumpi ( slika 7 ). Nedostatak je pri tome što grijni kapacitet toplotne pumpe postaje utoliko
manji ukoliko je hladnije. Dakle, stepen iskorištenja postaje sve manji sa opadanjem spoljnje
temperature, a električna priključna vrijednost sve veća, pa električna pumpa postaje skuplja.
U najvećem broju slučajeva ograničava se kapacitet toplotne pumpe do te mjere da
se zahtjev za toplotom može pokriti samo do spoljne temperature od oko 0 ºC. Pri nižim
temperaturama potreban je dodatni izvor grijanja, npr. gas, ulje, tečni gas, akumulator noćne
struje, i dr.
Postrojenja takve vrste, tj. koja griju sa dva izvora energije nazivaju se bivalentna –
dvojna grijanja. Temperatura pri kojoj je grijni kapacitet isti kao što je zahtjev za toplotom,
naziva se tačka ravnoteže. Prebacivanje se vrši automatski, u zavisnosti od davača spoljnje
temperature.

9
 Slika 7. Izvori toplote pri grijanju stambene zgrade toplotnom pumpom

8.2. Bazeni za plivanje

U zatvorenim bazenima vazduh prima vodenu paru nastalu isparavanjem sa površine

bazena, pri čemu relativna vlažnost vazduha raste do neprijatno visokih i štetnih vrijednosti.
U konvencionalnim postrojenjima odstranjivanje vlažnog vazduha se vrši
dovođenjem zagrijanog spoljnog vazduha i provjetravanjem, što znači i gubitak toplote.
Upotrebom toplotne pumpe za rad sa recirkulacionim (kružnim) vazduhom, ponovo
se može iskoristiti entalpija odvodnog vazduha, i to uključivanjem isparivača rashladne
mašine u tokove odvodnog vazduha. Pri tome se odvodni vazduh hladi do oko 10 – 15 °C i
istovremeno gubi vlagu. Kondenzator koji je ugrađen iza isparivača odaje primljenu toplotu
koja je povećana za toplotni ekvivalent rada kompresora, kružnom vazduhu. Pri tome kružni
vazduh ima znatno više temperature nego ispred hladnjaka, jer osim energije kompresije,
sadrži i ukupnu toplotu koja je odvedena iz vode i vazduha.
Šema toplotne pumpe za izdvajanje vlage iz vazduha za zatvorene plivačke bazene
prikazana je na sljedećoj slici.

10
 Slika 8. Postrojenje sa toplotnom pumpom za veliki bazen

U zadnje vrijeme se izvode veliki zatvoreni bazeni sa potpunim snadbjevanjem

električnom energijom. Kondenzatori toplotnih pumpi pri tome isporučuju ukupnu toplotu za
bazen, tuševe, grijanje, pripremu potrošne vode, dok kao izvori toplote, između ostalog, služe
vazduh u zatvorenom bazenu, podzemna voda, spoljnji vazduh, neiskorištena toplotna.
Nedostatak tih postrojenja je skupo uvođenje i više angažovanja na održavanju.
Za male plivačke bazene u zgradama do približno 300 m2 bazenske površine, postoje toplotno
– pumpni agregati kompaktne izrade sa kompresorom, pumpama, isparivačem,
kondenzatorom i ostalim priborom ( sljedeća slika ).

Slika 9. Šema cijevnog i kanalnog voda pri izdvajanju vlage iz vazduha

u zatvorenom bazenu pomoću toplotne pumpe kompaktne izrade

9. VRSTE TOPLOTNIH PUMPI

9.1. Toplotna pumpa vazduh – vazduh

Za ova postrojenja toplota se uzima iz okolnog vazduha i koristi na višem nivou za

zagrijavanje zgrada. Toplota se dobiva djelomično hlađenjem vazduha ( osjetna toplota ), a
djelomično kondenzacijom, odnosno zaleđivanjem vodene pare u vazduhu. Poseban
nedostatak ovih postrojenja je što se grijni kapacitet toplotne pumpe umanjuje za onoliko

11
koliko je napolju hladnije, pošto koeficijent iskorištenja zavisi od temperaturne razlike
između izvora toplote i grijnog sredstva. Pogon je zato često po dvojnom postupku sa
dopunskim grijanjem na temperaturama ispod oko 3 ºC. Grijanje sa vazduhom kao izvorom
toplote je nepovoljno sa gledišta energije i ekonomičnosti.

Slika 10. Toplotna pumpa vazduh - vazduh

9.2. Toplotna pumpa vazduh – voda

Ovdje je izvor toplote opet vazduh, dok se za grijanje koristi topla voda, naročito u
vidu površinskog grijanja sa svojim niskim temperaturama grijne vode od 40 – 50 ºC. Razlika
temperatura grijne vode trebalo bi da bude što manja, a zapremina što veća, sa eventualnom
upotrebom dopunskog rezervoara tople vode ( pufer ).
Toplotne pumpe se izrađuju kao kompaktni uređaji i mogu da se postave van kuće ili u njoj
( slike 11. i 12. ).

Slika 11. Spoljno postavljanje toplotne pumpe vazduh – voda

12
 Slika 12. Toplotna pumpa vazduh - voda za unutrašnje postavljanje

Za podno grijanje dovoljne su temperature od 30 – 45 ºC.

Srednja vrijednost koeficijenta ε je oko 2,3 – 2,5.

9.3. Toplotna pumpa vazduh – rasolina – voda

U posljednje vrijeme izvjestan značaj su dobila postrojenja koja kao izvor toplote
koriste “apsorbere” ( solarne apsorbere, apsorbere sa slobodnim površinama ).
Apsorberi na krovu, nalik na kolektore, izrađuju se u obliku cijevnih sistema mada nisu
pokriveni staklom. Izrađuju se hladnim krovom ( sa provjetravanjem straga ) ili kao topli
krov, direktno povezan sa toplotno izolovanim i zaptivenim krovom ( energetski krov ).
U šupljim prostorima apsorbera teče rasolina koja primi toplotu iz okoline.
Osim sunčane energije, apsorberi povezani sa toplotnom pumpom uzimaju i toplotu iz
vazduha, vjetra, kiše, kondenzovane vode iz vlažnog vazduha i slane, pri čemu rasolina može
da ima temperature ispod 0 – 15 ºC. Za razliku od solarnih kolektora, apsorberi mogu da rade
danju i noću preko cijele godine.
Vrijednosti primljene toplote u apsorberu, na žalost, još nisu dovoljno poznate jer
koeficijenti prijelaza toplote zavise od mnogih faktora. U prosjeku se može računati sa
približno 80 – 125 W/m2. Godišnji koeficijent grijanja se kreće oko 2,7.

Primjer:
Potrebna toplota zgrade na 2 ºC ……………………………………………………….45 W/m2
Pretpostavljeni kapacitet apsorbera…………………………………………………..100 W/m2
Koeficijent grijanja toplotne pumpe………………………………………………..…….ε = 2,7
Snaga kompresora 100/1,7………………………………………………………….… 59 W/m2
Proizvedena toplota toplotne pumpe: 100 + 59………………………………………159 W/m2
Prema tome za 1 m2 stambene površine potrebna je površina apsorbera od 45/159 = 0,28 m2.

9.4. Toplotne pumpe voda – voda

Ovdje je izvor toplote npr. podzemna voda iz bunara, sa konstantnom temperaturom

od 8 – 12 ºC, a za grijanje zgrade koristi se površinsko grijanje. Voda koja je ohlađena za
4 – 5 K odvodi se u ponirući bunar koji treba postaviti u blizini, otprilike na 15 – 20 m.
Po 1 m3/h vode dobija se grijni kapacitet od ≈ 5 – 6 kW. Temperatura isparavanja
ostaje ovdje skoro konstantna, oko 0 ºC, dok kondenzaciona temperatura opada uz porast
spoljnje temperature. Koeficijent grijanja time postaje znatno povoljniji, približno ε = 3 – 3,5.

13
 Slika 13. Postrojenje sa toplotnom pumpom po sistemu podzemna voda – voda za jedno
naselja

9.5. Toplotne pumpe zemlja – voda

Kod ovih pumpi toplota se uzima iz zemlje pomoću plastičnih cijevi koje su punjene
slanom vodom. U zemlju se postavlja više kružnih tokova sa paralelnim uključivanjem.
Razmak cijevi je 0,5 m, dubina postavljanja 1 – 1,5 m, a temperatura slane vode do – 10 ºC.
Zemlja ima temperaturu koja se rijetko kad mijenja i to od 8 – 12 ºC na dubini od 5
m. Ljeti se napuni toplotom i na taj način služi kao prirodni akumulator koji se zimi prazni
zato što toplotna pumpa oduzima toplotu. Odavanje toplote zavisi od sposobnosti zemlje za
sprovođenje toplote; zimi je približno 20 – 30 W/m2 površine zemlje. Koeficijent grijanja je
približno 3,0.
Upotreba ovog sistema je ograničena, jer često ne postoji osnovna površina, koja
treba da iznosi 2 – 3 puta više od površine koju treba zagrijati. Osim toga, veliki su troškovi
uvođenja, inače je povoljno zbog jednostavnog rukovanja i pogonske sigurnosti.

14
 Slika 14. Toplotna pumpa zemlja - voda

10. KOJI OBJEKTI SU POVOLJNI ZA GRIJANJE

TOPLOTNIM PUMPAMA

Svi objekti koji se grade na lokacijama gde se pretpostavlja ili zna da postoje
podzemne vode su idealni za ovaj način grijanja. Također, obdaništa, domovi za stara lica,
hoteli, industrijski objekti, stambeni objekti kao i objekti u kojima nije poželjno da se vide
grijna tijela su idealni za primenu ovog sistema grejanja i hlađenja.
Također veliki holovi, pokriveni tržni centri, sportski objekti i proizvodni i
magacinski prostori sa velikim površinama i prosječno niskim temperaturama jedino se mogu
kvalitetno zagrijati i hladiti primjenom podnog sistema grijanja i hlađenja.

11. RASHLADNE MAŠINE NA PRINCIPU TOPLOTNIH PUMPI

Rashladna tehnika bavi se izgradnjom postrojenja s kojima se mogu proizvoditi i

koristiti temperature ispod tačke zamrzavanja , odn. temperature niže od temperature okoline.
Hlađenje se može postići različitim postupcima, ali je najčešće u upotrebi proces
suprotan od onoga koji se koristi u toplotnim pumpama. Kod ovih rashladnih mašina toplota
se oduzima od hlađenog medija pri nižoj temperaturi i uz utrošak energije dovodi na višu
temperaturu i predaje okolini. Praktično, to znači da se toplota jedne hladnjače oduzima i
odvodi na neko mjesto izvan hladnjače, gdje se najčešće predaje oklini. Prenos toplote vrši se
uz pomoć nekog rashladnog sredstva, poznatijeg pod trgovačkim imenom “freon.”
Tu se najčešće koristi amonijak, dihlordifluorimetan, monohlordifluorimetan.
Niske temperature mogu se postići i kod direktnog hlađenja termoelektričnim putem
ili time što se miješa voda ili led s pogodnim solima u tzv. rashladne mješavine (rashladni

15
mediji), pri čemu se za rastvaranje i topljenje oduzima toplota iz okoline. Primjer su
apsorpcione rashladne mašine koje rade na sličnom principu kao kod toplotnih pumpi.
U apsorpcionom hladnjaku, para rashladnog sredstva (amonijaka) koja dolazi iz isparivača
apsorbuje se u nekom isparivaču (npr. voda) u apsorberu. Toplota rastvaranja se predaje
okolini.

12. PRIMJERI KORIŠTENJA TOPLOTNIH PUMPI

Slika 15. Toplotna pumpa snage 50 kW u hotelskom kompleksu Vinski dvor kod Subotice

Slika 16. Toplotna pumpa snage 19 kW u firmi Bit inženjering

13. ZAKLJUČAK

16
 U ovom radu je opisan način grijanja prostorija, objekata ili postrojenja novom
metodom, pomoću toplotnih pumpi. Drugi zakon termodinamike nam kaže da toplota uvijek
prelazi sa toplijeg tijela na hladnije, nikad obrnuto. Međutim, toplotnim pumpama je moguće
postići upravo suprotno; toplotu iz hladnije okoline prenijeti u topliju okolinu, uz minimalni
utrošak rada. Isto tako nam je poznato perpetuum mobile I vrste, odn. mašina koja proizvodi
više energije nego što je dobije. Toplotne pumpe uz 1 kW utrošene električne energije mogu
dati i do 4 kW toplotne energije. Sve što smo do sada rekli ide u prilog toplotnim pumpama,
osim cijene koštanja instalacije i ugradnje toplotne pumpe. Isto tako, kod toplotnih pumpi
zemlja – voda, površina postavljanja zmijastog isparivača je mnogostruko veća od površine
koja se treba grijati. To u većini slučajeva nije izvedivo.
Zbog svega toga, a i zbog stalnih porasta cijena električne energije, smatra se da su
toplotne pumpe način grijanja koji će se u budućnosti još razvijati, i moguće je da jednog dana
u potpunosti zamjeniti konvencionalne načine grijanja.

Sadržaj:

17
1. UVOD…………………….……………………………………………………………1
2. TOPLOTNE PUMPE……………………………………………………………….….2
2.1. Primjena geotermalnih toplotnih pumpi………………………………………………2
2.2. Tehnologija geotermalnog grijanja……………………………………………………2
3. TEORETSKE OSNOVE……………………………………………………………….3
4. SASTAVNI ELEMENTI………………………………………………………………4
5. IZVORI TOPLOTE……………………………………………………………………5
5.1. Voda kao izvor toplote………………………………………………………………...5
5.2. Vazduh kao izvor toplote……………………………………………………………...6
5.3. Zemlja kao izvor toplote………………………………………………………………6
5.4. Okolina kao izvor toplote……………………………………………………………...6
6. TROŠKOVI……………………………………………………………………………6
7. NAČINI IZRADE TOPLOTNIH PUMPI……………………………………………..7
7.1. Kompaktni uređaji…………………………………………………………………….7
7.2. Split – uređaji ( podjeljeni uređaji )…………………………………………………...8
8. PRIMJENA ELEKTRIČNIH TOPLOTNIH PUMPI………………………………….9
8.1. Toplotne pumpe za grijanje stambenih zgrada………………………………………...9
8.2. Bazeni za plivanje…………………………………………………………………....10
9. VRSTE TOPLOTNIH PUMPI……………………………………………………….11
9.1. Toplotna pumpa vazduh – vazduh…………………………………………………...11
9.2. Toplotna pumpa vazduh – voda……………………………………………………...12
9.3. Toplotna pumpa vazduh – rasolina – voda…………………………………………..12
9.4. Toplotne pumpe voda – voda………………………………………………………...13
9.5. Toplotne pumpe zemlja – voda………………………………………………………13
10. KOJI OBJEKTI SU POVOLJNI ZA GRIJANJE TOPLOTNIM PUMPAMA………14
11. RASHLADNE MAŠINE NA PRINCIPU TOPLOTNIH PUMPI…………………...14
12. PRIMJERI KORIŠTENJA TOPLOTNIH PUMPI…………………………………...15
13. ZAKLJUČAK………………………………………………………………………...16

LITERATURA

18
Grijanje i klimatizacija
Reknagel – Šprenger
IRO „Građevinska knjiga“ Beograd

Enciklopedija tehnike
Narodna knjiga Beograd

www.energetika.in.rs

www.termotehnika.com

19