VODA U TLU

ZONE POJAVE VODE U TLU (pri spuštanju razine vode od površine u dubinu tla)
RV1
(b) Faza taloženja u mirnoj vodi (a) Faza nakon povlačenja vode -
vodno lice postepeno sniženo

površina terena

ZONA ADHEZIONE VODE

ZONA OTVORENE KAPILARNE

VODE
u<0 ZONA ZATVORENE KAPILARNE
RPV2 VODE
u>0 TEMELJNA (PODZEMNA VODA)

voda obavija minerale tla u vrlo tankom sloju koji je vezan

ADHEZIONA VODA
na mineral elektrokemijskim silama, nema kapilarnih učinaka
OTVORENA na dodirima čestica postoje kapilarni meniskusi koji drže
KAPILARNA VODA čestice zajedno, stupanj zasićenosti je bitno ispod 100%
ZATVORENA
porni tlak negativan, stupanj zasićenosti blizu 100%
KAPILARNA VODA
porni tlak je jednak hidrostatskom a na razini podzemne vode
PODZEMNA VODA jednak atmosferskom, stupanj zasićenosti je približno jednak
100%
 KAPILARNO IZDIZANJE VODE

r 2 π ⋅ h c ⋅ ρ w ⋅ g = T ⋅ 2 rπ ⋅ cos α

2 ⋅ T ⋅ cos α
hc =
r ⋅ ρw ⋅ g

za α = 0° (staklo-voda) i
T=75⋅10-6 kN/m (staklo-voda)
0,306
⇒ hc = (cm)
2r

Izdizanje vode u kapilari sa promjenjivim poprečnim presjekom:

U tlu kapilare nastaju

spajanjem pora u uske
cijevi promjenjivog
promjera

U tlu čvrste čestice (zrna) tvore kapilare koje su promjenjivog presjeka, pa visina izdizanja
vode ovisi o smjeru "dolaska" vode (izdizanje, spuštanje, procjeđivanje sa površine).
Mineralni sastav utječe na veličinu sile površinske napetosti te se visina izdizanja ne može
odrediti prema empirijskom izdizanju. Orijentacione vrijednosti:

VRSTA TLA KAPILARNO

DIZANJE (m)
pijesak 0,03-3,50
prah 1,50-12,0
glina > 10,0
 PRITISCI U VODOM ZASIĆENOM TLU

uc= - hc*γw u
razina zatvorene kapilarne vode
hc

razina podzemne vode

zw

u=γw*zw

Na slici je prikazan dijagram rasporeda pritisaka mirne vode u tipičnom presjeku kroz
potpuno zasićeno tlo (Sr=1) uzimajući u obzir i pritiske koji nastaju uslijed kapilarnog
dizanja vode

ŠTETNA DJELOVANJA U TLU KAO POSLJEDICA KAPILARNOG DIZANJA

kapilarno dizanje vode u tlu treba uzeti u obzir prilikom mnogih geotehničkih
proračuna (na što se obično zaboravlja); područje kapilarnog dizanja nalazi se
iznad linije najviše razine podzemne vode ili linije vodnog lica za koje se provodi
proračun
dio tla iznad razine podzemne vode je zasićen zatvorenom i djelomično zasićen
otvorenom kapilarnom vodom te ima povećanu gustoću (npr. proračun stabilnosti
kosina ili potpornih zidova)
nasipi izrađeni od sitnozrnog tla izrazito su ugroženi od kapilarnog dizanja vode;
ova pojava može dovesti do odrona pokosa, jer dolazi do promjena u polju sila
temeljem kojeg su provedene analize stabilnosti tehničkim zahvatima može se
spriječiti kapilarno dizanje (postavljanje drenažnih tepiha u temelju nasipa -
materijal veće propusnosti tj. većih veličina pora između čestica prekida kapilarno
dizanje vode)
kapilarno dizanje vode kod opasnosti od smrzavanja tla: kristali leda privlače na
sebe molekule vode koja se gomila u kapilarama i oblikuju se leće leda koje
povećavaju obujam prostora pora u kojem se našla smrznuta voda za 11%; nakon
otapanja leda ostaje tlo većeg poroziteta, a time i stišljivosti veće od prvobitne
kod temelja se ova opasnost izbjegava na način da se dubinu temeljenja prilagodi
dubini smrzavanja, tj. da se temelji nalaze ispod te dubine (≈80 cm)
u krajevima gdje je tlo i do većih dubina podvrgnuto sezonskom zamrzavanju i
odmrzavanju potrebno je primijeniti posebne zahvate prilikom temeljenja kako na
građevinama ne bi nastale štete od ove pojave (Kanada, Sibir)
prometnice: zamrzavanje površine tla se ne može riješiti spuštanjem konstrukcije
ispod zone zamrzavanja zahvati kod projektiranja kolničke konstrukcije kojima
se onemogućava kapilarno dizanje i stvaranje leća leda (izvedba tamponskog sloja
od materijala velike propusnosti u kojem ne dolazi do kapilarnog dizanja, ili
primjena za to namijenjenih traka geotekstila...)

TEČENJE VODE U TLU

hi

hj

hgi

v 2i u i v 2j u j
Bernoulli-eva jednadžba: + + h gi = + + h gj + ∆h
2g γ w 2g γ w
u uj
Za stacionarno tečenje (male brzine): i + h gi = + h gj + ∆h
γw γw
hg geodetski potencijal
u
hp = potencijal pritiska vode ili piezometarska visina; predstavlja
γw
visinu tekućine u piezometarskoj cijevi

h = hp + hg ukupni potencijal u promatranoj točki

∆h = h i – h j pad potencijala od točke i do točke j

 MJERENJE PROPUSNOSTI TLA

q =k*i* A
Q q protok (protok u vremenu, m3/s)
D'ARCY (1856): ∆h 
q = k * 
Q *A k koeficijent propusnosti
 L  i gradijent toka (hidraulički gradijent)
zakon tečenja vode kroz poroznu sredinu A površina poprečnog presjeka cijevi
(laminarni režim)
∆h razlika razine vode na dva kraja
prosječna brzina tečenja: v = k * i cijevi (pad potencijala)
jedan od temeljnih zakona meh. tla L dužina uzorka
q = A * v = AP * v P
Q AP površina pora u presjeku uzorka
 A   AL  V 1 vp (stvarna) brzina vode u porama
v P =   * v =   * v = *v= *v
 AP   A PL  VP n

Gornji su izrazi općeniti i vrijede za kretanje bilo koje tekućine. U geotehnici je to gotovo
uvijek voda. Promjene stanja naprezanja utječu na promjene pornih tlakova u tlu. Na taj se
način javlja razlika potencijala i počinje tečenje. Strujne sile djeluju na čestice tla i
mijenjaju stanja naprezanja u tlu.
MJERENJE KOEFICIJENTA PROPUSNOSTI U LABORATORIJU:

Uređaj sa konstantnim padom:

Q = v* F* t
v = k*i ⇒ Q = k * i* F* t
H H
i= ⇒ Q= k* * F* t
L L
Q*L
k=
H*F*t

Q zapremina vode prikupljena u

vremenu t (mjeri se)

- koristi se za propusnije materijale

Uređaj sa promjenjivim padom:

d2 d 22 π d 2π
a= ; F= 1
4 4
dQ = F * v * dt
a * dH = F * v * dt
v = k *i (Darcy)
a * dH = F* k *i * dt
H
i=
L
H
a * dH = F * k * * dt
L
dH F
= k* * dt
H a*L
L* a H
k = 2.3* *log 1
F* ∆t H2
- koristi se za malo propusne materijale
- mjeri se pad vodnog stupca u vodokaznoj cijevi (s razine H1 na razinu H2) u
vremenu ∆t, uz poznate veličine L, a, F

Razlog za upotrebu dva tipa uređaja je u ograničenoj točnosti pojedinog mjerenja pri
malim protocima. Problem pouzdanosti laboratorijskih rezultata... ispitivanja in situ
MJERENJE KOEFICIJENTA PROPUSNOSTI NA TERENU
- mjerenjem brzine toka homogenog podzemnog toka sa nagnutim vodnim licem (e)
- crpljenjem iz bunara u sloju sa slobodnim vodnim licem (a,b,c,d)

- za manje složene probleme mogu se

koristiti podaci dobiveni na terenu pomoću
metode "Le Franc" - ispitivanje pomoću
jedne bušotine
- jednadžbe pomoću kojih se određuje
koeficijent procjeđivanja su empirijske
- za propusnije materijale koristi se metoda
sa stacionarnim dotokom u bušotinu
- za manje propusna tla obavlja se mjerenje
sa opadanjem razine vode u bušotini; može
se raditi ispitivanje s procjeđivanjem samo
kroz dno bušotine ili kroz dno i dio plašta
- u nekoherentnim materijalima gdje je
nužno zacjevljivati bušotinu može se
mjerenje obavljati samo na bazi bušotine,
ili se mora na dno bušotine ugraditi dio
cijevi s perforacijama

PROBNO CRPLJENJE POMOĆU BUNARA (6 piezometara, 120°)

q ln( r2 / r1 )
k= * q – stalna količina vode koja se crpi
π h 22 − h12
- skupa metoda, zahtjeva niz uređaja za precizna mjerenja protoka i razine vode u
piezometrima (potrebno postići stacionarno stanje)
- ovisno o propusnosti tla može trajati dugo vremena i zahtjeva rad bez prekida
- primjenjuje se samo za potrebe velikih geoteh. zahvata (duboke građeve jame /
podzemni objekati); rezultati se koriste za proračun količine dotoka vode u
građevnu jamu i dimenzioniranje crpki
- dobiva se prosječni koeficijent procjeđivanja za određeni prostor tla u području
kojeg se provode probna crpljenja
 Prosječne vrijednosti koeficijenta propusnosti:

VRSTA TLA k (cm/s)

šljunak > 1,0
pijesak 1,0 - 10-3
prah 10-3 - 10-5
glina < 10-6

Posebne metode mjerenja u stijenskoj masi: određivanje koeficijenta propusnosti stijenske

mase metodom po Lugeonu…
PROSJEČNI KOEFICIJENTI PROPUSNOSTI U USLOJENOM TLU:
∑ k xi H i
Vodoravan tok: kx = i
∑ Hi
i
∑ Hi
Uspravan tok: ky = i
H
∑k i
i yi

Vodoravan tok: q x = q1 + q 2 + q 3
∆h ∆h ∆h
q x = k x1 H1 + k x2 H 2 + k x3 H3
lx lx lx
∆h
qx = kx H, H = H1 + H 2 + H 3 = ∑ Hi
lx i

∆h ∆h ∆h ∆h
∑ k xi Hi
kx H = k x1 H1 + k x2 H 2 + k x3 H3 ⇒ kx = i
lx lx lx lx ∑ Hi
i

Uspravan tok: q 1 = q 2 = q 3 = q y
∆h i
q y = k yi Ay ∆h y = ∆h 1 + ∆h 2 + ∆h 3
li
Hi
∆h i = q y ⋅ li = H i
k yi ⋅ A y
∑H i

qy ⋅
H
= q1 ⋅
H1
+ q2 ⋅
H2
+ q3 ⋅
H3
⇒ ky = i

ky ⋅Ay k y1 ⋅ A1 k y2 ⋅ A 2 k y3 ⋅ A 3 Hi
∑k i yi

h1
∗ k1 + h ∗ k
A1
k=k1 h
SMJER TOKA k = 1 2 2
_ A2
h2 h1 + h 2
q k=k 2

SMJER TOKA q

A
h1 + h 2
k=k1
h1
k=
h1 h 2
h2 +
k=k 2 k1 k 2
Mjerenje propusnosti tla priručnom metodom (mjerenje upojnosti):
ELEMENTI TEORIJE STRUJNE MREŽE:

 δh 
ulaz u element: q xi = k x i x dA = k x  − dy dz
 δx 
 δk x  δh δ 2 h 
izlaz iz elementa: q xo =  k x + dx  − − 2 dx dy dz
 δx  δx δx 
δ2h
razlika u volumenu vode za smjer x : ∆q x = q xi − q xo = k x 2 dx dy dz
δx
 δ2h δ2h δ2h 
za sva tri smjera: ∆q = ∆q x + ∆q y + ∆q z =  k x 2 + k y 2 + k z 2 dx dy dz = 0
 δx δy δz 
Funkciju potencijala određujemo rješavajući Laplace-ovu dif. jed. polja potencijala za
zadane RUBNE UVJETE:

δ2h δ2h δ2h

kx + k + k =0
δx 2 δy 2 δz 2
y z

Primjer STRUJNE MREŽE:

nepropusna podloga (rubni uvjet)

Strujna mreža oko zagatne stijene (žmurje) - primjer

Strujna mreža kroz nasutu branu - primjer