Metilfenidat

Metilfenidat se koristi kao dio programa liječenja za suzbijanje simptoma poremećaja

hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje (ADHD, više poteškoća fokusiranja, kontrole akcija i
preostalih mirnih ili tihih u odnosu na druge osobe u istoj dobi) kod odraslih i djece.
Methylphenidate (Methylin) takođe se koristi za liječenje narkolepsije (poremećaj spavanja koji
uzrokuje pretjeranu dnevnu pospanost i iznenadne napade spavanja). Metilfenidat je u klasi
lijekova koji se nazivaju stimulansima centralnog nervnog sistema(CNS). Djeluje promjenom
količina određenih prirodnih tvari u mozgu.

Metilfenidat dolazi kao tableta s trenutnim otpuštanjem, tableta za žvakanje, otopina (tekućina),
suspenzija s dugim djelovanjem (produženo oslobađanje) (tekućina), tableta s produženim
otpuštanjem srednjeg djelovanja, (produženo otpuštanje) kapsule, tableta s produženim
otpuštanjem s dugim djelovanjem i tableta za žvakanje s dugim djelovanjem (produženo
oslobađanje) i tableta za usporenu dezintegraciju s produženim otpuštanjem (dugotrajno
djelovanje) (tableta koja se brzo otapa u ustima ). Dugotrajno djelovanje tableta, tableta za oralno
dezintegraciju i kapsule daju lijek odmah i otpustaju preostalu količinu kao stalnu dozu lijeka
tokom dužeg vremena. Svi ti oblici metilfenidata se uzimaju oralno. Redovne tablete, tablete za
žvakanje (Methylin) i otopina (Methylin) obično se uzimaju dva do tri puta dnevno od strane
odraslih i dva puta dnevno od djece, po mogućnosti 35 do 40 minuta prije jela. Odrasli koji
uzimaju tri doze trebali bi uzeti zadnju dozu prije 18:00h, tako da lijek neće uzrokovati
poteškoće u zaspivanju ili spavanju. Tablete srednje djelujuće obično se uzimaju jednom ili
dvaput dnevno, ujutro, a ponekad u ranim poslijepodnevnim satima 30 do 45 minuta prije
obroka. Dugotrajna kapsula (Metadate CD) obično se uzima jednom dnevno prije doručka; Dugo
djelujuće tableta za žvakanje (Quillichew ER), suspenzija s dugim djelovanjem (Quillivant XR) i
kapsule s dugim djelovanjem (Aptensio XR, Ritalin LA) obično se uzimaju jednom dnevno u
jutro s ili bez hrane. Dugotrajna suspenzija (Quillivant XR) će početi raditi prije ako se uzima s
hranom. Tableta za dezintegraciju s produženim otpuštanjem (Cotempla® XR-ODT) obično se
uzima jednom dnevno ujutro i treba se uzimati konzistentno, bilo uvijek s hranom ili uvijek bez
hrane.

2
Lijekovi protiv demencije

Donepezil

Donepezil se koristi za liječenje demencije (poremećaj mozga koji uieče na sposobnost

pamćenja, jasno razmišljanje, komunikaciju i obavljanje svakodnevnih aktivnosti i može
uzrokovati promjene u raspoloženju i ličnosti) kod ljudi koji imaju Alzheimerovu bolest (AD,
bolest mozga koja polako uništava pamćenje i sposobnost razmišljanja, učenja, komuniciranja i
obrade svakodnevnih aktivnosti). Donepezil je u klasi lijekova koji se zovu inhibitori
kolinesteraze. Poboljšava mentalnu funkciju (poput pamćenja, pažnje, sposobnosti interakcije s
drugima, govora, jasnog razmišljanja i obavljanja redovnih dnevnih aktivnosti) povećanjem
količine određene supstance koja se javlja u mozgu. Donepezil može poboljšati sposobnost
razmišljanja i pamćenja ili usporavanja gubitka tih sposobnosti kod ljudi koji imaju AD.
Međutim, donepezil neće izliječiti AD ili spriječiti gubitak mentalnih sposobnosti u neko vrijeme
u budućnosti.

Halucinogeni

LSD

LSD označava dietilamid lizerginske kiseline. To je ilegalni ulični lijek koji dolazi kao bijeli
prah ili bistra bezbojna tekućina. Dostupan je u obliku praška, tekućine, tablete ili kapsule. LSD
se obično uzima oralno. Neki ljudi udišu kroz nos ili ga ubrizgaju u venu (pucanje).

Imena ulica za LSD uključuju kiselinu, blotter, blotterovu kiselinu, plavu uzbuđenu, električnu
Kool-Aid, hitove, Lucy na nebu s dijamantima, blago žuta, microdots, ljubičasta maglica,
kockice šećera, sunčane pločice i prozor.

LSD učinci na mozak

LSD je lijek koji mijenja um. To znači da djeluje na mozak (centralni nervni sistem) i mijenja
raspoloženje, ponašanje i način na koji se osoba povezuje sa svijetom oko sebe. LSD utiče na

3
djelovanje hemijske tvari pod nazivom serotonin. Serotonin pomaže kontrolisati ponašanje,
raspoloženje, osjetila i razmišljanje.

LSD je u klasi lijekova koji se zovu halucinogeni. To su tvari koje uzrokuju halucinacije. To su
stvari koje vidite, čujete ili osjećate budne, koje izgledaju kao prave, ali umjesto da budu stvarne,
stvorili su ih um. LSD je vrlo jak halucinogen. Samo je malena količina potrebna za izazivanje
efekata kao što su halucinacije.

Uzimanje oralno: Učinci obično počinju za 20 do 30 minuta. Efekti vrhunac u oko 2 do 4 sata i
trajati do 12 sati. Pucanje: Ako se aplicira kroz vene, učinci LSD-a počinju unutar 10 minuta.

Štetni učinci LSD-a:

LSD može naškoditi tijelu na različite načine i dovesti do zdravstvenih problema kao što su:

-Povećana brzina otkucaja srca, krvni tlak, brzina disanja i tjelesna temperatura

-Nesanica, gubitak apetita, podrhtavanje, znojenje

-Mentalni problemi, uključujući anksioznost, depresiju, shizofreniju

Neki LSD korisnici imaju flashbacke. Ovo je kada se dijelovi iskustva s drogama, ili putovanja,
vraćaju, čak i bez korištenja lijeka. Flashbackovi se javljaju u vremenima povećanog stresa.
Flashbackovi se obično javljaju rjeđe i manje intenzivno nakon zaustavljanja upotrebe LSD-a.
Neki korisnici koji imaju česte flashbacke teško žive u svakodnevnom životu.

Tolerancija na LSD:

LSD se ne zna da li je zavisan. Ali česta upotreba LSD-a može dovesti do tolerancije.
Tolerancija znači da trebate sve više i više LSD-a da biste dobili istu visinu.

Mogućnosti liječenja:

Liječenje počinje prepoznavanjem da postoji problem. Nakon što pacijent odluči da želi nešto
preduzeti u vezi s upotrebom LSD-a, sljedeći korak dobiva pomoć i podršku. Programi za
liječenje koriste tehnike promjene ponašanja kroz savjetovanje (talk terapija). Cilj je pomoći da
pacijent razumije ponašanje i zašto koristi LSD. Uključivanje porodice i prijatelja tokom

4
savjetovanja može pomoći da poduprijeti i zadrži od vraćanja na upotrebu (relapsaciju). Budući
da upotrebaa LSD-a može uzrokovati mentalne probleme, lijekovi se mogu propisati i za
liječenje simptoma anksioznosti, depresije ili šizofrenije.

Kokain

Kokain je napravljen od listova biljke koka. Kokain dolazi kao bijeli prah koji se može otopiti u
vodi. Dostupan je kao prašak ili tekućina.

Kao droga na ulici, kokain se može uzeti na različite načine:

-Udišući je kroz nos (ušmrkavanje);

-Rastvaranje u vodi i ubrizgavanje u venu (pucanje gore);

-Miješanje s heroinom i ubrizgavanje u venu (speedballing);

-Pušenje (ovaj tip kokaina se naziva slobodna baza ili ispucati);

Kokainov uticaj na mozak:

Kokain je snažan stimulans. Oni čine da poruke između mozga i tijela se brže kreću. Kao rezultat
toga, osoba je više oprezna i fizička aktivni. Kokain takođe uzrokuje da mozak otpušta dopamin.
Dopamin je hemikalija koja je uključena u raspoloženje i razmišljanje. Takođe se naziva
hemikalija mozga koja se osjeća dobro. Korištenje kokaina može uzrokovati ugodne učinke kao
što su:

-Radost (euforija, "bljesak" ili "žurba") i manje inhibicije, slično pijanstvu;

-Osjećaj kao da je razmišljanje izuzetno jasno;

-Osoba se osjeća više pod kontrolom, samouvjereno;

-Želi biti s ljudima i razgovarati (više društveni);

-Povećana energija;

Koliko brzo osoba osjeća učinke kokaina zavisi od toga kako se koristi:

5
1.Pušenje: Učinci počinju odmah i intenzivno traju 5 do 10 minuta.

2.Ubrizgavanje u venu: Učinci počinju unutar 15 do 30 sekundi i traju 20 do 60 minuta.

3.Snorting: Učinci počinju za 3 do 5 minuta, manje su intenzivni od pušenja ili ubrizgavanja, a

posljednjih 15 do 30 minuta.

Štetni učinci kokaina:

Kokain može štetiti organizmu na mnoge načine i dovesti do zdravstvenih problema kao što su:

Umanjenje apetita i gubitak težine, srčani problemi, poput brzog otkucaja srca, nepravilnog
otkucaja srca, povišeni krvni pritisak, visoka tjelesna temperatura i ispiranje kože, gubitak
memorije, poremećaj raspoloženjea i emocionalni problemi, poput agresivnog ili nasilnog
ponašanja, nemir i tremor, problemi sa spavanjem.

Ljudi koji koriste kokain imaju velike šanse za dobivanje HIV / AIDS-a i hepatitisa B i C. To je
zbog aktivnosti poput dijeljenja igli s nekim ko je već zaražen nekom od tih bolesti. Druga
rizična ponašanja koja mogu biti povezana s upotrebom droga, kao što je nemasni seks, također
mogu povećati vjerojatnost zaraze jednom od tih bolesti.

Korištenje previše kokaina može uzrokovati predoziranje. To je poznato kao opijanje kokainom.
Simptomi mogu uključivati povećane uši oka, znojenje, podrhtavanje, zbunjenost i iznenadna
smrt.

Kokain može izazvati zavisnost. To znači da um ovisi o kokainu. Osoba nije u mogućnosti
kontrolisati svoju upotrebu i potrebu (žudi) da bi dobila dozu kroz svakodnevni život.

Zavisnost može dovesti do tolerancije. Tolerancija znači da osoba treba sve više i više kokaina
da bi dobila isti visoki osjećaj. Ako osoba pokuša prestati upotrebljavati, možda će imati
reakcije. One se nazivaju simptomi povlačenja i mogu uključivati:

-Snažne žudnje za lijekom;

-Mijenjanje raspoloženja koja može oslabiti osobu depresivno, a zatim uzrujano ili uznemireno;

-Ne mogu se koncentrisati;

6
-Fizičke reakcije kao što su glavobolje, bolovi i bolovi, povećani apetit;

Programi za liječenje koriste tehnike promjene ponašanja kroz savjetovanje (talk terapija). Cilj je
pomoći da osoba razumije ponašanje i zašto koristi kokain. Ako osoba ima teške simptome
povlačenja, možda će morati ostati u programu liječenja uživo. Tamo se zdravlje i sigurnost
mogu pratiti dok se pacijent ne oporavi. Trenutno nema lijekova koji mogu smanjiti upotrebu
kokaina blokirajući njezine učinke. No, naučnici istražuju takve lijekove.

7
 Zaključak:
Svi današnji psihofarmaci (anksiolitici, antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja,
antidementivi i drugi) uz dokaz o svojoj učinkovitosti pokazali su i niz nuspojava. Svaka skupina
psihofarmaka, odnosno svaki lijek ponaosob ima određene nuspojave koje su mu više-manje
svojstvene, a iste se mogu s većom ili manjom učestalošću, odnosno blažim ili težim
intenzitetom javiti kod bolesnika. Psihoterapija uključuje biološke, psihološke i sociološke
faktore, svaka uspješna terapija tih poremećaja sastoji se od biološke terapije, psihoterapije i
socioterapije. Sve ove tri metode usko se isprepliću i nadopunjuju u sveobuhvatnom liječenju
svakog pojedinog psihijatrijskog bolesnika, s time da se zavisno od prirode i faze bolesti
pojedina od njih primjenjuje u većoj ili manjoj mjeri. Antipsihotici, antidepresivi i
psihostimulansi snižavaju prag za konvulzije, a sedativi, anksiolitici i hipnotici ga podižu.
Antiepiletici pretežno pojačavaju sedativni učinak antipsihotika i nekih antidepresiva.
Psihofarmaci ne dovode do potpunog izlječenja nego olakšavaju simptome bolesti. Najznačajniji
antiepileptici su metilfenobarbiton i karbamazepin, psiholeptici - promazin i zipresidon,
anksiolitici - diazepam i lorazepam, hipnotici - flurazepam i zolpidem. Odabir adekvatnog lijeka
zahtijeva zadovoljenje slijedećih kriterijuma: maksimalna djelotvornost, minimalni štetni učinci,
poštivanje pacijentovog prava na sudjelovanje u odabiru lijeka, minimalni troškovi.

8
 Literatura:

1. Milenko P. Milošević i Vladislav M. Varagić, Farmakologija, III:101-118,

Beograd, 2012.
2. Humphrey P. Rang i saradnici, Farmakologija (peto izdanje), II:519-610,
Novi Sad, 2005.
3. Karla R. Hughes, Psychotropics, www.melineplus.gov. 2017.