FONETIKA I FONOLOGIJA

FONETIKA  grč. fone = glas (glasovi u govoru)

 Starija od fonologije
 Proučava glasove u govoru (one koji su artikulirani)
 Proučava ostvarenje govornih jedinica pomoću alternativnih zvukova
 Razvijeno je područje pa i sama ima svoje grane
 Neograničen broj ostvarenih glasova ovisi o fiziološkim datostima

FONOLOGIJA (fonemi)
 Proučava jezične jedinice najniže razine (foneme)
 Postoji od 1928.godine
 Fonemi = ograničen broj
 Funkcionalna fonetika  opisuje glas, odnosno utvrđuje zajedničke značajke
prepoznatljivosti glasa

PREDMET PROUČAVANJA  NAJMANJE JEZIČNE JEDINICE JEZIKA (A NYELV LEGKISEBB

ELeME )

FONEM (FONÉMA)

 Najmanja jezična jedinica koja ima razlikovnu funkciju

 Minimalni parovi (minimálpárok) = hat / hát, jó / ló

ALOFON (ALLOFÓN)

 Varijante fonema koje ovise o njegovoj fonemskoj okolini i drugim vanjskim čimbenicima

FONETIKA:
a. OPĆA FONETIKA
b. FONETIKA POJEDINIH JEZIKA

GRANE FONETIKE:

1. SINKRONIJSKA (szinkrón fonetika) – glasovi u jednom vremenu

2. POVIJESNA ILI RAZVOJNA (történeti fonetika) – glasovi kroz povijest
3. KOMBINATORIČKA (kombinatorikus fonetika) – mogućnosti međusobnog
kombiniranja fonema
4. TEORIJSKA (elméleti fonetika) – teorija ostvarivanja fonema
5. KONTRASTIVNA (összehasonlító) – isti fonemi u različitim jezicima
6. ARTIKULACIJSKA (artikulációs fonetika) – načini izgovora glasova kojima se ostvaruju fonemi
7. AKUSTIČNA () – proučava kako slušatelj prima glas, tj.kako glas postaje fonem
8. NEUROFONETIKA – proučavanje rada mozga u embrionalnom razdoblju
9. EKSPERIMENTALNA (kíserleti) – proučavanje glasa u laboratoriju pomoću aparata

FONOLOGIJA
 Mlada lingvistička znanost  postoji od 1928.  prvi fonološki kongres u Haag-u
 Proučava foneme, tj.glas u jeziku kao u apstraktnom sustavu glasova
 Najvažnija postavka temeljena na fonetičkim istraživanjima  u svakom glasu postoji nešto
što dovodi do komunikacije

POČECI FONOLOŠKIH OPISA

 Kazanjska škola: Kruševski  razlikuje zamišljeni glas od stvarnoga

 Praška škola: Jakobson i Trubecki  opisuju funkciju fonema i manjih jezičnih jedinica

FONEM  danas se definira kao najmanja jezična jedinica koja u jeziku ima razlikovnu ulogu 
utvrđuje se minimalnim parovima

FONEM KAO JEZIČNI ZNAK (NYELV JEL)

 Apstraktan je  postoji samo kao zamisao

 Označava se zagradama  /a/

FONEM KAO JEZIČNI ZNAK  F = ALIJETET (čista razlikovnost)/FON*(jedinica za mjerenje)

FONEM ≠ JEZIČNI ZNAK  F =

 Fonem nije jezični znak nego ima samo razlikovnu funkciju koja se potvrđuje minimalnim
parovima

PRAŠKA ŠKOLA

 Trubecki i Jakobson
 Fonemi čine sustav i samo se u međusobnom odnosu mogu determinirati
 MAKROFONEMI  bez ograničenja se javljaju u bilo kojem dijelu riječi  /b/  liba, láb, bál
 MIKROFONEMI  ograničeno javljanje fonema = /dz/  pizza, edz
 STRUKTURALNA FONOLOGIJA  odnos FONEM = GLAS, Trubecki usporedio sa  NOTNI
ZAPIS = PJESMA

FONOLOGIJA DISTINKTIVNIH OBILJEŽJA (megkülönböztető jegyek)

 Jakobson uveo u 50 – im godinama 20.stoljeća

 Razlikovna uloga fonema počiva na ukupnosti distinktivnih obilježja fonema
 Jedno od tih obilježja može uvelike razlikovati foneme jedne od drugih
 Jakobson  utvrdio 16 distinktivnih obilježja na temelju kojih možemo utvrditi sve foneme

GENERATIVNA FONOLOGIJA
 Chomski  počiva na određivanju distinktivnih obilježja i na generativnoj teoriji Chomskog
  U govoru sve počiva na distinktivnim obilježjima (ne na fonemima)
 PRIRODNA GENERATIVNA FONOLOGIJA  pravila promatra u svjetlu priopćavanja
 PRIRODNA FONOLOGIJA  usmjerena na govornika  sva pravila uvjetovana su
prirodnim datostima  npr. govorni organi

EKSPERIMENTALNA FONOLOGIJA
 80-ih godina 20.stoljeća
 Proučava kada se i u kojim okolnostima s kojim preduvjetima javlja jednačenje po zvučnosti

MAĐARSKA FONETIKA
 Od 16. do 18.stoljeća znanstvenici se bave pravopisnim pitanjima i unutar toga, samo koliko
je bilo potrebno, bave se fonetikom
 Od 18.stoljeća počinju ozbiljnija istraživanja koja sadrže i kontrastivna istraživanja
 Za glas (hang), govore da je slovo (betű)
 Tek sredinom 19.stoljeća oblikuje se naziv znanstvene grane

PRVO MAĐARSKO DJELO O FONETICI

 Bel Mátyás  na latinskom objavljeno 1718.godine

 Rasprava o sekleskom starom mađarskom pismu, 7.stranica u kojima se bavi skoro svim
glasovima mađarskog fonetskog sustava
 Razlikuje odstupanje u izgovoru kod istih glasova

KEMPELEN FARKAS

 Irskog porijekla, Karlo III.darovao njegovog oca plemićkom titulom, školovao se u Bratislavi,
Beču i Rimu
 Predstavljem na dvoru Marije Terezije zbog izvanrednog prijevoda Zakonika
 Govorio  mađarski, latinski, njemački, francuski, talijanski i slovački, a možda i 
rumunjski, srpski i nešto engleskog
 NAJVEĆI IZUM  STROJ KOJI GOVORI (22 godine radio na njemu)
 Stroj je mogao izgovoriti riječi i manje rečenice na više jezike
 Čuva se u muzeju u Münchenu

KEMPELENOVA FONETIKA (1791.)

 Opisao rad svoj stroja, a ujedno i nastajanje glasova i njihova obilježja
 Sam pripremao skice
 Utvrdio distinktivna obilježja
 Uočio promjene u glasovnoj kombinatorici

FONETSKO PISMO (POČECI)

  Bárczi Gusztáv  izradio fonetsko pismo kao pomoć obrazovanju gluhonijemih
 Znakovi opisuju položaj usana pri izgovoru

PISMO
 Sredstvo prostorne i vremenske komunikacije  vrsta sustava simbola koja služi za
zapisivanje jezika
 Komunikacije  prijenos informacija, usmeno ili pismeno
 Vrste pisama: pojmovno (logografsko), slogovno (pojmovno – silabičko) i slovno (alfabet)

GRČKO PISMO
 Grčki jezik je indoeuropski jezik s pisanom poviješću od 3500 godina
 Suvremeni grčki je živi jezik i jedan od najbogatijih jezika današnjice
 Danas ga govori oko 15 milijuna ljudi
 ALFABET  26 – 36 znakova  GRAFEMI (znakovi za pojedine glasove)
 Prvi tvorci alfabeta  FENIČANI
 GRČKI ALFABET  prvo pismo u modernom smislu

LATINICA
 7. – 6.stoljeće prije Krista
 Najpopularnije pismo na svijetu

GLAGOLJICA
 Staroslavensko pismo (9.stoljeće)
 Konstantin Ćiril i Metoda
 Karakteristični kružići

PRODUKCIJA GOVORA / SEGMENTALNA STRUKTURA GOVORA

 GOVORNI ORGANI  nemaju primarno tu funkciju

 Cijeli proces  FONACIJSKI (pluća) i ARTIKULACIJSKI (jednjak) DIO
 GORNJI GOVORNI ORGANI  grkljan = 4 hrskavice = 2 mišićna nabora  glasnice
(hangszálak)
 ZVUČNI GLASOVI  kada glasnice trepere; BEZVUČNI GLASOVI  kada ne trepere
 SUPRAGLOTIČKE ŠUPLJINE:
1. USNENA
2. ŽDRIJELNA
3. USNA
4. NOSNA
ARTIKULACIJSKA FONETIKA

 Proučava produkciju govora, karakteristike izgovora, izgovor glasova, riječi i rečenica

PRODUKCIJA GOVORA:

1. SEGMENTALNE GLASOVNE STRUKTURE  glasovi (HANGOK), glasovne veze

(HANGKAPCSOLATOK), glasovni slijedovi (HANGSOROK)
2. SUPRASEGMENTALNE (prozodija)  naglasak (HANGSÚLY), tempo (TEMPÓ), pauza
(SZÜNET), ritam (RITMUS), intenzitet (INTENZITÁS) i boja glasa (HANGSZÍN)

NASTANAK GLASOVA  prema prolasku zračne (fonacijske) struje

1. RAD PLUĆA (a tüdő működése)

a. Zrak izlazi iz pluća
b. Udišemo prilikom izgovora glasova
c. Izgovor bez udisanja
2. GLASNICE (hangszálok)
a. Zvučni glasovi
b. Bezvučni
c. U h – položaju
d. Grleni zatvornici
e. Glasovi kod šaptanja
3. SUPRAGLOTIČKE ŠUPLJINE
a. Oralni glasovi  kroz usnu šupljinu
b. Nazalni glasovi  kroz nosnu šupljinu

AKUSTIKA GOVORA
KOMUNIKACIJA TEMELJENA NA AKUSTICI:

a. Uvjeti jezične komunikacije  proizvodnja zvuka, medij koji proizvodi zvuk, percepcija
zvuka
b. Osnovna akustička svojstva govornih zvukova  frekvencija, amplituda i trajanje
zvuka

ZAŠTO SE KOMUNIKACIJA RAZVILA U ZVUČNOM MEDIJU?

 Zbog uporabe ruku za druge poslove

 Komunikacije noću
 Komunikacije na veću daljinu
 Brzog i zalihosnog kodiranja

TITRANJE
  Periodično mijenjanje neke fizikalne veličine tj. ponavljanje niza stanja u određenim
vremenskim intervalima
 TITRAJ  skup svih stanja koje poprima periodička veličina do svog ponavljanja

FREKVENCIJA (f)
 Fizikalna veličina koja iskazuje broj ponavljanja periodične pojave u jedinici vremena 
mjerna jedinica Hz (herc)

ZVUK
 Mehanički val frekvencija (16 – 20 Hz) u rasponu u kojem ga čuje ljudsko uho

VRSTE ZVUKOVA

 PERIODIČNI  ponavlja se u pravilnim intervalima

 APERIODIČNI  nema uzorka koji se ponavlja
 JEDNOSTAVAN PERIODIČNI ZVUK  sinusoidni valovi frekvencija

SLIJED ILI RED GLASOVA

 Ako slog završava suglasnikom  TVRDI
 Ako slog završava samoglasnikom (otvoreni slogovi)  MEKI

FONOTAKTIČKA PRAVILA
 Pravila slaganja glasova u sljedove koja određuju koji glasovi mogu biti na kojem mjestu i koje
promjene može uzrokovati
 Broj glasova je ograničen i može se podudarati u pojedinim jezicima, ali njihov razmještaj ih
razlikuje

FONETSKA SEGMENTACIJA = slog, riječ, klitika i fraza

GRAMATIČKA SEGMENTACIJA = morfem, riječ, sintagmatske granice i granice surečenica

FONOTAKTIČKE ANALIZE U MAĐARSKOM JEZIKU  proučavaju se na jednostavnim

riječima

FONETSKE POZICIJE (3)

 POČETAK GLASOVNOG SLIJEDA (VnC ili CnV)

 SREDINA GLASOVNOG SLIJEDA (CV1 … VnC, VC1 … CnV)
 KRAJ GLASOVNOG SLIJEDA (CVn, VCn)

FONOTAKTIČKA ANALIZA
1. Na temelju broja fonema odredimo broj mogućih kombinacija
 2. Moguće kombinacije: prirodne (tipične ili karakteristične), (atipične i nekarakteristične)
3. Princip optimalnosti: opća imenica > vlastita, unutarjezična riječ > strana

FONOTAKTIČKA STRUKTURA MAĐARSKOG JEZIKA:

1.
A. GLASOVNI SLIJED
B. PRILAGODBA GLASOVA
 Red glasova osnove riječi u mađarskom  PALATALAN ILI NEPALATALAN
2.
 Mješovita osnova (prema samoglasniku)
 Neutralna osnova (ilabijalni glasovi)
 Harmonička osnova (labijalni glasovi)
3. ZAKON PRILAGODBE = OSNOVA + NASTAVAK
a. VELARNA OSNOVA + VELARNI NASTAVAK
b. PALATALNA OSNOVA + PALATALNI NASTAVAK

JEDNAČENJA KOD MJEŠOVITIH OSNOVA

 Završetak osnove velaran = velarni nastavak

 Labijalna osnova = palatalni nastavak
 Ilabijalna osnova = promjenjiv nastavak (palatalni / nepalatalni)

I. LABIJALNO – ILABIJALNO JEDNAČENJE

 Dva oblika nastavaka  palatalni i velarni
II. JEDNAČENJE
 1 riječ, 1 morfem = jednačenje i nastavka
 1 samoglasnik = labijalni palatal = jednačenje labijalni palatal
 1 samoglasnik = ilabijalni palatal = nastavak isti
III. ISPADANJE GLASOVA
 Ako nastavak počinje samoglasnikom, tada se javlja u osnovi ispadanje samoglasnika
u posljednjem slogu osnove

OPĆE FONOTAKTIČKE KARAKTERISTIKE MAĐARSKOGA JEZIKA

a) 1 glas može biti riječ (ő)

b) Riječ čini minimum 1 slog, maksimalno 9, a u prosjeku 2
c) Maksimalno 6 samoglasnika i 5 suglasnika mogu stajati jedan pored drugog
d) Samoglasnik u riječi ovise o redu glasova i jednačenju
e) Na osnovi  maksimalno 9 morfema

KARINTHY FRIGYES  pjesme na izmišljenom jeziku

SEGMENTALNA PRIRODA LJUDSKOG GOVORA

  Svi glasovi u svim jezicima produciraju se istim organima

GOVORNI OSTVARAJ :

 SEGMENTALNA GLASOVNA STRUKTURA (glas / glasovni slijed / glasovna veza)

 SUPRASEGMENTALNA GLASOVNA STRUKTURA (ritam / pauza / tempo / intenzitet /
boja glasa / naglasak)

SAMOGLASNICI  mogu stajati sami, samostalno se izgovarati, ali i mnoge konsonante možemo
samostalno izgovoriti (s, š…)

OTVORNICI  glasnice potpuno otvorene i trepere, ali to mogu i konsonanti (h, r…)

VOKALI  najčešće nose slog (vokal  pjevački glas)

VOKALI (VOKÁLISOK)  V

 Teško odrediti vrste kao kod konsonanata, jer je potrebna cijela usna šupljina za izgovor

KARDINALNI VOKALI  pokušao ih odrediti Daniel Jones

 To je ukupno 8 vokala neovisno o jeziku, od kojih 2 čine tzv.'sidro' (jedan je onaj najviši i
najdalji, a drugi koji je najniži i najbliži)
 Svi ostali vokali nalaze se između ta 2
 T o je nepotpuna klasifikacija jer miješa artikulacijske i perceptivne temelje fonetike

VOKALI U MAĐARSKOM JEZIKU

a) PREMA MJESTU NASTAJANJA (képzés helye szerint)

b) PERCEPCIJSKIM PRINCIPIMA (percepiós mozzantok)
c) AKUSTIČNIM PRINCIPIMA (akusztikai mozzantok)
 Prema dužini izgovora: KRATKI (1 mora) i DUGI (2 more)
 NEZAOBLJENI GLASOVI (ilabijalni)
 ZAOBLJENI GLASOVI (labijalni)

ZAKLJUČAK

 U mađarskom 14 samoglasnika
 Samo oralni
 Monoftonzi
 Podjela prema mjestu oblikovanja
 Podjela prema dužini izgovora

KONSONANTI (C) (KONSONÁNSOK)

 SUGLASNICI  ne mogu stajati samostalno, ali mnoge možemo same izgovarati (l, r)
 ZATVORNICI  glasnice zatvorene, otvorene ili poluotvorene, mogu treperiti ili ne (zvučni,
bezvučni)
  KONSONANTI  nemaju puno tona u sebi, ne nose slog (najčešće)

 Prema duljini trajanja  dugi i kratki

 Razlikujemo ih u pismu  cuppant, buggyant

FONETSKE KARAKTERISTIKE GOVORNOG LANCA

PROCESI PRILAGODBE

 Jezična ekonomija unutar riječi vidi se na primjeru slaganja glasova ( slažu se slični niski i
visoki vokali i konsonanti
 Ekonomija se vidi i u tome da unutar riječi stoje glasovi koji su slični po mjestu tvorbe, kako bi
smo sa što manje napora izgovorili riječ

SINTAKTIČKI UVJETOVANE PROMJENE  dovode do miješanja nekompatibilnih glasova na

granicama morfema i osnove  tada se glasovi moraju prilagoditi jedni drugima

KOARTIKULACIJA I AKOMODACIJA

 Što je tvorbena razlika među glasovima veća, to je i stupanj prilagodbe među njima veći
 AKOMODACIJA  prilagodba glasova unutar govornog lanca  PROGRESIVNA I
REGRESIVNA
 KOARTIKULACIJA  obostrana ovisnost u izgovoru

REZULTAT AKOMODACIJE I KOARTIKULACIJE = GLASOVNE PROMJENE

AKOMODACIJA  prilikom prilagodbe glasova, oni su prepoznatljivi u svim svojim segmentima

JEDNAČENJE  pojavljuje se u pojedinim segmentima glasova, a mogu nastati i novi

STAPANJE  nastajanje novih glasova  PALATALIZACIJA I AFRIKACIJA

KRAĆENJE I DUŽENJE  prilagodba dužine izgovora glasova

ELIZIJA I EPENTEZA  ispadanje ili ubacivanje glasova

METATEZA  premještanje glasova

FONETSKE KOARTIKULACIJE

 U prostoru i vremenu, javljaju se postupno i kroz razne segmente

 To je djelovanje susjednih glasova jedan na drugoga, a da koartikulacija koja nastaje nije
realizacija fonema danog jezika
FONOLOŠKE KOARTIKULACIJE

 U prostoru i vremenu, ne javljaju se postupno

 Nastaju iz međusobnog djelovanja glasova jednih na druge, tako da pritom nastaje osnovna
realizacija drugog fonema

PRILAGODBA (IGAZODÁS)  glasovi ostaju u svojim specifičnim artikulacijskim granicama

UTJECAJ VOKALA NA KONSONANTE V  C

 Vokal = mjesto tvorbe, konsonant = palatalizacija / velarizacija

 Konsonanti – labijalnost / ilabijalnost od vokala
 U mjestu tvorbe konsonanata, vokali mogu izazvati kvalitativne promjene

UTJECAJ KONSONANATA NA VOKALE C  V

 Vokali se spuštaju ili podižu prema mjestu tvorbe konsonanata

PRILAGODBE ZAKLJUČNO  razlike na koje govornici ne obraćaju pozornost

JEDNAČENJE:

a) DJELOMIČNO
 Po zvučnosti
 Ujednačavanje i olakšavanje govora
 Provodi se u govoru
b) POTPUNO
 Fonološko jednačenje
 Ne bilježi se u pismu
 Regresivno

STAPANJE:

a. PALATALIZACIJA
 Iza dva susjedna konsonanta, tvori se jedan novi dugi
 T, d, n + j = novi dugi
b. AFRIKACIJA
 Iza dva susjedna konsonanta, tvori se jedan novi dugi
 T + s = ts

SLOG

PITANJE POJMA SLOGA

 Mnogi smatraju da slog nije jedinica, no slogovno pismo dokazuje da on ipak jest jezična
jedinica

RIJEČ > SLOG > GLAS

GLAS  nastaje PREKIDOM KONTINUITETA U GOVORU

POKUŠAJ DEFINIRANJA SLOGA

 U mađarskom  naglasak je na prvom slogu uvijek, pa je teže odrediti slogovne granice u

višesložnim riječima

FONOLOŠKA DEFINICIJA  skup fonema jednog centralnog i jednog ili više rubnih fonema

FONETSKA DEFINICIJA  čujemo li glasove povezane u cjelinu (temelj)

GRANICE SLOGOVA

 Govor  razlikovati granice među riječima

 Pismo  može se dogoditi da na kraju retka riječ bude preduga, pa moramo prenijeti u
novi, tako da rastavimo na slog
 Jednosložne riječi ne rastavljamo na slogove

ELIZIJA  ispadanje glasova

EPENTEZA  umetanje glasova : VOKALI  kod susjednih konsonanata / KONSONANTI  kod

susjednih vokala: epentetsko j, h i v

JEDNAČENJE NA DALJINU

 Smatra se devijantnim govorom, ali ga Kassay i Gósy smatraju glasovnim promjenama

MELODIČNOST GOVORA:

 Intonacija
 Pokušaj notnog zapisa govora, ali sustav ne odgovara parametrima
 Jezična univerzalija  specifična za jezike
 Temelji se na treperenju glasnica

NAGLASAK:

 Isticanje sloga u odnosu na druge

 Moderna fonetika smatra da je on ostvaraj u određenom kontekstu
 Univerzalija je, ali poseban za pojedine jezike

TEMPO:

 Artikulacijski i govorni
 Individualan, ovisi o dobi, zanimanju, temi...
 Brzina govora  ovisi o brzini artikulacijskog ostvaraja

PAUZA:
  Nijema / oklijevanje
 Uzroci: uzimanje zraka / značenjska pauza

RITAM:

 Perceptivna pojava
 Bartok Jáson  ritmičnost mađarskog jezika  nema jasno određenih ritmičkih granica u
govoru

INTENZITET:

 Perceptivna pojava
 Sociolingvistička okolina utvrđuje kojim intenzitetom je primjereno govoriti