Ništa nije istinito, sve je dopušteno.

Ţidovska izreka

Omnia in numero et mensura

 01.

Sredinom proljeća tisuću devedeset druge godine, starim putem koji vodi iz Samarkanda i
Buhare kroz sjeverni Horasan, a potom krivuda uz podnoţje elbruškog masiva, vukla se vojska,
duga karavana. Napustila je Buharu kada se poĉeo topiti snijeg i tjednima je već bila na putu.
Goniĉi su vitlali biĉevima i derali se na iscrpljenu stoku dok su u dugom redu, jedna za drugom,
išle deve, mazge i turkestanske dvogrbe deve pokorno noseći svoj teret. Na niskim, kosmatim
konjićima jahala je naoruţana pratnja, pa se izmorena dosadom i obuzeta ţudnjom osvrtala
prema dugom lancu planina koje su se uzdizale na obzorju. Bili su umorni od dugog jahanja i
jedva su ĉekali da dodu do cilja. Sve bliţa se ĉinila snijegom prekrivena kupa Demavenda, dok je
nije skrilo predgorje pokraj kojeg je vodio put. Pirkao je svjeţ planinski vjetrić koji je danju
okrepljivao ljude i stoku, ali noći su bile ledeno studene pa su se vojnici i goniĉi, gunĊajući,
zbijali oko vatri.
Na jednoj devi, izmeĊu njene dvije grbe, bila je priĉvršćena mala, krletki sliĉna sjenica. S
vremena na vrijeme njeţna ruka je odgrtala zavjesu na prozorĉiću, pa je provirivalo plašljivo
djevojaĉko lice. Velike, od suza pocrvenjele oĉi gledale su ljude kao da od njih traţe odgovor na
teško pitanje koje je djevojku muĉilo cijelim putem: kuda je vode, i što namjeravaju s njom? Ali
nitko se nije obazirao na nju. Samo bi voda karavane, mraĉan pedesetogodišnji ĉovjek u širokoj
arapskoj halji i s ogromnim bijelim turbanom na glavi, mrzovoljno trepnuo oĉima kada bi je
ugledao pokraj otvora. Ona bi tada ponovo, brzo povlaĉila zavjesu na prozorĉiću i pritajivala se u
unutrašnjosti krletke. Otkad su je u Buhari otkupili od njena gospodara, ţivjela je dijelom u
smrtnom strahu, dijelom u grozniĉavoj radoznalosti kakva li će je sudbina zadesiti.
Jednoga dana, kada su već bili projahali dobar dio puta, niz obronak koji je bio s njihove
desne strane, sruĉila se ĉeta jahaĉa i preprijeĉila im prolaz. Ţivotinje koje su bile na ĉelu
karavane same od sebe su stale. VoĊa i pratnja izvukli su teške krive sablje i rasporedili se za
juriš. MeĊu napadaĉima izdvojio se ĉovjek na niskom smedem konju i toliko se pribliţio
karavani da semogao ĉuti njegov glas. Viknuo je lozinku, primio odziv od vode karavane a onda
su pohitali jedan prema drugome, uljudno se pozdravili i potom je nova ĉeta preuzela vodstvo.
Karavana je skrenula s puta u grmlje i nije se zaustavljala sve do ponoći. Naposljetku su se
utaborili usred male kotline, u kojoj se ĉulo daleko huĉanje planinske rijeke. Zapalili su vatre, na
brzinu nešto prezalogajili i potom zapali u dubok san.
Kada je svanulo, ponovo su bili na nogama. Voda karavane prišao je sjenici koju su
goniĉi skinuli s deve i stavili je na zemlju, odgrnuo je zavjesu i osornim glasom viknuo:
— Halima!
Plašljivo lišće pojavilo se na prozorĉiću, a potom su se otvorila niska, tijesna vratašca.
Ĉvrsta ruka zgrabila je djevojku za zapešće i povukla je iz sjenice.
Halima je zadrhtala cijelim tijelom. »Sada je sa mnom svršeno«, pomislila je.
Zapovjednik tudinaca koji su se prethodnog dana pridruţili karavani drţao je u rukama crni
povez. Voda karavane dao mu je znak i ĉovjek je, ne progovorivši, stavio djevojci maramu preko
oĉiju i ĉvrsto je zavezao na potiljku. Potom je uzjahao konja, podigao djevojku k sebi u sedlo i
ogrnuo je svojom širokom haljom. On i voda karavane izmijenili su nekoliko rijeĉi. Onda je
potjerao konja u kas. Halima se sklupĉala i sa strahom privila uz jahaĉa.
Šum planinske rijeke ĉinio se sve bliţim. Negdje su zastali i jahaĉ je s nekim kratko
porazgovarao. Potom je ponovo podboo konja, ali sada je jahao sporije, opreznije, i Halimi se
ĉinilo kako je put veoma tijesan i kako vodi uz samu rijeku. Studeno je huknulo iz dubine i uţas
joj je ponovo stegnuo srce.
Opet su zastali. Halima je ĉula viku i zveku, a kada su ponovo prešli u kas, ispod kopita
je potmulo zatutnjalo. Projahali su most preko rijeke.
Ono što se kasnije zbilo ĉinilo joj se groznim snom. Ĉula je dreku i viku, kao da se svaĊa
ĉitava vojska ljudi. Jahaĉ je sjahao ne izmotavši se iz svoje halje i poţurio je s njom, sad po
ravnom, sad po nekom stubištu, sve dok joj se nije uĉinilo da se oko nje jako smraĉilo. Iznenada
je odgrnuo halju i Halima je osjetila kako su je zgrabile druge ruke. Stresla se u uţasu. Ĉovjek
koji ju je preuzeo od jahaĉa jedva ĉujno se zahihotao. Odjurio je s njom nekakvim hodnikom.
Iznenada ju je obuzela neobiĉna studen, kao da je došla u podzemni podrum. Pokušavala je ništa
ne misliti, ali nije uspijevala. Ĉinilo joj se da se sve više pribliţava posljednji i najstrašniji
trenutak.
Ĉovjek koji ju je drţao u naruĉju poĉeo je jednom rukom pipati po zidu. Napipao je neki
predmet i njime snaţno zamahnuo. Glasno je odjeknuo gong.
Halima je vrisnula i pokušala se istrgnuti ĉovjeku iz ruku, no on se nasmiješio i gotovo
ljubazno rekao:
— Ne deri se, pavijanĉiću! Neće te nitko oderati.
Ţeljezo je zaškripalo i Halima je, kroz povez na oĉima, ponovo vidjela svjetlucanje.
»Bacit će me u tamnicu«, pomislila je. Pod njom je zahuĉala voda. Stao joj je dah.
Ĉula je tabananje bosih nogu. Netko je prišao i ĉovjek koji ju je drţao predao ju je
došljaku.
— Evo ti je, Adi — rekao je.
Ruke koje su je sada prihvatile bile su ogromne poput lavljih šapa i sasvim gole. Kada ju
je podigao k sebi, osjetila je da su mu i grudi gole. Bio je pravi div.
Halima se pomirila sa sudbinom. Bezvoljno je pratila ono što se poslije dogaĊalo. Noseći
je u naruĉju, ĉovjek je potrĉao preko nekakva savitljivog mostića koji se pod njihovom teţinom
opasno ljuljao. Potom je zaškripalo tlo kao da je posuto sitnim kamenĉićima. Osjećala je ugodnu
toplinu sunĉevih zraka; svjetlost je prodirala kroz povez na njenim oĉima. Iznenada je odnekud
dopro miris zelenila i cvijeća.
Ĉovjek je zajedno s djevojkom skoĉio u ĉun koji se snaţno zaljuljao. Halima je kriknula i
grĉevito se uhvatila za diva. Nasmijao se visokim, gotovo djetinjim glasom i ljubazno rekao:
— Ne boj se, ljupka gazelice. Prevest ću te preko i onda smo na cilju... Sjedi, ovdje!
Posjeo ju je na udobno sjedište i prihvatio se vesala.
Uĉinilo joj se da izdaleka ĉuje smijeh, veseo djevojaĉki smijeh. Oslušnula je. Ne, nije se
varala. Već je raspoznavala pojedinaĉne glasove. Kamen joj je pao sa srca. Moţda ju tamo, gdje
su ljudi tako veseli, ne ĉeka ništa loše.
Ĉun je pristao uz obalu. Ĉovjek je uzeo djevojku u naruĉje i s njom stao na ĉvrsto tlo.
Ponio ju je nekoliko koraka uzbrdo i tamo je postavio na noge. Okruţila ju je glasna vriska i
Halima je zaĉula bat brojnih sandala koje su se pribliţavale. Div se nasmijao i povikao:
— Evo vam je!
Potom se vratio ĉunu i odveslao.
Jedna od djevojaka prišla je Halimi skidajući joj povez s oĉiju. Ostale su za to vrijeme
meĊusobno razgovarale.
— Kako je sićušna — rekla je prva. Druga je dodala:
— I tako je mlada. Pravo dijete.
— Gledajte kako je mršava — primijetila je treća. — Sigurno ju je put jako umorio.
 — Visoka je i tanka kao ĉempres.
Povez je skliznuo s Haliminih oĉiju i ona je ostala zapanjena. Oko nje su se rasprostirali
sami vrtovi u prvom proljetnom cvijeću. Djevojke koje su je okruţivale bile su lijepe kao hurije.
Od svih je najljepša bila ona koja joj je skinula povez.
— Gdje sam? — upitala je plašljivim glasićem. Djevojke su se nasmijale kao da ih njena
plašljivost zabavlja. Krv joj je udarila u lice, no ljepotica koja ju je spasila poveza njeţno ju je
obgrlila oko pasa i rekla:
— Ne boj se, drago dijete. Kod dobrih si ljudi.
Njen glas je bio pokroviteljski topao. Halima se privila uz nju i po glavi su joj se poĉele
rojiti glupe misli. »Moţda sam došla nekom kralju?«, mislila je u sebi.
Vodile su je stazom koja je bila posuta okruglim bijelim kamenĉićima. Lijevo i desno
bile su pravilno rasporeĊene lijehe u kojima su cvjetali tulipani i zumbuli svih veliĉina i boja.
Jedni tulipani bili su plamenoţuti, drugi ţarkocrveni ili ljubiĉasti, treći opet šareni i šatirani.
Zumbuli su bili bijeli i blijedoruţiĉasti, svijetlo i tamnoplavi, lila i svjetloţuti. Neki od njih bili
su njeţni i prozirni kao da su od stakla. Ljubiĉice i jaglaci rasli su po rubovima. Na drugim
mjestima pupale su perunike i narcisi. Tu i tamo prve cvjetove otvarao je raskošni bijeli ljiljan.
Omamljujući miris zgusnuo se u zraku.
Halima se ĉudila.
Prolazile su pokraj ruţiĉnjaka. Grmlje je bilo briţno obrezano, a na granĉicama su se
vidjeli pupovi iz kojih su se ponegdje već nazirali crveni, bijeli i ţuti cvjetovi.
Staza ih je dalje vodila kroz guste ţbunove narova koji su bili osuti crvenim cvjetovima.
Potom su se nizali limunovi i breskve. Došle su u voćnjak u kojem su cvjetali bademi i dunje,
jabuke i kruške.
Halima je razrogaĉila oĉi.
— Kako ti je ime, mala? — upita jedna od djevojaka.
— Halima — prošaptala je gotovo neĉujno.
Nasmijale su se. Halimi samo što nisu grunule suze iz oĉiju.
— Ne smijte se, majmunice jedne! — izgrdila ih je Halimina pokroviteljica. — Ostavite
curicu na miru da doĊe do daha. Umorna je i sva zbunjena.
A Halimi je rekla:
— Ne zamjeri im njihovu neozbiljnost. Mlade su i vesele, a kada ih budeš bolje upoznala,
vidjet ćeš da nisu loše. Zavoljet će te.
Ušle su u gaj samih ĉempresa. Halima je ĉula ţuborenje vode koje je dopiralo sa svih
strana. Negdje izdaleka je potmulo tutnjalo, kao da juri planinska rijeka i spušta se u slap. Kroz
drveće je zasvjetlucalo i Halima je znatiţeljno pogledala. Ubrzo je poĉela razaznavati malu
utvrdu, koja se, obasjana sunĉevim zracima, bijelila sred prostranog proplanka. Ispred nje bio je
okrugli ribnjak sa ţivim vodoskokom. Tu su zastale i Halima je razgledala oko sebe.
Sa svih strana okruţivao ih je planinski masiv. Sunce je sjalo na kamene strmine i
osvjetljavalo snijegom pokrivene grebene. Pogledala je u smjeru odakle je dolazilo. Velika
stijena, sliĉna planini, bila je kao namjerno dovaljana na kraj doline u kojoj su bili vrtovi. Na
stijeni se, obasjana jutarnjim suncem, bijelila moćna tvrĊava.
— Što je to? — upita bojaţljivo i rukom pokaţe prema bedemima na ĉijim su se
krajevima uvis dizale dvije visoke kule.
— Kasnije će biti dovoljno vremena za pitanja. — reĉe njena pokroviteljica. — Umorna
si i najprije ćemo te okupati, nahraniti i pustiti da se odmoriš.
Halima se polako oslobodila straha i poĉela znatiţeljno promatrati svoje pratilje. Ĉinilo
joj se da su jedna od druge ljupkije i ljepše odjevene. Pri hodu šumila je svila njihovih širokih
dimija. Gotovo svaka je imala svoju boju koja joj je najbolje pristajala. Tijesni prsluci bili su
raskošno vezeni i ukrašeni zlatnim kopĉama optoĉenim draguljima. Ispod njih su virile svijetle ili
bluze jarkih boja od najtanje svile. Oko ruku nosile su bogate narukvice, a oko vrata ogrlice od
bisera ili koralja. Jedne su išle gologlave, druge su imale oko glave omotanu maramu u obliku
malog turbana. Sandale su bile umjetniĉki izraĊene od bojene koţe. Halima pogleda svoju
sirotinju i osjeti sram.
— Moţda su mi se zbog toga tako smijale — pomislila je.
Pribliţavale su se malenoj utvrdi. Bila je okrugla, a oko nje i do nje vodilo je nisko
stubište od bijelog kamena. Brojni stupovi nosili su krov kao kod nekog drevnog hrama.
Na vratima se pojavila ostarjela ţena. Bila je mršava i izduţena kao pritka, a drţala se
uspravno i nekako oholo. Bila je tamne puti i jako upalih obraza. U njenim velikim tamnim
oĉima bilo je neĉeg grozniĉavog, a tanke su joj usne bile stisnute pa su odavale dojam strogosti i
grubosti. Za njom je dotrĉala nekakva ţućkasta maĉka, iznimno velika i neobiĉno visokih nogu.
Zagledala se u Halimu i neprijateljski zafrktala.
Halima je kriknula od straha i stisnula se uz svoju pokroviteljicu. Ova ju je pokušala
umiriti i rekla:
— Ne boj se našeg Ahrimana. To je, istina, pravi gepard, ali pitom je kao janje i nikome
neće uĉiniti ništa. Kada se navikne na tebe, bit ćete i dobri prijatelji.
Pozvala je ţivotinju k sebi i ĉvrsto je uhvatila za ogrlicu. Rijeĉima ju je smirivala sve dok
ova nije prestala reţati i pokazivati zube. Potom je rekla Halimi:
— Vidiš, odmah je pitomiji. Kada se budeš preodjenula, bit će sasvim domaći. A sada ga
lijepo pomiluj da se navikne na tebe. Ništa se ne boj. Ĉvrsto ga drţim.
Halima je savladala prvi strah. Izdaleka se ispruţila naprijed, oslonila se lijevom rukom
na koljeno a desnom je sasvim lagano pomilovala geparda po leĊima. Ţivotinja ih savi u luk kao
prava maĉka i ljupko zaprede. Halima je naglo odskoĉila a potom se, zajedno s djevojkama,
nasmijala.
— Mirjam, tko je ta plašljiva majmunica? — upitala je starica, probadajući Halimu
oĉima.
— Adi mi ju je predao, Apama. Još je plašljiva, a ime joj je Halima. Starica je prišla
Halimi, odmjerila je od glave do pete i opipala je kao štokupac opipava konja. — Moţda ne bude
tako loša. Samo, trebat će je utoviti da ne bude takva mršavica.
Potom je dodala s nekom posebnom ljutnjom:
— Kaţeš, predala ti ju je ona uškopljena crnaĉka ţivotinja? Dakle, imala ju je u svojim
rukama? O, ta osakaćena grdoba! Kako samo Sejiduna moţe imati toliko povjerenje u njega!
— Adi je samo izvršio svoju duţnost, Apama — uzvratila joj je Mirjam. — Hajdemo sad
i pobrinimo se za ovo dijete.
Uhvatila je Halimu ispod ruke i, drţeći drugom još uvijek geparda za ogrlicu, povukla ih
je oboje za sobom, stubištem u zgradu. Djevojke su ih pratili.
Došli su u visok hodnik koji je vodio oko zgrade. Zidovi su bili od brušenog mramora
tako da su se u njima predmeti zrcalili kao u ogledalu.
Sum koraka zamirao je u raskošnoj prostirci: Mirjam je, kod jednog od brojnih izlaza,
ispustila geparda. Odskakutao je na svojim visokim nogama poput psa, radoznalo okrećući svoju
ljupku maĉju glavicu za Halimom koja je sada konaĉno odahnula.
Skrenule su novim, popreĉnim hodnikom i ušle u okruglu, visoko zasvoĊenu dvoranu.
Halima je vrisnula od zaĉuĊenosti. Toliku ljepotu nije ni sanjala. Svjetlost je lila kroz stakleni
krov koji je bio sastavljen od pojedinaĉnih komada jarkih duginih boja. Ljubiĉasto, plavo,
zeleno, ţuto, crveno i blijedo pramenje padalo je u okrugli bazen, u kojem je blago pljuskala
voda uzbibana nevidljivim dotokom. Na njenoj površini poigravale su šarene boje, razlijevale se
dalje po tlu i zastajale nepomiĉne na leţajima pokraj zida ispred kojih i po kojima su bili
poslagani umjetniĉki vezeni jastuci.
Halima je zastala na ulazu iskolaĉenih oĉiju i otvorenih usta. Mirjam ju je gledala i tiho
se smijuljila. Nadnijela se nad bazen i potopila ruke u vodu.
— Baš je ugodno topla — rekla je. Zapovjedila je djevojkama koje su došle za njima da
pripreme sve potrebno za kupku. Potom je poĉela svlaĉiti Halimu.
Halimu je bilo sram pred djevojkama. Skrila se iza Mirjam i oborila pogled. Djevojke su
je znatiţeljno razgledale i poluglasno se hihotale.
— Izlazite, rugobe! — najurila ih je Mirjam. Smjesta su se pokunjile i otišle. Mirjam je
Halimi povezala kosu, digla je na tjeme kako se ne bi smoĉilai potopila je u bazen. Dobro ju je
istrljala, oprala, a zatim ju je izvukla iz vode i obrisala mekim ruĉnikom. Dala joj je svilenu
bluzu i zapovjedila da obuĉe široke dimije koje su pripremile djevojke. Lijep prsluk joj je ipak
bio preširok, a šareni haljetak sezao joj je do koljena.
— Danas se moraš zadovoljiti mojom odjećom — rekla je. — Ali ubrzo ćemo ti skrojiti
novu, po tvojoj mjeri, i bit ćeš njome zadovoljna.
Smjestila ju je na leţaj i podmetnula gomilu jastuka.
— Ovdje se malo odmori, a ja ću pogledati što su pripremile djevojke, što će ti se svidjeti
— rekla je.
Pomilovala ju je mekom, ruţiĉastom rukom po obrazu. Tog trenutka obje su osjetile da se
vole. Halima je naglo, bez razmišljanja, poljubila njeţne prste svoje pokroviteljice. Mirjam ju je
naizgled ljutito pogledala, ali Halima je osjećala da joj ova nije zamjerila. Blaţeno se
nasmiješila.
Samo što je Mirjam otišla, Halimu je svladao umor. Sklopila je oĉi. Pokušala se
oduprijeti snu. Potom je sebi rekla: »Odmah ću progledati.« Ali već je ĉvrsto zaspala.
Kada se probudila, najprije nije znala ni gdje je ni što je s njom. Odgrnula je prekrivaĉ
kojim su je djevojke pokrile dok je spavala i sjela na rub leţaja. Protrljala je oĉi i potom zurila u
lijepa djevojaĉka lica koja su bila obasjana raznobojnom svjetlošću. Bilo je već kasno
poslijepodne. Mirjam je kleknula pokraj nje na jastuk i ponudila joj zdjelu hladnog mlijeka.
Halima ju je prihvatila i poţudno ispraznila.
Mirjam joj je iz šarenog vrĉa ponovo nalila mlijeka i ponovo ga je Halima na dušak
popila. Prišla joj je tamnoputa djevojka i ponudila joj na zlatnom posluţavniku najrazliĉitije
slatkiše spravljene od ţita, meda i voća. Halima je pojela sve što je bilo pred njom.
— Kako je gladna, sirotica — rekla je jedna od djevojaka. Druga je primijetila:
— I kako je blijeda.
— Stavimo joj na obraze i usne rumenila — predlagala je jedna krasna plavokosa.
— Dijete se mora prvo najesti — odvratila joj je Mirjam. Okrenula se crnkinji koja je
drţala u rukama zlatni posluţavnik i zapovjedila joj:
— Oguli bananu ili naranĉu, Saro. Potom je upitala Halimu:
— Koje voće više voliš, drago dijete?
— Ne poznajem nijedno. Voljela bih probati oba.
Djevojke su se nasmijale. I Halima se smiješila kada ju je Sara ponudila bananama i
naranĉama.
Konaĉno je poĉela posustajati od tolikog izobilja. Oblizala je prste i rekla:
 — Još mi nikada nije bilo ovako dobro.
Djevojke su prasnule u veseo smijeh. Ĉak je i Mirjam razvukla usne i potapšala Halimu
po obrazu. Halima je osjetila kako joj je ponovo prostrujala krv ţilama. Oĉi su joj zasjale,
odobrovoljila se i poĉela povjerljivo razgovarati. Djevojke su posjedale oko nje, ova vezući, ona
šijući, i poĉele je ispitivati. Za to vrijeme Mirjam joj je tutnula u ruke metalno ogledalce i poĉela
joj mazati obraze i usne rumenilom, a obrve i trepavice crnilom.
— Dakle, ime ti je Halima — rekla je plavokosa koja je predloţila da joj stave rumenila
na obraze. — A mene zovu Zejneb.
— Zejneb je lijepo ime — priznala je Halima. Ponovo su se nasmijale.
— A otkud dolaziš? — upitala ju je crnkinja koja se zvala Sara.
— Iz Buhare.
— I ja sam došla otuda — primijetila je ljepotica okruglog, mjesecu sliĉnog lica i punih
udova. Imala je oblu, dopadljivu bradicu i tople, baršunaste oĉi. — Ime mi je Fatima. Tko je bio
tvoj prijašnji gospodar?
Halima je htjela odgovoriti, ali ju je Mirjam, koja joj je upravo mazala usne, zadrţala:
— Ĉekaj malo. A vi je ne ometajte. Halima joj brzo poljubi vrške prstiju.
— Mir, ruţna curo! — prekorila ju je, no nije joj se posrećilo da je ruţno pogleda i
Halima je sasvim dobro osjećala da je zadobila naklonost sviju. Naprosto je plivala u
zadovoljstvu.
— Tko je bio moj prijašnji gospodar? — ponovila je, kada joj je Mirjam narumenila
usne. Zadovoljno se promatrala u ogledalu i nastavila:
— Trgovac Ali, star i dobar ĉovjek.
— Zašto te prodao ako je bio dobar? — upitala je Zejneb.
— Bio je siromah. Sasvim je osiromašio. Više nismo imali ništa za jelo. Imao je dvije
kćeri, ali prosci su ga prevarili. Nisu mu ništa platili. Imao je i sina, ali on je nestao. Sigurno su
ga ubili razbojnici ili vojnici.
Oĉi su joj se napunile suzama.
— Njemu su me bili namijenili za ţenu.
— Tko su bili tvoji roditelji? — upitala je Fatima.
— Nisam ih poznavala i ništa ne znam o njima. Ono ĉega se sjećam jest da sam bila kod
trgovca Alija. Sve dok je sin bio kod kuće još smo nekako ţivjeli. Ali onda su nastale teškoće.
Gospodar je plakao, ĉupao kosu i molio. Ţena mu je rekla da me odvede u Buharu i proda.
Natovario me na magarca i stigli smo u Buharu. Sve kupce je ispitivao kuda i kome bi me odveli,
a tada je našao trgovca koji je kupovao za vašeg gospodara. Taj trgovac je rekao, zaklinjući se
Prorokovom bradom, da će mi biti kao kraljevni. Trgovac Ali pogodio se za cijenu, no kada su
me odveli, glasno je zaplakao. Plakala sam i ja. A sada vidim da je kupac bio u pravu. Ovdje mi
je stvarno kao kraljevni.
Djevojke su se zagledale i, suznih oĉiju, nasmiješile.
— I moj gospodar je plakao kada me prodao — rekla je Zejneb. — Ja nisam roĊena kao
robinja. Kao sasvim malo dijete ugrabili su me Turci i poveli sa sobom na svoje pašnjake.
Nauĉila sam jahati i gaĊati lukom poput djeĉaka. Svi su se ĉudili, jer sam imala plave oĉi i zlatnu
kosu. Izdaleka su dolazili vidjeti me. Rekli su da će me sigurno kupiti kakav moćan poglavar
sazna li za mene. Ali tada je došla sultanova vojska i moj gospodar je bio ubijen. Tada mi je bilo
oko deset godina. Povlaĉili smo se pred sultanovom vojskom i izgubili mnogo ljudi i stoke.
Gospodarev sin preuzeo je vodstvo plemena. Zaljubio se u mene i uzeo me za pravu ţenu u svoj
harem. No sultan nam je sve oduzeo i moj gospodar je podivljao. Tukao nas je svaki dan, ali
sultanu se nije htio pokoriti. Onda su poglavari sklopili mir. K nama su došli trgovci i poĉeli
kupovati. Zapazio me je jedan Armenac i pratio je u stopu mog gospodara. Nudio mu je stoku i
novac. Jednom su došli u šator. Kada me gospodar ugledao, izvukao je bodeţ i htio me ubosti
kako ne bi podlegao iskušenju da me proda, ali trgovac ga je sprijeĉio i zatim su se pogodili.
Mislila sam da ću umrijeti. Armenac me odveo u Samarkand. Bio je odvratan. Tamo me prodao
za Sejidunu. Ali prošlo je...
— Mnogo si propatila, sirotice — rekla je Halima i sućutno je pomilovala po obrazu.
Fatima ju je upitala:
— Jesi li bila ţena svom gospodaru? Halimi je udarila krv u obraze.
— Ne, ne znam što misliš.
— Nemoj je ispitivati takve stvari, Fatima — rekla je Mirjam. — Zar ne vidiš da je još
dijete?
— O, sa mnom je bilo strašno — rekla je Fatima i uzdahnula. — RoĊaci su me prodali,
zajedno s majkom, nekom seljaku. Imala sam jedva deset godina kada sam mu morala biti ţena.
Bio je zaduţen, i kako nije mogao platiti, dao me u zamjenu za dug, no nije rekao da sam mu već
bila ţena. Zbog roga me novi gospodar nazivao najruţnijim imenima, tukao me i muĉio, vikao da
smo ga ja i seljak prevarili i zaklinjao se svim muĉenicima da će nam doći glave. Ja ništa nisam
shvaćala. Gospodar je bio star, ruţan, i ja sam se pred njim tresla kao pred šejtanom. Pustio je da
me njegove prijašnje ţene tuku. Potom je doveo i ĉetvrtu prema kojoj je bio sladak kao med,
samo da bi nas mogao time više muĉiti. Na kraju nas je spasio voda Sejidunine karavane koji me
kupio za ove vrtove.
Halima ju je pogledala suznih oĉiju. Potom se nasmiješila i rekla:
— Vidiš, na kraju si došla ovamo gdje ti je dobro.
— Zasad je dosta priĉe — upala je Mirjam u rijeĉ. — Skoro će se smraĉiti, a i veoma si
umorna. Sutra nas ĉeka posao. Tu ti je štapić i oĉisti zube.
Štapić je bio tanak i na jednom kraju rašĉešljan u sitna vlakanca. Halima je brzo shvatila
napravu. Dali su joj zdjelicu s vodom, a kada je obavila taj posao, povele su je u spavaonicu.
— Sara i Zejneb bit će tvoje druţice — rekla joj je Mirjam.
— Dobro — odgovorila joj je Halima.
Pod spavaonice bio je prekriven mekim šarenim tepisima. Tepisi su pokrivali zidove, a
visjeli su i s niskih leţaja koji su bili obloţeni lijepo vezenim jastucima. Pokraj svake postelje
bio je umjetniĉki izrezbaren toaletni stolić na kojem je bilo priĉvršćeno veliko srebrno ogledalo.
Sa stropa je visio luster s pet svijeća, pozlaćen i ĉudnih, izvijenih oblika.
Djevojke su odjenule Halimu u bijeli haljetak od tanke svile. Oko pasa vezale su joj
crvenu vrpcu i posjele je pred ogledalo. Ĉula je kako šapuću da je ljupka i lijepa. »Da, uistinu
sam lijepa«, pomislila je. »Poput prave kraljevne.« Legla je na postelju, a djevojke su joj
podmetnule jastuke. Pokrile su je perinom i na prstima otišle. Zarila je glavu u meke jastuke i,
svjesna bajkovite sreće, slatko zaspala.
Probudili su je prvi sunĉevi zraci koji su prosijali kroz prozor. Otvorila je oĉi i zagledala
se u slike na zidnim tepisima, koji su bili tkani jarkim bojama. Isprva je mislila da je još uvijek
na putovanju. Na zidu je vidjela lovca na konju koji s kopljem u ruci progoni antilopu. Ispod
njega snagu su odmjeravali tigar i bivol, a crnac je iza štita uperio vrh svog koplja u razjarenog
lava. Tamo je gepard vrebao gazelu. Tada se sjetila prethodnog dana i postala svjesna gdje je.
— Dobro jutro, pospanko! — pozdravila ju je Zejneb koja se upravo digla sa svog leţaja.
Halima ju je pogledala i zapanjila se. Kosa joj je, u uvaljanim pramenovima, padala na
ramena i blistala u sunĉevim zracima poput suhog zlata. »Ljepša je od vile«, pomislila je.
Otpozdravila je sasvim opĉarana.
Pogledala je na drugi leţaj. Tamo je spavala Sara. Bila je napola razgolićena, a njeni
puni, tamni udovi sijali su poput ebanovine. Razgovor je probudio i nju pa je polako otvorila oĉi.
Zasjale su kao dvije tamne, uţarene zvijezde. Uprla je pogled u Halimu i ĉudno joj se nasmiješila
a onda ga je oborila, poput divlje maĉke koju je zbunio ĉovjeĉji pogled. Ustala je, prišla
Haliminoj postelji i sjela na nju.
— Sinoć, kada smo Zejneb i ja išle spavati, nisi nas primjećivala — rekla je. — Poljubile
smo te a ti si samo mrzovoljno progundala i okrenula nam leda.
Halima se nasmijala, mada ju je bilo gotovo strah njena pogleda. Vidjela je i kako joj
gornju usnu pokriva njeţno paperje.
— Uopće vas nisam ĉula — odvratila je. Sara ju je gutala oĉima. Htjela ju je zagrliti, ali
se nije usuĊivala. Krišom je pogledala Zejneb koja je već sjedila ispred ogledala i ĉešljala kosu.
— Tvoju ćemo morati danas oprati — rekla je Sara Halimi.
— Dopuštaš li da ti ja operem kosu?
— Slaţem se.
Ustala je i odvele su je u posebnu kupaonicu.
— Zar se kod vas svaki dan kupa? — zaĉudila se.
— Naravno! — nasmijale su joj se. Potopile su je u drvenu kadu i nestašno je poprskale.
Vriskala je, obrisala se ruĉnikom i ugodno osvjeţena, šmugnula u odjeću.
Doruĉkovale su u ovalnoj blagovaonici. Svaka je imala odreĊeno mjesto i Halima ih je
pobrojala, zajedno s njom, ĉetrnaest. Smjestili su je na gornji kraj, pokraj Mirjam.
Ona ju je upitala:
— Što si, zapravo, uĉila?
— Znam vesti i šivati, a i kuhati.
— Kako je s ĉitanjem i pisanjem?
— Malo znam ĉitati.
— To će trebati upotpuniti. A što je s bavljenjem pjesništvom?
— To nisam uĉila.
— Vidiš. Sve to, a i još mnogo drugoga, morat ćeš uĉiti kod nas.
— Lijepo — veselo je rekla Halima. — Uvijek sam ţeljela nešto nauĉiti.
— Kaţem ti da je kod nas strog školski red kojeg ćeš se morati toĉno pridrţavati. I na još
jedno te upozoravam: ne pitaj o stvarima koje nemaju veze s nastavnim predmetima.
Iako je osjećala da joj je naklonjena i da je voli, danas se Mirjam Halimi ĉinila mnogo
ozbiljnijom i stroţom nego prethodnog dana.
— U svemu ću te slušati i sve ću raditi toĉno onako kako mi zapovjediš, — rekla je.
Slutila je da Mirjam mora imati medu drugima neki posebno povlašten poloţaj. Postala je
radoznalom, ali ipak, nije smjela pitati!
Za doruĉak su pile mlijeko i jele slatke pogaĉice od suhog voća i meda. Potom je svaka
dobila po jednu naranĉu.
Poslije doruĉka poĉela je nastava. Otišle su u staklenu dvoranu kojoj se Halima
prethodnog dana toliko divila. Posjedale su po jastucima i svaka je stavila crnu tablicu pred sebe,
na dignuta koljena. Pripremile su pisaljke i ĉekale. Mirjam je Halimi odredila mjesto i dala joj
pribor za pisanje.
— Drţi to onako kako vidiš da druge ĉine, mada još uvijek ne znaš pisati. Kasnije ću te ja
nauĉiti, a sada se bar privikni na tablicu i pisaljku.
Potom je prišla ulazu i batom udarila o gong koji je visio na zidu.
 U dvoranu je ušao crni div s debelom knjigom u ruci. Na sebi je imao kratke prugaste
hlaĉe i haljetak koji mu je sezao do peta a sprijeda je bio otvoren. Na nogama je imao
jednostavne sandale, a glava mu je bila omotana tankim crvenim turbanom. Spustio se na za
njega pripremljen jastuk, licem okrenut djevojkama, i sjeo na podvijene noge. Rekao je:
— Danas ćemo nastaviti, moje ptiĉice golubiĉice, mjestima iz Kur'ana,
— na te rijeĉi ĉelom je poboţno dotakao knjigu — u kojima nam Prorok govori o
posmrtnim radostima i rajskim slastima. Medu vama vidim novu djevojĉicu-uĉenicu, bistra oka -
brza skoka, znanja gladnu i uĉenja ţeljnu. Kako joj ne bi promakla ni trunka mudrosti i svete
uĉenosti, neka nam Fatima, umna i razumna, ponovi i objasni što se briţljivom vrtlaru Adiju
posrećilo usaditi u vaša srca i u njima uzgojiti.
Da, to je bio Adi koji ju je juĉer donio u te vrtove. Halima ga je smjesta prepoznala po
glasu. Sve vrijeme joj se smijalo, ali se hrabro savladavala.
Fatima je podigla svoju lijepu, okruglu bradicu prema uĉitelju i poĉela recitirati ljupkim,
gotovo pjevnim glasom:
— U suretu petnaestom, a u ajetima od ĉetrdeset petog do ĉetrdeset osmog, ĉitamo: Vidi,
bogobojaţljivi će stići u vrtove i k izvorima: UĊite u miru, sigurno! Srca ćemo im lišiti gnjeva i
sjedit će na jastucima, jedan naspram drugog. Neće osjećati umor i nikada ih iz njih nećemo
izgnati...
Adi ju je pohvalio. Potom je pripovijedala napamet i neka druga mjesta. Kada je završila,
rekao je Halimi:
— Ĉula si, srno moja srebrna, hitronoga i znanju sklona, iza bisera svoje druge i sestrice
mudrije, što je moja vještina i duha dubina u grudi naših ljepookih hurija zasijala i u njima
zavidno proklijala. I ti sada djetinjarije iz srca odagnaj i umno oslušni što će ti moja sveta
uĉenost razotkriti, kako bi bila i na ovom i na onom svijetu vesela.
Potom je poĉeo polako, rijeĉ po rijeĉ, diktirati novi odlomak iz Kur'ana. Pisaljke su
škripeći klizile po tablicama. Usne djevojaka su, blago se pomiĉući, tiho ponavljale ono što je
ruka zapisivala.
Sat je bio završen i Halima je odahnula. Sve joj je izgledalo jako smiješno i ĉudno, kao
da je bilo nestvarno.
Crnac je ustao, tri puta smjerno dotakao knjigu ĉelom i rekao:
— Lijepe djeve i uĉenice moje vrijedne, spretne i okretne, zasad neka bude dovoljno
uĉenosti i rasipanja moje mudrosti. Ono što ste slušale i savjesno na tablice zapisale, u pamet
utuvite i sve naizust nauĉite. Pritom, ljupku prepelicu, svoju novu druţbenicu, naukama svetim
pouĉite i njeno neznanje u znanje pretvorite.
Nasmiješio se tako da je zablistala niska bijelih zubi, mudro zakolutao oĉima i
dostojanstveno napustio uĉionicu.
Samo što se za njim spustila zavjesa, Halima je prasnula u glasan smijeh. Njenoj veselosti
pridruţile su se i druge. Samo je Mirjam ozbiljno rekla:
— Halima, nikada se više ne smiješ smijati Adiju. Moţda se u poĉetku stvarno ĉini
nekako ĉudan, ali ima zlatno srce i mogao bi sve uĉiniti za nas. Zna mnoge vještine, kako Kur'an
tako i svjetovnu filozofiju, vlada pjesništvom i govorništvom, viĉan je arapskoj i pehlevijskoj
gramatici. Sejiduna ima veliko povjerenje u njega.
Halima je oborila oĉi. Bilo ju je sram, no Mirjam ju je pomilovala po obrazu i dodala:
— Nije strašno što si se smijala. Ali sada znaš i ubuduće ćeš se ponašati drugaĉije.
Potvrdno je klimnula glavom i otišla s djevojkama u vrtove raditi i plesti.
Sara je odvela Halimu u kupaonicu da joj opere kosu. Prvo ju je rašĉešljala, a potom
svukla do pojasa. Pritom su joj ruke blago podrhtavale tako da je Halimi bilo nekako muĉno i
neugodno, no nije htjela razmišljati o tome.
— Tko je zapravo naš gospodar? — upitala je. Znatiţelja ju je nehotice je i^tlvl||ala. Bila
je svjesna toga da ima nekakvu moć nad Sarom, mada to nije razumijevala, Sara joj je smjesta
usluţno odgovorila.
— Reći ću ti sve što znam — rekla je, a glas joj je ĉudno drhtao. — Samo teško tebi
budeš li me izdala. I moraš me voljeti. Hoćeš li mi to obećati?
— Hoću.
— Znaš, mi smo sve vlasništvo Sejidune, a to znaĉi Naš gospod. To je strašno moćan
gospodar. Ali što da ti govorim...
— Reci! Reci!
— Moţda ga nikada nećeš vidjeti. Ja i još neke već smo godinu dana ovdje, pa ga još
nismo vidjele.
— A što je to »Naš gospod«?
— Strpi se, sve ću ti otkriti. Znaš li tko je od ţivih prvi iza Alaha?
— Kalif.
— Nije toĉno. Nije ni sultan. Prvi iza Alaha je Sejiduna. Halima je razrogaĉila oĉi od
ĉuĊenja. Osjećala se kao da doţivljava bajkuiz »Tisuću i jedne noći«. Samo, sada je nije samo
slušala nego je i sama bila usred nje.
— Kaţeš da još nijedna od vas nije vidjela Sejidunu? Sara je nagnula obraz sasvim do
njena uha. — Ne, jedna od nas ga dobropoznaje. Ali jao nama dozna li tko da o tome govorimo!
— Šutjet ću kao grob. Ali tko je ta koja poznaje Sejidunu? Sasvim jasno je slutila koja bi
to mogla biti i sada je htjela to potvrditi.
— Mirjam — šapnula je Sara. — Njih dvoje su u dobrim odnosima. Samo teško tebi
budeš li me izdala!
— Ni s kim neću govoriti o tome.
— Vrlo dobro. Ali moraš me voljeti, jer sam ti toliko toga povjerila. Halimu je sve više
muĉila znatiţelja. Upitala je:
— Tko je ona stara ţena koju smo juĉer srele ispred kuće?
— Apama. Ali o njoj je još opasnije govoriti nego o Mirjam. Mirjam je dobra i voli nas, a
Apama je zla i mrzi nas. I ona dobro poznaje Sejidunu. Ali gledaj da ni pred kim ne pokaţeš
kako nešto znaš!
— Neću, Saro.
Sara je ţurila da joj opere kosu.
— Tako si sva slatka — šaptala je. Halimu je bilo sram, ali pravila se kao da ništa nije
ĉula. Bilo je još toliko stvari koje je trebalo saznati.
— Tko je Adi? — upitala je.
— Uškopljenik.
— Što je to uškopljenik?
— Muškarac koji nije pravi muškarac.
— To ne razumijem.
Sara joj je poĉela potanko objašnjavati, ali Halima ju je zlovoljno prekinula:
— Ne ţelim to slušati.
— Morat ćeš ĉuti i sve druge stvari. Sara je izgledala uvrijeĊeno. Nakon što ju je oprala
Sara je Haliminu kosu poĉela mazati mirišljavimuljima, a onda ju je rašĉešljala. Rado bi je
zagrlila i poljubila, ali Halima ju je tako mrko pogledala ispod oka da se uplašila. Iz kupaonice ju
je odvela na sunce kako bi joj se kosa brţe osušila. Neke djevojke, koje su u blizini ravnale
gredice, primijetile su ih i prišle im.
— Gdje ste bile tako dugo? — upitale su. Halima je oborila oĉi, a Sara je odvratila
velikom rjeĉitošću:
— Kada biste samo znale koliko joj je, sirotici, kosa bila prljava! Kao da je od roĊenja
nije prala! Dovela sam je u red onoliko koliko sam mogla, ali trebat će ju najmanje još jedanput
temeljito oprati da bi bila onako kako treba.
— Samo da Mirjam nije meĊu djevojkama — pomislila je Halima. Sigurno bi odmah
primijetila njenu neĉistu savjest, a ako bi je upitala ne bi se usudila zatajiti joj. Tako bi ona
vidjela da nije mogla nijedan dan odrţati obećanje kako neće ispitivati.
Kada su djevojke otišle, Sara ju je izgrdila.
— Budeš li se tako ponašala, svatko će odmah pogoditi da nešto kriješ. Moraš se drţati
kao da ništa ne znaš. Onda te nitko ništa neće pitati... Ja sada idem za ostalima, a ti šeći po suncu
kako bi ti se kosa osušila.
Halima je, otkako je došla u taj ĉudni svijet, zapravo sada prvi put bila sama. Ništa nije sa
sigurnošću znala: ni gdje je, ni kakav je njen zadatak. Sve oko nje bilo je tajnovito, ali to ju nije
brinulo. Naprotiv! Sasvim dobro se snašla u tom bajkovitom svijetu. Bar je bilo dovoljno hrane
za njenu znatiţelju! »Bit će najbolje da se pravim glupa«, pomislila je. »Onda se neće osvrtati na
mene i moći ću se posvuda motati. A onda će i drugi o meni više brinuti.«
Sara joj je natovarila puno zagonetki koje su je nagonile na razmišljanje. Mirjam, koju je
upoznala kao jako ljubaznu i dobru, imala je i drugo, tajanstveno lice. Što je znaĉilo da je ona sa
Sejidunom u dobrim odnosima? Kakva je moć Apame, koja je bila zla, a takoĊer je poznavala
Sejidunu? A smiješni Adi, za kojeg je Mirjani rekla da u njega Sejiduna ima veliko povjerenje? I
konaĉno, tko je Sejiduna, taj moćni »Naš gospod«, o kojem se Sara usuĊivala samo šapatom
govoriti?
Nije dugo izdrţala na istom mjestu. Skrenula je stazom i poĉela tragati za novinama.
Nadnosila se nad cvjetove, gledala i plašila ţivopisne leptire koji su se spuštali na njih. Oko nje
su zujale divlje pĉele i šareni bumbari oteţali od cvjetnog praha, oblijetali su je insekti i mušice, i
sve se zajedno s njom radovalo toplom, proljetnom suncu. Bio je zaboravljen prijašnji ubogi
ţivot, zaboravljeno je bilo naporno putovanje puno straha i neizvjesnosti. Sada joj je srce
vriskalo od veselja i ţivotne radosti. Osjećala se kao da je uistinu stigla u raj.
U grmlju nara nešto je šušnulo. Osluhnula je. Iza zelenila doskakutala je vitka, tankonoga
ţivotinja. »Gazela«, pomislila je. Ţivotinja je zastala i gledala ju svojim lijepim, smeĊim oĉima.
Halima je savladala poĉetni strah, ĉuĉnula i poĉela je vabiti nehotice oponašajući ĉudnog tumaĉa
Kur'ana:
— Gazelice pĉelice, zamekeći i meni pritrĉi, vitoroga i tankonoga... Vidiš li, više ne
znam dalje jer ja nisam uĉeni Adi. Hajde, dodi Halimi koja je mlada i lijepa a voli milu gazelu pa
je ţeli milovati i tepati joj...
Sama se morala smijati svojoj govorljivosti. Gazelica je, isturene njuškice, dotapkala k
njoj i poĉela je njušiti i lizati po obrazu. Njeţno ju je draškala, poĉela se smijati i, šale radi,
opirati dok je ţivotinja sve više navaljivala na nju. Iznenada joj se uĉinilo da ju je i nešto drugo,
isto tako ţivo, dotaklo iza uha i puhnulo u njega. Osvrnula se i skamenila od straha. Tik pokraj
nje stajao je ţuti Ahriman i strasno se natjecao s gazelom u iskazivanju ljubavi. Stropoštala se i
jedva zadrţala rukama. Nije mogla ni kriknuti ni ustati. Oĉiju punih oĉaja zurila je u visokonogu
maĉku i ĉekala kad će se baciti na nju. Ali Ahriman oĉito nije imao nikakve napadaĉke namjere.
Ubrzo ju je sasvim zanemario i poĉeo se igrati s gazelom. Hvatao ju je za uši, zadirkivao je i
propinjao se k njenom vratu. Mora da su se dobro poznavali i, oĉito, bili su dobri prijatelji.
Halima se ohrabrila i obgrlila obje ţivotinje oko vrata. Gepard je poĉeo mrmljajući presti poput
prave maĉke, a gazela je ponovo ispruţila jezik prema njenom obrazu. Halima im je tepala
najslaĊim rijeĉima. Nije joj išlo u glavu kako gepard i gazela mogu biti prijatelji na ovom svijetu,
kada je Prorok stalno govorio da je Alah to ĉudo saĉuvao za ţitelje raja.
Ĉula je kako ju zovu. Ustala je i otišla u smjeru odakle je dopirao glas. Ahriman je
odgegao za njom, a gazela ga je pratila i poput kozlića zaskakivala na njega. Nije se previše
obazirao na nju, tek ju je, s vremena na vrijeme, gricnuo za uho.
Druge su je ĉekale i rekle da mora s njima na sat plesa. Povezale su joj kosu, digle je na
tjeme i povele sa sobom u staklenu dvoranu. Uĉitelj plesa bio je uškopljenik Esad, mlad ĉovjek
srednjeg rasta, glatkog lica i gipkih, gotovo ţenskih udova. Bio je Afrikanac i tamnoput, ali ne
tako crn kao Adi. Halimi se ĉinio privlaĉnim i smiješnim istodobno. Kada je ušao, odloţio je
dugi haljetak i pred njima ostao samo u kratkim, ţutim hlaĉama. Poklonio se s ljubaznim
smiješkom i zadovoljno protrljao ruke. Pozvao je Fatimu da zasvira na harfi i uz zvuke
instrumenta poĉeo se vješto uvijati.
Njegova umjetnost sastojala se uglavnom u gipkosti trbuha i vladanju njegovim
mišićima. Kruţenje ruku i koraĉanje nogu bili su samo svojevrsno praćenje trbušnih kretnji.
Najprije je sam pokazao kako treba, a onda su, iza njega, morale probati i djevojke. Zapovjedio
im je da skinu prsluke i razgolite se do pasa. Halimu je bilo sram, ali kada je vidjela kako su se
druge bezbriţno svukle i sama ih je slijedila. Odredio je Zulejhu za prvu plesaĉicu i postavio je
ispred ostalih. Potom je poslao Fatimu na njeno mjesto, uzeo dugu i tanku sviralu i poĉeo svirati.
Tek sada je Halima obratila paţnju na Zulejhu. Stasom je bila najljepša. Bila je prva u
plesu i pomoćnica Esadu u njegovu uĉenju. Toĉno je izvršavala ono što je ţelio, a ostale su samo
ponavljale za njom. Išao je sa sviralom u ruci od djevojke do djevojke, struĉno ocjenjivao
gipkost i rad mišića, popravljao i sam pokazivao kako treba.
Nakon školskog sata Halima je bila umorna i gladna. Otišle su u vrtove, ali nisu smjele
daleko jer ih je ĉekao novi predmet, bavljenje pjesništvom. Halima se poţalila Sari da je gladna.
Sara joj je pokazala gdje da ĉeka, a sama je šmugnula u zgradu otkud se brzo vratila. Gurnula je
Halimi u ruku već oguljenu bananu i rekla joj:
— Mimo obroka nije nam dopušteno jesti. U tom pogledu Mirjam je vrlo stroga, jer se
boji da se suviše ne udebljamo. Sigurno bi me kaznila kada bi znala da sam ti dala jesti.
Da netko ne smije jesti samo zato da se ne udeblja, to Halima još nikada nije ĉula.
Naprotiv! Što je koja bila deblja, to su je više hvalili. Zato joj se Sarina novost nije dopala. Ta u
ovom ĉudnom kraju posluţivali su ih samim dobrim jelima i pićima!
I već su djevojke morale ponovo u uĉionicu. Pjesništvu ih je uĉio Adi, i Halimi se taj
predmet ĉinio jako zabavnim. Odmah se oduševila njime. Ovaj put objašnjavao im je kratki stih
gazela i sve djevojke su morale sudjelovati svom svojom sposobnošću. Prvi stih je kazala
Mirjam i potom sve vrijeme bila slobodna, dok su se ostale natjecale meĊusobno i dodavale rimu
na rimu. Poslije desetak stihova iscrpile su svoju domišljatost i ostale su još samo Fatimai
Zejneb, koje su uporno ustrajavale sve dok nisu posustale. Prvi i drugi put Adi je izostavio
Halimu kako bi se privikla. Za vrijeme slušanja izvrsno se zabavljala pa ju je zato Adi treći put
pozvao da se pripremi. Malĉice se preplašila, ali joj je laskalo što je već imao toliko povjerenja u
nju, a u sebi je i ţeljela odmjeriti se s druţicama. Mirjam je dala poĉetni stih:
— »Kada bih kao ptica imala krila...«
Adi je malo priĉekao, a onda poĉeo redom prozivati.
Odgovarale su mu.
 Zulejha: »K suncu bih poletjela.«
Sara: »Dobra djela bih ĉinila.«
Aiša: »Siromašnima bih pomagala.«
Sit: »U samoći bih pjesmu pjevala.«
Dţada: »Zabluda se vazda klonila.«
Sada je Adi ljubazno klimnuo glavom Halimi i pozvao ju da nastavi. Pocrvenjela je i
pokušala: »A ja bih s tobom...« Zapela je. Nije mogla dalje.
— Na vrh mi je jezika — rekla je.
Svi su se smijali. Adi je namignuo Fatimi.
— Daj, Fatimice, ti joj pomozi.
»A ja bih s tobom istim putem kroĉila.« Halima se odmah usprotivila.
— Ne, nisam tako mislila — rekla je ljutito. — Priĉekajte, sama ću reći. I, nakašljavši se,
stvarno je rekla:
»A ja bih s tobom u sam raj letjela.«
Njene rijeĉi doĉekao je glasan smijeh. Ustala je, sva crvena od ljutnje i srama, i otrĉala
prema vratima. Mirjam joj je preprijeĉila put.
Sada su sve ţurile da je utješe i ohrabre. Polako se smirila i obrisala suze. Adi je objasnio
kako je umjetnost pjesništva samo poslije dugotrajnog truda dostiţan cvijetak pa da stoga ne
treba oĉajavati što je prvi put pogriješila. Potom je pozvao djevojke da nastave. Ali rime su im
već bile pobjegle. Tako su Fatima i Zejneb same prešle u dijalog.
Fatima: »Ono što si ĉula, neka ti bude pouka, Halima.«
Zejneb: »A ti, Fatima, nemoj svakom davati nauka.«
Fatima: »Što ti to smeta, ja znam više nego ti.«
Zejneb: »Ne smeta, ali ti svoj drski jezik ukroti.«
Fatima: »U redu, znam da ne podnosiš moju odrješitost.« Zejneb: »Ne radi se o tom,
samo u zlo ti ubrajam umišljenost.« Fatima: »Tko je lijep, taj je umišljen. Poniznost je sestra
rugobe.« Zejneb: »Na mene ciljaš? Ti? Zaba napuhana od zlobe?« Fatima: »E, ta ti vrijedi. Da se
divim tvojoj mršavosti?« Zejneb: »Nemoj, ako nećeš. Samo, smijem se tvome sljepilu.« Fatima:
»Tako?! Što li bih tek ja mogla na tvoju prostotu reći?« Zejneb: »A ti misliš da ćeš grdnjom
prazninu duha izbjeći?«
— Dosta je, golubiĉice — prekinuo ih je Adi. — U lijepim rimama i uĉenim maksimama
ste se odmjeravale i šepurile, prepirale i jedna drugu sasijecale, utrkivale se i duhovno hrvale,
meĊusobno se glodale i oĉima probadale. Sada svaĊu zaboravite i lijepo se pomirite. Bit će dosta
lijepe uĉenosti i slatke rjeĉitosti. U blagovaonicu poţurite i tamo se zasluţeno pogostite.
Ljubazno se naklonio i napustio uĉionicu. Djevojke su jurnule za njim i posjedale u
blagovaonici na svoja mjesta.
Dok ih je ujutro već ĉekao doruĉak na stolu, sad su ih za vrijeme jela posluţivala tri
uškopljenika: Hamza, Talha i Suhal. Tom prilikom Halima je saznala da imaju na raspolaganju
sedam uškopljenika. Uz dvojicu uĉitelja, koje je već poznavala, i trojicu koji su im iznosili hranu
na stol, bila su još dva ĉuvara vrtova: Muad i Mustafa. Kuhinjom je, zapravo, upravljala Apama;
Hamza, Talha i Suhal bili su njeni pomoćnici.
Obavljali su poslove u domaćinstvu, pospremali, prali i brinuli o redu i ĉistoći u cijeloj
kući. Svi uškopljenici su, zajedno s Apamom, stanovali u jednom posebnom vrtu kojeg su od
njihovog dijelili prokopi. Uškopljenici su tamo imali zasebnu zgradu a Apami je pripadala
posebna kućica.
Sve te stvari su u Halimi raspirivale znatiţelju. Nije se usuĊivala pitati u prisustvu
Mirjam, no jedva je ĉekala da ponovo ostane nasamo sa Sarom.
Ruĉak se Halimi ĉinio pravom gozbom. Meko peĉenje s ukusnim, mirisnim umakom,
razno mahunasto povrće, kajgana, sir, pogaĉa, medeni slatkiši s kuhanim voćem. A kao dodatak
ĉaša pića, od kojeg se Halimi ĉudno zavrtjelo u glavi.
— To je vino — šapnula joj je Sara. — Sejiduna je pustio da ga pijemo. Poslije ruĉka
otišle su u svoju spavaonicu. Bile su same i Halima je upitala:
— Zar Sejiduna smije dopustiti vino, kad ga je Prorok zabranio?
— Smije. Ta rekla sam ti da je on prvi poslije Alaha. On je novi prorok.
— Rekla si da, osim Mirjam i Apame, još nitko od vas nije vidio Sejidunu?
— Nitko, osim Adija koji je njegov povjerenik. Ali Adi i Apama se nasmrtmrze. Apama
nikoga ne voli. Kao mlada bila je izrazito lijepa, a sada je grize što je sve prošlo.
— Tko je u stvari Apama?
_Pst. To je strašna ţena. Zna sve ljubavne tajne i Sejiduna ju je doveoovamo kako bismo
nešto nauĉile od nje. Ĉut ćeš poslijepodne. U mladosti je, po svoj prilici, mnogo uţivala.
— Zašto moramo uĉiti tolike stvari?
_To ne znam toĉno. Ali mislim da moramo biti spremne za Sejidunu.
— Jesmo li namijenjene za njegov harem?
— Moţda. A sada ti meni reci voliš li me već malo?
Halima je mrzovoljno namrštila lice. Ljutilo ju je što Sara pita takve gluposti dok je ona
ţeljela saznati još toliko vaţnijih stvari. Legla je na svoju postelju, stavila ruke pod glavu i
zagledala se u strop.
Sara je sjela pokraj nje. Nepomiĉno ju je gledala a onda se iznenada nagnula i poĉela je
strasno ljubiti.
Halima se najprije pravila kao da se sve to nje ne tiĉe. Ali ljubljenje joj je dosadilo pa je,
na kraju, odgurnula Saru od sebe.
— Voljela bih znati što Sejiduna namjerava s nama — rekla je. Sara se pribrala i
popravila kosu.
— To bih i ja htjela znati — odvratila je. — Ali o tome nitko ne govori, a zabranjeno je i
pitati.
— Što misliš, bi li netko mogao pobjeći odavde?
— Jesi li luda kad pitaš o takvim stvarima a tek si došla? Kada bi te Apama ĉula! Zar nisi
vidjela onu tvrĊavu na stijeni? Preko nje je jedini izlaz u svijet — pa se uputi tamo, ako se
usuĊuješ!
— Ĉija je ona utvrda?
— Ĉija?! Sve što vidiš uokolo, zajedno s nama, pripada Sejiduni.
— Ţivi li Sejiduna u onoj tvrĊavi?
— Ne znam. Moţda.
— A ne znaš kako se zove ovaj kraj?
— Ne znam. Mnogo pitaš. Moţda ni Apama, ni Adi to ne znaju. Samo Mirjam.
— Zašto samo Mirjam?
— Pa rekla sam ti da su u dobrim odnosima.
— Što to znaĉi da su u dobrim odnosima?
— Da su kao muţ i ţena.
— A tko ti je to rekao?
— Pst. To smo mi djevojke same pogodile.
— To ne razumijem.
 — Naravno da ne moţeš razumjeti kada još nisi bila u haremu.
— Jesi li ti bila u haremu?
— Bila sam, slatko, milo moje. Kada bi ti znala! Moj gospodar bio je šeik Muavija. U
poĉetku sam bila njegova robinja. Kupio me kada sam imala dvanaest godina i brzo sam mu
postala ljubavnicom. Isto ovako, kao sada ja kraj tebe, sjedio je nekoć on na rubu mog leţaja i
gledao me. Rekao mi je: »Slatka moja crna maĉkice.« Poljubio me. Kada bih ti samo mogla reći
kako mi je bilo! Bio je krasan ĉovjek. Sve njegove ţene bile su ljubomorne na mene, ali nisu mi
mogle ništa jer me je volio više od svih. Od samog gnjeva i zavisti postajale su starije i sve
ruţnije. Vodio me na svoje pohode. Jednom nas je napalo neprijateljsko pleme i prije nego su se
naši ljudi uspjeli pripremiti za obranu, razbojnici su me ugrabili i odveli sa sobom. Prodali su me
na sajmu u Basri za Našeg gospoda. Bila sam jako nesretna.
Naglas je zaplakala. Teške, krupne kapi padale su Halimi na obraze i grudi.
— Ne budi tuţna, Saro. Pa dobro ti je kod nas.
— Kada bih znala da me bar malo voliš, bilo bi mi lakše. Tako je lijep bio moj Muavija, i
tako jako me volio.
— Pa volim te, Saro — rekla je Halima i pustila joj da je ljubi. Onda je opet poĉela
zapitkivati:
— Je li i Mirjam bila u haremu?
— Bila je. Ali s njom je bilo drugaĉije. Bila je poput kraljice. Dva ĉovjeka su poginula
zbog nje.
— Zašto je onda došla ovamo?
— Prodali su je roĊaci njena muţa da se osvete, jer mu je bila nevjerna. Time je cijeloj
rodbini nanijela strašnu sramotu.
— A zašto mu je bila nevjerna?
— Ti to još ne razumiješ, Halima. Nije bio pravi za nju.
— Sigurno ju nije volio.
— O, volio ju je, jer je od prevelike ljubavi prema njoj i umro.
— Kako sve to tako dobro znaš?
— Sama je priĉala kada je došla kod nas.
— Zar nije bila ovdje prije vas?i.
_Nije. Prve smo ovdje bile ja, Fatima, Dţada i Safija. Tek onda je došla Mirjam. Tada
smo još meĊusobno bile jednake. Samo nam je Apama zapovijedala.
— Kako se onda Mirjam upoznala sa Sejidunom?
_To ti ne mogu toĉno reći. On je prorok i moţda sve zna i vidi. Jednomje poslao po nju.
Nije nam rekla, ali smo slutile. Od tada više nismo bile jednake. Poĉela nam je zapovijedati i
suprotstavljati se Apami. Njena moć je postajala sve većom pa je sada i Apama mora slušati.
Zato ju i mrzi.
— Sve je to jako ĉudno.
Ušla je Zejneb i sjela pred ogledalo, za svoj stolić, da uredi kosu i dotjera se.
— Moramo ići, Halima — rekla je. — Sada će nas Apama poduĉavati, a njoj se ne smiješ
zamjeriti. Gledaj da ne uletiš u uĉionicu u posljednji trenutak... Ovdje su ti rumenilo i crnilo da
namaţeš obrve i obraze. I ruţino ulje da se namirišeš. Mirjam ga je dala za tebe. Poţuri!
Zajedno sa Sarom pomogla joj je da se dotjera. Potom su sve tri otišle u uĉionicu.
Ušla je Apama, a Halima samo što se nije naglas nasmijala. No pogled stariĉinih oĉiju i
zloslutna tišina koja je nastala nakon njena ulaska, opomenuli su je da mora biti oprezna.
Djevojke su se digle i duboko naklonile.
 Starica je bila ĉudno nakindurena. Oko košĉatih nogu klatile su se široke dimije od crne
svile. Prsluk joj je bio crven i opšiven srebrom i zlatom a glavu je pokrivao mali, ţuti turban s
dugim ĉapljinim perom. Na ušima su joj visjele goleme zlatne alke s udjenutim draguljima. Oko
vrata je nosila više puta omotanu ogrlicu od velikih bisera, a na zapešćima i gleţnjevima bile su
umjetniĉki izraĊene, skupocjene alke. Sva ta raskoš samo je isticala njenu ocvalost i ruţnoću.
Povrh svega, usne i obraze namazala je kriĉavim rumenilom, a oĉi osjenĉala umjetnim crnilom
pa je tako stvarno izgledala poput ţivog strašila. Pokretom je zapovjedila djevojkama da sjednu.
Oĉima je potraţila Halimu, neĉujno se iskesila a onda poĉela govoriti kreštavim glasom.
Rekla je:
— Dobro ste nakitile tu malu. Sada baš bulji krupnim oĉima u ĉovjeka kao tele u šarena
vrata, kao junica koja još nije vidjela bika i još ne zna zašto ju ganja... Zato sad naćuli uši da
nešto pametno nauĉiš! Nemoj misliti da su tvoje druţice uĉene pale s neba. Doduše, tjerale su se
po haremima i prije nego su došle u moju školu, ali tek ovdje im je poĉelo svitati kako je
sluţenje ljubavi teška nauka. U mojoj domovini, u Indiji, poĉinju s obukom već u najranijoj
mladosti i zato je mudro reĉeno: ţivot je kratak u usporedbi s duţinom uĉenja... Znaš li uopće,
jadnice, što je to muškarac? Znaš li zašto onaj crni gad, koji te juĉer donio u naše vrtove, nije
pravi muškarac? Govori!
Halima se tresla cijelim tijelom. Oĉima je grozniĉavo traţila pomoć oko sebe, ali
djevojke su gledale pred sebe, u pod.
— Ĉini mi se da ti se jezik zalijepio za nepce, seljakušo! — izderala se starica. — Ĉekaj,
ja ću ti objasniti.
Poĉela je s nekakvom zlobnom radošću objašnjavati muške i ţenske stvari. Halimu je bilo
toliko sram da nije znala kuda bi pogledala.
— Jesi li sada razumjela, mala? — upitala ju je na kraju.
Halima je plašljivo klimnula glavom, premda je više od polovine preĉula, a i ostalo joj je
bilo sasvim nejasno.
— Sam veliki Alah me kaznio da moram tu uzvišenu mudrost utuvljivati u glave takvim
guskama! — uzviknula je. — Sanjaju li uopće ovi cvrĉci koliko znanja i koliko uroĊenog
osjećaja treba ako hoćeš svestrano zadovoljiti svog gospodara i ljubavnika? Vjeţba, vjeţba i opet
vjeţba! Samo to dovodi uĉenicu konaĉno do cilja.
Na sreću, pravedna sudbina uskratila vam je mogućnost da svojom kobiljom pohotom
sramotite uzvišenu umjetnost ljubavi. O, muškarac je poput osjetljive harfe na kojoj ţena mora
umjeti svirati stotine razliĉitih melodija! Kad je nevjesta i glupa — o, kako će odvratni zvukovi
zazvoniti iz nje! A kad je nadarena i nešto je nauĉila, tada će spretnim rukama iz instrumenta
prizvati neoĉekivane melodije. Neotesane majmunice! Vaše htijenje mora biti: izvući iz danog
instrumenta više zvukova nego što izgleda da ih ima u njemu. Neka me dobri duhovi poštede
pokore da ikad moram ĉuti neuko tandrkanje, škripanje i cviljenje!
Poĉela je jasno objašnjavati ono što je nazivala svojom uzvišenom uĉenošću i
umjetnošću, a Halimi su vrat, uši i obrazi crvenjeli od srama. Ipak je i nehotice osluškivala.
Obuzela ju je grozniĉava znatiţelja. Kada bi bila sama sa Sarom ili, pak, da bar nije bila Mirjam
tu, radi koje se najviše sramila, moţda bi je Apamino objašnjavanje ĉak i zabavljalo. Ovako,
oborila je oĉi osjećajući se, iz nepoznatih razloga, krivom i sukrivom.
Apama je konaĉno završila. Dostojanstveno je napustila uĉionicu ne pozdravivši, niti se
naklonivši za rastanak. Djevojke su nagrnule van i u grupama otišle u šetnju vrtovima. Sara se
drţala Halime koja se nije usuĊivala pribliţiti Mirjam.
No Mirjam ju je sama pozvala. Obgrlila ju je oko pasa i povukla sa sobom. Sara ih je
pratila poput sjenke.
— Jesi li se već privikla na naš naĉin ţivota? — upitala je Mirjam.
— Sve mi se ĉini ĉudnim i novim — odvratila je Halima.
— Nadam se da ti nije neugodno?
— O, naprotiv! Baš mi se sviĊa. Samo, toliko je stvari koje ne razumijem.
— Strpi se, mila. Sve će, vremenom, doći. Halima je naslonila glavu na njeno rame i
krišom pogledala Saru. Smješkala se. Uhvatila je njen pogled koji je izraţavao muke ljubomore.
— Vole me — pomislila je. Srce joj se slatko nasmijalo.
Staza ih je dovela kroz krošnjaste parkove do šumne planinske rijeke koja je tutnjala
duboko dolje, izmeĊu stijenja. Halima je primijetila da su vrtovi morali biti izgraĊeni na
stjenovitom tlu.
Na jednoj od obalnih stijena sunĉali su se gušteri. Njihova leĊa blistala su poput
smaragda.
— Pogledaj kako su lijepi — rekla je Mirjam. Halima se stresla.
— Brrr. Ne volim ih. Zli su.
— Zašto?
— Napadaju djevojke. Mirjam i Sara su se nasmiješile.
— Tko li ti je to slagao, drago dijete?
Halima se prepala da je moţda opet rekla glupost. Obazrivo je odgovorila:
— Moj prijašnji gospodar mi je rekao: »Boj se mladića! Preskoĉe li zid i upadnu li u vrt,
bjeţi od njih. Ispod kaputa sigurno skrivaju guštera ili zmiju. Pustili bi ih na tebe da te ugrizu.«
Mirjam i Sara su se naglas nasmijale. Sara je oĉima gutala Halimu, a Mirjam je, grizući
usne, rekla:
— No, ovdje nema zlih mladića, a i naši gušteri su sasvim pitomi i domaći. Još nikom
ništa naţao nisu uĉinili.
Nakon toga je poĉela zviţdati. Gušteri su okretali glave na sve strane kao da traţe tko ih
zove.
Halima se stisnula izmeĊu Mirjam i Sare. Tako se osjećala dovoljno sigurnom. Rekla je:
— Stvarno. Lijepi su.
Iz pukotine u stijeni ukazala se šiljata glavica i zapalacala raĉvastim jeziĉkom. Halima se
skamenila od straha. Glava se sve više dizala i sve je duţi postajao njen vrat. Sada više nije bilo
sumnje: iz pukotine je izmiljela velika, ţućkasta zmija koju je dozvalo Mirjamino zviţdukanje.
Gušteri su se razbjeţali na sve strane. Halima je kriknula. Htjela je povući Mirjam i Saru
za sobom, no one su je zadrţale.
— Nemoj se bojati, Halima — smirivala ju je Mirjam. —To je naša dobra poznanica.
Zovemo je Peri i kada zazviţdimo domili iz svoje rupice. Dobra je i nitko se ne moţe poţaliti na
nju. Uopće, u ovim vrtovima svi smo meĊusobno prijatelji: ljudi i ţivotinje. Odsjeĉeni smo od
cijelog svijeta i radujemo se jedni drugima.
Halimi je laknulo iako je ţeljela biti što dalje od tog mjesta.
— Molim vas, hajdemo — nagovarala ih je. Poslušale su je smijući se.
— Ne budi tako plašljiva, — ukorila ju je Mirjam. — Vidiš da te sve volimo.
— Imate li i drugih ţivotinja?
— Imamo ih još mnogo. U jednom vrtu je cijeli zvjerinjak. Ali tamo treba ići ĉunom, pa
kada jednom budeš slobodna, zamoli Adija ili Mustafu da te odvezu tamo.
— O, rado. Je li kraj u kojem smo sada jako prostran?
— Tako je prostran da bi umrla od gladi kada bi u njemu zalutala.
 — Joj! Nikuda više neću ići sama.
— Ipak nije tako strašno. Vrt u kojem mi ţivimo u stvari je otok koji s jedne strane
zatvara planinska rijeka, a s ostalih strana umjetni prokopi. Nije jako velik i ako ga ne napustiš, a
to znaĉi ako ne prijeĊeš preko vode, u njemu se ne moţeš izgubiti... Ali tamo, ispod onih
kamenih litica, tamo su šume, a u njima divlji gepardi...
— Otkud vam Ahriman pa da je tako dobar i pitom?
— Upravo iz onih šuma. Nema dugo kako je bio sasvim nalik na mladu maĉkicu. Hranile
smo ga kozjim mlijekom, a ni sada mu ne dajemo meso kako ne bi podivljao. Donio nam ga je
Mustafa.
— Mustafu ne poznajem.
— Dobar je ĉovjek, kao i svi naši uškopljenici. Nekad je bio bakljonoša kod jednog
uglednog kneza, ali to je bio teţak posao i zato je pobjegao. On i Muad ĉuvaju vrtove... Ali
vrijeme je da se vratimo u uĉionicu. Fatima i Zulejha će nas uĉiti sviranju i pjevanju. Fatima jako
lijepo pjeva.
— O, to volim!
Sat pjevanja i sviranja bio je djevojkama ugodna razonoda. Mirjam im je dopuštala svu
slobodu. Mijenjale su mjesta, puhale u tatarske svirale, prebirale po harfi i lutnji, udarale na
egipatsku gitaru, skladale i pjevale šaljive pjesmice, meĊusobno se kritizirale i prepirale, a
Fatima i Zulejha uzalud su se trudile da zadobiju potreban ugled. Smijale su se, priĉale priĉe i
uţivale u nestašlucima.
Sara se opet prilijepila uz Halimu.
— Ti si zaljubljena u Mirjam. Vidjela sam. Halima je slegnula ramenima.
— Meni ne moţeš sakriti. Vidim što ti je u srcu.
— E, pa što onda?
Sari su navrle suze na oĉi.
— Rekla si da ćeš me voljeti.
— Ništa ti nisam obećala.
— Laţeš! Zato sam ti i bila toliko povjerila.
— Ne ţelim više razgovarati o takvim stvarima.
Sve je umuknulo, a i Sara i Halima su osluhnule. Fatima je uzela gitaru i, prateći se na
njoj, poĉela pjevati stare, lijepe ljubavne pjesme. Halima je bila zanesena.
— Te mi rijeĉi moraš napisati — rekla je Sari.
— Hoću, ako ćeš me voljeti.
Htjela se stisnuti uz nju, ali Halima ju je odbila.
— Ne ometaj me sada. Moram slušati.
Poslije sata ostale su u uĉionici i svaka se uhvatila svoga posla. Šivale su i vezle,
nekoliko ih je radilo veliku, već upola završenu prostirku i nastavilo tkati, a ostale su dovukle u
dvoranu nekoliko lijepo izrezbarenih kolovrata, sjele uz njih i poĉele vrtjeti kolo. MeĊusobno su
razgovarale o svakodnevnim stvarima, o svom ranijem ţivotu, o muškarcima i o ljubavi. Mirjam
ih je nadzirala šećući meĊu njima s rukama na leĊima. Halima je razmišljala o njoj. Još nije
imala svoj vlastiti posao. Prisluškivala je sad tu, sad tamo, sve dok se konaĉno njene misli nisu
usredotoĉile na Mirjam. Ako je ona bila u dobrim odnosima sa Sejidunom, što li se onda izmeĊu
njih dogaĊalo? Je li i ona, kada je bila u haremu, radila stvari o kojima je govorila Apama? To
nije mogla vjerovati, odbacivala je tako ruţne misli, uvjeravala se da to ne moţe biti istina.
Veĉerale su tik pred zalazak sunca. Potom su otišle u šetnju. Na vrtove je iznenada pala
tama i nad njima su zasijale prve zvijezde.
 Halima je išla stazom drţeći se sa Sarom i Zejneb za ruke. Poluglasno su razgovarale.
Oglasio se ţubor planinske rijeke i predio, stran i ogroman, širio se pred njima u nedogled.
Halimi se stisnulo oko srca. Bilo joj je i gorko i slatko istodobno. Kao da se, sasvim mala,
izgubila u tuĊem, ĉarobnom svijetu. Sve joj se ĉinilo tajanstvenim, gotovo suviše za njen razum.
Usred cestara zaplamsala je vatra. Buktinja se poĉela kretati i Halima se plašljivo stisnula
uz svoje pratilje. Plamen je prilazio sve bliţe i, na kraju, pred nju je stupio ĉovjek s upaljenom
bakljom u ruci.
— To je Mustafa — rekla je Sara — koji nadzire vrtove.
Mustafa je bio velik crnac, okruglih obraza, obuĉen u šareni haljetak koji je oko pasa bio
vezan debelim uzetom i sezao mu gotovo do peta. Kada je ugledao djevojke, dobrodušno se
nasmijao.
— To je, dakle, nova ptiĉica koju nam je vjetar donio? — rekao je ljubazno, gledajući u
Halimu. — Sićušno, krhko biće.
Oko plamteće baklje zaplesala je tamna sjenka. Velika noćna leptirića poĉela je kruţiti
oko vatre. Svi su je pratili pogledom. Ĉas je gotovo doticala vatru, ĉas se vinula u velikom luku
uvis i gubila se u tami, ali brzo se ponovo vraćala i njen ples je bio sve divljiji. Sve uţi su
postajali njeni krugovi oko plamena, sve dok joj plamen, naposljetku, nije zahvatio krila.
Zacvrĉalo je i noćna leptirića je, sliĉna usijanoj zvijezdi padalici, pala na tlo.
— Sirotica! — uzviknula je Halima. — Ali zašto je bila tako glupa?
— Alah joj je dao strast da nasrće na vatru — rekao je Mustafa. — Laku noć!
— To je ĉudno — rekla je Halima više za sebe.
Vratile su se i otišle u svoje spavaonice. Svukle su se, legle u postelje a Halimi se od
dogaĊaja minulog dana vrtjelo u glavi. Smiješni Adi sa svojim rimovanim govorom, spretni
majstor plesa Esad, nakinĊurena Apama sa svojom besramnom uĉenošću, tajanstvena Mirjam,
djevojke i uškopljenici - i usred svega toga ona, Halima, koja je odavna sanjarila o nepoznatim
krajevima i ţudila za neobiĉnim dogaĊajima.
— Ovako je dobro — rekla je sebi i pokušala zaspati.
Tada ju je netko njeţno dotakao. Prije nego što je stigla povikati, ĉula je pokraj svog uha
Sarin glas:
— Budi potpuno mirna, Halima, da se Zejneb ne probudi. Uvukla se pod njen pokrivaĉ i
privila je k sebi.
— Rekla sam ti da to neću — rekla je Halima isto tako tiho.
Ali Sara ju je obasula poljupcima tako da je bila sasvim nemoćna. Naposljetku se nje
oslobodila. Sara ju je poĉela bodriti i šaputati joj na uho rijeĉi ljubavi.
Halima je okrenula leda, zatvorila uši prstima i u trenu zaspala. Sara u stvari nije znala
što se s njom dogaĊa. Sva zbunjena vratila se u svoju postelju.
 02.

Pribliţno u isto vrijeme kada je Halima pod tako neobiĉnim okolnostima stigla u
nepoznate vrtove, širokim vojnim putem, samo iz suprotnog smjera, sa zapada, prema istom cilju
jahao je mladić na malom, mrkom magarcu. Nije moglo proći mnogo vremena otkad je skinuo
djeĉje amulete i oko glave omotao muški turban. Na bradi su mu se pojavile prve malje, a
njegove ţive, bistre oĉi imale su još gotovo sasvim djeĉji izraz. Dolazio je iz grada Save koji je
otprilike na sredini puta izmeĊu Hemezana i stare prijestolnice Rej. U Savi je njegov djed Tahir
prije mnogo godina ustanovio društvo ismailitskog bratstva koje je javno propovijedalo
slavljenje muĉenika Alija, a u stvari se bavilo prevratniĉkim planovima protiv seldţuĉkih
vladara. U to društvo primili su i jednog bivšeg isfahanskog mujezina, no ubrzo poslije toga vlast
je iznenadila ĉlanove za vrijeme tajnog sastanka i neke od njih pozatvarala. Sumnja za
doušništvo pala je na mujezina. Motrili su ga i ubrzo se uvjerili da je njihova sumnja bila
opravdana pa su ga tajno osudili na smrt i presudu izvršili. Vlast je zato uhvatila starješinu
bratstva, Tahira, i zapovjedila da mu se po nareĊenju velikog vezira Nizamulmulka odrubi glava.
Bratstvo se u strahu raspršilo i ĉinilo se da je ismailizam u Savi zauvijek zamro.
Kada je Tahirov unuk napunio dvadeset godina, njegov ga je otac uputio u cijelu stvar.
Zapovjedio mu je da osedla magarca i pripremi se za put. Odveo ga je na kućni toranj i s njega
mu pokazao kupasti vrh Demavenda koji se, pokriven snijegom, svjetlucao u beskonaĉnoj daljini
iznad oblaka. Rekao mu je:
— Avani, sine moj i Tahirov unuĉe! Kreni ravno cestom koja vodi prema planini
Demavendu. Kada doĊeš u grad Rej, priupitaj kuda vodi put prema Sah-Rudu, Kraljevoj rijeci.
Idi uz njen tok do izvora koji je tik ispod strmih padina. Tamo ćeš ugledati utvrĊen grad koji se
zove Alamut, Orlovsko Gnijezdo. U njemu stari prijatelj tvog djeda i moga oca Tahira — pokoj
mu duši! — okuplja sve one koji priznaju ismailitsko uĉenje. Reci mu tko si i ponudi se da budeš
u njegovoj sluţbi. Tako ćeš dobiti mogućnost da osvetiš ubojstvo svoga djeda. Neka te prati moj
blagoslov!tahirov unuk opasao je krivu sablju, smjerno se naklonio pred ocem i uzjahao
magarca. Bez teškoća dojahao je u Rej i tamo, u karavanskom prenoćištu, upitao kako bi najlakše
došao do Kraljeve rijeke.
— Što li te privlaĉi Sah-Rudu? — pitao je krĉmar. — Da tvoje lice nije tako neduţno,
osumnjiĉio bih te da se hoćeš pridruţiti poglavaru s planine koji oko sebe okuplja krivovjerne
pse.
— Ne znam na što misliš — Tahirov unuk pravio se da ne shvaća. — Dolazim iz Save i
idem ususret karavani koju je otac poslao u Buharu a koja se, idući kući, negdje zadrţala na putu.
— Kada izaĊeš iz grada, ostavi Demavend desno. Doći ćeš na utabanu cestu kojom
dolaze karavane s istoka. Drţi se te ceste i ona će te sama dovesti do rijeke.
Tahirov unuk se zahvalio i ponovo uzjahao magarca. Poslije dva dana jahanja zaĉuo je u
daljini huĉanje vode. Skrenuo je s puta i potjerao ţivotinju ravno prema rijeci. Uz nju je vodila
staza: ĉas kroz pješĉana polja, ĉas kroz gusto grmlje. Pad rijeke postajao je sve veći, a huĉanje
vode sve glasnije.
Kada je tako, malo jašući, malo hodajući već proveo dobar dio dana, iznenada ga opkoli
odred konjanika. Napad je došao tako neoĉekivano da je Tahirov unuk zaboravio trgnuti sablju, a
kada se sjetio i uhvatio je za dršku, nije mu bila od koristi. U njega je bilo upereno sedam oštrih
kopalja. »Sramota je bojati se«, pomislio je. Ali što uĉiniti protiv tolike premoći?
 Obratio mu se zapovjednik konjanika:
— Što ti njuškaš ovuda, ţutokljunĉe? Zar si došao loviti pastrve? Pazi da ti se udica ne
zakaĉi u vlastitom grkljanu!
Tahirov unuk bio je zbunjen. Ako su to sultanovi konjanici, teško njemu kaţe li istinu. A
ako su ismailiti, bude li šutio, smatrat će ga uhodom. Ispustio je drţak sablje i oĉajniĉki traţio
objašnjenje na nijemim licima vojnika. Zapovjednik je obradovano namignuo svojoj pratnji.
Rekao je:
— Cini mi se, nedorasli moj pehlivanu, da traţiš nešto što nisi izgubio. Pritom je naglo
zgrabio izmeĊu stremena i sedla, i na njegovoj je ruci, nakratkom koplju, zalepršala bijela
zastava, znak Alijevih pristalica.
»Ako je samo klopka?«, pomislio je Avani. »Ništa! Riskirat ću!«, viknuo je u sebi.
Skoĉio je s magarca i pruţio ruku za zastavom koju je zapovjednik konjanika usmjerio prema
njemu. Smjerno ju je prinio ĉelu.
— Tako treba! — uzviknuo je zapovjednik. — Ti traţiš zamak Alamut. Onda s nama!
Potjerao je konja stazom uz Šah-Rud. Tahirov unuk je ponovo uzjahao magarca i pratio ga na
njemu. Vojnici su krenuli za njima.
Sve više su se pribliţavali planinskom masivu i huĉanje rijeke postajalo je sve jaĉe.
Dojahali su do stjenovitog brdašca na kojem se dizao straţarski toranj, a na njegovu vrhu vijorila
se bijela zastava. Pokraj tog brdašca korito rijeke skrenulo je u strmi klanac.
Zapovjednik odreda zadrţao je konja i zapovjedio ostalima da zastanu. Zamahnuo je
zastavicom prema tornju i s njegovog vrha primio znak da je prolaz slobodan.
Jašući, uputiše se u taman, hladan klanac. Put je bio priliĉno uzak, ali dobro napravljen i
na nekim mjestima uklesan u ţivu stijenu. Duboko ispod njih buĉala je planinska rijeka.
Kod jedne okuke zapovjednik je zastao i ispruţenom rukom pokazao ispred sebe. Tahirov
unuk ugledao je, nedaleko ispred sebe, dvije visoke kule koje su se sred mraĉnih planina bijelile
iznad padina, poput snoviĊenja. Sunce ih je obasjavalo tako da su blistale u njegovim zracima.
— To je Alamut — rekao je voĊa i krenuo dalje.
Ponovo su strme padine sakrile obje kule. Put je krivudao dalje uz planinsku rijeku, sve
dok se klanac nije proširio. Tahirov unuk razrogaĉio je oĉi. Pred sobom je ugledao ogromnu
liticu, a na njoj tvrĊavu koja je bila dijelom uklesana u nju.
Sah-Rud se razdvojio u dva kraka i njima je obgrlio tvrĊavu kao da je drţi u procjepu.
Utvrda je bila ĉitavo malo naselje koje se od naprijed prema straga postepeno dizalo. Njena ĉetiri
kuta tvorile su ĉetiri kule, od kojih su se dvije straţnje dizale visoko iznad prednjih. TvrĊava,
zajedno s rijekom, nalazila se izmeĊu dviju strmih, nepristupaĉnih padina pa je tako, poput
snaţne ograde, zatvarala izlaz iz klanca.
To je bio Alamut, najjaĉa tvrĊava od njih pedeset u rudbarskom okrugu. Sagradili su je
dejlemski kraljevi i govorili da je neosvojiva.
Zapovjednik odreda dao je znak i sa suprotne strane, s bedema, spustili su na ţeljeznim
lancima teţak most preko planinske rijeke. Konjanici su preko njega protutnjali kroz nadsvoĊenu
kapiju u tvrĊavu.
Došli su u prostrano dvorište koje se, u tri široke terase, postepeno dizalo. Terase su po
sredini spajala kamena stubišta. Duţ bedema, lijevo i desno, rasle su topole i platane ispod kojih
su bili pravi pravcati pašnjaci. Na njima su pasla krda konja, magaraca i mazgi. U posebnoj staji
leţalo je nekoliko desetina deva i mirno preţivalo. Sa strana su bile štale i kasarne, haremi i
druge zgrade.
Tahirova unuka doĉekali su guţva i meteţ kao u pĉelinjaku. ZaĉuĊeno je gledao oko
sebe: na srednjoj terasi vjeţbalo je nekoliko odreda vojnika. Ĉuo jeodsjeĉne zapovjedi, udarce
štitova i kopalja, zveket sablji. S vremena na vrijeme zanjištio bi konj ili zanjakao magarac.
Drugi ljudi utvrĊivali su bedeme. Mazge su vukle za sobom teško kamenje koje su
radnici dizali koloturima na odreĊena mjesta. Posvuda su grmjeli vika i dreka, potpuno
zagušujući huĉanje planinske rijeke.
Sjahali su i zapovjednik je upitao vojnika koji je prolazio:
— Je li kapetan Minuĉeher u straţarnici? Vojnik je stao mirno i odgovorio:
— Je, desetnik Ebuna.
Zapovjednik je dao znak mladiću da ga slijedi. Skrenuli su k jednoj od donjih kula.
Odnekud su se zaĉuli kratki udarci koje je pratilo bolno jecanje i Tahirov unuk osvrnuo se u tom
pravcu. Uz kameni stup bio je privezan ĉovjek a leĊa su mu bila razgolićena do pasa. Divovski
crnac, u kratkim prugastim hlaĉama i s crvenim fesom na glavi, mlatio je po njegovoj golotinji
biĉem ispletenim od remenja. Pri svakom udarcu koţa bi pukla na novom mjestu a krv je
mlazom tekla iz rana. Pokraj njega je stajao vojnik s vjedrom vode i s vremena na vrijeme
polijevao nesretnika.
Vidjevši uţas u oĉima Tahirova unuka, desetnik Ebuna se podrugljivo nasmiješio.
— Kod nas se ne spava na perinama i ne maţe ambrom — rekao je. — Ako si na to
raĉunao, jako si se prevario.
Tahirov unuk išao je šutke pokraj njega. Volio bi znati što je zgriješio nesretnik kada ga
tako teško kaţnjavaju, ali ĉudna zebnja oduzimala mu je hrabrost da upita.
Ušli su u predvorje kule. Ispod njenih svodova Tahirov je unuk postao svjestan koliko su
jaki bili zidovi tvrĊave. Ĉitave naslage kamenja bile su stavljene jedne povrh drugih. Mraĉno,
vlaţno stubište vodilo je gore. Stigli su u dugi hodnik, a iz njega u prostranu sobu ĉiji je pod bio
prekriven jednostavnom prostirkom. U kutu je bilo rasprostrto nekoliko jastuka a na njima je,
napola sjedeći, napola leţeći, bio izvaljen ĉovjek od pedesetak godina. Bio je dobro uhranjen i
nosio je kratku, kovrĉavu bradu koja je mjestimiĉno već bila protkana srebrnastim nitima. Na
glavi je imao veliki bijeli turban, a dugi kaput bio mu je vezen srebrom i zlatom. Desetnik Ebuna
se naklonio i ĉekao da ga ĉovjek na jastucima oslovi.
— Što novo donosiš, Ebuna?
— Ovog djeĉaka smo uhvatili tijekom izviĊanja, kapetane Minuĉeheru. Kaţe da je
namjeravao u Alamut.
Na te rijeĉi kapetan je polako ustao. Ispred Tahirova unuka izrastao je ĉovjek velik kao
planina. Podboĉio se rukama, upiljio pogled u mladića i povikao gromkim glasom:
— Tko si ti, nesretnice?
Tahirov unuk se trgnuo, ali je brzo prizvao u sjećanje oĉeve rijeĉi i postao svjestan da je
došao u zamak kako bi se dobrovoljno ponudio u sluţbu. Sabrao se i priliĉno mirno odgovorio:
— Zovem se Avani i unuk sam onog Tahira iz Save kojem je, po nareĊenju velikog
vezira, odrubljena glava.
Kapetan ga je pogledao iznenaĊeno i s nevjericom.
— Govoriš li istinu?
— Zašto bih lagao, gospodine?
_Ako je tako, onda znaj da je ime tvog djeda zlatnim slovima zapisanou srce svih
ismailita. I Naš gospod bit će veseo da te ubroji u svoje ratnike. Zato si došao u zamak?
— Da, da sluţim vrhovnom poglavaru ismailita i da osvetim smrt svog djeda.
— Dobro. Što si nauĉio?
— Ĉitati i pisati, gospodine. I gramatiku, i pisanje pjesama. Napamet znam gotovo pola
Kur'ana.
Kapetan se nasmiješio.
— Nije loše. A kako stojiš s vojniĉkim vještinama? Tahirov unuk se zbunio.
— Jašem, gaĊam lukom, a donekle rukujem maĉem i kopljem.
— Imaš li ţenu?
Mladić je pocrvenio do ušiju.
— Nemam, gospodine.
— Jesi li se odavao raspusnosti?
— Nisam, gospodine.
— Dobro.
Kapetan Minuĉeher se okrenuo desetniku:
— Ebuna! Odvedi Ibn Tahira daiju Ebu Suraki. Kaţi mu da ga ja šaljem. Ako se ne
varam, obradovat će mu se.
Naklonili su se i napustili kapetanovu sobu. Ponovo su došli u dvorište. Stup, uz koji je
ranije bio privezan ĉovjek kojeg su biĉevali, sada je bio prazan. Samo je nekoliko kapi krvi
svjedoĉilo o onome što se dogaĊalo. Ibn Tahir je jošuvijek osjećao blagi strah, ali već ga je
ispunjavala svijest o vlastitoj sigurnosti — oĉito je nešto znaĉilo što je bio unuk muĉenika
Tahira!
Krenuli su stubištem na srednju terasu. Desno je bila niska zgrada, nekakva vojarna, pa je
pred njom, desetnik stao i gledao oko sebe kao da nekoga traţi.
Tamnoputi mladić u bijelom haljetku, u bijelim hlaĉama i s bijelim fesom na glavi
protrĉao je pokraj njih. Desetnik ga je zaustavio i ljubazno rekao:
— Kapetan me šalje s ovim mladićem ĉestitom daiju Ebu Suraki.
— Samo za mnom! — tamnoputi mladić se širom otvorenih usta, grohotom nasmijao. —
Upravo nas ĉestiti dai uĉi pjesništvu. Na krovu smo.
A onda, okrenuvši se Ibn Tahiru, dodao je:
— Dolaziš k nama da postaneš fidai? Doţivjet ćeš mnoga iznenaĊenja. Ja sam uĉenik
Ubejde. Ibn Tahir ga je, zajedno s desetnikom pratio ne razumjevši ga dobro.
Došli su do krova. Tlo je bilo prekriveno grubim pletenim prostirkama, a na njima je,
podvijenih nogu, sjedilo dvadesetak mladića odjevenih u bijelo, jednako kao uĉenik Ubejde. Na
koljenima su drţali tablice i po njima pisali ono što im je govorio starac u bijelom haljetku koji
je, s knjigom u ruci, ĉuĉao ispred njih.
Kada je ugledao došljake, predavaĉ je ustao. Mrzovoljno je namrštio lice i upitao
desetnika:
— Što traţiš kod nas u ovo doba? Zar ne vidiš da nastava traje? Desetnik se zbunjeno
nakašljao, a uĉenik Ubejde se neprimjetno umiješao meĊu svoje drugove koji su radoznalo
promatrali stranca.
Ebuna je rekao:
— Oprosti što sam te uznemirio za vrijeme nastave, ĉestiti dai. Kapetan me šalje k tebi s
ovim mladićem i predaje ti ga.
Stari misionar i uĉitelj odmjerio je Ibn Tahira od glave do pete.
— Tko si ti i što ţeliš, momĉe? Ibn Tahir se smjerno naklonio.
— Ime mi je Avani i unuk sam onog Tahira kojem je, po nareĊenju velikog vezira, u Savi
odrubljena glava. Otac me šalje u Alamut da sluţim ismailitskoj stvari i osvetim ubojstvo svog
djeda.
Starcu se ozarilo lice. Ispruţenih ruku pohitao je prema Ibn Tahiru i srdaĉno ga zagrlio.
 — Sretne su oĉi koje te vide u ovom zamku, Tahirov unuĉe! Tvoj djed je bio moj i Našeg
gospoda dobar prijatelj... Hajde, Ebuna, i zahvali kapetanu u moje ime! A vi, mladići, dobro
pogledajte svog novog druga! Kada vam budem tumaĉio povijest i borbe ismailizma neću moći
zaobići djeda ovog mladića, ismailita Tahira, koji je u Iranu postao prvi muĉenik za našu stvar!
Desetnik je namignuo Ibn Tahiru, htijući reći: dobro smo obavili posao, i nestao u otvoru
koji je vodio dolje. Dai Ebu Surake stiskao je mladiću ruku, pitao ga za oca i kućne prilike te
obećao da će javiti o njegovu dolasku vrhovnom poglavaru. Na kraju, zapovjedio je jednom od
uĉenika koji je sjedio na podu:
— Sulejmane! Odvedi Ibn Tahira u spavaonicu i pokaţi mu mjesto onog nevaljalca koji
je morao medu obiĉne vojnike! Pobrini se da opere prašinu s puta i presvuĉe se, pa neka do
veĉernje molitve bude spreman!
Sulejman je skoĉio na noge, naklonio se pred starcem i rekao:
— Pobrinut ću se za to, ĉestiti dai!
Pozvao je Ibn Tahira da ga slijedi. Došli su u donje prostorije. Sred tijesnog hodnika
Sulejman je podigao zavjesu iznad ulaza i kroz njega propustio Ibn Tahira.
Ušli su u prostranu spavaonicu.
Duţ zida, nasuprot ulaza, bilo je dvadesetak niskih leţaja. Bile su to velike platnene vreće
napunjene suhom travom i pokrivene prekrivaĉima od konjske strune. Uzglavlja su bila konjska
sedla. Iznad njih su bile o zid priĉvršćene, jedna iznad druge, drvene police, a po njima, u
strogom redu sloţene raznovrsne potrepštine: glinene zdjele, prostirke za molitvu, pribori za
umivanje i ĉišćenje. Pokraj uznoţja svake postelje bio je drveni stalak i u njega su bili stavljeni
luk s tobolcem i strijelama, koplje i dţilit. Sa suprotnog zida stršala su tri bronĉana svijećnjaka s
brojnim kracima u koje su bile pobodene voštanice. U kutu bio je stup s posudom za ulje. Ispod
svijeća visjelo je dvadeset teških krivih sablji, a pokraj njih isto toliko okruglih, pletenih štitova
kojima je vrh izboĉine bio naĉinjen od bronce. Soba je imala deset malih prozora s rešetkama, i
sve u njoj bilo je ĉisto i u najstroţem redu.
— Ta postelja je prazna — rekao je Sulejman i pokazao na jedan od leţaja. — Njen raniji
vlasnik morao je prije nekoliko dana medu obiĉne vojnike. Tu, pokraj tebe, spavam ja, a na onoj
strani spava Jusuf iz Damagana. To je najveći i najjaĉi uĉenik u ĉeti.
— Kaţeš da je moj prethodnik morao medu obiĉne vojnike? — zaĉudio se Ibn Tahir.
— Da. Nije zavrijedio da postane fidai. Sulejman je uzeo s police lijepo sloţen haljetak,
bijele hlaĉe i bijeli fes.
— Hajde u kupaonicu, — pozvao je Ibn Tahira.
Otišli su u susjednu prostoriju u kojoj je bila kamena kada s tekućom vodom: Ibn Tahir se
brzo okupao. Sulejman mu dade odjeću i on je hitro navuĉe. Vratili su se u spavaonicu. Ibn Tahir
je rekao:
— Otac mi je predao pozdrave za vrhovnog poglavara. Kada misliš da ću moći izaći pred
njega?
Sulejman se podsmijehnuo.
— Tu misao brzo izbij iz glave, dragi moj. Ovdje sam već godinu dana, a još do danas ne
znam kako izgleda. Od nas uĉenika nitko ga još nije vidio.
— Dakle, nije u tvrĊavi?
— Ovdje je. Ali nikada ne napušta svoju kulu. Ĉut ćeš već takve stvari zbog kojih ćeš
zinuti od ĉuĊenja. Rekao si da si iz Save. A ja sam rodom iz Kazvina.
Ibn Tahir ga je za to vrijeme paţljivo promatrao. Ljepšeg mladića gotovo nije mogao
zamisliti. Bio je vitkog stasa poput ĉempresa, lice mu je bilo oštro isklesano i privlaĉno, a obrazi
potamnjeli od sunca i vjetra. Kroz tamnu put izbijalo je zdravo rumenilo. Oĉi su mu bile
baršunasto smeĊe i gledale su orlovskim ponosom na svijet. Ispod nosa i oko brade izbijale su
mu njeţne malje. Izraz cijelog njegovog lica odavao je hrabrost i odvaţnost, a kada bi se
nasmijao, zablistala je niska snaţnih, bijelih zuba. Njegov smijeh bio je iskren, malĉice
podrugljiv, no to nije odbijalo. »Poput nekog pehlivana iz 'Knjige kraljeva'«, pomislio je Ibn
Tahir. Rekao je:
— Primijetio sam da su vam svima lica oštra i kruta kao da vam je trideset godina. Ali po
rastu brade jedva bih vam dao dvadeset.
Sulejman se podsmijehnuo, pa odvratio:
— Priĉekaj ĉetrnaest dana pa ni ti nećeš biti drugaĉiji od nas. Mi ovdje ne beremo cvijeće
i ne hvatamo leptire.
— Htio bih te nešto upitati — nastavi Ibn Tahir: — Maloprije sam dolje vidio kako su
biĉevali uz stup privezanog ĉovjeka. Ţelio bih znati što je zgriješio da je zasluţio takvu kaznu.
— Strašan zloĉin, dragi moj. Bio je kao pratilac dodijeljen karavani koja je putovala u
Turkestan. Goniĉi nisu bili ismailiti i usput su pili vino. Ponudili su i njemu, a on je prihvatio
premda ga je Sejiduna najstroţe zabranio.
— Sejiduna zabranio? — zaĉudio se Ibn Tahir. — Pa zabrana potjeĉe još od Proroka i
vaţi za sve vjernike!
— Ti to ne moţeš razumjeti, ptice moje. Sejiduna moţe dopustiti i zabraniti što god hoće.
Mi, ismailiti, duţni smo se pokoravati samo njemu.
Ibn Tahir se zaĉudio. Nekako mu se stegnulo u duši. Propitivao je dalje.
— Ranije si rekao da su mog prethodnika poslali meĊu obiĉne vojnike. Što je zgriješio?
— Govorio je o ţenama, i to vrlo nepristojno.
— Zar je zabranjeno?
— Najstroţe! Mi smo izabrana ĉeta i kada budemo posvećeni, sluţit ćemo neposredno
Sejiduni.
— U što ćemo biti posvećeni?
— Već sam ti rekao: u fidaije! Kada završimo školu i poloţimo ispite, dobit ćemo taj ĉin.
— Što je to fidai?
— Fidai je ismailit koji je spreman ţrtvovati se bez pitanja, po nareĊenju vrhovnog
poglavara. Ako pritom pogine, postaje muĉenik, a izvrši li teški zadatak i ostane ţiv, napreduje u
daija ili još više.
— To što ĉujem sasvim mi je novo. Misliš li da će ispit biti jako teţak?
— U to nema sumnje. Inaĉe se za njega ne bismo spremali svakog dana od jutra do
mraka.
Šestorica su već poklekla pod teretom. Jedan se srušio na mjestu mrtav, a petorica su
molila da ih uvrste meĊu obiĉne vojnike.
— Zašto radije nisu otišli iz Alamuta nego da se tako ponize?
— E, dragi moj, s Alamutom nema šale. Tko je jednom u zamku ne moţe svojevoljno ţiv
iz njega. Oko mnogo ĉega ovdje je puno tajnovitosti.
U sobu su nahrupili uĉenici. Usput su se bili umili u kupaonici i tako se pripremili za
veĉernju molitvu. Div, gotovo za glavu viši od Ibn Tahira, izvalio se na postelju pokraj njegove i
rekao:
— Ja sam Jusuf iz Damagana. Nisam loš ĉovjek ali nikome ne bih savjetovao da me
izaziva ili da se šali sa mnom. Već ćeš me upoznati.
Protegnuo je svoje snaţne udove kao da je time htio potkrijepiti svoje rijeĉi.
 Ibn Tahir se nasmiješio.
— Ĉuo sam da si najveći i najjaĉi meĊu uĉenicima. Div se munjevito uspravio.
— Tko ti je to rekao?
— Sulejman.
Razoĉaran, Jusuf se ponovo izvalio.
Mladići su se smijuljili. Ubejde je stupio pred Ibn Tahira, razvukao svoje crnaĉke usne i
rekao:
— Kako ti se sviĊa kod nas, Ibn Tahire? Naravno, teško ti je reći, jer si tek došao. Ali
kada budeš ĉetiri mjeseca u zamku, koliko sam već ja, rasplinut će ti se sve ono što si izvana sa
sobom donio.
— Jeste li ĉuli tog crnoguzog? — podsmijehnuo se Sulejman. — Tek što je gurnuo svoj
kljunĉić u alamutsku medovinu već pokušava davati pouke drugima!
— Zar da ih dajem tebi, glupom geaku? — razjario se Ubejde.
— Mir, braćo! — zagrmio je Jusuf sa svoje postelje. — Ne dajte loš primjer novaku!
Mladić širokih leĊa, krivih nogu i ozbiljnog lica prišao je Ibn Tahiru.
— Ja sam Dţafer iz Reja — predstavio se. — U zamku sam godinu dana, i budeš li
trebao neko objašnjenje što se tiĉe nastave, samo me pitaj.
Ibn Tahir mu se zahvalio. Uĉenici su prilazili jedan za drugim i predstavljali se. Afan,
Abdurahman, Omer, Abdulah, Ibn Vakas, Halfa, Suheil, Uzejd, Mahmud, Arslan... Na kraju,
pred njega je stupio najmanji.
— Ja sam Naim ispod Demavenda — rekao je. Svi su se nasmijali.
— Nesumnjivo jedan od demona koji ţive u planini — narugao mu se Sulejman.
Naim ga je ljutito pogledao.
— Imamo mnogo nastave — rekao je — i mnogo onoga što moramo uĉiti. Poznaješ li
naše uĉitelje? Onaj koji te blagoizvolio primiti je ĉasni dai Ebu Surake. Slavan je misionar i,
uĉeći, proputovao je sve zemlje islama. Sejiduna ga je postavio nama za starješinu. Predaje
povijest Proroka i svetih muĉenika koji su pali za ismailitsku stvar, a uz to i gramatiku i
pjesništvo na domaćem jeziku pehlevi.
— Jeste li ga ĉuli, cvrkutana? Od sviju najmanji, a najglasniji. Sulejman se smijao, a s
njim i svi ostali. Potom je sam uzeo rijeĉ:
— Ubrzo ćeš upoznati svoje uĉitelje, Ibn Tahire. Zapamti tek da je dai Ibrahim, koji nam
predaje dogmatiku, algebru, arapsku gramatiku i filozofiju, dobar prijatelj Sejidune i da mu se
nije pametno zamjeriti. Kod njega ćeš sve morati znati napamet. A Grk el-Hakim, taj podnosi
svaku brbljariju samo da ne drţiš jezik za zubima. Kapetan Minuĉeher ne trpi prigovore. Kod
njega mora sve biti na brzinu. Što budeš hitriji u ispunjavanju njegovih nareĊenja to će te više
cijeniti i bit ćeš mu miliji. Dai Abdulmalik je mlad, ali Sejiduna polaţe mnogo na njega. Jak je i
otporan u podnošenju napora i boli pa zato prezire onoga koji ne zna stisnuti zube: odgaja u
nama ĉvrstinu volje i njegov predmet je, uz dogmatiku, najvaţniji...
— Nemoj mi suviše plašiti golupĉića! — upao mu je Jusuf u rijeĉ, -r-Inaĉe će nam
pobjeći. Gledajte! Sasvim je blijed.
Ibn Tahir je pocrvenio.
— Gladan sam — rekao je. — Cijeli dan nisam ništa jeo. Sulejman se luckasto zahihotao.
— I drugaĉije ćeš ti postiti kod nas, dragi moj. Samo da upoznaš daija Abdulmalika.
Otegnuto se oglasio rog.
— Na molitvu! — povikao je Jusuf. Svatko je uzeo s police po jednu smotanu prostirku i
s njom odjurio na krov. Ibn Tahir je dohvatio smotuljak koji je bio iznad njegova leţaja i slijedio
ostale.
Na krovu ih je ĉekao dai Ebu Surake. Kada je vidio da su svi došli i prostrli sedţade,
okrenuo se prema zapadu, u smjeru svetih gradova i otpoĉeo vjerski obred. S glasnom molitvom
bacio se niĉice, raširio ruke i ponovo se digao, onako kako nalaţu zakoni vjernika. Kada je
završio još jedanput se uspravio, raširio ruke prema nebu i ponovo kleknuo saginjući se ĉelom do
tla. Molio je:
— Dodi, el-Mehdi, Obećani i Oĉekivani. Oslobodi nas samozvanaca i spasi nas od
krivovjernika! Muĉenici Ali i Ismaile, budite naši zaštitnici!
Uĉenici su oponašali njegove kretnje i za njim ponavljali rijeĉi koje je izgovarao.
Iznenada se smraĉilo. Do njih su sa susjednih krovova dopirali otegnuti, ravnomjerni molitveni
glasovi drugih, i Ibn Tahira obuzela je ĉudna, tjeskobna ganutost. Ĉinilo mu se da sve to što
doţivljava nije stvarno, da samo sanja ĉudesne snove koji liĉe na stvarnost — a onda i javno
prizivanje Alija i Ismaila, što su se vjernici izvan Alamuta usuĊivali ĉiniti samo iza dobro
zatvorenih vrata! Bio je uplašen i zbunjen.
Ustali su, vratili se u spavaonicu i pohranili prostirke na njihova mjesta, a onda su otišli
na veĉeru.
Blagovaonica je bila prostrana dvorana u krilu zgrade nasuprot spavaonice. Svaki uĉenik
imao je svoje mjesto uz zid. Na pod su bili postavljeni mali, od vrbinog pruća ispleteni,
podmetaĉi na kojima su uĉenici sjedili ili ĉuĉali. Posluţivala su ih tri, po redoslijedu odreĊena
druga. Donijeli su svakome velik komad pogaĉe ispeĉene bilo od ţita, bilo od suhih smokava ili
jabuĉnih kriški. U veliku zdjelu nalili su im mlijeka koje su ĉuvali u ogromnim glinenim
krĉazima. Nekoliko puta tjedno uĉenici su dobivali ribu, a jednom tjedno jeli su meso: peĉenog
vola, janje ili brava. Ebu Surake ih je nadzirao i jeo s njima. Veĉerali su šutke, zaokupljeni
jelom.
Poslije veĉere podijelili su se u manje grupe. Jedni su otišli na krov, a drugi se raziĊoše
po nasipima tvrĊave.
Jusuf i Sulejman poveli su Ibn Tahira sa sobom da mu pokaţu tvrĊavu.
Huka i buka su se stišale. Zamkom je vladala tišina i sada je Ibn Tahir jasno ĉuo
ţuborenje Sah-Ruda koje ga je ispunjavalo ĉudnom sjetom. Okruţivala ih je tama i na nebu su
zasijale sitne, prodorno svjetlucave zvijezde. Dvorištem je išao ĉovjek s upaljenom bakljom u
ruci, a ispred zgrada na gornjoj terasi ukazali su se straţari-bakljonoše i stali ispred ulaza. Stajali
su nepomiĉno, a bio ih je ĉitav red. S planina je zapirkao lagan vjetrić i donio studen. Vatra
baklji je zalelujala i sjenke zgrada, drveća i ljudi tajanstveno su zaplesale po tlu. Bedemi su svud
uokolo bili osvijetljeni, ali ta je svjetlost bila ĉudna. Njome obasjane zgrade, kule i nadzidi
izgledali su sasvim drugaĉije nego danju. Sve je bilo poput bajkovitog privida, neobiĉno i strano.
Obišli su priliĉan dio obzida koji je opasavao donju i srednju terasu.
— Nećemo li ići i tamo gore? — upitao je Ibn Tahir pokazujući na zgrade ispred kojih su
stajale bakljonoše.
— Tamo ne smije nitko osim poglavara — objasnio mu je Sulejman. — Ljudi koji ĉuvaju
Sejidunu divovski su crnci, uškopljenici, koje je vrhovni zapovjednik primio na dar od
egipatskog kalifa.
— Je li Sejiduna u njegovoj sluţbi?
— To ne znamo toĉno — odvratio je Sulejman. — Moţe biti i obratno.
— Kako to? — zaĉudio se Ibn Tahir. — Zar Sejiduna nije zauzeo Alamut u njegovo ime?
— To je opet priĉa za sebe — rekao je Jusuf. — Govorka se i ovo, i ono. Savjetujem ti da
ne pitaš mnogo o tim stvarima.
 — Mislio sam da je kalif u Kairu vrhovni poglavar svih alijevaca, u koje spadamo i mi,
ismailiti.
— Samo je Sejiduna naš zapovjednik i nikome se drugom ne trebamo pokoravati — rekli
su istodobno Jusuf i Sulejman.
Posjedali su na opkope.
— Zašto se vrhovni poglavar ne pokazuje vjernicima? — upitao je Ibn Tahir.
— On je sveti ĉovjek — rekao je Jusuf. — Cijeli dan prouĉava Kur'an, moli i piše za nas
pouke i zapovijesti.
— Mi uopće ne razmišljamo o tome zašto ne dolazi medu nas — kazao je Sulejman. —
Tako je, a on već zna zašto je to potrebno.
— Sasvim drugaĉije sam to sebi predstavljao — priznao je Ibn Tahir. — Mi, tamo vani,
mislili smo da poglavar ismailita okuplja u Alamutu vojsku kojom će udariti na sultana i laţnog
kalifa.
— To je sporedna stvar — odvratio je Sulejman. — Ono glavno što Sejiduna zahtijeva od
nas jest pokornost i sveta predanost ismailizmu.
— Mislite li da ću vas stići kada ste već toliko napredovali? — zabrinulo je Ibn Tahira.
— Ispunjavaj bez oklijevanja sve ono što ti budu zapovjedili tvoji pretpostavljeni pa ćeš
postići ono što će ti trebati — rekao je Sulejman. — Nemoj misliti da je pokornost nešto lako. U
tebi će se poĉeti javljati zao duh otpora, tijelo neće htjeti slijediti zapovijesti volje, a tvoja pamet
šaptat će ti tisuće razloga protiv nareĊenja tvojih nadreĊenih. Ti budi svjestan da je sav taj otpor
samo lukava namjera demona koji bi te htjeli odvratiti s pravog puta, pa hrabro savladaj svaki
otpor u sebi i postat ćeš teška sablja u ruci Našeg gospoda.
Oglasio se isprekidan zvuk roga.
— Moramo na spavanje — rekao je Jusuf i ustao. Vratili su se u svoju zgradu i otišli u
spavaonicu.
U sobi je gorjelo nekoliko voštanica. Jedni mladići su se svlaĉili, drugi su već bili u
posteljama.
Ubrzo zatim u spavaonicu je ušao Ebu Surake. Pogledao je jesu li svi na broju i je li sve u
redu, a onda je prislonio uza zid niske ljestve i pogasio svijeće.
U uglu je, na vrhu stalka, škiljio ţiţak u zdjelici ulja. Dai mu priĊe i na njemu pripali
kratko, tanko drvce. Potom je, tihim korakom otišao prema izlazu i paţljivo podigao zavjesu
kako se ne bi zapalila od baklje. Smugnuo je kroz otvor, a njegovi koraci izgubili su se u
hodniku.
Jutarnja budnica probudila je mladiće vrlo rano. Umili su se, obavili jutarnju molitvu i
doruĉkovali, a onda su uzeli sedla i oruţje pa poţurili u dvorište.
Za tren je cijela tvrĊava bila na nogama. Uĉenici su otišli po konje u konjušnicu,
postrojili se stojeći pokraj ţivotinja u dva reda, a dva desetnika stala su im na ĉelo. Dojahao je
kapetan Minuĉeher, pregledao ĉetu i zapovjedio da uzjašu konje. Onda je naredio da se digne
most i jedan za drugim su odtutnjali preko njega u klanac.
Projahali su pokraj straţarske kule i stigli na prostranu visoravan. Kapetan je, zbog novog
uĉenika, još jedanput kratko objasnio osnovne komande, a zatim je podijelio ĉetu na dva dijela i
naredio im da svaki odjaše na svoju stranu. Na red su došli okreti u borbenoj liniji, a onda juriši
na turski i arapski naĉin. Ibn Tahir je sada prvi put doţivio sliku zajedniĉkog napada i srce mu
je,od ponosa, glasnije zakucalo. Kasnije su sjahali i poĉeli vjeţbe u borbi sabljom, bacanju omĉe
i koplja te u gaĊanju lukom.
Prije druge molitve vratili su se u zamak. Ibn Tahir je bio tako umoran da se jedva
odrţavao u sedlu. Kada su sjahali i stavili konje u konjušnicu, upitao je Sulejmana:
— Ponavljaju li se vojniĉke vjeţbe svakog dana?
Sulejman, svjeţ i vedar kao da se upravo vratio iz lagane šetnje, osmjehnuo se i
odgovorio:
— E, dragi moj, to je tek poĉetak. Priĉekaj samo dok doĊeš u ruke dai Abdulmaliku. Tek
ćeš tada vidjeti što su prave muke.
— Tako sam gladan da mi se jednostavno magli pred oĉima — poţalio se Ibn Tahir. —
Da li bih mogao nešto pojesti?
— Strpi se. Dopušteno nam je jesti samo tri puta na dan. Kada bi te uhvatili da jedeš
mimo odreĊenih obroka, privezali bi te uz stup kao onog vojnika kojeg si vidio juĉer, zbog toga
što je pio vino.
U spavaonici su odloţili oruţje, umili se, uzeli s police tablice i pisaljke i otišli na krov.
Visok i mršav ĉovjek u haljetku koji mu je nemarno visio, stupio je pred njih. Obrazi su
mu bili upali, a oĉi duboko usaĊene. Gledao je mraĉnim pogledom, ispod oka. Nos mu je bio
tanak i povijen, sliĉan jastrebovu kljunu, a rijetka, prosijeda brada sezala mu je gotovo do grudi.
Suhi, košĉati prsti su mu, poput kandţi grabljivice, grĉevito stezali sveţanj briţljivo ispisanih
listova. To je bio dai Ibrahim, stari i zasluţni misionar i dobar prijatelj vrhovnog poglavara. Prvo
je s uĉenicima obavio drugu molitvu. Propisane rijeĉi izgovarao je poluglasno i muklo
mrmljajući, a kada je poĉeo prizivati Mehdija njegov glas zaorio se divlje i potmulo, kao da
bubnja.
Potom je prešao na predmet. Objašnjavao je arapsku gramatiku i suhoparno diktirao
stroga jeziĉna pravila koja je pojašnjavao primjerima iz Kur'ana. Pisaljke su predano škripale po
tablicama. Jedva se tu i tamo netko usudio glasnije disati.
Ibn Tahiru je taj sat bio odmor. Gramatiku je dobro savladao i veselila ga je misao da mu
taj predmet neće predstavljati teškoću.
Kada je dai Ibrahim završio, mrko se naklonio. Dostojanstveno je podigao široku halju
kako se ne bi zapleo u nju i nestao dolje kroz strmi ulaz.
Uĉenici su zaţagorili. Priĉekali su još neko vrijeme kako ne bi sustigli daija Ibrahima, a
onda su nahrupili u dvorište. Tamo su se postrojili po veliĉini u dvije vrste.
Sulejman je rekao Ibn Tahiru: — Sad ćeš upoznati daija Abdulmalika. Savjetujem ti:
stisni zube i sakupi svu svoju volju. Jedan se na ovim vjeţbama već srušio mrtav. Uzdaj se u
Alaha i u mudrost Našeg gospoda.
Na ĉelu prve vrste stajao je Jusuf. Negdje u sredini bio je Sulejman, na kraju Ibn Tahir.
Na ĉelu druge vrste bio je Ubejde, na njenom kraju Naim.
Pred njih je, ţurnog koraka, stupio košĉati gorostas. Lice mu je bilo ĉetvrtasto, a pogled
ĉvrst i prodoran. Kada je ugledao Ibn Tahira medu uĉenicima, upitao ga je:
— Kako ti je ime, junaĉe?
— Ja sam Avani, unuk Tahira iz Save.
— Dobro. Već su mi rekli. Nadam se da ćeš se pokazati dostojnim slavnog djeda.
Odmakao se nekoliko koraka unatrag i povikao:
— Izujte obuću i preko bedema.
Za tren oka popadale su sandale s nogu, a uĉenici su jurnuli prema opkopima i poĉeli
puzati po okomitom bedemu. Ruke su se pruţale prema pukotinama, otvorima i hvatale se
kamenih izboĉina.
Pri pogledu na strmi zid Ibn Tahir je izgubio hrabrost. Nije znao ni gdje ni kako da
poĉne. Iznad sebe zaĉuo je šaputav glas:
 — Daj mi ruku!
Pogledao je uvis. Sulejman je bio nasred zida. Jednom rukom drţao se za otvor, drugu je
pruţio prema njemu.
Ibn Tahir se uhvatio za nju i Sulejman ga je ţeljeznom snagom povukao do sebe.
— Tako! A sada naprijed, za mnom!
Išlo je. Odjednom se našao navrh bedema. Drugi su već puzali na suprotnu stranu, u
ponor. U podnoţju bedema pjenio se Sah-Rud. Ibn Tahir je pogledao u njega i zavrtjelo mu se u
glavi.
— Poginut ću — rekao je plašljivo.
— Drţi se tik iza mene! — šapnuo mu je Sulejman. Njegov glas je bio ĉvrst i
zapovjedniĉki. Poĉeo se spuštati. Kada je došao do ĉvrstog uporišta, podmetnuo je Ibn Tahiru
ruku, a onda i rame. Tako su, paţljivo i stisnutih zuba, silazili niza zid prema ponoru. Ibn Tahiru
se ĉinilo da je prošla cijela vjeĉnost prije nego što su stigli do obalnog stijenja. Tada je duboko
odahnuo, a onda je pogledao uvis i uţasnuo se. Pred njim se visoko dizao okomit zid. Nije
mogao vjerovati da se upravo spustio niz njega.
Navrh zida ukazao se Abdulmalik. Raskoraĉio se i povikao uĉenicima ispod sebe: — Na
svoja mjesta!
Poĉeli su se uspinjati. Ibn Tahir se drţao Sulejmana. Pratio je svaki njegov prihvat pa je,
prevalivši zid i s druge strane, sretan ponovo osjetio ravno tlo pod nogama.
Uĉenici su odahnuli. Ibn Tahir se htio zahvaliti Sulejmanu, no on je samo mrzovoljno
namignuo.
Obuli su se i ponovo stali u vrstu.
— Drugi put ćemo s uzetom — prošaptao je. — To će morati ići munjevito.
Abdulmalik je rekao s podrugljivim osmijehom:
— Što ti bi danas, moj Sulejmane, pa nisi bio prvi kao inaĉe? Moţda si se ulijenio? Ili ti
je ponestalo hrabrosti? Moţda te zaveo novak svojim primjerom? Drţali ste se jedan drugog kao
krpelji! Sada mu pokaţi da si junak! Stani pred njega i zadrţi dah!
Sulejman je stao ispred Ibn Tahira pa stisnuo usne i nozdrve. Zagledao se preda se, ali
pogled mu je bio neodreĊen kao da je usmjeren u veliku daljinu. Ibn Tahir se prestrašio.
Primijetio je da je Sulejman prestao disati. Njegovo lice postajalo je sve zajapurenije, a oĉi, tupe
i bezizraţajne, poĉele su ĉudno iskakati iz svojih duplji. Ibn Tahir je strepio za njega. Ipak je on
bio kriv što je njegova druga zadesila tako okrutna kazna.
Abdulmalik je prišao sasvim do Sulejmana. Prekriţio je ruke na grudima i promatrao ga s
paţnjom struĉnjaka. Sulejman se poĉeo gušiti, vrat mu je bio nabrekao, a oĉi su se sablasno
izbuljile. Iznenada se zaljuljao kao da je na ladi, a onda se, poput potpiljenog drveta, srušio na
zemlju.
— Jako dobro — pohvalno je rekao Abdulmalik.
Sulejman je glasno udahnuo, oĉi su mu ţivnule pa se polako pridigao sa zemlje i vratio
na svoje mjesto.
— Hajde, Ubejde! I ti pokaţi koliko si dosad napredovao u snaţenju svoje volje -—
naredio je zatim Abdulmalik.
Tamno Ubejdeovo lice postalo je pepeljasto sivo. Oĉajniĉki je pogledao oko sebe i
oklijevajući izašao pred vrstu.
Zadrţavao je dah. Boja njegova lica postala je blistavo smeĊa i na njemu su se brzo
poĉeli pojavljivati znakovi gušenja.
Abdulmalik ga je promatrao ispod oka. Ibn Tahiru se ĉinilo kao da mu se potiho
podsmjehuje. Ubejde se zanjihao i lagano pao na zemlju.
Abdulmalik se ruţno zacerekao. Krišom su se podsmjehivali i uĉenici u vrstama. Dai je
udario nogom Ubejdea koji je leţao na podu i upitao podrugljivom njeţnošću:
— Ustani, ustani, golupĉiću! Da ti se nije nešto ruţno dogodilo?
Potom je oštro dodao: — Kako je bilo? Ubejde je ustao i smeteno se, plaho nasmiješio.
— Onesvijestio sam se, ĉasni dai.
— Kako se kaţnjava laţ kod ismailita? Ubejde se stresao.
— Nisam više mogao izdrţati, ĉasni dai.
— Dobro. Uzmi biĉ i kazni se!
S gomile sprava koje je uĉitelj donio sa sobom Ubejde je uzeo kratak koţni biĉ. Otkopĉao
je dugi kaput na grudima, svukao ga do pasa i oko njega svezao rukave da mu haljetak ne sklizne
s tijela. Njegova crna leda bila su puna i mišićava. Zavitlao je biĉem preko glave i zviznuo se po
leĊima. Puklo je i u tamnu koţu se ucrtala crvena pruga. Jauknuo je, a zatim nastavio s
biĉevanjem.
— Mladić je jako njeţan — podsmijehnuo se Abdulmalik. — Jaĉe, jaĉe, junaĉe!
Ubejde se poĉeo biĉevati sa strane. Udarci su bili oštriji i sve ĉešći. Naposljetku, prešao
je u nekakvo divlje, bijesno mrcvarenje svoga tijela. Biĉ je udarao po ozlijeĊenim mjestima i
koţa je ponegdje već poĉela pucati. Krv mu je oblijevala leĊa, curila po bijelom haljetku i
bijelim hlaĉama. Tukao se nemilosrdno, kao da udara po svom smrtnom neprijatelju.
Konaĉno je Abdulmalik podigao ruku i povikao:
— Dosta!
Ubejde je ispustio biĉ i jeĉeći se stropoštao. Abdulmalik je naredio Sulejmanu da odvede
druga u kupaonicu pa da mu ispere i previje rane. Potom se okrenuo uĉenicima i gledajući u
Tahira, rekao:
— Već sam vam više puta objasnio smisao i cilj naših vjeţbi. MeĊu vama je danas novak
i zato neće biti suvišno ako još jednom ukratko ponovim. Ĉovjekov duh, njegova misao i njegov
zanos imali bi polet orla da im nije postavljena velika prepreka. Ta prepreka je naše tijelo sa
svim svojim slabostima. Ima li mladića koji nema krupne planove?! A ipak, od tisuću planove
ostvari samo jedan. Zašto to? Naše tijelo, koje je sklono lijenosti i jeftinoj udobnosti, boji se
teškoća kojima bi ga izloţilo ostvarivanje uzvišenih ciljeva. Njegove niske strasti uništavaju našu
volju i naše plemenito htijenje. Savladati te strasti i osloboditi duh njegovih okova, to je cilj
naših vjeţbi. Treba oĉvrsnuti volju i svrhovito je usmjeriti k odreĊenom cilju, jer samo tako
ćemo biti sposobni za velike podvige i za ĉinove poţrtvovnosti. Dakle, ne da postanemo poput
tisuća onih koji su robovi svoga tijela i njegovih slabosti, nego da se pribliţimo stupnju onog
izabranika medu njima koji je gospodar svog tijela i njegovih slabosti - to neka bude naša teţnja!
Tako ćemo biti sposobni za sluţenje Našem gospodu i ispunjavanje njegovih nareĊenja.
Ibn Tahir ga je slušao uţarenih oĉiju. Da, to je bilo ono za ĉime je nesvjesno uvijek teţio:
savladati svoje slabosti kako bi mogao sluţiti uzvišenim ciljevima. Ništa mu se, od onoga što je
upravo bio doţivio, više nije ĉinilo strašnim. Kada ga je Abdulmalik upitao je li razumio, sasvim
uvjereno je odgovorio:
— Razumio sam, ĉasni dai.
— IzaĊi pred svoj stroj i zadrţi dah!
Ibn Tahir je bez oklijevanja poslušao. Pogledao je pred sebe u daljinu, kao što je to ranije
uĉinio Sulejman, i zadrţao dah. Uĉinilo mu se da se sve oko njega i u njemu stišalo. Pred oĉima
mu se poĉelo magliti. Osjećao je kako mu se napinju ţile i tako bi rado poĉeo disati, ali savladao
se. U ušima mu je zašumjelo, a u nogama je osjetio neobiĉnu slabost. Još jednom se na trenutak
osvijestio a potom se prepustio obamrlosti. Posljednjom snagom misli još uvijek je znao: moram,
moram izdrţati! Tada ga je obgrlila potpuna tama. Zaljuljao se, tresnuo na zemlju i tek onda
prodisao.
— Kako je bilo — upitao ga je Abdulmalik smijući se. Ibn Tahir je ustao. — Dobro,
ĉasni dai.
— Bit će nešto od tog deĉka — rekao je. Potom je dodao, okrenuvši se Ibn Tahiru.
— To je tek uvod u vjeţbe disanja. To je proba koliko tko vlada svojim tijelom. Ali prava
škola tek poĉinje. Mi smo u tom već priliĉno napredovali.
Ubejde i Sulejman su se vratili.
Abdulmalik je izdao novu zapovijed i uĉenici su poĉeli uţurbano kopati zemlju na
jednom mjestu. Iskopali su jamu, a onda je samo površno zasuli pijeskom. Bila je ĉetverokutna i
ne naroĉito duboka. Za to vrijeme neki su na širokoj tavi, iz zgrade, donijeli ţara i nasuli ga u
udubljenje. Raspirili su ga i Abdulmalik je rekao:
— Vladanje tijelom i moć volje, poslije upornih vjeţbi, postiţu toliki stupanj da ne
savladavate samo ljudske slabosti nego i samu prirodu i njene zakone... Novaĉe! Otvori oĉi i
uvjeri se u istinitost mojih rijeĉi!
Skinuo je sandale, podigao haljetak tako da mu je dosezao do koljena i pripasao ga na toj
visini. Potom je zavrnuo i uske hlaĉe, stao ispred jame sa ţarom i ukoĉeno se zagledao pred sebe.
— Sada koncentrira misli i skuplja volju — šapnuo je Ibn Tahiru njegov susjed.
Ibn Tahir je zadrţao dah. Nešto mu je govorilo: sada doţivljavaš velike stvari, Tahirov
unuĉe! Stvari o kojima ljudi tamo, izvan zidina i ne sanjaju.
Abdulmalik se odjednom pokrenuo. Polaganim, pipavim korakom stao je na ţar, a onda
ga brzo, uspravan poput ĉempresa, pregazio. S one strane sezaustavio i protresao glavom kao da
se budi iz sna. Potom se vratio uĉenicima i, vedra lica, pokazao im svoje noge. Na njima se nisu
primjećivali znaci ikakvih opekotina.
— Ĉovjek to postiţe svrhovitim odgojem svoje volje — rekao je. — Tko se usuĊuje
pokušati?
Javio se Sulejman.
— Uvijek isti — mrzovoljno je progunĊao Abdulmalik.
— Pa, i ja ću pokušati — javio se Jusuf. U njegovu glasu bila je sjenka oklijevanja.
— Po ţivoj ţeravici? — upitao je Abdulmalik i jedva primjetno se nasmiješio.
Jusuf je zbunjeno pogledao oko sebe.
— Priĉekaj da zagrijemo ploĉu — obzirno je rekao dai. I Dţafer je odluĉio pokušati.
— Vrlo dobro — pohvalio ga je Abdulmalik. — Ali prvo nam kaţi što moraš misliti da
usredotoĉiš svoju volju.
— Veliki i svemogući Alahu uĉini da me ne peĉe. I neće me peći — odgovorio je Dţafer.
— Dobro. A imaš li i potrebno pouzdanje?
— Imam, ĉasni dai.
— Onda hajde, u Alahovo ime!
Dţafer je stao pred ĉetverokutnu jamu i poĉeo sabirati misli i volju. Uĉenici su primijetili
kako je već nekoliko puta odluĉio krenuti preko vatre, ali se svaki put predomislio.
Abdulmalik mu je rekao:
— Opusti se, otresi se napetosti i kreni s pouzdanjem. Alah je gospodar naše sudbine.
Tada se Dţafer otisnuo od tla kao što se laĊa otisne od obale, i prešao hitro i sigurno
preko ţeravice. Na suprotnoj strani je izvjesno vrijeme stajao kao omamljen, a onda se polagano
osvrnuo preko ramena. Pod sobom je ugledao uţareno, zadimljeno ugljevlje i blijedim licem
preletio mu je blaţen osmijeh. Vidno je odahnuo.
— Zaista, valjan mladić! — uzviknuo je Abdulmalik. Šapat priznanja prošao je kroz
redove uĉenika.
— Hajde, Sulejmane! I ti se pokaţi premda smo i posljednji put vidjeli da znaš!
Abdulmalik je bio dobre volje. Sulejman ga je s vidljivim veseljem poslušao.
Koncentrirao se i onda prešao ţeravicu kao da je na to već dugo naviknut.
— A sada ću i ja pokušati! — naljutio se Jusuf. Isprsio se, napeo mišiće i stao pred jamu.
Pokušao se smiriti, gotovo naglas je mrmljao potrebne rijeĉi, ali uz to je sve vrijeme drhtao pri
pomisli da bi se ipak mogao opeci. Već je gotovo odluĉio stati na ţeravicu, no kada je pogledao
preda se, zamlatarao je rukama kao kupaĉ koji bi htio skoĉio u hladnu vodu a ne usuĊuje se, i
vratio se natrag.
Abdulmalik se nasmiješio.
— Misli na Alaha i na njegovu pomoć, a na sve drugo zaboravi — savjetovao mu je. —
Ĉega se bojiš kada je on s tobom?
Na kraju, kada mu je bilo dosta oklijevanja, Jusuf se jednom nogom lagano pribliţio
ţeravici, ali je smjesta jauknuo i prestrašeno odskoĉio. Pritajeno hihotanje prošlo je kroz redove.
— Imaš hrabrosti, ali ti je volja slabašna — rekao je dai. Jusuf je spustio glavu i vratio se
na svoje mjesto.
— Smijem li i ja pokušati? — plašljivo je upitao Ibn Tahir.
— Još nije došlo tvoje vrijeme, Tahirov unuĉe — odgovorio je Abdulmalik. — Vjerujem
da ćeš jednom biti medu prvima.
Uĉenici su iz vojarne dovukli tešku metalnu ploĉu. Ponovo su raspirili ţeravicu i onda
stavili ploĉu preko nje.
Abdulmalik ih je pozvao da preĊu preko nje. U stroju su dvaput, triput, ĉetiri puta
zaredom koraĉali preko nje. Ploĉa se zagrijavala i sve su ih više pekli tabani. Kada je već bila
sasvim vrela, Jusuf je, kao pobješnjeo, poĉeo skakati po njoj. Muĉio se i pekao kako bi kaznio
sebe za raniji poraz.
I Ibn Tahira su pekli tabani. Stiskao je zube i uvjeravao sebe da ga ne peĉe, ali ništa nije
pomagalo. Nije se mogao dovoljno sabrati. Bio je umoran od napora na koje nije navikao i bojao
se da ga ne savlada slabost.
Konaĉno je Abdulmalik povikao da je dosta vjeţbanja, da pospreme sprave i naprave, a
potom su se vrste posljednji put poravnale. Stao je pred njih, strogo odmjerio uĉenike i rekao im
da razmišljaju o svemu što su vidjeli i ĉuli. Onda se blago naklonio i otišao dugim, ţurnim
koracima, isto onako kao što je došao.
Uĉenici su se vratili na vrh krova. Dai Ebu Surake ih je upućivao u pjesništvo na
domaćem, pehlevi jeziku. Ibn Tahir je u tom predmetu smjesta zablistao. Za svaku vrstu
pjesništva znao je primjer iz Firdusija, Ensarija i drugih starijih pjesnika. Ebu Surake nije mogao
skriti zadovoljstvo. Pred svima ga je pohvalio i rekao:
— Ratniĉko umijeće i odgoj volje borbenom ismailitu su neophodni, no isto tako
potrebno mu je vjeţbanje duha i umjetnosti rijeĉi kako bi postao gibak pa nauĉio toĉno i pravilno
izraţavati svoje misli. Veoma me raduje, Tahirov unuĉe, što sam u tebi našao bistrog uĉenika.
Došlo je vrijeme treće molitve i Ebu Surake je, zajedno s mladićima, poĉeo moliti na
mjestu na kojem su se zatekli. Još nije bio završio ni prizivanje Alija i Ismaila, kada se Ibn Tahir,
nenaviknut na tolike napore, onesvijestio. Naim, koji je bio pokraj njega, primijetio je da je ovaj,
kada su posljednji put ustali, ostao leţati. Nagnuo se k njemu i vidio da mu je lice ţuto kao
pustinjski pijesak. Pozvao je Jusufa i Sulejmana. Uĉenici su se smjesta okupili, netko je brzo
donio vode i pomoću nje su Ibn Tahira osvijestili. Jusuf i Sulejman odveli su ga u blagovaonicu.
Već je bilo vrijeme ruĉku.
Kada se najeo, Ibn Tahiru se vratila snaga. Jusuf ga je veselo potapšao po ramenu.
— Ne brini zbog toga — rekao je. — Uskoro ćeš oĉvrsnuti i onda ćeš s lakoćom izdrţati
da po dan-dva ne jedeš, i to usprkos najteţih napora. Post kod nas nije ništa neobiĉno. O tome
već brine Abdulmalik.
— Što da ĉinimo s magarcem na kojem si dojahao u zamak? — upitao je Ebu Surake.
— Zadrţite ga ovdje — odgovorio je Ibn Tahir. — Ocu neće trebati, a kod nas moţe biti
koristan.
— U pravu si — rekao je uĉitelj. — A sada više ne misli na kuću. Prekinuo si posljednju
vezu s vanjskim svijetom i tvoje misli odsad neka budu posvećene samo alamutskim stvarima.
Poslije ruĉka uĉenici su otišli u spavaonicu na kratak odmor. Opruţili su se po posteljama
i razgovarali. Mada je Ibn Tahir bio jako umoran, ipak je ţelio objašnjenje za mnoge stvari koje
su ga uznemirivale i koje još nije razumijevao.
— Htio bih znati kakvi su odnosi izmeĊu nas i vojnika — upitao je. — I kakav je odnos
izmeĊu daija i kapetana Minuĉehera? Zapravo, kakvi sve ĉinovi ismailita postoje u Alamutu?
Jusuf i Dţafer su mu objašnjavali:
— Kod ismailita svaki vjernik ima svoje sasvim odreĊeno mjesto. Lasici su zajednica
obiĉnih sljedbenika. Iznad njih su refici, svjesni i borbeni vjernici koji lasike uĉe osnovnim
istinama. Tako pouĉeni lasici mogu postati vojnici, dok se refici u tvrĊavi unapreĊuju u njihove
neposredne pretpostavljene, u desetnike i vojnike. Mi, koji uĉimo za fidaije, imamo posebno
mjesto. Sve dok se školujemo odgovorni smo svojim neposrednim pretpostavljenima. Kada
budemo posvećeni, slušat ćemo samo nareĊenja vrhovnog poglavara ili zamjenika kojeg on
odredi. — Slijede daiji, koji propovijedaju naše uĉenje i znaju više istine. Njima je ravan i
kapetan Minuĉeher, koji je vojni zapovjednik tvrĊave. Iznad njega su veliki daiji ili daiji svih
daija. Danas postoje trojica. »Dai edduvet« Ebu Ali, koji je nedavno došao u Alamut iz Sirije,
»dai edduvet« Buzurg Umid, što znaĉi Velika Nada, koji je zapovjednik zamka Rudbara, i »dai
edduvet« Husein Alkeini, koji je u ime Našeg gospoda osvojio tvrĊavu Zur Gumbadan u
Huzistanu. Vrh tog zdanja, glava svog ismailizma, je Sejiduna, Naš gospod, Hasan ibn Sabah.
— Kako mudro ustrojstvo! — uzviknuo je Ibn Tahir.
— Ali razlike u ĉinovima su još oštrije podvuĉene — rekao je Sulejman. — Dai
Abdulmalik je, na primjer, primjetno ispod daija Ibrahima, mada nešto iznad daija Ebu Surake
iako je po godinama mladi od njega. No u borbi za ismailizam bio je zasluţniji, a to je pri
odreĊenju ĉina odluĉujuće. Razlike su i meĊu nama samima. Tako si, na primjer, ti, koji si tek
juĉer došao u zamak, za trunku ispod svojih drugova. Kada se budeš bilo ĉime istakao za
ismailizam ili se pokaţeš boljim od drugih, dogurat ćeš do, prema svom znanju i svojim
zaslugama, odgovarajućeg mjesta.
— Ima li tako precizno razlikovanje ĉinova neko posebno znaĉenje? — upitao je Ibn
Tahir.
— I te kakvo znaĉenje — odgovorio je Sulejman. — U odluĉujućem trenutku svaki
ismailit će znati svoje mjesto, svako će toĉno znati tko kome nareĊuje i koga sluša, a time su
unaprijed iskljuĉene svaka zabuna i svaki nesporazum. Je li ti sada jasno?
— Jasno mi je — odgovorio je Ibn Tahir. Udarac o gong pozvao ih je duţnostima. Kako
je u poslijepodnevnim satima pripeka na krovu bila nepodnošljiva, nastavu su imali u
blagovaonici.
Sada je Ebu Surake tumaĉio nastanak islama i povijest ismailizma. Prvo je uĉenicima
postavio nekoliko pitanja iz graĊe koja je bila već obraĊivana kako bi uveo novog uĉenika u ono
što je propustio. Zatim je nastavio:
— To, što je Prorok dao svoju jedinicu Fatimu Aliju za ţenu, potvrĊuje da je upravo
njega odredio kao nasljednika svog prijestolja. No, poslije njegove smrti, njegov lukavi tast Ebu
Bekr sramotno je izigrao pravog nasljednika i sam sjeo na prijestolje voĊe vjernika. Tim danom
prekrasno Prorokovo zdanje rascijepljeno je nadvoje. Lijevo su oni koji priznaju pravomoćnost
nasljedstva izdajici Ebu Bekru. Njihov barjak je crn, a njihova knjiga je sunet, usmena predaja,
zbroj odvratnih neistina i laţnih svjedoĉanstava o Proroku. Njihova prijestolnica je Bagdad. U
njoj sada vladaju laţni kalifi iz Abasova roda. Abas je bio zloĉinaĉki Prorokov stric.
Udvorništvom i laţima nagovorio gaje da ga primi medu svoje vjernike kada nitko više nije
morao sumnjati u njegovu pobjedu. A zaštitnik abasida je sultan Malikšah, Turĉin i seldţuĉki
pas, ĉiji rod se dovukao iz zemlje Goga i Magoga kako bi se domogao iranskog prijestolja.
Desno smo mi koji priznajemo Alija za jedinog pravomoćnog prvog imama, onako kako
nam je Prorok zapovjedio. Naš barjak je bijel, a naša prijestolnica je Kairo u Egiptu. Jer kalif,
koji vlada u njoj, iz roda je Alija i Fatime, kćeri Prorokove...
Samozvanca Ebu Bekra slijedila su još dva laţna imena: Omer i Osman. Kada je
posljednji umro, narod je zahtijevao da konaĉno Ali postane Prorokov namjesnik. Izabrali su ga,
ali je ubrzo iskrvario pod noţem unajmljenog ubojice. Naslijedio ga je sin Hasan, ali je morao
ustupiti mjesto Muaviji. Poslije njega narod je htio drugog Alijeva i Fatimina sina, Huseina, na
prijestolju, no on je umro muĉeniĉkom smrću u dolini Kerbele. Otada je krvni Prorokov rod
ţivio u planinama i pustinjama, progonjen i ubijan od laţnih imama i njihovih zloĉinaĉkih
štitonoša. Uistinu! Nije proĉitano u knjizi sudbine koju Alah drţi u rukama, ali je plemenito
oplakivati muĉenika...
Rekli smo da su u Kairu zavladali pravomoćni namjesnici Alijeva i Fatimina roda. Da, mi
ih priznajemo, no s odreĊenim ogradama. Te ograde su naša tajna koju vam namjeravamo
postepeno otkriti. Za danas će biti dovoljno da nabrojimo niz imama koji su došli poslije
Huseina, trećeg pravomoćnog Prorokovog namjesnika. Ĉetvrti je bio Huseinov sin Ali
Zejnulabidin, peti njegov sin Muhamed el-Bakir, šesti Dţafer es-Sadik. Oko sedmoga je nastao
spor, jer je Dţafer es-Sadik imao sinove Musu el-Kazima i Ismaila. Oni koji priznaju prvog kao
sedmog imama, znaju još šestoricu nasljednika, od kojih je posljednji Muhamed koji će se
jednom vratiti kao el-Mehdi. Da, doći će el-Mehdi, ali ne iz roda Muse el-Kazima, nego iz roda
Ismailova. U to mi vjerujemo jer su nam poznate ĉvrste ĉinjenice. Zato priznajemo samo
sedmoricu javnih imama, od kojih je posljednji i najveći bio Ismail. Istina: jedna grana njegova
roda došla je u Egiptu do vidljive vlasti. Ali gdje je druga, veća i vaţnija? Zasad znamo samo to
da joj ona u Kairu priprema put do pobjede i do konaĉne vladavine svekolikim islamom. Jer bilo
je reĉeno da će iza šestorice velikih proroka, Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhameda',
doći sedmi, najveći: el-Mehdi - a on će biti iz Ismailova roda. Njega sada oĉekujemo i za njega
se borimo. Istinu vam kaţem: u zamku Alamut kriju se velike tajne!
Ibn Tahir je prvi put ĉuo jezgro ismailitskog uĉenja. Ĉinilo mu se tajanstvenim i
nestrpljivo je oĉekivao nova otkrića.
Ebu Surake je otišao, a iza njega je u uĉionicu ušao islamizirani GrkTheodoros, kojeg su
zvali el-Hakim ili Lijeĉnik. On je bio debeljuškast ĉovjeĉuljak oštre crne brade i crnih brĉića.
Lice mu je bilo okruglo i ruţiĉasto, a nos ravan i dug tako da je gotovo dosezao u visinu
usana koje su bile pune i crvene kao u ţene. Podbradak mu je bio mek i obješen, oĉi okrugle i
nasmijane, a kada je govorio, nisi znao misli li ozbiljno ili se šali. Uĉenici su ga zvali dai, mada
nije bio posvećen. O njemu su znali toliko da ga je vrhovni poglavar doveo sa sobom iz Egipta.
Bio je izuĉen lijeĉnik i predavao je više predmeta, u prvom redu graĊu i funkcioniranje ljudskog
tijela. Vaţio je za sufija, mudraca, koji je pokušavao uskladiti uĉenje Kur'ana s grĉkom
filozofijom. Pri opisivanju bolesti, otrova i naĉina smrti uplitao je u predavanja stavove grĉkih
mislilaca, posebno skeptika, kinika i materijalista. Uĉenici su, na njegovim predavanjima širili
oĉi od ĉuĊenja i mnogima se ĉinilo da su njegova uĉenja priliĉno bezboţna. Postanak ĉovjeka, na
primjer, tumaĉio je malo po Kur'anu, malo po grĉkim filozofima, unoseći i ponešto svoga:
— Alah je stvorio Adema od ĉetiri elementa. Prvo mu je trebala ĉvrsta materija, no ona je
bila kruta i krhka. Zdrobio ju je u prah i već mu je bio potreban drugi element: voda. Nju je
pomiješao s prahom i dobio je glinu. Od gline je izmijesio ĉovjekovo obliĉje, ali to je obliĉje bilo
meko i pri svakom dodiru se mijenjalo. Dakle, stvorio je vatru i njome osušio vanjski sloj
ĉovjekova obliĉja. Sada je ĉovjek imao koţu koja je bila gipka, no bio je jako teţak. Alah mu je
tada iz grudi izvadio nešto materije, a da se zbog nastale praznine vanjski zidovi ne bi srušili,
ispunio je šupljinu ĉetvrtim elementom — zrakom. Tako je ĉovjekovo tijelo bilo dovršeno, a još
i danas sastoji se od ona ĉetiri praelementa: od zemlje, vode, vatre i zraka.
Da bi ĉovjek oţivio, Alah mu je udahnuo dušu. Duša je boţanska porijekla i zato je
veoma osjetljiva na sklad izmeĊu pojedinaĉnih elemenata u ljudskom tijelu. Kada se ravnoteţa
izmeĊu njih naruši, odmah ga napušta i vraća se svom praizvoru - samom Alahu.
Poremećaji sklada elemenata mogu biti dvojaki: ili prirodni, ili magijski. Posljedica
prirodnih poremećaja mogu biti ĉetiri razliĉita naĉina smrti. Izgubi li tijelo zbog rane svoju krv,
dolazi do gubitka elementa vode i posljedica toga je smrt. Stisnemo li nekoga za grlo ili mu
drugaĉije onemogućimo disanje, uzeli smo mu element zraka pa se on guši i umire. Kada se
netko smrzne, znaĉi da mu je bio oduzet element vatre. Kada se netko razmrska, znaĉi da je bila
zdrobljena njegova ĉvrsta materija pa je tako smrt neizbjeţna.
Mnogo su zagonetniji magijski naĉini smrti, koje nazivamo i medicinskim. Uzrokuju ih
tajnovite prirodne tvari koje zovemo otrovima. Zadatakprirodnih nauka je da ih nauĉimo
prepoznavati i spravljati. To je korisno i potrebno svakom ismailitu...
I ta uĉenja su Ibn Tahira jako zaĉudila. Bila su za njega nova i nikako si nije mogao
objasniti zašto su ih morali uĉiti.
Grk je, klanjajući se i smiješeći, otišao, a iza njega je opet pred uĉenike izašao dai
Ibrahim. Nastala je grobna tišina. Ibn Tahir osjeti da je na redu vaţan predmet.
Dai Ibrahim je ovaj put predavao ismailitsku dogmatiku. Postavio bi pitanje, a onda
prstom pokazao na uĉenika koji je trebao na njega odgovoriti. Pitanja i odgovori smjenjivali su
se brzo, kratko i odsjeĉeno.
Ibn Tahir je napeto slušao.
— Što su to Perije?
— Perije su zli duhovi ţenskog spola koji su vladali svijetom prije Zaratustre, a on ih je
prognao u podzemlje.
— Tko je Zaratustra?
— Zaratustra je bio laţni prorok, poštovalac vatre koju je Muhamed prognao medu
demone.
— Gdje je prebivalište demona?
— U planini Demavend. ¦— Po ĉemu to znamo?
— Po parama koje se diţu iz planine.
— To nije sve!
— I po zavijanjima koja odande dopiru.
— Tko su Seldţuci?
 — Seldţuci su Turci koji su dotutnjali iz zemlje Goga i Magoga kako bi se dokopali
vlasti nad Iranom.
— Kakve su naravi?
— Dvostruke su naravi: poluljudske i poludemonske.
— Zašto?
— Devi ili zli duhovi parili su se sa ţenama ljudskog roda. One su potom rodile
Seldţuke.
— Zašto su Seldţuci primili islam?
— Da bi prikrili svoju pravu prirodu.
— Kakve su njihove namjere?
— Istrijebiti islam i na svijetu uspostaviti vlast demona.
— Po ĉemu to znamo?
— Po tome što podrţavaju laţnog kalifa u Bagdadu.
— Tko je u Iranu najveći neprijatelj ismailizma?
— Sultanov veliki vezir Nizamulmulk.
— Zašto je smrtni neprijatelj jedinog pravog uĉenja?
— Zato što je sam od njega otpao.
— Koji je njegov najbezboţniji zloĉin?
— Njegov najbezboţniji zloĉin je to što je za glavu Našeg gospoda raspisao nagradu od
deset tisuća zlatnika.
Ibn Tahir se trgnuo. Da, veliki vezir je bio zloĉinac koji je naredio da se odrubi glava
njegovu djedu Tahiru. A sada radi o glavi i samom vrhovnom poglavaru ismailita!
Tako je dai Ibrahim, ispitujući, ponovio ono što su do tada uĉili. Rukom je dao znak da
poĉinje sam izlagati pa su uĉenici brzo stavili tablice na koljena i pripremili pisaljke. Tumaĉio je,
diktirajući, kakva je vlast bila dodijeljena vrhovnom poglavaru ismailita. Postavljao je pitanja i
sam na njih odgovarao.
Ibn Tahir je s ĉuĊenjem zapisivao:
— Tko je Sejiduni dao vlast nad vjernicima? — Neposredno egipatski kalif Mustensir
Billah, posredno Alah. — Kakve je prirode ta vlast? — Ta vlast je dvojake prirode: naravna i
nadnaravna.
— Kakva je njegova prirodna vlast? — Da je gospodar ţivota i smrti svih ismailita u
Iranu.
— Kakva je njegova natprirodna vlast? — Ima moć i pravo poslati u raj koga hoće.
— Zašto je Sejiduna najmoćniji od svih ljudi koji su ikada ţivjeli na zemlji? — Zato što
mu je Alah dao kljuĉ koji otkljuĉava vrata raja.
Ĉetvrtom molitvom bila je završena nastava.
Uĉenici su se okupili na krovu, ponavljali ono što su tog dana uĉili i raspravljali o tome.
Oko Ibn Tahira razvila se ţiva borba rijeĉima.
— Jasno mi je ono što sam vidio i ĉuo od Abdulmalika — rekao je. — Ali ne razumijem
što je mislio dai Ibrahim kada je rekao da je Alah dao Sejiduni kljuĉ koji otvara vrata raja.
— Što se tu ima razmišljati? — oglasio se Jusuf. — Tako uĉi Sejiduna i naša je duţnost
da vjerujemo.
— Dobro, ali ne znam moramo li to uĉenje shvatiti doslovno ili, pak, u njemu vidjeti
alegoriju — zapitkivao je dalje Ibn Tahir.
— Kakvu alegoriju? — razljutio se Jusuf. —Tako je bilo reĉeno i tako to treba shvatiti.
— Dakle, dogodilo se novo ĉudo? — bio je uporan Ibn Tahir.
 — Zašto ne? — mislio je Jusuf.
— Zašto ne? — usprotivio mu se Ibn Tahir. — Zato, jer je Prorok izriĉito rekao da su se
ĉuda dogaĊala samo u stara vremena. Za vrijeme svoje vladavine, a i u kasnije doba, nije ih
dopuštao. Jusuf nije znao što da odgovori. Dţafer je rekao:
— To što je Alah dao Sejiduni kljuĉ rajskih vrata ne trebamo smatrati ĉudom. Ta ni
Prorok nije vidio ĉudo u svom putovanju s arhandelom Dţiebrailom u nebesa.
— Dobro, uzmimo da je time Sejiduni bila ukazana samo posebna Alahova milost —
nastavio je Ibn Tahir. — Ali ostaje pitanje kada, gdje i na koji naĉin je Alah dao Našem gospodu
kljuĉ rajskih vrata.
— Alah se, naravno, ukazao Sejiduni u obliku spaljenog grma ili niskog oblaka — drţao
je Sulejman — isto onako kao što se ukazao i ranijim prorocima. Mogao mu je dati kljuĉ onako
kao što je Musau na gori Sinaj dao ploĉu sa zapovijedima.
— Sve to mogu zamisliti — sve se ţešće unosio u raspravu Ibn Tahir. — Ali ne ide mi u
glavu da mi ţivimo u neposrednoj blizini tako uglednog i moćnog proroka.
— Moţda se ti ne osjećaš dostojnim toga? — podsmjehnuo mu se Sulejman. — U ĉemu
smo mi gori od nekadašnjeg naroda?
Ibn Tahir je zbunjeno gledao oko sebe. Vidio je lica koja su izraţavala veliki vjerski
zanos. Ne, oni nisu mogli shvatiti ono što je njega zaprepašćivalo i dovodilo u dileme.
— Ĉini mi se vjerojatnijim od Sulejmanove pretpostavke — mislio je Dţafer — da je
Alah poslao Sejiduni kakvog anĊela koji ga je doveo u nebo. Tamo mu je Alah mogao s lakoćom
dati kljuĉ raja.
— Bilo ovako ili onako — nastavio je Ibn Tahir — sada je pitanje kakve prirode moţe
biti taj kljuĉ. Jer, razmislimo li, ni Alah, ni raj, ni stvari u njemu nisu od iste materije od koje je
naš svijet. Kako je onda moguće da se medu nama, na našoj zemlji, nade predmet koji je od
materije s onoga svijeta? Bismo li ga mi mogli spoznavati našim ĉulima? A ako bismo mogli, bi
li to onda još uvijek bio rajski predmet?
— Postavio si znaĉajno pitanje, Tahirov unuĉe — obradovao se Jusuf i zadovoljno
protrljao ruke.
— A ja mislim — pripomenuo je Naim — da ta rasprava već prelazi granice dopuštenog.
— Jezik za zube, cvrĉe! — korio ga je Sulejman. — Pravi se javio.
— U Kur'anu piše — rekao je Dţafer — da će pravedni poslije smrti dospjeti u raj i
uţivati njegove blagodati u oblicima koji su sasvim nalik onima na zemlji. Blaţeni će imati ista
ĉula koja su imali na ovom svijetu, i iste radosti. Zato se ni predmeti onog svijeta neće mnogo
razlikovati od ovdašnjih. A materija od koje je naĉinjen kljuĉ raja moţe, dakle, biti sliĉna
materiji ovozemaljskih stvari.
Ubejde, koji je sve vrijeme šutke i paţljivo slušao, lukavo se nasmiješio.
— Imam dobro objašnjenje — rekao je — koje moţe razjasniti cijelu tu zagonetku o
Alahovu kljuĉu. Ĉuli smo da taj kljuĉ otvara vrata raja. A ima ga Sejiduna koji ţivi meĊu nama,
na zemlji. Dakle, taj kljuĉ otvara vrata u raj izvana, sa zemaljske strane. Bila priroda raja ovakva
ili onakva — Sejidunin kljuĉ otvara vrata s naše zemlje, zato mora biti od ovozemaljske materije.
— Pogodio si, nema što! — uzviknuo je Jusuf.
— Prefrigano objašnjenje — drţao je Ibn Tahir.
— Ubejde je lukav poput lisca — nasmijao se Sulejman.
— Moramo pitati daija Ibrahima je li to stvarno toĉno — zabrinuo se Naim.
— Loše ćeš proći s takvim pitanjem, tupavĉe moj — odvratio mu je Sulejman.
— A zašto? — raţestio se Naim.
 — Zato što ĉasni dai Ibrahim — ako to još ne znaš — zahtijeva da odgovaraš samo na
ono što te on pita. A ako bi ga ti, slinavko moj, pokušao nadmudriti, nastradao bi.
Uĉenici su se nasmijali. Naim je crvenio od bijesa, a Jusuf, kojem su uvijeni i uĉeni
razgovori bili najveći uţitak, ljutito ga je ošinuo pogledom. Drugovima je rekao:
— Još, dajmo još, deĉki!
No rog ih je pozvao na petu molitvu.
Poslije veĉere Ibn Tahira je savladao umor pa nije otišao s ostalima u veĉernju šetnju.
Povukao se u spavaonicu i legao u postelju.
Dugo nije mogao oka sklopiti. Slike svega što je doţivio u Alamutu nizale su se pred
njegovim oĉima. Moţe biti da su ga ljubazni dai Ebu Surake i strogi kapetan Minuĉeher najviše
podsjećali na raniji ţivot tamo izvan zidina. Ali napola smiješni, napola zagonetni el-Hakim,
potom sablasnim silama obdareni dai Abdulmalik, te najtajanstveniji i najmraĉniji dai Ibrahim
uveli su ga u sasvim novi svijet. Već je poĉeo spoznavati da taj novi svijet ima svoje sasvim
posebne, stroge i krute zakonitosti; da je njegovo ureĊenje i upravljanje bilo iznutra, iz sebe
prema van, da je bio svrhovito i smisleno izgraĊen izatvoren. Nije u njega ušao polako nego je
naglo i nasilno bio uvuĉen u njega — i sada je već stajao sasvim usred njega. Da, još juĉer je bio
tamo, s one strane, a danas je već sasvim bio u Alamutu.
Obuzela ga je teška sjeta zbog oproštaja s ranijim svijetom. Osjećao se kao da mu je put
natrag zauvijek zatvoren, no već je napeto oĉekivao budućnost obuzet strasnom radoznalošću
pred tajnama koje je naslućivao svuda oko sebe i pun ĉvrste volje da ni u ĉemu ne zaostane za
svojim vršnjacima.
— Tako, sada sam u Alamutu — rekao je sebi gotovo naglas. — Zašto bih, dakle, trebao
gledati unatrag?
Ipak, još jednom pred oĉi prizva rodni dom, oca, majku i sestre. Neĉujno se opraštao od
njih. Slike su mu se zamaglile i u slatkom oĉekivanju onoga što će doći ĉvrsto je zaspao.
 03.

Halima se ubrzo sasvim navikla na novu sredinu i novi ţivot. Nekim ĉudnim, njoj
nerazumljivim, okolnostima uvijek je postizala ono što je ţeljela, a to je, više od svega, bilo da
su je svi voljeli, i ljudi i ţivotinje. Ĉak je ponekad i Apama, na neku njenu glupost, razvlaĉila
uvele usne u blagi smiješak. Halima je znala iskoristiti taj svoj povlašteni poloţaj; postala je
jogunasta, tvrdoglava i ĉinilo joj se sasvim razumljivim da se svi pokoravaju njenim ţeljama.
One su, doduše, bile priliĉno skromne.
Pod njen je utjecaj, najprije i najviše, potpala Sara. Najmanji Halimin mig bio joj je
zapovijed i bila je sretna kada joj je mogla u svemu izaći ususret. Bila je roĊena robinja. Strpljivo
je podnosila njenu mrzovolju i mušiĉavost, a kada je Halima i uĉemu dala prednost nekoj od
druţica, bila je utuĉena i nesretna.
Tako je bilo danju.
Uveĉer, tek što bi djevojke zaronile u svoje jastuke a Zejneb zaspala, Sara se uvlaĉila
ispod Halimina pokrivaĉa pa je poĉinjala grliti i ljubiti. U poĉetku se Halima donekle i opirala,
no kasnije se navikla i to mirno podnosila. Osjećala je da se za brojne usluge koje joj Sara danju
ĉini, ipak, na kraju mora nešto i ţrtvovati. Ali nikako nije mogla podnositi Sarinu vjeĉitu
ljubomoru. Svoju ljupkost voljela je rasipati na sve strane. Sa svima se rado ljubila i grlila,
laskala sad jednoj, sad drugoj, i nije dopuštala da je u tome bilo tko ograniĉava. Kada bi vidjela
da je Sara promatra oĉima punim bolesne ljubomore namjerno bi ju izazivala i muĉila, a kada bi
je Sara, nasamo, obasula mnoštvom prijekora, Halima bi zaprijetila da je više nikada neće
pogledati.
Sara je oĉito imala ţivotnu potrebu nekome sluţiti iz ljubavi i pokoravati se svim
njegovim ţeljama, ĉak pod cijenu vjeĉnih muka ljubomore. A Halima se veselila ţivotu, mladosti
i suncu, poput ptice ili leptira. Ĉinilo joj se sasvim prirodnim što je postala centar zanimanja i
paţnje, i što su se svi vrtjeli oko nje.
U slobodno vrijeme trĉala je po vrtovima koji su sve bujnije cvjetali, udisala miris
brojnih ruţa koje su, jedna za drugom, otvarale svoje raskošne krunice,brak cvijeće za ukras
prostorija i jurcala s Ahrimanom i gazelicom koju su nazivali Suzanom. S kraja na kraj je
premjerila svoje boravište, pronjuškala po svim skrivenim mjestašcima i vlastitim oĉima se
uvjerila da njihove vrtove uistinu uokolo okruţuje voda. Vidjela je i da su na suprotnim obalama
ponovo poĉinjali vrtovi i gajevi koji su se širili unedogled. Zbilja! Ţivjeli su kao usred pravog
raja.
Ubrzo se usuĊivala sama do stijenja gdje su se sunĉali gušteri i boravila ţuta zmija Peri,
no ostajala je na pristojnoj udaljenosti premda je sebe uvjeravala kako je Mirjam bila u pravu.
Ĉesto je glasno ponavljala: »Stvarno! Kako su gušteri lijepi!«, pa je ĉak pokušavala zviţdati
poput Mirjam kako bi prizvala ţutu zmiju Peri iz njene rupice. No obiĉno i prije nego bi
ţivotinjica pomolila svoju šiljastu glavu, Halima bi jurnula u divlji trk i nije se usuĊivala
pogledati iza sebe sve dok nije došla u blizinu ljudi.
Upravo na tom mjestu jednom su na nju naišli Adi i Mustafa. Htjeli su je malĉice
prestrašiti i pokušali su se tiho pribliţiti. Halima je, meĊutim, bila na oprezu poput miša. Ĉula je
šum, osvrnula se i, kada je vidjela crnce koji joj se prikradaju, poĉela je bjeţati.
Adi, koji je zaostajao, povikao je Mustafi:
— Uhvati je! Uhvati je!
 I stvarno, u nekoliko skokova Mustafa ju je sustigao. Uzeo ju je u svoje snaţne ruke i
ponio Adiju. Halima se otimala, tukla, grizla je oko sebe i vikala da je puste. Uškopljenici su se
pritom zabavljali i smijali.
— Bacimo je gušterima! — rekao je Mustafa. Halima je zaurlala tako da su se stvarno
prestrašili.
— Ne, radije se loptajmo s njom — predloţio je Adi. Odmakao se nekoliko koraka,
raširio noge i rekao Mustafi:
— Baci je meni!
— Obujmi koljena rukama! — naredio joj je Mustafa. — Tako! Uhvati se ĉvrsto za
zapešće. Halimi se već poĉela sviĊati ta pustolovina. Napravila je kako joj je Mustafa naredio i
već u sljedećem trenutku letjela je zrakom poput prave lopte, ravno u Adijeve ruke. Još uvijek je
vikala kao da joj deru koţu, ali to je već bilo zadovoljstvo igrom i vlastitim glasom.
Vika je privukla Ahrimana koji je došao pogledati što se to neobiĉno dogaĊa. Stao je
pokraj Adija i oĉima, a i cijelom glavom, pratio ţivu loptu koja je letjela zrakom iz ruku u ruke.
Igra mu se, oĉito, sviĊala, jer je poĉeo zadovoljno presti.
— Jesi li primijetio kako je postala meka i okrugla? — upitao je Mustafa.
Adi se veselo nasmijao. Dodao je:
— Ljupka moja ptiĉice i slatka moja pogaĉice, nado moje uĉenosti i dobri kupce moje
mudrosti, kod nas si se lijepo razvila i kako treba popunila.
Kada je tako nekoliko puta preletjela zrakom s jedne strane na drugu, sa suprotne obale
iznenada je zagrmjela bijesna dreka.
— Apama! — trgnuo se Mustafa i brzo postavio Halimu na noge. Djevojka je jurnula u
trk i nestala stazom iza grmlja.
— O, ta gadost! Ta ţivotinjska pohota! — urlala je Apama s one obale. — Odat ću vas
Sejiduni i on će narediti da vas još jednom uškope. Zgazili ste najljepši moj cvjetić, njeţni ruţin
pupoljak!
Uškopljenici su se na sav glas grohotom nasmijali.
— Što se dereš, odvratna krastaĉo i stara bludnice?! — podsmjehivao joj se Adi. —
Ĉekaj, ĉekaj, kamenjem ćemo te nagnati i koţu ti oderati, vještice i zlobnice, zlooka urokljivice.
— Smrdljivi jalovnjaĉe! — praskala je Apama. — Prohtjelo ti se mladog mesa, pohoto
ustrojena! Hvala Alahu što su te u pravo vrijeme uskratili za muškost, crni šejtanu polomljenih
rogova! Ah, kakva sreća što ne moţeš i kada bi htio!
Adi joj je odvratio ponovo se cereći:
— Vidiš li kako ti se smijemo, stara majmunice i smiješna vještice! Svih sedam proroka
htjela bi imati istodobno, a kada bi tebe htio samo jedan jedini stari pas, ne bi znala što ćeš od
sreće.
Apama je bjesnila od nemoćnog gnjeva. Dotrĉala je sasvim do obale kao da je htjela
jurnuti u vodu i pregaziti je. Adi je izvukao iza grma jedno od vesala koja je tamo krio, priskoĉio
vodi i spretno zamahnuo po njenoj površini tako da je mlaz dobro poprskao Apamu.
Starica je vrisnula a uškopljenici su se previjali od smijeha. Adi je bacio veslo u grmlje i
zatim se s Mustafom dao u trk. Apama je stisnutim šakama mahala za njima i zaklinjala se da će
im doći glave.
Zasad se iskalila samo na Halimi. Još istoga dana ju je pred svima izgrdila nazvavši je
podmuklom pokvarenicom i prizivala je da se na njenu glavu sruše sve kazne ovog i onog
svijeta. Halimu je pekla savjest zbog popustljivosti prema Sari i smatrala se pokvarenom, jer se
usuĊivala, poslije ljubljenja sa crnkinjom, sasvim neduţno pogledati Mirjam u oĉi. Zato su joj
Apamini prijekori doprli do srca pa je oborila pogled i pocrvenjela do ušiju.
Ali kada je Apama otišla, Mirjam ju je utješila govoreći da Apaminu grdnju ne treba
uzimati suviše srcu budući da je svakom jasno kako je starica zlai kako mrzi uškopljenike.
TakoĊer, rekla joj je da nijedna od djevojaka ne sumnja u neduţnost njene igre. Halimu je to
povjerenje, koje joj se ĉinilo potpuno nezasluţenim, tako potreslo da se sakrila u kutak i
rasplakala se nad samom sobom. Zaklinjala se da će se popraviti i da Sari više neće popuštati.
No, starih se navika teško odreći i sve je ostalo onako kao što je bilo.
Dani su bili sve dulji, a veĉeri su bile pune tajanstvenog ţivota. Cvrĉci su cvrĉali u
vrtovima, a iz prokopa su se oglašavale ţabe. Šišmiši su oblijetali osvijetljene prozore i neĉujno
hvatali noćne insekte. U takvim veĉerima djevojkama je najveći uţitak bio slušanje priĉa i bajki
koje je priĉala Fatima.
Uopće, Fatima je bila divna ţena. Znala je tisuće prekrasnih stvari i nikada se, ni zbog
ĉega nije zbunila. Znala je stotine zagonetki, a kada ih je sve odgonetnula, izmišljala je, iz dana u
dan, nove. Znala je sve pjesme koje su pjevane od krajnjeg juga Arabije do Sirije, i od Egipta, pa
sve tamo do sjevernog Turkestana. Štošta je još ona znala. Uškopljenici su joj usred gaja podigli
duguljastu staklenu kućicu i tamo je, na otrgnutim granama duda koji je rastao kao vrba uz obalu,
gajila svilene bube. Govorila je da će iz njihovih ĉahura dobiti toliko svile koliko bude potrebno
djevojkama u vrtovima.
Djevojke su najviše voljele slušati kako ona priĉa priĉe iz »Tisuću i jedne noći« i iz
Firdusijeve »Knjige kraljeva«. Pritom nije bila ništa manje vješta od same Šeherezade. Ono što
je, pod zubom vremena, bilo išĉezlo iz njena pamćenja, nadomještala je vlastitom maštom pa su
tako mnoge priĉe bile, od poĉetka do kraja, njena tvorevina.
Od svih priĉa djevojke je najviše potresla ona o kiparu Ferhadu i kraljici Sirin. Slušajući
je, i ne htijući, mislile su na Mirjam i Fatima je tu priĉu morala bezbroj puta priĉati. Sve bi ih
duboko ganula, a Halima se svaki put gušila u suzama. Poput Mirjam, i Širin je bila kršćanka.
Njena ljepota bila je tako iznimna da je, kada je išla livadama i vrtovima, ĉak i cvijeće od stida i
zavisti povijalo svoje glavice. Postala je ţena najmoćnijeg kralja Irana, Husrev Perviza. Ĉitav
narod se pobunio kad je ĉuo da je krivovjerna postala kraljicom, no kralj ju je toliko volio da je
uklonio sve njene neprijatelje. Husrev Perviz nije bio samo jak vladar, nego i mudar ĉovjek.
Znao je kako je prolazna zemaljska ljepota, pa kako bi zauvijek saĉuvao ljupko lice i prekrasno
tijelo svoje supruge, pozvao je najslavnijeg kipara tog vremena, Ferhada, da je iskleše u
mramoru. Gledajući tako iz dana u dan nebesku priliku kraljice, mladi se kipar smrtno zaljubio u
nju. Gdje god je bio, što god je radio, danju i u snu, svuda ga je pratilo njeno rajsko lice.
Naposljetku nije mogao više skrivati svoje strasti. Kip i ţiva kraljica postajali su sve
sliĉniji. Njegovo djelo, njegovi pogledi i zvuk njegova glasa odavali su buru u njegovu srcu. To
je jednoga dana primijetio i kralj. Podivljao odljubomore, podigao je maĉ, ali Širin je stala ispred
kipara i zaštitila ga svojim tijelom. U znak zahvalnosti za njegovo umjetniĉko djelo Husrev
Perviz mu je darovao ţivot, ali ga je zauvijek prognao u puste planine Bizutum. Ferhad je tamo
od ĉeţnje i neostvarene ljubavi poludio. U divljem bolu zgrabio je ĉekić i dlijeto i poĉeo u
kamenom grebenu planine klesati ogroman lik Širin. I dan-danas moţe ga se vidjeti, kao da
boţanska kraljica ţiva izlazi iz kupke a pred njom stoji kraljev ţdrijebac Šebdis, silan u svojoj
mladalaĉkoj snazi.
Tada je kralj poslao glasnika u bizutumske planine s laţnom viješću da je kraljica Širin
umrla. Ferhad je nije htio nadţivjeti. U nesnosnom bolu bacio se na sjekiru koja mu je rasjekla
grudi nadvoje. Sjeĉivo se pritome padu zabilo u zemlju, i gle! Drška, nakvašena krvlju kipareva
srca, ozelenjela je, procvala i dala plod. Taj plod je nar koji je, u spomen na Ferhadovu smrt,
raspolovljen kao što su bile njegove grudi, i prokrvari kada ga raniš ili otvoriš. Zato ga i
dan-danas zovu Ferhadovom jabukom.
Djevojke su slušale priĉu suznih oĉiju. Samo je Mirjam, naizgled ravnodušno, zurila u
strop, no oĉi su joj bile neobiĉno suhe i ĉinilo se kao da je negdje daleko. Kasnije, noću, Safija i
Dţada, koje su spavale u istoj spavaonici s njom, ĉule su kako se nemirno prevrće na leţaju.
Voljele su slušati priĉu i o starom iranskom junaku Rustemu koji je u dvoboju, ne
znajući, ubio vlastitog sina Suhraba; zatim priĉe o Ali Babi i ĉetrdeset razbojnika i o Aladinovoj
svjetiljci, a i one iz Kur'ana koje je Fatima priĉala na svoj naĉin. Dok je govorila o Putifarovoj
ţeni Zulejhi koja je voljela Jusufa, nehotice sve su pogledale svoju druţicu Zulejhu i nasmiješile
joj se. U Fatiminim oĉima Egipćanka više nije bila pohotna grešnica, nego samo njeţna
ljubavnica koju se mladi Jusuf nije usuĊivao ni pogledati. S vremenom je svaka od djevojaka
dobila u Fatiminim priĉama svoj uzor, s kojim se sama usporeĊivala ili su je usporeĊivale druge.
Katkad su djevojke prireĊivale za sebe sveĉane gozbe na kojima se izvrsno jelo i pilo. U
te dane Apama je bila posebno otrovna, a Mirjam joj se tiho smiješila. Djevojke su medu sobom
šaptale da je Mirjam izmolila od Sejidune dozvolu za te praznike kako bi razveselila svoje
druţbenice.
Apamu je grizlo što je morala spravljati jela i pića za ta slavlja.
Za te gozbe uškopljenici bi izlovili riba, a Muad i Mustafa rano izjutra otišli bi s
lukovima i sokolovima u lov na ptice. Ĉunom bi odveslali dugim prokopom sve do obale gdje je
poĉinjao divlji cestar koji se širio do šuma pod elbruškim stijenjem. Tamo je bio pravi raj za
lovce.
U jednoj takvoj prilici Halima je molila Mirjam da ode s lovcima u šumu, no taj se put
ĉinio Mirjam preopasnim za djevojku. Zato joj je rekla da se pridruţi Adiju koji je namjeravao
po perad i jaja na otok sa ţivotinjama.
Adi je smjestio Halimu u ĉun i odveslao prokopom za lovcima. Negdje na pola puta
skrenuo je u boĉni rukavac i laganim zamasima po mirnoj površini vode pribliţavao se otoku na
kojem su gajili domaće i pripitomljene ţivotinje.
Bilo je prekrasno jutro. Sunce još nije obasjalo dolinu, ali njegove zrake zlatile su
planinske obronke i osnjeţene vrhove. Stotine ptica cvrkutalo je i pjevalo. Neke su se kupale u
vodi, uzlijetale i zaranjale za ribama. Uz obalu je iz vode rasla visoka trska, cvjetale su perunike i
bijeli lokvanji. Srebrna ĉaplja stajala je gotovo do trbuha u vodi i kljucala svojim dugim kljunom
po dnu. Kada je ugledala ĉun koji je mirno klizio vodenom površinom, ponosno se uspravila,
nakostriješila joj se ćuba na tjemenu i dostojanstveno je, podiţući noge iz vode, odkoraĉala
prema obali.
Halima je, sva obradovana, gledala za njom. — Ne boj se — rekla je. — Samo je ljuta što
smo je omeli pri doruĉku.
— Da, sve su ţivotinje, koje ţive u vrtovima, kao domaće — potvrdio je Adi. — Nitko
im ne ĉini ništa naţao.
Došli su do ĉaplje, ali ptica se više nije obazirala na posjetioce. Mirno se ĉistila kljunom.
Tu i tamo bljesnuo bi trbuh ribe koja se vinula za mušicom. Vilini konjici su se razbudili i letjeli
iznad površine. Sve je, usprkos ţivosti, izgledalo posebno sveĉano.
— O, kako je sve to krasno! — uzviknula je Halima.
— Da, lijepo je — muklo je rekao Adi. — Ali još je ljepše na slobodi. Halima se
zaĉudila.
— Kaţeš, na slobodi? Zar nismo ovdje na slobodi?
— Ţena si i zato to ne razumiješ. Kaţem ti: sretniji je izgladnjeli šakal u pustinji od sitog
lava u kavezu.
Halima je mahala glavom i nije razumijevala. — Zar smo mi u kavezu? — upitala je.
Adi se nasmiješio.
— To sam rekao samo tako — odgovorio je. — A sada dosta o tome. Na cilju smo.
Ĉun je pristao uz obalu i zakoraĉili su na kopno. Jedva vidljivi puteljci krivudali su kroz
gusto grmlje vrba i jasika. Stigli su na kamenitu padinu po kojoj su rasle neobiĉne trave i cvjetalo
rijetko cvijeće. Zatim su došli na prostranu livadu koja se pruţala do šumice. Odatle je dopiralo
kokodakanje, cviljenje i divlja rika.
Halima je plašljivo uhvatila Adija za ruku. Pokraj šumarka je ugledala velike kaveze u
kojima su letjele ptice i trĉkarale ţivotinje. Kada su im se pribliţili, neke od ptica poĉele su se
uplašeno zalijetati u rešetke, a dva velika divlja geparda su bijesno frkĉući jurnuli prema njima.
Halima je drhtala, a Adi je odloţio veliku košaru koju je donio sa sobom i poĉeo hraniti
zvijeri. Ţivotinje su se ubrzo smirile jedući svaka svoju hranu.
— To obiĉno obavljaju Muad i Mustafa — rekao je Adi. — Ali danas su otišli u lov i
zato je mene zapao taj posao.
Iza grmlja je bio skriven dugaĉak kokošinjac. Adi se uvukao unutra i poĉeo skupljati jaja
u košaricu.
— A sada se udalji odavde — rekao je i zbunjeno se nasmiješio. — Trebam obaviti posao
koji je bolje da ne vidiš.
Halima je otrĉala prema drugim kavezima. Za to vrijeme Adi je podavio nekoliko pilića,
pataka i gusaka. Kriještanje peradi prodiralo je Halimi kroz mozak pa je sva prestrašena zaĉepila
uši.
Adi se vratio iz kokošinjca. Mrtvu perad prekrio je maramom i onda je poĉeo Halimi
pokazivati raznu zvjerad.
— Kada bi ova dva geparda bila slobodna, poput Ahrimana — mislila je Halima —
sigurno bi me rastrgali, zar ne?
— Moţda, a moţda bi i pobjegli. Gepardi se boje ljudi.
— A zašto ih drţite u kavezima?
— Sejiduni trebaju radi mladunaca. Naime, to su muţjak i ţenka, a Sejiduna hoće da mu
odgojimo nekoliko ţivotinja za lov. Ima mnogo prijatelja medu knezovima i njima bi ih darovao.
— Je li istina da su mladi gepardi nalik na maĉiće?
— Jest. Samo su još ljupkiji i smješniji.
— Voljela bih imati jednog.
— Budeš li dobra, donijet ću ti jednoga da bude kod tebe dok je mlad.
— O, misliš li da će Sejiduna dopustiti? Adi se nasmiješio.
— Imaš utjecajne prijatelje.
Halima je pocrvenjela. Znala je da time misli na Mirjam.
— Zašto te Apama mrzi? — upitala je.
— Ta mrzi cijeli svijet. Samo se Sejidune boji. A mene pogotovo ne voli zato što sam je
jednom... ah, što da ti to priĉam!
— Priĉaj, Adi, priĉaj!
— Glupost. Samo, molim te da nikome ne spomeneš ovo što smo ovdje govorili. Znaš,
kada je Apama došla u vrtove, stalno je davala do znanja kako su ona i Sejiduna već godinama u
dobrim odnosima i kako joj je on, ranije, u Kabulu poklonio svoje srce. Htjela nas je uvjeriti da
ju je Sejiduna, sada kada je postao moćan, iz istog razloga pozvao u zamak. Drţala se oholo,
odijevala se u svilu, kindurila se i lickala, tajnovito se smiješila i bila bezobzirna prema svima
ostalima. Ĉak i prema meni, koji poznajem Sejidunu još iz Egipta gdje sam ga nekoć vlastitim
tijelom zaštitio od njegovih neprijatelja. Jednom sam je sasvim sluĉajno zatekao u jednom
sasvim ljudskom ĉinu. Bila je smiješna i još odvratnija. Prasnuo sam u smijeh i od tada, vidiš,
baca prokletstvo na moju jadnu glavu. Sumnja da sam i drugima otkrio njenu sramotu i zato bi
joj bilo najdraţe da svi krepaju. Da se ne boji Sejidune već odavno bi nas sve otrovala.
— Je li stvarno tako zla?
— Zla je zato što mnogo pati, a pri tome je i robinja oholosti. Ne ţeli biti stara, a zna da
jest.
Ušli su dublje u šumu i tamo je bio kavez s majmunima. Halima je vriskala od radosti
vidjevši kako se ţivotinje pentraju po rešetkama, ljuljaju se na lijanama, gimnasticiraju i
meĊusobno se štipaju.
— Imali smo i medvjeda — rekao je Adi. — Ali suviše je ţderao i zato je Sejiduna
naredio da ga ubijemo. Na našem otoku imamo govedo, devu, ĉetiri konja i nekoliko magaraca.
Samo kod nas su i maĉke i psi. Ali na naš otok ne moţe doći nitko osim nas. To je Apama
postigla kod Sejidune.
— DoĊe li ikad Sejiduna u vrtove?
— To ti ne smijem reći, drago dijete.
— Voljela bih vidjeti kakav je.
— To je teško reći. Ima bradu i veoma je moćan gospodin.
— Je li lijep? Adi se nasmijao.
— Na to još nisam ni pomislio, ljupka šapice. Ruţan sigurno nije. Prije bi se moglo reći
da je strašan.
— Je li velik?
— Ne bih rekao. Za glavu je manji od mene.
— Onda je, sigurno, veoma jak.
— Ne vjerujem. Mogao bih ga jednom rukom oboriti na zemlju.
— A zašto je onda strašan? Ima li veliku vojsku?
— Ne posebno. Ali i u Egiptu, u kojem je bio stranac i sasvim sam, ulijevao je takav
strah da je veliki kalif naredio da ga noću uhvate i ukrcaju nalaĊu koja ga je odvezla iz zemlje.
Njegovi neprijatelji mogli su ga i ubiti, ali se nisu usuĊivali.
— Ĉudno, ĉudno — mislila je glasno Halima. —Jesu li on i sultan prijatelji?
— Ne. Sultan je njegov najveći neprijatelj.
— Jao, ako nas napadne! Što bi onda bilo s nama?
— Ne boj se. Vratio bi se krvave glave, ako bi mu uopće ostala na ramenima.
— Ima li Sejiduna mnogo ţena?
— Suviše pitaš. Ima sina, to znam, i valjda još dvije male majmunice kao što si ti.
Halima spusti nos.
— Što bi samo mislio o meni? — rekla je više za sebe. Adi se nasmijao.
— Ima mnogo drugih briga, bar zasad.
— Sigurno je obuĉen u svilu i kadifu.
— Kako kad. Vidio sam ga i u odjeći od kostrijeti.
— Sigurno se tako oblaĉi samo zato da ga ljudi ne prepoznaju... Je li kralj?
— Više od kralja. Prorok.
— Kao i Muhamed? Ĉula sam da je Muhamed bio veoma lijep i da je imao mnogo ţena.
Medu njima su bile i sasvim mlade.
Adi se veselo zahihotao.
 — O, ti... ti, radoznali crvendaću! Što joj se sve ne mota po glavi.
— Boje li ga se i ţene?
— One još i najviše. Apama je, na primjer, pred njim pitoma kao janje.
— Pa što im ĉini?
— Ništa! Baš zato ga se svi boje.
— Onda mora biti veoma ljut i strog.
— Ni to nije. Ĉak se voli smijati i šaliti. No, kada te pogleda, više te nigdje nema.
— Zar ima tako strašne oĉi?
— Ne, ne znam. Pa ne ispituj toliko. Ni sam ne znam što je to zbog ĉega ga se svi boje.
Ali, budeš li ga ikada vidjela, imat ćeš osjećaj da zna sve tvoje misli, ĉak i one koje pred cijelim
svijetom kriješ. Ĉinit će ti se da ti vidi do dna srca i da nema smisla pokazivati se ljepšom i
pretvarati se jer ćeš toĉno osjećati kako sve vidi i sve zna.
Halima se prestrašila. Sva krv joj je udarila u obraze.
— Joj, kako bih ga se bojala kada bih ga srela! Stvarno, takvi ljudi su najstrašniji.
— Eto, ipak sam ti ispriĉao! Sada uzmimo košaru i vratimo se kući. A ti, ljupka gazelice,
drţi jeziĉić iza svojih bisernih zubića i šuti kao riba o svemu što smo govorili.
— Hoću, hoću, Adi — potvrĊivala je Halima i hitala za njim prema ĉunu.
Naveĉer, djevojke su se okupile u velikoj dvorani oko bazena. Soba je bila sveĉano
ukrašena, svijeće u svjećnjacima bile su udvojene, u kutevima su bili postavljeni stalci sa
zdjelicama u kojima je bilo ulje a kroz koje su svjetlucali raznobojni plamiĉci. Sve je bilo
prepleteno zelenilom i ukrašeno cvijećem.
Tri Apamina pomoćnika posluţivala su djevojke jelima i pićima. Na mjedenim
pladnjevima donosili su peĉene ptice i drugu perad, prţene ribe s limunom, voće i slatka peciva.
Iz velikih zemljanih krĉaga natakali su vino u ĉaše, a djevojke su ga odreda ispijale pa se, u
poĉetku prigušen šapat, ubrzo pretvorio u glasan smijeh i sveopći cvrkut. Apama, koja je
izvjesno vrijeme suzdrţavajući svoj gnjev sve to promatrala, ubrzo je ljutita otišla.
— Ti si odgovorna da sve proĊe u redu — izderala se na Mirjani.
— Bez brige, Apama — nasmijala joj se Mirjam, odgovarajući. Ĉula je kako i hodnikom
gunĊa sama sa sobom:
— Odvratno! Odvratno!
Onda su došli Esad i Adi, a ubrzo iza njih i Muad i Mustafa. Svi su jeli, pili vino, pa je
veselje postalo opće.
— Poĉnimo predstavu — predloţila je Fatima. Svi su se sloţili s njom. Poĉele su s
recitiranjem stihova. Jedne su govorile odlomke iz Kurana, druge stihove Ensarija i ostalih
pjesnika. Fatima je recitirala svoje.
Ubrzo su ona i Zejneb zapoĉele dvoboj rimama. Uškopljenici, koji još nisu poznavali
njihovu spretnost, pri tome su se do suza smijali a Adi ih je pohvalio. Njegovo lice sijalo je od
ponosa i sreće.
Nakon recitacija na red je došao ples. Fatima i neke druge uzele su instrumente, a
Mirjam, Halima i Zulejha su zaplesale. Kada su završile zajedniĉku toĉku, Zulejha je nastavila
sama. Prvo lagano, onako kako su udarale daire, a zatim se njeno tijelo sve brţe izvijalo, da bi na
kraju skoĉila na rub bazena, strašnom brzinom se zavrtjela u mjestu tako da je svima od straha
stao dah, a onda se, poput daška vjetra, izgubila bacivši se meĊu svoje jastuke.
Zavriskale su od oduševljenja. Halima joj je pritrĉala i snaţno je zagrlila. Uškopljenici su
im napunili ĉaše i ispile su ih u Zulejhino zdravlje. Vino im je već snaţno udarilo u glavu pa su
pjevale, ljubile se i grlile. Pravile su ludorije, u šali se prepirale i zadirkivale, a kraljica svih tih
ludosti bila je Halima. Već poslije prve ĉaše zavrtjelo joj se u glavi pa joj se ĉinilo da je postala
lakapoput leptira i da je s tla uzdiţu nevidljiva krila. Ubrzo nakon Zulejhina plesa, tjerana
taštinom, zahtijevala je od sviraĉica da joj zasviraju muziku za ples pa se poĉela uvijati i okretati,
oponašajući u kretnjama Zulejhu. Svi su joj se smijali i to je samo poticalo njeno ludiranje, da bi
na kraju i ona skoĉila na rub bazena. Njene druţice su kriknule, Mirjam je pohitala da je pridrţi,
ali bilo je prekasno. Halima je izgubila ravnoteţu i pljusnula u vodu.
Za tren su svi bili oko nje. Snaţna Adijeva ruka pruţila se prema njoj i izvukla je iz
bazena. Ispljunula je vodu koju je progutala, prestrašena pogledala Mirjam i, istodobno, udarila u
plaĉ i smijeh. Mirjam ju je ukorila i odvela u spavaonicu, a tamo ju je istrljala ruĉnikom i
preobukla. Kada su se vratile, neko vrijeme je bila krotka i tiha, no nekoliko ĉaša vina vratilo joj
je hrabrost. Otišla je do ulaza i udarila batom o gong, dajući znak da se utišaju.
— Moje druţbenice i lijepe sestrice — otpoĉela je oponašajući Adija — ovdje vidite
mladu i ubavu Halimu koju je vino ošamutilo.
Djevojke i uškopljenici prasnuli su u smijeh.
— Ne trudi se dalje, Halima — rekla joj je Mirjam. — I onako ti ne ide.
— Htjela sam se svima ispriĉati — uvrijeĊeno je odgovorila Halima. Mirjam je ustala s
leţaja, otišla po nju i dovukla je za sobom na svoje jastuke. Tamo se Halima tako raznjeţila da su
je oblile suze.
Prihvatila je Mirjaminu ruku i poĉela ljubiti svaki prst posebno.
Sara se cijele veĉeri nije mogla nigdje smiriti. Bila je navikla da u to vrijeme Halima
pripada samo njoj i sada je ljubomornim oĉima pratila svaku njenu kretnju. Sve vrijeme Halima
se nije obazirala na nju, no sada, kada je leţala pokraj Mirjam i ljubila joj prste, nehotice se
osvrnula prema njoj. Uhvatila je pogled koji je izraţavao oĉajnu ljubomoru. Oholo se nasmiješila
i prkosno poĉela milovati Mirjam po kosi, licu i vratu, priljubila se uz nju, zagrlila je i strasno
poljubila u usta.
Sara je podnosila paklene muke. Praznila je ĉašu za ĉašom a onda se slomila: zaplakala je
i pobjegla prema izlazu. Tada se Halima otrgnula od Mirjam i otrĉala za njom. Pekla ju je savjest
i htjela je utješiti Saru. Mirjam je tog trena sve shvatila. Problijedjela je i ustala.
— Saro! Halima! Ovamo! — viknula je oštrim glasom. Djevojke su joj prišle plašljivo i
oborenog pogleda.
— Što to znaĉi? — strogo je upitala.
Halima je pala pred njene noge, obgrlila ih i glasno zaridala.
— Tako dakle — muklo je rekla Mirjam.
— Ne, ne, ja nisam kriva! — vrištala je Halima. — Sara me je zavela.
Mirjam je odgurnula Halimu od sebe a onda je prišla Sari i snaţno je udarila po obrazu.
Sara se, bez glasa, srušila na zemlju.
Mirjam im je okrenula leda. Kada je ugledala oko sebe napola prestrašena a napola
nasmijana lica, usne su joj se razvukle u blagi osmijeh.
— Saro! —povikala je. — Pokupi svoje stvari i smjesta se preseli u ćeliju bez prozora na
kraju hodnika. Odsad ćeš spavati tamo sve dok se ne popraviš. Idi! I noćas mi više ne izlazi pred
oĉi.
Halimi je već bilo nesnosno teško što je Saru tako ruţno izdala. Sara je ustala, bacila
tuţan pogled na Halimu i tiho nestala iz dvorane. Halima je na koljenima puzala do Mirjam,
molećivo digla ruke prema njoj i gledala je uplakanim oĉima.
— A ti, mala grešnice, odsad ćeš se preseliti u moju spavaonicu — rekla joj je Mirjam —
da te stalno imam na oku. Vidjet ćemo hoćeš li se još uopće moći popraviti. A, Safija i Dţada, vi
ćete se preseliti kod Zejneb.
Halimi se tog trenutka ĉinilo da joj se usred pakla, u koji je upravo bila pala, otvorilo
samo nebo. Još se nije ni usuĊivala povjerovati u to. Ohrabrila se i digla pogled prema svojim
druţicama. Vidjela je smiješak na njihovim licima pa se i sama kroz suze nasmiješila.
Uškopljenici su se neopaţeno izgubili iz dvorane.
— Vrijeme je da idemo na spavanje — rekla je Mirjam.
Otišle su, priliĉno utuĉene, jedna za drugom. Halima je oklijevajući ĉekala kraj izlaza.
— Što se ne miĉeš? — osorno joj je rekla Mirjam. — Idi po svoje stvari i doĊi za mnom!
Tek sada je Halima povjerovala. Jest, bila je grešnica, odbaĉena i prokleta. Izgubila je i
Mirjaminu naklonost, ali joj je zato pao u naruĉje najljepši dar: spavat će u Mirjaminoj
spavaonici, disat će s njom isti zrak, neprestano će uţivati u njenoj blizini. I nalazit će se u
neposrednom dodiru sa samom tajnom!
Jedva je primjećivala kako su joj se druge smiješile. Saptale su izmeĊu sebe kako je
slatka i ljupka, slale joj poljupce. Ošinula ih je oštrim pogledom ispod obrva i otišla u svoju
prijašnju spavaonicu po stvari. Pomagale su joj Zejneb, Dţada i Safija. Bilo ju je strašno stid,
gledala je u pod i jedva se drţala. U Mirjaminoj sobi je, uz njihovu pomoć, napravila sebi leţaj,
brzo se svukla i uvukla pod pokrivaĉ praveći se da je već zaspala. Zapravo, osluškivala je svaki
šum u sobi. Konaĉno je došla Mirjam. Halima je ĉula kako odlaţe odjeću, odvezuje sandale a
zatim je osjetila — srce joj je za trenutak prestalo kucati — tihe korake koji su se pribliţili njenoj
postelji. Osjećala je Mirjamin pogled ali se nije usuĊivala otvoriti oĉi. A onda — o, najveće
divote — na njeno ĉelo se spustio njeţan poljubac. Savladala je drhtaj koji samo što se nije oteo,
i u trenu je uistinu zaspala.
Za Halimu su otpoĉeli prekrasni dani. Loša savjest nije je više opterećivala kao ranije.
Otkad je njen grijeh postao oĉiglednim i otkad je primila kaznu za njega, srce joj je bilo lako i
veselo, no u prisustvu druţica bilo joj je još uvijek pomalo nelagodno. Znaĉajno su joj se
smiješile i u šali prijetile da će je zavesti. Tada je stiskala šaku svoje sitne ruĉice, prijetila im
njome i šibala ih strogim pogledom. Još drskije je prćila svoj nosić i nije joj bilo neugodno što je,
kao »mala grešnica«, ponovo postala centar paţnje.
Sara ju je zaobilazila, a i Halimi je bilo neugodno kada bi se susrele. Više puta vidjela je
Saru uplakanih oĉiju a za vrijeme jela bila je izloţena njenim bolno prijekornim pogledima.
Jednom je skupila toliko hrabrosti da joj priĊe i kaţe:
— Znaš, Saro, nisam te htjela izdati. Stvarno nisam. Samo od sebe mi se otelo.
Saru su oblile suze, usne su joj se tresle i rado bi nešto rekla, ali nije mogla. Rukama je
pokrila lice i pobjegla.
Ali Halimi su se sve te stvari ĉinile bezvrijednima, u usporedbi sa srećom koju je osjećala
jer je smjela spavati u istoj sobi s Mirjam. Sva se predala tome da joj sluţi. Bilo joj je malo teško
što su Dţada i Safija morale zbog nje otići od Mirjam. Bile su sestre-blizanke i jedna drugoj
nalik kao jaje jajetu. Od svih krotkije i smjernije, Halima ih dugo nije mogla razlikovati, pa kada
bi vidjela svaku posebno, nije znala je li to Dţada ili Safija. Njihov jedini nestašluk bilo je što su
je zavitlavale i izdavale se jedna za drugu. Pritom su se do suze smijale. Kada su morale napustiti
Mirjaminu spavaonicu izvjesno su vrijeme izgledale snuţdene. Potom su se vezale za Zejneb i
sve tri su postale nerazdvojne.
Halima se, dok je još spavala kod Zejneb i Sare, bojala noći. Sada je nije mogla doĉekati.
Već druge veĉeri Mirjam joj je rekla:
— Ni o ĉemu me ne pitaj i nikome ništa ne priĉaj. Ja sam odreĊena da vas nadzirem.
Poslije tih tajanstvenih rijeĉi Halimu su muĉile svakakve misli, ali zasad je samo potajno
promatrala. Mirjam je dolazila posljednja na spavanje. U meĊuvremenu, Halima bi joj sve lijepo
pripremila, svukla se, legla u postelju i pravila se da već spava, no kroz stisnute trepavice gledala
je kako bi Mirjam došla u sobu, rastreseno se raspremila i pogasila svijeće. Potom bi joj prišla i
lagano je poljubila, a Halima bi tada, osjećajući najveće blaţenstvo, zaspala.
Jednom se usred noći iznenada probudila s osjećajem da oko nje nešto nije u redu.
Uplašila se i htjela zovnuti Mirjam, no kada je pogledala njenu posteljum, primijetila je da u njoj
nikoga nema. Obuzeo ju je tajnovit uţas.
— Kuda je otišla? — upitala se. — Moţda nadzire druge? — pomislila je. Glas u njoj
odgovorio joj je sasvim odreĊeno. — Ne. Kod Sejidune je.
Kod Sejidune? U njenoj duši otvarali su se bezdani puni tajanstvenosti. Jasno je postala
svjesna svoje kukavnosti. Stisnula se u klupko, zadrţala dah i osluškivala.
Mirjam nije dolazila i Halima se sasvim razbudila. Razmišljala je, drhtala od straha i
uţivala u grozniĉavoj radoznalosti jer joj se ĉinilo da je ipak doprla do same srţi tajne. Zvijezde
su već izgubile sjaj, zacvrkutale su prve ptice i tada se zavjesa koja je zatvarala ulaz lagano
odgrnula. Mirjam je neĉujno ušla, odjevena u plašt opšiven samurovinom, sliĉna noćnom duhu.
Nepovjerljivo je pogledala prema Halimi, zatim je umorno raskopĉala plašt tako da joj je kliznuo
s ramena i ostala u spavaćici pokraj svoje postelje. Odvezala je sandale i zagnjurila se meĊu
jastuke.
Halima nije mogla zaspati sve dok nije odjeknuo udarac o gong koji ih je pozvao na
ustajanje. Tada je za tren utonula u kratak i dubok san, a kada se probudila, Mirjam je, kao
obiĉno, stajala pokraj njene postelje i smiješila joj se.
— Dugo spavaš jutros — ljubazno joj je rekla. — Sigurno si imala nemirne snove.
I tog trenutka Halima stvarno nije znala je li sve što je bilo samo sanjala. Ustala je blijeda
i izmuĉena, i cijeloga dana nije se usuĊivala nikome pogledati u oĉi.
Od te noći Mirjam je postala povjerljivija prema njoj. U slobodno vrijeme pouĉavala ju je
pisanju i vjeţbala ĉitanju. To je objema priĉinjalo radost. Halima je uloţila sve svoje snage kako
se ne bi osramotila pred uĉiteljicom i brzo je napredovala, a Mirjam nije štedjela hvale.
Podstiĉući je, priĉala joj je dogaĊaje iz svoje mladosti, o tome kako je kao dijete bila kod svog
oca u Alepu, o borbama kršćana i Ţidova, o prostranom moru i o laĊama koje dolaze iz dalekih
zemalja. Pritom su se jedna za drugu vezale kao da su mlada i starija sestra.
Jedne veĉeri kada je Mirjam došla u spavaonicu i svukla se, rekla je Halimi:
— Ne pravi se da spavaš. DoĊi kod mene.
— Kako? Kod tebe? Ja? — zapitkivala je Halima sva zbunjena.
— Moţda nećeš? DoĊi. Nešto ću ti povjeriti. Halima je drhteći otpuzala do nje i legla
sasvim na rub postelje u strahu da ne oda svoje uzbuĊenje, ijoš uvijek puna neke neshvatljive
bojazni da je dotakne. No Mirjam ju je sama privukla sebi i tek tada se Halima usudila stisnuti uz
nju. — Ispriĉat ću ti nesreću mog ţivota — otpoĉela je Mirjam. — Već znaš da je moj otac bio
trgovac u Alepu. Bio je bogat i njegove laĊe plovile su daleko na Zapad natovarene skupocjenom
robom. Kao dijete imala sam sve što mi je srce poţeljelo. Oblaĉili su me u raskošnu svilu, kitili
me zlatom i draguljima a posluţivale su me tri robinje. Navikla sam zapovijedati i ĉinilo mi se
sasvim prirodnim da mi se svi pokoravaju.
— Kako si bila sretna! — uzdahnula je Halima.
— Vjeruješ li da nisam bila posebno sretna — odgovorila je Mirjam. — Bar danas mi se
tako ĉini. Istina, svaka ţelja bila mi je odmah ispunjena, ali koja ţelja?! Samo ona koju je bilo
moguće ispuniti novcem. Sve druge tihe, skrivene, o kojima tako rado sanjaju djevojaĉka srca,
morale su ostati duboko zakopane u meni. Naime, rano sam nauĉila kako su ograniĉene ljudske
moći, i kada mi je bilo ĉetrnaest godina, na oĉevu glavu srušile su se jedna za drugom brojne
nesreće. Poĉelo je time što mi je umrla majka i otac je zapao u duboku tugu. Izgledalo je kao da
mu više ni do ĉega nije stalo. S prvom ţenom imao je tri sina koji su poĉeli samostalno trgovati.
Jedan od njih ostao je bez sve imovine a druga dvojica jamĉili su za njega. Poslali su brodove na
obalu Afrike i ĉekali dobit, no stigla je vijest da je vjetar uništio laĊe. Tada su se sva trojica
obratila ocu i on se ponovo udruţio s njima. Uputili su laĊe u zemlju Franaka, no tamo su ih
zarobili gusari i tako smo preko noći postali prosjaci.
— Oh, bolje bi bilo da ste i ranije bili siromašni! — uskliknula je Halima. Mirjam joj se
nasmiješila. Privila je Halimu ĉvršće uz sebe i nastavila:
— Sve te nesreće zadesile su nas u vremenu kraćem od dvije godine. Tada je mom ocu
došao Ţidov Mojsije, najbogatiji ĉovjek u Alepu, i rekao mu: »Vidi, Simone« - tako je, naime,
bilo ime mom ocu. »Ti trebaš novac, a ja trebam ţenu.« »Bjeţi, bjeţi«, nasmijao mu se moj otac.
»Star si i već sina imaš koji bi mogao biti otac mojoj kćeri. Više bi priliĉilo da misliš na smrt.«
Ali Mojsije se nije dao otjerati — naime, tada je cijeli grad govorio da sam najljepša djevojka u
Alepu. »Od mene moţeš dobiti na posudbu koliko hoćeš«, nastavio je. »Samo mi daj Mirjam.
Neće joj biti loše kod mene.« Otac je svu tu prosidbu smatrao šalom, no kada su za to ĉula moja
polubraća, navalila su na njega i vatreno ga nagovarali da se pogodi s Mojsijem. Otac je bio u
oĉajnom poloţaju. Bio je dobar kršćanin i nije htio dati svoje dijete Ţidovu, ali slab i utuĉen
kakav je bio poslije tolikih nesreća, na kraju se predao i pristao je dati me Mojsiju. Mene nitko
ništa nije pitao. Jednoga dana potpisali su pogodbu i morala sam u kuću Ţidova.
— Sirota, sirota Mirjam — rekla je Halima kroz suze.
— Znaš, moj muţ me volio na svoj naĉin. Bilo bi mi tisuću puta draţe da me mrzio ili da
je bio ravnodušan prema meni. Muĉio me svojom ljubomorom, zakljuĉavao me u mojim
odajama, a s obzirom na to da je vidio da sam hladna prema njemu i da mi se gadi, škripao je
zubima i prijetio da će me ubosti. Katkad mi se ĉinilo da je lud i strašno sam ga se bojala.
Mirjam je ušutjela kao da mora sakupiti snage za ono što je trebala reći. Halima je
naslutila da se pribliţila tajni i cijelim tijelom je drhtala. Svoje obraze, koji su gorjeli poput
usijanog ţeljeza, pritisnula je uz Mirjamina njedra i zadrţala dah.
— Moj muţ je imao — nakon izvjesnog vremena produţila je Mirjam — naviku koja je
duboko vrijeĊala moju srameţljivost. Svijest da sam, ipak, konaĉno postala njegova svojina,
potpuno ga je izbezumila pa je priĉao svojim poslovnim prijateljima o meni, slikao im ţivim
bojama moje draţi, moju srameţljivost, moje tjelesne osobine i hvalio se kako je postao
gospodar uokolo daleko najveće ljepote. Oĉito, ţelio je izazvati njihovu zavist. Naime, više puta
mi je uveĉer priĉao kako im je opisivao moje draţi i svoje naslaĊivanje njima, te kako su oni
zelenjeli od zavisti. Halima, moţeš li zamisliti koliko sam ga tada mrzila i kako mi se gadio?
Kada sam morala k njemu, osjećala sam se kao da moram na gubilište, a on se smijao i rugao
ţutokljuncima, tako je nazivao svoje mlade poznanike, i govorio im: »E, za novac se sve dobije,
dragi moji. Siromaha, ma kako bio lijep, ni stara koka ne pogleda.« Te rijeĉi su me strašno ljutile
i gorĉile. O, da sam tada poznavala samo jednog takvog ţutokljunca, pokazala bih Mojsiju da se
uljuljkao u laţi! No dogodilo se ono što sam najmanje oĉekivala. Jedna od mojih sluškinja
jednom mi je gurnula u ruku malo pisamce. Odmotala sam ga i srce mi je poskoĉilo već kod
prvih rijeĉi. I danas ga znam napamet, cijelog. Slušaj, reći ću ti kako je glasilo.
Halima je treperila od napete paţnje. Mirjam je nastavila:
— Pisalo je: »Šeik Muhamed Mirjami, cvijetu Alepa, srebrnosjajnoj luni koja obasjava
noć i osvjetljava svijet! Volim te, beskrajno te volim otkad sam ĉuo od Mojsija, tvog prokletog
ĉuvara, kako u nebo diţe tvoju ljepotu i tvoju ĉednost. Kao što nevjerniku udari vino u glavu i
omami ga, tako je moje srce omamila vijest o tvom savršenstvu. O, srebrnosjajni mjesece! Samo
da znaš koliko sam noći sred pustinje prosanjao o tvojim vrlinama, kako si ţiva pred mojim
oĉima i kako sam te vidio kao ruţiĉastu zoru na nebu! Mislio sam da će daljina umanjiti ţudnju
za tobom, ali ona ju je samo osnaţila! Sad sam se vratio i donio ti svoje srce. Znaj, cvijete Alepa,
da je šeik Muhamed ĉovjek koji se ne boji smrti i da je došao u tvoju blizinu udisati zrak koji ti
izdišeš. Pozdrav!«
Najprije sam pomislila da je pismo zamka. Pozvala sam sluţavku koja je donijela pismo i
traţila da mi kaţe istinu. Zaplakala je i pokazala mi srebrnjak koji joj je dao neki sin pustinje,
plativši joj da mi uruĉi pismo. Kakav je bio taj sin pustinje?, upitala sam. Lijep i još mlad. Sva
sam uzdrhtala i već sam se zaljubila u Muhameda. Naravno, mislila sam, da nije lijep i mlad ne
bi se ni drznuo napisati mi pismo! I već me obuzeo strah da će moţda biti razoĉaran kada me
vidi. Pismo sam više od sto puta proĉitala, danju ga nosila u njedrima, a noću sam ga briţljivo
zakljuĉavala u škrinju. Ubrzo je došlo i drugo pismo, još strasnije i ljepše od prvog: sva sam
gorjela od tajne ljubavi. Na kraju, Muhamed mi je zakazao noćni sastanak na terasi ispred mog
prozora. To znaĉi da je morao dobro poznavati moju okolinu. - O, moja Halima! Kako da ti
opišem te svoje osjećaje! Tijekom dana deset puta sam mijenjala odluku. Ići ću - neću ići; tako
sam stalno mijenjala ono što bih odluĉila. Na kraju sam odluĉila da idem i pri tome sam ostala
sve dok nije došlo zakazano vrijeme. Tada sam, kao po nekoj tajnoj zapovijedi, otišla na terasu.
Bila je prekrasna noć, mraĉna i bez mjeseca, ali nebo je bilo osuto zvijezdama koje su
svjetlucale. Naizmjeniĉno su me obuzimale ĉas vrelina, ĉas studen. Neko vrijeme sam ĉekala na
terasi i već mi je padalo na pamet: što ako je sve to prijevara, ako se neko htio samo ruţno
našaliti sa mnom kako bi se narugao starom Mojsiju? Tad ĉuh šaputav glas: »Ne plaši se. Ja sam,
šeik Muhamed.« Ĉovjek u sivom haljetku se, lak kao pero, prebacio preko ograde i prije nego
sam postala svjesna što se dogaĊa već me drţao u zagrljaju. — Ĉinilo mi se da se pomiĉu
svjetovi i da doţivljavam beskonaĉnost. Nije me pitao hoću li s njim: primio me oko pasa i sa
mnom se spustio niz pletene ljestve u vrt. S one strane ograde ugledala sam nekoliko jahaĉa. Oni
su me prihvatili dok je on prelazio zid a zatim me podigao sebi u sedlo. Odjurili smo iz grada u
tamnu noć.
— I sve si to ti sama doţivjela? — uzdahnula je Halima. — Sretna, presretna Mirjam!
— O, ne govori mi to, Halima. Srce mi puca kada se sjetim onoga što se zatim dogodilo.
Jahali smo cijelu noć. Iza brda se pojavio mjesec i obasjavao nas, a meni je bilo istodobno i
strašno i lijepo, kao da slušam bajku. Jahaĉu koji me drţao u zagrljaju dugo se nisam usuĊivala
pogledati u lice. Tek postepeno sam se oslobodila i digla oĉi prema njegovima. Paţljivo je
promatrao put pred sobom. Tada je njegov pogled bio poput pogleda orla, no kada ga je upro u
mene, postao je mek i topao poput pogleda jelena. Toliko sam ga zavoljela da bih smjesta umrla
za njega. Bio je taj šeik Muhamed lijep ĉovjek. Imao je crne brkove, kratku, gustu bradu i crvene
usne. Oh, Halima! Na putu sam postala njegovom ţenom... A nakon tri dana bili su za nama:
moja polubraća, sin mog muţa i cijela ĉeta naoruţanih mještana. Poslije sam saznala da su
odmah, ĉim je moj bijeg bio otkriven, prikliještili svu poslugu. Našli su Muhamedova pisma a
Mojsija, mog muţa, od boli i sramote udarila je kap. Obje obitelji smjesta su se naoruţale,
uzjahale konje i dale se u potjeru... Bili smo zašli već duboko u pustinju kada smo ugledali na
obzorju ĉetu konjanika. Muhamed je imao uz sebe samo sedmoricu ljudi. Povikali su mu da me
pusti kako bi lakše potjerao konja u trk, ali on je prezrivo odmahnuo rukom. Uzjahali smo
odmornog konja, no progonitelji su nam se sve više pribliţavali. Tada je Muhamed pozvao svoje
prijatelje da okrenu konje i jurnu na gonitelje. Spustio me na zemlju i sa sabljom u ruci stao na
ĉelo male grupe. Konjanici su udarili jedni na druge, a pobijedila je premoć. Pao je jedan od
moje polubraće, ali pao je i Muhamed. Kada sam to vidjela, od boli sam zaurlala, poĉela bjeţati,
no brzo su me uhvatili i privezali za sedlo. Za rep mog konja objesili su mrtvog Muhameda...
— Uţasno, uţasno — zajeĉala je Halima i pokrila lice rukama.
— Ne mogu ti opisati što sam tada osjećala. Moje srce se stvrdnulo kao kamen i bilo je
otvoreno samo za jednu strast: strast za osvetom. Jedva sam i osjećala poniţavanja i sramoćenja
koja su potom uslijedila. Kada smo se vratili u Alep, našla sam svog muţa kako umire, ali kada
me ugledao, oĉi su mu oţivjele. Uĉinio mi se poput šejtana. Njegov me sin vezao za samrtniĉku
postelju i tukao biĉem. Stisnula sam zube, šutjela, a kada je Mojsije umro, laknulo mi je. Ĉinilo
mi se kao da je ispunjen prvi dio osvete... Samo ću ti još ukratko reći što su poslije uĉinili sa
mnom. Kada su smatrali da su me dovoljno namuĉili, odveli su me u Basru i tamo me prodali
kao robinju. Tako sam postala vlasništvo Našeg gospoda, a on je obećao da će me osvetiti i
kršćanima, i Ţidovima.
Halima je dugo šutjela. Mirjam je u njenim oĉima izrasla u nekakvo poluboţanstvo.
Ĉinilo joj se da je prijateljujući s njom i sama beskrajno mnogo dobila.
Naposljetku ju je upitala:
— Je li istina da kršćani i Ţidovi jedu malu djecu?
Mirjam, koja je još bila utonula u strašne uspomene, iznenada se trgnula i glasno
nasmijala.
— Nije iskljuĉeno — rekla je. — Dovoljno su bezdušni.
— Kakva sreća što smo medu pravovjernima!... Ĉuj, Mirjam, jesi li ti još kršćanka?
— Ne, nisam više.
— Da nisi moţda Ţidovka?
— Ne, nisam ni Ţidovka.
— Onda si pravovjerna, kao i ja!
— Kako je tebi pravo, drago dijete.
— Da li te Sejiduna mnogo voli?
— Rekla sam ti da ne smiješ ispitivati — u šali se namrgodila Mirjam. — Ali budući da
sam ti toliko toga povjerila, i to ću ti reći. Moţda me ne voli, ali je sigurno da sam mu potrebna.
— Kako potrebna? To ne razumijem.
— Sam je i nema nikoga s kim bi mogao iskreno porazgovarati.
— A voliš li ti njega?
— Ti to ne moţeš razumjeti. On nije šeik Muhamed, ali još manje je Mojsije. On je veliki
prorok i ja mu se divim.
— Sigurno je jako lijep.
— Glupa maĉkice! Hoćeš li da postanem ljubomorna, kada me pitaš takve stvari?
— Oh, usprkos svemu veoma si sretna, Mirjam — iskreno se otelo Halimi.
— Tiho, cvrĉku! Već je kasno i moraš na spavanje. Vrati se u svoju postelju.
Poljubila ju je i Halima je odmigoljila na svoj leţaj, ali još dugo, dugo nije mogla zaspati.
U sebi je još jednom obnovila sve što je ĉula od Mirjam. Tako ţivopisno je proţivljavala priĉu o
otmici i jahanju u Muhamedovu zagrljaju da je na svom licu osjećala njegov dah i dodir njegovih
brkova.
Zadrhtala je od nepoznate strasti i bila je radosna što je tama pa je nitko ne vidi, no kada
je u mašti ugledala mrtvog Muhameda kojeg je privezanog o rep vukao konj za sobom, zarila je
lice u jastuke i zajecala. Tako je, plaĉući, zaspala.
Ubrzo nakon toga vidjela je prizor koji ju je ispunio neobiĉnim uţasom. Po obiĉaju je
tumarala vrtovima i probijala se kroz grmlje kada je odjednom ĉula iza grma nekakav sušanj.
Tiho se prišuljala tom mjestu i u travi ugledala Saru i uškopljenika Mustafu kako leţe i rade
stvari o kojima im je obiĉno govorila Apama na svojim satovima. Sledila se. Htjela je pobjeći, ali
neka nevidljiva sila prikovala ju je na mjestu. Stao joj je dah i nije mogla odvojiti pogled od to
dvoje. Ostala je tamo, promatrajući, sve dok se oni nisu spremili za odlazak.
Razmišljala je da li da povjeri Mirjam što je vidjela, jer nije ţeljela opet imati neku tajnu
koju krije od nje. Ali, nije li već jednom izdala Saru? Sada je više ne smije tuţiti! Radije će se
praviti da ništa nije vidjela, ionako je sve to samo sluĉajno otkrila.
A kada je zatim stvarno šutjela, odahnula je. Opet je mogla Sari mirno pogledati u oĉi.
Osjećala je kao da šutnjom poravnava stari dug koji je imala prema njoj.
 04.

Za to vrijeme Ibn Tahir je u tvrĊavi doţivljavao svoj veliki ţivotni preobraţaj. Nekoliko
dana po dolasku još mu se vrtjelo i maglilo pred oĉima kao da ga je neko udario teškim maljem
po glavi, no ipak se navikavao na nov naĉin ţivota. Nakon prvih ĉetrnaest dana nije samo bio
meĊu najboljim uĉenicima, nego je postao i strastven, vatren sljedbenik ismailitskog uĉenja. Lice
mu se izmijenilo: nestala je mekoća i oblina njegovih obraza, oni su upali, a izraz lica postao je
oštar i odluĉan. Izgledao je deset godina stariji nego kada je došao.
U meĊuvremenu dobro se upoznao sa svojim drugovima, uĉiteljima i školskim redom.
Kapetan Minuĉeher nije ih samo obuĉavao savladavanju vojniĉkih vještina nego im je
predavao i zemljopis. Jahao je s njima iz utvrde tako daleko na jug da su, kada se okrenu prema
polaznoj toĉci, mogli vidjeti iznad okolnih planina vrh Demavenda. Njega je odabrao kao
polazište svojih tumaĉenja. Dok je sluţio u sultanovoj vojsci, nekoliko puta je proputovao cijelo
carstvo pa je sad na ogromnom komadu pergamenta nacrtao sve veće planinske masive, vaţnija
mjesta i trţišta te sve vojne i karavanske putove. Raširio je zemljopisnu kartu na tlu ispred
uĉenika, pomoću Demavenda odredio strane svijeta i poĉeo im objašnjavati poloţaj pojedinih
zemljopisnih toĉaka i raskriţja. U svoja tumaĉenja unosio je uspomene iz vojniĉkog ţivota i time
ĉinio nastavu zanimljivijom, a paţnju uĉenika većom. Zadatak svakog od njih bio je toĉno
odrediti udaljenost, poloţaj i smjer svog rodnog kraja, pa su ti sati bili meĊu najomiljenijima.
Posebno zanimljiv bio je novi predmet koji je predavao el-Hakim. Taj ĉovjek se, ranijih
godina, kretao po dvorovima Zapada i poznavao je dvorski ţivot Bizanta, Kaira, pa i Bagdada.
Posjetio je mnoge moćne knezove, vidio brojne narode, ĉije navike i obiĉaje je dobro prouĉio a
sada je spojio sva ta iskustva u posebno uĉenje koje je prenosio svojim uĉenicima. Objašnjavao
im je kako se pozdravljaju Grci, Ţidovi, Armenci i Arapi, kakvi su njihovi obiĉaji, kako piju,
jedu, vesele se i ĉime se bave kako bi preţivjeli. Pokazao imje kako se mora izaći pred ovog ili
onog kneza, što zahtijeva ceremonijal kod pojedinih vladara i na raznim dvorovima, te ih uputio
u osnove grĉkog, hebrejskog i armenskog jezika. Pritom je sam nastupao poput kakvog grĉkog
glumca, bio je uzvišeni knez, a onda ponizan prosjeĉni ĉovjek, malo je hodao uspravno i
ponosno a onda padao niĉice, klanjao se pred praznim prostorom i smiješio se ĉas ljubazno, ĉas
lukavo. Uĉenici su ga morali oponašati, glumiti s njim i pozdravljati na stranim jezicima. Ĉesto
je nastavu prekidao veseli smijeh kojem se dobrohotno pridruţivao i uĉeni Grk.
Dai Ibrahim je, osim dogmatike i arapske gramatike, tumaĉio i Kur'an, te predavao
algebru i ostale raĉunske znanosti. Ibn Tahir je ubrzo prema njemu osjećao pravo
strahopoštovanje. Ĉinilo mu se kao da dai Ibrahim sve zna. Kada je tumaĉio Kur'an, upuštao se u
fdozofska razglabanja, govorio je o drugim vjerama, predoĉavao uĉenicima osnove kršćanstva,
hebrejstva, a osim raznih poganstava i tajanstveno indijsko uĉenje koje je propovijedao Budha.
Jasno je obrazlagao zašto su sve te vjere pogrešne i dokazivao koliko je bolje Prorokovo uĉenje
ĉiji je najpravovjerniji izraz upravo ismailizam. Sva ta objašnjavanja u zakljuĉku je saţeo u jasne
pouke koje su uĉenici morali zapisati i nauĉiti napamet...
Jednom je dai Ebu Surake na svoj sat došao s debelim svitkom papira u ruci. Paţljivo ga
je odvio, kao da u njemu ĉuva tajanstvenu dragocjenost, i izvukao iz njega sveţanj briţljivo
ispisanih pergamentnih listova. Stavio ih je ispred sebe na prostirku i spustio na njih svoju tešku
ruku. Rekao je:
— Danas ću vas poĉeti uĉiti ţivotopisu Našeg gospoda. Ĉut ćete o njegovim patnjama, o
njegovim borbama i o velikim ţrtvama koje je dao za ismailitsku stvar. Ovaj sveţanj listova koji
leţi preda mnom, plod je njegova neumornog rada: sve je to njegova ruka sama napisala za vas
da biste iz njegovog ţivota nauĉili kako se treba ţrtvovati za pravednu stvar. Zato ćete sve što
budete ĉuli briţljivo zabiljeţiti i zatim dobro nauĉiti. Pogledajte plod njegove brige za vas!
Uĉenici su ustali i pribliţili se spisima koji su leţali pred daijem. S tihim divljenjem
gledali su krasno ispisane listove koji su šuštavo klizili kroz uĉiteljeve prste. Sulejman je pruţio
ruku kako bi jedan izbliza pogledao, ali Ebu Surake je naglo raširio dlanove kao da ţeli list
saĉuvati od svetogrĊa.
— Jesi li sišao s uma?! — uzviknuo je. — To je rukopis ţivog proroka. Uĉenici su se
polako vratili na svoja mjesta. Dai ih je sveĉanim glasompoĉeo uvoditi u ţivot i djelo njihova
vrhovnog poglavara. Prvo im je htio dati kratak opis vanjskih dogaĊaja kako bi kasnije lakše
prešao na pojedinosti koje su bile ispisane na arcima ispred njega. Ĉuli su da je Sejiduna, njihov
poglavar, roĊen prije šezdeset godina u Tusu, da mu je bilo ime Hasan i da jenjegov otac Ali bio
iz slavne obitelji Sabah Humejri. U ranoj mladosti upoznao je nekoliko ismailitskih uĉitelja i
misionara pa je brzo shvatio dalekoseţnu ispravnost njihovog uĉenja. Njegov otac i sam je bio
prikriveni alijevac, ali da ne pobudi sumnju, poslao je mladog Hasana u Nišapur, sunitskom
refiku Muvafakudinu. Tamo se Hasan upoznao sa sadašnjim velikim vezirom Nizamulmulkom i
zvjezdoznancem i matematiĉarem Omarom Hajjamom. Bili su školski prijatelji i sva trojica su
odluĉili, kada su dobro upoznali laţnost suneta i ispraznost njegovih predstavnika, da će cijeli
svoj ţivot posvetiti ismailizmu. Zavjetovali su se da će onaj tko prvi postigne uspjeh u javnom
ţivotu pomoći ostaloj dvojici kako bi što lakše djelovali u korist pravog uĉenja.
MeĊutim, veliki vezir nije ispunio obećanje. Naprotiv! Namamio je Sejidunu na sultanov
dvor i tamo mu postavio opasnu zamku, no Alah je ĉuvao svog izabranika. Uvio ga je u plašt
noći i poveo ga u Egipat k tadašnjem kalifu. I tamo su se jalni digli protiv njega ali ih je
pobijedio i poslije dugog lutanja vratio se u svoju domovinu. Alah mu je dodijelio tvrĊavu
Alamut kako bi iz nje otpoĉeo borbu protiv laţnih uĉenja i konaĉno savladao laţne vlastodršce i
nasilnike. Ĉitav njegov ţivot ispunjen je ĉudima, smrtnim opasnostima i Alahovom milošću...
Ebu Surake je rekao:
— Kada budete ĉuli sve te neobiĉne priĉe koje su naizgled više sliĉne bajkama nego
istini, u Našem gospodu prepoznat ćete pravog i moćnog Proroka.
Idućih dana poĉeo im je detaljno priĉati nevjerojatne dogaĊaje i doţivljaje vrhovnog
poglavara. Pred uĉenicima se polako dopunjavala slika silnog proroka i poslije, njihova je
najveća ţelja bila da ga jednom vide ţivog i da se pred njim istaknu velikim djelom ili velikom
ţrtvom. Znaĉiti nešto u njegovim oĉima ĉinilo im se kao visoko se izdići iznad ostalih smrtnika.
Danju se Ibn Tahir više niĉemu nije ĉudio. Bio je bistar promatraĉ, poslušan uĉenik, radio
je sve što je bilo potrebno i ĉinilo mu se da sve mora biti baš tako kako jeste.
A uveĉer, kada je leţao s rukama ispod glave i promatrao crvenkast plamiĉak u zdjelici
na postolju, u kutu, neoĉekivano je postajao svjestan da ţivi u nekom ĉudnom, tajanstvenom
svijetu. Obuzela bi ga tad tjeskoba i pitao se: »Jesi li ti, koji sada tu leţiš, stvarno isti onaj Avani
koji je nekad pasao oĉevo krdo u Savi?« Ĉinilo mu se da svijet u kojem sada ţivi od prijašnjeg
dijeli ponor sliĉan onome koji dijeli svijet snova od svijeta jave.
Od tih misli spašavao se pisanjem pjesama. Dai Ebu Surake dao je uĉenicima, pri
upućivanju u poetiku, zadatak da u stihovima opjevaju liĉnosti i dogaĊaje koji su bili posebno
znaĉajni za ismailizam. Trebali su pisati pjesme o Proroku, Aliju, Ismailu, o slavnim muĉenicima
i njihovim djelima.
Ibn Tahiru je Ali, Prorokov zet, najviše prirastao srcu. O njemu je ispjevao pjesmu koja je
oduševila Ebu Suraku tako da ju je odluĉio pokazati Sejiduni. Nauĉili su je i ostali uĉenici pa je
uskoro Ibn Tahir po cijelom Alamutu slovio kao pjesnik.
Poslije Hadidţe prvi je Proroka upoznao, Ni devet godina tad nije imao. Sve je vrijeme
na njegovoj strani ratovao, Premda mu je neprijatelj teške rane zadavao.
Sam mu je Prorok kćer za ţenu dao, Fatimu - ţenu najljepšu, ubavi cvijet. Za prijestolje
kalifsko ga je odabrao, Da mirnu savjest ima kada napusti svijet.
Poslije smrti Prorokove je bio Lišen svih prava i sramno izdan. Ni time mjeru nepravdi
nije prevršio, Krv je svoju prolio, okrutno zaklan.
U Nedţefu, pod zlatnim kubetom, Tijelo njegovo u hladu poĉiva u miru. Vjernici na grob
dolaze muĉeniku svetom, Slave ga, a iz oĉiju suze im naviru.
Ohrabren prvim uspjehom, Ibn Tahir je nastavio s pjesniĉkim pokušajima. Odjednom mu
se uĉinilo kako je u tome otkrio naĉin da izrazi nešto od onog nepoznatog što ga je uveĉer plašilo
i, ujedno, time ga se oslobodi. Sve što mu se ĉinilo stranim i nejasnim pokušao je sabiti u stihove
i uĉiniti jasnim. Neki od tih pokušaja potom su u Alamutu postali opće vlasništvo i mnogi su ih
znali napamet. Pjesme o Alamutu i o Sejiduni bile su najomiljenije.
Tamo gdje vrh svoj Elbrus u nebo suĉe, Tamo divlje vode ruše se i huĉe. Planinske tamo
brze rijeke izviru, Hridi ogromne preskaĉu, ţure, uviru.
Na stijeni tajanstvena utvrda stoji, Od dejlemskih kraljeva dane broji. Sa svih njegovih
strana ĉvrsti su bedemi, Na udare vjetra i groma otporni.
Nekad su tamo orlovi gnijezdo svijali I jastrebovi s plijenom poĉivali. Carstvo tu bješe
svake grabljivice. Alamut je ime tvrĊave na vrh litice.
Zamak ĉetiri visoke kule brane. Crne se i danju - tajnom hrane. Ako nepozvan do nje put
skriven naĊe, Drznika tog nevolja najveća snaĊe.
SEJIDUNA
Kao u gnijezdu visina gospodar, U zamku sjedi moćan vladar. Vjernike vodi, jer poznaje
ih do srţi, A do sultanova mišljenja ne drţi.
Mada ga nitko nit' ĉuje nit' vidi, Njegova ruka svime upravlja, sve vodi. Ni kada, ni otkud
- ne znaš, AT za sve te nagraĊuje i sve mu plaćaš.
Alah ga je izabrao i na zemlju poslao, Nakon što je teških muka dopao. Od Alija, unatrag,
do Proroka, Nije bilo tako svetog ĉovjeka.
Oko njega mnoga dogaĊaju se ĉuda.
Za jedne je mudrac nad mudracima, za druge luda.
Ni Ţidov ni kršćanin ne bi vjerovao:
Alah je njemu kljuĉ od raja dao.
S pjesništvom su bile spojene i vjeţbe govorništva. Sulejman i Ibn Tahir su se pred svima
u tome odmjeravali. Sulejman je govorio vatrenije, Ibn Tahirrazumnije. Za vrijeme tih predmeta
najnesretniji je bio Jusuf. Ĉesto je uvjeravao Ibn Tahira da bi radije cijeloga dana vjeţbao na
suncu pred strogim Minuĉeherom ili se ĉak na zapovijed Abdulmalika biĉevao, skakao po
usijanoj ploĉi i izvršavao svih deset napornih vjeţbi disanja koje su vremenom bili savladali.
Samo se još neĉega tako bojao kao pjesništva, govorništva, gramatike i algebre: Abdulmalikova
posta. Jedino je tada doţivljavao trenutke u kojima mu se ţivot i sve što su radili ĉinilo
besmislenim i ispraznim. Obuzimala ga je ţelja da legne, zaspe i nikada se više ne probudi.
Inaĉe ga nisu muĉila nikakva posebna pitanja i malo ĉemu se ĉudio. Od svih stvari moţda
mu je ponajviše bila nejasna Ibn Tahirova sposobnost pisanja pjesama koje još nigdje nije ĉitao i
nitko mu ih nije kazivao. Javno ga je smatrao ĉarobnjakom, a u sebi je svojom zemaljskom
pameću bio uvjeren da Ibn Tahir mora imati negdje skriven izvor iz kojeg crpi svoju umjetnost.
Da su pjesme koje je znao napisali pjesnici, to mu je išlo u glavu, no to je bilo u maglovito
pradoba kada su po svijetu još hodili junaci, borili se s demonima i drugim natprirodnim bićima.
Ali da njegov prijatelj, koji je spavao na postelji pokraj njega, bio za glavu manji i mnogo slabiji
od njega, moţe biti takav pjesnik, tome se njegov tijesan um opirao. Da je Sejiduna veliki
prorok, mada je ţivio s njim u tvrĊavi, to mu je bilo još nekako razumljivo. Sejiduna je bio
nevidljiv i nije smatrao vrijednim da se bilo kome od njih pokaţe. A Ibn Tahir se s njim svakog
dana prepirao i šalio. Unatoĉ toj sumnji duboko u sebi mu se divio i bio je veoma ponosan na
svoje prijateljstvo s njim.
Sulejman, mada sam nenadmašan maĉevalac i bacaĉ omĉe, te uvijek prvi u svakom
opasnom pothvatu, bio je ljubomoran na uspjehe drugih. Kada su mu hvalili Jusufa i Ibn Tahira,
govorio je:
— Prvi je tupavko, a drugi uobraţenko.
Pa ipak, njih su trojica bili nerazdvojni i kada bi netko napadao Jusufa ili Ibn Tahira,
Sulejman je ljutito uzvraćao:
— Kada vi budete tako daleko bacali koplje ili mogli izdrţati tolike napore kao Jusuf,
onda ćete imati pravo priĉati.
A za Ibn Tahira govorio je ovako:
— Kada bi u vašim glavama bilo samo zrnce njegove pameti, ne biste bili samo
uobraţeni, nego biste se već odavno rasprsli od napuhanosti.
Sulejmana nisu voljeli samo Ibn Tahir i Jusuf, nego cijela škola zajedno s uĉiteljima, i
nitko mu nije zamjerao njegovu zajedljivost.
Za jednu od najstroţih zabrana vaţila je ona koja se odnosila na razgovore o ţenama i
spolnosti uopće. Zato je svim uĉenicima stao dah kada je, na jednom satu, Ibrahim neoĉekivano
naĉeo tu škakljivu temu. Upravo je priĉao o Prorokovimţenama, suho se nakašljao, za trenutak
spustio pogled a onda ga ĉvrsto upro u mladića ispred sebe i poĉeo ozbiljnim glasom:
— Prorok nije zabranio vjernicima da se ţene i vesele u zajedniĉkom ţivotu s drugim
spolom. I sam je bio primjer dobrog muţa i oca, no s druge strane, vjernicima je postavio sveti
cilj: muĉeništvo za svetu vjeru i najvišu nagradu za tu ţrtvu — vjeĉne radosti u rajskim
vrtovima. Prvi vjernici, slijedeći njegov uzvišeni primjer, znali su zdruţiti oboje: lijep ţivot sa
ţenama i hrabro ţrtvovanje za njegovo uĉenje. Kada je Prorok umro, — poĉeo je razdor medu
vjernicima pa su se ljudi još samo valjali u haremima i borili za vlast i druga zemaljska dobra.
Bila je zaboravljena Prorokova zapovijed da se za veliku stvar treba ţrtvovati, boriti se s maĉem
u ruci ili za nju, ĉak, umrijeti muĉeniĉkom smrću... Sada je Sejiduna izmeĊu toga i svog
ponašanja povukao jasnu granicu. S one strane su Bagdad i seldţuĉki tirani sa svojim
razuzdanim pristalicama, s ove strane smo mi i vi. Vi, koji ćete biti posvećeni u fidaije, izabrana
ste ĉeta ĉiji posljednji cilj jesu ţrtva i muĉeništvo za svetu stvar. Dakle, u svemu morate biti
drugaĉiji od njih. Zato je Sejiduna izdao za vas najstroţu zabranu: niti ćete se ţeniti, niti bilo
kako drugaĉije odavati razuzdanosti. Vama je zabranjeno govoriti o neĉistim stvarima kao da već
jeste stanovnici rajskih vrtova koji su stvoreni za vas. Zabranjeno vam je i razmišljati o njima ili
im se u mašti potajno predavati. Alahu se ne moţe ništa sakriti! On je izabrao Sejidunu i odredio
vam ga za voĊu, a za onoga tko prekrši zabranu, odreĊene su najstroţe kazne. Tko bude uhvaćen
u nepristojnom razgovoru, bit će smjesta baĉen medu obiĉne vojnike. Jednoga od vas ta je kazna
već zadesila. Ako bi se netko od vas, kada budete posvećeni, usput spetljao sa ţenom ili ĉak
oţenio, bio bi kaţnjen uţasnom smrću. Krvnik bi mu prvo uţarenim ţeljezom iskopao oĉi, a
kada se stišaju najgore boli, sa ţivog tijela bili bi mu otkinuti ostali udovi. Vrhovni poglavar je
smatrao da te kazne zasluţuje onaj tko prekrši njegovu zabranu.
 Na te rijeĉi uĉenici osjetiše hladne ţmarce. Nisu se usuĊivali jedan drugoga pogledati u
oĉi. Neki su u ţivim slikama predstavljali strahotne kazne i, premda su se suzdrţavali, ĉulo se
kada bi se ponekom oteo pritajen uzdah iz grudi.
Kada je dai Ibrahim vidio uĉinak svog govora, kamenim licem preletio mu je neprimjetan
smiješak. Nastavio je mnogo blaţim glasom:
— Ne plašite se te Sejidunine zabrane. Ona je samo naizgled okrutna, jer tko bi od vas
mogao i pomisliti da nagradu, koja ga ĉeka za njegove ţrtve, zamijeni za sumnjivo zadovoljstvo
koje bi mu moglo pruţiti kršenje Sejidunine zabrane? Svi vi, koji budete u potpunosti ispunjavali
ono što vam je nareĊeno, uţivat ćete u mnogo većoj raskoši. I to u kakvoj raskoši! Vi, muĉenici
za svetu stvar, ući ćete u vrtove u kojima će ţuboriti kristalno ĉisti studenci, leţat ćete usred
staklenih paviljona na visokim jastucima i šetati prekrasno ureĊenim gajevima u sjenci krošanja
stabala. Okruţivat će vas gredice pune plemenitog cvijeća i opojnog mirisa, a djevojke crnih,
bademastih oĉiju i bijelih udova sluţit će vas najboljim jelima i pićima. Bit će vam na usluzi! Te
je djevojke Alah stvorio na poseban naĉin i one će oĉuvati vjeĉnu mladost i vjeĉno djeviĉanstvo
unatoĉ potpunom predavanju vašim ţeljama... Kada budete posvećeni, bit ćete spremni zasluţiti
tu raskoš. Alah je predao Sejiduni kljuĉ od vrtova koji su vama namijenjeni. Onome tko bude
toĉno izvršavao zapovijedi, Sejiduna će otvoriti rajska vrata. Moţe li postojati nešto što bi vas
odvratilo s puta do te nagrade?
Naveĉer su se uĉenici okupili navrh krova i Ibn Tahir je rekao:
— Uĉitelji su nam preporuĉili da u slobodnim trenucima raspravljamo o svemu onome
što smo tijekom dana nauĉili. Danas je dai Ibrahim objasnio zašto nam je Sejiduna zabranio
bludniĉenje, kako na djelu tako i u razgovorima i mislima.
Mislim da ne kršimo tu zapovijed ako, kao obiĉno, porazgovaramo o svemu onome što
smo ĉuli i sloţimo se u tome kako nam se valja ponašati da bismo što lakše izbjegli svaku
nepriliku i iskušenje.
Neki uĉenici su se preplašili tih rijeĉi.
— Ja sam protiv toga — rekao je Naim. — Dai Ibrahim nam je zabranio da razgovaramo
o bludnim stvarima. Ĉuo si kakve će kazne stići krivce.
— Ne pravi od muhe slona, Naime — uzvratio mu je Dţafer. — Smijemo govoriti o
svemu onome što su nam tog dana tumaĉili uĉitelji. Nitko nas ne moţe kazniti budemo li o toj
stvari raspravljali pametno i iskreno.
— Samo ne o ţenama i drugim nepodobnim stvarima! — uzbudio se Naim. Jusuf je
planuo.
— Malog preko ograde!
Naim se prestrašeno povukao prema izlazu.
— Ostani ovdje! — dreknuo je Sulejman na njega. — Da se poslije ne bi izgovarao kako
nisi bio prisutan. Budeš li i dalje sitniĉav, dobit ćeš svoje kada se u spavaonici ugasi svjetlo!
Ibn Tahir je otpoĉeo:
— Govorit ću otvoreno i izravno, kako bismo jednom sa svim tim stvarima bili naĉisto.
Uvjeren sam da nikome od nas ne pada na pamet da se ikad stvarno zaboravi s kakvom ţenom,
pa ćemo odsad i razgovor o tome izbjegavati. Lako je vladati svojim ponašanjem, svojim
jezikom, ali kako vladati svojimmislima koje nas napadaju u trenucima slabosti, ili svojim
snovima? Iblis, dakako, nema vlast nad našom voljom, ali ima nad našom maštom i nad našim
snovima. Ja sam se, na primjer, više puta namjerno suzdrţao od svih nepoćudnih misli i već mi
se ĉinilo da ću zauvijek biti pobjednik — a onda se jave, kao nadahnuti zlim duhovima, razvratni
snovi i potom je misao cijeloga dana u njihovom ropstvu. Tako ĉovjek otpoĉinje stalno iznova,
sve dok ponovo ne padne, a zabrana je kruta i ne zna za te prirodne slabosti. Dakle, što nam je
ĉiniti?
Sulejman je odgovorio:
— Zašto time toliko razbijati glavu? Snovi su snovi i tko moţe zbog njih biti pozivan na
odgovornost? A i misao koja ti se sluĉajno omakne ne moţe biti neki veliki grijeh.
— Tako je! — obradovao se Jusuf. — Kao da si mi uzeo rijeĉ iz usta.
— Ne, ne znam je li to baš tako — mislio je Tahir. — Zabrana je jasna, odreĊena i mora
postojati naĉin na koji moţemo savladati svoju slabost.
Javio se Dţafer:
— Sasvim toĉno si rekao, Ibn Tahire. Ako je zabrana takva, onda nam mora biti i dana
mogućnost da je ne kršimo. Svako od nas mora se svim silama oduprijeti šapatu zlog duha i
osloboditi svoje misli, pa i svoje snove, njegova utjecaja.
— To sam pokušao — rekao je Ibn Tahir. — Ali ljudska slabost je velika.
— Nije pametno izazivati na borbu jaĉeg protivnika — promumljao je Jusuf.
Onda se Ubjede, koji je sve vrijeme šutke slušao, lukavo nasmiješio.
— Prijatelji, ĉemu toliko rijeĉi i prepirke — rekao je — kada je stvar ipak mnogo
jednostavnija? Zar mislite da bi nam Sejiduna zapovjedio nešto što ne bismo mogli ispuniti? Ja
mislim da ne bi. A sada ĉujte! Nije li nam Sejiduna za našu uzdrţanost i naše ţrtve obećao
nagradu? Jeste, i to rajsku raskoš u vrtovima onoga svijeta? Svi ćete reći: sigurno! Prema tome,
mi se s pravom veselimo radostima koje nam je Sejiduna obećao i koje će nam pripasti poslije
smrti. Moţemo se u mislima veseliti lijepim vrtovima i ţuborećim studencima, moţemo sebi
predstavljati izabrana jela i pića koja su pripravljena za nas, i konaĉno, maštajući moţemo
takoĊer uţivati u zagrljajima crnookih djevica koje su stvorene da nas dvore na onom svijetu.
Gdje je tu ikakav blud? Bude li nas, dakle, ikad ubuduće zao duh spopao i pokušao zavesti,
mudro ćemo mu mislima pobjeći u prekrasne rajske vrtove gdje ćemo uţivati do mile volje, a da
nam neĉista savjest ne pokvari uţitak. Tako ćemo ugoditi i Alahu, koji nam je pripremio rajske
vrtove, i Sejiduni, koji će nam za naše zasluge otvoriti ulaz u njih, a i samima sebi, jer ćemo
pustiti mašti na volju ne griješeći pritom.
Uĉenici su mu glasno i veselo odobravali.
— Baš si vrag, Ubejde! — uzviknuo je Jusuf. — Kako to meni nije palo na um?
— Ubejde je izveo stvar vrlo duhovito — tvrdio je Ibn Tahir. — Formalno, nema mu se
što osporiti, ali po mom mišljenju, ĉak i ako je smjestimo u rajske vrtove — bludna ţelja ostaje
nepoćudna.
— Ĉini mi se da ti nije drago što sam nisi došao na tu misao — ljutio se Ubejde.
— Ne, Ibn Tahir je u pravu — rekao je Dţafer. — Grijeh ostaje grijeh gdje god ga
poĉinili, a izvrdavanjem se tako jasna zabrana, kakva je ta Sejidunina, ne da zaobići.
— Svojim glodanjem ţelite sve pokvariti — razljutio se Jusuf. — Ja mislim da je Ubejde
u pravu i nitko nam ne moţe zabraniti da se veselimo nagradi koju ćemo pošteno zasluţiti.
— Kako ţelite — primijetio je Dţafer i slegnuo ramenima.
Naveĉer, kada bi pred zgradom vrhovnog poglavara zaplamsale vatre baklji, kada bi se
zaĉulo daleko klokotanje Sah-Ruda i oglasio se veĉernji rog koji je pozivao na molitvu i
spavanje, uĉenike je obuzimala bolna sjeta. Iza njih je bio dan teškog školovanja, strogih ispita i
duhovne stege, te su im se misli opuštale. Jedni su se povlaĉili u samoću i tamo se predavali tuzi
za rodnim krajem, a drugi su opet razgovarali kako je bilo tamo vani, gdje je ţivot tekao sasvim
drugaĉije.
— Volio bih biti ptica — rekao je jednom Sulejman. — Poletio bih i pogledao što rade
moje dvije sestre. Naša majka je umrla, a otac ima druge dvije ţene koje takoĊer imaju djecu.
Moje sestre im predstavljaju teret i sigurno ruţno postupaju s njima. Sigurno ih se ţele riješiti.
Bojim se da će nagovoriti oca i on će ih prodati prvom proscu. Uh, kako me sve to grize, grize!
Stisnuo je šake i njima pokrio lice.
— A ja imam majku koja je stara — rekao je Jusuf i obrisao oĉi svojom teškom šapom.
— Muĉi se sa stokom i njivama, i bojim se da je susjedi varaju jer je sasvim sama. Zašto sam je
ostavio?
— Da. Zašto? — upitao je Ibn Tahir.
— To je bila njena ţelja. Rekla mi je: »Snaţan si pehlivan, sine moj, sam Prorok bi ti se
radovao. I da je tvoj otac još ţiv, on, koji je poštovao muĉenika Alija, sigurno bi te poslao nekom
od daija, koji su u sluţbi pravog kalifa,kako bi te uputio u pravo uĉenje...« Tada je našim
krajevima putovao veliki dai Husein Alkeini i okupljao je sljedbenike za Našeg gospoda. Otišao
sam k njemu i on me uputio ovamo, u Alamut.
— A ti, Naime, kako si ti dospio u ovu tvrĊavu? — raspitivao se dalje Ibn Tahir.
— Moje selo nije daleko odavde — odgovorio je Naim. — Ĉuo sam da moćni dai skuplja
u Alamutu vojsku protiv krivovjernog sultana. Mi smo u našoj kući bili svi pravovjerni. Zato
otac nije imao ništa protiv da odem sluţiti Sejiduni.
— A ti, Sulejmane?
— Što se tu ima pitati? Govorili su da će biti rata i da je veliki dai, koji je već uĉinio
mnoga ĉuda, osvojio u ime velikog egipatskog kalifa Alamut, te da odatle misli udariti na
sultana. »Tu će se nešto zakuhati, Sulejmane«, rekao sam samome sebi. Kroz naš kraj putovao je
dai Abdulmalik i ja sam mu se pridruţio.
— Naša obitelj je od davnine bila odana Alijevom imenu — rekao je Ubejde. — Bilo nas
je devetoro braće i netko je morao od kuće. Molio sam od oca dopuštenje da otputujem.
— A ti, Dţafere?
— Savjesno sam prouĉavao Kur'an, sunet i povijest islama. Uvidio sam da je Aliju bilo
nepravedno oduzeto Prorokovo nasljedstvo i da kalif u Bagdadu nepravedno sjedi na
namjesniĉkom prijestolju. U našem kraju zaustavio se jedan ismailitski dai — bio je to upravo
naš starješina Ebu Surake — i s njim sam vodio uĉene razgovore. Slagao sam se s njegovim
uĉenjem i molio od oca dopuštenje da se pridruţim misionaru. Kada je ĉuo da moj uĉitelj kani u
Alamut, kod Sejidune, rado je pristao. O našem vrhovnom poglavaru govorili su da je sveti
ĉovjek.
Takvi razgovori su im pomagali da savladaju tugu za rodnim krajem, osjećaj usamljenosti
i odsjeĉenosti od svijeta. Kada ih je sljedećeg jutra rog probudio iz sna, veĉernja raznjeţenost
bila je zaboravljena. Hladna voda kojom su se umivali podsjetila ih je na teškoće dana, zadatke i
uĉenje. Ponovo su ĉvrsto, s obje noge bili u Alamutu.
Brinulo ih je samo hoće li dobro odgovarati na pitanje uĉitelja i neće li zahtjevi starješina
biti preteški. S vedrinom i hrabrošću predali su se radu za ismailitsku stvar.
Jednoga jutra, kada su se uĉenici vratili s vojniĉkih vjeţbi s Minuĉeherom u Alamut, Ebu
Surake im je rekao:
— Danas imate slobodan dan. Došli su daiji iz susjednih tvrĊava kako bi od vrhovnog
poglavara dobili naputke za rad. Mi ćemo, isto tako, obavijestiti o vašim uspjesima i
neuspjesima. Budite mirni i iskoristite vrijeme za uĉenje.
Uĉenici su se jako obradovali. Pohitali su u spavaonicu po svoje tablice i bilješke. Jedni
su otišli na bedeme; drugi, radoznaliji, posjedali su u dvorištu u sjenku zidina i paţljivo motrili
zgradu vrhovnog poglavara.
 Straţa pred ulazom bila je pojaĉana. Crne buzdovandţije stajali su nepomiĉni kao kipovi.
S vremena na vrijeme ţurno bi prošao poneki dai, umotan u sveĉanu bijelu odjeću. Uĉenici su
došaptavali ono što su o njemu znali, a kada ga nisu poznavali, nagaĊali su tko bi on mogao biti.
Na donjoj terasi, ispred straţarske kule, nastala je graja. Kroz ulazna vrata ujahala je
grupa konjanika. Vojnici su priskoĉili i pridrţali im konje kako bi sjahali. Neugledan ĉovjeĉuljak
u širokom haljetku, koji je sjahao s niskog kosmatog bijelca, poţurio je stubištem naprijed
okruţen ostalima koji su ga pratili s nekakvim posebnim poštovanjem.
— Ebu Ali! Veliki dai! Poznajem ga — uzviknuo je Sulejman i nehotice ustao.
— Nestanimo! — predloţio je Jusuf.
— Ne, priĉekajmo! — rekao je Ibn Tahir. — Volio bih ga vidjeti izbliza. Za to vrijeme
grupa im se pribliţila. Vojnici, koji su sluĉajno bili u blizini, okretali su se prema došljaku i s
poštovanjem se klanjali.
— Sami daiji — šaptao je Sulejman, a glas mu je grozniĉavo treperio. — Sam Ebu Ali
došao ih je doĉekati.
— Vidi! MeĊu njima su daiji Ibrahim i Abdulmalik — uzviknuo je Jusuf. Ebu Ali je u
svojoj širokoj halji dostojanstveno koraĉao terasom, sveĉanose ljuljajući cijelim tijelom.
Dobrodušno se smiješio vojnicima koji su ga pozdravljali. Vidjelo se da je svjestan milosti koju
je za njegove pristalice znaĉio njegov ljubazni smiješak. Lice mu je bilo potpuno izborano.
Rijetka, prosijeda brada i isti takvi obješeni brkovi okruţivali su gotovo bezuba usta. Kada je
prošao pokraj uĉenika, oni su mu se vojniĉki naklonili. Sitne oĉi su mu radosno zasjale. Izvukao
je ruku ispod halje i ljubazno im, mahanjem, otpozdravio. Bio je nevjerojatno nalik sićušnoj
starici.
Kada je grupa daija prošla, uĉenici se ponovo uspraviše.
— Jeste li vidjeli! Samo je nama mahnuo rukom! — uzviknuo je Sulejman, a glas mu je
drhtao od radosti. — Ebu Ali je prvi poslije Sejidune!
— Šteta što nije malo stasitiji — smatrao je Jusuf.
— Zar misliš da pamet ovisi o veliĉini tijela? —- uzvratio mu je Naim.
— Kada tebe vidim, gotovo bih povjerovao u to.
— SviĊa mi se njegova jednostavnost — rekao je Ibn Tahir. — Smiješio nam se kao da
smo svi već njegovi stari znanci.
— A ipak je pun dostojanstva — drţao je Naim.
— Uĉen je i zasluţan ĉovjek — napomenuo je Sulejman. — A ne mogu ga zamisliti kao
nekog vojnika.
— Moţda zato što meĊu nas nije dojurio sa sabljom? — ljutio se Naim. — Većina daija,
koje sam vidio, izgledaju slabašni. Oni su voĊe, a pomagaĉi su im gorostasni grmalji.
— Priuštio bih ti da se jednom naĊeš u Abdulmalikovim šakama — zafrkavao ga je
Sulejman. — Pa da vidiš kako su daiji slabašni.
— Kakav li je Sejiduna? — upitao je Ibn Tahir. Pogledaše se. Naim odgovori:
— To nam još nitko nije rekao.
Velika zbornica zauzimala je gotovo cijelo krilo u prizemlju zgrade vrhovnog poglavara.
Cijeloga jutra u njoj su se okupljali uĉitelji, misionari i ostali ismailitski dostojanstvenici. Došli
su iz Rudbara i Kazvina, iz Damagana i Sahdura, ĉak i iz dalekog Huzistana gdje je ismailitsku
stvar vodio veliki dai Husein Alkeini. Oĉekujući upute vrhovnog poglavara, razgovarali su s
domaćinima i meĊusobno izmjenjivali novosti.
Prozori su bili zastrti teškim zavjesama. Dvoranu su osvjetljavale voštanice u brojnim
svijećnjacima. U kuteovima su, na visokim postoljima, bile tave sa smolom koja je cvrĉeći
plamsala u vatri i širila uokolo opojan miris.
Pod jednim od tih svjetala, oko Grka Theodorosa, okupilo se nekoliko ljudi. Bili su tu
vojni zapovjednik rudbarskog zamka, kapetan Ibn Ismail, debeli veseljak dai Zaharija i mladi
Egipćanin Ubejdulah koji je poznavao lijeĉnika još od njegova boravka u Kairu. Svi su bili
skloni šali i smijeh je ĉesto prekidao njihov razgovor.
— Ti si, dakle, došao s Ibn Sabahom u zamak, doktore moj? — upitao je Egipćanin
domaćina. — Nevjerojatni glasovi kruţili su svijetom o zauzimanju Alamuta. Priĉali su da je Ibn
Sabah nadmudrio prijašnjeg zapovjednika, tako da mu je ovaj prepustio tvrĊavu. A onda su opet
govorili da ga je novcem potkupio. Ni danas ne znam istinu.
Grk se veselo zahihotao, ali nije ništa rekao. Kapetan Ibn Ismail dao im je znak da
primaknu glave, a onda je poĉeo:
— Mislim da neće biti loše pojasniti mladiću kako je Ibn Sabah osvojio Alamut. Doduše,
sam nisam bio prisutan, ali to mi je priĉao jedan od mojih podĉasnika koji je tada pomagao
našem poglavaru.
Ubejdulah i debeli Zaharija napeto su slušali. Theodoros se podrugljivo namrštio i ostao
na udaljenosti.
— Kao što vam je poznato — nastavio je Ibn Ismail — sultanov namjesnik u zamku
Alamut bio je vrli kapetan Mehdi. Osobno ga nisam poznavao, ali sam ĉuo da se nije odlikovao
baš pretjeranom duhovitošću. Ibn Sabah je spretno umakao zasjedama velikog vezira i, na kraju,
probio se do Reja u kojem je bio mjesni naĉelnik Muzafer, njegov veliki prijatelj. On mu je
pomogao da oko sebe okupi ĉeticu od sedamdesetak ljudi, meĊu kojima je bio i podĉasnik koji
mi je priĉao tu zgodu. I tada našem voĊi pade na um osvojiti Alamut, nadaleko najĉuvaniju
utvrdu. Posavjetuje se s Muzaferom i smisli sljedeće lukavstvo...
Dok su Egipćanin i debeli dai napeto pratili priĉu, lijeĉnik se sve vrijeme dvosmisleno
hihotao. Kapetan je to primijetio i to ga je istodobno i zbunjivalo, i ljutilo.
— Zašto ti ne priĉaš ako znaš bolje? — uvrijeĊeno je upitao.
— Pa vidiš da te paţljivo slušam — podrugljivo se ispriĉavao Grk.
— Pusti ga, neka se mršti — drţao je Egipćanin, koji je postao nestrpljiv. — Znamo ga.
Uvijek bi htio znati nešto više od drugih.
Ibn Ismail je nastavio:
— Dakle, naš poglavar smisli varku i posjeti Mehdija u zamku Alamut. Reĉe mu: »Ja
sam dai i obišao sam pola svijeta. Sada mi je dosta putovanja i došao sam traţiti miran kutak.
Prodaj mi izvan svojih zidina toliko zemlje koliko obuhvaća volovska koţa. Za zemlju ti dajem
pet tisuća zlatnika.« Mehdi samo što nije pukao od smijeha. »Ako mi stvarno daš toliko novca,
smjesta ti ustupam ţeljenu zemlju.« Naime, ĉinilo mu se nemogućim da bi siromašni dai mogao
imati toliki imetak. Ibn Sabah posegne ispod halje, izvuĉe vrećicu zlatnika i poĉne brojati novac.
Mehdi nije vjerovao vlastitim oĉima. Mislio je: »Na kraju krajeva, što moţe škoditi tvrĊavi
prodam li ispod njenih bedema komadiće zemlje starom daiju. A ja ću se preko noći obogatiti.«
Uzmu, dakle, volovsku koţu, spuste most preko Sah-Ruda i s njega se spuste na stijene ispod
bedema. Ibn Sabah izvuĉe iz pojasa oštar noţ i poĉe njime rezati koţu u tanke remene. Ĉasnici i
vojnici im se, jedan za drugim, primakli i gledaju što to radi neobiĉni stranac. Nitko nije ni
sanjao što dai namjerava. Kada je koţa bila izrezana, Ibn Sabah poveţe remenje, u pukotinu
zatakne kolĉić i za njega priveţe jedan kraj tako napravljene uzice. S drugim krajem u ruci poĉeo
je opkruţivati tvrĊavu. Tek tada je Mehdiju stvar postala jasna.
»Lopove! Varalico!« izderao se na Ibn Sabaha i podigao oruţje. U tom trenutku
zatutnjalo je iznad njihovih glava. Uplašeni, pogledali su gore. Ceta konjanika s isukanim
sabljama u rukama protutnjala je preko mosta u tvrĊavu. Ibn Sahah se nasmiješio: »Prekasno je,
prijatelji«, rekao je. »Zamak je sada moj i bude li mi nedostajala dlaka s glave, nitko od vas neće
ostati ţiv. Ali ja poštujem pogodbu, Mehdi. Uzmi pet tisuća zlatnika i idi sa svojim ljudima kuda
te volja.«
El-Hakim je prasnuo u glasan smijeh. Drţao se za debeli trbušĉić, a suze su mu tekle iz
oĉiju. Tako se hihotao da ga je sve boljelo.
I Egipćanin i debeli dai su se smijali, dijelom veselo a dijelom zbunjeno. Naime, nisu
znali ĉemu se Grk rugao. Samo je kapetan Ibn Ismail bijesnim pogledom mjerio lijeĉnika.
— O, sveta naivnosti! — zanjakao je Grk kroz smijeh. — Dakle, tako si i ti nasjeo, stari
moj! A Hasan i ja smo tu poslasticu bili namijenili samo sultanu.
— Podĉasnik me, dakle, prevario?! — planuo je kapetan a krv mu je oblik obraze i oĉi.
Od gnjeva mu je skoĉila ţila na ĉelu. — Zadavit ću ga, prebit ću ga kao psa!
— Uĉinio bi mu nepravdu, Ibn Ismaile — rekao je Grk. — Jer ono što ti je ispriĉao ţiva
je istina, naime, ţiva istina za njega. Ali ne i za tebe, koji pripadaš onima iznad. Sam si trebao
pogoditi kako je u stvari bilo.
— Zašto da se pravim vaţan! Radije ti ispriĉaj! — ljutio se kapetan.
— Najprije, morao bi znati da je Mehmed, bivši zapovjednik ovog zamka, iz Alijeve
obitelji. Kako bi ga sultan pridobio za svoju stvar, dao mu je visoki poloţaj svog namjesnika dok
ovaj još nije imao ni trideset godina. A kako bi otklonio moguću opasnost za sebe, poslao ga je
na kraj svijeta: ovamo, u Alamut. Tu se mlad, ţivota ţeljan ĉovjek nasmrt dosaĊivao. Sa svojim
ĉasnicima i podĉasnicima od jutra do mraka je pio, kockao se i prepirao. Za noći okupio je veliki
harem ţena, plesaĉica i pjevaĉica, a o tome što se potom tamo dogaĊalo u Reju se nisu usuĊivali
ni šapatom govoriti. Pripitomio je cijelo tovilište sokolova i geparda, pa je s njima lovio po
okolnim planinama i šumama. Uz to, proklinjao je sultana i kalifa zaklinjući se da će im se
osvetiti. I Malikšahu su sigurno stigle vijesti o njegovu naumu, no vladar je mislio: samo neka
me proklinje - kada barbari udare preko granice, morat će im se suprotstaviti ako mu je stalo do
vlastite glave. O svim tim stvarima Muzafer je priĉao Ibn Sabahu kada je stigao u Rej. I ja sam
se našao tamo, a jednom smo se, Muzaferovim posredovanjem, sreli s Mehdijem u lovu. Hasan
je od kairskog kalifa primio lijepu svotu zlatnika. Pet tisuća je ponudio zapovjedniku ako mu
preda zamak. S novcem bi, potom, mogao otputovati u Kairo, gdje bi ga Ibn Sabah posebno
preporuĉio i svojim prijateljima, a mladiveseljak mogao bi se predati velegradskom ţivotu.
Mehdi je smjesta bio spreman na to. Trebalo je naći naĉin kako da se opravda pred svojim
ljudima, te da sultan ne proganja njegove srodnike. A Ibn Sabah je htio upravo sultanu namjestiti
jednu od svojih igara. Rekao je: »Htio bih se domoći Alamuta nekim otmjenim, a istodobno
smiješnim udarcem, kako bi o tome priĉao cijeli Iran. Sultan bi se smijao i mislio: Ibn Sabah je
ostao stari vragolan. Kako god ga obrneš, svuda se pokaţe njegovo lakrdijaštvo. Neka se, zasad,
samo raduje.« Pretresali smo desetak mogućnosti. Tada mi pade na pamet stara bajka kako je
Didona osvojila Kartagu. Podsjetim Hasana, a on smjesta prihvati. Uzviknuo je: »E, brate, baš
sam to trebao!« I već su on i Mehdi do pojedinosti skovali plan. Pritom smo se sva trojica tako
smijali da smo se svi odreda zagrcnuli. Potom se sve dogodilo toĉno onako kako ti je, dragi moj
kapetane, priĉao tvoj vrli vojnik.
Na tu priĉu se cijelo društvo previjalo od smijeha.
— A što je onda bilo s Mehdijem? — upitao je Egipćanin, kada se prvotno veselje stišalo.
— Ti iz Kaira, on u Kairo — odgovorio je Grk. — I moţda upravo u ovom trenutku
uţiva s djevicama, s kojima si se ti prije njega naslaĊivao.
— Kladio bih se sto prema jedan — rekao je debeli dai — da se naš Ibn Sabah, otkad ga
je veliki vezir prognao s dvora u Isfahanu, promijenio u ozbiljnog ĉovjeka. Svuda o njemu
govore samo sa strahopoštovanjem i mnogi ga smatraju ţivim svecem. A po onome što si nam ti
sada ispriĉao, ostao je još uvijek stari šaljivdţija i zabavljaĉ.
— Nije dobro da o tome suviše govorimo — rekao je Grk mnogo tiše. — Naime, otkad je
u Alamutu, naš poglavar se znatno promijenio.
Danonoćno ĉuĉi u svojoj kuli i ne prima nikoga osim Ebu Alija. Sva nareĊenja idu samo
preko njega. Ĉovjeku je naprosto neugodno što nikada ne zna na ĉemu je.
U dvoranu je ušao Ebu Ali s novodošlim daijima. Svi su ustali s jastuka i naklonili se.
Veliki dai se ljubazno nasmiješio i pozdravio ih. Pozvao ih je da se rasporede tako da ne budu
predaleko od njega, a potom im se obratio:
— Ĉasni zbore ismailitskih daija i poglavara! Naš gospod Hasan ibn Sabah šalje vam
svoj blagoslov. Ujedno vas moli da blagoizvolite uzeti k znanju njegovu odsutnost. Upravljanje
našim velikim bratstvom, pisanje novih zakona i odredaba, a i njegove godine, onemogućavaju
ga da fiziĉki prisustvuje našem zboru. Prisustvovat će mu duhovno, a za sve što je vaţno ovlastio
je mene. Ja ću ga izvijestiti o tome što smo ovdje raspravljali i prenijeti mu vaše posebne ţelje.
Vijest da vrhovni poglavar neće sudjelovali na zboru teško je djelovala na daije koji su
došli sa strane. Ĉinilo im se kao da ih omalovaţava, kao da je postavio pregradu izmeĊu njih i
sebe, pa se sam nekud daleko i visoko odmakao.
Debeli dai je šapnuo Grku:
— Da to opet nije jedna od njegovih starih šala? Grk mu je odgovorio:
— Nije iskljuĉeno. Samo, bojim se da se pri toj šali radi o vašoj glavi.
Veliki dai je zamolio uĉitelje da ga izvijeste o svojim uspjesima kod uĉenika. Upravnik
škole Ebu Surake poĉeo je prvi. Stranim poglavarima predoĉio je opći plan nastave, a onda je
rekao što su dosad kod njega nauĉili.
— Od svih uĉenika prednjaĉi — rekao je — jedan mladić iz Save, unuk onog Tahira
kojem je, po nareĊenju velikog vezira, prije dvadesetak godine odrubljena glava. Nije samo
iznimno bistar i dobrog pamćenja, nego je i nadaren pjesniĉkim talentom. Iza njega bih posebno
spomenuo Dţafera, veoma ozbiljnog mladog ĉovjeka koji savjesno izuĉava Kur'an. Oštrouman
je, mada ne uvijek pouzdan, Ubejde, marljiv je. Naim...
Ebu Ali je zapisao imena i dodao kratku napomenu: Ibrahim je takoĊer stavio Ibn Tahira
na prvo mjesto. Kapetan Minuĉeher najviše je pohvalio Jusufa i Sulejmana dok je u oĉima
Abdulmalika prvi bio Sulejman, a odmah iza njega Ibn Tahir. Lijeĉnik je bio zadovoljan sa
svima i nije spominjao pojedinaĉna imena.
Strani daiji s ĉuĊenjem su slušali o tako strogoj i opseţnoj nastavi. Ono što su ĉuli
ispunjavalo ih je blagom sumnjom jer im nije bilo razumljivo krajnje znaĉenje i cilj tog odgoja.
Kada su uĉitelji završili svoja izlaganja, Ebu Ali je zadovoljno trljao ruke.
— Kao što ste upravo ĉuli, mi u Alamutu ne gubimo vrijeme. Sve raĉunice Našeg
gospoda, otkad je prije dvije godine osvojio ovaj zamak, pokazale su se toĉnima. Sultanu se još
ne ţuri da nam uskrati posjedovanje ove tvrĊave, baš kao što je Hasan ibn Sabah prije dvije
godine predvidio: naime, barbarima s one stranu granice svejedno je tko je poglavar utvrde. Kada
bi htjeli upasti u drţavu, isto tako bi napali nas kao i sultanovu vojsku. A isto tako bismo se
morali i mi braniti. Vrijeme koje nam je iz tih razloga ostavio sultan mi smo u utvrdi znali
iskoristiti. Naš poglavar izvršio je potpunu reorganizaciju cjelokupnog ismailizma. Svaki vjernik
izvjeţbao se u ĉeliĉnog vojnika, a svaki vojnik je ujedno i najvatreniji vjernik. No od svih mjera
naš poglavar smatra najvaţnijom onu kojom je bila ustanovljena škola za fidaije. Iz te škole izaći
će izabranici spremni na svaku ţrtvu. Prerano je da bismo mogli spoznati dalekoseţnosti te
ustanove, ali ovo vam, u ime Našeg gospoda, mogu reći: uskoro će biti naoštrena sjekira kojom
će biti posjeĉeno stabloseldţuĉkog roda. Moţda više nije daleko trenutak kada će se oglasiti prvi
udarac. Naše susjedstvo, sve tamo do Reja, danas je naklonjeno ismailizmu. I ako je istina ono
što nam javljaju naši izaslanici iz Huzistana, da će za kratko vrijeme veliki dai Husein Alkeini u
cijeloj zemlji pokrenuti opći otpor protiv sultana, tada već pribliţno moţemo znati kada ćemo i
mi našu snagu morati staviti na kušnju. Ali do toga, vjerojatno, ima još vremena pa do tada
djelujte, ĉasni daiji i poglavari, kao što ste do sada djelovali. Naime, pokušavajte doći do
pristalica za našu stvar idući od ĉovjeka do ĉovjeka.
Dok je od poĉetka govorio svakodnevnim, ujednaĉenim glasom, vremenom se poĉeo sve
više unositi. Mahao je rukama, lukavo ţmirkao i smješkao se. Ustao je s jastuka na kojima je
dotad sjedio podvijenih nogu i stao medu daije.
Nastavio je:
— Prijatelji moji! Donosim vam posebnu Sejiduninu poruku. Neka vam uspjesi u
pridobivanju istomišljenika ne zamagle oĉi! Uptavo sada je vaţan svaki pojedinac. Neka vas ne
zavede velik broj istovjernika, pa da kaţete: zašto bih se trudio pridobiti još ovog ili onog
pojedinca? Ta nema ni ugleda ni imetka. Moţda je upravo to onaj koji će pretegnuti vagu u našu
korist. Ne plašite se truda! Idite od ĉovjeka do ĉovjeka i pokušajte ga nagovoriti. Zato je prvo što
trebate zadobiti njegovo povjerenje. Ne smijete biti jednostrani, nego mijenjajte svoj pristup od
sluĉaja do sluĉaja. Kada vidite da je neko veliki vjernik i da ima neograniĉeno povjerenje u
Kur'an, pokaţite se i vi takvim. Govorite mu da vjera pod seldţuĉkim sultanima propada i da je
kalifu Bagdadu postao sultanov sluga. Ako vam odgovori da je imam u Kairu stranac i
samozvanac, sloţite se s njim, a ustrajte i u tome da s bagdadskim namjesnikom nije sve u redu.
Bit će vam lakše ako je predmet vašeg pridobivanja alijevac ili bar sklon tom uĉenju. Vidite li da
je ponosan na svoje iranske pretke, recite mu da naš pokret nema niĉeg zajedniĉkog s egipatskom
vladavinom. Ako su ga domaćini nepravedno zapostavljali, utješite ga govoreći da će, kada
zavladaju egipatski Fatimidi, u potpunosti ostvariti svoja prava. - Gdje naletite na razboritijeg
ĉovjeka koji se krišom, ili ĉak javno, podruguje Kur'anu i vjerskom uĉenju, recite mu da je
ismailizam u svojoj jezgri istovjetan slobodoumlju, te da je uĉenje o sedmorici imama samo
pijesak u oĉi i mamac za neuku gomilu. Tako obradujte svakog pojedinca prema njegovom
karakteru i njegovim nazorima, i neprimjetno ga dovedite do toga da poĉne sumnjati u pravilnost
postojećeg poretka. Uz to, pokaţite se skromnima i s malim zadovoljnim, ponašajte se prema
navikama i obiĉajima tog kraja i tog staleţa, a u svim nebitnim stvarima dajte za pravo svom
sugovorniku. Mora steći dojam da ste, doduše, uĉeni i iskusni, ali da ga, usprkos tome, visoko
cijenite i da vam je posebno stalo upravo do toga da baš njega izvedete na praviput. Kada ste
tako zadobili njegovo povjerenje, prijeći ćete na drugu toĉku svog plana. Objasnit ćete mu da
pripadate vjerskom bratstvu koje na svijetu ţeli uspostaviti pravdu i istinu, i koje se ţeli
obraĉunati sa stranim samodršcima. Uvucite ga u vatrene diskusije, pobudite u njemu
radoznalost, drţite se tajanstveno, nagovještavajte i obećavajte sve dok ga sasvim ne zbunite.
Tada traţite od njega da se zakune kako će šutjeti, objasnite mu uĉenje o sedmorici imama, ako
vjeruje u Kur'an srušite njegovu vjeru, govorite o našoj spremnosti i ĉeliĉnoj vojsci koja samo
ĉeka nareĊenje da se sukobi sa sultanom. Izvucite iz njega nove zakletve, povjerite mu da je u
Alamutu veliki prorok kojem se pokoravaju tisuće i tisuće vjernika, i tako ga pripremite da nam
se zavjetuje. Ako je bogataš ili ako bar ţivi u snošljivim imovinskim prilikama, izvucite od njega
veće svote novca, kako bi se time osjećao obaveznim. Prema starom iskustvu, ĉovjek se drţi
onoga u što je uloţio svoj novac. Od tih sredstava sitne svote dijelite siromašnim pristalicama, i
to u duljim razmacima kako biste ih drţali na uzici. Recite im da su to samo predujmi za nagradu
koju će primiti za svoju odanost ismailizmu od našeg vrhovnog poglavara. Kada je pojedinac
potpuno u vašim rukama, sve ĉvršće ga steţite u svoju mreţu. Govorite mu o strahotnim
kaznama koje će zadesiti otpadnike, o svetaĉkom ţivotu našeg vode i o ĉudima koja se dogaĊaju
oko njega. S vremena na vrijeme ponovo se vratite u isti kraj i ne ispustite nijednu uspostavljenu
vezu. Jer, kao što je govorio Naš gospod, nitko nije tako mali da ne bi mogao sluţiti našoj stvari.
Daiji i poglavari su s velikim zanimanjem slušali njegov govor. S vremena na vrijeme
osvrtao se prema ovome ili onome i mahao rukama ispred njega kao da samo njemu objašnjava.
— Sada ili nikada — uzviknuo je na kraju. — To neka bude naše geslo. Vi ste lovci i
ribari duša. Za to vas je izabrao Naš gospod i ponovo vas šalje u svijet da izvršavate njegove
upute. Ne plašite se niĉega, jer iza svakog od vas stoji ĉitava naša moć, stoje svi naši vjernici i
vojnici.
Potom je donio sanduk s novcem i poĉeo praviti obraĉun. Abdulmalik je sjedio pokraj
njega i otvorio veliku knjigu u koju su bili zapisani iznosi, koliko je koji ranije primio i što mu je
vrhovni poglavar još odredio.
— Odsad će svaki od vas primati stalnu godišnju plaću — rekao je Ebu Ali — koju
smatrajte nagradom za svoju vjernost i svoj rad.
Što budu veći uspjesi i zasluge pojedinca, time će biti viši iznos koji će mu biti
dodijeljen. Poglavari su predoĉili svoje posebne ţelje. Jedan je imao više ţena i djece, drugi dalji
put pred sobom. Treći je htio uzeti novac za svog druga koji nije mogao doći na zbor, ĉetvrti je
opet ţivio u kraju koji je bio posebno siromašan. Jedino je izaslanik huzistanskog velikog daija
Huseina Alkeinija donio sa sobom ĉak tri vrećice zlatnika, a za sebe i svog pretpostavljenog nije
traţio ništa.
— Ovaj vam mora sluţiti kao primjer — rekao je Ebu Ali i veselo zagrlio huzistanskog
izaslanika.
— Od razbojništva se dobro ţivi — šapnuo je el-Hakim daiju Zahariji i znaĉajno mu
namignuo. Naime, govorilo se da Husein Alkeini saĉekuje karavane na putovima koji vode iz
Turkestana, a po nareĊenju samog vrhovnog poglavara ili bar s njegovim znanjem ih pljaĉka. To
je jedan od izvora koji omogućava Hasanu Ibn Sabahu izdrţavanje njegovog brojnog bratstva.
Kada je isplata obavljena, domaći poglavari ugostili su došljake peĉenjem i vinom, pa se
upustili s njima u povjerljivije razgovore. MeĊusobno su se tuţili na svoje nevolje i brige, a bilo
ih je mnogo koji nisu sasvim vjerovali u konaĉan uspjeh ismailizma. Govorili su o svojim
obiteljskim stvarima. Ovaj je imao u Alamutu kćer, onaj negdje drugdje sina i razmatrali su
mogućnosti da meĊu njima dode do sklapanja braka. Svatko je htio imati svoju rodbinu pod
svojim okriljem i dugo su se prepirali oko toga tko će pustiti dijete da ode od njega. A kada su se
stari znanci ponovo dovoljno zbliţili, poĉeli su pretresati vrhovnog poglavara i njegove osobne
stvari. Naime, Ebu Surake je imao u svom haremu, na ĉuvanju, obje Hasanove kćeri, Hadidţu i
Fatimu. Prvoj je bilo trinaest, drugoj jedanaest godina. Hasan ih nikada nije traţio k sebi, niti je
pitao za njih otkad ih je prepustio Ebu Suraki. Dai je priĉao huzistanskom izaslaniku, koji je bio
njegov gost, da su djevojĉice sasvim uplašene i da zadrhte već na sam spomen oĉeva imena.
Takvo ponašanje Ebu Suraki nije odobravao, jer sam je bio njeţan otac. Što je s Hasanovim
ţenama, nitko nije znao. Nisu bile u zamku.
Izaslanik iz Huzistana je priĉao kako u Zur Gumbadanu, tvrĊavi koju je osvojio Husein
Alkeini, ţivi poglavarev sin Husein. PosvaĊao se s ocem i on ga je, za kaznu, predao
huzistanskom velikom daiju da kod njega sluţi kao obiĉan vojnik.
— Taj Husein je, stvarno, divlji poput zvijeri — rekao je izaslanik. — Ipak, da sam mu ja
otac, zadrţao bih ga kod sebe, jer kada ti je pred oĉima najlakše ćeš imati priliku da ga izmijeniš
ili bar donekle popraviš. Huseina je poniţenje samo uĉvrstilo u njegovoj tvrdoglavosti i zlobi pa
je Husein Alkeini imao s njim dosta glavobolje.
Gosti su ostali tri dana u Alamutu, ĉetvrtog dana u zoru krenuli su svaki u svoj kraj. Ţivot
u zamku vratio se svom redu sve dok ga iz njega nije izbacio neoĉekivani posjet.
 05.

Usred ljeta, jednog vrelog dana, pred Alamut je u pratnji petnaestorice konjanika dojahao
otprilike šezdesetogodišnji starac. Pred ulaskom u klanac zaustavila ga je straţa, pitala tko je i
što ga je dovelo u utvrdu. Rekao je da je bivši isfahanski gradonaĉelnik Ebul-Fadil Lumbani, da
dolazi iz Reja i da vrhovnom poglavaru donosi od tamošnjeg reisa veoma vaţnu vijest. Deţurni
ĉasnik je smjesta odjahao u tvrĊavu obavijestiti svog pretpostavljenog o dolasku stranca.
Bilo je to neposredno poslije treće molitve i uĉenici su upravo bili na poslijepodnevnom
odmoru kada je zvuk roga pozvao na zbor. Brzo su obuli sandale, opasali halje, zgrabili štitove i
oruţje pa pohitali u dvorište. Kapetan Minuĉeher i daiji Ebu Surake, Ibrahim i Abdulmalik već
su ĉekali na osedlanim konjima.
Mladići su uzjahali.
— Nešto se sprema — šapnuo je Sulejman svom susjedu i duboko udahnuo. Oĉi su mu
od oĉekivanja grozniĉavo zasijale.
U to je dotrĉao Ebu Ali i uzjahao svog niskog, kosmatog bijelca. Kratkim nogama obgrlio
je trbuh ţivotinje pa je izgledalo kao da su srasle uz njega. Potjerao je konja ispred uĉenika i
povikao im:
— Mladići! Dodijelio sam vam ĉastan zadatak da doĉekate uglednog ĉovjeka, dobrog
prijatelja Našeg gospoda. Taj ĉovjek je bivši isfahanski reis Ebul-Fadil, koji je ĉetiri mjeseca
skrivao našeg vrhovnog poglavara od potjere velikog vezira. Red je da mu priredimo doĉek koji
će odgovarati njegovu ugledu i njegovim zaslugama za našu stvar.
Podboo je konja i sa svom pratnjom odjurio preko mosta u klanac.
U meĊuvremenu, Ebul-Fadil je postao priliĉno nestrpljiv. Uznemireno se osvrtao prema
klancu, tamo gdje je išĉeznuo straţar. Njegov konj je, pod njim, tupkao u mjestu kao da osjeća
raspoloţenje svog gospodara.
Konaĉno je iz klanca nahrupila gomila konjanika. Došljak je meĊu njima prepoznao svog
starog prijatelja Ebu Alija. Galopom je dojahao k njemu i iz sedla ga zagrlio.
— Sretan sam što te mogu prvi doĉekati u zamku Alamut — rekao je.
— Hvala, i mene to raduje — odgovorio je Ebul-Fadil. Glas mu je odavao blago
negodovanje. — Ne gori vam baš pod petama. Nekad su tako drugi ĉekali da ih ja primim. Kao
što poslovica kaţe: danas meni, sutra tebi.
Ebu Ali se nasmiješio.
— Vremena se mijenjaju — primijetio je. — Ne ljuti se, stari moj. Htio sam ti prirediti
doĉek kakav priliĉi tvom ugledu.
To je oĉito utješilo Ebul-Fadila. Pogladio je lijepu srebrnu bradu i rukovao se s ostalim
daijima te s Minuĉeherom.
Kapetan je izdao zapovijed i ĉeta uĉenika se u krasnom rasporedu sjurila prema zaravni.
Na odreĊenoj udaljenosti iznenada su se razdvojili u dvije grupe koji su jezdile svaka za sebe, a
onda se, naizgled bez reda, raspršile. Oštar zviţduk i već su ponovo bile spojene. Ĉelne vode tad
su izdale zapovijed i konjanici su, uperenih kopalja, jurnuli jedni prema drugima. Izgledalo je
kao da će se sudariti i nabosti na koplja - ali u najljepšem redu mimoišli su jedni druge, okrenuli
konje, ponovo se spojili u jednu vrstu i vratili na polaznu toĉku.
— Krasni deĉki, uzorna ĉeta — uzviknuo je pohvalu Ebul-Fadil. — Znoj me oblio kada
su jurnuli jedni prema drugima.
 Ebu Ali se, obradovan, nasmiješio.
Izdao je zapovijed i krenuli su klancem prema tvrĊavi.
Kad su stigli u Alamut, kapetan Minuĉeher otpustio je uĉenike i izdao naredbu da se
pobrinu za reisovu pratnju i njihove konje. Potom se iza gosta i daija uputio prema zbornici.
Ebul-Fadil je putem razgledao utvrĊenja i zgrade, ĉudio se mnoštvu vojnika i stoke koja je pasla.
— Pa ovo je pravi pravcati vojni logor, prijatelju — rekao je naposljetku. — Mislio sam
da ću u zamku naletjeti na proroka, no izgleda da ću se sresti s vojskovoĊom. Nikako ne mogu
vjerovati da je ovo što sam vidio oko sebe djelo mog starog Ibn Sabaha.
— Zar ti nisam rekao da će te još mnogo toga iznenaditi? — smijao se veliki dai. —
Inaĉe, u Alamutu nas nema više od tristo pedeset, ali vojnici su, kao što si vidio, sjajno
uvjeţbani, a namirnicama i vojnim potrepštinama smo dobro opskrbljeni. U svakoj od susjednih
tvrĊava ima po dvjestotinjak pouzdanih boraca koji su oduševljeni našom stvari.
Cijela okolina nam je naklonjena i u sluĉaju opasnosti moţemo, u najkraćem vremenu, u
Alamutu okupiti do tisuću petsto ljudi.
— Ipak je to premalo, jako malo — promrmljao je Ebul-Fadil.
Ebu Ali ga je iznenaĊen pogledao.
— Kako to misliš?
— Pa ne mislite se valjda s tom šaĉicom oduprijeti cijeloj sultanovoj vojsci?
— Mislimo, nego što. Ali zasad valjda još nema opasnosti? Ebul-Fadil je zavrtio glavom.
— Govorit ću s Ibn Sabahom — rekao je. Daiji su se pogledali.
Stigli su na gornju terasu i pokraj straţara s buzdovanima ušli u zgradu vrhovnog
poglavara. U zbornici su ih oĉekivali ostali dostojanstvenici. Ebul-Fadil je medu njima uzalud
pogledom traţio svog starog prijatelja.
— Gdje je Ibn Sabah? — upitao je. Ebu Ali se poĉešao po bradi i odgovorio:
— Idem k njemu obavijestiti ga o tvom dolasku. Za to vrijeme daiji će te ugostiti i druţiti
se s tobom.
Odjurio je, a Ebul-Fadil je povikao za njim:
— Reci mu da nisam prevalio toliki put radi svoje zabave. Šalje me reis Muzafer s
vaţnom porukom. Bit će mu ţao svakog trena koji dopusti da ĉekam.
Mrzovoljno se opruţio po jastucima. Daiji su posjedali oko njega, a sluge ga posluţivahu
jelom i pićem.
— Baš mi tako izgleda kao da sam ja taj kome se ĉini usluga — mrmljao je napola za
sebe.
— Ne ljuti se, ĉasni šeiĉe — rekao je Ebu Surake. —Takvi su sada obiĉaji u Alamutu.
— Vrhovni poglavar nije mrdnuo iz svojih odaja otkad je osvojio tvrĊavu — objašnjavao
je Ibrahim. — Danima i tjednima ni s kim ne govori, osim s velikim daijem.
— Znamo mi ta sredstva — rekao je Ebul-Fadil. — Dok sam još bio reis u Isfahanu,
puštao sam onoga koga sam htio posebno smekšati da dugo ĉeka ispred mojih vrata. Ali dobrim
prijateljima ona su bila širom otvorena. Upravo Ibn Sabah bi mogao o tome govoriti.
— Guli smo, ĉasni šeiĉe, da si ga jednom ĉetiri mjesece skrivao u svojoj kući od potjere
velikog vezira — rekao je Grk i lukavo mu namignuo. Reis se glasno nasmijao.
— Je li ti rekao kako sam ga smatrao ludim? — upitao je. — Htio bih samo znati tko bi
tada u mojoj koţi mogao misliti drugaĉije?
— I ja sam nešto ĉuo o toj zgodi — primijetio je Ebu Surake. — Samo ne znam toĉno
kako je to bilo.
— Ako vas zanima, mogu vam ispriĉati — rekao je bivši reis i nakašljao se. Daiji su mu
brzo podmetnuli još nekoliko jastuka kako bi mogao udobnije leţati a potom su se tješnje zbili
oko njega.
Poĉeo je:
— Prošlo je mnogo godina otkad se ja i Ibn Sabah nismo vidjeli. Ĉini mi se da se on otad
popriliĉno promijenio. No, kada sam ga upoznao, bio je nenadmašan šaljivdţija i zabavljaĉ
kakvom nije bilo ravnog. Cijeli dvor se smijao njegovim ludostima. Kada bi sultan bio jako loše
raspoloţen, Ibn Sabah bi ga samo jednom svojom ludorijom smjesta oraspoloţio. Razumljivo je
što je veliki vezir ubrzo postao ljubomoran na njega i što mu je, na kraju, pošteno zapaprio. Ali,
Hasan je sretno pobjegao u Egipat i za godinu dana su se na dvoru jedva sjećali njegova imena.
Naravno, osim velikog vezira koji se, zapravo, bojao njegove osvete. Kada je do njegovih ušiju
došlo da je Ibn Sabah napustio Egipat, izdao je tajnu zapovijed svim svojim uhodama u drţavi da
nanjuše njegovo prebivalište i, ako ga nadu, da ga uklone s puta. Ali on kao da je u zemlju
propao... Jednoga lijepoga dana, iza zavjese na vratima moje sobe, stupi preda me nekakav šeik
sav umotan u odjeću putnika. Tako sam se prepao da me gotovo kap pogodila. Kada se pribrah,
povikah posluzi: »Ej, klipani! Tko je pustio ovog ĉovjeka u kuću?« Tada ĉovjek odgrnu krajiĉak
ogrtaĉa s lica i meni se nasmije ţiv, zdrav i veseo, moj stari Hasan... Tek tad me spopade uţas.
Brzo navukoh dvostruku zavjesu na vrata. »Jesi li poludio?«, upitao sam ga. »Stotinu vezirovih
pandura njuška za tobom, a ti došetaš u Isfahan i baneš, ni pet ni šest, poštenom muslimanu na
vrata.« Nasmiješio se i po starom obiĉaju potapšao me po ramenu. »E, moj reise«, rekao je.
»Bilo je mnoštvo mojih prijatelja dok sam još sultanovao na dvoru. A sada, kada sam u
nemilosti, zatvarate vrata preda mnom.« Što sam mogao? Volio sam ga i zadrţao sam ga potajno
u svojoj kući. Istina da je morao stalno ĉuĉati u svojoj sobi, ali bio je strpljiv, danima je škrabao
perom po nekim papirima, sanjario je i, kada sam ga posjećivao, zabavljao me veselim šalama i
dosjetkama. Jednom me iznenadio priliĉno ĉudnom izjavom. Da, to moram dodati: pritom se
tako dvosmisleno i lukavo smijuljio kao što uvijek radi kada se s nekim šali. Naravno, mislio
sam da se i taj put šali, i da mu se trebam smijati. Ali ovako mi je rekao: »Dragi prijatelju!
Trebaju mi samo dva ili tri ĉovjeka u koja se mogu potpuno pouzdati pa ću, za manje od godinu
dana, srušiti sultana i njegovo carstvo.« Tako sam se smijao da sam gotovo pukao od smijeha. A
on ti se najednom uozbilji, zgrabi me za ramena i prodorno mi se zagleda u oĉi. Od njegova
pogleda ţmarci su mi prošli niz kiĉmu. Rekao mi je: »Mislio sam sasvim ozbiljno, reise
Ebul-Fadile Lumbani.« Odskoĉio sam i blenuo u njega kao u deveto ĉudo. A tko ne bi blenuo
kada bi mu netko, tko povrh toga nije nitko, rekao da će s dva ili tri ĉovjeka srušiti drţavu koja se
prostire od Antiohije do Indije, i od Bagdada do Kaspijskog mora. Smjesta mi je sinula misao da
je od dugog samovanja i straha zbog proganjanja skrenuo pameću. Rekao sam mu nekoliko
umirujućih rijeĉi i oprezno se iskrao iz njegove sobe. Otrĉao sam lijeĉniku i molio ga da mi da
lijek protiv ludila. Taj lijek sam pokatkad na razliĉite naĉine nudio Hasanu, no odbio je, i tada
sam osjetio da više nije imao povjerenja u mene. Poglavari su se priĉi veselo smijali.
— Stvarno je izvrsna! — uzviknuo je Grk. — Sasvim je nalik na njega.
— A što danas misliš o onim Hasanovim rijeĉima, ĉasni šeiĉe? — upitao je Ebu Surake.
— Bojim se, stvarno se bojim da je mislio sasvim ozbiljno. Pogledom je išao od lica do
lica, vrtio glavom i ĉudio se.
Ebu Ali se vratio i rekao gostu:
— Hajdemo! Ibn Sabah te ĉeka.
Reis je polako ustao s jastuka, blagim naklonom se oprostio i otišao za velikim daijem.
Koraĉali su hodnikom. Na svakom kraju stajao je crn div i oslanjao se na teţak buzdovan.
Stigli su do uskog zavojitog stubišta koje se strmo dizalo prema vrhu kule. Poĉeli su se uspinjati.
 — Pa nije valjda Ibn Sabah vrh kule odabrao za svoje boravište? — upitao je reis nakon
nekog vremena i obrisao znojno ĉelo.
— Pogodio si, poštovani prijatelju.
Stubište je postajalo sve tješnje i sve strmije. Veliki dai je koraĉao kao da mu je dvadeset
godina. Ali zato je bivši reis sve teţe dahtao.
— Stanimo malo — rekao je naposljetku. — Zadihao sam se. Nisam više mlad.
Zastali su i reis je odahnuo. Potom su nastavili uspinjanje. Nakon nekog vremena
Ebul-Fadil je ponovo zagrmio:
— Tako mi oĉeve brade! Zar još nema kraja ovom prokletom stubištu? Nije li stari lisac
izabrao svoj brlog tako visoko da bi se opet ludirao s nama?
Ebu Ali se tiho hihotao. Kada su stigli na vrh stubišta, bivši reis je jedva disao. Glava mu
je bila oborena i sve do kraja nije primijetio straţara koji je ĉuvao prilaz. Kada je savladao
posljednje stube, gotovo je nosom udario u dvije gole crne noge. IznenaĊen, podigao je pogled i
odskoĉio od straha. Ispred njegaje, poput bronĉanog kipa, stajao polunag crnac, velik kao planina
i snaţan kao bik. Pokraj nogu drţao je teţak buzdovan koji bi reis jedva usudio podići objema
rukama.
Ebu Ali se nasmiješio i pridrţao starca da se ne otkotrlja dolje. Ebul-Fadil je oprezno
obišao straţara koji je ostao nijem i nepomiĉan na svom mjestu. Kada je reis odmakao
hodnikom, još jedanput se osvrnuo. Uhvatio je pogled koji ga je pratio. Crnac je skrenuo oĉi za
njim tako da se ukazala sablasna bjelina.
— Nisam vidio ni sultana ni šaha — promrmljao je gost — koji bi bio tako ĉuvan.
Neugodno društvo, ovakav buzdovanom naoruţan Afrikanac.
— Kairski kalif poslao je Hasanu na dar ĉitav odred takvih uškopljenika — rekao je Ebu
Ali. — To je najpouzdanija straţa koju moţeš zamisliti.
— Ne, ovaj vaš Alamut uopće nije po mom ukusu — smatrao je reis. — Nigdje uokolo
ne vidi se nikakva udobnost.
Stigli su do vrata ispred kojih je stajao straţar sliĉan ranijem. Ebu Ali je promrmljao
nekoliko rijeĉi i crnac je podigao zavjesu.
Ušli su u jednostavno namješteno predsoblje. Veliki dai se nakašljao. Iza jednog od
ĉilima na zidu nešto se pomaklo. Nevidljiva ruka ga je pridigla i ispod njega se ukazao vrhovni
poglavar ismailita Hasan ibn Sabah. Oĉi su mu sijale od radosnog ganuća. Brzim koracima
prišao je svom starom poznaniku i snaţno mu pretresao ruku.
— Vidi, vidi! Moj isfahanski domaćin! Pa nisi mi valjda opet donio lijek protiv ludila?
Veselo se smijao i pozvao oba starca u svoju sobu.
Reis se našao u udobno namještenoj sobi koja je po svemu podsjećala na prebivalište
znanstvenika. Nekoliko polica sa strane bilo je ispunjeno knjigama i spisima. Pod je bio
prekriven ćilimima a po njima su bile razmještene razliĉite astrološke sprave, instrumenti za
mjerenje i raĉunanje, tablice i pribori za crtanje, tintarnica i više gušĉjih pera za pisanje.
Gost je sve to obuhvatio zaĉuĊenim pogledom. Nikako nije mogao dovesti u vezu ono što
je vidio dolje u tvrĊavi s ovim što je sad bilo ispred njega.
— Dakle, ne donosiš mi lijek protiv ludila? — dalje se šalio Hasan i vragolasto gladio
lijepu, gotovo još sasvim crnu bradu. — Pa kakva te onda ĉovjekoljubiva namjera dovela ovamo,
u ovaj kraj svijeta?
— Istina, ne donosim ti lijek protiv ludila, moj Hasane — na kraju je progovorio reis. —
Ali Muzafer mi je priopćio vijest za tebe: sultan je izdao nareĊenje i emir Arslan Taš udario je s
vojskom od trideset tisuća ljudi iz Hemezana prema Alamutu. Turska konjica, njegova
predstraţa, mogla bi stići većdanas ili sutra pred Rudbar, a onda će za nekoliko dana biti pred
tvojom tvrĊavom.
Hasan i Ebu Ali su se kratko pogledali.
— Već? — upitao je Hasan i zamislio se. — Nisam raĉunao na tako brzu odluku. Mora
da se u meĊuvremenu nešto na dvoru promijenilo.
Pozvao je prijatelje da sjednu na jastuke. Sam se opruţio pokraj njih i, vrteći glavom,
razmišljao.
— Reći ću ti sve što znam — rekao je Ebul-Fadil. — A ti misli kako ćeš što prije
pripremiti sve i isprazniti utvrdu.
Hasan je šutio. Reis ga je krišom gledao. Na njemu se nije vidjelo da već ima šezdeset
godina. Bio je mladalaĉki gibak, ten mu je bio svjeţ, a krupne, pametne oĉi gledale su ţivahno i
prodorno. Bio je prije srednjeg nego visokog rasta, ni mršav ni debeo. Nos mu je bio dug i ravan,
usta puna i jasno ocrtana. Govorio je glasno i jasno, i gotovo uvijek s nekakvim šaljivim
prizvukom ili prikrivenom porugom. No, kada je razmišljao, lice mu se potpuno mijenjalo.
Smiješak je nestajao i nešto mraĉno, gotovo surovo pojavljivalo se u njegovim crtama. Ili je, pak,
izgledao odsutan i usredotoĉen na nešto nevidljivo, kao što su to ponekad ljudi koji su obdareni
snaţnom maštom. Takav je, ne htijući, izazivao strah kod onih koji su ovisili o njemu. Uopće,
moglo se reći da je bio lijep ĉovjek. Mnoge je zbunjivalo što je ĉesto pokazivao da je svjestan
svojih prednosti.
— Priĉaj, slušam — rekao je gostu i namrštio ĉelo.
— Ako još ne znaš — polako je otpoĉeo reis — reći ću ti da tvoj stari neprijatelj
Nizamulmulk više nije veliki vezir.
Hasan se trgnuo. Sav je zadrhtao.
— Što si rekao? — upitao je kao da ne vjeruje vlastitim ušima.
— Sultan je svrgnuo Nizamulmulka i na njegovo mjesto privremeno imenovao
sultanijinog tajnika.
— Tadţulmulka? — obradovao se Ebu Ali. — Pa on je naš saveznik.
— Sada više nije, otkada se sultanija nada da će njen sinĉić zakonski biti proglašen
prestolonasljednikom — objasnio je reis.
— Podlo izdajstvo — promrmljao je veliki dai.
Hasan je šutio i razmišljao. Nagnuo se naprijed i poĉeo prstom crtati nekakve krugove po
tepihu.
I starci su ušutjeli. Pratili su njegove kretnje i ĉekali da nešto kaţe.
— Ako je sultanijin tajnik došao na Nizamulmulkovo mjesto, onda je jasno da se naš
poloţaj na dvoru iz temelja promijenio — konaĉno je rekao Hasan. — To mi donekle kvari
raĉune. Mislio sam da ću imati mira do sljedećeg proljeća. Tada bih bio gotov sa svojim
pripremama... Ali, trebat će ih ubrzati.
— Da, gotovo sam zaboravio najvaţnije — upao mu je reis u rijeĉ. — Nizamulmulk je,
doduše, smijenjen s poloţaja vezira, ali je zato dobio zapovijed da u najkraće vrijeme istrijebi
ismailizam.
— Znaĉi, borba na ţivot i smrt — oštro je rekao Ebu Ali. — To je za velikog vezira isto
kao da je nareĊeno vuku da slisti obor ovaca.
— Ne, stvarno još nismo obor ovaca — nasmiješio se Hasan. U sebi se bio odluĉio za
nešto i vratila mu se ranija vedrina.
— Potrebne su nam hitne mjere — nastavio je. — Što misli Muzafer? Je li nam spreman
pomoći?
 — Detaljno smo raspravljali o svemu mogućem — odgovorio je Ebul-Fadil. — Voli te i
spreman je pokrivati tvoje povlaĉenje pred turskom konjicom. Naravno, protiv glavnine emirove
vojske i sam je nemoćan. — Razumijem, razumijem — rekao je Hasan. Oko usta i oko oĉiju
zatitrao je njegov stari, lukavi smiješak. — Ali kuda mi savjetuje njegova svjetlost da se
povuĉem?
— Upravo o tim mogućnostima smo najvatrenije diskutirali — odvratio je reis. Pravio se
kao da nije primijetio Hasanov prikriven podsmijeh. — Samo su ti dva puta otvorena, kraći
prema zapadu, ali koji vodi kroz zemlje divljih Kurda prema Bizantu i prema Egiptu, i dalji
prema istoku. Muzafer ti savjetuje taj put. Kod Merva ili ĉak već kod Nišapura mogao bi ti se
pridruţiti Husein Alkeini sa svojom vojskom i dalje biste se mogli zajedno povlaĉiti prema
Kabulu pa u Indiju gdje bi vam neki od tamošnjih knezova s radošću ponudio utoĉište.
— Izvanredan plan — obradovano je rekao Hasan. — A što ako moja vojska u odnosu na
sultanovu ne bude dovoljno pokretna?
— Razgovarali smo i o toj mogućnosti — rekao je reis i sasvim se primakao Hasanu. —
Ako ti se povlaĉenje sa svim tvojim ljudima ĉini nemogućim, onda Muzafer tebi i tvojim
najbliţima nudi pribjeţište kod sebe. Upravo zato je mene i poslao u zamak.
— Muzafer je bistar um i njegovu blagonaklonost neću zaboraviti. Ali on ne vidi što je u
mojoj glavi, u mom srcu.
Hasanov glas neoĉekivano je postao suh i ozbiljan.
— Alamut je neosvojiv — nastavio je. — Dakle, ostat ćemo u zamku. Uništit ćemo
tursku konjicu, i prije nego doĊe glavnina sultanove vojske, bit ćemo spremni.
Ebu Ali je pogledao Hasana uţarenim oĉima, oĉima punim povjerenja, a Ebul-Fadil se
prepao.
— Uvijek sam te, Hasane moj, smatrao spretnim i okretnim ĉovjekom
— rekao je. — U posljednje vrijeme tvoj ugled je tako porastao da o tebi govore po
cijelom Iranu. Dokazao si i svojim spletkama na dvoru da si nadasve sposoban drţavnik. Ali to
što sada namjeravaš iskreno me brine i plaši.
— Moje djelo je tek dopola završeno — odgovorio je Hasan. — Dosad sam se oslanjao
na drţavniĉku vještinu. A sad ću isprobati što moţe vjera.
Posljednju rijeĉ je nekako znaĉajno naglasio. Okrenuo se velikom daiju i rekao mu:
— Idi i sazovi poglavare na savjetovanje. Ljudstvo smjesta mora pod oruţje. Uĉenici će
sutra poloţiti ispit kako bi bili smjesta posvećeni u fidaije. Svi moraju sve znati... Ti ćeš umjesto
mene voditi veliki savjet. Reći ćeš poglavarima da nam se pribliţava posjet i da ćemo ga
doĉekati na ovom mjestu. Svaki neka ti kaţe svoje mišljenje, a kada budeš sve ĉuo, vratit ćeš se i
o svemu me izvijestiti. Kapetan neka podĉinjenima naredi pripremu svega potrebnog za obranu
tvrĊave.
— Sve će biti izvršeno onako kako si zapovjedio — rekao je veliki dai i ţurno otišao iz
sobe.
Odjeci bubnja i zvuk roga pozvali su ljudstvo na oruţje, a poglavare na zbor. Ebu Ali je
ozbiljnog lica ĉekao u zbornici. Stizali su daiji i ĉasnici. Kada su se okupili, veliki dai ih je
preletio pogledom i rekao:
— Sultan je smijenio velikog vezira i naredio mu da zatre ismailstvo. Hemezanski emir
Arslan Taš s trideset tisuća ljudi udario je prema Alamutu. Predstraţa turske konjice bit će danas
ili sutra pred Rubdarom, a za nekoliko dana zavijorit će se njihove crne zastave ispred vrata naše
tvrĊave. Gradonaĉelnik Reja Muzafer obećao nam je pomoć - ali još pouzdanija je naša
spremnost. Sejiduna me poslao da saznam vaše mišljenje kako bismo se najlakše suprotstavili
napadu. Kada ĉuje vaše savjete, poduzet će potrebne mjere.
Poglavari su se, sjedeći na jastucima, iznenaĊeni pogledavali. Poneko je nešto šapnuo
svom susjedu, ali dugo se nitko nije javio za rijeĉ.
— Kapetane, ti si iskusan vojnik — rekao je konaĉno Ebu Ali Minuĉeheru. — Što misliš
što je sada najhitnije?
— Napada turske konjice se ne trebamo bojati — odgovorio je kapetan.
— TvrĊava je spremna za obranu i strašno bi se opekao onaj tko bi nasrnuo na nju. Ali
veliko je pitanje koliko bismo dugo izdrţali opsadu trideset tisuća ljudi koji bi sa sobom dovukli
sprave i jurišne naprave.
— Koliko moţemo izdrţati s hranom koju imamo u utvrĊenju? — upitao je Grk.
— Dobrih pola godine — odgovorio je kapetan. — A ako brzo pošaljemo karavanu u
Rej, Muzafer nas moţe opskrbiti za još pola godine.
— To je vaţno — rekao je Ebu Ali i nešto pribiljeţio na tablicu. Sada se oglasio
Abdulmalik.
— Ja ovako mislim — rekao je. — Ne smijemo se dati prebrzo zatvoriti u tvrĊavu. Turke
moţemo potući na otvorenom polju, naroĉito ako nam Muzafer stvarno pošalje pomoć. Glavnina
sultanove vojske još je daleko.
Svi mladi ĉasnici bili su oduševljeni njegovim planom.
— Ne smijemo prenagliti — rekao je Ebu Surake. — Moramo misliti na to da su u utvrdi
naše ţene i naša djeca, i što će biti s njima ako bismo lakomisleno riskirali poraz na otvorenom
polju.
— Nisam li uvijek govorio — planuo je Ibrahim — da ţenama i djeci nije mjesto medu
borcima?
— Nisam jedini koji ima svoje u tvrĊavi — odvratio mu je Ebu Surake. Pritom je mislio
na Hasanove kćerke.
Dai Ibrahim ljutito stisnu usne.
— Dajem vam sjajan savjet — rekao je el-Hakim smijući se. — Natovarimo ţene i
djeĉurliju na deve i mazge pa ih pošaljimo Muzaferu, a odatle bismo, karavanom koja će se
vratiti, donijeli potrebne namirnice u utvrdu. To bi bila tri pogotka jednim udarcem. U tvrĊavi
bismo smanjili broj usta koje valja hraniti, oslobodili bismo se muĉnih briga za obitelji, a
karavana ne bi uzalud prešla pola puta.
— Pametna misao — priznao je Ebu Ali i na tablici napravio novu pribilješku.
Rasprava je postajala sve ţustrija. Pretresali su što im još nedostaje u tvrĊavi, prepirali se
o zadacima koji bi trebali pripasti pojedinim poglavarima, jedni savjetovali ovo, drugi ono.
Na kraju, Ebu Ali je dao znak za završetak. Zapovjedio je poglavarima da priĉekaju toĉne
upute i vratio se Hasanu na vrh kule.
U meĊuvremenu Hasan je od bivšeg isfahanskog gradonaĉelnika doznao što se na dvoru
promijenilo te se sultan odluĉio za tako nagle mjere. Naime, s dvorskim krugovima dosad je
imao vrlo dobre veze, jer je u veziru mlade sultanije Turkan Hatune, Tadţulmulku, imao svog
povjerenika.
Sultan Malikšah za prestolonasljednika je zakonito odredio svog prvoroĊenog sina
Berkijaruka, kojeg je rodila njegova prva ţena. Upravo tada jedvadesetogodišnji mladić u ratnom
pohodu pokoravao pobunjene knezove na granicama Indije. To vrijeme pokušavala je iskoristiti
mlada sultanija kako bi osigurala svom ĉetverogodišnjem sinĉiću Muhamedu iransko prijestolje.
Tom se planu najviše opirao Nizamulmulk. Vladar je ĉas podlijegao utjecaju svog starog vezira,
ĉas ĉarima lijepe ţene. Veliki vezir imao je snaţnu podršku, prije svega u bagdadskom kalifu i u
cjelokupnom sunitskom svećenstvu. Sultaniju su podupirali brojni Nizamovi neprijatelji i svi oni
koje je njegova moć uĉinila beznaĉajnim, a kako bi njena stranka imala protuteţu protiv
sunitskog svećenstva, sultanijin vezir potraţio je kontakte s alijevcima, meĊu kojima je sekta
ismailita s Hasanom na ĉelu najutjecajnija. Taj sukob na dvoru bio je za alamutskog gospodara
kao naruĉen. Garantirao je sultaniji da će njegove pristalice u cijelom Iranu podrţavati njenu
stvar, a Tadţulmulk mu je obećao kako će i Turkan Hatuna utjecati na vladara da ne brine
previše o njegovim podvizima na sjeveru Irana.
Tijekom dvije godine sultanija i njen tajnik valjano su ispunjavali svoje obećanje. Kada je
Nizamulmulk snaţno pritiskao na sultana da poduzme nešto protiv ismailita, njih dvoje su
sultanu umanjivali njegove podvige, kao da je sve nastojanje velikog vezira samo plod njegove
osobne mrţnje prema Hasanu ibn Sabahu. Sultan je u to rado vjerovao jer je, što se
prestolonasljednika tiĉe, više naginjao na Nizamovu stranu, a što se tiĉe ismailita tim prije
popuštao sultaniji i njenom veziru.
Sada je reis Ebul-Fadil priĉao Hasanu što je Muzaferu rekao njegov glasnik s isfahanskog
dvora. Kada je Nizamulmulk saznao da se Husein Alkeini utvrdio u tvrĊavi Zur Gumbadan i u
Hasanovo ime digao cijeli Huzistan protiv sultana, nasmrt se prepao. Znao je da ga s Hasanom
ĉeka teţak obraĉun i to ga je navelo da kod vladara primijeni posljednje sredstvo. Naime, prije
više godina izigrao je Hasana kod sultana time što ga je prikazao, sluţeći se lukavstvom, kao
neozbiljnog lakrdijaša koji je njega, vezira, namjeravao podlom prijevarom zbaciti s poloţaja na
dvoru. Sultan se razbjesnio i Hasan je morao preko noći pobjeći iz Isfahana. Otada sultan nije
uzimao ozbiljno Hasanove podvige. Sada mu je veliki vezir priznao da je tada Hasana lukavo
izigrao i da je poglavar ismailita u stvari opasno sposoban ĉovjek. Sultan je problijedio od
uvrijeĊenosti i gnjeva. Odgurnuo je od sebe starca koji je skrušeno kleĉao pred njim na
koljenima i povukao se u svoje odaje. Odatle je izdao nareĊenje da Nizam prestaje biti veliki
vezir i da je na to mjesto privremeno imenovan sultanijin tajnik. Ujedno je Nizam primio strogu
zapovijed da mora u najkraćem roku savladati Hasana i istrijebiti ismailizam. Bilo je razumljivo
što su sada sultanija i njen tajnik napustili svog dojuĉerašnjeg saveznika, jer je njennajopasniji
protivnik bio maknut s puta i sada su sami imali neograniĉen utjecaj na sultana...
Poslije tako burnih dana sultan je s cijelim svojim dvorom krenuo na putovanje prema
Bagdadu, kako bi tamo posjetio svoju sestru i njena muţa, kalifa. Naime, njega je htio ukloniti
kako bi za svog nasljednika odredio sina kojeg je ovaj imao upravo s njegovom sestrom.
Kada se Ebu Ali vratio s izvještajem, Hasan je bio upućen u sve detalje spletki na
isfahanskom dvoru. Sada je paţljivo saslušao mišljenja svojih poglavara. Kada je veliki dai
završio, ustao je i poĉeo koraĉati sobom goredolje. U sebi je sagledao situaciju i mislio što mu je
ĉiniti. Naposljetku je rekao Ebu Aliju:
— Uzmi tablicu i piši!
Veliki dai je sjeo na podvijene noge, stavio tablicu na lijevo koljeno i dohvatio pisaljku.
— Spreman sam, Ibn Sabaše — rekao je. Hasan je stao pokraj njega tako da mu je vidio
preko ramena, i poĉeo mu, donekle objašnjavajući, diktirati naredbe.
— Što se tiĉe turske konjice — rekao je — Abdulmalik je u pravu. Ne smijemo dopustiti
da nas prebrzo opkole u tvrĊavi. Doĉekat ćemo je na polju i tamo je potući. Moramo se pobrinuti
za to da nam Muzafer na vrijeme pošalje svoje ĉete u pomoć. Ti, Ebu Ali, preuzet ćeš
rukovoĊenje vojskom koja će doĉekati sultanove predstraţe, a Minuĉeher će se pobrinuti za
obranu tvrĊave. Doduše, malo će spustiti nos jer je ljubitelj krvavih obraĉuna, ali upravo njegove
sposobnosti su nam potrebne kako bi tvrĊava bila dobro pripremljena za sve što je oĉekuje...
Sljedeće što je veoma vaţno je da se što prije oslobodimo nepotrebnih usta koje treba hraniti i
svega što ide uz to. Abdulmalik mora do noći natovariti hareme sa ţenama i djeĉurlijom na stoku
i poslije posljednje molitve krenuti s karavanom na put. Muzafer je dobrodušan i, htio-ne htio,
morat će preuzeti ţivi tovar na svoja pleća. Glasnik mora smjesta u Rej da ga o svemu unaprijed
obavijesti. Pripremit će namirnice koje će naša karavana, vraćajući se, ponijeti sa sobom i odmah
poslati ljudstvo koje mu nije neophodno. Ţene i djecu neka neĉim zaposli kako ne bi nepotrebno
trpio štetu... A što ti namjeravaš, moj Ebul-Fadile?
Zajedljivim smiješkom ošinuo je reisa.
— Poći ću s Abdulmalikovom karavanom — odgovorio je bivši gradonaĉelnik. — Ni za
što na svijetu ne bih htio zaglaviti u ovoj mišolovci kada sultanova vojska udari na vas. Moji i
Muzaferovi savjeti nisu uvaţeni. Obavio sam svoju duţnost i ništa mi drugo ne preostaje nego
blagovremeno pobjeći.
— Ta odluka mi je kao naruĉena — nasmiješio se Hasan. — Tvoja pratnja bit će
dovoljna za zaštitu karavane, a Abdulmalik moţe uzeti sa sobom samo šaĉicu ljudi. Pri povratku
neka mu Muzafer da nešto svojih ljudi za osiguranje. Uzdam se u tebe da ćeš zbrinuti našu
haremsku svojtu.
A onda se ponovo okrenuo Ebu Aliju:
— Glasnik mora smjesta u Rudbar s naredbom Buzurg Umidu da dode u Alamut. Njega
osobno trebam. Zao mi je što je Huzistan tako daleko i što Husein Alkeini neće moći
blagovremeno stići u tvrĊavu. Ali i on mora biti obaviješten. Naime, ovdje će se dogaĊati takve
stvari da će i kasnija pokoljenja zanijemiti od ĉuĊenja...
Zadubljen u svoje misli, tiho se u sebi zahihotao. Izvjesno vrijeme je šutio, a onda rekao
reisu:
— Ĉuj, Ebul-Fadile! Ĉini mi se da me još smatraš budalom kao što si me smatrao u ono
naše isfahansko doba. Ti vidiš vojsku od trideset tisuća ljudi koja se uputila protiv nas — šaĉice,
a ne vidiš anĊele koji su se okupili da nam pomognu i koji će nas ĉuvati, kao što su nekoć ĉuvali
Proroka i njegove u Bici na Bedru.
— Šališ se, uvijek se šališ — odgovorio je Ebul-Fadil s kiselim smiješkom. Naime, bio je
malĉice uvrijeĊen, jer je mislio da ga Hasan ponovo zafrkava.
— Ne, ne šalim se, stari prijatelju — veselo je rekao Hasan. — Samo govorim donekle
slikovito. Kaţem ti, spremam vam iznenaĊenje tako da nećete vjerovati vlastitim ušima. Hoću
pokazati kakva je ĉuda vjera sposobna ĉiniti. Potom je nastavio s konkretnim uputama. Na kraju
je rekao Ebu Aliju:
— Obavijesti sve kakve sam im zadatke dodijelio. Izaberi glasnike i napiši potrebne
zapovijedi. Smjesta moraju na put. Abdulmalik neka mi, prije nego krene, dovede moje kćerke.
Kada sve obaviš, izaći ćeš pred okupljeno ljudstvo i objelodaniti da je sultan poĉeo rat s nama.
Reći ćeš uĉenicima da se pripreme jer sutra rano poĉinješ s ispitima. Budi ĉvrst i strog s njima,
iscijedi iz njih sve što znaju. Prijeti im da neće biti posvećeni — ali naveĉer ćeš ih okupiti u
bogomolji i posvetiti ih u fidaije. To neka im bude najsveĉaniji trenutak u ţivotu i ono najviše što
im je dano da na ovom svijetu postignu. Sve to treba biti po uzoru na ono ĉemu smo sami u
Kairu prisustvovali... Dakle, je li ti sve jasno?
— Sve mi je jasno, Ibn Sabaše.
Hasan otpusti oba starca. Opruţio se po jastucima i još jedanput razmislio o onome što je
odluĉio. Kada se uvjerio da ništa bitno nije izostavio, spokojno je zadrijemao.
Za sve to vrijeme ljudstvo je, na pripeci, ĉekalo u dvorištu. Vidjeli su poglavare koji su
odlazili u zgradu vrhovnog voĊe. Odatle se dugo nisu pojavljivali. Vojnici su teškom mukom
svladavali svoje nestrpljenje.
 Uĉenici su stajali poredani u dvije vrste ispred svoje zgrade. Bili su poravnani kao
ĉempresi i ukoĉeno su gledali ispred sebe. Još uvijek ih je ispunjavala ponosom ĉast što je baš
njima dodijeljen doĉek starog dostojanstvenika, ali postepeno je njihovo strpljenje poĉelo
popuštati.
Sulejman je prvi prekinuo šutnju.
— Volio bih znati što se to sprema — rekao je. — Moţda će jednom doći kraj ovom
prokletom školovanju.
— Ĉini mi se da bi htio nositi bradu prije nego što su ti se pojavile prve dlaĉice —
narugao mu se Jusuf.
Vrste su se zacerekale.
— A meni se ĉini — odvratio mu je Sulejman — da je tebe strah kako će ti se otopiti salo
na trbuhu. Zato i ne voliš ĉuti kada udare bubnjevi i zatrubi rog.
— Baš sam radoznao koga će od nas dvojice neprijatelj prije ugledati.
— Tebe, nesumnjivo. Na tim svojim dugim kracima ponosno ćeš viriti iza mojih leĊa.
— Ostavite se prepirke — umiješao se Ibn Tahir. — Spremate raţanj, a zec je još u šumi.
— Kada bih se pretvorio u muhu, mogao bih sad ĉuti o ĉemu razgovaraju poglavari —
rekao je Ubejde.
— Kako ćeš se tek htjeti pretvoriti u muhu onda kada se pojavi neprijatelj —
podsmijehnuo mu se Sulejman.
— Kada bi junaci pobjeĊivali otrovnim jezikom, onda bi ti bio prvi medu njima —
uzvratio mu je Ubejde. — Svekoliki Iran drhtao bi pred tobom.
— E, neki Ubejde bi drhtao i pred mojom šakom — dobacio mu je Sulejman.
Desetnik Ebuna je ţurno prošao pokraj njih. Šapnuo je onima koji su ĉekali:
— Izgleda da će biti vruće. Sultanovi su krenuli na nas.
Ušutjeli su. Obuzela ih je zebnja koja se, postepeno, pretvarala u oduševljenje i divlju
radost.
— Ipak jednom! — otelo se Sulejmanu iz srca. MeĊusobno su se gledali. Oĉi i obrazi su
im se ţarili, a s vremena na vrijeme ovaj ili onaj se nasmiješio. Proradila je njihova mašta. Pred
sobom su vidjeli junaĉke podvige, savladavali su teške zadatke, zasluţili su slavu i besmrtnost.
— Prokletstvo! Nije li već dosta ovog ĉekanja?! — planuo je Sulejman. Nije mogao više
mirno ĉekati. — Neka nam narede da uzjašemo konje i udarimo na krivovjernike.
Ebuna je s dvojicom ljudi vodio tri konja dvorištem. Bila su to dva vranca i Ebu Alijev
bijelac. Neko je prošaptao:
— Govorit će Sejiduna. Vrste su se uskomešale.
— Što? Tko će govoriti?
— Sejiduna.
— Tko to kaţe? Bijelac je Ebu Alijev, a jedan od vranaca pripada kapetanu.
— Ali, ĉiji je treći?
Straţa pred ulazom u poglavarstvo stala je mirno i podigla oruţje. Iz zgrade su izašli
veliki dai i ostali poglavari. Ebu Ali, kapetan i dai Ibrahim uzjahali su konje koje je doveo
desetnik. Ostale vode otišle su svaki svojoj ĉeti, stali ispred njih i zapovjedili pozdrav prema
vrhovnom poglavaru.
Ebu Ali je sa svojim pratiocima odjahao do ruba gornje terase. Podigao je ruku
zahtijevajući muk. U oba donja dvorišta zavladala je mrtva tišina. Veliki dai malo se pridigao u
stremenima i povikao snaţnim glasom:
— Vjernici ismailiti! U ime Našeg gospoda i našeg vrhovnog poglavara. Došao je
trenutak iskušenja i odvaţnosti. S oruţjem u ruci morat ćete dokazati svoju odanost, svoju ljubav
prema svetim muĉenicima i prema našem vodi. Po sultanovom nareĊenju, njegov krvnik, pasji
sin Arslan Taš, krenuo je s velikom vojskom na pravovjerne, da nas sve pokolje. Za nekoliko
dana zatrubit će rogovi njegove konjice ispred Alamuta i crna zastava psa Abasa zavijorit će se
ispred naše tvrĊave. Zato nareĊujem u ime Našeg gospoda: od ovog trenutka nadalje nitko neka
se, ni danju ni noću, ne odvaja od svog oruţja. Tko ne bude poštovao naredbu, bit će pogubljen
kao pobunjenik. Kada zatrubi rog, svi morate u najkraće vrijeme biti na svojim zbornim
mjestima. Vaše starješine dat će vam detaljne upute...
Okrenuo je konja i pogledao prema uĉenicima. Povikao im je:
— Vi, koji ste spremni da se ţrtvujete, ĉujte nareĊenje Našeg gospoda! Sutra ćete biti
pozvani na ispit. Tko poloţi, bit će naveĉer posvećen. Pozivam vas: saberite se, jer će posvećenje
u fidaije za svakog od vas biti najsvjetliji trenutak u ţivotu...
Ponovo se okrenuo cjelokupnoj vojsci. Njegov glas zagrmio je ĉitavim Alamutom.
— Borci za ismailitsku stvar! — uzviknuo je. — Sjetite se Prorokovih rijeĉi: borite se
kao lavovi, jer strah neće nikoga spasiti od smrti! Alah je Alah, a Muhamed je Njegov Prorok!
DoĊi, el-Mehdi!
Uĉenici su se uskomešali kao da je grom udario medu njih. Pred njima je bio veliki dan
ispita a nitko nije bio za njega pripremljen. Blijedi, gledali su se meĊusobno dok su se vraćali u
svoje odaje.
— Eto vraga! — uzviknuo je Sulejman. — Ništa ne znamo i bit će najbolje da se sami
javimo u vojnike.
— Da, svi ćemo se javiti, a onda neka s nama rade što hoće — sloţio se Ubejde.
Jusuf je od svih bio najmalodušniji. Neprestano je brisao oznojeno ĉelo i u sebi se nadao
da će ipak odnekud zasjati zraĉak nade.
— Hoće li stvarno biti tako strašno? — plašljivo je upitao.
— Ti ćeš tresnuti koliko si dug i širok — zlurado mu se nacerio Sulejman. Jusuf je blago
uzdahnuo i pokrio lice rukama.
— Što da radimo? — upitao je Naim.
— Jednostavno se baci u Šah-Rud. To će za tebe biti najbolje — rekao mu je Sulejman.
Onda je progovorio Ibn Tahir.
— Ĉujte, momci. Zar mislite da nas je Naš gospod zato izabrao za uĉenike da bi nas sada
ponizio do obiĉnih vojnika? Pa nešto valjda znamo! Moj je prijedlog da uzmemo naše zabilješke
i zajedniĉki ponovimo sve što smo dosad uĉili.
— Ti nam savjetuj! Ti nam ĉitaj! — javljali su se uĉenici jedan za drugim.
Ibn Tahir ih je pozvao na krov. Posjedali su po podu svaki sa svojim tablicama i
zabilješkama u rukama, a Ibn Tahir je postavljao pitanja i objašnjavao ono što im je bilo nejasno.
Polako su se primirili. Samo su s vremena na vrijeme ponekog od njih podišli ţmarci uz kiĉmu,
kada se prisjetio sljedećeg dana. Svi su još uvijek negdje duboko u srcu strepili od ispita i
zapravo su zaboravili na neprijatelja koji im se pribliţavao.
Na donjoj terasi, uz lijevu straţarsku kulu s golubarnicima, bila je prikljuĉena, topolama i
gustim ĉempresima zaklonjena, zgrada harema. Abdulmalik je poput jastreba upao medu ţene i
djecu i pozvao ih da se smjesta spreme za odlazak. Poslije njegove naredbe uslijedili su vika,
vrištanje, plaĉ i bezumno trĉanje. Uškopljeni ĉuvari gledali su sve to s bezbriţnim mirom, sve
dok ih dai nije natjerao da poĉnu pomagati ţenama pri selidbi.
U meĊuvremenu desetorica goniĉa dotjerali su deve i mazge pred zgradu. Došli su
gospodari i poĉeli se opraštati od ţena i djece.
 Ebu Surake je u zamku imao dvije ţene. Prva je bila njegovih godina, ostarjela i bezuba
ţenica. Rodila mu je dvije kćeri koje su bile udane u Nišapuru. Od svoje mladosti dai je bio
vezan za nju. Bila mu je potrebna kao majka djetetu.
Druga je bila mlada i s njom je imao kćer i sina koji su bili s Hasanovom djecom u
njegovu haremu. Tu ţenu je volio njeţno i sada, kada je odlazila, odjednom je postao svjestan
kako će mu strašno nedostajati. Teško se suzdrţavao da ne pokaţe svoje osjećaje...
El-Hakimova ţena bila je lijepa Egipćanka. Doveo ju je sa sobom iz Kaira. S njom nije
imao djece. Po haremu su o njoj govorili da je prije braka ţivjela ţivotom javne ţene. Rado je
priĉao drugim muškarcima o njenoj ljepoti, proklinjao svoju podĉinjenost i njenu vlast nad njim,
ali je pri svakom dolasku karavane u tvrĊavu gledao što će joj kupiti kako bi ju obradovao. Sav
posao umjesto nje obavljala je stara Etiopljanka, a ona se izleţavala na jastucima, dotjerivala,
odijevala u svilu i po cijele dane sanjarila...
Kapetan Minuĉeher imao je u tvrĊavi jednu ţenu, ali je doveo i troje djece od dviju
prethodnih ţena. Sada se od svih kratko oprostio. Naime, bojao se da će se raznjeţiti bude li se
predugo zadrţao...
Tako su se muškarci koji su imali obitelj u zamku opraštali i vraćali svojim muškim
duţnostima.
Ebu Surake i el-Hakim sreli su se putem i poĉeli razgovarati.
— Sada će biti još pustije i praznije u tvrĊavi — rekao je Ebu Surake.
— Moram pohvaliti one filozofe koji su tvrdili da je, osim jela i pića, uţivanje sa ţenom
još jedino dobro za kojim se isplati teţiti u ţivotu — odgovorio mu je Grk.
— Ali naši vrhovni poglavari ţive bez toga — uzvratio mu je dai. Lijeĉnik se podrugljivo
namrštio.
— Stvarno govoriš kao dijete, stari moj.
Primio je Ebu Suraku za rukav i sasvim tiho mu šapnuo:
— A što misliš da naši gospodari kriju tamo iza zidina? Nije valjda da uzgajaju maĉke?
Hajde, hajde. Bili bi glupi kada si ne bi to pošteno priuštili. Nas dvojicu još nisu zapale tako
utovljene guske kakve kljukaju tamo iza.
Ebu Surake je naglo zastao.
— Ne, to ti ne vjerujem — konaĉno je procijedio iz sebe. — Znam, tamo iza spremaju
nešto, ali sam uvjeren da to nije za njihovu zabavu nego za našu zajedniĉku korist.
— Ako nećeš, ne vjeruj — odgovorio mu je lijeĉnik gotovo uvrijeĊeno. — Samo ti
skrećem paţnju na to da svatko prvo misli na sebe.
— Gotovo da nešto zaboravih — rekao je reis Ebul-Fadil kada je predveĉer došao
Hasanu da se s njim oprosti. Lukavo je namignuo i nastavio:
— Stvarno sam ti nešto donio, mada to nisu lijekovi protiv ludila. Moţda će te
obradovati. Moţeš li pogoditi?
Hasan se zbunjeno nasmiješio. Najprije je pogledao reisa, potom Ebu Alija koji je stajao
sa strane.
— Zaista ne znam — rekao je.
— Ali ja ti poklonĉić neću dati sve dok sam ne pogodiš — muĉio ga je reis. — Bogatstva
imaš dovoljno, raskoš si prevladao. U svim svojim potrebama si skroman, osim u jednoj. Znaš li
sad?
— Moţda si mi donio neku knjigu?
— Dobro si naciljao, moj Hasane. Jeste nešto pisano. Ali tko je napisao?
— Kako da pogodim? Moţda je neko od starih? Ibn Sina? Nije? Dakle, neko od mladih?
Zar ne da je el-Gazali?
— Nije, njega ti nisam donio — nasmijao se reis. — On bi za tebe bio ipak suviše
poboţan... Sve ti je bliţi onaj ĉije ti djelo donosim.
— Alaha mi, ne znam na koga misliš. Ebu Ali se nasmiješio i upitao:
— Smijem li i ja pokušati, moţda pogodim?
— Radoznao sam, pokušaj — rekao je Hasan koji je bio klonuo duhom.
— Kladio bih se da ti reis donosi neki spis tvog starog prijatelja Omara Haj jama.
Reis se potvrdno nasmijao, a Hasan se rukom udari po ĉelu.
— Kako se nisam sjetio! — uzviknuo je.
— Donio sam ti ĉetiri pjesme koje je jedan moj poznanik u Nišapuru prepisao od samog
Omara. Mislio sam da ću te njima obradovati.
— Ljepši dar mi nisi mogao donijeti! — rekao je Hasan. — Zahvalan sam ti na paţnji.
Ebul-Fadil je izvukao ispod halje omot i predao ga Hasanu. Hasan ga je razmotao i
pogledao u njega. Zamislio se.
— To je ĉudno — rekao je nakon izvjesnog vremena. — Istog dana vijesti od obojice
školskih drugova, od Nizama i od Hajjama.
Ušao je uškopljenik i najavio dolazak Abdulmalika i Hasanovih kćerki.
— Hajde sada, stari prijatelju — rekao je Hasan i zagrlio reisa oko ramena. — Pobrini se
za naše ţene i djecu. A ako ti nekad nešto zatreba - tada me se sjeti i znaj da sam tvoj duţnik.
Dao je znak Ebu Aliju i obojica ga napustiše.
Abdulmalik je pridrţao zavjesu na ulazu i Hasanove kćerke, Hadidţa i Fatima, plašljivo
su ušle. Stale su do zida pokraj vrata, a dai je smjelo stupio pred vrhovnog poglavara.
— Doveo sam tvoje kćerke, Sejiduna — rekao je. Hasan je ošinuo kćerke oštrim
pogledom.
— Što ĉekate tamo kao dvije pokisle kokoši! Pridite bliţe! — izderao se na njih. — Vaša
majka mi vas je natovarila na vrat kako bih se, vidjevši vas, sjetio nje i ljutio se. Primio sam vas
kao što mi je nalagala moja oĉinska duţnost, a sada poĊite s ostalima iz harema Muzaferu u Rej.
Okrenuo se Abulmeliku i rekao mu:
— A ti, kaţi Muzaferu neka im daje jesti samo onoliko koliko zasluţe predući. Neka se
ne obazire na to što su moje kćerke. Ne budu li poslušne, neka ih proda kao robinje. Polovinu
novca od prodaje neka zadrţi na ime troškova koje će imati oko njih, a drugu polovinu neka
pošalje meni... Tako! Sada na molitvu, a onda na put!
Djevojĉice su poput dva mišića šmugnule kroz vrata. Hasan je još trenutak zadrţao
Abdulmalika.
— Muzafer će već znati kako postupati s njima. Mudar je ĉovjek, a i sam ima gomilu
djece.
Djevojĉice su pred ulazom ĉekale daija. Obje su plakale.
— Jesi li vidjela kako je lijep? — upitala je mlada.
— Samo, zašto nas uopće ne voli? — kroz suze je uzdahnula starija. Abdulmalik ih je
odveo iz kule i, tješeći ih, rekao:
— Ništa se ne bojte, prepeliĉice. Muzafer je zlatna duša. Ima gomilu djece i s njima ćete
se igrati i veseliti.
 06.

Kuhar je donio veĉeru, ali Hasan to nije ni primijetio. Zadubljen u svoje misli izvukao je
baklju iz postolja na zidu i pripalio je o svijeću. Izvjeţbanom, paţljivom kretnjom odgrnuo je
tepih na zidu kako se ne bi upalio i kroz ulaz ušao u tijesan hodniĉić iz kojeg je kratko stubište
vodilo na vrh kule. Drţeći baklju iznad glave, svijetlio je pred sobom i tako došao na gornju
platformu. Udahnuo je svjeţ, hladan zrak, te prišao nadzidu. Visoko je podigao upaljenu luĉ i
zavrtio njome tri puta iznad glave.
Odozdo, iz tame, ubrzo je primio sliĉan odgovor. Još jednom je zavitlao bakljom u znak
da su se sporazumjeli a potom se vratio u svoju sobu. Ugasio je baklju, utaknuo je u nekakav
tuljac i ĉvrsto se omotao širokim plaštem. Ponovo je odgrnuo pokrivku, sada na suprotnom zidu,
i kroz nizak ulaz ušao u tijesnu, krletki sliĉnu prostoriju koja je sva bila obloţena mekim
tepisima. S poda je digao teški bat i njime udario o metalni gong. Odjeknuo je rezak zvuk koji se
skrivenom ţicom prenio do podnoţja kule. Ćelija se odjednom pomakla i zajedno s Hasanom
poĉela spuštati pomoću mudro naĉinjenog kolotura, kojim su dolje upravljale nevidljive ruke.
Dug je bio put do dna. Za vrijeme voţnje Hasana su svaki puta obuzimali tjeskobni
osjećaji. Što kada bi iznenada popustila jedna karika stroja, ili kada bi se prekinuo konopac pa bi
u toj tijesnoj krletki tresnuo o kamenito tlo? Što ako bi jedan od crnaca, u koje se tako uzdao,
namjerno pokvario njegovu napravu i tako ga poslao do vraga? Ako bi kakav uškopljenik, u
trenutku prosvjetljenja, postao svjestan svog poniţenog ljudskog dostojanstva i udario svog
gospodara buzdovanom po glavi? Jedan od tih strašnih egipatskih straţara, koje je poput divlje
zvijeri krotio svojim pogledom i koji su gledali u njega kao zmija u frulu svog majstora? Sve je
uĉinio da ih uĉvrsti u njihovoj vjernosti. Na svijetu se nisu nikome pokoravali osim njemu.
Zadrhtao je svako tko je morao proći pokraj njih, ĉak je, pri susretu s njima, i Ebu Alija
obuzimala jeza. Oni su bili njegovo slijepo oruĊe zbog kojeg je ulijevao strah i svojim daijima i
ostalim poglavarima. Posredstvom njih je odozgo pritiskao podĉinjene, a da bi ih i odozdo
prikliještio, sada je pripremao fidaije. Nije sehtio zavaravati: daiji i poglavari nisu ni u što
vjerovali, i uglavnom su u svemu traţili osobnu korist. Taj ljudski mehanizam, ne htijući, morao
je usporeĊivati s koloturom kojim se spuštao u dubinu. Ako bi samo jedna karika otkazala, ako bi
samo jedna pretpostavka bila pogrešna, ĉitavo zdanje bi se srušilo. Samo jedan krivi proraĉun i
njegovo ţivotno djelo rasulo bi se u prah.
Mehanizam je prestao raditi i ćelija je pristala na dno kule. Crnac koji je upravljao
koloturom podigao je ĉilim. Hasan je zakoraĉio u hladnu veţu u kojoj je, udaran neĉujnim
vjetrom, nemirno plamsao plamen buktinje. Upro je oštar pogled u uškopljenika. Ponovo je bio
potpuno miran.
— Spusti most! — rekao je osorno.
Crnac je prihvatio polugu i snaţno je pritisnuo. Jedan od zidova poĉeo se spuštati. Zaĉulo
se klokotanje vode, u otvoru je zasvjetlucalo a onda se ukazao komadić zvjezdanog neba. Most
se spustio preko planinske rijeke. Na suprotnom kraju ĉekao je ĉovjek s bakljom.
Hasan je pohitao k njemu. Za njim se most podigao i ulaz u utvrdu bio je ponovo
zatvoren.
— Što ima novo, Adi? — upitao je.
— Sve je u redu, Sejiduna.
— Dovest ćeš Mirjam u lijevi paviljon, gdje ću je ĉekati. Kasnije ćeš otići po Apamu i
smjestit ćeš je u desni. Ali jednoj o drugoj ni rijeĉi!
— Kako ti kaţeš, Sejiduna. Obojica su se nasmiješili.
Pješĉanim putem stigli su do popreĉnog prokopa. Sjeli su u ĉun i Adi je zaveslao. Ubrzo
su skrenuli u boĉni rukavac i, naposljetku, pristali uz pješĉanu obalu. Išli su stazom po blagoj
uzbrdici, a onda po ravnom, izmeĊu cvjetnih vrtova do staklenog paviljona koji je u noći blistao
poput kristalnog dvorca.
Adi je otkljuĉao vrata. Ušao je i upalio smolu u svjetiljkama koje su bile postavljene u
svakom kutu. Usred paviljona zasvjetlucala je voda u okruglom ribnjaku. Hasan je odvrnuo
slavinu i vodeni mlaz šiknuo je gotovo do stropa.
— Da mi ne bude dosadno dok ĉekam — rekao je i legao na jastuke pokraj zida. — A
sada idi po Mirjam.
Slušao je ţuborenje vodoskoka i otjecanje vode. Toliko je bio zanijet tim osluškivanjem
da nije primijetio kada je Mirjam ušla.
— Mir s tobom, unuĉe Sabahov — pozdravila ga je.
Trgnuo se, a potom joj veselo mahnuo rukom da mu priĊe.
Odloţila je košaricu s jelom i pićem, otkopĉala ogrtaĉ tako da joj je skliznuo niz ramena i
spustila se na koljena pokraj njega. Poljubila mu je ruku koju je on, malĉice zbunjen, povukao.
— Kako napreduju djevojke? — upitao je.
— Po tvojim uputama, Ibn Sabaše.
— Dobro. Sad će biti kraj školovanja. Sultan je poslao vojsku na nas. Za nekoliko dana
ugledat ćemo je ispred zamka.
Mirjam je širom razrogaĉila oĉi. Gledala je Hasana koji se jedva primjetno smiješio.
— A ti si unatoĉ tome tako miran?
— Što ću? Dogodit će se onako kako je suĊeno. Zato ne vidim zašto me ne bi posluţila
vinom, kada si ga već donijela sa sobom.
Ustala je i pripremila dvije ĉaše. Bila je u ruţiĉastom svilenom haljetku u kojem je
spavala. Hasan ju je promatrao. Njene bijele, prozirne ruke nalijevale su iz vrĉa u ĉaše. Bila je
ĉisto savršenstvo. Hasan je prigušio u sebi uzdah neke neznane boli koja ga je neoĉekivano
obuzela. Znao je da je star i da na svijetu sve dolazi suviše kasno.
Ponudila mu je ĉašu i nazdravili su jedno drugom. Za tren je uhvatila u njegovu oku
vlaţan sjaj, ali mogla je samo naslućivati njegovo znaĉenje. Potom mu je na licu zaigrao stari,
obješenjaĉki smiješak.
Rekao je:
— Sigurno te kopkala radoznalost: što će mu ovi raskošni vrtovi sa staklenim
paviljonima i što će raditi s tolikim mladim djevojkama koje su školovane na tako, hm, poseban
naĉin. Ali nikada me nisi pitala, i vjeruj da znam cijeniti tu tvoju obzirnost.
Mirjam je uzela njegovu meku, mada snaţnu desnicu u svoje ruke, i razgledajući je,
rekla:
— Istina, unuĉe Sabahov, nisam te pitala, ali sam u sebi mislila štošta o tvojim
namjerama.
— Dat ću ti kraljevstvo ako si pogodila.
Hasan se smijao, istodobno i podrugljivo i dobrodušno.
— A ako stvarno jesam?
— Samo reci.
— Nisi li ove vrtove namijenio svojim vjernicima kao najvišu nagradu za njihovu
odanost i poţrtvovanost?
 — Daleko si od istine, draga moja.
— Tako sam mislila. Drugo ne znam. Mirjam je bila kao pokisla.
Hasan se u sebi zabavljao. Rekao je:
— Nekoć si mi se ţalila — sjećaš li se? — kako ti je na ovom svijetu strašno dosadno i
kako te više ništa ne moţe zanijeti i obradovati. Onda sam ti ja poĉeo tumaĉiti grĉke i naše
filozofe, upućivati te u nauku o prirodi, o skrivenimĉovjekovim pobudama i njegovim djelima,
objasnio ti, koliko sam bio u stanju, ustrojstvo svemira. Priĉao sam ti o svojim putovanjima, o
svojim neuspjelim podvizima, o knezovima, šahovima, sultanima i kalifima. Pritom sam ti ĉesto
govorio kako bih ti imao još toga za reći, ali da još nije došlo vrijeme za to. Jednom sam te pitao
bi li mi htjela pomoći srušiti sultana Malikšaha. Nasmiješila si se i odgovorila mi: »Zašto ne?«
Pruţio sam ti ruku u znak prihvaćanja tvog pristanka. Moţda si mislila da sam se šalio, ali noćas
sam došao kako bih te podsjetio na danu rijeĉ.
Mirjam ga je upitno gledala. Nije znala što znaĉe njegove ĉudne rijeĉi.
— Na još nešto bih te podsjetio, draga moja. Cesto si mi tvrdila da, poslije svega što ti se
u ţivotu dogodilo, ne moţeš više ni u što vjerovati. Odgovorio sam ti da su i mene kako ţivot,
tako i znanstveno prouĉavanje doveli do istog zakljuĉka. Upitao sam te: »Što je onda dopušteno
ĉovjeku koji je spoznao da mu je istina nedostiţna i da je, dakle, za njega nema?« Sjećaš li se što
si mi odgovorila?
— Da, Ibn Sabaše. Rekla sam ti otprilike ovako: »Kada neko spozna da je sve ono što
ljudi nazivaju srećom, ljubavlju ili radošću samoobmana koja je zasnovana na pogrešnim
pretpostavkama, onda mu postane strašno prazno u srcu, i jedino što bi ga još moglo razbuditi iz
tog mrtvila jeste riziĉna igra sa svojom sudbinom, i sudbinom drugih. Tko to moţe, njemu je sve
dopušteno«.
Hasan je radosno zazviţdao.
— Lijepo, draga moja. Noćas ti pruţam priliku da se poigraš sa svojom sudbinom, i
sudbinom drugih. Jesi li zadovoljna?
Mirjam je malo odmakla glavu i ozbiljno mu se zagledala u oĉi.
— Jesi li mi došao postavljati zagonetke?
— Ne. Samo sam ti donio nekoliko pjesama Omara Hajjama da mi ih ĉitaš. Baš noćas
moram puno misliti na svog starog prijatelja. Kao naruĉeno, danas mi je njima ukazao ĉast onaj
isfahanski reis koji me je nekoć, kao što sam ti priĉao, smatrao ludim. On je bio taj koji mi je
rekao da ćemo dobiti neprijateljski posjet.
Razvio je omot i predao ga Mirjam.
— Uvijek misliš ĉime bi me obradovao, Ibn Sabaše.
— Ne, ne. Samo sam sebi htio priuštiti radost da ĉujem tvoj glas. Znaš da sam nisam za
takve stvari.
— Dakle, da ĉitam?
— Da.
Naslonila je glavu na njegovo koljeno i ĉitala:
»Hajjame! Pijan si? Zaljubljen? Raduj se! Ako si se dan-dva opijao, ne ţali se! Što će
poslije biti s nama, ne pitaj! Jer dok jesi, ne znaš tko si. Nazdravljaj!«
— Kako mudro — rekao je Hasan, kada je završila. — Svi mi suviše mislimo na
»poslije« i zato nam »sada« uvijek izmiĉe. U ĉetiri retka — ĉitav pogled na svijet... Ali nastavi!
Nisam te htio ometati!
Mirjam je ĉitala:
»Vojska jutarnja već noć progoni. Vina mi natoĉi. Poljubi me. Ustani! Usnulih narcisa
obznani sjaj; Dosta si kraj nogu mi bila. Ustaj!«
Hasan se nasmijao, ali oĉi su mu bile vlaţne.
— Zna, stari moj, što valja na ovom svijetu — rekao je. — Zarana blaga omamljenost
vinom i lijepa djevojka pokraj nogu. Onda si stvarno poput kralja.
Mirjam je nastavila:
»Srce mi ţudi za licem rumenim; Ruka seţe ĉaši s vinom opojnim. I ja sam dio svake
ĉestice; Sve skupa ĉestice - samo jedno lice.«
— Svemir je u tebi, i ti si u svemiru. Da, tako je nekoć govorio Omar. Hasan se zamislio.
— Kako ga volim! Kako ga volim! — šaputao je više za sebe. Mirjam je produţila:
»Kada u proljeće vidim djevojaĉke oĉi, Dok mi u ĉašu pjenušavo vino toĉi;
— Ma kako se grešan prostome ĉinio -Gori od psa bio, ako bih u raj ţelio.«
— Kakva jednostavna istina! — uzviknuo je Hasan. — Cvjetno proljeće i djevojka koja ti
toĉi vino u ĉašu. Kakav ti je još raj potreban! Ali nama je suĊeno da se natjeravamo sa sultanom i
kujemo mraĉne planove.
Oboje su izvjesno vrijeme šutjeli.
— Ranije si mi htio nešto reći, Ibn Sabaše — konaĉno je progovorila Mirjam.
Hasan se nasmiješio.
— Da, nešto bih ti htio reći, ali ne znam kako poĉeti da me što bolje shvatiš. Dvadeset
godina nosio sam tajnu u sebi, krio je od svijeta, a sada kada je došlo vrijeme da je prvi put
nekom povjerim, najednom mi je ponestalo rijeĉi.
— Ĉiniš mi se sve nerazumljivijim. Kaţeš da si dvadeset godina nosio tajnu u sebi? A ta
tajna tiĉe se ovih vrtova? Obaranja iranskog carstva? Sve to je sasvim nejasno.
— Znam. Dok ti sve ne objasnim, ne moţeš razumjeti. Ti vrtovi, te djevojke, Apama i
njena škola, i na kraju: ti i ja, tvrĊava Alamut i ono što se krije iza nje, sve to su sastavni dijelovi
jednog dugoroĉnog plana koji sam iz mašte pretvorio u stvarnost. Sad će se morati pokazati jesu
li moje pretpostavke bile na mjestu. Potrebna si mi. Pred velikom smo provjerom. Za mene nema
puta natrag. Ne nalazim rijeĉi za ono što bih ti htio reći.
— Stalno me iznenaĊuješ, Hasane moj. Govori, paţljivo ću te slušati.
— Da bi me lakše shvatila, vratit ću se daleko unatrag, u svoju mladost. Kao što znaš,
roĊen sam u Tusu, a mom ocu bilo je ime Ali. Bio je protivnik Bagdada i suneta pa sam u kući
ĉesto slušao rasprave o tim stvarima. Svi ti vjerski sporovi oko Proroka i njegovih nasljednika
ĉinili su mi se jako zagonetnim i privlaĉili su me nekom neobiĉnom snagom. Od svih boraca za
muslimansku vjeru, mom srcu bio je najbliţi muĉenik Ali. Sve oko njega i njegova roda bilo je
puno tajanstvenosti. Najviše me potresalo proroĉanstvo da će Alah poslati na svijet nekog iz
njegova roda kao Mehdija, koji će biti posljednji i najveći od proroka. Pitao sam oca, pitao
njegovu rodbinu i prijatelje s kakvim znamenjem će se pojaviti el-Mehdi i kako ćemo ga
prepoznati, ali nisu mi znali reći ništa odreĊeno. Moja mašta bila je uspaljena: sada sam vidio
Mehdija u ovom ili onom daiju ili vjerniku, u ovom ili onom vršnjaku, a u samotnim noćima ĉak
sam se pitao nisam li moţda baš ja oĉekivani spasitelj. Kopkalo me, strašno me kopkalo da što
više saznam o tom uĉenju... Onda sam ĉuo da se u našem gradu skriva neki dai, po imenu Amire
Zerab, koji je jako dobro upućen u sve tajne o Mehdijevu dolasku. Raspitivao sam se o njemu i
jedan moj stariji bratić, koji nije bio naroĉito naklonjen alijevstvu, rekao mi je da spomenuti dai
pripada ismailitskoj sekti i da su pripadnici te sekte prikriveni sufiji i bezboţni slobodoumnici.
Tek to me zainteresiralo. Nemajući još ni dvanaest godina potraţio sam ga i odmah nasrnuo na
njega svojim pitanjima. Htio sam iz njegovih usta saznati je li ismailitsko uĉenje stvarno samo
prikriveno slobodoumlje i što je onda s Mehdijevim dolaskom. Amire Zerab mi je, s beskrajno
uzvišenim podsmijehom, poĉeo objašnjavati javno uĉenje ismailizma. Rekao je da je Ali bio
jedini pravomoćni Prorokov nasljednik i da će se Ismailov sin Muhamed, osmi iz Alijeva roda,
jednom vratiti na svijet kao el-Mehdi. Zatim je do sitnica razglabao o ostalim alijevskim sektama
i proklinjao one koji su tvrdili da će se dvanaesti imam, a koji neće biti iz Ismailove loze, ukazati
vjernicima kao el-Mehdi. Sve to sporenje oko jedne osobe ĉinilo mi se jadnim i sitniĉavim. O
nekoj tajni tu nije bilo ni traga ni glasa. Nezadovoljan sam se vratio kući. Odluĉio sam ne brinuti
više o tim vjerskim sporovima nego se, kao moji vršnjaci, radovati lakše dostiţnim stvarima.
Moţda bi mi to i uspjelo da nekoliko godina nakon toga u naš kraj nije došao drugi ismailitski
refik, Ebu Nedţ Seradţ. Potraţio sam ga i još ljutit na njegova prethodnika, koji mi nije mogao
otkriti tajnu, poĉeo sam ga ismijavati zbog sitniĉavosti njegova uĉenja koje je isto tako smiješno
poput sunitskog. Govorio sam mu da ni on ni njegovi vjerski istomišljenici ne znaju ništa
pouzdano o Mehdijevu dolasku i da vjernike, koji su ţeljni istine, samo vuku za nos... Sve
vrijeme, dok sam ga obasipao tom bujicom rijeĉi, oĉekivao sam da će jurnuti na mene i izbaciti
me kroz vrata, ali refik me mirno slušao. Primijetio sam da mu je tada na usnama zatitrao
nekakav zadovoljan smiješak. Kada mi je, na koncu, ponestalo rijeĉi, rekao je: »Ispit si odliĉno
poloţio, mladi prijatelju. Proriĉem ti da ćeš jednom postati velik i moćan dai. Sazrio si da ti
otkrijem pravo ismailitsko uĉenje, ali prije toga mi moraš obećati da ga nećeš nikome povjeriti
sve dok ne budeš posvećen.« Tim rijeĉima bio sam kao gromom pogoĊen. Dakle, ipak je moja
slutnja da postoji neka tajna bila toĉna? Zakleo sam mu se drhtavim glasom.
Rekao mi je: »Uĉenje o Aliju i Mehdiju samo je opsjena za masu vjernika kojima je ime
Prorokova zeta sveto i koji mrze Bagdad. Samo onome tko moţe shvatiti kaţemo, kao što je već
ustanovio kalif el-Hakim, da je Kur'an proizvod poremećenog mozga. Istinu ne moţemo
spoznati. Zato ne vjerujemo ni u što i sve smijemo ĉiniti.« Bio sam kao munjom ošinut. Prorok je
bio ĉovjek poremećenog mozga! Njegov zet Ali bio je budala jer mu je vjerovao! A uĉenje o
Mehdijevu dolasku, prekrasno, puno tajni o dolasku spasitelja, bilo je samo bajka, izmišljotina za
neuku gomilu! Povikao sam: »Zašto onda obmanjujete ljude?!« Oštro me pogledao i rekao: »Zar
ne vidiš da smo postali turske sluge? Da je Bagdad na njihovoj strani i da su mase nezadovoljne?
Njima je Alijevo ime sveto. Posluţili smo se njime kako bi ih okupili protiv sultana i kalifa.«
Jezik mi se zalijepio za nepce. Pobjegao sam kući kao raspamećen. Bacio sam se na svoj leţaj i
zaplakao. Posljednji put u ţivotu. Ĉarobni svijet rasuo mi se u prah. Obolio sam. Ĉetrdeset dana i
noći visio sam izmeĊuţivota i smrti. Na koncu je vrućica popustila, snaga mi se vratila, ali i u
ţivot se vratio neki drugi ĉovjek.
Hasan se zamislio i ušutio. Mirjam, koja sve vrijeme nije spustila pogled s njegovih
usana, tada ga je upitala:
— Kako to, Ibn Sabaše, da si tom bezboţnom uĉenju tako vjerovao dok te je prijašnji
uĉitelj sasvim razoĉarao?
— Pokušat ću ti to objasniti. Istina je da je prvi dai obznanjivao neke sasvim odreĊene
»istine«, ali iza njih sam osjećao nešto što je u meni pobuĊivalo sumnju u njih. Nisu utaţile moju
znatiţelju, moju ţudnju za istinom, za nekom višom spoznajom. Pokušavao sam ih prihvatiti kao
prave istine, ali srce ih je odbijalo. Da, i ono što mi je rekao drugi uĉitelj nisam odmah razumio.
Ali to uĉenje uvuklo se u moju dušu kao daleka slutnja neĉega mraĉnog i strašnog, što će se
jednom razotkriti mojoj spoznaji. Razum ga je htio odbaciti, ali srce ga je prihvatilo. Kada sam
ojaĉao nakon bolesti, odluĉio sam sav svoj ţivot podesiti tako da sazrem, da se uzdignem do tog
stanja u kojem mi refikova tvrdnja postaje razumljiva sama po sebi ili, pak, da jasno spoznam
njenu netoĉnost. Rekao sam sebi: »U stvarnom ţivotu treba provjeriti jesu li refikove tvrdnje
toĉne.« Odluĉio sam uĉiti sve i ne izostaviti ništa što ljudi znaju. Ubrzo mi se za to pruţila
prilika. Kao što mladosti priliĉi, nisam mogao šutjeti. Sa svakim tko me htio slušati poĉinjao sam
raspravu o stvarima koje su uznemirivale moj duh. Otac, koji je ionako bio na glasu kao
prikriveni alijevac, prestrašio se je. Kako bi otklonio sa sebe sumnju da je krivovjernik, poslao
me u školu u Nišapur, Muvafahudinu. Tada je taj ĉovjek bio na glasu kao uĉen pravnik i sunitski
dogmatik. Kod njega sam upoznao Omara Hajjama i kasnijeg velikog vezira Nizamulmulka... O
našem uĉitelju nemam što reći. Doduše, citirao je mnoge autore i Kur'an je znao od prvog do
posljednjeg sureta napamet, ali niti jednom jedinom kapljicom nije mogao smiriti moju strast za
spoznajom... Utoliko je na mene snaţnije djelovao susret s mojim školskim drugovima. Kasniji
vezir bio je isto kao i ja, iz Tusa, a imao je i isto ime: Hasan ibn Ali. Bio je osam ili deset godina
stariji od mene i njegovo je znanje, posebno iz astronomije i matematike, bilo jako široko. No
vjerska pitanja, traţenje istine same po sebi — sve to ga nije zanimalo. Tada mi je prvi put
postalo jasno kakvi ponori postoje izmeĊu pojedinaca. Nikada nije ĉuo da su kroz Tus putovali
nekakvi ismailitski uĉitelji i nikada nije zapao u krizu uma koja bi gotovo znaĉila smrt, kao što se
meni dogodilo. A ipak, njegov je razum bio snaţan i nadrastao je druge... Omar je, opet, bio
sasvim drugaĉiji. Bio je iz Nišapura i izgledao je pitom i miran, no kada smo bili sami, sa svime
se šalio i nikome nije sasvim vjerovao. Bio je veoma ćudljiv, katkad nevjerojatno duhovit tako
da bi ga ĉovjek danonoćno slušao, a ondaopet sanjar ili mrzovoljan. Silno smo ga zavoljeli.
Okupljali smo se svake veĉeri u vrtu njegova oca i kovali krupne planove za budućnost. Širio se
miris jasmina, noćni leptiri srkali su med iz njegovih cvjetova a mi smo sjedili ispod grmlja i
ispredali svoju sudbinu... Jednom, sjećam se kao da je to bilo sinoć, gonjen ţeljom da se
pokaţem pred njima, rekao sam da sam bio ĉlan tajnog ismailitskog bratstva. Priĉao sam im o
svojim susretima s onim uĉiteljima i objasnio im ismailitsko uĉenje. Njegovim jezgrom oznaĉio
sam borbu protiv seldţuĉkih vladara i protiv bagdadskog kalifa koji je postao njihov sluga. Kada
sam vidio njihovo ĉuĊenje, povikao sam im: »Hoćete li da se mi, potomci Husreva i iranskih
kraljeva, Rustema, Ferhada i Firdusija, predamo tim konjokradicama iz Turkestana?! Ako je
njihov barjak crn, naš neka bude bijel, jer sramotno je puzati pred tuĊinom i klanjati se
barbarstvu!« Pogodio sam ih u osjetljivu toĉku. »Što da radimo?«, upitao je Omar. Odgovorio
sam: »Moramo se pokušati što prije uspeti na vrh društvene ljestvice. Tko prvi u tome uspije,
duţan je pomagati ostaloj dvojici.« Pristali su, a onda smo se sva trojica sveĉano zakleli.
Ušutio je i Mirjam se tješnje privila uz njega.
— Stvarno, ţivot je poput bajke - rekla je zamišljenim glasom.
— Ali — produţio je Hasan — negdje duboko u mom srcu ostale su one bajke iz rane
mladosti, nepreţaljena vjera u Mehdijev dolazak i velika tajna o Prorokovu nasljedstvu. Ta rana
je još uvijek skrivena krvarila, još uvijek je peklo prvo veliko razoĉaranje. No, dokazi za uĉenje
kako ništa nije istinito poĉeli su se gomilati! Jer, isto kao što su alijevci branili svoje tvrdnje,
branili su i suniti svoje. Jednako su se svojim uĉenjem oduševljavali kršćani svih sekti, Ţidovi,
brahmani, budisti, oboţavaoci vatre i pogani. Filozofi svih usmjerenja tvrdili su svoje, pobijali su
jedan drugoga, jedan je vjerovao da postoji samo jedan bog, drugi da ih ima mnogo, treći, opet,
da nema boga i da je sve puki sluĉaj. Sve više i više poĉeo sam razumijevati uzvišenu mudrost
ismailitskih daija - istina nam je nedostupna, za nas nema istine. Što je onda pravilno ponašanje?
Ako si shvatio da ništa ne moţeš spoznati, ako ne vjeruješ ni u što, onda ti je sve došušteno, tada
slijedi svoje strasti. Je li to stvarno posljednja moguća spoznaja? Uĉiti, o svemu se propitivati, to
je bila moja prva strast. Bio sam u Bagdadu, Basri, Aleksandriji, Kairu. Prouĉio sam sve
znanosti: matematiku, zvjezdoznanstvo, filozofiju, kemiju, fiziku, prirodopis. Savladao sam
strane jezike, upoznao druge narode i mentalitete. Ismailitsko uĉenje mi je postajalo sve bliţim...
Ali bio sam još mlad i poĉelo me uznemirivati što većina ĉovjeĉanstva ţivi u zabludi i predaje se
glupim izmišljotinama i laţima. Uĉinilo mi se da je moj zadatak na ovom svijetu sijati istinu,
ĉovjeĉanstvu otvoriti oĉi, osloboditi ga njegovih zabluda i spasiti ga od opsjenara koji gakljukaju
laţima. Ismailizam mi je postao barjakom borbe protiv laţi i zabluda, a samoga sebe osjećao sam
kao bakljonošu koji treba osvjetljavati ĉovjeĉanstvu put iz tame njegova neznanja. Kako sam se
opet grdno prevario! Doduše, sva naša bratstva su me prihvaćala kao velikog borca za
ismailizam, ali kada sam vodama izloţio svoj plan po kojem treba prosvjećivati mase, klimali su
glavama i upozoravali me. Svuda su me istiskivali a onda mi se uĉinilo da poglavari namjerno
kriju istinu od naroda i iz sebiĉnih ciljeva drţe ga u zabludi. Zato sam se na svojim putovanjima
poĉeo obraćati direktno masama. Govorio sam im na sajmovima, u karavansarajima i na
hodoĉašćima da je sve u što vjeruju pogrešno i da će, ne otresu li se svih tih bajki i laţi, umrijeti
ţeljni a uskraćeni za istinu. Posljedica toga bila je da sam morao bjeţati od kamenovanja i grdnih
psovki. Onda sam pokušao bistrijim pojedincima otvoriti oĉi. Mnogi su me paţljivo slušali, ali
kada bih završio, odgovarali su mi da su i sami ponekad posumnjali, no da im se ĉini korisnijim
drţati se neĉeg ĉvrstog nego lutati u vjeĉnoj neizvjesnosti i neprestanom poricanju. Ne samo
prostim ljudima iz gomile, nego i višim duhovima, opipljiva laţ bila je draţa od neuhvatljive
istine. Propali su svi pokušaji da dovedem do spoznaje bilo pojedince, bilo mase, jer sama istina,
koja je za mene bila na vrhu svih vrijednosti, za ostalo ĉovjeĉanstvo bila je bezvrijedna. Dakle,
odrekao sam se svog naumljenog poslanstva i predao se. Na te pokušaje izgubio sam mnoge
godine. Tada sam pogledao što su u meĊuvremenu postigli moji školski drugovi i vidio da sam
zaostao daleko iza njih. Moj imenjak iz Tusa stupio je u sluţbu nekog seldţuĉkog kneza i upravo
tada ga je tadašnji sultan Alp Arslanšah, zbog njegovih drţavniĉkih sposobnosti, pozvao za
vezira na svoj dvor. Omar se proĉuo kao matematiĉar i zvjezdoznanac, a Nizamulmulk, vjeran
svom obećanju iz mladosti, pobrinuo se da iz drţavne blagajne dobiva godišnju potporu od
tisuću dvjesto zlatnika. Prohtjelo mi se posjetiti Omara na njegovu posjedu u Nišapuru. Krenuo
sam na put, bit će od tada nekih dvadesetak godina, i iznenadio svog starog školskog druga
okruţenog vinom, djevojkama i knjigama. Moje lice vjerojatno nije ulijevalo naroĉito
povjerenje. Ĉak i taj ravnodušni ĉovjek se trgnuo kada me ugledao. »Pa kakav si to?!«, uzviknuo
je kada me prepoznao. »Tako si suh i opaljen da bi ĉovjek pomislio kako stiţeš ravno iz pakla...«
Zagrlio me i pozvao da ostanem kod njega kao njegov gost. Prepustio sam se udobnosti i poslije
mnogo godina konaĉno uţivao u miru, te u duhovitim i mudrim razgovorima uz vino. Jedan
drugom ispriĉali smo sve što nam se bilo dogodilo, povjerili smo jedan drugom svoja gledišta i
ţivotna iskustva, i na obostrano ĉuĊenje utvrdili da smo, svaki svojim putem, došli do
iznenaĊujuće sliĉnih zakljuĉaka. On se gotovo uopće nije maknuo od kuće, a ja sam proputovao
gotovo pola svijeta. Rekao je: »Ako bi mi bila potrebna potvrda da sam u svom traganjuna
pravom putu, onda sam je danas dobio iz tvojih usta.« A ja sam mu odgovorio: »Sada, kada
govorim s tobom i dok se tako dobro slaţemo, osjećam se poput Pitagore koji je ĉuo kako bruje
zvijezde u svemiru i usklaĊuju se s harmonijom sfera.« Govorili smo o mogućnostima spoznaje.
Rekao je: »Konaĉna spoznaja je nemoguća, jer naša ĉula laţu. A ona su jedini posrednik izmeĊu
stvari koje nas okruţuju i naših misli, našeg uma.« - »Isto tvrde Demokrit i Protagora«, potvrdio
sam. »Zato su ih ljudi osudili za bezboţništvo, a u zvijezde podizali Platona koji ih je kljukao
bajkama.« - »Masa je oduvijek bila takva«, nastavio je Omar. »Boji se neizvjesnosti i zato joj je
laţ, koja tvrdi nešto odreĊeno, draţa i od uzvišene spoznaje koja joj ne nudi ĉvrst oslonac. Tu
ništa ne pomaţe. Tko hoće biti prorok masama, mora postupati s njima kao roditelji s djecom:
mora ih hraniti bajkama i izmišljotinama. Zato će mudrac ostati uvijek daleko od njih.« - »Ali,
ipak su Krist i Muhamed ţeljeli masama dobro?« - »Jest«, odvratio je. »Ţeljeli su im dobro, ali
su spoznali i svu njihovu oĉajnu bijedu. Saţaljenje ih je nagnalo da im doĉaraju bajku o raju,
koju će prihvatiti kao onozemaljsku nagradu za sve ovozemaljske patnje.« - »Što misliš, zašto je
Muhamed dopustio da tisuće padnu za njegovo uĉenje koje je zasnivao na bajci?« - »Mislim,
zato«, rekao je, »jer je znao da bi se i inaĉe poklali iz još niţih pobuda. Htio im je stvoriti carstvo
sreće na zemlji. Da bi to postigao, izmislio je svoj razgovor s arhanĊelom Dţibrilom, inaĉe mu
ne bi vjerovali. Obećao im je, poslije smrti, rajsku raskoš i time ih uĉinio hrabrima i
nepobjedivima.« - Razmislio sam i rekao mu: »Ĉini mi se da danas više nitko ne bi išao s
radošću u smrt samo zbog obećanja da će potom stići u raj.« - »I narodi stare«, odgovorio je. »U
ljudima je otupila misao na raj i više ne pobuĊuje nikakvu radost. Ljudi vjeruju u njega još samo
zato što su prelijeni da se prihvate neĉeg novog.« - »Dakle, misliš«, upitao sam ga, »da bi danas
prorok, koji bi obećavao masama raj kako bi ih pridobio, loše prošao?« - Omar se nasmiješio.
»Veoma loše. Jer, niti je moguće dvaput upaliti istu baklju, niti ponovo procvjeta uveli tulipan.
Narod je zadovoljan svojim malim uţicima. Nemaš li kljuĉ koji bi mu ţivom otvorio vrata raja,
bolje je da napustiš svaku pomisao kako ćeš mu postati prorokom.« Kao gromom pogoĊen,
uhvatio sam se za glavu. Omar je u šali izrekao misao koja se u mojoj duši rasplamsala poput
poţara. Da, narodi su htjeli bajke i izmišljotine, jer su voljeli opsjenu u kojoj su bludili. Omar je
pio vino, a u meni se, u trenu, rodio plan koji mi se ĉinio tako ogroman i neizmjeran, da ga svijet
još nije vidio. Iskušati ljudsko sljepilo do njegovih krajnjih granica! Doseći, njime, najvišu moć i
neovisnost od cijelog svijeta! Otjeloviti bajku! Pretvoriti bajku u stvarnost kako bi o njoj
govorila i kasnija povijest! Napraviti veliki pokus s ĉovjekom!
Hasan je odgurnuo Mirjam od sebe i skoĉio. Uspaljen, kakvog ga još nije vidjela, poĉeo
je trĉkarati oko bazena. Bilo je neĉeg zastrašujućeg u njemu. Uĉinilo joj se da je moţda lud.
Poĉela je naslućivati smisao njegovih rijeĉi. Upitala je plašljivim glasom:
— I što si onda uĉinio?
Hasan je naglo stao. Pribrao se, savladao, i oko usana mu je zaigrao napola šaljiv, a
napola podrugljiv smiješak.
— Što sam onda uĉinio? — ponovio je za njom pitanje. —Traţio sam mogućnost da
ostvarim bajku pa sam konaĉno dospio u Alamut. Bajka je oţivjela, raj je stvoren i sad samo
ĉeka svoje posjetioce.
Mirjam se sasvim zanijela njime. Gledala mu je u lice i polako rekla:
— Ti bi mogao biti onaj kakvim sam te nekoć sanjala. Hasan se veselo nasmiješio:
— Dakle, tko sam?
— Dopusti da se izrazim donekle slikovito: strašni sanjar iz pakla. Hasan je prasnuo u
ĉudan smijeh.
— Veoma laskavo — rekao je. — Sada znaš moje namjere i vrijeme je da ti dam toĉne
upute. Tko god se od stanovnika vrtova pred posjetiocima oda, bit će pogubljen. Ti ćeš o svemu
šutjeti. Neću ĉiniti iznimke. Nadam se da si me razumjela. Djevojkama treba objasniti da se iz
više razloga moraju ponašati kao da su u pravom raju. To je zasad tvoj zadatak. Pripremi se za
njega. Sutra naveĉer me ponovo ĉekaj. Laku noć!
Uz obalu ĉekao ga je Adi s ĉunom. Sjeo je u njega i tiho zapovjedio:
— Apami!
Njegova stara prijateljica ĉekala ga je u paviljonu sasvim sliĉnom prethodnom. Ĉas je
leţala veliĉanstveno ispruţena na jastucima, ĉas ju je ponovo obuzelo nestrpljenje pa je ustajala i
ţurno koraĉala prostorijom. Neprestano je pogledavala prema vratima, govorila sama sa sobom,
ljutila se i poluglasno proklinjala, mahanjem ruku objašnjavala nešto svom nevidljivom
sugovorniku. Ĉuvši korake, dostojanstveno se uspravila i prišla ulazu.
Kada ju je Hasan ugledao, jedva je suzdrţao podrugljiv smiješak. Bila je u svojoj
najsveĉanijoj haljini. Oko vrata i na ušima, na rukama i nogama nosila je sav svoj nakit. Na glavi
je imala krasnu zlatnu dijademu optoĉenu blještavim draguljima. Gotovo ista takva bila je prije
trideset godina u Kabulu kada ju je upoznao na sveĉanosti kod nekog indijskog kneza. Ali kakva
je razlika bila izmeĊu one i ove Apame! Umjesto nekadašnjih punih, jedrih udova, sada je bila
košĉat kostur prevuĉen uvelom, mrkom i naboranom koţom.
Upale obraze je kriĉavo narumenila, isto tako usne, a kosu, obrve i crepavice obojila je
crnilom. Hasanu se uĉinila kao ţivi simbol prolaznosti svega što je od mesa i kostiju.
Ovlaš mu je poljubila desnu ruku i pozvala ga da sjedne s njom na jastuke. Zatim mu je
prijekorno rekla:
— Dolaziš od one. Nekoć me nisi ostavljao da ĉekam ni koliko je trebalo da sjednem.
— Svašta — rekao je Hasan i mrzovoljno trepnuo oĉima. — Pozvao sam te radi vaţnih
stvari. Ostavimo prošlost, ionako nam je nitko ne moţe oduzeti.
— Je li ti moţda ţao?
— Jesam li tako nešto tvrdio?
— Nisi. Ali...
— Nikakvo »ali«! Pitam te je li sve spremno?
— Sve je kao što si naredio.
— Vrtovi će dobiti goste. Ţelim se potpuno pouzdati u tebe.
— U to ne sumnjaj. Nikada neću zaboraviti da si me onih godina izvukao iz bijede.
— Dobro. Kako napreduje škola?
— Kako uopće moţe napredovati kada u njoj sjede mlade guske.
— Dobro.
— Smatram svojom duţnošću na nešto te upozoriti. Ti tvoji uškopljenici ne ĉine mi se
dovoljno pouzdanim.
Hasan se nasmijao.
— Stara pjesma. Zar ne znaš ništa drugo?
— Ne mislim time da se ne bismo mogli uzdati u njih. Za to se suviše boje. Ali mi se ĉini
da je nekima ostalo nešto muškosti.
Hasan je postajao sve raspoloţeniji.
— Zar si ih provjeravala? Ogorĉeno se odmakla od njega.
— Što misliš o meni? S takvim psima!
— A kako si inaĉe došla na tu zabavnu misao?
— Motaju se oko djevojaka, i to sumnjivo! Neće mi se sakriti. I još nešto...
— Da!
— Posljednji put mi je Mustafa iz daljine nešto pokazao. Hasan se tresao zadrţavajući
smijeh.
— Ne budali. Stara si i krmeljiva. Nešto drugo ti je podmetnuo kako bi se našalio s
tobom. Zar misliš da bi se, vidjevši tebe, uzbudio?
— Sramotiš me. Ali neka ti samo pokvari djevojke.
— Ionako nisu ni za što bolje.
— A za jednu bi ti bilo bar malĉice ţao?
— Hajde, hajde. Zar ne vidiš da sam star?
— Još uvijek ne toliko da se ne bi mogao zaljubiti do ušiju. Hasan se u sebi boţanski
zabavljao.
— Kad bi to stvarno bilo tako, na tome bi mi mogla samo ĉestitati. Na ţalost, sam se
osjećam kao ugašeni vulkan.
 — Ne pretvaraj se. Istina, tvojim godinama bi odgovaralo nešto zrelije.
— Vjerojatno Apama? Hajde, hajde, stara moja. S ljubavlju je kao s peĉenjem: što su
stariji zubi, to janjetina mora biti mlada.
Apami su navrle suze na oĉi, no ipak je junaĉki izdrţala to peckanje.
— Zašto si se prihvatio jedne? Zar ne znaš staru mudrost da ĉesta promjena odrţava
muškarca svjeţim i poduzetnijim? Sam Prorok je dao primjer. Posljednji put sam gledala u
kupaonici mladu prepelicu. Sve je na njoj gipko i jedro. Odmah sam pomislila na tebe. Jedva da
joj je ĉetrnaest godina...
— I zove se Halima. Znam, znam. Imao sam je u rukama i prije nego što si je ti vidjela.
Ja sam bio onaj koji ju je predao Adiju. Ali kaţem ti da je mudracu i jedna suviše.
— A zašto baš ona? Zar je se nisi zasitio? Hasan se neĉujno hihotao.
— Mudro je reĉeno: budi skroman, pa će ti i zobena pogaĉa svakog dana prijati više od
rajskog jela.
— Da se ne nasitiš tog nadutog neznanja!
— Mlijeĉna put i ruţiĉaste usne u tim stvarima nadoknaĊuju i temeljito znanje.
— Jednom si mi rekao, još znam toĉno, da si u ona tri mjeseca, koliko smo proţivjeli
zajedno, nauĉio više nego ranije za deset godina.
— Mladosti priliĉi uĉenje, a starosti uţitak pouĉavanja.
— Ipak mi reci što je to što te toliko privlaĉi onoj?
— Ne znam. Moţda neka daleka srodnost srca.
— To kaţeš kako bi me uvrijedio.
— Ne pada mi na pamet!
— Onda me vrijeĊaš!
— Hajde, hajde! Pod starost trošiš vrijeme na ljubomoru.
— Što si rekao? Ja - ljubomorna?! Apama, svećenica ljubavi pred kojom su kleĉala tri
kneza, sedam kraljevića, jedan budući kalif i više od dvjesto vitezova i plemića — i ona će sada
biti ljubomorna? Na kakvu blentavicu, na tu krštenu drolju...?!
Glas joj je drhtao od gnjeva. Hasan joj je rekao:
— Draga moja, ta vremena su bila i prošla! Otad je prošlo trideset godina i tvoja usta su
bez zuba, tvoje kosti bez mesa, tvoja put bez soka...
Zajecala je.
— Zar misliš da izgledaš bolje od mene?
— Sam Alah neka me saĉuva pomisli na tako što! Ali izmeĊu nas postoji jedna razlika: je
sam star i pomirio sam se s tim. Ti si takoĊer stara, ali to od sebe kriješ.
— Došao si me nasmijavati. Krupne suze tekle su joj niz obraze.
— Nemoj, stara moja. Budimo pametni. Poslao sam po tebe jer su mi potrebni tvoje
iskustvo i tvoje umijeće. Sama si ranije rekla da sam te izvukao iz bijede kad sam te pozvao.
Dajem ti sve što poţeliš. Uvijek sam cijenio samo ono po ĉemu je netko bolji od drugih. Divim
se tvom poznavanju ljubavnih stvari i iskazujem ti svoje potpuno povjerenje. Što hoćeš više?
Bila je ganuta i dalje je plakala. Hasan se u sebi hihotao. Nagnuo se k njoj i na uho je
upitao:
— Poţeliš li još...? Naglo ga je pogledala.
— Što mogu — rekla je i zagrlila ga. — Takva sam.
— Onda ću ti poslati snaţnog crnca. UvrijeĊena, odmakla se od njega.
— U pravu si. Preruţna sam i prestara. Samo, tako me neizrecivo boli što je zauvijek
prošlo toliko toga lijepog.
 Hasan je ustao i ozbiljnim glasom rekao:
— Pripremi paviljone za doĉek. Sve spremi i oĉisti. Pazi na djevojke da ne blebeću i ne
zapitkuju. Nastava završava. Spremaju se velike stvari. Sutra me ponovo ĉekaj. Dat ću ti detaljne
upute. Imaš li kakvu ţelju?
— Nikakvu, gospodaru moj. Hvala ti. Da moţda ipak ne bi htio pokušati i s nekom
drugom?
— Ne, hvala. Laku noć!
Mirjam se teška srca vratila u svoju spavaonicu. Ono što joj je noćas Hasan ispriĉao bilo
je isuviše da bi mogla tako brzo sve prihvatiti. Samo je osjećala da je na djelu strašan um kojem
je sve što ga okruţuje, ljudi, ţivotinje i mrtvapriroda, tek sredstvo da oţivi nekakvo vlastito,
mraĉno priviĊenje. Voljela je taj duh, bojala ga se i već ga malo-pomalo mrzila. Jako je ţeljela
porazgovarati, razmijeniti bar nekoliko rijeĉi s bićem koje je bilo lišeno svakog zla. Prišla je
Haliminoj postelji i promatrala je kroz polutamu. Uĉinilo joj se kao da se pravi da spava.
— Halima! — šapnula je i sjela na rub njena leţaja. — Znam, pritajila si se. Samo me
pogledaj.
Halima je otvorila oĉi i odmakla pokrivaĉ s grudi.
— Što je? — plašljivo je upitala.
— Znaš li šutjeti?
— Znam, Mirjam.
— Kao grob?
— Kao grob.
— Kad bi saznali da sam ti rekla, objema bi nam odrubili glave. Sultanove ĉete
opkoljavaju tvrĊavu...
Halima je kriknula.
— Što će biti s nama?
— Pst. Tiho. Sejiduna brine o nama. Odsad će se svaka nepokornost kaţnjavati smrću.
Ĉekaju nas teška iskušenja. Da znaš: nikome tko te bude pitao ne smiješ izdati ni gdje smo, ni
tko smo.
Poljubila ju je u obraze i legla u svoju postelju.
Te noći obje nisu oka sklopile. Mirjam se osjećala kao da joj se u glavi ruše planine.
Ĉitav svemir ljuljao se na oštrici noţa. Na koju li će se stranu sljedećih dana prevaliti?
Halimu je tresla slatka groznica. Kako je sav taj ţivot bio ĉarobna pustolovina! Turci su
opkoljavali tvrĊavu, Sejiduna ju je branio a da nitko niti što vidi, niti što ĉuje. Pa ipak je na njih
vrebala velika opasnost. Kako je sve to bilo tajnovito lijepo!
 07.

Sljedećeg jutra mladići su jako rano uzjahali konje i sa svojim uĉiteljima odjurili iz
tvrĊave. Dva po dva, u krasnom redu, protutnjali su preko mosta i onda, jednako poredani,
projurili klancem. One koji su jahali uz rub planinske rijeke od strmog obronka dijelilo je samo
nekoliko pedalja, pa ipak, nitko se nije strovalio u korito.
Na zaravni Minuĉeher ih je zaustavio ispod niskog, blagog breţuljka. Uĉenici su drhtali
od grozniĉave napetosti. Njihovo uzbuĊenje prenijelo se i na ţivotinje koje su pod njima
nestrpljivo rzale. Konaĉno je dojahao Ebu Ali u pratnji daija Ibrahima. Kratko je razgovarao s
kapetanom, a onda je s danima odjahao na vrh breţuljka.
Minuĉeher je izdao zapovijedi i dvije borbene vrste poletjele su svaka na svoju stranu.
Pravili su teške i sloţene okrete, napadali jedni druge i ponovo se izbjegavali, a sve to u
najljepšem redu.
Ebu Ali je na svom niskom, kosmatom bijelcu promatrao kretanje pod sobom i davao
daijima primjedbe.
— Minuĉeher ih je dobro izvjeţbao — rekao je. — Ne krijem. Ali ne znam da li taj turski
naĉin borbe odgovara brdskim predjelima. Mi smo, u svoje vrijeme, napadali svatko na svoju
ruku, rušili što nam je dolazilo pod sablju, a potom bi se, dok trepneš, opet raspršili. Dva-tri puta
smo ponavljali takav napad i više nije bilo neprijatelja.
A kada su mladići, u sljedećoj vjeţbi, promijenili naĉin napada tako što su razbili poredak
vrsta i jurnuli pojedinaĉno jedan na drugoga, oĉi su mu zasjale od zadovoljstva. Pogladio je
rijetku bradu i odobravajući klimnuo glavom. Sjahao je s konja i poveo ga za sobom s breţuljka
da bi na sjenovitoj strani prostro prostirku na zemlju i podvivši noge spustio se na nju. Okruţili
su ga daiji koji su došli za njim.
Kapetan je izdao novu naredbu. Uĉenici su sišli s konja, svukli haljetke i ostali u lakim,
ljuskastim oklopima. Umjesto turbana na glave su nabili tijesne kacige. Odloţili su sablje i
prihvatili štitove i koplja.
I kao pješaci bili su jednako dobri. Kapetan je ispod oka pogledao velikog daija i
primijetio da se ovaj zadovoljno smije.
Na red su došle odabrane ratne vještine. Na odreĊenoj udaljenosti postavili su mete i
poĉeli ih gaĊati strijelama. Ibn Tahir i Sulejman su od deset hitaca promašili samo po jedan, a
ostali su samo malo zaostajali za njima.
Nakon toga ogledali su se u bacanju koplja. Kao što su u poĉetku, zbog prisustva velikog
daija, svi bili napeti i šutke ispunjavali nareĊenja, tako su se na njegovo zadovoljno odobravanje
i klimanje glavom postepeno opuštali i zagrijavali. Poĉeli su se podbadati i podsticati. Svatko se
htio posebno istaći i dati od sebe najviše što moţe. Jusuf je svojim snaţnim zamahom sve
nadmašio. Sulejman se nije htio predati. Bio je zajapuren od napora.
— Još ti tome nisi dorastao — rugao mu se Jusuf.
Sulejman je stisnuo usne, uzeo zalet okrenuvši se oko svoje osi i zavitlao koplje. Oruţje
je zazviţdalo kroz zrak, ali Jusufa nije premašio. Naprotiv, Jusuf je u posljednjem bacanju
nadmašio samoga sebe.
— Jako dobro — pohvalio ga je Ebu Ali.
U borbi sabljom nitko nije bio kao Sulejman. Odmjeravali su se dvojica po dvojica, i tko
je bio savladan ispadao je iz daljnjeg natjecanja. Ibn Tahir je pobijedio Ubejda i Ibn Vakasa, a
potom je podlegao silovitom Jusufovom napadu. Sulejman je redom svladao sve svoje
protivnike. Na kraju se morao odmjeriti s Jusufom. Skrio se iza štita, ali njegove oĉi koje su
gledale iznad njega podsmjehivale su se protivniku.
— Sada se pokaţi ako si junak — izazivao ga je.
— Nemoj se prerano radovati, dugonogi skakavce — odvratio mu je Jusuf. — U bacanju
koplja nisi se naroĉito pokazao.
Sudarili su se. Jusuf je znao da je njegova prednost u teţini pa je smjesta, svom snagom
navalio na protivnika. Sulejman se, na svojim dugim kracima, snaţno raskoraĉio i kretnjama
tijela, ne pomakavši se s mjesta, spretno izmicao napadima. Iznenada je laţnim zamahom
prevario protivnika tako da je on postavio štit na pogrešnu stranu, i tada ga je munjevito udario
po grudnom oklopu.
Uĉenici i poglavari su se nasmijali. Jusuf je zafrktao od bijesa.
— Još jednom, ako smiješ! — uzviknuo je. — Sad me više nećeš prevariti. Minuĉeher se
htio umiješati, ali Ebu Ali mu je namignuo da ih ostavi.
Sablje su se ponovo sudarile. Jusuf je navalio poput bijesnog bika i poĉeo udarati po
Sulejmanovom štitu, a ovaj mu se iza njega smijao. Stajao je raskoraĉen i spretno mijenjao
teţište. Iznenada se nagnuo daleko naprijed i udario Jusufa ispod njegovog štita, pravo u grudi.
Zaĉulo se glasno odobravanje.
Ebu Ali je ustao, uzeo štit i sablju iz ruku najbliţeg do sebe i pozvao Sulejmana da s njim
oproba snagu.
Sve oĉi su se okrenule prema njima. Ebu Ali je bio starac i nitko ne bi pomislio da je još
u stanju boriti se. Sulejman je, zbunjen, pogledao kapetana.
— Izvrši nareĊenje — rekao je on. Oklijevajući, Sulejman je zauzeo svoje mjesto.
— Neka te ne zbunjuje što me vidiš bez oklopa, deĉko moj — blagonaklono je rekao
veliki dai. — Htio bih iskušati jesam li još uvijek vješt. Moţda bi mi moglo zatrebati.
Zamahnuo je prema Sulejmanovom štitu kako bi izazvao suparnika, no Sulejman, oĉito,
nije znao što raditi.
— Što oklijevaš? Udari! — razljutio se veliki dai.
Sulejman se pripremio za napad, ali prije nego što se pokrenuo sablja mu je već odletjela
iz ruku. Ispod protivnikove halje ukazao se lakat ĉiji je zglob bio veliĉine djeĉje glave.
Šapat ĉuĊenja prošao je kroz redove. Ebu Ali se vragolasto smiješio.
— Hoćemo li probati još jednom? — upitao je.
Sada se Sulejman ozbiljno pripremio. Podigao je štit do oĉiju i iza njega paţljivo motrio
svog opasnog protivnika.
Uhvatili su se ukoštac. Ebu Ali je izvjesno vrijeme vješto odbijao napade, a onda je sam
silovito navalio. Sulejman je poĉeo uzmicati htijući ga prevariti svojim lukavstvima, ali starac je
bio na sve spreman. Naposljetku je neoĉekivano zamahnuo i Sulejmanu je drugi put odletjelo
oruţje iz ruke.
Ebu Ali je sa zadovoljnim smiješkom vratio sablju i štit.
— Bit ćeš dobar borac, moj Sulejmane — rekao je — kada za sobom budeš imao
pedesetak bitaka i borbi, kao što ih ja imam.
Mahnuo je rukom Minuĉeheru u znak da je zadovoljan uspjehom. Onda se okrenuo
uĉenicima koji su stajali u dvije vrste u stavu mirno, i rekao im:
— Sada ćete pokazati koliko ste napredovali u jaĉanju volje. Vaš je uĉitelj Abdulmalik na
putu i umjesto njega ja ću vas ispitati.
Stao je pred njih, hladno ih odmjerio pogledom i naredio:
 — Zadrţite dah!
Pogledom je prelazio od lica do lica. Vidio je kako su uĉenici postajali zajapureni, kako
su im nabrekle ţile na vratu i sljepooĉnicama a oĉi su im postajale izbuljene. Iznenada se prvi
srušio. Prišao je tik do njega i paţljivo ga promatrao. Kada je vidio da je opet prodisao,
zadovoljno je klimnuo glavom.
Uĉenici su se jedan za drugim rušili na zemlju. Ebu Ali je pogledao daije i kapetana pa
podrugljivo primijetio:
— Stvarno! Kao kruške u jesen.
Na kraju, ostala su još samo trojica: Jusuf, Sulejman i Ibn Tahir. Veliki dai je prišao tik
do njih i paţljivo promatrao njihove nosnice i usta. — Ne, ne dišu — rekao je tiho.
Tada se Jusuf zaljuljao. Prvo je blago klecnuo u koljenima a onda snaţno tresnuo na
zemlju. Poĉeo je disati, otvorio oĉi i zaĉuĊeno pogledao oko sebe.
Odjednom, poput potpiljenog stabla srušio se i Sulejman.
Ibn Tahir je izdrţao još nekoliko trenutaka. Ebu Ali i Minuĉeher s odobravanjem su se
pogledavali. Na koncu se i on zaljuljao i prevrnuo.
Već je Ebu Ali htio izdati nareĊenje za sljedeću vjeţbu kada je u divljem kasu, iz utvrde,
dojurio glasnik i pozvao ga da smjesta poţuri vrhovnom poglavaru. S ispitima će nastaviti poslije
podne u školskoj zgradi.
Veliki dai je naredio da uzjašu konje i onda se prvi sjurio kroz klanac.
Ubrzo nakon što su uĉenici ujutro odjahali iz zamka, straţar na vrhu kule primijetio je
kako tudi golub oblijeće golubarnik. Obavijestio je upravitelja golubova pismonoša koji je
dojurio na kulu sa zategnutim lukom. U meĊuvremenu se ţivotinjica umirila i dala se lako
uhvatiti. Oko jedne od noţica bio joj je omotan svilen svitak. Upravitelj golubarnika otrĉao je do
vrhovnog poglavarstva i predao goluba jednom od Hasanovih tjelesnih straţara. Hasan je odvio
svitak i ĉitao:
— Hasane ibn Sabaše, poglavaru ismailita, pozdrav! Hemezanski emir Arslan Taš napao
je s velikom vojskom našu. TvrĊave zapadno od Rudbara su mu se predale. Mi smo se spremili i
odbili napad konjice koja je odjurila prema Alamutu. Opsadna vojska pribliţava se tvrĊavi.
Oĉekujem hitna nareĊenja. Buzurg Umid.
— Golub je pušten prije nego što je moj glasnik dojahao u Rudbar — pomislio je Hasan.
— Ili su, pak, glasnika uhvatili Turci. Dakle, ratna igra je poĉela.
Nasmiješio se svom miru.
— Samo kada bi mladići bili posvećeni — rekao je samome sebi. Uzeo je iz jedne škrinje
komadić svile sliĉan onome kakvog je golub imaooko noţice, i na njemu napisao nareĊenje da
Buzurg Umid smjesta dojaše u Alamut. Već je htio poslati po jednog od rudbarskih golubova,
kada je ponovo straţar donio pernatog glasnika koji je imao upraviteljevu strijelu u grlu.
Hasan je odvezao pismo s njegove noţice. U njemu je, sitnim slovima, bilo napisano:
— Hasane ibn Sabaše, poglavaru ismailita, pozdrav! Emir Kizil Sarik je sa svom
horasanskom i huzistanskom vojskom udario na nas. Manje tvrĊave su mu se predale, a vjernici
su se sklonili k nama u Zur Gumbadan. Ovdje nas neprijatelj opkoljava. Pritiska ţega, nestat će
nam vode a ni namirnica nema dovoljno. Naredio sam da izdrţimo, ali tvoj sin Husein nagovara
naše na predaju tvrĊave sultanovoj vojsci, kako bi za to dobili slobodan odlazak. Oĉekujem
odluĉna nareĊenja. Husein Alkeini.
Hasanovo lice je posivjelo. Usne su mu se iskrivile od strašnog gnjeva. Drhtao je cijelim
tijelom. Kao opsjednut poĉeo je juriti sobom.
— Zloĉinaĉki sin! — vikao je. — Bacit ću ga u okove, vlastitom rukom ću ga zadaviti!
 Kada je došao veliki dai, bez rijeĉi mu je predao oba pisma i Ebu Ali ih je paţljivo
proĉitao. Rekao je:
— S ovo pameti što imam, za te dvije tvrĊave ne vidim nikakva spasa. Ali ti si rekao da
imaš pripremljeno djelotvorno oruţje, i ja ti vjerujem.
— Tako je — odgovorio je Hasan. — U Rudbar i Zur Gumbadan poslat ću nekoliko
golubova s uputama. Moj izdajniĉki sin i svi nezadovoljnici moraju u okove. Neka gladuju i trpe
ţed. Ostali do posljednjeg moraju izdrţati. Napisao je i drugo pismo i poslao po golubove za obje
tvrĊave. On i Ebu Ali priĉvrstili su im svilene krpice s nareĊenjima oko noţica, a onda ih je
Hasan sam odnio na vrh svoje kule i pustio.
Vrativši se, rekao je velikom daiju:
— Prvo, uĉenici moraju biti posvećeni. Oni su stijena na kojoj ţelim podići bedeme naše
moći. Kako su se pokazali na ispitu?
— Zadovoljan sam njima — odgovorio je Ebu Ali. — Minuĉeher i Abdulmalik napravili
su od njih vojnike da im gotovo nema ravnih.
— Samo da je Buzurg Umid već ovdje — više za sebe promrmljao je Hasan. — Onda
ćete vidjeti kakvo sam vam iznenaĊenje spremio.
— Stvarno, predugo moram suzdrţavati svoju radoznalost — rekao je Ebu Ali smijući se.
Poslije treće molitve uĉenici su nastavili ispite. Sa svojim uĉiteljima okupili su se u
blagovaonici i, kada je došao Ebu Ali, ispitivanje je poĉelo.
Odmah su primijetili da se veliki dai od jutra promijenio. Sjedio je na jastucima naslonjen
na zid i mrko gledao pred sebe u pod. Ĉinilo se da ne sluša ono što su govorili uĉenici, nego da
razmišlja o neĉem sasvim drugom.
Ebu Surake je poĉeo ispitivati povijest ismailizma. Prva ĉetvorica su već odgovarala i
ĉinilo se da će ispiti proteći isto onako glatko kao ujutro, ali kod petog je veliki dai upao u rijeĉ i
poĉeo postavljati pitanja.
— Slabo! — rekao je kada nije dobio sasvim toĉan odgovor.
Ebu Surake je brzo prozvao Ibn Tahira koji je na sva pitanja davao dobre odgovore.
— Hajdemo dalje — naredio je veliki dai. — Htio bih ĉuti i one koji su manje potkovani.
Dţafer i Ubejde sretno su prebrodili opasnost. Kada je Ebu Surake prozvao Sulejmana, Ebu Ali
se podrugljivo nasmijao u bradu. Sulejman je odgovarao kratko i odsjeĉno, kao da je u svemu
nepogrešiv, ali gotovo sve što je rekao bilo je pogrešno i naopako...
— Slab si u maĉevanju s istinom, deĉko moj — vrteći glavom rekao je Ebu Ali. — Fidai
mora imati pamet koja nikada ne griješi.
Sulejman se udaljio sav oĉajan.
Konaĉno je i Jusuf došao na red. Mada su se uĉenici bojali za njega, ipak su se u sebi
smješkali.
Ebu Surake mu je namijenio najlakše pitanje. Morao je nabrojati imame od Alija do
Ismaila, no Jusuf je bio tako uzbuĊen da mu je već ime trećeg zapelo u grlu.
— Tako mi brade muĉenika Alija! — uskliknuo je veliki dai. — Ja perem ruke od tolikog
neznanja.
Ebu Surake je bijesno pogledao Jusufa koji se polumrtav srušio.
Lakše se iz škripca izvukao el-Hakim, koji je pratio Ebu Suraku. Znao je da Ebu Ali ne
zna njegova tumaĉenja o ustrojstvu ĉovjeka i zato je potvrdno klimao svakom odgovoru, ma
kako on bio pogrešan.
U zemljopisu su uĉenici bili bolji. Kapetan se zadovoljno smiješio i Ebu Ali je brzo
prešao preko tog predmeta.
 Brzo je završeno i s gramatikom, raĉunanjem i pjesništvom. Tek na dogmatici se veliki
dai ponovo zadrţao. Tom predmetu pridavao je najveću vaţnost. Ibrahim je postavljao svoja
jasna i jednostavna pitanja, a uĉenici su mu na njih uglavnom dobro odgovarali.
— A sada da vidimo kakva je prirodna bistrina naših uĉenika — umiješao se Ebu Ali u
ispitivanje. — Jusufe, ti koji si velik junak u bacanju koplja, reći ćeš nam tko je bliţi Alahu:
Prorok ili arhandel Dţibril?
Jusuf je ustao i oĉajniĉkim pogledom buljio u njega. Ebu Ali je pitao redom sve oko
njega. Jedan je spominjao jednog, drugi drugog, ali nitko nije znao obrazloţiti svoju tvrdnju.
Veliki dai se pakosno cerio.
— Odluĉi ti, Ibn Tahire — rekao je naposljetku. Ibn Tahir je ustao i mirno odgovorio:
— Alah je poslao arhandela Dţibrila Muhamedu s viješću da je izabran za Proroka. Da
Alah nije imao namjeru upravo Muhameda istaknuti iznad sviju, povjerio bi proroĉko poslanstvo
neposredno svom anĊelu. A budući da to nije uĉinio, sada je Muhamed u raju ispred arhandela
Dţibrila.
— To je toĉan odgovor — rekao je Ebu Ali. — Sad nam objasni još ovo: u kakvom su
meĊusobnom odnosu Prorok i Sejiduna?
Ibn Tahir se nasmiješio, razmislio a onda odgovorio:
— Odnos Sejidune prema Proroku je odnos mlaĊeg prema starijem.
— Dobro. Ali tko sada ima veću vlast nad vjernicima?
— Sejiduna. Jer on ima kljuĉ koji otvara vrata raja.
Ebu Ali je ustao i za njim su ustali svi ostali. Pogledom je prelazio od uĉenika do uĉenika
a onda je sveĉanim glasom rekao:
— Idite, okupajte se i obucite sveĉanu odjeću. Budite sretni. Pribliţava se najveći
trenutak u vašem ţivotu. U vrijeme pete molitve svi ćete biti posvećeni.
Blago se nasmiješio, naklonio i brzim koracima napustio sobu.
Dojurio je glasnik iz Reja i javio Hasanu da je konjica, koju mu šalje Muzafer, na putu. U
tvrĊavi je mogu oĉekivati već ove noći. Iza njega dojahao je jedan od izviĊaĉa i obavijestio
Hasana da se turske predstraţe pribliţavaju Alamutu velikom brzinom, pa bi mogle biti pred
njim već predveĉer ili u ranim jutarnjim satima. Hasan je odmah naredio da pozovu Ebu Alija i
Minuĉehera. Primio ih je u predsoblju i priopćio im novosti. Razastro je zemljopisnu kartu po
podu i sva trojica pretresli su mogućnosti kako bi sultanovoj vojsci najlakše pokazali zube.
— Poslat ću glasnika ususret Muzaferovim ljudima — rekao je Hasan. — Bit će najbolje
da uopće ne krenu k nama u zamak, nego da ih Abdulmalik odvede prema cesti koja vodi iz
Rudbara. Tamo neka u zasjedi priĉekaju da Turci projašu, a onda neka ih prate na odgovarajućoj
udaljenosti. Mi ćemo neprijatelja doĉekati ispred Alamuta, a oni neka ih udare straga. Tako ćemo
ih samljeti kao izmeĊu mlinskog kamenja.
Ebu Ali i kapetan sloţili su se s planom. Odredili su ĉasnika koji će, s nekoliko ljudi,
odjahati Muzaferovim vojnicima ususret. Minuĉeher je otišaoizdati potrebna nareĊenja a Hasan
je upitao velikog daija kako stvar stoji s uĉenicima.
— Ne krije se Prorok baš u svakom od njih — nasmiješio se Ebu Ali. — Ali svi su
predani i njihova je vjera nepokolebljiva.
— To je glavno, da, to je najvaţnije — odvratio je Hasan i protrljao ruke. Obojicu je
poĉela hvatati groznica pri pomisli da se pribliţavaju odluĉujući dogaĊaji.
— Sada idi posvetiti uĉenike. Ovdje sam ti sastavio tekst zakletve. Govorit ćeš im o
sveĉanosti noćašnjeg trenutka, govorit ćeš im o junaštvu muĉenika, govorit ćeš im vatreno,
zanosno, raspirit ćeš im mlade duše i uliti u njih gorljivost i odvaţnost. Isto tako prijetit ćeš im
strašnim kaznama i pogubljenjem ne budu li nas u svemu slušali. Koliko sam samo godina sanjao
da ću odgojiti takve uĉenike po svojoj zamisli, da ću promijeniti njihovu prirodu za svoje ciljeve
kako bih na njima mogao izgraditi snagu svoje ustanove! Konaĉno, konaĉno sam to doĉekao!
— Znaš da sam se uvijek uzdao u tvoju mudrost — rekao je na to Ebu Ali. — Uvjeren
sam da i za sadašnje ponašanje imaš dobre razloge, no ipak se ne mogu osloboditi misli kako bi
bilo pametnije da sam posvetiš uĉenike. Gledaj! Tako ţude da te jednom vide, da se pojaviš pred
njima, da osjete da si ţiv ĉovjek a ne samo neka nevidljiva sila kojoj su duţni biti poslušni. Time
bi neizmjerno uveliĉao trenutak posvećenja.
— To je istina, ali ipak to neću uĉiniti. — Hasan se zamislio i dugo gledao pred sebe u
pod a zatim je dodao:
— Znam što radim. Ako se hoćeš sluţiti ljudima kao sredstvom, onda je bolje da ti ostanu
nepoznate njihove brige. Vaţno je da si pri velikim odlukama slobodan i neovisan o svom srcu.
Kada doĊe Buzurg Umid, sve ću vam objasniti. Zastava, koju ćeš predati fidaijima, spremna je.
Idi i izvrši ono što sam ti naloţio. Posvećenje je vaţnije od pobjede nad Turcima.
Velika zbornica u zgradi vrhovnog poglavara bila je za tu veĉer pretvorena u bogomolju.
Uĉenicima je bilo po prvi put dopušteno da pristupe tom dijelu tvrĊave. Straţa uškopljenih
buzdovandţija bila je udvostruĉena. Crnci su bili pod punom ratnom opremom, u oklopima, sa
šljemovima i štitovima. Osjećaj tjeskobe obuzimao je uĉenike kada su se našli u prostoriji koja je
bila sveĉano prazna i sva zastrta bijelim pokrivkama. Bili su u bijelim haljama, s bijelim
fesovima i bosi, kako je glasila zapovijed. I daiji su bili u bijelom. Rasporedili su uĉenike po
grupama i šapatom im davali upute kako će se ponašati za vrijeme sveĉanog obreda. Uĉenici su
drhtali od uzbuĊenja, bili su blijedi i izmuĉeni, a neke je obuzimala slabost.
Rog je zatrubio poziv na posljednju molitvu. Ušao je Ebu Ali, i sam u širokoj bijeloj halji
i s visokim bijelim fesom na glavi. Prošao je ravno kroz dvoranu i na kraju stao pred uĉenike.
Poglavari su stali pokraj njega u dva reda. Sveĉanost je poĉela.
Najprije je Ebu Ali ujednaĉenim glasom obavio veĉernju molitvu a onda se okrenuo
uĉenicima i poĉeo im govoriti o smislu noćašnjeg posvećenja, o radosti koja ih pritom mora
ispunjavati, o pokornosti koju su duţni Sejiduni i njegovim namjesnicima. Priĉao im je o
blaţenstvu muĉenika i vaţnosti njihova primjera, koji im mora postati najvišim ciljem.
— Pribliţava se najsvjetliji trenutak u vašem ţivotu — rekao je. — Postat ćete izabrana
ĉeta, fidaiji, a to su oni koji se ţrtvuju za svetu stvar. Od stotine tisuća vjernika, te ĉasti bit ćete
udostojeni samo vi, vas dvadesetorica. Ali pribl izava se i dan kada ćete morati s oruţjem u ruci
dokazati svoju vjeru i svoju odanost Sejiduni. Neprijatelj juri prema Alamutu. Ima li meĊu vama
neko tko će oklijevati u odluĉujućem trenutku? Ima li netko tko ţeli zasluţiti sramnu kaznu za
izdajstvo? Znam da takvog meĊu vama nema. O vama sam govorio Sejiduni i molio ga da svi
budete posvećeni. U svojoj milostivosti uslišao je moju molbu. Nećete se valjda pokazati
nedostojnim njegove dobrote i mog povjerenja? Vidite, u njegovo ime sve vas posvećujem u
fidaije! Govorit ću vam zakletvu i svi ćete je, izgovorivši svoje ime, ponavljati za mnom. Kada
se zakunete, u vama će se dogoditi velika promjena. Prestat ćete biti uĉenici i postat ćete
izabranici Našeg gopoda. Sada slušajte i izgovarajte za mnom svaku rijeĉ!
Raširio je svoje ogromne, lopataste ruke i digao pogled prema stropu. Progovorio je
zanesenim glasom:
— Ja... pred Alahom, Prorokom Muhamedom, Alijem i pred svim muĉenicima sveĉano
se zaklinjem da ću bez oklijevanja izvršiti svako nareĊenje Našeg gospoda ili njegova
namjesnika. Obavezujem se da ću svojim ţivotom do posljednjeg daha braniti bijelu zastavu
ismailizma. Ovom zakletvom primio sam posvećenje u fidaija i te zakletve me ne moţe odriješiti
nitko osim Sejidune. Tako mi Alaha, jedinog Boga, i Muhameda, njegova Proroka. Dodi,
el-Mehdi!
Uĉenici su bili potreseni sveĉanošću tog trenutka. Lica su im bila kao od voska, a oĉi su
mi sjale u groznici. Oko usta titrao im je blaţen smiješak. Ispunjavala ih je uzvišena ugoda. Bio
je dosegnut cilj dugotrajnog i upornog nastojanja. Primili su posvećenje za kojim su tako ţarko
ţudili.
Ebu Ali je dao znak Ibrahimu, koji mu je predao barjak. Veliki dai ga je odmotao i na
bijeloj površini zasijale su zlatom vezene rijeĉi ĉetvrtog ajetadvadeset osmog sureta:' »A mi
ćemo biti milostivi prema nejakima na zemlji i uĉinit ćemo ih uzorima i nasljednicima
kraljevstva...«
— Ibn Tahire! — viknuo je. — Pridi bliţe! Tebi, prvom medu izabranima, u ruke
predajem ovaj barjak. Ova bijela zastava neka postane oliĉenje vaše ĉasti i vašeg ponosa.
Dopustite li da je neprijatelj zgazi, dopustili ste da zgazi vaš ponos i vašu ĉast. Zato ćete je ĉuvati
više nego zjenicu svoga oka. Sve dok je ijedan fidai ţiv ona ne smije pasti neprijatelju u ruke.
Put do nje vodi samo preko mrtvih tijela sviju vas. Izaberite iz svojih redova najsnaţniju
petoricu, a ţdrijeb neka odluĉi tko će od njih biti zastavnik.
Ibn Tahir je, kao da sanja, uzeo zastavu iz njegovih ruku, vratio se i stao s njom na ĉelo
fidaija. Trenutak koji je znaĉio vrhunac u njegovu ţivotu poĉeo se rasplinjavati i neizreciva
ugoda koja ga je dotad ispunjavala poĉela se pretvarati u ţareću bol za neĉim izgubljenim a
prekrasnim. Postao je svjestan: trenutak, koji je upravo doţivio i koji je bio tako oĉajno kratak,
neće se nikada više vratiti.
U meĊuvremenu su glasnici dolazili u utvrdu i odlazili iz nje. Abdulmalik je bio
pravovremeno obaviješten i s Muzaferovom ĉetom krenuo je prema cesti na kojoj su oĉekivali
tursku konjicu. IzviĊaĉi su bili upućeni ususret neprijatelju i ĉinili su neprekidan lanac koji se
meĊusobno mogao sporazumijevati dogovorenim znacima. IzviĊaĉka sluţba funkcionirala je
besprijekorno. Kada se Ebu Ali vratio s posvećenja, Hasan je s olakšanjem rekao:
— Samo neka je to obavljeno.
Zatim je zapovjedio velikom daiju da sakupi potrebne ĉete i krene s njima na zaravan
ispred klanca kako bi doĉekao sultanove predstraţe.
— Što će biti s fidaijima? — upitao je Ebu Ali.
— Ta bitka će biti za njih kao naruĉena — odgovorio je Hasan. — Povest ćeš ih sa
sobom, a Ebu Surake neka i sad bude njihov starješina. Ali pazite da mi ih ne pobiju. Ţelim ih
saĉuvati za više ciljeve. Zato ih ne izlazi prevelikoj opasnosti, ali im povjeri vaţne zadatke.
Neka, na primjer, odapnu prve strijele i time otpoĉnu borbu, no prvi udar ĉovjeka na ĉovjeka
neka izvedu stari vojnici. Fidaije pošalji u borbu kada pobjeda već bude odluĉena ili, naravno, u
sluĉaju krajnje opasnosti. Njih odredi, bude li prilike, da otmu neprijateljsku zastavu. Uzdam se u
tebe. Ti si stup na kojem gradim našu zajedniĉku budućnost.
U Kur'anu, koji sam konzultirao, ovo je peti ajet dvadeset osmog sureta, a on, u prijevodu
hafiza Muhammeda Pandţe i Dţemaluddina ĉauševića, glasi: "I Mi smo htjeli uĉiniti
dobroĉinstvo potlaĉenim na zemlji da ih uĉinimo voĊama i da Ih uĉinimo nasljednicima.« (prim.
prev.)
Kad je otpustio Ebu Alija, otišao je u vrtove iza zamka...
— Vozi me u Mirjamin paviljon, a onda dovedi tamo i Apamu — naredio je Adiju. —
Sad nije vrijeme za svaĊe.
Mirjam mu je došla ususret. Rekao joj je da je poslao po Apamu.
— Ta ţena se od sinoć ponaša jako ĉudno — rekla je s blagom povrijeĊenošću. — Ĉini
mi se da si joj dao neke posebne upute.
— Prošlo je vrijeme igrarija — odvratio je Hasan. — Sada moramo svi mi, koji nosimo
odgovornost, upregnuti sve snage da naš plan uspije i neprijatelj bude uništen.
Adi je doveo Apamu. Ljubomornim pogledom razgledala je kako je namješten paviljon.
— Lijepo ste si gnjezdašce napravili — rekla je podrugljivo. — Poput pravih golupĉića.
— Ebu Ali je odjahao s vojskom prema utvrdi na koju sultanove ĉete mogu svakog
trenutka napasti — poĉeo je Hasan kao da je sasvim preĉuo Apamine rijeĉi. Pokazao je ţenama
na jastuke i sam legao na njih.
Starica se jako uplašila. Pogledom je šarala od Hasana do Mirjam.
— Što će onda biti s nama? — upitala je zamuckujućim glasom.
— Sve će biti dobro budu li do posljednjeg ispunjavana moja nareĊenja. U suprotnom,
nad nama će biti izvršen pokolj kakav svijet još nije vidio.
— Sve ću uĉiniti što narediš, gospodaru moj — obećala je Apama i natoĉila mu vino u
ĉašu.
— To zahtijevam i od tebe i od Mirjam. Ĉujte dobro. Prvo što je potrebno jest da vrtovi
dobiju izgled neĉeg nadzemaljskog. Drugim rijeĉima reĉeno, trebaju obiĉnom i neupućenom
posjetiocu ostaviti dojam pravog raja. Naravno, ne danju, jer tada bi ih njihov poloţaj zajedno s
okolinom odao, nego noću. Zato nam je u prvom redu potrebna jaka rasvjeta. Pod njom bi se
svaka pojedinost vrtova vidjela u nekoj posebnoj svjetlosti, a sve oko njih tonulo bi u neprozirnu
tamu. Sjećaš li se, Apama, one noći koju je tebi u ĉast priredio tvoj indijski knez u Kabulu?
— Oh, gospodaru! Kako bih zaboravila kada je tada naša mladost bila u punom cvatu!?
— Naime, radi se samo o nekim pojedinostima. Znaš li još kako si se ĉudila prekrasnim
šarenim svjetiljkama iz Kine koje su u vrtovima od noći napravile najĉarobniji dan? Kada je sve
bilo svijetlo, a ipak sasvim drugaĉije, novo i izmijenjeno?
— Da, kada su naša lica bila ĉas ţuta, ĉas crvena, zelena, plava, onda šarena i svih boja.
Bilo je boţanstveno. I sred svega toga naša vrela strast...
— Hvale vrijedno, stvarno. Ali htio bih saznati od tebe sjećaš li se još toliko dobro onih
svjetiljki da bi znala napraviti sliĉne.
— U pravu si. Što je bilo, bilo je. O tome se ne isplati više govoriti. Sada je drugo na
redu. Za te svjetiljke me pitaš? Naravno da bih ih znala napraviti, samo da imam pergament i
boje.
— To ćeš dobiti. Bi li ih znala i ukrasiti odgovarajućim crteţima?
— Imamo djevojku koja je majstor za takve stvari.
— To je Fatima — dodala je Mirjam koja je, tiho se smiješeći, slušala dijalog. — Sve
bismo mogle pomoći Apami u tom poslu.
— I to će biti potrebno. Jer do sutra uveĉer sve mora biti gotovo. Uškopljenici neka
pripreme jela i pića. Nadam se da u podrumima još uvijek ima dovoljno vina?
— Više nego dovoljno.
— Dobro. Sutra ću izmeĊu druge i treće molitve obići vrtove. Ţelim se pokazati
djevojkama, kako bih potakao njihov trud, a i zato da im sam dam upute kako se ponašati prema
posjetiocima. Neću se šaliti. Ona koja bilo kako oda da nije jedna od hurija i da vrtovi nisu pravi
raj bit će odmah pogubljena. Mislim da im to neće biti preteško.
— Svaka ionako umišlja da je kraljevna — dodala je Apama.
— Morat ćemo ih i same dovesti do toga da se uţive u svoju ulogu — zabrinuto je rekla
Mirjam.
— Prijetnja smrću uĉinit će svoje — rekao je Hasan. — Sutra sva tri paviljona moraju
biti sasvim spremna za doĉek. Djevojke trebaju biti raspoloţene i moraju biti dotjerane od glave
do pete. Sve u svili, zlatu i draguljima. Tako ureĊene da im neće biti teško umisliti da su stvarno
rajske djevojke. Nadam se da je u tom pogledu škola uĉinila svoje.
— Za to se ne boj, gospodaru moj. Mirjam i ja pobrinut ćemo se o svemu.
— Recite mi vi, koje se razumijete u to, kakav da se pojavim pred tim majmunicama pa
da na njih ostavim što bolji dojam?
— Moraš doći kao kakav kralj — odgovorila je Mirjam. — Djevojke te takvog zamišljaju
i takvog ţele.
— Morat ćeš sa sobom povesti pratnju — dodala je Apama — kako bi tvoj dolazak bio
što sveĉaniji. — Osim uškopljenih straţara i moje dvojice potpoglavara nitko ne smije biti
upućen u tajnu ovih vrtova. Morat ću se zadovoljiti njima. Ali, kako te kokodakalice zamišljaju
kralja?
— Dostojanstvenog hoda i uzvišenog izraza lica — kakav mora biti njihov kralj — sa
smiješkom je rekla Mirjam. — I prije svega: u purpurnom plastu i sa zlatnom krunom na glavi.
— Stvarno zabavno. Mudrac se mora maskirati ako ţeli doći do ugleda i uvaţavanja u
narodu.
— Takav je svijet — dodala je Apama.
— No, takvih krpa i prirepaka imamo u utvrdi dovoljno. O svemu smo se na vrijeme
pobrinuli.
Hasan se nasmijao. Nagnuo se Apami i šapnuo joj:
— Jesi li pripremila onu kiselicu koja izaziva stezanje koţe? Naime, posjetioci moraju
dobiti dojam da pokraj sebe imaju vjeĉno djeviĉanstvo.
Apama se zacerekala i potvrdno klimnula glavom. Mirjam, koja je uhvatila samo
posljednje rijeĉi, porumenjela je.
— Jesu li pripremljene kupaonice sa svim što ide uz njih?
— Sve je spremno, gospodaru moj.
— Dobro. Sutra rano ozbiljno prionite poslu, a potom me s djevojkama ĉekajte. Laku
noć.
Adi ga je ponovno neĉujno odvezao iz vrtova.
Sad, kad je bio sam u svojim odajama, još jedanput je o svemu dobro razmislio. Dvadeset
godina se uporno i nepokolebljivo pripremao za ovaj trenutak. Dvadeset dugih godina. Nikada
nije oklijevao i ni pred ĉim se nije uplašio. Bio je strog i neumoljiv prema sebi. Strog i neumoljiv
je bio i prema drugima - a sve samo zato da ostvari svoj cilj, da oţivi svoje snove.
Kakva je bajka bio ţivot! Mladost puna snova, doba muškosti puno nemirnog traganja, a
sada, u zrelim godinama, snovi su se poĉeli pretvarati u stvarnost. Bio je gospodar trideset
tvrĊava, bio je poglavar tisuće vjernika. Samo još jedno mu je nedostajalo - da zadobije najvišu
vlast kako bi postao strah i trepet za sve moćnike i strane tirane daleko uokolo. Sredstvo da to
postigne bio je plan koji je sada neposredno pred ostvarenjem. Plan, izgraĊen na jasnom
poznavanju prirode i ljudskih slabosti. Divlji i lud plan. Plan proraĉunat i odmjeren. Odjednom
mu je palo na pamet da je moţda ipak previdio neku sitnicu koja bi mogla srušiti cijelu zamisao.
Spopao ga je ĉudan strah. Da se u ĉemu nije preraĉunao?
Uzalud se trudio spasiti se snom. Uznemirivala ga je ĉudna neizvjesnost. Zapravo, nikada
nije ozbiljno pomislio što bi bilo ako njegov sistem ne uspije. Ta ipak je raĉunao sa svim
mogućnostima. Sada je osjećao zebnju.
— Samo da preţivim još ovu noć — rekao je samome sebi. — Kasnije će sve biti u redu.
Nedostajalo mu je zraka. Ustao je i otišao na vrh kule. Tamo gore bila je beskrajna zvjezdana
kupola a pod njom je huĉala planinska rijeka. Pokraj njega bili su vrtovi sa svojim neobiĉnim
ţivotom - prvo otjelovljenje njegovihĉudnih snova. Tamo vani, pred zamkom, njegova vojska
ĉekala je na dolazak sultanovih predstraţa. Sve je bilo opĉinjeno njime. Svi su se prepustili
njegovom vodstvu. Sluti li itko kuda ih on vodi?
Palo mu je na um da ode od svega. Da se baci preko obzida i nestane u Šah-Rudu. To bi
zauvijek bio kraj njegove odgovornosti. Bio bi spašen svega. Što bi onda bilo s njegovima?
Moţda bi Ebu Ali objavio da je vrhovni poglavar ţiv dospio u nebo. Poput Empedokla. I slavili
bi ga kao velikog proroka i sveca. A moţda bi našli njegovo truplo. Što bi onda rekli?
Osjetio je silnu privlaĉnost dubine. Grĉevito se uhvatio nadzida. Gotovo, gotovo da ga je
ponor vukao.
Odahnuo je tek kada se vratio u svoju sobu. Ubrzo ga je savladao san.
Sanjao je da je još uvijek na dvoru u Isfahanu, kao onda prije osamnaest godina. Velika
dvorana za prijeme. Uokolo sami velikaši i dostojanstvenici. Na uzvišenom prostoru u
poluleţećem poloţaju sultan Melikšah sluša njegov izvještaj. Suĉe duge, rijetke brkove i srĉe
vino. Pokraj njega stoji veliki vezir, Hasanov nekadašnji školski drug, i pakosno mu namiguje.
On, Hasan, ĉita izvještaj i okreće listove. Najednom - svi listovi bijeli. Ne moţe dalje. Jezik mu
zapeo. Poĉinje bezvezno mucati. Sultan upire u njega svoja dva stroga, hladna oka: »Dosta!«,
viĉe i pokaţe rukom prema vratima. Koljena mu klecaju. Dvoranom se prolomi pakleni grohot
velikog vezira...
Skoĉio je iz sna. Bio je sav oznojen. Drhtao je cijelim tijelom.
— Hvala Alahu — prošaptao je s olakšanjem. — Samo sam sanjao.
Potom je, smiren, ĉvrsto zaspao.
 08.

Bila je vedra zvjezdana noć, jedna od onih u kojima nam se ĉini da ĉujemo otkucaje srca
svemira. S elbruškog stijenja i Demavenda dopirala je snjeţna studen i borila se s vrelinom koja
je izbijala iz još suncem zagrijane zemlje.
Jedan za drugim borci su jezdili kroz klanac. Vodio ih je Ebu Ali. Svaki peti mahao je
bakljom iznad glave i osvjetljavao put onima koji su išli za njim. Noćne leptiriće letjele su oko
plamenja, zalijetale se u njega i spaljivale. Topot konjskih kopita odjekivao je stjenovitim
obroncima. Komande ĉasnika i desetnika, vika goniĉa deva, rzanje ţivotinja - sve se to stapalo u
snaţnu buku koja je nadjaĉavala huĉanje planinske rijeke.
Fidaiji su se ulogorili iza straţarskog breţuljka. Bili su dobro skriveni. Razapeli su šatore,
naloţili vatre i postavili straţu. Oko dvjesto koraka od njih, na vrhu uzvišenja obraslog
šipraţjem, ugnijezdili su se ostali borci, konjanici, kopljanici i strijelci. Usred male kotline
zapalili su prikrivene niske vatre, grijali se pokraj njih i pekli cijeloga vola. Tiho su razgovarali i
nervozno se smijali. Uznemireno su pogledavali sjenku na vrhu straţarske kule, koja se poput
kipa nepomiĉno ocrtavala na obzorju. Oni koji su bili odreĊeni za straţu ili u grupe za obilaske
umotali su se u ogrtaĉe i legli kako bi se prije deţurstva naspavali.
Fidaije je, poslije napornih ispita i uzbuĊenja za vrijeme posvećenja, svladao umor. Po
savjetu Ebu Surake, rano ujutro umotali su se u deke koje su ponijeli sa sobom i pokušali zaspati.
Posljednja dva dana bili su se već toliko navikli na iznenaĊenja da ih bitka, koja ih je vjerojatno
ĉekala, nije naroĉito uznemiravala. Jedni su ubrzo utonuli u san, a drugi su se izvukli iz deka i
poĉeli puhati u gotovo ugašene vatre.
— Hvala Alahu, samo neka smo se riješili škole — rekao je Sulejman. — Drugo je noću
vrebati neprijatelja, a drugo danju ţuljati straţnjicu o pete i škripati pisaljkom po tablici.
— Pitanje je hoće li neprijatelj uopće doći — brinulo je Ibn Vakasa. U školi je bio medu
tišima i manje primjetnima, ali u oĉekivanju opasnosti u njemu se probudila ratna groznica.
— Lijepo bi to bilo — rekao je Jusuf— da sve ove pripreme i sve ovo uzbuĊenje bude
uzalud pa da nam Turĉin uopće ne doĊe pred sablje.
— Još zabavnije bi bilo kada bi, poslije sveg tog truda i napora koji su iza tebe, ti došao
pod sablju — našalio se Sulejman.
— Naša sudbina zapisana je u knjizi Alahovoj — rekao je ravnodušno Dţafer. Ţdrijeb je
njega odredio za zastavnika i taštinu, koja se zbog toga javljala u njemu, gušio je svojom
predanošću sudbini.
— Ipak bi bilo glupo da smo se toliko muĉili u školi samo zato da nas na onaj svijet
pošalje prvi psoglavac — dodao je Ubejde.
— Strašljiv umire tisuću puta, hrabar samo jednom — mudrovao je Dţafer.
— Misliš da sam zato strašljivac što mi se ne da već noćas poginuti? — ljutio se Ubejde.
— Ne peckajte se — smirivao ih je Jusuf. — Pogledajte Ibn Tahira kako zuri u zvijezde.
Moţda misli da ih gleda posljednji put.
— Jusuf postaje mudrac — nasmijao se Sulejman.
Ibn Tahir je leţao nekoliko koraka od drugih i umotan u deku zurio u nebo.
— Kako je ĉudesan ovaj moj ţivot — govorio je u sebi. — Kao ispunjenje davnih snova.
— Sjećao se svojih djetinjih godina u roditeljskoj kući i toga kako je prisluškivao razgovore ljudi
koji su se okupljali oko njegova oca. Pretresali su pitanja pravog kalifa, pozivali se na Kur'an,
odbacivali sunet i šapatom priĉali o tajanstvenom Mehdiju iz Alijeve loze koji će doći spasiti
svijet od laţi i nepravde. - O, kada bi došao još za mog ţivota - ţudio je tada. Vidio se njegovim
zaštitnikom, kao što je Ali bio Proroku. Nehotice se uvijek usporeĊivao s Muhamedovim zetom
koji je bio najvatreniji Prorokov pristalica, još od svojih djeĉaĉkih dana borio se i krv prolijevao
za njega, ali usprkos tome poslije njegove smrti bilo mu je uskraćeno nasljedstvo. Kada ga je, na
kraju, sam narod izabrao, bio je muĉki ubijen. Upravo zbog tih okolnosti Ibn Tahir ga je najviše
zavolio. Bio mu je svijetao primjer i uzor kojem se pokušavao što više pribliţiti.
Kako mu je drhtalo srce kada ga je otac poslao u Alamut da stupi u Sejiduninu sluţbu!
Priĉali su o tom ĉovjeku da je svetac i da ga mnogi smatraju prorokom. Nešto mu je od samog
poĉetka govorilo: to je tvoj el-Mehdi, to je onaj kojeg oĉekuješ i kome si ţudio sluţiti. Ali zašto
se nikome ne pokazuje? Zašto ih on nije posvetio u fidaije? Zašto je izabrao za posrednika tog
bezubog starca, koji je sliĉniji staroj ţenici nego muškarcu i borcu? Do sada, do ovog trenutka,
još mu nikada nije palo na pamet posumnjati u to da je Sejiduna uistinu u zamku. U tom trenutku
prosvijetljenosti uţasnuo se na pomisao da je moţda ţivio u zabludi, da Hasan ibn Sabah uopće
nije u Alamutu ili da uopće nije ţiv. Onda bi Ebu Ali bio onaj koji vodi ismailitstvo, a svi daiji i
poglavari bili bi s njim u nekakvom tajnom sporazumu. Ebu Ali — prorok?
Ne, takav niti je mogao, niti smio biti prorok! Moţda su baš zato izmislili Sejidunu,
nevidljivog i neĉujnog, da ne odbiju vjernike. Jer, tko bi htio priznati Ebu Alija za vrhovnog
poglavara ismailizma?
U zamku se krila velika tajna, to je osjećao. Noćas, ove noći, poĉela ga je gristi više nego
ikad. Hoće li mu ikad biti dano skinuti veo s nje, pogledati joj u lice? Hoće li ikada vidjeti
pravog, ţivog Sejidunu?
Ĉuo je konjski topot. Nehotice se mašio oruţja. Ustao je i pogledao oko sebe. Njegovi
drugovi su spavali, ĉvrsto zamotani u deke. Dojahao je glasnik. Vidio je kako šapatom razgovara
s Ebu Alijem. Pala je kratka zapovijed i straţe su pogasile posljednje ostatke vatri. Neprijatelj se
pribliţavao.
Obuzelo ga je spokojstvo. Gledao je u zvijezde koje su sitno a oštro blistale iznad njega.
Postao je svjestan svoje sićušnosti i izgubljenosti u svemiru i bilo mu je gotovo ugodno s tim
osjećajem. - Jednom ću moţda dospjeti u raj - pomislio je. - O, kada bih stvarno u njega dospio! -
vatreno je prošaptao u sebi. - Tamo će me ĉekati rajske djevojke crnih oĉiju i bijelih udova. -
Sjetio se ţena koje je poznavao, majke, sestara i ostalih iz obitelji. - Hurije moraju biti sasvim
drugaĉije - pomislio je. - Takve da se isplati za njih iskrvariti na ovom svijetu.
Zamišljao je da je stvarno ušao u raj kroz rešetkasta, bršljanom obrasla vrata. Osvrtao se
uokolo i traţio pogledom sve ono što je obećavao Kur'an. Ĉvršće se zamotao u deku. Sada je
stvarno bio u raju. Prekrasna djevojka izašla mu je ususret. Bio je svjestan da tone u san, ali bilo
mu je ugodno i bojao se da ne prekine njeţne niti lijepog sna. Tako je naposljetku zaspao.
Ratni rog je otegnuto zatrubio. Zabubnjali su bubnjevi i vojska je skoĉila na noge. Fidaiji
su u ţurbi pripasali sablje, priĉvrstili kacige i zgrabili koplja i štitove. Postrojili su se, i još
bunovni upitno se pogledavali.
— Upravo je glasnik javio da se pribliţava sultanova vojska — rekao je Ibn Vakas, koji
je posljednji drţao straţu.
Ebu Surake je stupio ispred njih i naredio im da pripreme lukove i tobolce. Potom ih je
izveo na vrh breţuljka i rasporedio po zemlji oko straţara. Izvjesno vrijeme su ĉekali zadrţanog
daha, a kako neprijatelja nije bilo na vidiku, poĉeli su zavlaĉiti ruke u bisage i ţvakati suhe
smokve, hurme i komade tvrde pogaĉe.
Konji su ostali ispod breţuljka. Na njih su pazila dva vojnika. S vremena na vrijeme ĉulo
se rzanje i uznemirena njiska.
Poĉelo je svitati. Fidaiji su pogledali prema uzvišenju na kojem je logorovala ostala
vojska. Ebu Ali je rasporedio konjanike iza grmlja. Stajali su pokraj svojih konja s kopljem ili
sabljom u ruci i s jednom nogom u uzengiji. Na vrhu breţuljka u zasjedi su ĉekali strijelci s
napetim lukovima.
Veliki dai je obilazio ĉete kako bi se uvjerio u njihovu spremnost. Iza njega je išao vojnik
i vodio njegova konja za uzde. Na koncu, došli su k fidaijima i Ebu Ali se uspeo na vrh kule.
Ubrzo nakon toga na obzorju se ukazala sitna bijela toĉka. Ebu Ali je izjurio iz
straţarnice, i sav zadihan pokazao je Ebu Suraki.
— Zategnite lukove! — naredio je dai.
Bijela toĉka je vidljivo rasla i iz nje se pojavio samo jedan konjanik. Vidjelo se kako
divlje tjera konja. Ebu Ali je gledao, ţmirkao i sklapao oĉi. Na kraju je povikao:
— Ne gaĊajte! To je naš ĉovjek.
Uzjahao je konja i potjerao ga niz breţuljak. Dao je znak grupici konjanika da mu se
pridruţe. Jednome od njih istrgnuo je zastavu iz ruku i odjurio, mašući njome, prema konjaniku
koji se pribliţavao.
Jahaĉ je, zadihan i prestrašen, okrenuo konja, ali kada je ugledao bijelu zastavu, potjerao
je ţivotinju prema Ebu Aliju.
Ovaj ga je u tom trenutku prepoznao. — Buzurg Umid! — uzviknuo je.
—- Ebu Ali! — Konjanik je pokazao rukom iza sebe.
Svi su pogledali prema obzorju. Na njemu se ukazala crna crta koja je ĉudno krivudala i
postajala sve većom. Već su se razaznavali pojedini konjanici. Iznad njihovih glava vijorile su
crne zastave bagdadskog kalifa.
— Zategnite lukove! — ponovo je naredio Ebu Surake.
Ebu Ali i Buzurg Umid pridruţili su se vojnicima na uzvišenju. Svi su drhtali od ratnog
uzbuĊenja, spremni za napad.
— Svaki neka izabere svog ĉovjeka — pala je naredba strijelcima. Neprijateljski
konjanici bili su već sasvim blizu. Jedan je jahao ispred njihi pokazivao im put. Krenuli su prema
ulasku u klanac.
— Pali!
Strijele su zafijukale prema Turcima. Nekoliko konja i konjanika srušilo se na zemlju.
Konjica je za trenutak zastala, potom je njen zapovjednik, svima uoĉljiv po ogromnoj perjanici
koja je vijorila na njegovom šljemu, povikao:
— U klanac!
U tom trenutku Ebu Ali je dao znak. Na ĉelu svih sjurio se nizbrdicom pred ulaz u klanac
i zatvorio Turcima put. Koplja su udarila o koplja, a iznad glava bljesnule su sablje. Bijele
zastave pomiješale su se s crnima.
Fidaiji su s vrha breţuljka gledali borbu. Obuzelo ih je silno uzbuĊenje. Sulejman je
povikao:
— Naprijed! Na konje! U borbu!
Već je jurnuo dolje, prema konjima, kada se Ebu Surake bacio na njega i zadrţao ga.
— Jesi li poludio!? Zar nisi ĉuo nareĊenje?
Sulejman je zaurlao od nemoćnog gnjeva. Odbacio je luk i koplje i bacio se na zemlju.
Poĉeo se valjati kao da je sišao s pameti, grizao je prste i plakao.
Turci, koje je neoĉekivani napad razbio, ponovo su se okupili i iznova jurnuli prema
klancu kako bi se probili. Njihov zapovjednik je zakljuĉio da je sva ismailitska vojska ispred
zamka i da je on slabo branjen. Grozniĉavo drhteći, fidaiji su vidjeli kako su pale prve ţrtve iz
alamutskih redova. Teško su podnosili što su morali gledati borbu prekriţenih ruku.
Ebu Surake se neprestano osvrtao prema obzorju. Tamo se napokon ukazala nova crta.
Fidaiji je nisu primijetili, ali Ebu Suraki je od radosti poskoĉilo srce kada su iznad onih koji su
stizali zavijorile bijele zastave muĉenika Alija.
Sada je došao trenutak da pošalje fidaije u borbu. Pogledom je potraţio neprijateljsku
pukovnijsku zastavu i pokazao im je.
— Na konje, i po neprijateljsku pukovnijsku zastavu! Svi hrabro u borbu! Mladići su
zavriskali od radosti. Poletjeli su s breţuljka i, dok trepneš, poskakali na konje. Zavitlali su
isukanim sabljama, a Dţafer je visoko podigao bijelu zastavu. Svi su istodobno jurnuli na
neprijatelja i u prvom udaru potisnuli ga prema planinskom potoku.
MeĊu Turcima je nastala pomutnja. Sulejman je stisnutih usana oborio prvog protivnika.
Dţafer je pojurio sa zastavom kroz nastali prolaz, a ostali fidaiji su krenuli za njim. Jusuf je rikao
i mahnito udarao oko sebe tako da su Turci, uplašeni, uzmicali pred njim. Ibn Tahir je neumorno
mlatio po malom okruglom štitu iza kojeg se krio krivonogi Tatar koji je bacio neupotrebljivo
koplje iz ruku i grĉevito se trudio isukati tešku sablju iz korica. Naposljetku mu je ruka koja je
drţala štit klonula. Sav krvav pokušavao se izvući iz borbe.
Sulejman i oni koji su bili oko njega oborili su nekoliko neprijatelja s konja. Bijela
zastava se sve više pribliţavala crnoj.
Turski pukovnik je konaĉno prozreo što namjeravaju fidaiji.
— Branite pukovnijsku zastavu! — zaurlao je tako da su ga ĉuli i prijatelji i neprijatelji.
— Udarimo na pukovnika! — povikao je Ibn Tahir.
Turci su se sabili oko svoje zastave i svog zapovjednika. U tom trenutku je medu njih
upao Abdulmalik s Muzaferovim ljudima. Sudar je bio strahovit i Turci su se raspršili na sve
strane.
Sulejman nije ispuštao iz vida neprijateljskog zastavnika, a Ibn Tahir pukovnika.
Pukovnik je povikao:
— Natrag! Svaki na svoju stranu! Spasite zastavu!
Tada je Ibn Tahir već bio pokraj njega i njihove sablje su se sudarile. Dojurili su
Muzaferovi ljudi. Nekoliko Turaka ih je pokušalo zadrţati. Nastalo je oĉajno klupko, zatrpalo je
pukovnika i konja pod njim. Ibn Tahir se izvukao. Osvrnuo se gledajući gdje je neprijateljski
zastavnik i ugledao ga kako juri uz planinsku rijeku. Sulejman ga je gonio. Pojurio je za njim
kako bi mu pomogao. Pratilo ga je nekoliko suboraca.
Sulejman je bio tik iza zastavnika. Turĉin je bijesno tjerao konja. Poprijeĉio je koplje
kako bi gonitelja drţao što dalje od sebe. Sulejman je već jahao usporedo s njim, no protivnik je
iznenada okrenuo konja i Sulejman naleti na koplje. Neoĉekivani udar bio je tako jak da ga je
izbacio iz sedla.
Ibn Tahir je zaurlao. Podboo je konja i u trenu bio pokraj zastavnika. Pomislio je da je
Sulejman na zemlji moţda mrtav, ali sada je bilo vaţno samo jedno: izvršiti zadatak i oteti
neprijateljsku zastavu.
Pritijesnio je Turĉina sasvim uz rub planinske rijeke. Odjednom se konju ispod nogu
odronila zemlja i on se srušio zajedno sa zastavnikom u brzu rijeku.
Ibn Tahir je trenutak oklijevao a onda je poletio strmim obronkom u korito. Voda je za
ĉas prekrila i njega i ţivotinju. Odmah nakon toga ponovo su izbili na površinu i zaplivali za
Turĉinom koji je drţao zastavu iznad vode. Ibn Tahir ga je sustigao i udario sabljom po glavi.
Ruka sa zastavom je klonula, a Turĉin je nestao ispod valova. Crni stijeg zavijorio je u
IbnTahirovim rukama.
S obale ga je pozdravilo pobjedniĉko klicanje, no voda ga je velikom brzinom odnosila
sve dalje, a konj ispod njega već se poĉeo daviti. Fidaiji su usporedo jurili obalom i bodrili ga da
izdrţi.
Napreţući sve snage konaĉno je pritjerao konja uz obalu. Ţivotinja je napipala ĉvrsto tlo
pod nogama, ali matica ju je još uvijek vukla za sobom. Jedan od fidaija skoĉio je s konja, bacio
se na trbuh i pruţio prema Ibn Tahiru dugo koplje. Za to vrijeme drugi su razvezali omĉe i
dobacili ih prijatelju kako bi za njih privezao ţivotinju. Tako su oboje izvukli iz rijeĉnog korita.
— Što je sa Sulejmanom? — upitao je Ibn Tahir kada je ponovo stao na obalu. Kao u
bunilu tutnuo je neprijateljski barjak Ibn Vakasu u ruke.
Fidaiji su se zagledali.
— Stvarno, što je s njim?
Pogledali su natrag, odakle je, sav utuĉen, polako dolazio Sulejman i vukao za sobom
svog konja.
Ibn Tahir je pohitao k njemu.
— Samo je tvoja zasluga što smo oteli neprijatelju zastavu. Sulejman je odmahnuo
rukom.
— Ma pustite. Jednom mi se ukazala prilika da izvršim veliko djelo a ja sam je
profućkao. Vidim, sudbina je protiv mene.
Uhvatio se za nogu i opsovao. Drugovi su mu pomogli da se popne na konja. Vratili su se
u svoj logor.
Pobjeda nad Turcima bila je potpuna. Pao je zapovjednik neprijatelja i s njim sto
dvanaest ljudi. Zarobili su trideset šest ranjenika, a ostali su se razbjeţali na sve strane. Gonioci
su se vraćali jedan za drugim i priopćavali koliko su ih pri gonjenju pobili. Samih ismailita palo
je dvadeset i šest. Nešto više od tog bilo je ranjenih.
Ebu Ali je naredio da iskopaju ispod breţuljka veliku jamu u koju su pobacali mrtve
neprijatelje. Zapovjedio je da turskom pukovniku odrube glavu, nataknu je na koplje pa je stave
na vrh straţarske kule. Iz tvrĊave je stigao Minuĉeher sa svojim ljudima koji su tuţno slušali
buĉno priĉanje pobjednika o tijeku bitke. El-Hakim je sa svojim pomoćnicima, koliko je bilo
nuţno, previo ranjenike i naredio da ih na nosilima prenesu u Alamut. Znao je da ga tamo ĉeka
teţak posao.
Kada je bio obavljen posao s ranjenicima i poginulim neprijateljima, Ebu Ali je naredio
da se zatrubi za povratak. Vojnici su stavili pale drugove i plijen na deve i mazge, uzjahali konje
i uz burno klicanje vratili se u utvrdu.
Hasan je iz svoje kule promatrao tijek bitke. Vidio je kako su Turci navalili i kako im je
Ebu Ali presjekao put. Vidio je kako su se fidaiji umiješali u borbu i kako je Abdulmalik s
Muzaferovim konjanicima izvojevao pobjedu. Bio je veoma zadovoljan.
Udarac o gong obavijestio ga je da su mu stigle vijesti. Pristup u njegovu kulu bio je
zabranjen svima, ĉak i njegovim eunusima, pod prijetnjom smrtne kazne. Vratio se u svoju sobu.
Tamo ga je ĉekao Buzurg Umid.
Hasan je skoĉio k njemu i privio ga na svoje grudi.
— Sada sam potpuno sretan! — uzviknuo je.
Burzug Umid bio je, za razliku od Ebu Alija, ĉovjek lijepog izgleda. Bio je visokog rasta,
snaţan i plemenitih crta lica. Imao je krasnu crnu, kovrĉavu bradu koja je samo tu i tamo bila
prošarana srebrnim nitima. Oĉi su mu bile ţivahne i izraţavale su snaţnu volju i odluĉnost. Usne
su mu bile jedre i lijepo izvuĉene a samo ponekad, kada bi se nasmijao, ukazivale su na ĉvrstinu,
pa ĉak i na surovost. Bio je odjeven kao i ostale vode, na arapski naĉin, u bijelu halju, a na glavi
je imao bijeli turban ispod kojeg mu je na ramena padala široka marama. Njegova odjeća bila je
od biranih tkanina i skrojena po njegovu stasu. Ĉak i sada, poslije dugog i napornog jahanja,
izgledao je kao da se dotjerao za prijem.
— Umalo da dopadnem turskih sablji — priĉao je smijući se. — Juĉer, poslije treće
molitve, tvoj golub pismonoša donio mi je nareĊenje i tek što sam izdao upute za vrijeme svoje
odsutnosti, doplovio je Kraljevom rijekom i tvoj izaslanik s vijestima. Naime, Turci su ispred
zamka ostavili jak odred i tvoj je ĉovjek morao zajedno s konjem u vodu da ga ne uhvate.
Potom je priĉao kako je izabrao kraći put, drugom stranom rijeke, i kako je, konaĉno,
prestigao Turke. Jedva nekoliko stotina koraka ispred njih ponovo je prebrodio planinsku rijeku i
obuzeo ga je pakleni strah da mu Hasanovi ljudi neće više moći spustiti most ili, pak, ako to
uĉine, da će Turci istodobno s njim upasti u tvrĊavu. Hasan je od radosti trljao ruke.
— Sve ide kao po loju — rekao je. — Vidjet ćeš što sam tebi i Ebu Aliju pripremio.
Kolutat ćeš oĉima od ĉuĊenja.
Ebu Ali se vratio i Hasan ga je, nasmijan, zagrlio.
— U tebi se, stvarno, nisam prevario — rekao je.
Saslušao je detaljan opis tijeka bitke. Fidaiji su ga posebno zanimali.
— Dakle, unuk Tahirov, naš pjesnik, oteo je pukovnijsku zastavu? Izvrsno, izvrsno.
— Sulejman je bio tik iza zastavnika, ali srušio se i Ibn Tahir je dovršio posao —
objašnjavao je Ebu Ali. — Turĉin je s konjem kliznuo u planinsku rijeku, a pjesnik je jurnuo za
njim i oduzeo mu zastavu.
Potom je nabrojao ţrtve i opisao plijen.
— Hajdemo u zbornicu — rekao je Hasan. — Ţelim osobno ĉestitati svojim ljudima na
hrabroj pobjedi.
El-Hakim je dodijelio svojim pomoćnicima po nekoliko fidaija kako bi na ţivim
primjerima vidjeli njegu i lijeĉenje ranjenika. Pomagali su mu pri namještanju polomljenih
udova i previjanju. Nekima je morao spaljivati velike rane tako da se po cijeloj bolniĉkoj sobi
osjetio vonj spaljenog mesa. Ranjenici su urlali, vrištali, i njihovi krikovi ĉuli su se po cijeloj
tvrĊavi. Oni kojima je trebalo odsjeći kakav ud padali su iz nesvijesti u nesvijest i oĉajno
zapomagali.
— Ovo je uţasno — šaputao je u sebi Ibn Tahir.
— Kakva sreća što smo mi, fidaiji, svi iznijeli ĉitavu koţu — kazao je Jusuf.
— Rat je strašan — rekao je Naim.
— Naravno da nije za golupĉiće tvoje vrste — podsmjehivao se Sulejman.
— Ostavi Naima — odvratio mu je Jusuf. — Sve vrijeme bio je sa mnom, a ja nisam bio
medu posljednjima.
— Tako si urlao da su Turci zaĉepili uši rukama umjesto da se bore — šalio se Sulejman.
— Nikakvo ĉudo što se naš cvrĉak sklonio pod tvoje okrilje.
— Do turske zastave nisi došao, mada si se tako strašno upinjao — bockao ga je Ubejde.
Sulejman je problijedio. Ni rijeĉi nije rekao, samo je pratio Hakima koji je prišao novom
ranjeniku.
Grk je bio vješt lijeĉnik. Plaĉ i kuknjava ranjenika nisu ga se ticali. Tu i tamo bi pokojeg
patnika utješio okrepljujućom rijeĉju, a inaĉe je svoj posao obavljao spretno i ozbiljno kao što
svoj obavlja neki obrtnik. Uz to, objašnjavao je fidaijima osnove viĊanja rana, ne propuštajući
dodati poneku vlastitu mudrost.
Desetniku Ebuni je u borbi s nekim Turĉinom napukla ruka. El-Hakim mu je prišao,
skinuo prvi zavoj, uzeo dašĉicu iz ruku fidaija i uz nju namjestio i priĉvrstio napukli ud.
Dok je desetnik škripao zubima od boli, Grk je govorio fidaijima:
— Teţnja za skladom u ljudskom tijelu je tako jaka da se pojedini dijelovi prelomljenog
uda sa ţudnjom spajaju i srastaju. Moć te strasti za uspostavljanjem cjeline tolika je da se ĉak
pogrešno sastavljeni dijelovi meĊusobno spajaju. Vještina dobrog lijeĉnika je upravo u tome da,
poznavajući pravo ustrojstvo tijela, izbjegne takvu nepravilnost i pojedine dijelove oštećenog uda
spoji onako kako odgovara njegovoj prirodi.
Kada je završio s ismailitskim ranjenicima, bio je mrtav umoran. Vidio je koliko je još
ranjenih Turaka ĉekalo na njega i poslao je Ibn Tahira da pita Ebu Alija što raditi s njima. U sebi
se nadao da će taj posao jako brzo završiti, teţe ranjene moţda ĉak »izlijeĉiti« kakvim sigurnim
otrovom.
Ibn Tahir je naletio na Ebu Suraku, a ovaj je otišao upitati velikog daija.
Naredba je glasila:
— Turke treba briţljivo njegovati, kao da su prijatelji. Potrebni su nam kao taoci.
Lijeĉnik je opsovao i ponovo se bacio na posao. Sada više nije rijeĉima podrške bodrio
one koji su jeĉali, a ni fidaijima nije više objašnjavao. Manje poslove prepustio je pomoćnicima,
a od fidaija najspretnijim se pokazao Ubejde.
Tek kasno poslijepodne bio je gotov s povezivanjem i namještanjem udova. Svojim
pomoćnicima dao je potrebne upute, a sam je otišao potraţiti poglavare.
U meĊuvremenu, poglavari su u zbornici, uz jelo i vino, razgovarali o dogaĊajima tog
dana. NagaĊali su što će poduzeti vrhovni poglavari i kakve koristi će im donijeti današnja
pobjeda. Svi su hvalili Abdulmalika koji je izvrsno obavio povjereni mu zadatak.
Raspoloţenje je dostiglo vrhunac kada se u dvorani pojavio Hasan s velikim daijima.
Njegovo lice blistalo je od zadovoljstva i, dok se pozdravljao sa svakim poglavarom
pojedinaĉno, obrazi su mu podrhtavali od veselog smiješka.
— U vama imam odliĉne pomoćnike — rekao je kada su posjedali oko tanjura i vrĉeva.
Posebno je pohvalio Ebu Alija koji je vodio cijeli poduhvat. Potom se okrenuo Abdulmaliku i
upitao ga što je uĉinio kod Muzafera s haremima. Pohvalio je njegovo uspješno ukljuĉivanje u
borbu i na tome mu se zahvalio. Pohvalio je i Ebu Suraku koji je izdavao zapovijedi fidaijima i
tako toĉno izvršio njegovo nareĊenje. Potom je pogledao kapetana Minuĉehera. Licem mu je
preletio vragoljast smiješak.
Minuĉeher nije sudjelovao u razgovoru. Bio je ozlojeĊen što je morao ĉekati prekriţenih
ruku dok su drugi osvajali ratne lovorike. Mraĉno je gledao pred sebe, jeo malo, a mnogo pio.
Njegovo gorostasno tijelo se streslo kada se sreo s Hasanovim nasmijanim pogledom.
— MeĊu nama su dvojica — rekao je Hasan, a glas mu je blago drhtao od pritajenog
vragolanstva — koji su za svoje ţrtve danas zasluţili najveća priznanja. Za pravog vojnika
najveća je ĉast kada se moţe odmjeriti s neprijateljem. Ne samo najveća ĉast, nego i najveća
radost. Onaj koji je, iz viših razloga, prinuĊen odreći se te ĉasti i te radosti, time je dokazao da je
potpun ĉovjek. On zasluţuje najviše poštovanje.
Pogledao je zaĉuĊena lica oko sebe, a onda je ozbiljno nastavio:
— MeĊu nama su dvojica, rekao sam, koji su se danas morali odreći te ĉasti i te radosti,
mada su svim srcem vojnici. To smo ja i Minuĉeher. Razlozi zbog kojih smo to morali uĉiniti su
jasni. Ja imam zadovoljštinu u tome što ste se vi, koji ste sudjelovali u borbi, pokazali odliĉnima.
A Minuĉehera je zapala ta ĉast da sam ga imenovao emirom i zapovjednikom svih posada
ismailitskih zamaka.
Podigao se i prišao Minuĉeheru koji je, sav crven od iznenaĊenja i zbunjenosti, ustao.
 — Šališ se, Sejiduna — promucao je.
— Ni najmanje, dragi moj — odgovorio je Hasan i zagrlio ga. — Ukaz je potpisan, a Ebu
Ali će ti ga predati.
MeĊu poglavarima se zaĉulo odobravajuće mrmljanje.
— Osim toga, pripast će ti jednak dio plijena kao i ostalim poglavarima — dodao je. —
Da, sada ćemo se dogovoriti o podjeli plijena.
Ebu Ali je objasnio koliko im je ţivotinja i oruţja, koliko novca i drugih vrijednosti jutros
palo u ruke.
— Minuĉeher i svaki od poglavara koji su sudjelovali u borbi dobit će po jednog konja i
po jednu ratnu opremu — odluĉivao je Hasan. — Osim toga, pripada im i po deset zlatnika. Isto
tako, svaki od Muzaferovih ljudi dobit će po deset zlatnika, a ĉasnici i desetnici uz to i opremu.
Muzaferu ćemo poslati deset konja i deset deva, te dvjesto zlatnika kao zahvalu što nam je
poslao pomoć. Rodbina palih primit će po pedeset zlatnika. Ostali plijen podijelitćemo našim
ljudima. Fidaiji neće dobiti ništa, jer njima predstavlja ĉast to što su se danas smjeli boriti. Kada
su tako podijelili plijen, Hasan je rekao:
— Kujmo gvoţĊe dok je vruće. Vijest o porazu turskih predstraţa prenijet će se poput
vjetra Iranom pa će ohrabriti naše istovjernike i prijatelje, a uĉvrstiti kolebljivce. Mnogi koji su u
sebi odobravali naše postupke bit će sada ohrabreni da se otvoreno odluĉe za nas. Naši u
opsjednutim tvrĊavama bit će podstaknuti na istrajnost, a naši neprijatelji bit će prisiljeni
ozbiljno raĉunati s nama, dok će nekima i zadrhtati srce u izdajniĉkim grudima.
Pritom je mislio na velikog vezira i poglavari su potvrdno klimnuli glavama u znak da su
razumjeli.
— Sada, poslije pobjede, moţemo raĉunati s velikim prilivom novih vjernika — nastavio
je. — Naklonjena nam je sva rudbarska okolina i oĉevi će slati svoje sinove u tvrĊavu da se
uvrste medu borce za ismailizam. Ebu Suraka, ti ćeš ih primati i birati, kao što si to dosad ĉinio.
NajmlaĊi, najsnaţniji i najbistriji neka postanu fidaiji, uz uvjet da su neoţenjeni i da nisu ţivjeli
razuzdano. Ukratko, ne smiju poznavati ţenu i njene draţi. Svi ostali koji su sposobni za borbu
neka budu uvršteni meĊu vojnike. Dopunit ćemo stara pravila i dodati nove odredbe. Tko je prije
borbe bio u utvrdi imat će izvjesne prednosti. One koji su se istakli ćemo unaprijediti. Bit će
toĉno odreĊeni stupanj, podruĉje, prava i duţnosti svakog pojedinca. Napisat ćemo stroţe
zakone. Svatko mora biti ujedno vojnik i vjernik. Iskorijenit ćemo sve svjetovne prohtjeve.
Danas neka prvi i posljednji put vojnicima bude dopušteno vino i to zato što su Muzaferovi ljudi
u zamku. Tako će spoznati da smo mi gospodari onoga što jeste i što nije dopušteno. Poslije će,
ne znajući, raditi za nas. Da, pridobivanje novih ĉlanova bit će odsad jedna od naših najvaţnijih
briga. Pustit ćemo fidaije da se, poput roja pĉela, razlete zemljom kako bi govorili i svjedoĉili o
nama. I zatvorenike ćemo obraĊivati pa zato neka brinu o njima. Sultanova vojska nam se
pribliţava i moţda neće trebati dugo da nas opkoli. Zato su nam potrebni ljudi koji tu vojsku
poznaju. Otići će meĊu ljude šireći našu vjeru i našu gorljivost. Time ćemo pokušati poljuljati
njihove temelje, a ostalo će se odvijati samo od sebe.
Abdulmaliku je izdao nareĊenje da izabere dovoljan broj ljudi i da s njima, rano sljedećeg
jutra, krene prema tvrĊavi Rudbar kako bi, ako je još tamo, otjerao tursku predstraţu. Potom će s
ĉetom prijeći cijelo podruĉje do Kazvina i do Reja, te ga oĉistiti od ostataka neprijatelja. Zatim
neka pošalje izvidnice ususret sultanovoj vojsci.
Nakon toga se oprostio od poglavara, dao znak velikim daijima i otišao s njima u svoje
odaje.
Sve to vrijeme alamutski i Muzaferovi ljudi glasno su i sa smijehom slavili današnju
pobjedu. Na donjoj i srednjoj terasi na brzinu su zapalili vatre, na raţnjevima pekli debele volove
i ugojene janjce. Ĉuĉali su oko njih, ili sjedili na podvijenim nogama i nestrpljivo ĉekali peĉenje.
Opojan miris peĉenog mesa draţio im je nosnice pa su, kako bi bar malo smirili glad, odlamali
pogaĉu i podmetali je ispod raţnjeva kako bi se mast cijedila i upijala u nju. Buĉno su
razgovarali o svojim jutrošnjim djelima, pokušavali su jedan drugoga nadmašiti i nadglasati,
hvalili se stvarnim i izmišljenim junaštvima, te pretjerivali s brojem ubijenih neprijatelja. Došlo
je do ruţnih rijeĉi i svaĊa. Kada su neko janje ili vol bili peĉeni, noţevima su navaljivali na njih.
Svako je htio dobiti najbolji dio pa su poĉeli jedan drugome prijetiti šakama i oruţjem. Desetnici
su imali pune ruke posla smirujući ih. Na kraju su vidjeli da će peĉenja biti dovoljno za sve i da
se ne trebaju otimati.
Kasnije su na magarcima donijeli velike mjehove meĊu vojnike. Desetine su dobile
velike vrĉeve i desetnici su poĉeli u njih natakati vino.
— Tko nam je dopustio piti vino? — pitali su.
— Sejiduna — odgovarali su desetnici. — On je poglavar ismailita i novi prorok.
— Zar smije dopustiti ono što je Prorok zabranio?
— Naravno da smije. Alah mu je dao vlast da zapovijeda i zabranjuje. Predao mu je i
kljuĉ koji otvara vrata raja.
Nenaviknuti na vino, vojnici su se ubrzo napili. Klicali su vrhovnom poglavaru i
ismailizmu, pretresali i prepirali se o njemu, njegovom uĉenju, i pitali ljude iz Alamuta za
objašnjenja. Mnogi su odluĉili da će, kada odsluţe kod Muzafera, prijeći Hasanu u utvrdu.
Fidaiji su se okupili na krovu školske zgrade i promatrali buĉnu vrevu pod sobom. Ispekli
su janje i, kada su se najeli, nastavili su svoje razgovore o današnjem danu. Vino nisu pili.
Osjećali su da su izabrana ĉeta. Ne htijući, osjetili su prezir prema masi koja se divlje zabavljala
oko vatri. Oni koji su pomagali lijeĉniku pri previjanju ranjenika, vrativši se, priĉali su o svojim
dpjmovima. Ali otimanje zastave još dugo je ostalo u središtu razgovora i razglabanja.
 09.

U isto vrijeme dok se alamutska vojska borila sa sultanovim predstraţama, u vrtovima iza
zamka zavrelo je kao u mravinjaku.
Adi je u ranu zoru dovezao Apamu k djevojkama. Starica je bila bijesna kada je vidjela
da sve još spavaju pa je zgrabila bat i poĉela divlje udarati o gong.
Djevojke su, prestrašene, pohitale iz svojih spavaonica. Doĉekao ih je pljusak psovki.
— Lijene majmunice! Svakoga trena moţe banuti Sejiduna, a vi se valjate po posteljama
kao da je praznik. Zatekne li vas tako, ode glava i vama i meni.
Brzo su se spremile. Obuzimali su ih grozniĉavi osjećaji na vijest da će njihov gospodar
posjetiti vrtove. Apama i Mirjam su im odredile poslove a one su marljivo prionule.
Apama je trĉkarala izmeĊu njih kao opsjednuta. — Samo kad bih im smjela reći što ih
ĉeka — mrmljala je tako glasno da su je najbliţe ĉule. Unijela je meĊu njih pravu pomutnju i
Mirjam se morala ozbiljno truditi da odrţi red.
Hasan je poslao iz zamka pergament, boje, svijeće i sve što je bilo potrebno za izradu
svjetiljki pa je Apama objasnila Fatimi što treba napraviti. Ona se smjesta primila posla i ubrzo
je prvi lampion bio gotov. Zamraĉila je, upalila svijeću u svjetiljci a djevojke su vrisnule od
radosti.
— Guske glupe! Ne gubite vrijeme zijevajući nego radite! — grdila ih je Apama.
Fatima je odmah podijelila poslove. Jedne su prenosile njene uzorke na pergament, druge
su miješale boje, treće su njima oslikavale stranice svjetiljki, ĉetvrte su izrezivale, a pete lijepile
pojedine dijelove. Tako završene lampione odnosile su do ribnjaka da se osuše na suncu i njihov
broj bivao je sve veći.
Za sve to vrijeme razgovarale su o dolasku Sejidune.
— Zamišljam da će doći poput kralja — rekla je Dţada. — Bit će sav u zlatu i purpuru.
— Doći će poput proroka — proturjeĉila joj je Halima.
— Baš je tebi to rekao — izazivala je Dţada. Halimi je bilo na vrh jezika da izda ono što
su joj povjerili Mirjam i Adi, ali se ipak svladala. U blizini je bila Apama koja bi je pitala otkud
to zna.
— Muhamed je bio ujedno i prorok i kralj — rekla je Fatima.
— O Sejiduni govorite? — upitala je Apama koja je prolazila. Zlurado se nacerila.
— Neke od vas bit će moţda još veĉeras kraće za glavu — dodala je. — Naime, uveĉer
ćete dobiti i drugi posjet, a onoj koja izda tko ste i gdje ste smjesta će biti odrubljena glava. A
koja od vas ima toliko pameti u glavi da to ne izbrblja?! — Prestrašene, okrenule su se prema
Mirjam.
— Apama je u pravu — objasnila im je. — Sejiduna je uĉinio da ovi vrtovi budu
napravljeni nalik na pravi raj. Odsada nadalje morat ćete se ponašati kao da ste uistinu u
nebesima. Vi više niste obiĉne djevojke, već hurije. U to se morate uţivjeti, a ako se potrudite to
neće biti tako teško. Ona koja se pred posjetiocem oda morat će smjesta umrijeti.
— Ja uopće neću otvarati usta — rekla je Sara. — Tako neću morati strahovati da ću se
odati.
— Na sve što te budu pitali morat ćeš odgovoriti — odvratila joj je Apama. Halima je
briznula u plaĉ.
— Ja ću se sakriti da me nitko ne vidi!
 — Samo probaj! — izderala se Apama. — Raspet ćemo te na kotaĉ za muĉenje.
Djevojke je spopao strah. Sutjele su i marljivo radile.
— Ah, što — najzad je rekla Fatima. — Bit će što će biti. Bila sam u haremu i tamo je
neprestano bilo potrebno glumiti i pretvarati se. Muškarci, naroĉito dok su mladi, nisu neke
naroĉite pameti. Lako ih moţeš prevariti. Ni glumiti hurije u ovim vrtovima neće biti preteško.
— Sad mi se nešto ĉini — rekla je Zulejha — da smo moţda upravo radi toga morale
uĉiti baš ona mjesta u Kuranu koja govore o raju i ţivotu u njemu. Što kaţete na to?
Mirjam se nasmiješila. Dosad ni njoj samoj nije pao na um taj detalj. Sada se ponovo
uvjerila kako je Hasan dobro isplanirao svaku sitnicu.
— Stvarno, strašni sanjar iz pakla — rekla je samoj sebi.
— U pravu si, Zulejha. Ponavljamo ono isto što znamo iz Kur'ana — rekla je Zejneb.
— Djevojke! Ta imate valjda nešto mašte! — bodrila ih je Fatima. — Zamislite da ste u
raju i sve ostalo doći će samo od sebe.ifid
— Što prirodnije budete, utoliko ćete lakše uspjeti — uĉila ih je Mirjam. — Ni u ĉemu ne
pretjerujte, pravite se kao da se samo po sebi podrazumijeva da ste hurije. Zato, osim ako vas
netko ne pita, o tome uopće ne govorite.
U meĊuvremenu Halima se primirila. Stara radoznalost tjerala ju je da upita:
— A zašto Sejiduna hoće da se pretvaramo kao da smo u raju?
— Zato — prekorila ju je Apama — da bi tako male majmunice nauĉile obuzdavati svoj
jezik.
Muad i Mustafa vratili su se s torbama punim jarebica, prepelica, šljuka i riba. Apama je
otišla sa svojim pomoćnicima u kuhinju kako bi ih oĉistila i pripremila.
Djevojke su odahnule.
Halimu je i dalje muĉila radoznalost.
— Kakvi će biti posjetioci kojima ćemo morati reći da smo hurije? Njeno pitanje doĉekao
je smijeh.
— Prvo, to im nećete smjeti reći — šaljivo ju je pokudila Mirjam — jer to će se ionako
morati samo po sebi podrazumijevati. Drugo, Sejiduna će nas posjetiti zato da nam da toĉne
upute. A da ti ne bi suviše razbijala glavu, odat ću ti što ja mislim o tim posjetiocima. Bit će to
sigurno lijepi mladići.
Halima je pocrvenjela kao mak. Sve su je pogledale. Oborila je oĉi i lupila nogom o
zemlju.
— Ja tu neću biti.
— Morat ćeš — rekla joj je strogo Mirjam. Halima je ponovo zatapkala nogom.
— Neću.
— Halima?!
Mirjam je pocrvenjela od bijesa.
— Dakle, ti se hoćeš oduprijeti Sejiduninom nareĊenju? Halima je šutjela i stiskala usne.
Naposljetku je progovorila.
— A što će poslije biti? — krotko je upitala. Mirjam se nasmijala.
— To ćeš vidjeti.
Djevojke su je poĉele izazivati.
— Morat ćeš se ljubiti s njima — rekla je Fatima.
— I raditi sve ono što si nauĉila od Apame — dodala je Sara.
— Bacit ću vam nešto u glavu ako me ne ostavite na miru — zaprijetila im je ona.
— Radite, radite! — opominjala ih je Mirjam. — Ne gubite vrijeme trabunjanjem.
 Sara je u kutu lijepila i prišivala lampione. Halima se sagnula k njoj. U posljednje
vrijeme su se opet sprijateljile, ali na novoj osnovi, kako bi rekla Halima. Fatima im je izradila
kocke od tvrdog drveta i Halimu je uhvatila prava strast za kockanjem. Sara joj je u tom postala
vjerna druţica. Igrale su u najrazliĉitije stvari: u orahe, banane, naranĉe, slatkiše, u poljupce,
pitajući koja koju ljubi. Kada bi Halimu neka pozvala da provede vrijeme poslijepodnevnog
odmora kod nje, izvukla bi kocke ispod pojasa dimija i bacila ih, pitajući što da uradi.
I sada ih je uzela i pozvala Saru da se kocka s njom. Skrile su se iza rasporeĊenih svi taka
pergamenta. Sara je saĉuvala nekoliko oraha i njih je stavila kao zalog, ako izgubi. A ako dobije,
morat će je Halima svaki put poljubiti. Sara je ubrzo proigrala orahe. Sad je morala, ako izgubi,
dopustiti da je Halima potegne za uho, a ova je stalno dobivala.
— Već te ĉetiri puta mogu potegnuti za uho — radovala se. Sara je poĉela paţljivo
motriti na nju.
— Zašto gledaš u kocke prije nego što ih baciš? — upitala ju je.
— Tako sam navikla.
Sara je predloţila da pitaju kocke koja će dobiti ljepšeg momka. Halima je dobila veći
broj.
— Halima, ti varaš. Vidjela sam kako si namjestila kocke u ruci da bi dobila veći broj.
Onda si ih samo spustila na pod. Ili igraj kao ja, ili neću više igrati s tobom.
Halima je pokušala i izgubila. Sara se nasmijala.
— Jesi li vidjela? Kad ne varaš, gubiš.
— Ovako više neću — rekla je Halima. — Nema nikakvog zadovoljstva ako ne dobivam.
— Tako dakle? A što kada bih ja varala?
— Ti to ne smiješ.
— Ma da! Dakle, ti moţeš varati koliko hoćeš, a ja moram biti još zadovoljna što sam
tvoja luda?
Mirjam im je prišla.
— Što je to opet izmeĊu vas?
Sara je brzo pokrila kocke koljenom.
— Prepirale smo se o tome kako bi se ovo dalo najbolje zalijepiti. Mirjam je nogom
odmaknula njeno koljeno.
— A što je to dolje?
Ugledala je kocke i razbjesnila se.
— Tako, dakle! Sejiduna svakog trena treba doći u vrtove, a vas dvije se mirno kockate.
Samo se vi kockajte! Naveĉer ćete glavu prokockati!
Oštro je pogledala Halimu.
— To su tvoje kocke, Halima? Nepopravljiva si grešnica. Što da radim s tobom?
Pokupila je kocke i otišla.
— Zasada neka bude samo toliko — rekla je.
Halimi su navrle suze na oĉi. Prkosno se nasmiješila i rekla:
— Nije mi do kocaka kada me ne puštaš da dobivam. Ti si kriva, jer si se svaĊala.
Nastavile su posao.
— Bit će lijepo — rekla je Sara — budu li samo naši posjetioci vjerovali da smo hurije.
Što misliš, hoće li se zaljubiti u nas?
Halima je smjesta prihvatila.
— Šteta što više nemamo kocke. Mogle bismo ih pitati u koju će se više zaljubiti.
— Ti bi opet varala. Dobro što ih je Mirjam uzela. A ja znam koja će im se od nas dvije
više dopasti.
— Ti misliš — ti. To im ni na pamet neće pasti.
— A što ti znaš kako se voli muškarac, nevina majmunice! Sakrit ćeš se u kut i nitko te
neće ni primijetiti.
Halimi su navrle suze na oĉi.
— Reći ću im kakva si — rekla je.
— Samo probaj. Puknut će od smijeha.
— Ĉekaj samo! Odat ću da si zaljubljena u mene i da mi ne daš mira. Sarine oĉi su se
zaţarile.
— Ti?!
Halima je ustala.
— To je istina!
Nasmijala se, obrisala suze i otišla drugoj grupi.
Djevojke su vremenom savladale strah od opasnog zadatka koji ih je ĉekao. Veseli smijeh
miješao se sa škripom škara i noţeva.
— Naveĉer, kada sve bude osvijetljeno, ĉinit će nam se da smo stvarno u raju — rekla je
Zulejha.
— Ja se više uopće ne bojim. Sve ćemo biti u velovima, pjevat ćemo i plesati kao prave
hurije.
— Jeste, lako je tebi, jer si lijepa i znaš plesati — uzdahnula je Safija.
— Sve ste lijepe i sve znate plesati — rekla je Mirjam.
— To će bar biti promjena u ovoj jednoliĉnosti — rekla je Fatima. — A mi ćemo, ipak,
biti od neke koristi. Inaĉe, bila bi šteta tolikog truda i uĉenja.
— Bi li Sejiduna stvarno naredio da nam odrube glave ako bismo odale? — još uvijek je
brinulo Dţadu.
— U to nema sumnje — rekla je Mirjam. — Što je rekao, to će i napraviti. Zato ne budite
lakomislene. Razmislite prije nego progovorite.
— Ne znam, mene uopće nije strah — rekla je Fatima.
— A što ako se kojoj omakne? — upitala je Safija.
— To bi druga odmah morala popraviti — objasnila je Fatima.
— Kako popraviti?
— Tako što bi, na primjer, okrenula stvar na šalu ili na neki drugi naĉin preokrenula
znaĉenje.
— Ja bih voljela biti pokraj tebe — rekla je Dţada.
— I ja. I ja.
Sve su izrazile istu ţelju.
Fatima se nasmiješila tolikom povjerenju.
— Samo, djevojke, bez suviše straha. Ono što mora, to ĉovjek i napravi. Imam osjećaj da
će sve sretno proći.
Bile su završene već gomile lampiona.
— Vidite da ide kada hoćete — pohvalila ih je Mirjam. — A sada za mnom, pokazat ću
vam nešto.
Odvela ih je do sobe koja je uvijek bila briţljivo zakljuĉana. Otkljuĉala ju je i djevojke su
razrogaĉile oĉi od ĉuĊenja.
Ugledale su pred sobom gomile robe. Haljine od svile i brokata, ogrtaĉi opšiveni
samurovinom, velovi, prekrasne vezene sandale. Sve najizabranije što se moglo naći na
sajmovima u Samarkandu i Buhari, u Kabulu i Isfahanu, u Bagdadu i Basri bilo je nagomilano u
tom tijesnom prostoru. Zlatne i srebrne dijademe optoĉene draguljima, biserne ogrlice, zlatne
narukvice i kopĉe ukrašene dragim kamenjem, krasne izraĊevine od tirkiza, naušnice s
dijamantima i safirima, skupocjeni lanĉići — svega je tu bilo napretek.
Djevojke nisu mogle doći k sebi.
— Ĉije je sve to? — upitala je Halima.
— Sve je to vlasništvo Sejidune — rekla je Mirjam.
— Naš gospod je stvarno bogat.
— Bogatiji od sultana i kalifa.
— Sve je to namijenjeno za vašu upotrebu — objašnjavala je Mirjam. — Svaka će uzeti
ono što joj najbolje pristaje i spremiti u svojoj spavaonici.
Rekla je djevojkama da probaju svilene haljine i velove. Ogrtala im je preko ramena
ogrtaĉe od teškog brokata, naticala im prstenje i narukvice, stavljala kopĉe i naušnice, poklanjala
im prsluke, sandale i vješala im ogrlice. Svakoj je dala umjetniĉki izraĊeno metalno ogledalce i
kutijicu s ambrom i mirisima. Stavljala im je na glavu dijademe, vrpce, male turbane i razna
druga pokrivala.
Djevojke su lebdjele u raskoši. Svaka je sama sebi izgledala kao kraljevna iz bajke.
— Stvarno neće biti teško misliti da smo hurije! — uskliknula je Halima. Obrazi su joj se
ţarili od uzbuĊenja.
— Zar vam nisam rekla? — kazala je Fatima. — Na kraju uopće nećemo vjerovati da
smo obiĉne djevojke.
Halima se ogrnula laganim velom. Prebacila je i ogrtaĉ a onda ga pustila da joj sklizne s
ramena, kao što je vidjela da radi Mirjam one noći kada se vratila od Sejidune.
— Joj, kako je lijepa! — uzviknula je Sara. Halima je porumenjela.
— Nećemo valjda biti ovako obuĉene kada doĊu posjetioci? — upitala je.
— Ludica! Pa zašto inaĉe sad birate? — nasmijala joj se Mirjam.
— Bit će me sram.
Svaka je uzela svoje blago i odnijela ga u svoju spavaonicu. Iznenada je zatrubio rog.
Apama je dojurila iz kuhinje.
— Brzo, brzo! Sve da ste mi spremne. Dolazi Sejiduna.
Za to vrijeme Hasan je u svojoj sobi s velikim daijima vodio dalekoseţne razgovore.
Upalio je nekoliko svjetiljki, zagrnuo prozore zavjesama a eunuh je donio velik vrĉ vina. Pruţili
su se na jastuke, a vrĉ je kruţio od usta do usta. Hasan je poĉeo:
— Naredio sam da te pozovu iz Rudbara, Buzurg Umide moj, kako bih tebe i Ebu Alija
upoznao sa svojom oporukom. Ţelio sam da tu bude i Husein Alkeini, no dogaĊaji su me
preduhitrili, a Huzistan je predaleko da bih mogao poslati po njega. Naime, radi se o naĉelu
nasljedstva u našoj ustanovi.
Ebu Ali se nasmijao:
— Govoriš kao da bi se sutra htio oprostiti od ovog svijeta. Kud ti se ţuri s oporukom?
Moţda će mene i Buzurg Umida prije tebe pokriti trava.
— Spomenuo si Huseina Alkeinija — primijetio je Buzurg Umid — ali što je s rvojim
sinom Huseinom? Zaboravio na njega? Ipak je on tvoj prirodni nasljednik.
— Ne spominji mi to zadrto tele! Moja ustanova zasniva se na razumu, a ne na glupim
predrasudama! Sin! Sin! Kakav sin! Zar da tu svoju divnu zamisao pošaljem k vragu time što ću
je ostaviti budali koju je samo puki sluĉaj uĉinio mojim sinom? U tome ću se radije ponašati po
ugledu na rimsku crkvu koja na ĉelo postavlja samo najsposobnije. Vladavine koje se oslanjaju
na krv i porijeklo ubrzo propadaju, a rimska ustanova traje već tisuću godina! Sinovi? Braća? Po
duhu ste mi svi sinovi i braća. A duh je tvorac moje zamisli.
Veliki daiji su se gotovo prepali.
— Da sam znao da ću te svojom opaskom tako naljutiti, sigurno bih šutio — rekao je
Buzurg Umid. — Ali, kako sam mogao misliti da su tvoji nazori u pogledu krvi i nasljedstva
tako... da, tako osobeni.
Hasan se nasmiješio. Malĉice ga je bilo sram što je tako planuo.
— Kada sam se vratio iz Egipta, i ja sam još nešto drţao do krvne veze — odgovorio je,
donekle se opravdavajući. — Doveli su mi sina koji je bio lijep, jak i bilo ga je prekrasno
pogledati. — »U njemu ćeš gledati svoju mladost«, rekao sam samome sebi. Primio sam ga u
svoju kuću i... kako da vam objasnim svoje razoĉaranje? Gdje je bila ona strast za spoznajom
istine, gdje je bio onaj zov uzdignuća, gdje je bilo sve što je potresalo moju dušu kada sam bio
njegovih godina?! Ni sjenku toga nisam uoĉio kod njega. Kao uvod rekao sam mu: »Kuran je
knjiga sa sedam peĉata.« Odgovorio mi je: »Meni nije do toga da je otpeĉatim.« - »Ali, zar te ne
privlaĉi da otkriješ tajnu koja je malo kome poznata?« »Ne, uopće me ne privlaĉi.« - Ta
ravnodušnost bila mi je neshvatljiva. Kako bih ga pokrenuo, priĉao sam mu svoje mladalaĉke
borbe. »I što sad imaš od toga što si se toliko trudio?« To je bio sav dojam koji je oĉeva
ispovijest ostavila na sina. Kako bih ga porazio i izbacio iz tog mira, odluĉio sam mu povjeriti
našu posljednju tajnu. »Znaš li što propovijeda naše uĉenje kao najvišu spoznaju?«, viknuo sam
mu. »Ništa nije istinito, sve je dopušteno.« Odmahnuo je rukom. »Takvim stvarima sam se bavio
kada mi je bilo ĉetrnaest godina.« Spoznaju, koju sam se ja trudio dokuĉiti cijeloga ţivota, za
ĉiju konaĉnu potvrdu sam se izlagao svim opasnostima, posjećivao sve škole, prouĉio sve
filozofe, tu spoznaju je on dokuĉio i s njom završio sa svojih ĉetrnaest godina. »Moţda je roĊen
tako mudar?«, pitao sam se. Ali nije razumijevao ni najjednostavnije zadatke znanosti. Bio sam
ogorĉen tolikom tupošću i predao sam ga Huseinu Alkeiniju da sluţi kod njega kao obiĉan
vojnik.
Veliki daiji su se zagledali. Pritom je Buzurg Umid pomislio na svog sina Muhameda,
kojeg je njeţno volio. Zar ga nije htio poslati Hasanu u školu da postane fidai? Prošli su ga
ţmarci.
Ebu Ali je upitao:
— Prije si rekao, Ibn Sabaše, da se naša ustanova zasniva na razumu. Što si, zapravo,
time mislio?
Hasan je stavio ruke na leda i poĉeo polako hodati gore-dolje.
— Zamisao moje vladavine nije sasvim nova — rekao je. — Prije devedeset godina nešto
sliĉno je pokušao kalif Hakim Prvi u Kairu, proglasivši se bogom u ljudskom obliku. Ali to
samoproglašenje mu je, oĉito, udarilo u glavu. Poremetio je pameću tako da je, na kraju, i sam
vjerovao u svoje boţansko porijeklo. No, zato su nam njegovi daiji ostavili tim dragocjenije
predanje. Mislim, naime, na naše vrhovno geslo, koje je sluţilo i Hakimu u njegovu radu i
djelovanju.
— Ne ĉini li ti se, Ibn Sabaše — bio je mišljenja Ebu Ali — da je to naše naĉelo, otkad
toliko ljudi zna za njega, priliĉno izgubilo na svojoj vrijednosti?
— U mudrosti da ništa nije istinito i da je sve dopušteno ima neka ĉudna dvosjeklost —
kao što sam vam upravo pokazao na tuţnom primjeru moga sina. Naime, onome kome po prirodi
nije namijenjena znaĉi samo skup praznih rijeĉi. Ali onome tko je roĊen za nju, njemu moţe
postati zvijezdom-vodiljom u ţivotu. Karmetiti i Druţi, od kojih potiĉe i Hakim Prvi, poznavali
su devet stupnjeva koje su trebali savladati njihovi uĉenici. Njihovi daiji pridobivali su
sljedbenike priĉama o Alijevoj rodbini i Mehdijevom dolasku. Većina tako pridobivenih
zadovoljavala se tim jednostavnim bajkama. Oni koji su htjeli znati više postavljali su još pitanja
i njima je tumaĉen Kur'an kao neka ĉudesna alegorija velike tajne. Onome tko još nije bio
zadovoljan uĉitelji su poljuljali vjeru u Kur'an i u islam uopće. A ako je netko htio još dalje,
saznao je da su vjere, po svojoj pravilnosti ili nepravilnosti, jednake. Sve dok, na kraju, nekoliko
rijetkih izabranika nije bilo zrelo da im se povjeri najviše naĉelo koje se zasniva na poricanju
svih uĉenja i predanja. Taj stupanj zahtijeva od ĉovjeka najveću hrabrost i najveću snagu, jer mu
je suĊeno cijeli ţivot provesti bez ĉvrstog tla pod nogama i bez ikakvog uporišta. Zato se ne treba
bojati da će to naĉelo izgubiti na svojoj djelotvornosti ako mnogi saznaju za njega. Većina ga
ionako neće shvatiti.
— Sada mi je jasno — rekao je Ebu Ali. — Ranije si rekao da si nas pozvao radi oporuke
i radi nasljedstva. Što te nagnalo da misliš o tome? Pa još si zdrav i snaţan.
Hasan se nasmijao. Još uvijek je laganim koracima premjeravao sobu. Veliki daiji su ga
paţljivo pratili pogledom.
— Ĉovjek ne zna što mu donosi sutrašnji dan — odgovorio je. — Oporuka koju mislim
ostaviti je takva da se njen izvršitelj prvo mora dobro upoznati s posebnim pojedinostima. A
budući da sam vas i Huseina Alkeinija izabrao za nasljednike, hoću danas bar vama koji ste
prisutni otkriti svoj plan koji treba postati temelj naše ustanove. Istina, moja zamisao se u mnogo
ĉemu zasniva na iskustvima Hakima Prvog i Rimske crkve, ali njena prava suština je, ipak,
sasvim moja ideja. Ĉut ćete.
Legao je pokraj njih i oko usta mu je bljesnuo nekakav djetinji smiješak. Takav smiješak
imaju ljudi koji znaju da će se drugi smijati onome što budu rekli i da će ih, moţda, smatrati
luckastim.
Tako, smijuljeći se, rekao je:
— Sjećate li se da je Muhamed obećao oĉima koje padnu boreći se za islam s maĉem u
ruci rajsku raskoš na onom svijetu? Rekao je da će šetati livadama, poljima i izleţavati se pokraj
bistrih studenaca a oko njih će cvjetati cvijeće i oni će udisati njihov opojni miris. Uţivat će u
ukusnim jelima i izabranom voću, dok će ih u staklenim paviljonima posluţivati djevojke
krupnih crnih oĉiju i prekrasnih udova. One će, i pokraj usluga koje im budu pruţale, oĉuvati
srameţljivost i vjeĉno djeviĉanstvo. Nudit će im vino u pozlaćenim vrĉevima, a ono im neće
udarati u glavu. Dani vjeĉnosti prolazit će im u obilju i neprestanom uţivanju...
Veliki daiji su ga paţljivo promatrali i s vremena na vrijeme namignuli.
— Sve je to nama dobro poznato — nasmijao se Ebu Ali. — Vjeruj nam.
— Dobro — rekao je Hasan. — Vidite, zaneseni tim obećanjima prvi vjernici su se borili
poput lavova za svog vodu i njegovo uĉenje. Sve što im je nareĊivao izvršavali su s radošću.
Kaţu da su neki umirali sa smiješkom na usnama, imajući pred oĉima raskoš onoga svijeta koja
ih je ĉekala. Na ţalost, poslije njegove smrti vjera i povjerenje u Prorokova obećanja su
splasnuli. Gorljivost se ugasila i vjernici su se prihvatili pouzdanijeg naĉela: bolje vrabac u ruci
nego golub na grani. Jer, s onoga svijeta se nitko nije vratio i ispriĉao je li tamo stvarno sve
onako kako je to Prorok propovijedao. Dakle, ako sebe i našu zamisao usporeĊujemo s Prorokom
i islamom, vidimo kako je Muhamedu bilo lakše nego nama, jer samo takva vjera kakvu su imale
prve pristalice islama moţe ĉiniti ĉuda. A bez takvih je ustanova ĉistog razuma, kao što sam ja
zamislio našu, neostvariva. Zato je moj prvi cilj bio da odgojim pristalice koji će imati takvu
vjeru.
— Moţeš sebi ĉestitati, Ibn Sabaše — upao mu je Ebu Ali u rijeĉ. — Fidaiji su jutros
dokazali da si uspio.
 — Dragi moj, misliš da ne znam koliko fidaiji zaostaju za prvim Muhamedovim
vjernicima? A kaţem ti još i to da ja moram postići više, mnogo više nego što je on postigao.
Veliki daiji su se smiješeći pogledali.
— Progoniš nas kao da si lovaĉki gepard a nas dvojica divljaĉ — primijetio je Buzurg
Umid. —Tajnovito se smijuljiš a nas već jako zanima na što ciljaš tim ĉudnim okolišanjima.
— Moj plan je ogroman — nastavio je Hasan. — Zato mi trebaju vjernici koji će tako
ţuditi za smrću da se ni pred ĉim neće uplašiti. Morat će, naprosto, biti zaljubljeni u smrt. Ţelim
da trĉe za njom i da je traţe, preklinju je da im se smiluje kao da je ĉvrsta i nedareţljiva djevica.
Ebu Ali i Buzurg Umid su se naglas zahihotali. Mislili su da ih Hasan, po staroj navici,
zafrkava i da je zato za njihovu ĉast najbolje da mu pokaţu kako mu ne vjeruju.
Hasan je nesmetano nastavio.
— Naša ustanova mora postati tako moćna da se suprotstavi svakom neprijatelju, a bude
li trebalo, i cijelom svijetu... Treba postati nekakvo vrhovno nadzorništvo na našem planetu. Da
bismo to postigli, pomoći će nam zaljubljenost naših vjernika u smrt, a time što ćemo im
dopustiti da umru ukazat ćemo im našu posebnu milost. Naravno da naĉin smrti neće izabrati
sami. Svaka smrt koju budemo dopustili morat će nam donijeti novu veliku pobjedu. To je bit
mog plana i ujedno oporuka koju ţelim danas razastrijeti pred vama.
Usprkos smiješku kojim je govorio, u njegovu glasu odzvanjao je ĉudan zanos. Veliki
daiji nisu znali na ĉemu su.
— Ne znam je li današnja pobjeda nad Turcima probudila u tebi takvu razdraganost da se
sada šališ s nama ili...
Ebu Aliju je rijeĉ zapela u grlu.
— No...? Nastavi! — nasmijao se Hasan. — Vjerojatno si došao na istu misao kao i reis
Lumbani, kada sam bio njegov gost u Isfahanu. Vidim vam u dušu. Mislite: poludio je. A ipak,
kakvo sam vam tek iznenaĊenje spremio!
Ebu Ali se ljutio u sebi.
— Bilo kako bilo — rekao je zlovoljno — sve dok smo mi ljudi takvi kakvi smo nitko
neće biti zaljubljen u smrt, a kamoli trĉati za njom. Osim ako si u stanju stvoriti novog ĉovjeka.
Sve ostalo je šala ili ludost.
— Upravo to hoću! — uzviknuo je Hasan veselo. — Ušuljati se u radionicu samog Alaha
i, budući da je on ĉovjek star i iznemogao, preuzeti njegov posao. Odmjeriti se s njim u umijeću,
ponovo uzeti glinu u ruke. A onda — stvarno stvoriti novog ĉovjeka.
Ebu Ali se zlovoljno okrenuo Buzurg Umidu. — I onda kaţe da je Hakim Prvi bio lud!
Buzurg Umid je namignuo Hasanu. Sve vrijeme je paţljivo slušao njihov dijalog. Slutio
je da vrhovni poglavar krije nešto posebno.
— Prvo si govorio o svojoj oporuci — rekao je — potom o rajskoj raskoši koju je Prorok
obećao onima koji padnu za njegovu stvar, dalje o vladavini kojoj neće biti dorastao cijeli svijet,
a sada kaţeš da hoćeš stvoriti takvog ĉovjeka koji će iskreno ţuditi za smrću. Volio bih sada ĉuti
kakva veza postoji izmeĊu svih tih stvari.
— Veza izmeĊu tih stvari je veoma jednostavna — odgovorio je Hasan smiješeći se. —
Kao oporuku ţelim vam ostaviti ustanovu koja je moj izum. Moć te ustanove gradit će se na
ljudima sasvim nove vrste. Njihova posebnost bit će luda ţelja za smrću i slijepa odanost
vrhovnom poglavaru. Oboje ćemo postići njihovom potpunom vjerom, što vjerom?, njihovim
potpunim znanjem da ih poslije smrti ĉeka vjeĉno uţivanje u raju.
Lijepo bogami! — razljutio se Ebu Ali. — Rekao si već da je poslije Prorokove smrti
vjera u onaj svijet splasnula, a sada sam hoćeš na njoj graditi moć našeg bratstva. Vrag bi te
razumio, ja ne!
Hasan se zahihotao. Radovalo ga je kada je mogao neĉim zbuniti svog pomoćnika.
— I što misliš, moj Ebu Ali — upitao je — što bi bilo potrebno pa da kod naših pristalica
rasplamsamo takvu vjeru u rajsku raskoš, da ludo poţele umrijeti i što prije joj se predati?
— Otvori im vrata u raj i pokaţi im ga — Ijutito je odgovorio Ebu Ali. — Daj im da ga
vide jer govoriš da imaš kljuĉ od njega. Potom ću i ja rado poginuti.
— Ipak sam vas doveo tamo gdje sam ţelio! — uskliknuo je Hasan i skoĉio na noge. —
Momci, a sad za mnom! Pokazat ću vam kljuĉ koji otkljuĉava rajska vrata.
Priskoĉio je zidu kao da mu je dvadeset godina i odgrnuo ĉilim koji je skrivao prilaz vrhu
kule.
— Hajdemo! — pozvao ih je i s njima se uspeo na gornju platformu. Veliki daiji
pogledali su se iza njegovih leda. Ebu Ali je pokazao prstomna ĉelo i upitno namignuo. Buzurg
Umid je rukom dao znak da se strpi.
Stupili su na terasu. Ebu Ali je sada prvi put bio na njoj. Bila je to prava zvjezdarnica. Na
tlu je leţala velika ploĉa a na njoj su bile ucrtane putanje Zemlje i ostalih planeta oko Sunca,
kretanje Mjeseca i zodijak. Manje ploĉe bile su gusto ispisane raĉunima, dok su na nekima bili
nacrtani geometrijski likovi,krugovi, elipse, parabole i hiperbole. Oko njih su se nalazile sprave
za mjerenja i crtaći pribori svih vrsta i veliĉina, astrolabiji, šestari i drugi trigonometrijski
instrumenti. Nasred terase bio je ucrtan sunĉani sat sa štapom-kazaljkom ĉiji je poloţaj bio toĉno
izraĉunat. U sluĉaju lošeg vremena za sve te sprave bilo je pripremljeno malo spremište. Pokraj
njega nalazio se nekakav cvijetnjak sa staklenim pokrovom koji je sada bio dignut. U njemu nije
raslo ništa drugo nego korov visokih stabalaca koji je podsjećao na uvis postavljenu metlu.
Sve su to veliki daiji na brzinu osmotrili. Potom im je pogled pao na vrh kule koja je bila
nasuprot njih. Na njemu je, nepomiĉan poput kipa, stajao veliki crni buzdovandţija.
Sunce je zagrijavalo terasu, ali s planina je pirio ugodan vjetrić koji je rashlaĊivao zrak i
donosio svjeţ miris snijega.
— Ĉovjeku se ĉini kao da je u planinama — rekao je Buzurg Umid i duboko udahnuo
hladan zrak.
— Nije valjda da bi se ugnijezdio ovdje gore kako bi lakše gledao u raj? —
podsmijehnuo se Ebu Ali. — Ili je moţda to kljuĉ koji otvara nebeska vrata?
— Nego što, s ove zvjezdarnice gledam u raj — odvratio je Hasan sa znaĉajnim
smiješkom. — A kljuĉ koji otvara vrata u raj nalazi se u onom cvijetnjaku.
Prišao mu je i pokazao na biljke koje su rasle u njemu.
Veliki daiji prišli su za njim. Pogledali su se i zavrtjeli glavama.
— Hasane, Hasane — rekao je Ebu Ali. — Kada nas misliš poštedjeti svojih ludorija?
Pomisli samo da smo sva trojica već u godinama i da bi nam priliĉila ozbiljnost. Ništa ne kaţem,
danas je radostan dan i malo šale nikome ne škodi. Ali ti se s nama igraš cijelo jutro!
Hasan mu se prodorno zagleda u oĉi.
— To je kljuĉ koji otvara vrata u rajsku raskoš — rekao je naglašavajući rijeĉi.
— Taj korov?
— Da. I time smo došli do kraja šala.
Pokazao je nekoliko jastuka pokraj spremišta i pozvao ih da sjednu s njim.
— Ta biljka koju sam vam pokazao je indijska konoplja i njen sok skriva u sebi neobiĉna
svojstva. Sada ću vam opisati kakve je prirode. Jednom sam u Kabulu bio, pokraj mnogih
ostalih, gost bogatog indijskog kneza. Gozba je trajala cijelu noć. Kada su se pred jutro gosti
razilazili, neke od nas knez je zadrţao i odveo nas u posebnu sobu koja je bila od poda do stropa
zastrta ćilimima. Nekoliko svjetiljki blijedo je škiljilo u kutovima tako da je u prostorijibila
polutama. »Za vas sam, prijatelji, pripremio nešto posebno«, rekao je. »Biste li voljeli vidjeti
predjele i gradove koje još nitko od vas nije vidio? Tamo ću vas odvesti. Gledajte! U onoj
kutijici je zatvoreno ĉarobno prijevozno sredstvo iz »Tisuću i jedne noći«.« Otkljuĉao je zlatnu
kutijicu i pokazao nam nekoliko kuglica sliĉnih obiĉnim bombonima. »Uzmite i progutajte«,
rekao nam je. Poslušali smo ga jedan za drugim. Kada mi je kuglica bila u ustima, prvo sam
mislio da jedem šećer i da se knez našalio s nama. Ali kada se vanjski sloj otopio, osjetio sam u
ustima gorak okus. - »Samo da nije otrov«, pomislio sam. I stvarno, hvatala me nekakva
vrtoglavica. Najednom sam primijetio nešto veoma ĉudno. Boje zidnih ĉilima postajale su sve
ţivlje. Sada više nisam mislio na otrov. Sva moja paţnja bila je usredotoĉena na neobiĉnu pojavu
promjene boja na zidu. Onda sam opazio da su se poĉinjale mijenjati i slike na sagovima. Upravo
sam vidio kako crnobradi ĉovjek sjedi u krugu svojih odaliski - ali on je odjednom nestao,
odaliske su ustale i poĉele plesati. - »Pa to je nemoguće, ipak je to slika«, rekao sam samome
sebi. Kada sam bolje pogledao, vidio sam da su odaliske, doduše, stvarno u plesnom pokretu, ali
sasvim nepomiĉne. - »To ipak ne moţe biti slika«, pomislio sam. Tijela su izgledala plastiĉno, a
ruţiĉasta boja mesa bila je tako ţiva da nisam mogao povjerovati da se radi o prijevari. Pritom
sam potpuno zaboravio kako se oko mene nalazi još nekoliko ljudi. Jako me privlaĉila ta
neobiĉna pojava na zidu. Boje su postajale sve ţivlje, likovi su se odvojili od zida i doljuljali na
sredinu prostorije. Tamo su plesali, premetali se i u duši mi je postajalo sve ugodnije. - »Moţda
sam ja ĉarobnjak koji izaziva sve te promjene«, iznenada mi je palo na pamet. Probe radi, u
mislima sam naredio svojim likovima da zauzmu nov poloţaj i moje je nareĊenje u trenu
izvršeno. Obuzeo me osjećaj neizmjerne moći. Ĉinilo mi se da sam veliĉanstveni kralj koji
gospodari prostorom, stvarima u njemu i koji je neovisan o vremenu i svemirskom poretku.
Naprosto sam se zaĉudio kako to da nikada dotad nisam bio svjestan te svoje ogromne moći. —
»Zar zaostajem u neĉem za Alahom?«, govorio sam u sebi. Predao sam se uţivanju u toj svojoj
ĉudesnoj svemoći. Pred mojim oĉima poĉele su se gomilati ţarko obasjane i kriĉave boje, ĉudno
tjelesne i plastiĉne kocke. Zastajao mi je dah dok sam gledao kako se od njih gradi grad, veći i
veliĉanstveniji od Kaira, raskošniji od Bagdada i silniji od Aleksandrije. Moćni minareti dizali su
se u nebo, a kupole, zlatne i srebrne, ţute, crvene i zelene širile su se iznad krovova. Duša mi se
kupala u uzvišenosti i blaţenosti. »Da, sada si stvarno Alah«, rekao je nekakav glas u meni. Bog!
Vladar svemira! — Slike predamnom poĉele su se kidati. Osjećao sam kako sam doţivio
nekakav vrhunac i sada se vraćam u svakodnevicu. Obuzeo me strah od gubitka tolike raskoši.
Silom sam se pokušavao zadrţati na ranijoj visini, ali udovi su bili malaksali, boje na slikama su
blijedjele, glava mi jepostajala teškom i odjednom sam izgubio svijest... Probudio sam se s
vrtoglavicom i osjećanjem velikog gaĊenja. Prizvao sam u sjećanje slike koje sam gledao i
osjećaje koje sam doţivio. Jesam li bio budan? Nisam li sanjao? Nisam mogao ustanoviti. Bio
sam svjestan svega kao da sam bio budan. Ali ako sam bio budan, jesam li mogao vidjeti stvari
kojih nema? U glavi mi je divlje huĉalo. Sluga mi je donio hladnog mlijeka i tek tada mi je palo
na pamet da nisam sam u sobi. Oko mene su leţali ostali gosti. Teško su hroptali, a lica su im
bila ĉudno blijeda... Doveo sam se u red i tiho se iskrao iz kuće...
Veliki daiji su sve vrijeme netremice buljili u njega. Kada je za trenutak prekinuo, Ebu
Ali ga je upitao:
— A znaš li što je bilo u toj kuglici koja je imala tako ĉudesnu moć?
— Ĉujte — nastavio je. — Istoga dana predveĉer obuzeo me ĉudan nemir. Nigdje se
nisam mogao skrasiti, pitao sam se što mi zapravo nedostaje, i neoĉekivano sam se našao u kući
našeg kneza. Domaćin me primio sa smiješkom kao da me oĉekivao. »I ostali gosti su ovdje«,
rekao mi je. »Naime, svako, tko je ikada kušao takvu kuglicu, ţudi da ponovo doţivi raskoš koju
je tada osjetio. A ako to ponavlja, vremenom postaje rob tog narkotika i dogaĊa mu se da bez
njega ne moţe ţivjeti. Htio bih vas od toga saĉuvati i zato vam neću dati nove kuglice, niti ću
vam otkriti što sadrţe.« Za nekoliko dana u meni se slegao nemir, ali bila je probuĊena znatiţelja
i zakleo sam se da moram saznati kakva je tvar bila u onim kuglicama. Sreća mi je bila
naklonjena. Tada je u Kabulu kao najljepša odaliska bila na glasu neka Apama. Mislim da sam
vam već priĉao o njoj, a moţda vam ponešto bude i ugodno iznenaĊenje.
Hasan se zagonetno nasmijao. Produţio je: — Bio sam poduzetan i vatren, i nije bilo
stvari ili sile koja bi me zadrţala kada je u meni uskipjela strast. Knez je prisvojio Apamu a ja
sam, kod njega, osvojio njeno srce. Usred noći smo se sastajali u njegovim vrtovima i u
zabranjenim zagrljajima uţivali rajske blagodati. Ona je ubrzo svog gospodara sasvim opĉinila.
Kada sam joj jednom povjerio kakva me radoznalost muĉi, iz njega je izvukla tajnu. Tvar koja je
bila u kuglicama naziva se hašiš ili hašaš, i dobiva se upravo iz te indijske konoplje koju vidite
tamo u cvijetnjaku.
Primicali su se uz spremište koje ih je štitilo od ţege. Kada je Hasan završio, sva trojica
su izvjesno vrijeme šutjeli. Ebu Ali je mrštio obrve i gledao u pod, a Buzurg Umid je zurio u
planinsko stijenje.
Konaĉno je progovorio:
— Postaje mi jasnije što zapravo namjeravaš. Po svoj prilici hoćeš sokom te biljke u
vjernicima rasplamsati divlju gorljivost, probuditi u njima strast za ponovnim uţivanjem i
zagospodariti njihovom voljom.
— Oĉekuješ li od toga neku naroĉitu korist? — zagundao je Ebu Ali. — Hoćeš li time što
ćeš im oduzeti taj svoj ašaš, ili kako li se već zove, utjecati na njihovu prirodu tako da trĉe za
smrću? Oprosti, ali to mi se ĉini pogrešnom raĉunicom. Pa i ako bez tog narkotika ne bi mogli
ţivjeti, nigdje nije zapisano da će se ţrtvovati onako kako to ti budeš htio. Takvog pokušaja bi se
u svojim godinama zaista trebao kloniti. Ne mogu vjerovati da umišljaš kako će oni povjerovati
da ih ta tvoja kuglica odvodi u raj. Zato radije sada, kao pametni ljudi, porazgovarajmo o tome
što ćemo uĉiniti protiv velike sultanove vojske koja nam se svakim danom sve više pribliţava.
— Potpisujem sve što si rekao — odgovorio je Hasan lukavo se smješkajući. — S
obzirom na snagu neprijatelja koji nam se pribliţava, preostaju nam samo dvije mogućnosti: ili
brzo spremiti karavanu i pokušati se spasiti bijegom u Afriku, kao što nam je savjetovao mudri
Muzafer, ili se uzdati u ĉudo. Kao što znate, ja sam se odluĉio za ĉudo. Ali još ima vremena da
se predomislimo.
— Tako mi brade Muhamedove! — uzviknuo je Ebu Ali. — Pošten musliman kod tebe
nikada ne zna na ĉemu je. Volio bih doţivjeti da jednom govoriš otvoreno.
— Dobro, pokušat ću. Nisam li vam ranije rekao da ovdje gore imam ne samo kljuĉ raja,
nego i da odavde promatram što se u raju dogaĊa? Što je s ove strane ispod kule - znate. Ali zar
vas nikada nije mamilo da pogledate što je s one strane? Pridite, molim vas, do nadzida.
Veliki daiji su poţurili do ruba terase. Pokraj debelih nadzida su se propeli tako da su
vidjeli preko njih - i zanijemili su od zaĉuĊenosti. Pod sobom su, kao na velikoj zemljopisnoj
karti, ugledali prekrasne gajeve i vrtove u cvatu. Rukavci planinske rijeke obgrljivali su ih u
velikom luku. Presijecali su ih i razdvajali prokopi, tako da su, poput otoka, bili sa svih strana
okruţeni vodom. Po njima su se bijelile kamenĉićima posute staze. IzmeĊu ĉempresa su, kao
kristalni dvorci, svjetlucali staklom pokriveni paviljoni, a u njima su bili smješteni okrugli
ribnjaci sa ţivahnim vodoskocima. Oko jednog od njih trĉkarala su sićušna bića i ĉinila su se
lakokrila poput leptirova.
 — Ĉudo, istinsko ĉudo — konaĉno je prošaptao Buzurg Umid.
— Pjesnik »Tisuću i jedne noći« mogao bi mu zavidjeti — sloţio se s njim Ebu Ali.
Hasan je ustao i prišao im. Na licu mu se pojavio izraz zadovoljstva.
— Zamislite da ste tada bili sa mnom u Kabulu kod onog kneza — rekao je. — Progutali
ste kuglicu hašiša, zajedno sa mnom doţivjeli svu onu raskoš duha koju sam vam opisao i onda
se onesvijestili. A kada se probudite, ne nalazite se više u onoj mraĉnoj prostoriji u kojoj ste
zaspali, nego u tim vrtovima koji su ispod vas, okruţeni prekrasnim djevojkama koje vas
posluţuju sasvim na naĉin koji je opisan u Kur'anu. Što biste onda pomislili?
— Vraţji si, Ibn Sabaše! — uzviknuo je Ebu Ali. — Da sam mlad i neiskusan, tako mi
brade muĉenika Alija, stvarno bih pomislio da sam ušao u rajske vrtove.
— Ali, kada si i kako sve to uĉinio? — upitao je Buzurg Umid.
— Dejlemski kraljevi koji su sagradili Alamut postavili su temelje i tim vrtovima. Kasniji
zapovjednici tvrĊave su ih zanemarili. Obrasli su u travu i divlje šiblje, a moj prethodnik, dobri
Mehdi, vjerojatno uopće nije znao put do njih. Ja sam naĉuo neka šaputanja o njima, i kako je u
meni bila već sazrijela zamisao o upotrebi takvih vrtova, napregao sam sve snage da se
domognem tvrĊave. Sam sam sve premjerio i proraĉunao, napravio sam toĉan plan i kada su
došli uškopljenici iz Egipta, s njima sam ga ostvario. Tako sam, dio po dio, stvorio taj raj. Vas
dvojica ste, osim mene i uškopljenika, jedini u zamku koji za njega znate.
— Zar se ne bojiš da bi te uškopljenici mogli izdati? — upitao je Buzurg Umid.
— Ne poznaješ ti moje uškopljenike — odgovorio je Hasan. — Ni s kim ne govore osim
sa mnom. Njihov zapovjednik, kapetan Ali, slijepo mi je odan. Osim toga, svaki od njih zna da bi
ga, ako bi što izbrbljao, zadesila smrtna kazna. Ja se uzdam u njih.
— Ne misliš li da će ţrtve, kojima je raj namijenjen, prozreti tvoju prijevaru? Ebu Ali je
lukavo ošinuo pogledom Hasana.
— U tu svrhu izabrao sam mladiće koji nisu isprobali ljubav sa ţenom. Nitko nije naivniji
od takvog momĉića, jer tek ţena od muškarca naĉini potpunog ĉovjeka. Posredstvom nje on
spoznaje, uz nju postaje zreo, nevinošću tijela gubi se i nevinost duše. Zato momĉića sve goni na
taj sudbonosni dogaĊaj, i zaslijepljen nepoznatom strašću, spreman je vjerovati u sve, samo da
doĊe do svog cilja. — A tko su ti mladići?
Hasan se nasmiješio. Gledao ga je, ne odgovorivši.
— Fidaiji?
— Pogodio si.
Na vrhu kule nastao je hladan muk. Veliki daiji gledali su dolje u vrtove. Hasan ih je
promatrao s nekakvom saţaljivom porugom.
— Što ste umuknuli — upitao je. — Jutros je palo dvadeset šest naših u borbi sa
sultanovom predstraţom. Budemo li se ogledali s glavninom njegove vojske, svi ćemo izginuti.
A meni je potrebno nekoliko junaka pred kojima će strepiti kraljevi i poglavari cijeloga svijeta.
Danas sam vas pozvao da vampokaţem kako će biti odgajani takvi ljudi. Noćas ćete sa mnom
prisustvovati pokušaju preobraţaja ljudske prirode. Ti, Ebu Ali, koji poznaješ fidaije, reci mi
imena trojice koji se meĊusobno najviše razlikuju po sposobnostima i karakteru. Prvo ćemo
morati ispitati koja vrsta ljudi je najupotrebljivija za naše ciljeve. Tri vrta ĉekaju svoje
posjetioce. Ebu Ali je pogledao Hasana i problijedio.
— Kako to misliš, Ibn Sabaše?
— Navedi mi tri fidaija sasvim razliĉita po karakteru. Ebu Ali je zurio u njega i nije
prozborio ni rijeĉi.
— Pomoći ću ti. Tko je onaj hrabri, koji je prvi napao Turke?
 — Sulejman.
— Tko je najjaĉi u ĉeti?
— Jusuf.
— Treći će biti Ibn Tahir. On me posebno zanima. Ako on ne prozre, neće nitko.
Ĉelo Buzurg Umida obli hladan znoj. Sjetio se da je htio svog sina Muhameda poslati u
školu fidaija kako bi time Hasanu izrazio svoje neograniĉeno povjerenje. Sada je samo ţelio
vidjeti ga što dalje od Alamuta. Poslat će ga u Siriju ili Egipat.
Hasan ih je promatrao sa strane skrivajući smiješak.
— Je li vam zapela kost u grlu — rekao je. — Ne plašite se prebrzo. Tako ću vam
obrazloţiti svoje postupke da će vam na tome moći pozavidjeti i klasiĉni ljubitelj mudrosti. A
sada, hajdemo u moju odaju za odijevanje! Prerušit ćemo se i posjetiti raj kao pravi kraljevi.
Odveo ih je u manju prostoriju pokraj svoje sobe gdje su dva uškopljenika pripremila
odjeću. Jednoga je Hasan zadrţao, drugom je naredio da ode i obavijesti stanovnice vrtova da
dolazi Sejiduna.
Sva trojica su se, uz pomoć uškopljenika, bez rijeĉi preodjenuli. Navukli su halje od
teškog bijelog brokata. Hasan je ogrnuo purpurni ogrtaĉ, a veliki daiji plave. Ogrtaĉi su bili
opšiveni skupocjenim bijelim krznom. Hasan je na glavu nataknuo zlatnu krunu optoĉenu
raznovrsnim draguljima, a veliki daiji pokrili su glave turbanima usred kojih je virila zlatna
kupasta kapa. Hasan je obuo zlatne, njegovi prijatelji srebrne sandale a potom su pripasali duge
krive sablje s umjetniĉki izrezbarenim drškama. Zatim su se vratili u poglavarevu odaju.
— Tako mi brade muĉenika Alija! — uzviknuo je Ebu Ali, kada su bili sami. — Ovako
prerušen uskoro ću i sam vjerovati da sam kralj.
— Uĉinit ću te moćnijim od svih kraljeva — rekao je Hasan.
Pozvao ih je u ćeliju kojom se inaĉe sam spuštao na dno kule. Dao je znak i odjednom su
se poĉeli spuštati. Ebu Ali je toliko zamlatarao rukama da je skoro oborio ostale.
— Prokleta ĉarolija! — opsovao je, kada ga je prošao prvi strah. — Ne misliš nas, valjda,
odvesti u pakao?
— Okruţuješ se takvim stvarima da ĉovjeku pokraj tebe uistinu postaje neobiĉno —
rekao je Buzurg Umid.
— U ovom stroju nema niĉeg posebnog — objasnio je Hasan. — Izumio ga je Arhimed.
Njegova suština je sistem kotura kakav ĉesto moţeš naći kod pustinjskih bunara.
U veţi ih je ĉekala ĉeta poglavareve tjelesne straţe. Vojnici su bili u oklopima i sa
šljemovima, te naoruţani od glave do pete. O boku je svakom bio maĉ, na ramenima buzdovan, u
ruci teško koplje. Ispred su bili bubnjari i trubaĉi.
Spustili su most i prešli u vrtove. Primili su ih tamošnji uškopljcnici i prevezli ih
prokopom do središnjeg vrta.
 10.

Djevojke su otrĉale u svoje spavaonice i brzo se spremile za doĉek. Preobukle su se i

ukrasile a potom su se okupile ispred zgrade. Bile su strašno uzbuĊene i neke su vidljivo drhtale
cijelim tijelom. Mirjam ih je poredala u širok polukrug i smirivala. Apama je, sva izvan sebe,
trĉkarala ispred njih amotamo i oĉajniĉki se hvatala za glavu.
— Kakve su! Oh, kakve su! — uzdisala je. — Uništit će me. Što će reći Sejiduna? On je
tako strog i temeljit.
Odjednom je stala ispred Halime.
— O, svi proroci i muĉenici! Gledajte Halimu kakva je! Jedna nogavica do peta, a druga
joj jedva pokriva koljeno.
Halima, preplašena, ubrzo se dotjerala. Neke su se, gledajući Apamu, najednom poĉele
smijuljiti. Slabo je privezala pojas dimija tako da joj se vidjelo pola golog trbuha. Mirjam joj je
prišla i skrenula paţnju na to. — Znala sam! Upropastit će me.
Otrĉala je u zgradu, tamo se dovela u red, a onda se vratila s dostojanstvenim izrazom.
Ĉamci su pristali i Hasan se sa svojom pratnjom iskrcao. Uškopljenici su se postrojili u redove
po ĉetvorica, bubnjevi su zabubnjali, a rogovi i trube zatrubili.
— Ona kojoj se Sejiduna obrati neka mu kleĉeći poljubi ruku! — nestrpljivo je prošaptala
Apama.
— Da li da kleknemo ĉim se pojavi? — upitala je Fatima.
— Ne — odgovorila je Mirjam. — Samo ostanite duboko naklonjene sve dok vam ne
zapovijedi da se uspravite.
— Onesvijestit ću se, sigurno — šapnula je Halima Dţadi. Dţada nije ništa rekla. Bila je
blijeda i gutala je pljuvaĉku. Hasan je usput sa svojom pratnjom razgledao vrtove.
— Ni Husrevi ni Behramgur nisu podizali ovako raskošne vrtove — primijetio je Buzurg
Umid.
— Anuširvan bi mogao uĉiti od tebe — bilo je mišljenje Ebu Alija.
Hasan se nasmiješio.
— Sve su to samo pripreme, samo sredstva za ono što mislimo veĉeras isprobati.
Došli su do sredine vrta i ugledali djevojke u polukrugu ispred zgrade. Apama i Mirjam
su stajale ispred njih. Dale su znak i sve su se istodobno naklonile.
— Ona starica je slavna Apama — rekao je Hasan prijateljima i nasmijao se.
— Takav je kraj zemaljske slave! — tiho, ali bez poruge, uzdahnuo je Ebu Ali.
— Dosta je klanjanja! — uzviknuo je Hasan. — Zdravo da ste! Apama i Mirjam stupile
su pred njega i poljubile mu ruku. Sada su Hasan i njegovi prijatelji razgledali djevojke.
— Što mislite, hoće li ovo biti dovoljno da doĉara izgled raja?
— Da me je neko u mladosti poslao meĊu ovakve hurije, ne bi mi trebao tvoj ašaš da
povjerujem u raj — promumljao je Ebu Ali.
— Uistinu, same izabrane ljepotice — primijetio je Buzurg Umid. Sviraĉi su utihnuli i
Hasan je dao znak da će govoriti.
— Djevojke iz naših vrtova — otpoĉeo je. — Vaše upraviteljice objasnile su vam što
zahtijevamo od vas. Unaprijed, neće biti milosti prema onima koje prekrše naše zapovijedi, ali
prema onima koje ih budu savjesno ispunjavale bit ćemo milostivi i blagorodni. Jutros je naša
vojska porazila sultanove ĉete koje su u sluţbi laţnog kalifa. Cijela utvrda slavi s nama pobjedu.
Došli smo i vama prirediti veselje. Vino i ostala dobra pića i jela stoje vam na raspolaganju, a
odluĉili smo vam poslati i trojicu mladih junaka koji su se jutros u borbi najviše istakli. Primite
ih kao svoje muţeve i ljubavnike! Budite s njima njeţne i ne štedite ljubaznosti! Tu milost im
ukazujemo po Alahovom nareĊenju. Jedne noći došao je Boţji glasnik po nas i odveo nas, kroz
devet nebesa pred Boţji prijestol. »Ibn Sabaše, proroĉe i namjesnice naš«, rekao je Gospod.
»Dobro razgledaj naše vrtove. Potom se vrati na zemlju i iza svog zamka podigni iste takve.
Okupi u njima mlade ljepotice i u moje ime zapovjedi im da se ponašaju kao hurije. U te vrtove
slat ćeš najhrabrije junake koji su se borili za pravednu stvar. Oni neka za nagradu vjeruju da
smo ih mi primili u naše boravište. Naime, nikome, osim Proroku i tebi nije dopušteno da za
ţivota prekoraĉi granice našeg carstva - no, budući da će tvoji vrtovi biti jednaki našim, njihovi
posjetioci, budu li vjerovali, ni u ĉemu neće biti uskraćeni. Poslije njihove smrti ĉeka ih nastavak
tih vjeĉnih radosti u našem carstvu.« Tako je govorio Gospod i mi smo izvršili njegovo
nareĊenje. Od vas zahtijevamo da se prema posjetiocima ponašate kao prave hurije, jer samo
utom sluĉaju njihova će nagrada biti potpuna. Doći će vam ova tri junaka: Jusuf, strašan za
dušmana, dobar za prijatelja. Sulejman, lijep kao Suhrab, hrabar kao lav. Ibn Tahir, mudar kao
Ferhad, ĉvrst kao bronca, a uz to i pjesnik. Ta trojica su jutros oteli neprijatelju zastavu. Jusuf je
krĉio put, Sulejman napadao, Ibn Tahir je dohvatio. Zasluţili su da ih pošaljemo u raj. Ako se vi
odate i oni budu razoĉarani, još ove noći bit će vam odrubljene glave. Bit će kao što kaţem, i
nikako drugaĉije.
Djevojke su drhtale od straha. Dţadi se zavrtjelo pred oĉima, poklekla je i onesvijestila
se. Hasan je pokazao na nju, a Mirjam je otrĉala po vrĉ i vratila je svijesti.
Hasan je pozvao Apamu i Mirjam u stranu. — Dakle, tri vrta su spremna — rekao je. —
Kako stoji stvar s djevojkama?
— Sve su spremne — odgovorila je Apama.
— Dobro. U svakom vrtu mora jedna od njih preuzeti vodstvo i odgovornost za uspjeh.
Koje su najhrabrije i najspretnije?
— Ja bih, na prvom mjestu, spomenula Fatimu — rekla je Mirjam. — Ona je okretna i
spretna u svim umjetnostima.
— Dobro. A poslije nje?
— Rekla bih da je to Zulejha. Ona je prva u plesu, a ni u drugom ne zaostaje.
— Izvrsno. Ona će biti kao stvorena za Jusufa. A Sulejman neka dobije Fatimu. Treća ćeš
biti ti, Mirjam.
Mirjam je problijedjela.
— Šališ se, Ibn Sabaše.
— Danas nije vrijeme za šalu. Bit će kao što sam rekao. Ibn Tahir je pronicljiv poput
zmije, i ako bih ga povjerio nekoj drugoj, prozreo bi prijevaru.
— Hasane!
Mirjam su suze navrle na oĉi. U Apami se borilo zadovoljstvo sa suosjećanjem. Povukla
se. Hasan je, s blagom porugom, rekao:
— Tko mi je još donedavno tvrdio da ga na svijetu više ništa ne raduje, i da bi mu samo
opasna igra mogla odagnati strašnu dosadu?
— Dakle, nikada me nisi nimalo volio?
— Više od toga. Trebala si mi i još mi trebaš. Ali zašto mi ne odgovoriš na pitanje?
— Igra koju si igrao sa mnom — boli.
— Ali kakvu ti jedinstvenu priliku pruţam noćas — nastavio je Hasan istim podrugljivim
glasom. — Bit će ti potreban sav tvoj razum, sve tvoje znanje i sve tvoje draţi budeš li htjela
postići da mladić povjeruje u raj.
— Smrtno si me ranio.
— Nisam mislio da ti je toliko stalo do mojih osjećaja. Ali što je odluĉeno, odluĉeno je.
Zahtijevam da izvršiš moje nareĊenje. U protivnom, neću smjeti ĉiniti iznimke.
Mirjam se sabrala. — Moram biti jaka — rekla je samoj sebi. — Ne smije vidjeti sve
moje slabosti.
— Spremna sam — rekla je.
— Zahvaljujem ti. Vrati se djevojkama.
— Zulejha! — pozvao je. — Izaberi sedam druţica. S njima ćeš primiti Jusufa i
odgovarat ćeš za uspjeh.
— Razumijem, Naš gospode!
Izašla je pred vrstu i poĉela hrabro prozivati: — Hanefija! Esma! Habiba! Mala Fatima!
Rukaja! Zufana!
— Uzmi još onu malu koja se onesvijestila — rekao je Hasan. — I bit će dosta.
Onda je Fatima došla na red.
— Zejneb! Hanum! Turkan! Šehere! Sara! Lejla! Aiša!
Halima je gledala Fatimu molećivim pogledom, a kako je nije prozvala, sama je zamolila:
— Uzmi i mene!
Istog trenutka je i Hasan rekao:
— Bit će ih dovoljno.
A kada je ĉuo kako su se djevojke nasmijale Haliminoj molbi, rekao je sveselim
smiješkom:
— Hajde, uzmi još i nju, Fatima!
S Fatimom, Sarom i Zejneb koga da se boji? Otrĉala je pred Hasana, kleknula i poljubila
mu ruku.
— Samo budi pametna, ţabice — rekao je.
Ljubazno ju je potapšao po obrazu i poslao natrag k ostalima. Pocrvenjela i zbunjena od
sreće, vratila se u vrstu.
Mirjam je pogledala koje su joj djevojke preostale. Bile su to Safija, Hadidţa, Sit,
Dţuvejra, Rikana i Teviba. Sada je ponovo vladala sobom.
Hasan je pozvao predvodnice k sebi.
— Uškopljenici će donijeti uspavane junake u vrtove. Probudite ih polako i oprezno, a
onda ih okrijepite mlijekom i voćem. Svaka od djevojaka smije, prije nego što vam doĊe posjet,
ispiti po ĉašu vina kako bi se ohrabrila. Ali višeod toga ne! Tek kada mladići sami budu pijani,
smjet ćete uţivati u vinu, ali ne preko mjere! O svemu ćete me kasnije precizno izvijestiti. Dobro
pazite na znak za rastanak. Rog će tri puta zatrubiti. Tada ćete u ĉaši vina rastopiti tvar koju ćete
dobiti od Apame. Mladići je moraju odmah popiti. Zaspat će a uškopljenici će ih ponovo
odnijeti.
Kada je riješio sve što je bilo potrebno još jednom je pogledao djevojke, a potom se blago
naklonio opraštajući se s njima. Kod ĉamaca ĉekali su ga Adi i Apama. Njima je dao posljednje
upute.
Apami je tutnuo u ruku zamotuljak i šapnuo joj:
— Ovo daj predvodnicama i ne pokazuj se posjetiocima. I... pazi na Mirjam. Neka ne
ostaje sama s junakom.
Potom se s pratnjom vratio u zamak.
U zamku je Hasan otpustio svoje prijatelje. Naredio je da ga povuku na vrh druge kule, u
kojoj su ţivjeli uškopljenici - njegova tjelesna straţa. Rog je objavio njegov dolazak. Kapetan
Ali mu je dotrĉao ususret i priopćio mu da je sve u redu.
U hodniku su, u stroju, stajala pedesetorica crnih divova. Naoruţani, u stavu mirno,
ukoĉeno su gledali pred sebe. Hasan ih je obišao, ne rekavši ništa. Uvijek kada je stajao pred
njima ispunjavao ga je osjećaj opasnosti, ali taj osjećaj nije bio neugodan nego mu je stvarao
nekakav uţitak. Znao je, kada bi ga samo jedna od tih stotinu ruku dohvatila, ne bi nikada više
vidio sunce na nebu.
Ali zašto nitko od njih nije nikada uĉinio tako nešto? Zašto su sva pedesetorica
uškopljenika spremni slijepo izvršiti svako njegovo nareĊenje? Otkud mu ta moć koju je imao
nad ljudima? - »To je moć duha«, tako je on to sebi objasnio. Te uškopljene zvijeri niĉega se na
svijetu ne boje osim snaţne osobnosti.
Kada je tako izvršio smotru svih ljudi, pozvao je kapetana Alija u stranu i naredio mu:
— Nakon posljednje molitve ĉekaj me s devetoricom ljudi u podrumu. Dovest ću ti iz
svoje kule trojicu uspavanih mladića. Na nosilima ćete ih odnijeti u vrtove. Tamo će vas ĉekati
Adi. Reći ćete mu imena uspavanih junaka, a on će vam pokazati kuda ćete ih odnijeti. Neka vas
ne brine budu li se putem okretali i jeĉali, no bude li netko od njih smaknuo pokrivaĉ i pokazivao
znakove da se probudio neka mu onaj tko bude pratio ta nosila bez buke zavrne šiju. Isto vaţi i
za povratak. DoĊe li do toga, leš ćeš predati meni. Jesi li sve razumio?
— Sve sam razumio, Sejiduna.
— Dakle, poslije posljednje molitve! Namignuo je kapetanu u znak pozdrava i vratio se,
pokraj ĉete koja je stajala mirno, koristeći oba dizala, u svoju kulu.
Ebu Ali je ţivio u srednjim prostorijama vrhovnog poglavara. Jednu od svojih soba
ustupio je Buzurg Umidu kada je ovaj došao u tvrĊavu. Po povratku iz vrtova, preodjenuli su se i
potom zatvorili u Ebu Alijeve odaje.
Izvjesno vrijeme su se šutke gledali i pokušavali jedan drugom pogoditi misli, a onda je
Ebu Ali upitao:
— Što ti misliš o svemu ovome?
— Upravo sam ja tebe htio pitati isto.
— Ibn Sabah je nesumnjivo velik ĉovjek...
— Da, velik ĉovjek...
— Premda mi se ponekad ĉini... hoće li ostati meĊu nama ono što budemo ovdje
govorili?
— Obećavam ti.
— Ponekad mi se ĉini da je prenapet, kao da mu u glavi nije sve na svom mjestu...
— Stvarno, ĉesto njegove misli izgledaju lude... ili bar takve da su nama, obiĉnim
ljudima, strane i izazivaju u nama uţas.
— Što misliš o njegovu planu, o toj svojevrsnoj oporuci koju nam namjerava ostaviti kao
svoje nasljeĊe? — raspitivao se Ebu Ali.
— U tom sluĉaju pada mi na pamet kralj Naaman. Senamar mu je sazidao ĉudesnu palaĉu
Habernak. Umjesto zahvale, kralj je naredio da ga bace s nadzida tog zdanja.
— Fidaiji će, stvarno, za svoju odanost dobiti pravu Senamarovu nagradu.
— Što ćeš ti uĉiniti? — upitao ga je Buzurg Umid. -Ja?
Ebu Ali se zamislio. Njegov ţivot bio je isprazan otkad je izgubio svoje dvije ţene i oba
svoja djeteta. Prije petnaestak godina morao je zbog svog misionarstva pobjeći iz Kazvina u
Siriju. Kod kuće je ostavio dvije ţene, stariju Habibu koja mu je rodila dvoje djece i mladu Aišu
koja je bila miljenica njegova srca. Vratio se nakon tri godine. Habiba mu je rekla da je, za
vrijeme njegove odsutnosti, Aiša ljubovala s bogatim mladićem iz susjedstva. Ebu Ali je poludio
od ljubomore. N ajprije je zaklao zavodnika, onda i nevjernu ţenu, a mrzio je i Habibu koja mu
je odala njeno nevjerstvo. U svom bijesu natovario je nju i djecu na deve pa ih odveo u Basru
gdje ih je prodao kao roblje. Poslije ih je uzalud posvuda traţio. Na koncu ga je pozvao Hasan da
suraĊuje s njim. Sada mu je rad za ismailizam bio jedino što ima u ţivotu. Odgovorio je:
— Nemam izbora.
Buzurg Umid se mraĉno zagledao u pod. Imao je kruto vojniĉko srce. Jednom je u
Rudbaru naredio da petnaestorici ljudi odsijeku glave, jer su prekršili zakletvu i htjeli napustiti
ismailitske redove. Protiv neprijatelja svako lukavstvo i svako nasilje uĉinilo mu se dopuštenim.
Ali, tako varati najodanije pripadnike?
— Što namjerava s fidaijima kada se vrate iz vrtova? — upitao je.
— Ne znam. Nesumnjivo bi mu ti »ašašari«, ako bi mu se pokus posrećio, sluţili kao
strahovito oruţje protiv neprijatelja.
— Misliš li da će uspjeti?
— To je u zvijezdama zapisano. Meni se njegova zamisao ĉini ludom, ali ludim mi se
ĉinio i njegov plan kako osvojiti Alamut. Pa mu se ipak posrećilo.
— Tako mi je stran da ga jedva pratim.
— Ludilo velikih ljudi ĉini ĉuda.
— Imam sina koji mi je veoma drag. Htio sam ga poslati u Hasanovu školu. Sam Alah
me saĉuvao da to ne uradim. Sada ću ga poslati na drugi kraj svijeta. Još noćas mora otići glasnik
k njemu.
Buzurg Umid je volio ţivot i ţene. Njegova prva ţena, Muhamedova majka, umrla je pri
porodu i on je godinama bio neutješan. Kasnije je uzeo drugu ţenu, pa treću i ĉetvrtu i sada ih je
u Rudbaru imao pun harem. Njeţnosti svih njih zajedno jedva su ublaţile njegovu tugu za prvom
- izgubljenom. Bio je iz ismailitske obitelji i zato nije mogao napredovati u sultanovoj sluţbi.
Putovao je u Egipat i tamošnji kalif ga je uputio Hasanu koji mu je dao novac, poloţaj i vlast.
Bio je odliĉan zapovjednik, ali mu je nedostajalo snalaţljivosti. Zato je trebao nekoga od koga će
primati toĉne upute.
— Stvarno, ništa nam drugo ne preostaje nego da ostanemo kod Hasana. Propadne li,
propast ćemo s njim. Uspije li, taj uspjeh će opravdati surovost njegovih sredstava.
— Za nas vjerojatno drugog izbora nema. Divim se Hasanu. Tako će mi biti lakše ići za
njim bez obzira na prepreke.
Poslije tog razgovora Buzurg Umid je poţurio u svoju sobu i napisao sinu pismo.
»Muhamede, sine moj, srećo mog ţivota! Preklinjem te, ne idi u Alamut. Otputuj u Siriju ili, ako
moţeš, u Egipat. Tamo potraţi moje prijatelje i reci im da sam te ja poslao. Primit će te. Poslušaj
što ti govori oĉinskaljubav. Moje srce neće biti mirno sve dok ne budem znao da si sretno dospio
tamo.«
Potraţio je glasnika i poslao ga Muzaferu u Rej.
— Drţi se istoka — upozoravao ga je — da te ne uhvate sultanove predstraţe. Muzafer
će ti reći gdje ćeš naći mog sina Muhameda.
Potraţi ga i predaj mu pismo. Uradiš li to, primit ćeš, kada se vratiš, lijepu nagradu.
Dao mu je novac za put. Kada je vidio kako odlazi iz tvrĊave, pao mu je kamen sa srca.
Predveĉer su se na krovu svojih ispraţnjenih harema ulogorili lijeĉnik i Ebu Surake. Pred
sobom su imali velike komade peĉenja i pun vrĉ vina. Krepko su dohvaćali i jedno i drugo, kroz
lišće drveća gledali vrevu ispred zamka i mudrovali.
— Ej, to ti je uzbudljiv ţivot — veselo je rekao Grk. — Kada sam se, prije mnogo
godina, školovao u Bizantu, nisam ni sanjao da ću pod starost slaviti nekakvu ismailitsku
pobjedu, u nekoj tvrĊavi, tamo daleko na sjeveru Irana! Ĉinilo mi se da će one buĉne gozbe tamo
u Sodomi i Gomori vjeĉno trajati. A onda ĉovjek zbog šaĉice zlatnika gotovo prokocka glavu.
Stavili su me u okove i bacili u tamnicu. Umjesto da plate moj dug, prijatelji su se ušutjeli, i tako
sam dospio na galiju. Kasnije su me prodali kao roba, te sam kao lijeĉnik došao kalifu u Kairo.
Ibn Sabah je tada uţivao najviše poĉasti na dvoru i imao sam sreću što su me dodijelili njemu.
Nešto je vidio u meni, tako da me otkupio i uzeo sa sobom kao slobodnog ĉovjeka. I danas bih
bio sasvim sretan da nam Hasan nije naredio da ispraznimo hareme.
Ebu Surake se nasmiješio.
— Jedina utjeha je što smo svi jednako uskraćeni. Lijeĉnik mu je namignuo.
— Misliš? A što je tamo iza tvrĊave? Moţda bogomolja za Hasana i njegovog velikog
daija? Ebu Surake ga je paţljivo promatrao.
— Ti još uvijek misliš da je Hasan iza zidina sagradio svoje hareme?
— Što bi drugo? Saznao sam da su karavane dovele mnoge ljepotice u tvrĊavu. Tko ih je
od nas vidio?
— To ne vjerujem. Znam da su tamo iza obavljali neke pripreme, ali uvijek sam vjerovao
da su namijenjene pripremanju izlaza u krajnjoj nuţdi, bude li opsada predugo trajala.
— Lakovjeran si. Poznajem Hasana. On je filozof i kao takav zna da je traganje za
uţicima prvi i posljednji smisao ţivota. Kakav bi inaĉe bio glupan,kada mu je sve na
raspolaganju. A ima li još iĉega, osim onoga što spoznajemo našim ĉulima? Jedino to je istina, i
zato je mudro sluţiti svojim strastima a najgore je zlo ne moći doseći ono ĉemu te tjeraju tvoji
nagoni. A u tom pogledu moram pohvaliti Ibn Sabaha kao mudrog ĉovjeka jer se svime znao
opskrbiti. Husein Alkeini je dugo za njega pljaĉkao karavane po Horasanu i Huzistanu. Još i sad
kupi za njega danak od svojih vjernika. Dobra dosjetka, zaista!
— Velik je on gospodar — rekao je Ebu Surake. U sebi se bojao da ih ne ĉuju neke
nevidljive uši dok s tako malo poštovanja govore o vrhovnom poglavaru.
Grk se veselo zahihotao.
— Velik i, ĉak, ugledan gospodar! Zamisli: kada smo bili u Egiptu, na mrtvo ime se
posvaĊao s Bedr el-Dţemalijem, strašnim zapovjednikom kalifove tjelesne straţe. Svi su strepili
za njegov ţivot, a on, bez rijeĉi, ravno kalifu i predloţi mu prekrasnu pogodbu. Naime, znao je
da ga još iste noći namjeravaju ukrcati na neku laĊu pa je obećao kalifu da će u Iranu skupljati
pristalice za njega i pomagati da bude srušena moć Bagdada. Za to je primio tri teške vrećice
zlatnika. Još i sada drţi kalifa u šaci. Ako predugo nema nijedne karavane iz Egipta, pošalje
tamo glasnika s porukom da će on poĉeti raditi za vlastiti raĉun. Onda se najednom kalifu strašno
ţuri. Udari narodu nov danak i pokorna raja u Egiptu plaća kako bi Naš gospod mogao priuštiti
sebi iza tvrĊave Alamut bogzna kakvu sve raskoš. Zato ga uistinu moram ubrajati meĊu prave
filozofe. A mi, što se naših ţena tiĉe, moţemo fućkati...
Na krov je iznenada došao Ebu Ali. Dai i lijeĉnik vidno su se prepali.
— Mir s vama, prijatelji! — ljubazno ih je pozdravio smiješeći se njihovoj zbunjenosti.
— Po tebe sam došao, Ebu Suraka. Obavijestit ćeš Jusufa, Sulejmana i Ibn Tahira da ih izmeĊu
ĉetvrte i pete molitve ĉekam pred vrhovnim poglavarstvom. Izaći će pred Sejidunu i zato neka se
spreme onako kako za to treba. Ţelim vam laku noć!
MeĊu fidaijima je nastalo komešanje kada su ĉuli da će trojica od njih još noćas otići k
Sejiduni. Zapitkivali su i nagaĊali zašto ih je pozvao k sebi.
— Namjerava ih nagraditi za njihovu hrabrost u borbi — bilo je mišljenje Ibn Vakasa.
— Za kakvu hrabrost? — osorno je upitao Ubejde. — Za Ibn Tahira ne kaţem. On je
Turcima oteo zastavu. Ali što s tim imaju Sulejman, koji je dopustio da bude izbaĉen iz sedla, i
Jusuf, koji je urlanjem tjerao vlastiti strah?
— Sulejman je pobio najviše neprijatelja, a Jusuf je zajedno s njim utirao put ostalima —
rekao je Dţafer.
— Da, tako je — potvrdio je Naim. — Ja sam bio pokraj njega.
— Ti? — rugao mu se Ubejde. — Sakrio si se iza Jusufovih leda da te Turĉin ne
primijeti.
— Gade crnaĉki! Naim je ljutito otišao.
Za to vrijeme su se trojica izabranih okupali i spremili za veĉernji prijem. Sva trojica su
bili uzbuĊeni, no Jusuf se naprosto tresao.
— Kako da se ponašamo? — upitao je glasom koji je najednom bio plašljiv i djetinji.
— Kako nam veĉeras zapovjedi veliki dai — rekao je Ibn Tahir.
— Tako mi brade muĉenika Alija! — uzviknuo je Sulejman dok su ga, od oĉekivanja,
oblijevali ĉas studen, ĉas vrelina. — Ni u snu nisam pomislio da ću tako brzo biti udostojen ĉasti
da stanem pred Sejidunu. Mora da smo jutros nešto uĉinili pa nas je ovako odlikovao.
— Misliš li stvarno da nas je zato pozvao? — htio je znati Jusuf.
— Ĉini mi se da imaš neĉistu savjest — nasmijao se Sulejman. — Moţda je zbog toga
pozvao samo mene i Ibn Tahira. A tebe zato da bi te ukorio, jer si samo grmio ne odapinjući
strijele.
— Ne plaši me. Tebe je Turĉin izbacio iz sedla. Sulejman se ugrizao za usnu.
— Priĉekaj dok staneš pred Sejidunu — rekao je nakon izvjesnog vremena. — Vidjet
ćemo kako ćeš se tada pokazati.
Jusuf se uzrujao.
— Što misliš, da je Sejiduna Ebu Surake pa da će me pitati o sedmorici imama?
— Obojica pazite da se suviše ne obrukate — oglasio se Ibn Tahir.
Sva trojica su obukli bijele haljetke i uske bijele hlaĉe. Na glave su natakli visoke bijele
fesove i tako, sveĉano odjeveni, vratili se ostalima.
Nisu mogli jesti. Ostali fidaiji ljubomorno su ih promatrali. Kada su odlazili, Naim je
upitao Ibn Tahira:
— Hoćeš li nam, kada se vratite, ispriĉati kako je bilo i kakav je Sejiduna?
— Što god budeš htio — nestrpljivo je odgovorio Ibn Tahir.
Ebu Ali ih je ĉekao pred ulazom u vrhovno poglavarstvo. Vidio je da su njihova lica bila
grozniĉava i zabrinuta. — Tko bi slutio u što idu! — za trenutak mu je palo na um. Potom je
rekao:
— Hrabro se drţite. Kada uĊete, duboko se naklonite, sve dok vam Sejiduna ne dopusti
da se uspravite. Onaj kojem se obrati neka mu s poštovanjem poljubi ruku. U odgovorima budite
kratki i iskreni, jer Sejiduna vidi svakom u dušu. Uspinjali su se stubama na kulu. Kada su došli
do crnca koji je stajao na vrhu, Sulejman je gotovo naletio na njega. Prestrašen, odskoĉio je, a
onda pogledao u pod ispred sebe kao da traţi o što je bio zapeo.
— Ovoga bih se i ja bojao — šapnuo je Jusuf Ibn Tahiru. Stupili su u predsoblje i svu
trojicu obuzela je velika tjeskoba. Zavjesa se podigla i zvonak glas je viknuo: — UĊite!
Ebu Ali je išao naprijed, a Sulejman ga je hrabro pratio. Jusufu su cvokotali zubi.
Priĉekao je da i Ibn Tahir ude, a onda mu nije preostalo drugo nego da i sam krene za njima.
Pokraj Buzurg Umida, kojeg su već poznavali, stajao je ĉovjek u jednostavnom sivom
plastu. Na glavi mu je bio bijeli turban. Niti je bio velik, niti se ĉinio strašnim ili posebno
strogim. To je bio Sejiduna, nevidljivi poglavar ismailita.
 Stali su jedan pokraj drugog i naklonili se. — Dobro je, dobro, prijatelji — rekao je,
prišao im i nasmiješio se napola vragolasto, napola ohrabrujuće.
— Ĉuo sam o vašim zaslugama u borbi sa sultanovom predstraţom — poĉeo je. —
Pozvao sam vas da nagradim vašu vjernost.
— Ti, Ibn Tahire — rekao je, okrenuvši se ovome — obradovao si me svojim pjesmama
jednako kao otimanjem neprijateljeve zastave.
— A ti, Sulejmane, pokazao si se kao odvaţan borac i nenadmašan rukovatelj sabljom.
Još ćeš nam trebati.
— I ti, moj Jusufe — nastavio je s nekim posebnim smiješkom — koji si, poput
gromoglasnog lava navalio na krivovjernike, i ti si zasluţio moju pohvalu!
Svakom je pruţio ruku, ali tako brzo da su mu je jedva uspijevali poljubiti.
Oĉi su im sjale od ponosa. Kako je poznavao svakog od njih a da ih nikada nije vidio? Je
li mu ih Ebu Ali tako toĉno opisao? Dakle, njihove zasluge morale su biti veoma velike.
Veliki daiji stajali su postrani. Izraz njihovih lica nije odavao ništa osim napete
radoznalosti.
Hasan je produţio:
— Juĉer smo ispitali vaše znanje, jutros vašu hrabrost, no u onome što je najvaţnije još
vas nismo iskušali. Tu kušnju saĉuvali smo za veĉeras. Ţelimo saznati koliko je ĉvrsta vaša
vjera. Uspravio se i stao pred Jusufa.
— Vjeruješ li u sve ono ĉemu su te tvoje starješine uĉili?
— Vjerujem, Sejiduna.
Njegov glas bio je plašljiv, ali je izraţavao istinsko uvjerenje.
— A vas dvojica, Ibn Tahire i Sulejmane?
— Vjerujemo, Sejiduna.
— Vjeruješ li ĉvrsto, Jusufe, da je Muĉenik Ali bio jedini pravosnaţni Prorokov
nasljednik?
— Ĉvrsto vjerujem, Sejiduna.
Jusuf se gotovo ĉudio što ga pita takve stvari.
— A ti, Sulejmane, vjeruješ li da su njegovi sinovi Hasan i Husein bili nepravedno lišeni
nasljedstva?
— Naravno da vjerujem, Sejiduna.
— Ibn Tahire, vjeruješ li da je Ismail sedmi pravi imam?
— Vjerujem, Sejiduna.
— I vjeruješ da će doći el-Mehdi kao posljednji veliki prorok na svijet i donijeti istinu i
pravdu?
— I to vjerujem, Sejiduna.
— A ti, Jusufe, vjeruješ li da je meni, vašem poglavaru, Alah dao vlast?
— Vjerujem, Sejiduna.
— Sulejmane, vjeruješ li da radim sve ono što radim u Njegovo ime?
— Vjerujem, Sejiduna.
Hasan je stao tik ispred Ibn Tahira.
— Vjeruješ li, Ibn Tahire, da mi je dana vlast da puštam u raj onoga koga ja hoću?
— Vjerujem, Sejiduna.
Hasan je dobro oslušnuo. Ibn Tahirov glas je još uvijek izraţavao neograniĉeno
uvjerenje.
— Jusufe! Je li tvoja vjera tako ĉvrsta da bi se radovao kada bih ti rekao: idi na vrh kule i
baci se u dubinu, jer ćeš dospjeti u raj?
Jusuf je problijedio. Hasan se jedva primjetno nasmiješio. Pogledao je velike daije. I njih
dvojica su se smješkali. Poslije kratkog oklijevanja Jusuf je rekao:
— Radovao bih se, Sejiduna.
— Kada bih ti sada, ovaj tren, naredio: idi na kulu i baci se s nje? Moj Jusufe, moj
Jusufe! Vidim ti u dušu. Kako je mala tvoja vjera! A ti, Sulejmane, bi li se ti istinski radovao?
Sulejman je odgovorio ĉvrstim glasom:
— Istinski bih se radovao, Sejiduna.
— Kada bih ti ovaj trenutak naredio? Gle, problijedio si. Tvoj jezik je odluĉan, ali je
tvoje pouzdanje klimavo. Lako je vjerovati u stvari koje od nas ne zahtijevaju nikakve ţrtve. Ali
tamo gdje bismo svoju vjeru morali potvrditi svojim ţivotom, tamo nam se zaljulja.
Okrenuo se Ibn Tahiru.
— A sada da vidimo i tebe, pjesniĉe. Vjeruješ li nepokolebljivo da mi je predan kljuĉ od
rajskih vrata?
— Nepokolebljivo vjerujem, Sejiduna, da imaš vlast poslati u raj onoga koga smatraš
vrijednim toga.
— Ali što je s kljuĉem? O njemu sam te pitao. Ibn Tahir se trgnuo.
— Trudim se vjerovati, ali ne znam kakve prirode bi bio taj kljuĉ.
— Dakle, vjerujete samo u uĉenje o Aliju i imamima? — uzviknuo je Hasan. — Ali
nama su potrebni vjernici koji će vjerovati u sve ĉemu uĉe naši zakoni.
Za fidaije je nastao nesnosan muk. Koljena su im drhtala od uzbuĊenja. Hladan znoj im je
orosio ĉela.
Na koncu, Hasan je progovorio muklim glasom:
— Prema tome, smatrate me laţljivcem? Sva trojica su problijedjela.
— Ne, Sejiduna. Sve ti vjerujemo.
— A kada vam kaţem da stvarno imam kljuĉ od rajskih vrata?
— Vjerujemo, Sejiduna.
— Vidim vam u dušu. Htjeli biste vjerovati, ali ne moţete. Zašto to, Ibn Tahire?
— Sve znaš i sve vidiš, Sejiduna. Teško je vjerovati u nešto što je nedokuĉivo našem
razumu. Volja hoće, ali razum se opire.
— Iskren si i to mi se dopada. Ali što bi rekao onda kada bih te stvarno odveo u raj da se
uvjeriš u njega svojim vlastitim rukama, vlastitim ušima i oĉima, vlastitim ustima? Bi li onda
vjerovao?
— Kako bih onda mogao sumnjati, Sejiduna?
— To me raduje. Jutros ste se istakli u borbi, ali znao sam vašu slabost i sada sam vas
pozvao kako bih vas uĉinio ĉvrstim i odluĉnim i u vašoj vjeri. Zato sam odluĉio veĉeras vam
otkljuĉati vrata raja.
Mladići razrogaĉiše oĉi od neopisivog ĉuĊenja. Bilo ih je strah i nisu vjerovali jesu li
dobro ĉuli.
— Zašto tako buljite u mene? Zar se ne radujete što vas hoću tako odlikovati?
— Rekao si da...
Ibn Tahir je zastao usred zamuckivanja.
— Rekao sam da ću vam otkljuĉati raj, i to ću uĉiniti. Jeste li spremni? Neka nevidljiva
sila oborila je svu trojicu na koljena. Ĉelom su dotaklipod ispred Hasana i tako ostali.
Hasan je za trenutak bacio pogled na svoje prijatelje. Njihova lica izraţavala su mraĉnu
napetost.
 — Ustanite! — naredio je.
Poslušali su ga. Izvukao je svijeću iz svijećnjaka i njom osvijetlio prostoriju dizala. U
njemu su bila pripremljena tri niska leţaja prekrivena ćilimima koji su sezali do poda.
— Leţite na leţaje! — naredio je.
Ebu Aliju je dao svijeću da je pridrţi, Buzurg Umidu je dao vrĉ s vinom, a sam je s police
uzeo zlatnu kutijicu i otkljuĉao je. Prišao je fidaijima koji su, blijedi i prestrašeni, drhtali na
leţajima.
— Put do raja je dug i naporan. Ovdje su jelo i piće za okrepljenje. Primite ih iz mojih
ruku. Išao je od mladića do mladića i svakom stavio u usta malu kuglicu koju je uzimao iz zlatne
kutijice. Jusuf je bio toliko uzbuĊen da isprva nije mogao otvoriti usta. Sulejman i Ibn Tahir
trudili su se kuglicu što prije progutati.
U poĉetku je njen ukus bio ugodno sladak a kasnije se s pojavila odvratna gorĉina. Kako
bi je otklonili, Hasan im je ponudio vino. Potom je pozorno promatrao djelovanje.
Mladiće je najprije omamilo jako vino na koje nisu bili naviknuti. Pred oĉima im se
zavrtjelo tako da su morali leći nauznak. Jusuf je zahroptao kao vol, a zatim je potonuo u
drijemeţ.
Kod njegovih prijatelja pijanstvo se borilo sa strašnom radoznalošću. — Što ako sam
progutao otrov? — pomislio je Ibn Tahir, no na njega su već nasrnule brojne fantastiĉne prilike
koje su poĉele ludo juriti jedna drugu. Pratio ih je pogledom kao opĉinjen.
Hasan je vidio njegove plašljive, širom otvorene oĉi.
— Što gledaš, Ibn Tahire?
Ibn Tahir ga nije ĉuo. Promatrao je likove koji su ga vukli za sobom sve dok im se nije
potpuno predao.
Sulejman se ljutito borio s priviĊenjima koja su mu htjela izopaĉiti stvarnost. Trenutak
prije vidio je tri poglavara koji su ga gledali napetih lica, alibrzo ga je odmamila ĉudesna
prikaza, i samo ju je još mogao pratiti pogledom. I on se u poĉetku bojao da mu je Hasan dao
otrov, ali je brzo na tu misao zaboravio. Unutrašnja borba ga je iscrpila, priviĊenja su postajala
sve snaţnija tako da im se na kraju prepustio.
Jusuf je neko vrijeme jeĉao i okretao se a potom je ĉvrsto zaspao. Ubrzo nakon njega
zaspali su Sulejman i Ibn Tahir.
Hasan je uzeo tanke crne pokrivaĉe i prebacio ih preko mladića. Onda je dao znak i sva
šestorica spustili su se na dno kule.
Doĉekala ih je Hasanova tjelesna straţa. Nakon što je Hasan dao kapetanu Aliju još
nekoliko tihih uputa, crnci su, dva po dva, prihvatili ruĉke leţaja i u pratnji trećeg odnijeli
mladiće u vrtove.
Poglavari su nijemo ĉekali da se vrate, a po povratku Hasan ih je tiho upitao:
— Je li sve u redu?
— Sve je u redu, Sejiduna. Hasan je duboko odahnuo.

Hajdemo na vrh kule — rekao je. — Sve je ovo kao u nekoj grĉkoj tragediji. Hvala
Alahu, prvi ĉin je upravo završen.
 11.

Do veĉeri su pripreme u vrtovima bile završene. Djevojke su se rasporedile onako kako je

odredio vrhovni poglavar. Mirjam je sa svojim druţicama ostala na središnjem otoku, a Fatimu i
Zulejhu su, s njihovim pratiljama, uškopljenici preveli do njima namijenjenih vrtova. Fatima je
bila lijevo od zamka, a Zulejha desno. Sva tri prostora odvajali su prokopi. Sa strane ih je
okruţivao Sah-Rud koji je svojom bukom prigušivao glasove tako da oni nisu dopirali iz jednog
vrta u drugi.
Oko paviljona su uškopljenici, uz pomoć djevojaka, postavili uzice od grma do grma i od
drveta do drveta, pa su na njih objesili ujutro naĉinjene svjetiljke. Bile su razliĉitih veliĉina i
oblika, raznoliko oslikane i obojene, pa kad se smraĉilo i kada su ih poĉeli paliti, okolina je
oţivjela u sasvim novoj svjetlosti, u novim oblicima i sjenkama. Sve je bilo spremno. Djevojke
su zaĉuĊeno treptale, gledale su jedna drugu, šetale stazama, a njihova lica i njihova tijela zasjala
bi sad u jednoj, sad u drugoj boji. Po njima su plesale sjenke sliĉne paucima. Sve je bilo nekako
ĉudesno i nestvarno pa se ĉinilo kao da je postala stvarnom jedna od slika koje su, inaĉe, gledale
u snovima. Sve uokolo, gdje je prestajao svjetlosni pojas, bila je gusta, neprozirna tama. Nisu se
vidjele ni planine, ni utvrda, ni zvijezde.
Paviljoni su bili gotovo zasuti cvijećem. Usred svakog ţuborio je vodopad. Slap koji se
rasipao na sve strane presijavao se kao tisuće bisera duginih boja. Na niskim, pozlaćenim
stolićima ĉekala su jela rasporeĊena po srebrnim i zlatnim pladnjevima. Bilo je tu pohanih ptica,
prţenih riba, umjetniĉki ukrašenih poslastica i gomile raznovrsnog voća: smokava, dinja,
naranĉi, jabuka, bresaka, groţĊa. Pokraj stolova bilo je po šest dubokih vrĉeva s vinom, a sa
strane posude s mlijekom i medom.
Nakon posljednje molitve Adi je još jedanput odvezao Apamu od vrta do vrta. Sve je
detaljno pregledala i potom dala posljednje upute. Mirjam, Fatimi i Zulejhi dala je po dvije
kuglice za uspavljivanje gostiju - drugu za sluĉaj da prva ne bude dovoljna. Opraštajući se od
njih, rekla je:
— Mladićima ne dajte priliku da suviše pitaju. Zaposlite ih, a prije svega ih opijte. Jer
Sejiduna je pravedan, a strog.
Kada je otišla, djevojke su znale da se pribliţava odluĉujući trenutak. Njihove
predvodnice su im zapovjedile da popiju po ĉašu vina kako bi se ohrabrile.
Kod Fatime je bilo najţivlje. Djevojke su grozniĉavo nestrpljenje potiskivale vriskom i
smijehom, a ĉarobna rasvjeta i vino uĉinili su svoje. To što su bile zajedno pomoglo je da
zaborave na strah, pa je oĉekivani posjet još samo imao draţ nepoznate pustolovine od koje su ih
podilazili trnci.
— Ime mu je Sulejman, i Sejiduna je rekao da je lijep — rekla je Lejla.
— Izgleda da već vrebaš na njega — bockala ju je Sara.
— To mi kaţeš ti koja si već bolesna od poţude.
— Pustimo Halimu da poĉne — predloţila je Hanum. Halima se prestrašila.
— Ne, ne, ja neću.
— Ne boj se, Halima — tješila ju je Fatima. — Ja odgovaram za uspjeh i ja ću odrediti
što će koja raditi.
— U koju li će se zaljubiti? — upitala je Aiša.
— Tvoja lukavost ti neće mnogo pomoći — odvratila joj je Sara.
 — A tebi tvoja crna put još manje.
— Ne svaĊajte se — smirivala ih je Fatima. — Svejedno je u koju će se zaljubiti. Mi smo
u sluţbi Sejidune i naša duţnost je samo da ispunjavamo njegova nareĊenja.
— A ja mislim da će se zaljubiti u Zejneb — rekla je Halima.
— Zašto baš u Zejneb? — ljutila se Sara.
— Zato što ima lijepu zlatnu kosu i tako lijepe, plave oĉi. Zejneb joj se nasmijala.
— Mislite li da će biti ljepši od Sejidune? — opet je htjela znati Halima.
— Gledajte vi nju, malu majmunicu — uzviknula je Fatima. — Sada bi se zaljubila i u
Sejidunu.
— Pa stvarno je lijep.
— Halima, bar noćas ne budi tvrdoglava. Sejiduna nije za nas. O njemu ne smiješ tako
govoriti.
— A zaljubio se u Mirjam — Sara je bila bijesna.
— Zar si ti Mirjam?
— Da mi nikada više nisi ni pisnula tako nešto! — ukorila ju je i Fatima.
— Kako li će biti odjeven? — zapitkivala je Aiša.
Sara se nasmijala.
— Odjeven? Pa doći će gol.
Halima ju je rukama odgurnula od sebe.
— Ja ga ne bih ni pogledala.
— Znate što? — predloţila je Šehere. — Smislimo pjesmicu o njemu.
— Tako je! Fatima, pokušaj ti.
— Pa još ga nismo ni vidjele.
— Fatima se boji da neće biti dovoljno lijep — nasmijala se Sara.
— Sara, ne ljuti me. Pokušat ću. Na primjer ovako: Ljupki djeĉak Sulejman — u raj
došao...
— Smiješno! — uzviknula je Zejneb. — Ta Sulejman je junak koji se borio s Turcima.
Bolje bi bilo da kaţeš: Hrabri borac Sulejman — u raj došao...
— E, to je stvarno pjesniĉki! — razljutila se Fatima. — Dobro da jezik nisi polomila...
Sad slušajte: Sivi sokol Sulejman — u raj došao. Lijepu Halimu ugledao — po što je došao, nije
pitao.
— Ne! Ne stavljaj mene u pjesmicu! Halima je bila sva preplašena.
— Dijete glupo! Shvati! To je samo pokušaj, šale radi.
Djevojke kod Zulejhe bile su zabrinutije. Dţada se jedva drţala na nogama, a mala
Fatima stisnula se u skriveni kutak kao da će tamo biti sigurnija. Esma je zapitkivala o glupim
sitnicama, a Hanefija i Zufana prepirale su se ni oko ĉega. Samo su se Rukaja i Habiba nekako
snalazile.
Zulejha je bila puna nestrpljivog išĉekivanja. Udarila joj je u glavu ĉast što je bila na ĉelu
svoje grupe. Sanjarila je kako će se nepoznati, lijepi Jusuf zaljubiti u nju, baš u nju, a ove ostale
neće ni primijetiti. IzmeĊu toliko djevojaka upravo će ona biti izabrana. Pa to i zasluţuje, jer nije
li najljepša, najbujnija?
Ispivši ĉašu vina još se više raznjeţila. Bila je slijepa za sve oko sebe. Prihvatila se harfe i
poĉela prebirati strune. U mašti je vidjela sebe kako je voljena, ţudena, ĉinilo joj se da oĉarava,
da pobjeĊuje, i nije postala svjesnom da se polako i sama zaljubila u neznanca kojeg su
oĉekivale.
Oko Mirjam, usprkos raskoši, bilo je pusto i mraĉno. Djevojke u njenom paviljonu bile su
najplašljivije i najnesamostalnije. Rado bi se privile uz nju i traţile u njoj oslonac, ali Mirjam je
sa svojim mislima bila daleko od njih.
Nije oĉekivala kako će je saznanje da je Hasan ne voli tako jako pogoditi. Moţda to i nije
bio pravi uzrok njena bola. Najteţe ju je porazila svijest da je ona Hasanu samo sredstvo, samo
oruĊe kojim ţeli postići svoj cilj, a kojinije ni u kakvoj vezi s ljubavlju. Mirno, bez predrasuda,
prepustio ju je jedne noći drugom.
Poznavala je muškarce. Mojsije, njen muţ, bio je odvratan starac, ali i ne misleći o tome
bilo joj je jasno da bi on radije umro nego dopustio da je drugi dotakne. Muhamed, njen dragi,
riskirao je ţivot kako bi je pridobio, i stvarno ga je izgubio. Kada su je kasnije prodali u Basru,
dobro je znala da je nijedan gospodar koji je kupi, ĉak ni kao robinju, neće prepustiti drugom.
Ostalo joj je to samopouzdanje i kada je postala Hasanovo vlasništvo. Njegova današnja odluka
iz temelja je poljuljala njenu samosvijest i do dna ju ponizila.
Rasplakala bi se kad bi mogla, ali u njenim oĉima kao da više nije bilo suza. Je li mrzila
Hasana? Njeni osjećaji bili su ĉudno zamršeni. Najprije je mislila kako joj ne preostaje drugo
nego se baciti u Sah-Rud. Zatim je odluĉila osvetiti se, ali je i ta ţelja nestala i ustupila mjesto
dubokoj tuzi. Što je više razmišljala, to je jasnije uviĊala da je Hasan postupao sasvim dosljedno.
Njegovi nazori puni osporavanja svega onoga što je masa smatrala svetim i nepobitnim, njegova
sumnja u ispravnost svakog znanja i spoznaje, njegova apsolutna sloboda u mišljenju i
djelovanju - nije li je sve to bezbroj puta oĉaravalo i uzbuĊivalo? To su bile rijeĉi. Sama je bila
suviše slaba da bi se usudila ili mogla svoje ţelje provesti u djelo. Zato i nije mislila da je on
tako odluĉan.
Sada ga je poĉela razumijevati i s te strane. Bio joj je nekako naklonjen, moţda ju je ĉak i
volio. Osjećala je da ga mora poštovati. Njemu je spoznaja uma već bila i nareĊenje da je
pretvori u ĉinjenicu; njega je ono na što ga je prinudio razum, već i obvezivalo. Koliko puta mu
je sama tvrdila da ne moţe više nikoga istinski voljeti, da ni u što više ne moţe vjerovati i da ne
priznaje nikakva općevaţeća naĉela. Pretvarala se kao da je već odavno osloboĊena svih
predrasuda. Nije li svojom posljednjom odlukom pokazao da joj vjeruje? Da je cijeni?
Ništa joj više nije bilo jasno. Bilo što da je mislila ili pokušavala razumjeti — na dnu
duše ostajala je ista bol, ostajala je svijest da je poniţena, da je Hasanu samo predmet koji on
pomiĉe onako kako mu nalaţe osobna korist.
Krišom se opijala vinom i praznila ĉašu za ĉašom, ali ĉinilo joj se da je sve treznija.
Najednom je postala svjesna da zapravo nekoga oĉekuje. Ĉudno, za sve to vrijeme nije se sjetila
Ibn Tahira. Hasan joj je rekao da je iznimno bistar, i da je pjesnik. Obuzeo ju je nekakav ĉudan
osjećaj, kao da ju je ošinulo nevidljivo krilo. Trgla se. Osjetila je blizinu sudbine.
Dohvatila je harfu i prešla prstima po strunama. Zvuk koji se razlijegao bio je pun tuţne
ţudnje.
— Kako je lijepa noćas — šapnula je Safija i crnim oĉima pokazala na nju.
— Kada je Ibn Tahir ugleda, smjesta će se zaljubiti — rekla je Hatidţa.
— To će biti lijepo — obradovala se Safija. — Spjevat ćemo pjesmicu o njima.
— Bilo bi ti drago da se zaljubi u nju?
— I te kako.
Veliki daiji su šutke pratili Hasana na vrh kule. Stupivši na terasu, primijetili su na onoj
strani gdje su bili vrtovi mutan sjaj koji je postajao sve slabiji -svjetlost zvijezda. S Hasanom su
otišli do nadzida i pogledali ispod sebe.
Tri paviljona blještala su u moru svjetlosti. Bili su osvijetljeni i izvana i iznutra. Kroz
stakleni toranj i zidove vidjelo se, jako umanjeno, sve što se kretalo i pomicalo u njima.
 — Majstor si da ti nema ravnog — rekao je Ebu Ali. — Rekao bih da si se zakleo kako
ćeš nas voditi iz iznenaĊenja u iznenaĊenje.
— Prava ĉarolija iz »Tisuću i jedne noći« — promrmljao je Buzurg Umid. — S obzirom
na tvoje sposobnosti, nema mjesta dvoumljenju.
— Priĉekajte i ne hvalite me prerano — nasmijao se Hasan. — Mladići dolje oĉito još
spavaju. Dakle, zavjesa još nije ni dignuta. Tek kada se to dogodi vidjet ćemo vrijedi li išta sve
ovo.
Objasnio im je raspored vrtova i u kojem paviljonu je koji od trojice.
— Potpuno mi je neshvatljivo — rekao je Ebu Ali — kako ti je mogao pasti na pamet
takav plan. Ne mogu si to drugaĉije protumaĉiti nego da te nadahnuo neki Duh. Al' ne Alah!
— Istina, to nije bio Alah — odvratio je Hasan smijući se. — Nego naš stari, dobri Omar
Hajjam.
Priĉao je prijateljima kako ga je prije dvadeset godina posjetio u Nišapuru i kako ga je on
nehotice nadahnuo mišlju njegovog noćašnjeg pokusa. Ebu Ali je, zaĉuĊen, uzviknuo:
— Od tada si nosio taj plan u sebi? I nisi poludio?! Tako mi brade muĉenika Alija! Ja, da
sam izmozgao nešto tako znaĉajno, ne bih izdrţao ni mjesec dana. Svim silama bacio bih se na
ostvarenje i ne bih odustajao sve dok ne bih uspio ili propao.
— Ja sam odluĉio uĉiniti sve što je u ljudskoj moći da ne propadnem. Takva misao raste i
razvija se u ĉovjekovoj duši poput djeteta u majĉinoj utrobi. U poĉetku je slabašna, još nema
nikakvog jasnog lika, samo pobuĊuje strastvenu ţudnju koja ĉovjeka goni da ustraje i ne
odustaje. Ima strahovitu moć. Postupno proţima i opsjeda onoga tko je nosi, tako da on ne vidi
ništa drugo i ni na što ne misli osim na to kako da je otjelovi, kako da donese na svijet taj
ĉudesan plod. S takvom mišlju u sebi ĉovjek je uistinu nalik na luĊaka -i ne pita je li ispravno ili
nije, je li dobro ili je zlo, radi po nekoj nevidljivoj zapovijedi i zna samo da je sredstvo u vlasti
neĉeg što je jaĉe od njega. I tada mu nije vaţno je li ta vlast nebo ili pakao!
— A ti za svih dvadeset godina nisi nikada ni pokušao ostvariti taj plan? Niti si imao
ikoga kome bi ga povjerio?
Ebu Aliju to nije išlo u glavu. Hasan se nasmijao.
— Da sam svoj plan povjerio tebi ili bilo kome od prijatelja, smatrali biste me ludom ili
budalom. Neću kriti da sam ga u svojoj nestrpljivosti pokušavao ostvariti. Naravno, prerano
ostvariti. Jer kasnije sam uvijek uviĊao da su me prepreke koje bi mi se isprijeĉile na putu,
nehotice saĉuvale od nepopravljivo pogrešnog koraka. Prvi put sam namjeravao izvesti svoju
zamisao ubrzo nakon što mi ju je usadio Omar Hajjam. Naime, on mi je savjetovao da se, kao i
on, obratim velikom veziru, zahtijevam od njega da ispuni obećanje dano u mladosti i pomogne
mi u napredovanju. Nizamulmulk mi je izašao ususret više nego što sam oĉekivao. Preporuĉio
me sultanu kao svog prijatelja, i tako sam bio primljen na dvor. Moţete pretpostaviti da sam ja
bio zabavniji dvorjanin od velikog vezira. Brzo sam stekao sultanovu naklonost i poĉeo me
isticati pred drugima. To je, naravno, bila voda na moj mlin. Ĉekao sam priliku da dobijem od
sultana zapovjedništvo nad ĉetama u nekom vojnom pohodu. Bio sam još prostodušan i nisam
raĉunao na strašnu zavist koju su moji uspjesi izazivali kod mog nekadašnjeg školskog druga.
Ĉinilo mi se sasvim prirodnim da se meĊusobno natjeĉemo, no on je to osjećao kao veliko
poniţenje. To se pokazalo kada je sultan htio imati popis svih prihoda i rashoda svog ogromnog
carstva. Upitao je Nizamulmulka koliko vremena bi mu trebalo da sakupi sve potrebne podatke.
Za izvršenje tog zadatka potrebne su mi najmanje dvije godine, rekao je vezir. »Sto, dvije
godine?!«, uzviknuo sam ja. »Daj meni ĉetrdeset dana i imat ćeš najtoĉniji popis za cijelu
drţavu. Samo mi daj na raspolaganje svoje ĉinovništvo.« Moj školski drug je problijedio i bez
rijeĉi otišao iz sobe, a sultan je prihvatio moj prijedlog. Bio sam veseo što ću tako moći pokazati
svoje sposobnosti. Upregnuo sam u posao sve svoje povjerenike širom carstva pa sam uz
njihovu, i pomoć sultanova ĉinovništva, stvarno za ĉetrdeset dana sakupio podatke o svim
prihodima i izdacima u drţavi. Kada je došlo vrijeme, sa svojim zabilješkama sam izašao pred
sultana. Poĉeo sam ĉitati, ali samo što sam okrenuo nekoliko stranica, na svoj uţas, primijetio
sam da mi je netko podmetnuo krive popise. Poĉeo sam mucati, pokušao sam na osnovi sjećanja
nadomjestiti ono što je nedostajalo, ali sultan je već uoĉio moju zbunjenost. Planuo je, usne su
mu poĉele drhtati od gnjeva, a veliki vezir mu je rekao: »Mudri ljudi su raĉunali da bi za
izvršenje tog posla trebali najmanje dvije godine. Kako da onda neozbiljni glupan, koji se hvalio
da će ga završiti za ĉetrdeset dana, odgovara na pitanja drugaĉije nego smiješnim brbljanjem?«
Osjećao sam kako se u svom srcu zlurado smijao i znao sam da mi je to on zakuhao. Sa sultanom
nije bilo šale. Osramoćen, morao sam napustiti dvor i uputiti se u Egipat. U sultanovim oĉima
ostao sam besramna luda. Od tada veliki vezir drhti, strahujući od moje osvete, i uĉinio je sve da
me uništi. Time je prva mogućnost za ostvarenje mog plana pala u vodu, i zbog toga mi nije ţao
jer mislim da bi to bio prijevremeni porod...
— Ĉuo sam već o tvom sukobu s velikim vezirom — rekao je Ebu Ali. — Mada stvar
odmah dobiva drugo lice kada je ĉovjek sagleda do pojedinosti. Sada shvaćam zašto
Nizamulmulk tako strašno mrzi ismailizam.
— U Egiptu sam nabasao na još povoljnije prilike. Kalif Mustensir Bilah poslao je Bedr
el-Dţemalija, zapovjednika svoje tjelesne straţe, do granice, meni ususret. U Kairu su me, kao
muĉenika za alijevsku stvar, primili s najvišim poĉastima. Ubrzo mi je bila jasna cijela situacija.
Oko dvojice kalifovih sinova stvorene su dvije stranke od kojih je svaka htjela imati svog
štićenika za prestolonasljednika. Stariji, Nizar, bio je slabić poput samog kalifa. Njemu je zakon
išao u prilog. Njega sam, kao i njegova oca, brzo uzeo pod svoje, ali nisam raĉunao s odvaţnošću
Bedr el-Dţemalija. On je štitio mlaĊeg, el-Mustalija. Kada je osjetio da ga poĉinjem ugroţavati,
naredio je da me ugrabe. Kalif se prepao. Brzo sam uvidio da tu više nema šale pa sam odbacio
sve dalekoseţne snove o Egiptu i ukrcao se na jedan franaĉki brod. Na tom brodu konaĉno je
odluĉena moja sudbina. Naime, nasred mora sam primijetio da ne plovimo prema Siriji, kao što
mi je obećao Bedr el-Dţemali, nego dalje, prema zapadu, uz afriĉku obalu. Osjećao sam da je
sve izgubljeno ako me iskrcaju negdje kod Kajrevana. Digla se jedna od uobiĉajenih oluja koje
divljaju na tom dijelu mora. Od kalifa sam, ranije, u tajnosti primio nekoliko vrećica zlatnika, pa
sam jednu od njih ponudio zapovjedniku okrene li brod i iskrca li me na obali Sirije. Imat će lijep
izgovor da ga je na onu stranu bacila oluja. Zlato ga je primamilo. Nevrijeme se pogoršavalo.
Putnici, gotovo sami Franci, oĉajavali su, a ja, zadovoljan što sam tako lijepo izveo stvar, mirno
sam sjedio u jednom kutku i ţvakao suhe datulje. Ĉudili su se mom miru. Naime, nisu znali da
smo krenuli u drugom smjeru. Na njihova pitanja odgovarao sam da mi je Alah poruĉio kako
ćemo pristati uz obalu Sirije i kako nam se na putu neće ništa loše dogoditi. To »proricanje« se
ostvarilo i preko noći su me smatrali velikim prorokom. Svi su ţeljeli da ih primim kao pristalice
svog uĉenja. Prosto me bilo strah tog nenadanog uspjeha. Sam sam se uvjerio koliko je vjera
ĉvrsta i kako ju je lako probuditi. Treba samo znati nešto više od onih koji trebaju vjerovati i
onda je lako ĉiniti ĉuda. A ona su pognojenazemlja iz koje niĉe plemeniti cvijet vjere. Najednom
mi je sve bilo jasno. Da bih izveo svoj plan. trebala mi je, kao Arhimedu da izbaci svijet iz
leţišta, samo jedna ĉvrsta toĉka. Nikakvi poloţaji, nikakav utjecaj kod gospodara ovog svijeta!
Samo ĉvrsta rvrdava i sredstva da je preuredim po svojoj zamisli. Tad neka se ĉuvaju veliki
veziri i moćnici svih zemalja!
Hasanove oĉi su ĉudno, prijeteće zablistale. Ebu Ali je imao osjećaj da se nalazi u blizini
opasne zvijeri koja bi svakog trena mogla pobjesnjeti.
— Sada imaš tu ĉvrstu toĉku — rekao je nekako umirujuće, iako s blagom nevjericom.
— Da — odgovorio je Hasan. Udaljio se od nadzida i legao na jastuke koji su bili
rasprostrti na tlu. Pozvao je prijatelje da uĉine što i on.
Na pladnjevima su ih ĉekali komadi hladnog peĉenja i vrĉevi puni vina. Poĉeli su se
okrepljivati.
— Ja ne oklijevam kada treba prevariti neprijatelja, ali nerado varam prijatelja —
iznenada je progovorio Buzurg Umid. Sve vrijeme je šutio, razmišljao i sada je neoĉekivano
izbilo iz njega.
— Ako sam te dobro razumio, Ibn Sabaše — nastavio je — moć naše ustanove gradila bi
se na zasljepljenosti fidaija, tih naših najboljih i najodanijih pristalica. U tu zasljepljenost bismo
ih mi dovodili, i to najhladnijom promišljenošću i punom sviješću. Da bismo to postigli, morali
bismo se posluţiti neĉuvenom prijevarom. Tvoja zamisao je zaista veliĉanstvena, ali sredstva za
njeno ostvarenje su ţivi ljudi, naši prijatelji.
Hasan, kao da je oĉekivao takav prigovor, mirno reĉe:
— Moć svake ustanove u suštini poĉiva na zasljepljenim pristalicama. Ljudi imaju
razliĉite stupnjeve spoznajnih mogućnosti. Tko ih ţeli voditi, mora poštovati njihove razliĉitosti.
Mase su od proroka zahtijevale ĉuda i ovi su ih morali ĉiniti ako su htjeli oĉuvati ugled. Što je
niţa svijest, to je veća gorljivost. Zato dijelim ĉovjeĉanstvo na dva bitno razliĉita sloja. Na šaĉicu
onih koji znaju u ĉemu je stvar i na ogromnu masu onih koji to ne znaju. Prvi su pozvani da
vode, drugi da budu vodeni. Prvi znaju da je istina nedokuĉiva, a drugi pruţaju ruke za njom. Što
prvima preostaje nego da ih hrane bajkama i izmišljotinama? Što je to nego laţ i prijevara! A
ipak ih je na to nagnalo samo milosrĊe. Ako su zasljepljivanje i prijevara neizbjeţni za voĊenje
mase prema nekom cilju koji ti vidiš, a ona ga ne shvaća, zašto onda od tog zasljepljivanja i te
prijevare ne bi smio izgraditi svjestan sistem? Kao primjer vam navodim grĉkog filozofa
Empedokla koji je za svog ţivota, kod svojih uĉenika, uţivao upravo Boţje poĉasti. Kada je
osjetio da mu se pribliţava kraj, uspeo se na vrh vulkana i strmoglavio se u krater. Naime,
proricao je da će ţiv otići u nebo. No, na rubu kratera sluĉajno je izgubio sandalu koja ga je
izdala. Da je nisunašli, moţda bi i danas ljudi vjerovali da je ţiv otišao na onaj svijet. Ako o
svemu tome potanko razmislimo, spomenuto djelo nije mogao uĉiniti iz koristoljublja, jer kakve
bi koristi on sam imao od toga što njegovi uĉenici, poslije njegove smrti, vjeruju u njegovo
uznesenje? Radije mislimo da je bio tako tankoćutan pa nije htio, onima koji su mu bili vjerni,
razbiti iluziju o svojoj besmrtnosti. Osjećao je da zahtijevaju od njega laţ i nije ih htio razoĉarati.
— Takva laţ je u suštini sasvim nevina — poslije duljeg razmišljanja odgovorio je
Buzurg Umid. — Ali kod prijevare koju spremaš fidaijima, radi se o ţivotu i smrti.
— Ranije sam vam obećao da ću vam svoj plan do detalja filozofski razloţiti — nastavio
je Hasan. — Za to nam je, prije svega, potrebno sasvim jasno znanje o tome što se zapravo u
vrtovima dogaĊa. Rašĉlanimo to predviĊeno dogaĊanje na njegove sastavne dijelove. Imamo
trojicu mladića koji vjeruju da smo im otkljuĉali vrata raja. Kada bi bili stvarno u to uvjereni, što
bi onda doţivjeli? Jeste li svjesni toga, prijatelji? Blaţenstvo koje još nije uţivao nijedan smrtnik.
— A kako li se pritom grdno varaju — nasmijao se Ebu Ali — to najbolje znamo nas
trojica.
— Što njih briga što mi to znamo? — odvratio je Hasan. — Znaš li ti, moţda, što će sutra
biti s tobom? Moţda ja znam što mi sprema sudbina? Moţda Buzurg Umid zna kada će umrijeti?
A ipak to mora da je već tisućama godina odluĉeno u ustrojstvu svemira... Protagora je rekao da
je ĉovjek mjerilo svega što postoji. Ono što zna - postoji ono što ne zna - ne postoji. Ona trojica
dolje će dušom i tijelom, svim ĉulima, doţivjeti i spoznati raj. Dakle, raj za njih postoji. Ti si se,
Buzurg Umide, zgrozio nad prijevarom u koju sam uvukao fidaije. Pritom zaboravljaš da smo mi
sami svakog dana ţrtve prijevare naših ĉula. U tome ja ne bih bio ništa gori od onog zamišljenog
bića nad nama koje nas je, kako tvrde razne vjere, stvorilo. Da smo pritom bili obdareni
varljivim ĉulima, spoznao je još Demokrit. Za njega ne postoje boje, ni glasovi, ni slatkoća, ni
gorĉina, niti studen, niti toplota, nego samo atomi i prostor. A Empedoklo je pogodio da nam sve
naše znanje daju samo naša ĉula. Onoga ĉega nema u njima, toga nema ni u našim mislima. Ako,
dakle, naša ĉula laţu, kako onda moţe biti pravilna naša spoznaja koja proistjeĉe iz njih?
Pogledajte te uškopljenike u vrtovima! Dali smo im na ĉuvanje najljepše djevojke. Oni imaju iste
oĉi kao i mi, ista usta i ista ĉula. A ipak! Mali rez na njihovu tijelu bio je dovoljan da se njihova
slika svijeta iz temelja promijeni. Što je za njih opojni miris puti mlade djevojke? Odvratno
isparavanje znojne koţe. A dodir nabreklih djeviĉanskih grudi? Gadan osjećaj tuĊeg umašćenog
dijela tijela. A tajni put k vrhuncu ljudske strasti? Prljava odvodna cijev. Vidite,takva je
pouzdanost naših ĉula. Slijepac ne mari za šaroliku krasotu cvjetnog vrta. Gluhi je neosjetljiv za
pjev slavuja. Uškopljenika ne uzbuĊuje ĉar djevice, a glupan fućka na svu mudrost svijeta.
Ebu Ali i Buzurg Umid su se nehotice nasmijali. Osjećali su se kao da ih je Hasan primio
za ruku i sada ih vodi strmim, krivudavim stubištem u mraĉan, dubok ponor u koji se dosad nisu
usudili ni pogledati. Ĉinilo im se da je morao, sve što im je sada govorio, odavno dobro
promisliti.
— Vidite, ako je netko, kao što sam na primjer ja, istinski spoznao — nastavio je Hasan
— da se sa sigurnošću ne moţe pouzdati ni u što što vidi oko sebe, što osjeća i što spoznaje; ako
je svjestan da je okruţen samim neizvjesnostima i nejasnoćama, i da je neprestano ţrtva samih
prijevara, onda on ne osjeća više svaku od njih kao nešto neprijateljsko prema ĉovjeku, nego one
postaju nuţnost ţivota s kojom se, prije ili kasnije, mora pomiriti. U prijevari, kao jednom od
elemenata svega ţivog, koji nam nije nenaklonjen, kao jednom od brojnih sredstava da još uopće
nekako djelujemo i guramo naprijed, vidim jedini mogući nazor za one koji su dokuĉili neku višu
spoznaju. Heraklitu se svemir ĉinio nekim, bez plana nagomilanim smetlištem koje vrijeme
ureduje. Vrijeme je sliĉno djetetu koje se igra šarenim kamenĉićima, slaţe ih, a onda sloţeno
ponovo ruši. Kako uzvišena slika! Vrijeme je poput vladara, poput umjetnika. Njegovoj je
graditeljskoj, stvaralaĉkoj strasti sliĉna besmislena volja koja upravlja svemirom. Ona ih priziva
u ţivot i ponovo uranja u ništavilo. Ali onda kada postoje, tada su jedinstveni, u sebi zakljuĉeni i
pokoravaju se svojim vlastitim strogim zakonitostima. I mi smo u takvom svijetu. Podloţni smo
zakonima koji u njemu vladaju. Dio smo njega i ne moţemo iz njega. U ovom svijetu su zabluda
i prijevara vaţni ĉinitelji.
— O, milostivi Alahu! — uzviknuo je Ebu Ali. — Zar nisi i ti, Hasane, stvorio svijet u
kojem vladaju posebni zakoni? Stvorio si svoj svijet, šarolik, ĉudan i strašan. Alamut, to je tvoje
djelo, Ibn Sabaše.
Nasmijao se, a onda se i Hasan nasmiješio. Buzurg Umid je gledao i slušao poglavara,
razmišljao i ĉudio se. Polako je klizio u sasvim strana i nepoznata podruĉja.
— U tvojoj šali, Ebu Ali, ima mnogo istine — nastavio je Hasan sa svojim starim
smiješkom. —Ta već dolje sam vam rekao da sam se ušuljao u radionicu samog stvoritelja i
zavirio u ono što radi. On je, toboţe iz samilosti, sakrio od nas našu budućnost i dan naše smrti.
Isto ĉinimo i mi. Gdje je, dovraga, zapisano da nije takva prijevara i naš ţivot na ovoj planeti?! O
tome je li nešto »stvarno« ili su, pak, samo snovi, odluĉuje naša svijest. Budu li fidaiji, kada se
ponovo probude, svjesni da su bili u raju, onda su zaista bili u raju! Jer izmeĊu pravog i nepravog
raja nema nikakve razlike. Ako si svjestan da si negdje bio, onda si tamo stvarno i bio! Neće li
njihove ugode, njihova uţivanja i njihove radosti biti upravo tolike kao da su bili u stvarnim
nebesima? Epikur je mudro rekao da su izbjegavanje patnje i boli i traganje za uţicima i vlastitim
zadovoljstvom jedini cilj ljudskog ţivota. Tko će uţivati veću sreću od naših fidaija koje smo
odveli u raj? Stvarno! Što bih dao da mogu biti na njihovom mjestu! Da mogu bar jedanput biti
svjestan kako uţivam rajsku raskoš!
— Kakav sofist! — uzviknuo je Ebu Ali. — Stavi me na kotaĉ za muĉenje i pritom me
uvjeravaj, kao što si sada nas dvojicu, da mi je bolje nego da leţim na mekoj perini, tako mi
brade Ismailove, hihotao bih se od blaţenstva!
Hasan i Buzurg Umid prasnuli su u smijeh. — Vrijeme je da pogledamo što rade naši
junaci — naposljetku je rekao Hasan. Ustali su i prišli nadzidima.
— Sve je još mirno — konstatirao je Buzurg Umid. — Da se vratimo našem razgovoru.
Rekao si, Ibn Sabaše, da bi i ti htio jedanput biti svjestan da si bio u raju. A što će fidaiji, i budu
li toga svjesni, posebno doţivjeti? Jest će jela koja bi i inaĉe mogli jesti i uţivati s djevojkama
kakvih je na tisuće pod suncem nebeskim.
— Neće biti! — odvratio mu je Hasan. — Prostom smrtniku nije svejedno je li gost u
kraljevoj palaĉi ili u obiĉnom šaraju, premda ga i ovdje i tamo posluţuju istim jelima. I zna
razliku izmeĊu kraljevne i pastirice, ma kako one naizgled bile sliĉne. Naši uţici ne ovise samo o
našim tjelesnim osjećajima, nego su zamršena pojava na koju utjeĉu najrazliĉitije okolnosti.
Djevojka u kojoj vidiš huriju s djeviĉanstvom koje se vjeĉno obnavlja darovat će ti drugaĉiju
radost od one u kojoj vidiš kupljenu robinju.
— Upravo sada si me podsjetio na jednu okolnost — upao mu je u rijeĉ Ebu Ali. — U
Kur'anu piše da rajske djevojke neće nikada izgubiti svoju nevinost. Jesi li i na to mislio? Pazi da
se zbog jedne takve sitnice ne sruši sav tvoj plan!
Hasan se veselo zahihotao.
— Niti tu dolje ima puno djeviĉanstva — odgovorio je — niti sam uzalud poslao u Kabul
po Apamu. Mislite da je ona bila nezasluţeno na glasu kao najbolja ljubavnica od Kabula pa do
Samarkanda? I poslije deset ljubavnika bila je ista kao šesnaestogodišnja djevica. Naime,
poznavala je jednu ljubavnu tajnu koja ti se, kad je otkrivena, ĉini sasvim jednostavnom, a ako je
ne znaš, mogao bi vjerovati u djeviĉanstvo koje se vjeĉno obnavlja. To sredstvo je, naime,
mješavina minerala koja u nekoj otopini steţe koţu, a koje pravilno upotrijebljeno neiskusnog
lako dovede u zabludu pa vjeruje da ima posla s netaknutom djevicom.
— Ako si se zaista i za to pobrinuo, onda si ţivi sotona — rekao je, smijući se, Ebu Ali.
— Gledajte! Jedan od fidaija se probudio! — uzviknuo je tada Buzurg Umid.
Sva trojica su zadrţali dah. Kroz stakleni krov se vidjelo kako su djevojke okruţile
mladića koji im je, oĉito, nešto priĉao.
— To je Sulejman — rekao je Hasan i nehotice stišao glas, kao da se bojao da ga ne ĉuju
u vrtovima. — On je prvi smrtnik koji se ikada probudio u raju.
Kada su uškopljenici donijeli Sulejmana u paviljon, oko Fatime je nastala grobna tišina.
Bez rijeĉi su ga primili za noge i ramena i poloţili ga na jastuke. Potom su isto tako neĉujno
otišli s praznim nosilima.
Djevojke su se jedva usuĊivale disati. Zurile su u tijelo koje je bilo pokriveno crnim
prekrivaĉem. Zejneb je šapnula Fatimi da odgrne uspavanog gosta.
Fatima mu se pribliţavala na prstima. Nadnijela se nad njega, odgrnula pokrivaĉ i stala
kao ukopana. Ma koliko je oĉekivala, nije ni zamišljala Sulejmana tako lijepog. Obrazi su mu
bili rumeni kao u djevojke i pokriveni njeţnim dlaĉicama. Poput trešnje crvene usne bile su
poluotvorene, a izmeĊu njih blistala je biserna niska zubi. Njegove guste i duge trepavice bacale
su na obraze lijepo ocrtane sjenke. Leţao je postrance. Jedna ruka bila mu je ispod tijela, drugom
je njeţno grlio jastuk.
— SviĊa li ti se, Halima? — prigušenim glasom upitala je Hanum.
— Nimalo.
— Pazite! Progutat ćete ga oĉima — Sara se tiho zacerekala.
— Ti bi ga već progutala, kad bi se moglo — izazivala ju je Zejneb.
— Prava se javila!
Fatima se prihvatila harfe i poĉela prebirati po strunama. Kada je vidjela da Sulejman i
dalje spava, ohrabrila se i poluglasno zapjevala.
— Razgovarajte naglas, kao da ste same — rekla je Fatima. — Moţda će trebati još dugo
ĉekati da se probudi.
Glasan razgovor uĉinio je da se djevojke opet opuste. Poĉele su se šaliti, podbadati i
jedna drugoj smijati.
Odjednom se Sulejman uznemirio.
— Gledajte, probudit će se! — uzviknula je Zejneb. Halima je pokrila oĉi rukama.
— Ne, samo sanja — uzdahnula je Sara. Halima je opet pogledala.
— Ne pravi mi neugodnosti — zaprijetila joj je Fatima.
Tada se Sulejman pridigao na ruke, za trenutak orvorio oĉi i ponovo ih sklopio. Brzo ih je
iznova širom otvorio i tupo zurio u preplašena no radoznala djevojaĉka lica. Stresao je glavom,
promrmljao nešto nerazumljivo i opet legao na ranije mjesto.
— Moţda misli da sanja — prošaptala je Aiša.
— Pridi mu, Fatima, i pomiluj ga -— savjetovala je Zejneb. — Moţda će ga to razbuditi.
Fatima je tiho sjela na jastuk pokraj njega. Još je nekoliko trenutaka oklijevala a onda ga je
sasvim njeţno pomilovala po obrazu.
Sulejman se trgnuo. Okrenuo se i njegova je ruka udarila o Fatimino bedro. Opekla ju je
kao dodir plamena. Zadrţala je dah i osluhnula, osjećajući grozniĉavu slast.
Ponovo se Sulejman pridigao. S mukom je otvorio oĉi i zagledao se u Fatimu koja je
drhturila pred njim. Bez rijeĉi, gotovo ne znajući za sebe, on ju je obgrlio, privukao sebi, a onda
ju je, jednako nesvjesno i tupo, obljubio. Fatima zapravo nije znala što se s njom dogodilo.
Odsutno je upitala:
— Voliš li me, Sulejmane?
Sulejman je bio nadnijet nad nju. Nepomiĉno ju je gledao u lice i promrmljao:
— Bjeţi, bjeţi. Da, lijepa jesi, ali znam da su to samo snovi. Prokletstvo, i oni moraju biti
ĉovjeku pokvareni.
Fatima se trgnula. Pred oĉima joj se pojavi strašna kazna koju je obećao vrhovni poglavar
ako pokus ne uspije. Odgurnula je Sulejmana od sebe i rekla prijekorno:
— Zar te nije sram, Sulejmane? U raju si, a proklinješ!
— U raju?
Brzo je protrljao oĉi i pogledao oko sebe. Oĉi su mu se širile od zaprepaštenja.
— Što, što je ovo? — promucao je.
Poĉeo se opipavati, pipati oko sebe, uhvatio je jastuk i bojaţljivo dotakao Fatimu.
Brzo je ustao, zagledao se u ţuborav vodoskok, prišao bazenu i potopio ruku u njega.
— O, sveta nebesa! — prošaptao je. — Stvarno sam u raju.
Plašljive i zadrţanog daha promatrale su ga djevojke. Hoće li prozreti? To bi ih glave
stajalo. Ali, hoće li ga moći cijelu veĉer drţati u zabludi? Fatima se prva snašla.
— Dug je put iza tebe. Jesi li ţedan? — upitala je.
 — O, ţedan sam — prošaptao je.
Dala je znak i Sara je prinijela zdjelu hladnog mlijeka. Uzeo ju je iz njenih ruku i
poţudno ispraznio.
— Kao preporoĊen sam — rekao je i smiješak mu je prešao licem.
— Hajde, okupat ćemo te — rekla je Fatima.
— Moţe. Ali gledajte u stranu.
Poslušale su ga. Sara i Zejneb su se pritajeno zahihotale.
— Ĉemu se smijete? — upitao je nepovjerljivim glasom dok se svlaĉio.
— Takav je ovdje obiĉaj! Potopio se u vodu.
— Kako je ugodno topla — obradovao se. Ošamućenost je nestajala i on se još uvijek
ĉudio, ali i polako opuštao.
— Dajte mi ruĉnik! — zatraţio je glasno i već je dobio što je zaţelio.
— Volio bih vidjeti da se i vi kupate. Fatima je dala znak pa su sve skinule velove kojima
su bile omotane i spustile se u vodu. Halima se sakrila, no Sara ju je dovukla u bazen. Poĉele su
se prskati i doskora su se vriska i smijeh razlijegali paviljonom.
Sulejman se ogrnuo haljetkom i legao na jastuke.
— Ovdje je stvarno veselo — rekao je smijući se.
Osjetio je slabost i strašnu glad. Poţudnim oĉima gledao je u pripremljena jela koja su
ĉekala na stolićima u kutu. Fatima se ogrnula i prišla mu.
— Jesi li gladan, Sulejmane? — upitala je anĊeoskom ljubaznošću.
— I te kako.
Brzo su ga posluţile.
Bacio se na jela kao izgladnjeli vuk i snaga mu se brzo vraćala.
— Vina mu natoĉite! — prošaptala je Fatima.
Pio je velikim gutljajima. Gledao je ljepotice koje su ga posluţivale. Njihova put
svijetlila je kroz velove a njemu se od poţude zavrtjelo pred oĉima.
— Je li sve to moje? — upitao je.
Kako bi provjerio, uhvatio je Aišu za ruku i privukao je sebi. Nije se branila.
Odmah za njom i Lejla se privila uz njega.
— Opijajte ga, omamljujte ga — šapatom je Fatima govorila djevojkama. Vino mu je
polako udaralo u glavu.
— Tako mi brade muĉenika Alija! — uzviknuo je. — Sejiduna je govorio istinu. Stvarno
mu je dat kljuĉ od rajskih vrata.
Grlio je i ljubio sve redom.
— Samo da nisam umro? — najednom ga je zabrinulo.
— Ne boj se — utješila ga je Fatima. — Sutra ćeš opet biti u Alamutu u Sejiduninoj
sluţbi.
— Zar ga poznajete?
— Pa u raju smo!
— Onda znate i da smo jutros smlatili krivovjernike?
— Naravno da znamo. Ti si gonio Turke, a Ibn Tahir je oteo neprijateljsku zastavu.
— Alah je velik! Da to ispriĉam Naimu i Ubejdeu, u lice bi mi se smijali.
— Zar je njihova vjera tako slaba?
— Tako mi brade Prorokove, ni ja ne bih vjerovao kada bi mi njih dvojica priĉali nešto
takvo. A gdje su Ibn Tahir i Jusuf?
— U raju, kao i ti. Ponovo ćete se naći na onom svijetu i priĉati jedan drugome što ste
ovdje vidjeli i doţivjeli.
— Stvarno, tako mi Alaha, ĉudne stvari se dogaĊaju poštenom muslimanu. Ugodno
omamljen, poĉeo je priĉati o Alamutu, o svojim uĉiteljima i prijateljima, te o jutrošnjoj borbi s
Turcima.
Djevojke su posjedale oko njega i zaneseno ga slušale. Bio je prvi ĉiju su muškost osjetile
u ovim vrtovima, i uz to je bio krasan momak. Sve redom su se zaljubile u njega.
Fatima je sjela uz harfu, poĉela prebirati strune i nešto poluglasno pjevušiti. S vremena na
vrijeme dotakla je Sulejmana zaljubljenim pogledom.
— Fatima smišlja pjesmicu — prošaptala je Hanum.
Halima se skrivala iza nje. Prstima se drţala za njena ramena i pokatkad pogledala
Sulejmana. SviĊao joj se. Njegovo samosvjesno priĉanje, njegova otvorenost, veseli smijeh,
njegova smjelost, sve to ju je oĉaravalo. Sama na sebe se ljutila, ali bila je već sva raspamećena.
On bi, za vrijeme pripovijedanja, s vremena na vrijeme uhvatio njen zadivljen pogled.
Osim njega i njenih prstiju na Hanuminim ramenima ništa drugo nije vidio. Pomislio je kako nju
još nije ni dotakao, a Fatimu, Saru, Zejneb, Aišu i Lejlu je već po imenima poznavao.
— Tko je ona mala koja se skriva iza tvojih leĊa? — upitao je Hanumu.
— Halima.
Sve su se nasmijale.
Sulejman je zbunjeno pogledao oko sebe. Krupne oĉi i prsti iznenada su nestali iza
Hanume.
— PriĊi bliţe, Halima — rekao je. — Ta još te nisam vidio.
Hanuma, Šehere i druge zgrabile su je i gurnule prema Sulejmanu. Grĉevito se uhvatila
ĉilima i jastuka pa je sve skupa povukla za sobom.
— Je li taj vraţićak uvijek tako plašljiv?
— Uvijek. Boji se i guštera i zmija.
— Nećeš se valjda mene bojati? Pa nisi ti Turĉin ili neki drugi krivovjernik. Oni me se
obiĉno boje.
Htio ju je poljubiti, ali ona mu se izmakla i jogunasto spustila glavu.
— Što to znaĉi? — zaĉudio se.
Fatima je zagundala u kutu. Halima mu je iznenada ovila ruke oko vrata i skrila glavu na
njegove grudi.
— Ne mogu ih trpjeti oko sebe — prošaputala je.
— Idite kod Fatime — naredio je.
— Kako je ĉudesno ljupka — pomislio je. Njene ruke su ga sve ĉvršće grlile, a lice joj je
bilo vrelo poput usijanog ţeljeza.
— O, Alahu, kako je slatka — prošaptao je i stisnuo je u zagrljaj. Potom mu je Sara
ponudila vina. Dok je pio, Zejneb je brzo zamijenilajastuke.
— Ne znam, tako ljupka i slatka nije bila nijedna — promrmljao je. Halima je otpuzala u
kut, zarila lice u jastuke i odmah zaspala. Fatima se nakašljala.
— Zapjevat ću pjesmicu o ovoj noći — rekla je oĉaravajuće se smiješeći dok su joj se na
obrazima ocrtavale rupice.
— Izvrsno! — obradovao se Sulejman. Ispruţio se natrag na jastuke i stavio ruke pod
glavu.
— Sada slušajte!
Fatima je poĉela uz pratnju harfe:
»Sivi sokol Sulejman U raj došao. Lijepu Fatimu ugledao, Što je došao - nije pitao.
 Njeţno se uz nju privio. Od sreće se topila. Njen gospodar je bio. Dala mu je što je imala.
Aiša ljupka doskakuta — Lija prepredena. Fatimi momka smota, Sama u njeg' zagledana.
Lejlu srce boli, Sulejmana ona voli. Tiho k njemu se prikrade, Vatru srca mu ukrade.
Tek što to Turkan vidje, Sva mu se prepusti. Iskreno mu se ona svidje. Poljubi je, ništa ne
izusti.
Al' već drugoj opet Nestalno mu srce hrli. Lijepu kao rajski cvijet, Crnu Saru grli.
Oĉiju se crnih zasitio, Puti tamne mu je dosta. Zejneb svijetlu tad vidio, Pred oĉima
plavim zasta.
Halimu diĉi vitak stas. Nogu je dugih, tankih. Alah je stvorio kao ukras, Ljepša je od
djevojaka svih.
I Šehere i Hanum K njemu pruţiše ruke. Pomraĉi mu se um, Razdiru ga ljubavne muke.
Za to vrijeme Fatima svirala, Tanane strune prebirala.
Nevjernika strasnog gledala I krišom suze otirala.
Njoj opet priĊe Sulejman, Stvarno lijep, kršan junak. Suze nije lila zaman, Kao i prije
bješe joj sladak.
Onda oko njega se Djevojke sve zavrtješe. Vrh planine da ĉuje se Tako glasno zapjevaše:
Raj ne bješe raj, Dok u nj ne banu pehlivan. Zato usklikni, zapjevaj: Ţivio nam
Sulejman!«
Fatiminu pjesmu doĉekali su vrisak, smijeh i glasno odobravanje. Djevojke su povukle
Sulejmana na sredinu i zaplesale oko njega. Kliktale su mu i nazdravljale.
Jedva im se istrgao. Pohitao je Fatimi i veselo je zagrlio.
— Odliĉna pjesma! — rekao je smijući se. — Moraš mi je napisati. Kako će zinuti Naim
i Ubejde.
— Iz raja ne moţeš ništa ponijeti — odvratila mu je Fatima. — Nauĉi je napamet.
Buka je naposljetku probudila Halimu. Pogledala je zaĉuĊeno oko sebe i upitala:
— Što se dogodilo?
— Fatima je spjevala pjesmicu — odgovorila je Sara. — I ti si u njoj.
— Onda je sigurno glupa.
Stisnula se medu jastuke i htjela ponovo zaspati, no tada ju je Sulejman primijetio, prišao
joj i protresao je za ramena.
— Kako moţeš spavati kada je gost u kući? Sjeo je pokraj nje, a ona se privila uz njega.
Osjećao je njeţnu toplinu njena daha, a njeno mirno disanje ubrzo ga je uspavalo.
— Kako su ljupki — rekla je Aiša.
— Ostavimo ih da se naspavaju.
Fatima je pozvala Zejneb.
— Smislimo pjesmu o njima — tiho je predloţila.
Ostale djevojke su se opijale i sve više veselile. Plesale su, skakale u bazen, zbijale šale i
smijale se.
Pjesma je bila gotova pa je Fatima rekla djevojkama da probude Halimu i Sulejmana.
Oboje su istodobno otvorili oĉi, zagledali se jedno u drugo i nasmijali.
— Eh, da me sada vidi moj Jusuf!
Sulejman je bio silno sretan. Djevojke su mu ponudile vino, a on je odbio ĉašu i pio iz
vrĉa.
— Nijednom sultanu nije ovako dobro!
— Slušajte sada! Fatima i Zejneb će vam zapjevati pjesmicu. Naslonio se na jastuke i
privio Halimu uza se. Fatima i Zejneb su poĉele:
 »Halima je najveća luda Med' hurijama bila. Kad su joj momka spominjale, Lijepo je
ĉelo mrštila.
Zmija i guštera se bojala. Da Alah ih je grdne stvorio, o njima tako je mislila, Kako bi sve
poput nje plašio.
Za uškopljenicima smiješnim Krišom je pogledala. Pretvorene u momke lijepe Noćima ih
je snivala.
Kad je Sulejman u raj kroĉio, Srce joj je ludo poskoĉilo. Pamet joj je pomutio -Nije znala
što se dogodilo.
Kada je junak ruku pruţio
I grudi njene pomilovao, Iz nje se mio glasak izvio, A potom joj je dah zastao.
Oĉi je obarala, drhtala. I napola malaksala, Branila se, a to ţeljela. Od srama sva je
crvenjela.
U sebi se jako bojala Hoće li mu biti mila. Sve što je znala — zaboravila, Glava joj
sasvim prazna bila.
A ipak, kad bilo je što je bilo, Kao što to obiĉno biva: Od radosti i sreće je sjala, Kao da
sve to samo sniva.«
Djevojke su se smijale a Halima je sva pocrvenjela od stida i ljutnje. Sulejman se cerekao
od zadovoljstva. Već je bio toliko pijan da je teško mogao ustati.
— Bacit ću vam jastuke u glavu ako ne ušutite! Halima je stisnula svoju sitnu šaĉicu i
prijetila njome.
Tada se iz daljine turobno oglasio rog. Jedanput, dvaput, triput.
Djevojke su umuknule, a Fatima je problijedjela. Krišom je pripremila kuglicu za
napitak. I Sulejman je oslušnuo pa s mukom ustao. Jedva se drţao na nogama.
— Što to znaĉi? — zaĉuĊeno je upitao.
Krenuo je prema vratima kao da će izaći iz paviljona.
— Još jednu ĉašu, Sulejmane.
Fatima je jedva prikrivala zabrinutost. Napitak je bio pripremljen i djevojke su ponovo
povukle Sulejmana na jastuke.
— Što ćeš priĉati Naimu i Ubejdeu o svojim doţivljajima u raju? — upitala je Fatima
kako bi odvratila njegovu paţnju od opasnijih misli.
— Naimu i Ubejdeu? Ma ti Turci mi neće vjerovati. Ali ja ću im već pokazati. Samo
neka posumnjaju! Ovo ću im gurnuti pod nos.
Pokazao je svoju ĉvrstu šaku. Fatima mu je ponudila ĉašu s napitkom i on ga je popio
gotovo ne obraćajući paţnju.
Obuzela ga je teška omamljenost. Posljednjim snagama pokušavao joj se oduprijeti.
— Dajte mi nešto da ponesem sa sobom za uspomenu.
— Ništa ne moţeš uzeti sa sobom.
Shvatio je da, što se toga tiĉe, s Fatimom neće ništa postići. Njegova, već malaksala
desnica instinktivno je opipala Halimino zapešće i zlatna narukvica kliznula je u njegov dlan.
Sakrio ju je pod halju i potom ĉvrsto zaspao. Halima ga nije izdala. Kako bi i mogla? Od sveg
srca ga je zavoljela.
U paviljonu je bila potpuna tišina. Fatima je tiho uzela crni prekrivaĉ i njime pokrila
usnulog. Ĉekale su.
— Ne ĉine nas stvari same po sebi sretnima ili nesretnima — rekao je Hasan prijateljima
na kuli kada su ponovo polijegali po jastucima. — Nego samo naša misao, naše uvjerenje koje
imamo o njima. Na primjer: škrtac zakopa blago na skrivenom mjestu. Javno se pravi
siromahom, a u sebi uţiva, svjestan da je bogataš. Susjed nanjuši njegovu tajnu i uzme mu blago.
Škrtac će se radovati bogatstvu sve dok ne otkrije pljaĉku, a ako ga prije toga zadesi smrt,
izdahnut će sa sretnom sviješću da je bogataš. Isto tako je i s muţem koji ne zna da ga njegova
ljubljena vara. Da to ne sazna, ţivio bi sretan do svoje smrti. U suprotnom primjeru, njegova
najdraţa ţena moţe biti uzor vjernosti, ali ako bi ga laţljiva usta uvjerila da mu je nevjerna, trpio
bi paklene muke. Dakle, ni stvari ni ĉinjenice ne odluĉuju o našoj sreći, odnosno nesreći, nego
smo sasvim i iskljuĉivo ovisni o našim predstavama i o našoj svijesti o njima. Svakog dana
otkrivamo kako su laţne i pogrešne te predstave. Na kako krhkim nogama stoji naša sreća! Kako
je ĉesto neopravdana naša tuga! Zar je onda ĉudno što je mudrac ravnodušan prema objema?! I
što u sreći uţivaju naivni i glupaĉi?!
— Tvoja filozofija nije baš po mom ukusu — primijetio je Ebu Ali. — Istina, u ţivotu se
neprestano varamo i uvijek smo ţrtve krivih uvjerenja, ali moramo li se, zato što su moţda
pretpostavke laţne, odreći svake radosti? Kada bi se ĉovjek ponašao u skladu s tvojom
mudrošću, morao bi sve vrijeme proţivjeti u sumnjama i neizvjesnostima.
— Zašto si se onda bio uzrujao što sam poslao fidaije u raj? Nisu li sretni? Kakva je
razlika izmeĊu njihove sreće i sreće nekog drugog koji, isto tako, ne zna njene prave
pretpostavke? Znam što tebe zbunjuje. Zbunjuje te to što nas trojica znamo ono što oni ne znaju.
A usprkos tome, još uvijek su u boljem poloţaju, na primjer, od mene. Zamisli samo kako bi
onoj trojici svaki uţitak bio zagorĉan već u zametku kada bi posumnjali da ih ja namjerno
navodim na nešto u što oni nemaju uvida. Ili da ja, o svemu tome što se s njima dogaĊa, znam
nešto više nego oni sami. Ili kada bi slutili da su samo igraĉke, šahovske figure, bez vlastite
volje, u mojim rukama. Da su samo sredstva koja upotrebljava neka viša volja, neki viši razum
za ostvarenje nekog nepoznatogplana. Meni, prijatelji, takve slutnje i takve sumnje zagorĉavaju
svaki dan ţivota. Slutnja da bi mogao biti netko iznad nas tko jasnim duhom sagledava svemir i
naš poloţaj u njemu, tko bi mogao znati o nama štošta, moţda i ĉas naše smrti, sve što je našem
razumu neumoljivo skriveno. Netko tko s nama moţe imati svoje posebne nakane, tko nas moţda
upotrebljava za svoje pokuse, tko se moguće igra s nama, s našom sudbinom i našim ţivotom,
dok se mi, lutke u njegovim rukama, ovdje veselimo i radujemo umišljajući kako smo sami
kovaĉi svoje sudbine. Zašto se upravo viši duhovi tako oĉajniĉki bacaju na otkrivanje tajni
prirodnih pojava, zašto se baš mudri tako strasno predaju znanosti i razglabaju o svemiru? Epikur
je rekao da bi filozof bio potpuno sretan kada ga ne bi muĉio strah od nepoznatih nebeskih
pojava i zagonetke smrti. Kako bi otklonio ili bar objasnio taj strah, posvećuje se znanosti i
prouĉavanju prirode.
— Jako uĉeno — primijetio je Ebu Ali. — Ali, ako sam te dobro razumio, tvoje
mudrovanje moţda bi se moglo saţeti u ovu konstataciju: potajno te grize spoznaja da nisi Alah.
Hasan i Buzurg Umid su se nasmijali.
— Gotovo da si pogodio — rekao je prvi. Prišao je nadzidima i pokazao na onu stranu
neba gdje je bila tama, iz koje je prodorno sijalo tisuće sitnih zvijezda.
— Pogledajte taj neizmjerni nebeski svod! Tko moţe izbrojati zvijezde rasute po njemu?
Aristarh je rekao da su to sama sunca. Ima li ljudskog razuma koji bi to shvatio? A ipak je sve to
planski ureĊeno kao da time upravlja neka svjesna volja. Svejedno je je li ta volja Alah ili, pak,
slijepo djelovanje prirode. Mi smo, u usporedbi s tim, neizmjerno smiješni i beznaĉajni. Svoje
sićušnosti naspram svemira prvi put sam postao svjestan kada mi je bilo deset godina. Što sve od
tad nisam doţivio, i što sve od tad već nije prošlo! Prošla je vjera u Alaha i Proroka, prošao je
opojni ĉar prve ljubavi, niti više onako lijepo miriše cvijet jasmina u ljetnoj noći, niti tulipani
više cvjetaju u onim ţarkim bojama. Samo su zurenje u neizmjernost svemira i strah od
nepoznatih nebeskih pojava ostali isti. Svijest da je naša ţelja samo zrnce prašine u svemiru, da
smo mi na njoj samo nekakve šuge, nekakve beskonaĉno male uši, ta svijest me još uvijek
ispunjava oĉajem.
Ebu Ali je skoĉio na svoje krive noge i poĉeo mlatarati rukama oko sebe kao da se brani
od nekih nevidljivih napasnika.
— Hvala Alahu što me stvorio tako skromnim i riješio me takvih briga — uzviknuo je
polušaljivo. — Od srca ih rado prepuštam Batujima, Memunima i Ebu Mesarima.
— Zar misliš da meni preostaje išta drugo? — odvratio je Hasan s nekom suzdrţanom
porugom. — Da, Protagora, bio si velik kada si izrekao reĉenicu da je ĉovjek mjera svih stvari.
Što nam drugo preostaje nego se pomiriti s tom dvosjeklom mudrošću? Da se ograniĉimo na ovu
grudicu od blata i vode na kojoj ţivimo i prepustimo silna prostranstva svemira nadljudskim
duhovima? Ovdje dolje, na ovoj ubogoj, maloj planeti naše je poprište, mjesto primjereno našem
razumu i našoj volji. »Ĉovjek je mjera svih stvari.« — i uš najednom postaje poštovanja vrijedan
ĉinitelj! Samo se trebalo ograniĉiti. Odvojiti se iz prostranstva svog pogleda svemira i zadovoljiti
se ĉvrstom zemljom na kojoj stojimo. Vidite, prijatelji, kada je moj duh to shvatio, svim snagama
sam se bacio na sreĊivanje u sebi i oko sebe. Sav svijet ĉinio mi se ogromnom, još neiscrtanom
geografskom kartom, a usred njega siva pjegica -naš planet. U toj pjegici beskrajno mala crna
toĉka - ja, moja svijest, jedino što zacijelo poznajem. Bijeloga sam se odrekao. Trebalo je
prodrijeti u sivu pjegicu, izmjeriti joj opseg, zapreminu i onda... ovladati njome, poĉeti njome
upravljati po svom razumu, po svojoj volji. Jer strašno je biti pod onim koji se pokušao odmjeriti
s Alahom.
— Gle, tek sada sam te dobro razumio, Ibn Sabaše! — uzviknuo je Ebu Ali bez ikakve
zajedljivosti. — Ti hoćeš biti na zemlji isto ono što je Alah na nebesima.
— Hvala Alahu! Jednom su se i tebi upalile lampice — nasmijao se Hasan. — Već je bilo
krajnje vrijeme, inaĉe, stvarno ne bih znao kome ću ostaviti svoje nasljeĊe.
— Ali onu bjelinu na geografskoj karti si islikao — rekao je Ebu Ali. —-Gdje bi, inaĉe,
našao mjesto za svoj raj?
— Vidiš, razlika izmeĊu nas, koji smo progledali, i ogromnih masa, koje lutaju u tami, je
ova: mi smo se ograniĉili, a one neće ili ne brinu za ograniĉenje. One zahtijevaju od nas da im
otklonimo bjelinu nepoznatog i ne mogu podnijeti nikakvu neizvjesnost. A budući da nemamo
istine, moramo ih tješiti izmišljotinama i bajkama.
— Ova bajka dolje se brzo razvija — rekao je Buzurg Umid koji je, gledajući s nadzida u
vrtove, uhvatio posljednje rijeĉi. — I drugi mladić se probudio. Djevojke plešu oko njega.
— Pogledajmo — rekao je Hasan i došao s Ebu Alijem do njega.
Djevojke su, zadrţanog daha, gledale kako Zulejha otkriva usnulog Jusufa. Zbog njegove
duţine, kada su ga uškopljenici donijeli, virila su mu stopala izvan nosila. Sada se ispod
pokrivaĉa ukazalo njegovo ogromno tijelo.
— Kakav gorostas! Dţada, mogao bi te sakriti pod mišku — šapnula je Zufana kako bi se
ohrabrila.
— U njegovoj blizini ni ti nisi bogzna kolika — odvratila joj je Rukaja. U meĊuvremenu
Zulejha je kleknula pokraj njega i sva u zanosu ga promatrala.
— Što li će uĉiniti kada se probudi? — brinulo je Malu Fatimu. Rukama je pokrila oĉi
kao da se htjela sakriti od nepoznate opasnosti. Bila je meĊu najplašljivijima i, kako bi je
razlikovali od prve Fatime, zvali su je Malom Fatimom.
— Progutat će te — zadirkivala ju je Habiba.
— Nemoj je plašiti. Ionako je dovoljno plašljiva. Rukaja se nasmijala.
 Ali Jusuf je i dalje spavao. Samo je okrenuo leda svjetlosti koja mu je udarala u oĉi.
Zulejha je ustala i prišla djevojkama.
— Spava ĉvrsto kao da je u nesvijesti — rekla je. — A nije li krasan junak? Zapjevajmo i
zaplešimo kako bi se obradovao kada se probudi.
Svaka je uzela svoj instrument pa su tiho zasvirale i zapjevale. Zulejha i Rukaja uzele su
daire i pokušale zaplesati lagan ples. Dţada i Mala Fatima su još uvijek drhtale od straha.
— Zašto vas dvije ne pjevate? — razljutila se Zulejha. — Mislite da ne vidim kako samo
otvarate usta?
— Takav je morao biti Suhrab, sin Rustemov — rekla je Esma.
— Nije valjda da vidiš u sebi lijepu Gurdaferid? Zulejha se smijala.
— Ne smij se, Zulejha. I ti si daleko od nje. Umjesto odgovora, Zulejha se poĉela uvijati i
izazovno pokazivati svoje ĉari.
— Gledajte, Zulejha se dala na zavoĊenje — nasmijala se Esma. — Ali njen junak spava
i ne haje za nju.
— Isto kao egipatski Jusuf koji nije mario za Putifarovu Zulejhu — uzviknula je Rukaja.
— Stvarno! Jusuf i Zulejha! Kako je to lijepo. — Dţada je bila sva sretna tim otkrićem.
— Spjevajmo pjesmu o njima — predloţila je. Odloţile su instrumente i primakle glave
jedna drugoj. Poĉele su smišljati stihove. Malo-pomalo nastala je prepirka i Zulejha se umiješala.
Tada se Jusuf pridigao na ruke i pogledao oko sebe, a onda se iznenada poĉeo srdaĉno smijati.
Djevojke su zavrištale od straha.
— Jao! Izdale smo se! Sve je ĉuo.
Zulejha se uhvatila za glavu i oĉajniĉki zurila u djevojke. Jusuf se trznuo, pretresao
glavom, sklopio pa ponovo otvorio oĉi. Potom se, s izrazom zaprepaštenja, zagledao u djevojke.
— Alah je velik! Ovo nije san!
Sada se Zulejha snašla. Prišla mu je blago se gibajući i sjela pokraj njega na jastuke.
— Naravno da nije san, Jusufe. Došao si u raj. Mi smo hurije koje te ĉekaju.
Jusuf ju je oprezno dotakao. Digao se, obišao bazen i nesigurnim pogledom promatrao
djevojke koje su ga nijemo pratile oĉima. Tada se vratio Zulejhi i uzviknuo više za sebe.
— Tako mi svih muĉenika! Sejiduna je bio u pravu. A ja mu nisam vjerovao! Sjeo je na
leţaj. Obuzimala ga je slabost, a u ustima je osjećao muĉan okus.
— Gdje su Sulejman i Ibn Tahir?
— Isto tako u raju, kao i ti.
— Ţedan sam.
— Dajte mu mlijeka — zapovjedila je Zulejha. Ispraznio je punu zdjelu.
— Je li ti sada lakše, jadni putniĉe?
— Lakše mi je.
— Ĉemu si se smijao kada si se probudio?
Jusuf se pokušao sjetiti. Odjednom ga je ponovo spopao smijeh.
— Ah, ništa. Samo glupi snovi.
— Voljele bismo ih ĉuti.
— Smijat ćete mi se. Sejiduna mi je dao neku kuglicu i odjednom sam se osjećao kao da
sam uzletio, a kada sam dobro razmislio, shvatio sam da još uvijek leţim na istom mjestu. Tako
mi sedmorice proroka! A kako sam onda dospio ovamo? Nije valjda da sam na koncu stvarno
letio?
— Naravno da si letio, Jusufe. Vidjele smo kada si doplovio zrakom u ovaj naš dom.
— Milostivi Alahu! Je li to istina? Ĉekajte, ispriĉat ću vam što sam potom sanjao. (Ako
sam uopće sanjao?) Letim vam ja tako preko prostranog predjela i doĊem nad veliku pustinju,
kad ugledam pod sobom u pijesku sjenku jastreba koja se pomiĉe onako kako se ja pomiĉem.
»Grabljivica te prati, Jusufe«, kaţem samome sebi. Pogledam gore, pogledam dolje, zatim lijevo
i desno — od ptice ni traga. Zamahnem lijevom rukom, zamahnem desnom, iste pokrete ponovi
svojim krilima sjenka ispod mene. (Moram vam reći da sam,dok sam kao djeĉak vodio oĉevo
stado na pašu, ĉesto vidio kako po zemlji klize sliĉne sjenke. Ţivotinje su drhtale i bjeţale od
njih, i zato se u te stvari dobro razumijem.) »Jusufe, nije valjda da si se pretvorio u orla?«,
pomislio sam. Tada se nadoh iznad ogromnog grada. Još nikada dotad nisam vidio nešto sliĉno.
Palaĉe kao planine, izmeĊu njih trgovi, dţamije sa šarenim kubetima, minareti i tornjevi kao
vojska kopljanika. »Da nisi nad Bagdadom ili ĉak nad Kairom, Jusufe«, rekoh sebi. Doletim nad
prostran bazar. Odozdo dopiru vika i vriska. Zaustavim se pred visokim i tankim minaretom. Na
njemu je stajao nekakav kalif, nešto vikao i neumoljivo mlatarao rukama. Ĉinilo mi se da nekog
pozdravlja i klanja mu se. Odjednom se s njim podigao i minaret. Osvrnem se kako bih vidio
kome je namijenjeno to klanjanje, ali nisam nikoga primijetio. »E, moj Jusufe«, kaţem sebi.
»Visoko si se digao kad ti se klanjaju kalifi s minareta.« Kad u kalifu prepoznah Sejidunu.
Spopade me uţas. Pogledam uokolo kako bih mu pobjegao. Tada Sejiduna skoĉi, poput
majmuna, s vrha minareta i poĉne plesati na jednoj nozi. Okruţiše ga sviraĉi, onakvi kakvi nam
dolaze iz Indije i krote zmije, a Sejiduna se na njihovu muziku poĉne kao lud povijati ukrug. Što
sam mogao? Poĉeo sam se naglas smijati. Onda sam ugledao vas oko sebe. Ĉudo nad ĉudima!
Stvarnost je nadmašila snove.
Djevojke su se smijale.
— Stvarno neobiĉni snovi — rekla je Zulejha. — Pratili su te dok su te nevidljiva krila
nosila k nama.
Tada je primijetio stoliće na kojima su bila poredana jela i osjetio je strahovitu glad.
Udisao je miris jela i oĉi su mu se zaţarile.
— Htio bi jesti? — upitala je Zulejha. — Propisano je da se najprije moraš okupati.
Pogledaj, pripremljena je topla voda.
Kleknula je pokraj njega i poĉela mu razvezivati sandale. Druge su mu htjele svući halju
ali on se branio.
— Ne brani se, Jusufe — rekla je Zulejha. — U raju smo i sve što ovdje radimo
dopušteno je. Uzela ga je za ruku i povukla za sobom do bazena. Odbacio je maramu kojom su
mu bila povezana leda i potopio se u vodu. Zulejha je odmotala velove kojima je bila umotana i
uĉinila isto. Skinula mu je fes s glave i predala ga druţicama na ĉuvanje, a onda mu je pomogla
da se okupa i veselo ga prskala.
Kada je napustio bazen i obrisao se ruĉnikom, ponudile su mu hranu. Prihvatio je brojna
jela i trpao u sebe sve što mu je došlo pod ruku. — Alah je velik — rekao je. — Sada vidim da
sam stvarno u raju.
Ponudile su mu vino.
— Zar ga Prorok nije zabranio?
— Mora da ne poznaš Kur'an kada ne znaš da ga je Alah u raju dopustio? Ta neće ti
udariti u glavu.
Zulejha ga je tjerala da pije. Bio je jako ţedan i nadušak je ispio pun vrĉ. Ugodno
omamljen izvalio se na jastuke. Zulejha se privila uz njega i stavila njegovu glavu u svoje
naruĉje.
— E, kada bi me sada vidjeli Sulejman i Ibn Tahir!
Osjećao se bogovski. I ne htijući poĉeo je priĉati o svojim jutrošnjim junaštvima dok ga
je Rukaja, kleĉući ispred njega, dalje sluţila jelima i vinom. Kada je završio, djevojke su
dohvatile instrumente, podesile ih i zapjevale pjesmu koju su upravo smislile. Jusuf je osluhnuo,
a srce mu se topilo od miline i širilo od zanosa.
PJESMA O JUSUFU I ZULEJHI
Kipi Zulejhino jedro tijelo
I drhti kao srce na dlanu lovca.
Koga je njeno oko zanijelo?
Je li Jusuf ime tog hrabrog borca?
Naša je Zulejha djevojka rajska. Alahu je ponos, bit će radost tebi. Tebe hoće, Jusufe, ta
ruţa majska. Turĉina si savladao, zar nju ne bi?
O, ne budi kao Jusuf iz Egipta, Jer naša je Zulejha samo tvoja ţena. Ne budi s njom
okrutan, srca kamena, Ljepotica ta samo je tebi namijenjena.
Kao gar je crnog oka ta što te ĉeka, Ĉvrstih bijelih grudi, vrele strasti. Poput baršuna usta
su njena meka, Ah, u naruĉju njenom rajske su slasti!
Zulejha je obavila ruke Jusufu oko vrata i privukla njegovu glavu svojoj. Njeţno,
milujući ga, poljubila ga je u usta.
Od slasti mu se zavrtjelo u glavi. Prije nego se osvijestio ona se digla i dala djevojkama
znak. Zasvirale su muziku za ples.
Podigla je ruke tako da su joj se zategnule grudi i poĉela se uvijati u struku. U poĉetku je
plesala lagano, jedva se miĉući, sveĉano i dostojanstveno. Jusuf ju je gledao zaţarenih oĉiju.
Otupio od omamljenosti, ni na što nije mogao misliti osim na krasno tijelo koje se pred njim
izvijalo i ljuljalo u ritmu muzike. — Alah je velik — šaptao je u sebi.
Zulejhin ples postajao je sve ţivlji i razgibaniji. Sve brţe i brţe je kruţila bokovima,
povijala se odozgo prema dolje poput slapa a svi su joj se udovi tresli velikim umijećem.
Naposljetku se divlje zavrtjela oko svoje osi, deset, dvadeset puta, a onda, poput odapete strijele,
doletjela Jusufu u naruĉje. Instinktivno ju je obgrlio, privio uza se i zaboravio na cijeli svijet.
Rukaja im je prišla na prstima i pokrila ih pokrivaĉem.
Kada se Jusuf, poslije izvjesnog vremena, prenuo iz ugodne omamljenosti, ponovo se
zaĉudio. Naime, u tom polusnu se bojao da će se, kada se probudi, opet naći u Alamutu i da će se
tada pokazati kako je sve bio samo san, a sada je ugledao nedaleko od sebe sedam djevojaka koje
su okruţivale Zulejhu. Raj, sam po sebi, nije mu izgledao posebno tajnovitim. Osjećao se
domaće kod tih djevojaka tako da je bilo istinsko veselje boraviti medu njima. Kroz koprene
bijelili su im se divni udovi. Vidio je zategnute Zulejhine grudi i obuzela ga je poţuda. Oĉi su
mu se zakrvavile, a sjećanje na minute uţitka zavrtjelo mu je pamet.
— Hoće li mi itko vjerovati kada o svemu ovom budem priĉao u tvrĊavi? — pitao se.
Za to vrijeme su djevojke meĊusobno poluglasno razgovarale. — A sada dopusti da se i
mi njime pozabavimo — šapnula je Rukaja Zulejhi.
— Ne trebate se miješati u moj posao. Ja nareĊujem i reći ću vam kada mi budete
potrebne.
— Vidi kako je sebiĉna! Ona misli da nas je Sejiduna poslao ovamo samo da gledamo?!
Rukaja je bila zajapurena od ljutnje.
— Pusti Zulejhu neka sama odluĉuje — smirivala ju je Dţada.
— Šuti, zrikavĉe mali. Ona bi ga htjela imati samo za sebe.
— Pa kad se u nju zaljubio.
-— Ta nije mu dala da pogleda oko sebe.
— Budi radosna što te nije primijetio. Inaĉe bi posumnjao da je stvarno došao u raj.
Zulejha ju je ošinula pogledom s visine. Rukaja je htjela planuti, ali tada su vidjele da se Jusuf
probudio i da ih gleda. Zulejha je bijesno sijevnula oĉima. Brzo su dohvatile pladnjeve, vrĉeve i
poĉele ga posluţivati, a ona se spustila na koljena pokraj njega i upitala ga s najljubaznijim
smiješkom:
— Jesi li se dobro odmorio, dragi moj? Umjesto odgovora, obuhvatio ju je svojom
teškom rukom oko struka i priljubio uza se. Pritom mu je pogled, preko njenih ramena, kliznuo
prema drugim djevojkama. Ugledao je Dţadu i Malu Fatimu koje su kleĉale na jastucima pokraj
zida. Istodobno su i zadivljeno i plaho zurile u njega. Namignuo im je, hrabreći ih time, a u sebi
mislio: »Nisu loše te dvije grlice.«
— Kuda si se zagledao, dragi?
Zulejha je osjećala da mislima nije s njom.
— Kroz prozor. Tek sada sam primijetio koliko je svjetla tamo vani. Volio bih razgledati
raj.
— Povest ću te, Jusufe.
— I ostale neka podu s nama da ne samuju. Namignuo je Dţadi i Maloj Fatimi.
— Pa hajde s njima ako ti se više sviĊa njihovo društvo. Ja mogu ovdje priĉekati.
Jusuf se gotovo uplašio Zulejhina glasa iz kojeg je odzvanjao strog ukor.
— Zulejha, pa nisam tako mislio. Samo mi je ţao da ih ostavimo ovdje same.
— Šuti. Otkrio si se. Već si me se zasitio.
— Prorok i svi muĉenici su svjedoci da ne laţem.
— U raju si, a kuneš se?
— Kad me nećeš poslušati, Zulejha.
— Priznaj da ti se Mala Fatima i Dţada sviĊaju. Jusuf više nije znao kako bi se izvukao.
— Pa hajdemo, Zulejha. Ostale neka uĉine onako kako im se više sviĊa. Suze koje su joj
već blistale u oĉima zamijenio je pobjedniĉki smiješak.
— PoĊite za nama da nam budete pri ruci ako zatreba. Izašli su iz paviljona.
Jusuf je gledao neobiĉnu rasvjetu i klimao glavom.
— Nitko mi u Alamutu neće vjerovati da sam sve ovo uistinu vidio vlastitim oĉima.
— Zar uţivaš tako malo povjerenje, Jusufe?
— Ne brini. Tresnut ću o zid onoga tko mi neće vjerovati.
Išli su stazama kroz mirisne vrtove. Naprijed su išli Jusuf i Zulejha, ĉvrsto zagrljeni, za
njima ostalih sedam djevojaka.
— O, kako ĉarobna noć! — uzdahnula je Dţada. — Sve mi se više ĉini da smo u pravom
raju.
— Kako li tek mora biti u duši Jusufu koji stvarno vjeruje da je u njemu! — primijetila je
Rukaja.
— Bi li ti vjerovala da si se, kao on, probudila usred ovih vrtova? — upitala je Esma.
— Ne znam. Moţda, da još uopće nisam vidjela svijeta.
— Ĉudan je ĉovjek Naš gospod. Misliš li da mu je Alah stvarno naredio da digne ove
vrtove?
— Ne pitaj takve stvari, Esma. Moćan je gospodar, moţda ĉarobnjak. Ne znaš da li nas i
sada sluša.
— Mene je strah, Rukaja. Dţada se ĉvrsto uhvatila za nju.
— Sejiduna je rekao da ću ostati samo ovu noć u raju. Misliš li da će me još kada poslati
ovamo?
Zulejha se trgnula. Što da mu odgovori?
 — Ne znam, Jusufe. Samo to znam da ćeš, kada zauvijek napustiš onaj svijet, biti naš
gospodar i vjeĉno ćemo te dvoriti.
Jusufa je obuzela ĉudna tjeskoba. Ĉvršće stegnu Zulejhu.
— Je li ti ţao što ćeš nas napustiti?
— Zao mi je, Zulejha.
— Hoćeš li misliti na mene?
— Neću te zaboraviti. Zagrlili su jedno drugo. Razbudila ih je hladnoća. Vratili su se u
paviljon.
Poĉeli su piti. Jusuf, koji se na hladnom zraku otrijeznio, ubrzo je ponovo bio opit.
Ohrabrio se i dok je Zulejha bila zabavljena toĉenjem vina, privukao je Dţadu sebi i poljubio je.
— Hoćeš li biti moja kada se za stalno preselim k vama?
Umjesto odgovora ovila mu je krhke ruĉice oko vrata. I nju je vino ohrabrilo.
Zulejha se okrenula i bijesno sijevnula oĉima.
Dţada se odmakla od Jusufa i plašljivo se šćućurila.
Jusuf se nasmijao. Crven od zbunjenosti prišao je Zulejhi i šapnuo joj:
— Zar nisi vidjela da sam se samo šalio?
— Ne laţi! Dobro je što sam na vrijeme vidjela kakav si. Pokušao ju je zagrliti.
— Pusti me! Idi tamo kuda te srce vuĉe. Okrenula mu je leda. Tada je u prozoru ugledala
Apamino lice koje ju je zloslutno motrilo. Samo tren, i već ga više nije bilo.
Ali Zulejha se najednom sasvim razbistrila.
OOfi
— O, Jusufe, Jusufe! Zar nisi primijetio da sam te samo izazivala? Ti si moj gospodar i
gospodar svih nas.
Uhvatila ga je za ruku i njeţno ga povukla prema djevojkama.
— Ovdje kraljuj i biraj po svojoj volji.
Pojile su ga vinom i srce mu se topilo od ponosa i raskoši. Sada je stvarno bio pravi
vladar, vlasnik prekrasnih vrtova i bajnog paviljona. Samo mu je, s vremena na vrijeme, kroz
pijanstvo izranjala svijest da će se ubrzo morati od svega toga oprostiti — no sljedeći vrĉ vina
odagnao je ţal koji mu se prikradao.
Oglasio se znak i Zulejha je spravila napitak. Ruka joj se tresla dok je spuštala kuglicu u
ĉašu. Mala Fatima je pokrila oĉi a Dţada prigušila uzdah. Jusuf je, ništa ne sluteći, ispio vino.
Ubrzo se srušio na jastuke i ĉvrsto zaspao. Djevojke su ga pokrile. Ovila ih je studen, kao da se
pomraĉilo sunce.
— Zapravo još uvijek mi nije jasno — rekao je na vrhu kule Ebu Ali — kakvoj koristi se
nadaš od tih »ašišara«, ako ti noćašnji pokus uspije. Zar misliš da ćeš stvarno na njima izgraditi
moć i snagu ustanove?
— Svakako. Savjesno sam prouĉio sve vrste vladavine koje poznaje povijest. Pokušao
sam spoznati njihove prednosti i njihove greške. Do sada još nijedan vladar nije bilo sasvim
neovisan. Glavne prepreke njihovom razmahu svagda su bili vrijeme i prostor. Aleksandar
Makedonski je sa svojom vojskom obletio pola svijeta i pokorio ga, ali je umro prije nego što je
postigao svoj vrhunac. Rimski vladari su iz pokoljenja u pokoljenje širili svoju vlast. Svaki
pedalj zemlje morali su osvojiti maĉem. Kada ih nije spreĉavao prostor, onda im je vrijeme
kresalo krila. Muhamed i njegovi nasljednici izabrali su bolji naĉin: slali su misionare i tako bi
porobili duhove, oslabili otpor, pa su im zemlje, poput zrelih jabuka, padale u naruĉje. Ali ondje
gdje je duh bio snaţan, kao na primjer kod kršćana, slamala se moć njihova nasrtaja. Još bolji
sistem primjenjuje rimska crkva. NasljeĊivanje u njoj ne ovisi o porijeklu i krvi kao što je to u
sluĉaju muslimanskih kalifa, nego o duhovnim vrijednostima. Samo najbolji um moţe se uspeti
na vodeće mjesto. Duh je i ono što spaja vjernike u snaţnu cjelinu. Tako se ĉini da je crkva
savladala podĉinjenost vremenu, ali je još uvijek ovisna o prostoru. Tamo gdje ne dopire njen
utjecaj, ona nema vlasti i s tim mora raĉunati. Mora se pogaĊati i miriti sa svojim protivnicima i
traţiti jaka savezništva... Ja sam izmislio ustanovu koja će sama biti dovoljno jaka da neće trebati
nikakvih saveznika. Dosad su se vladari meĊusobno borili sa svojim vojskama. Vojskom su
osvajali nove teritorije i pokoravali moćne protivnike. Za pedalj zemlje padale su tisuće vojnika,
a vladari su se rijetko kada trebali bojati za svoju glavu... No, mi smo upravo njima namijenili
svoje udarce. Pogodiš glavu, klone trup. Popustljiv jeonaj vladar koji se boji za svoju vlastitu
glavu. Zato bi najveća moć pripala onome tko bi drţao u strahu sve vladare svijeta. Ali strah koji
ţeli biti djelotvoran mora biti stvarno utemeljen. Vladari su dobro zaštićeni i osigurani. Istinski
bi ih mogli ugroziti samo oni koji, ne samo da se ne boje smrti, nego je upravo u takvim
okolnostima strasno ţele. Odgojiti takva bića — to je svrha našeg noćašnjeg pokusa. Od njih
hoću stvoriti svoje ţive bodeţe koji će savladati vrijeme i prostor. Trebaju unijeti strah i trepet,
ali ne medu masu, nego medu okrunjene i posvećene glave. Smrtni strah neka oblije svakog
moćnika koji nam se suprotstavi...
Na kuli je nastao dug muk. Veliki daiji nisu se usuĊivali pogledati ni Hasana, ni jedan
drugoga. Naposljetku je progovorio Buzurg Umid.
— Sve ono što si nam dosad rekao, Ibn Sabaše, s jedne strane je sasvim jednostavno i
jasno, a s druge pak, opet tako neĉuveno i uţasno da mi se gotovo ĉini kako se taj plan nije
mogao roditi u mozgu ĉovjeka koji raĉuna sa stvarnim zakonitostima ovog, nama poznatog
svijeta. Prije bih ga pripisao jednom od onih mraĉnih ĉovjekomrzaca koji zamjenjuju snove
stvarnošću.
Hasan se nasmiješio.
— Ĉini mi se da me i ti smatraš luĊakom, kao što me nekoć smatrao Ebu-Fadil. I to zato
što vidiš stvarnost samo utabanim putem. Istina, takva je stvarnost prosjeĉnog. Ali koliko
stvarnijim moramo smatrati onoga koji je saĉinio plan, koji još nikada nije bio iskušan, a onda ga
ipak ostvario. Tako se, recimo, u poĉetku i Muhamedu sva okolina smijala kada je pripovijedao
svoju zamisao, i u njemu je vidjela poluludog sanjara. Konaĉan uspjeh pokazao je da je njegova
raĉunica bila stvarnija od kolebanja svih sumnjiĉavaca. I ja svoj plan prepuštam tom iskušenju.
— Sve bi mi te posljedice bile jasne kada bih mogao shvatiti da će se u fidaijima stvarno
izvršiti onaj preobraţaj koji si ti predvidio — rekao je Ebu Ali. — Ali kako vjerovati da će ţiv
ĉovjek ikada ţuditi za smrću, pa makar bio ĉvrsto uvjeren da ga s one strane ĉeka raj?
— Moja pretpostavka nije izgraĊena samo na poznavanju ĉovjekove duše, nego i na
poznavanju ljudskog tijela. Proputovao sam više od pola svijeta, bilo na konju, mazgi ili devi,
bilo pješke ili laĊom, i upoznao sam brojne narode, njihove navike i obiĉaje. Okušao sam se u
svim ljudskim djelima i danas mogu tvrditi da cijelo ĉovjekovo ustrojstvo, kako duševno, tako i
tjelesno, leţi preda mnom poput otvorene knjige. Kada se fidaiji sutra ponovo probude u
Alamutu, prvo će ih obuzeti ţal što više nisu u raju. Tu tugu tješit će pripovijedanjem svojim
drugovima. Za to vrijeme otrov hašiša djelovat će u njihovu tijelu i pobuditi kod njih nesavladivu
ţelju da ga opet uţivaju. Ta ţelja bit će nerazdvojivo spojena s pretpostavkama o rajskoj raskoši.
U mislima će gledati ljubljene djevojke i umirati od ţudnje za njima. U njihovim ţilama obnovit
će se ljubavni sokovi i probudit će u njima strast koja će graniĉiti s bjesnilom. To stanje će s
vremenom postati nesnosno. Svojom maštom, svojim pripovijedanjem i priviĊenjima zarazit će
cijelu okolinu. Uzburkana krv pomraĉit će im razum. Neće ni razmišljati, ni rasuĊivati, nego
samo ginuti od poţude, a mi ćemo ih, pritom, tješiti. Kada sazrije vrijeme, dat ćemo im zadatak i
obećati da će im raj biti ponovo otvoren ako zadatak izvrše i pritom poginu. Tako će traţiti smrt i
umirati s blaţenim smiješkom na usnama...
Tada je uškopljenik povikao s terase.
— Sejiduna! Apama moli da izvoliš neodloţno doći u središnji vrt.
— Dobro.
Hasan ga je otpustio.
Kada se vratio na vrh kule, sav uzbuĊen je rekao:
— Izgleda da s Ibn Tahirom nešto nije u redu. Priĉekajte me ovdje. Ĉvršće se umotao u
ogrtaĉ, a onda se iz svoje sobe spustio na dno kule.
 12.

Kada su uškopljenici donijeli Ibn Tahira, u Mirjaminu paviljonu vladala je mrtva tišina.
Spustili su ga i opet neĉujno, poput zloslutnih duhova, otišli s nosilima.
Safija se stiskala uz Hadidţu i prestrašen pogled upirala u nepokretno tijelo koje je leţalo
ispod crnog pokrivaĉa. Ostale djevojke su kao skamenjene sjedile oko bazena. Na uzdignutom
prostoru kleĉala je Mirjani, i naslonjena na harfu, odsutno je zurila pred sebe.
Ponovo se u njoj javila bol. Dakle, Hasanu je uistinu bilo tako malo stalo do nje da joj je
poslao ljubavnika! O, kada bi ga varala da ne zna, koliko bi ga zato više voljela! Da, sada ga je
mrzila, morala ga je mrziti. A zajedno s njim mrzila je i ovog momka, to zaslijepljeno,
lakovjerno biće koje joj je predao da se veĉeras o njemu brine. Njena ljepota i njeno umijeće
trebaju ga omamiti kako bi vjerovao da je u raju! O, kako ga je snaţno prezirala!
Tijelo ispod pokrivaĉa se promeškoljilo. Djevojke su zaustavile dah.
— Rikana! Otkrij ĉovjeka! Mirjamin glas bio je osoran i strog. Rikana je, prestrašena,
poslušala. Zaĉudile su se kada su ugledale Ibn Tahirovo lice. Izgledao je gotovo kao dijete. Jedva
su mu poĉele izbijati prve dlaĉice na bradi. Bijeli fes mu je skliznuo s glave. Ĉelo mu je bilo
visoko, kosa gusta, kratko ošišana. Oĉi su mu pokrivale duge trepavice, a crvene usne bile su mu
poluzatvorene.
— To je Ibn Tahir, pjesnik! — šapnula je Hadidţa.
— On je jutros Turcima oteo zastavu — rekla je Sit.
— Lijep je — bilo je Safijino mišljenje.
Sada je Mirjam pogledala usnulog. Licem joj je preletio smiješak. Svoju ţrtvu nije
zamišljala takvom.
To da je junak i pjesnik? Ĉinilo joj se smiješnim.
— Ta još je dijete — rekla je sebi.
Ipak je pritom, osjetila olakšanje. Već ju je privlaĉilo hoće li ga uspjeti uvjeriti da je u
raju. Zapravo, zadatak koji joj je dodijelio Hasan, bio je vrlozanimljiv. Kako je ĉudan i ĉudesan
ĉovjek taj njen gospodar! Njegova zamisao bila je ili luda, ili uţasno veliĉanstvena. Sada je
pokrenuo stroj. Ona je bila jedan od najvaţnijih kotaĉa u njemu. Nije li to bio znak njegova
povjerenja? Nije li joj samo sitniĉava taština prijeĉila da ga pravilno shvati? Velika igra je uvijek
bila njena strast! Nije li joj Hasan sada dao najljepšu priliku da se ta strast u njoj razbukta? Što
joj još ţivot moţe ponuditi osim uzvišene glume?
I ostalim djevojkama pao je kamen sa srca kada su vidjele Ibn Tahirovo mlado lice. Ĉak
je i plašljiva Safija rekla:
— Ovoga neće biti teško uvjeriti da je u raju. Mirjam je prešla prstima preko struna na
harfi.
— Zapjevajte i zaplešite!
Paviljonom zavlada opuštenost. Djevojke su prihvatile svirale i defove i pripremile se za
ples. Lijepo ih je bilo vidjeti kada su oslobodile udove iz koprena. Mirjam im se nasmiješila kada
su se poĉele njihati i zavodljivo kretati kao da ih gost već gleda.
— Neće se još probuditi — rekla je Sit razoĉarano i odloţila def s praporcima.
— Poprskajmo ga vodom — predloţila je Rikana.
— Jesi li poludjela? — izgrdila ju je Hadidţa. — Kakav bi onda bio njegov prvi dojam o
raju!
 — Pjevajte i plešite dalje — rekla je Mirjam. — Pokušat ću ga prizvati k svijesti.
Kleknula je pokraj njega i zagledala mu se u lice. Njegove crte ĉinile su joj se lijepim i
plemenitim.
Njeţno je dotakla rukom njegovo rame. Trgnuo se. Ĉula je neko nerazumljivo mrmljanje.
Istodobno su je obuzeli strah i velika radoznalost. Što će reći, što će uĉiniti kada se nade u ovom
nepoznatom prostoru?
Tiho je zazvala njegovo ime. Munjevito se pridigao, iskolaĉio oĉi i zbunjeno pogledao
oko sebe.
— Što to znaĉi?
Njegov glas bio je plašljiv i drhtav.
Djevojke su zastale usred pjesme i plesa, a na njihovim licima primjećivala se strahovita
napetost. Mirjam se brzo snašla.
— U raju si, Ibn Tahire.
Pogledao ju je zaĉuĊeno i ponovo legao.
— Sanjao sam — promrmljao je.
— Jeste li ĉule? Ne moţe vjerovati da je u raju? — sa strahom je prošaptala Hadidţa.
— Poĉetak nije loš — pomislila je Mirjam. Ponovo ga je dotakla i izgovorila njegovo
ime.
I sada se digao. Njegov pogled zadrţao se na Mirjaminom licu, a usne su mu se poĉele
tresti. Njegove oĉi izraţavale su zaprepaštenje, gotovo strah. Pogledao se, opipao, poĉeo se
osvrtati oko sebe po prostoriji, a onda je prešao rukom preko oĉiju. Obrazi su mu bili blijedi
poput voska.
— Ne moţe biti istina — šaptao je. — To je ludost! To je prijevara!
— Nevjerni Ibn Tahire! Je li to zahvalnost za Sejidunino povjerenje? U Mirjaminom
smiješku bilo je prijekora.
Ustao je i brzim pogledom prelazio po predmetima. Prišao je zidu i dotakao ga. Otišao je
do bazena i smoĉio prste u vodi. Potom je bacio prestrašen pogled na djevojke i vratio se k
Mirjam.
— Ne shvaćam — rekao je drhtavim glasom. — Sinoć nas je pozvao Sejiduna i naredio
nam da progutamo neke kuglice slatkogorkog ukusa. Zaspao sam i sanjao ĉudne snove, a sada
sam se najednom probudio na sasvim drugom mjestu. Što je tamo vani?
— Tamo su vrtovi koje poznaješ iz Kurana.
— Razgledat ću ih.
— Ja ću te odvesti tamo. Ali zar se nećeš prije toga okupati i okrijepiti?
— Za to će kasnije biti vremena. Najprije moram biti siguran gdje sam. Prišao je izlazu i
odgrnuo zavjesu.
Mirjam ga je pratila. Uhvatila ga je za ruku i vodila kroz hodnik. Izašli su van i zastali
navrh stubišta.
— O, kakav ĉudesan pogled! — uskliknuo je kada je ugledao bajno rasvijetljene vrtove
pred sobom. — Ne, toga nema u Alamutu. I nigdje uokolo ne poznajem sliĉne predjele. Koliko li
sam dugo morao spavati kada su me odnijeli tako daleko!
— Nije li te strah tvoje bezboţnosti, Ibn Tahire? Zar još uvijek ne ţeliš vjerovati da si u
raju? Stotine tisuća kilometara te dijeli od tvog svijeta. A ipak, kada se budeš opet probudio u
Alamutu, za tobom će minuti samo jedna noć. Oštro ju je pogledao. Ponovo se opipao po cijelom
tijelu.
— Dakle, sanjam? Ne bi bilo prvi put da u snovima ustvrdim kako je ovaj put stvarno sve
što doţivljavam. Sjećam se kako sam jednom, dok sam još bio u oĉevoj kući, otkrio vrĉ pun
zlatnika. »Ponekad sam samo sanjao da sam našao blago«, govorio sam samome sebi. »A danas
me stvarno zadesila ta sreća.« Istresao sam zlatnike iz vrĉa, brojao ih i u sebi se smijao.
»HvalaAlahu što i ovaj put nisu samo snovi«, uzdahnuo sam. Tada sam se probudio. Stvarno su
bili samo snovi. Moţeš zamisliti moje razoĉaranje. I sada je bolje da se ne zavaravam. Stvarno,
ovi snovi su ĉudesni i neobiĉno ţivi, ali razlog tome moţe biti Sejidunina kuglica. Ne bih htio
biti odveć razoĉaran kada se probudim.
— Zar misliš, Ibn Tahire, da sam ja samo privid u tvojim snovima? Ta probudi se! Evo,
pogledaj me, opipaj me!
Uzela je njegovu ruku i prešla s njom po svom tijelu.
— Zar ne osjećaš da sam ţivo biće kao i ti? Uhvatila ga je za glavu i duboko mu se
zagledala u oĉi.
Trgnuo se.
— Tko si ti? — upitao je nerazgovijetno.
— Mirjam, rajska djevojka.
Zavrtio je glavom. Sišao je niz stubište i išao dalje ispod brojnih šarenih svjetiljki koje su
oblijetali noćni leptirovi i šišmiši. Pokraj puta rasle su nepoznate biljke, strano cvijeće i voće
koje još nikada nije vidio.
— Sve je kao zaĉarano. Prava zemlja snova — promrmljao je. Mirjam je išla pokraj
njega.
— Zar se još nisi osvijestio? Sada nisi na zemlji, nego u raju.
Iz paviljona su se oglasili muzika i pjesma. Zastao je i osluhnuo.
— Glasovi su sasvim zemaljski. A i ti imaš sasvim ljudske osobine. Tako ne moţe biti u
raju.
— Zar si takva neznalica Kur'ana? Nije li u njemu reĉeno da će u raju sve stvari biti takve
kao što su bile na zemlji, kako bi se vjernici osjećali kao da su se vratili u svoje domove? Ĉemu
se ĉudiš ako si pravovjernik?
— Kako da se ne ĉudim? Zar moţe ţivo biće, ĉovjek od kostiju i mesa, doći u raj?
— Dakle, Prorok je slagao?
— Alah neka me saĉuva od takve misli!
— Zar on nije još za ţivota bio ovdje? Zar nije, od kosti i mesa, izašao pred Alaha? Nije
li zapovjedio da se na Sudnjemu danu ponovo spoji meso s kostima? Kako moţeš uţivati u
rajskim jelima i pićima, kako se veseliti s hurijama, ako nemaš prave usne, pravo tijelo?
— To nam je bilo obećano tek poslije smrti.
— Zar misliš da će te Alah lakše dovesti u raj kada budeš mrtav?
— To ne. Ali tako je bilo reĉeno.
— Reĉeno je bilo i da je Alah predao Sejiduni kljuĉ kojim moţe, kome ţeli, otvoriti vrata
raja. Sumnjaš li u to?
— Baš sam glupan! Morao bih neprestano biti svjestan da još uvijek samo sanjam. Ali
sve ovo, ovaj razgovor s tobom, tvoja pojava, ova okolina, sve je tako ţivo da me stalno iznova
zavarava. Kakva šteta što nije istina!
— Kako napeta igra — pomislila je Mirjam.
— Šteta? Dakle, još uvijek ne vjeruješ, Ibn Tahire? IznenaĊena sam tvojom
tvrdoglavošću. Hajde, još jednom me dobro pogledaj!
Stala je pred svjetiljku na kojoj je bila nacrtana tigrova glava razjapljenih ĉeljusti i
uţarenih oĉiju. Ibn Tahir je pogledao sad nju, sad svjetiljku nad njenom glavom i odjednom je
osjetio miris njena tijela.
Sinula mu je nova, luda misao: netko se sigurno šali s njim.
— To je paklena igra!
Oĉi su mu zaiskrile divljom odluĉnošću.
— Gdje mi je sablja?!
Bijesno je zgrabio Mirjam za ramena.
— Priznaj, ţeno, da je sve ovo odvratna prijevara!
Kamenĉići na stazi su zaškripali. Teško, tamno tijelo proletjelo je zrakom i oborilo Ibn
Tahira na zemlju. Nijem od straha ugledao je nad sobom dva divlja, zelena oka.
— Ahrimane!
Mirjam je zgrabila geparda i otrgnula ga od Ibn Tahira.
— Nesretnice! Sad vjeruješ? Umalo da prokockaš ţivot.
Ţivotinja se krotko privila uz Mirjamine noge. Ibn Tahir se digao s tla. Ovo mu se ĉinilo
sve nerazumljivijim. Sada bi se, ako samo sanja, od straha morao probuditi. Dakle, bila je istina?
Ali gdje je bio?
Pogledao je djevojke koje su se saginjale prema ĉudnoj, dugonogoj maĉki. Ţivotinja je
izvijala leda, dopuštala da je miluju i ljupko prela.
— U raju, Ibn Tahire, ne smije biti nasilja. — Nasmijala se tako slatko da su mu ţmarci
prošli kroz mozak do srca. Pa što ako je postao ţrtva prijevare? Pa što ako je samo sanjao i ako
se jednom bude morao probuditi iz tog sna? Ono što je doţivljavao bilo je neobiĉno, ĉudesno,
prekrasno. Zar je uopće vaţno je li sve to oko njega stvarno? Stvarno je to doţivljavao, i to mu je
sada bilo najvaţnije. Moţda se varao što se tiĉe stvarnosti predmeta, ali što se tiĉe stvarnosti
svog osjećaja, svojih misli, u tome se nije mogao varati.
Osvrnuo se oko sebe. Ĉinilo mu se da se tamo daleko, u pozadini, nešto tamno diţe poput
stijene visoko prema nebu. Bio je to Alamut.
Dlanovima je zaklonio oĉi od svjetla i oštro pogledao.
— Što je ono tamo, iza, što se poput kakve stijene diţe u nebo?
— To je zid el-Araf koji odvaja raj od pakla.
— Ĉudo neĉuveno — prošaptao je. — Sad mi se uĉinilo kao da se na njegovu vrhu
pomakla neka sjenka.
— Vjerojatno je to bio jedan od junaka koji su, s oruţjem u ruci, pali za pravu vjeru
boreći se protiv volje svojih roditelja. Sada ĉeznutljivo gledaju u naše vrtove. K nama ne smiju,
jer su prekršili ĉetvrtu Alahovu zapovijed, a ne spadaju ni u pakao, jer su umrli kao muĉenici.
Zato im je dano da vide na obje strane. Mi uţivamo, a oni spoznaju.
— Gdje je onda Alahovo prijestolje, te Milostivi s prorocima i muĉenicima?
— Ne misli da je raj kao nekakav zemaljski predio, Ibn Tahire. Neizmjeran je u svojoj
prostranosti. Ovdje pod Arafom poĉinje, i potom se pruţa kroz osam beskrajnih pokrajina do
posljednjeg i najuzvišenijeg predjela. Tamo je Alahovo prijestolje. Samo su Prorok i Sejiduna
ţivi smjeli do tamo. Za vas, obiĉne izabranike, odreĊen je ovaj, poĉetni dio.
— Gdje su Jusuf i Sulejman?
— I njih dvojica su ispod Arafa, ali njihovi vrtovi su daleko odavde. Sutra ćete u
Alamutu sva trojica priĉati gdje ste bili i što je svaki od vas doţivio.
— Jeste, ako me dotad ne unište oĉekivanje i nestrpljenje. Mirjam se nasmiješila.
— Ako te muĉi radoznalost, samo pitaj.
— Najprije mi reci otkud tebi toliko znanje?
— Svaka od hurija stvorena je na poseban naĉin i za posebne namjene. Meni je Alah dao
znanje kako bih utješila pravovjernika kojeg bude muĉila strast za spoznajom.
— Sanjam, sanjam — mrmljao je Ibn Tahir. — Ne moţe biti drugaĉije. Ali nema
stvarnosti koja bi bila jasnija od ovih snova. Sve što vidim i što mi priĉa ova prikaza meĊusobno
je u najĉudesnijem skladu. To je razlika izmeĊu ovih i obiĉnih snova, koji su meĊusobno
nepovezani, a ĉesto i nejasni. Sve to mora da je izazvala samo neĉuvena Sejidunina vještina.
Mirjam je napeto prisluškivala njegovo mrmljanje.
— Tako si nepopravljiv, Ibn Tahire? Zar si umislio da si svojim ubogim razumom već
dokuĉio sve tajne svemira? O, koliko je još stvari koje su skrite tvojim oĉima! Ali, ostavimo sad
tu prepirku. Vrijeme je da se vratimo hurijama koje sigurno umiru od ţudnje za svojim dragim
gostom.
Pustila je Ahrimana i najurila ga u grmlje, a zatim uzela Ibn Tahira za ruku i povukla ga
prema paviljonu.
Ispred stubišta zaĉula je tih zviţduk. Trgnula se. Apama je sigurno prisluškivala i sada
ţeli govoriti s njom. Odvela je Ibn Tahira u glavnu prostoriju i njeţno ga gurnula medu djevojke.
— Evo vam ga — viknula je.
Potom je brzo otrĉala hodnikom natrag. Na njegovu kraju ĉekala je Apama. — Oĉigledno
ţeliš izgubiti glavu! — Doĉekala ju je tim rijeĉima.
— Tako dakle ispunjavaš Sejidunina nareĊenja?! Umjesto da momka opiješ i smutiš,
upuštaš se dok je još sasvim trijezan s njim u razgovor o Alahu i raju.
— Imam svoju pamet i sama mogu prosuditi što i kako treba.
— Tako, dakle? Time bi htjela zavesti ĉovjeka? Zar nisi ništa nauĉila od mene? Što će ti
onda crvene usne i bjeloputi udovi?
— Bit će, Apama, najbolje da smjesta nestaneš. Mogao bi te vidjeti i onda bi mu išĉezla i
posljednja trunka vjere da je u raju.
Apama ju je gledala kao da bi je najradije rastrgla oĉima.
— Djevojĉuro! Igraš se ţivotom. Moja je duţnost da kaţem Sejiduni. Ĉekaj samo!
Nestala je u grmlju, a Mirjam se brzo vratila u središnju prostoriju.
Za vrijeme njena i Ibn Tahirovog odsustva djevojke su se blago napile. Plesale su,
pjevale, bile ţivahne i nestašne. Uvukle su Ibn Tahira izmeĊu sebe, opsjedale ga i nagovarale da
jede i pije.
Kada je Mirjam ušla, za trenutak su utihnule. Primijetile su neraspoloţenje na njenom
licu i pomislile da su ga moţda one izazvale. Mirjam ih je brzo umirila.
— Gost mora prvo sprati zemaljski umor sa sebe. Budite mu na usluzi i pomozite mu pri
kupanju.
Ibn Tahir je odluĉno odmahnuo glavom.
— Neću se kupati u prisustvu ţena.
— Naš si gospodar i uĉinit ćemo onako kako ti kaţeš.
Mirjam je pozvala djevojke i s njima napustila dvoranu. Kada se Ibn Tahir uvjerio da ga
ne mogu vidjeti, pritrĉao je leţajima, zgrabio jastuke, razgledao ih i pretraţivao. Potom je prišao
stolićima s jelom, uzeo sad jedan sad drugi plod, opipao ga i omirisao. Mnoge uopće nije
poznavao. Kopao je po sjećanju, nije li kadgod ĉuo njihov opis. Onda je otišao k tepisima koji su
visjeli na zidovima i provirio što je iza njih, ali opet nije našao ništa što bi mu omogućilo da
jasnije shvati gdje se nalazi. Obuzimao ga je nepoznati strah.
Pitao se nije li, na kraju krajeva, stvarno u raju. Sve što ga je okruţivalo bilo mu je strano
i nepoznato. Ne, ovako raskošna dolina s vrtovima, punaneobiĉnog cvijeća i stranih plodova nije
mogla biti usred divljeg planinskog predjela. Je li ovo stvarno još ista noć u kojoj je bio pozvan
pred vrhovnog poglavara? Ako jeste, onda to znaĉi ili da je postao ţrtvom neĉuvene prijevare i
da mu je Sejidunina kuglica nanijela ove laţne snove pred oĉi, ili da je sve što uĉi ismailitsko
uĉenje istina i Sejiduna stvarno ima moć poslati u raj koga hoće.
Sav zbunjen i zdvojan svukao se i potopio u bazen.
Voda je bila opuštajuće topla. Legao je na dno i predao se ugodnom izleţavanju. Nije mu
se izlazilo iz bazena premda je znao da se djevojke mogu svakog trena vratiti.
Ubrzo je zavjesa na ulazu bila odgrnuta i jedna od djevojaka pogledala je kroz otvor.
Kada je primijetila da se Ibn Tahir nije prestrašio i da se smješka, ušla je.
Iza nje su ušle i druge. Rikana je rekla:
— Ipak je Ibn Tahir shvatio da je ovdje gospodar.
— Kada ti bude dosta kupanja, samo reci. Dat ćemo ti ruĉnik. MeĊusobno su se natjecale
u ljubaznosti, no kada je ušla Mirjam, Ibn Tahir se ponovo zbunio i brzo je zatraţio ruĉnik i
odjeću.
Umjesto njegove odjeće ponudile su mu krasan ogrtaĉ od teškog brokata. Obukao ga je,
opasao se i pogledao u ogledalu. Takvi su bili kraljevići na starim slikama. Nasmiješio se. Nije
se mogao osloboditi osjećaja da se s njim dogodio neki preobraţaj.
Izvalio se na jastuke i zapoĉela je gozba. Djevojke su ga posluţivale jedna za drugom.
Mirjam mu je nazdravila. Nije se mogla otresti neke ĉudne, radosne opuštenosti koja ju je sve
više obuzimala. MeĊutim, dok joj se prije Ibn Tahirova dolaska ĉinilo kako je svaka ĉaša ĉini
treznijom, sada je najednom osjećala ugodan uĉinak vina. Obuzela ju je ţelja za razgovorom i
smijehom.
— Pjesnik si, Ibn Tahire — rekla je i oĉaravajuće mu se nasmiješila. — Ne brani se,
znamo to. Voljele bismo ĉuti neku tvoju pjesmu.
— Tko vam je to slagao? — Ibn Tahir je bio crven kao purpur. — Ja nisam pjesnik pa
zato i ne mogu ništa kazati.
— Htio bi zatajiti to? Nije li to loša skromnost? Mi ĉekamo.
— Zaista nije vrijedno razgovora. Samo sam ispunjavao zadatke.
— Zar nas se bojiš? Mi smo tihe i zahvalne slušateljice. Hadidţa je upitala:
— Jesu li tvoje pjesme ljubavne?
— Kako, Hadidţa, moţeš pitati nešto tako? — odvratila joj je Mirjam. — Ibn Tahir je u
sluţbi novog proroka i borca za pravo uĉenje.
— Mirjam je u pravu. Kako da pišem pjesme o stvarima koje ne poznajem? Djevojke su
se smijuljile. Godilo im je što pred sobom imaju tako neiskusnog mladića.
Ibn Tahir je pogledao Mirjam i obuzela ga je slatka jeza. Sjetio se prethodne veĉeri,
veĉeri pred bitku, kada je leţao pod vedrim nebom ispred Alamuta i zurio u zvijezde. Tada je
njime ovladala neka daleka ĉeţnja za neĉim nepoznatim. Bio je osjetljiv i raznjeţen, volio je
svoje prijatelje, posebno Sulejmana koji mu se ĉinio uzorom ljudske ljepote. Nije li ga već tada
ispunjavala neka nejasna slutnja da će uskoro sresti drugo lice koje će biti još ljepše, još
savršenije od njegovog? U trenutku kada je pogledao u Mirjamine oĉi, uĉinilo mu se da je
oĉekivao baš nju i nikog drugog. Kako je na njoj sve bilo boţansko. Njeno lijepo zasvodeno
ĉelo, njen pravilan nos, njene pune crvene usne ĉiji luk je imao neizreciv ĉar, njene velike, srneće
oĉi koje su gledale u njega tako pametno i sveznalaĉki: nije li taj lik bio ĉisto otjelovljenje
zamisli koju je vjeĉno nosio u sebi? Kakva li je moć morala biti u Sejiduninoj kuglici pa da moţe
oţivjeti njegovu predstavu i postaviti je kao to bajno biće izvan njega? Bilo da je sanjao, bilo da
je u raju ili paklu, osjećao je da je na putu prema nekom ogromnom, još nepoznatom blaţenstvu.
— Ĉekamo, Ibn Tahire.
 — Dobro, reći ću vam nekoliko pjesama.
Djevojke su se udobno namjestile oko njega kao da se spremaju za poseban uţitak.
Mirjam je legla potrbuške i naslonila se na njega. Njeţno su ga doticale njene grudi i od ĉudne,
slatke boli zavrtjelo mu se u glavi. Oborio je oĉi. Tihim, nesigurnim glasom poĉeo je recitirati
pjesmu o Alamutu.
Ubrzo ga je obuzeo grozniĉav zanos. Da, rijeĉi njegove pjesme ĉinile su mu se blijede,
prazne, ali njegov im je glas davao sasvim drugaĉije znaĉenje, davao im je nešto od onoga što je
tad u sebi doţivljavao.
Poslije »Alamuta« govorio je pjesmu o Aliju i o Sejiduni.
Djevojke su slutile skrivene osjećaje u njegovu glasu. O, kako je Mirjam jasno osjećala
da govorio njoj i o njoj! Bez otpora prepustila se uţivanju u svijesti da je voljena, da je moţda
voljena kao nikad dotad. Zagonetan smiješak drhtao joj je na usnama. Osluškivala je svoju
nutrinu. Rijeĉi koje je izgovarao Ibn Tahir, dopirale su do nje kao iz velike udaljenosti. Samo se
trgnula na pjesmu o Sejiduni. Kad bi znao!
— Sve to nije ništa! — uzviknuo je kada je završio. — Kukavno, sasvim prazno. Oĉajan
sam. Pio bih. Natoĉite mi vina!
Tješile su ga i hvalile.
— Ne, ne, sam dobro znam. To nisu pjesme. Pjesme bi morale biti sasvim drugaĉije. —
Pogledao je Mirjam. Smiješila mu se. Njen smiješak ĉinio mu se nedokuĉivim i odjednom mu je
sinulo - takva bi morala biti pjesma. Toĉno, takva bi morala biti prava pjesma! Sve ĉemu se
dotad divio i što je volio bila je samo zamjena za nju koju je noćas upoznao. Ispunjen slatkom
jezom postao je svjestan da prvi put voli, da voli neizmjerno i duboko.
Najednom je shvatio da nisu sami. Zbunilo ga je prisustvo ostalih djevojaka. O, kada bi
sada bili sami kao što su bili prije, ne bi htio znati za stotinu onih sporednih stvari! Sada bi je
uzeo za ruku i gledao joj u oĉi. Govorio bi joj o sebi, o svojim osjećajima, o svojoj ljubavi. Ne bi
ga bilo briga kakve su prirode vrtovi kojima šeću! Bilo bi mu svejedno je li to san ili java. Samo
da su njegovi osjećaji prema tom boţanskom liku ţiva istina. Nije li Prorok rekao da je ţivot na
ovom svijetu samo iskrivljena slika onoga svijeta? Ali to što ga je sada obuzimalo, i ono što je
bio povod tim osjećajima, nije moglo biti iskrivljena slika neĉega nepoznatog. Ono samo bilo je
uzvišeno, samo dovoljno savršeno.
A moţda njegovo tijelo još uvijek leţi u mraĉnoj prostoriji ispod vrha Sejidunine kule? I
samo se djelić njegova ja odvojio od duše pa sada uţiva u svoj toj raskoši? Bilo kako bilo,
Mirjamina ljepota bila je stvarnost i stvarnost su bili njegovi osjećaji prema njoj.
Primio ju je za ruku, za njenu njeţnu, ruţiĉastu, ĉudesno oblikovanu ruku i pritisnuo je na
svoje ĉelo.
— Kako je vrelo tvoje ĉelo, Ibn Tahire!
— Sav gorim — prošaptao je. Pogledao ju je zaţarenih oĉiju.
— U vatri sam.
— Kakva strast! — pomislila je Mirjam. Srce joj zabubnja jaĉe. — Hoću li se i ja
zagrijati pokraj tolike vatre?
Poĉeo je ljubiti njenu ruku. Vrelo, bezumno. Onda ju je primio za drugu i ljubio obje.
Gledala je preko njegove glave zamišljenim pogledom. — Ovako me ljubio Muhamed
kada me odvodio od Mojsija. Samo, bio je zreliji, pomamniji. — Zapekla ju je misao: »Zašto sve
najljepše dolazi prekasno?«
Djevojke su bile pokunjene kada su vidjele da se Ibn Tahir uopće ne interesira za njih.
Postale su tiše, razgovarale su šapatom i u prisustvu to dvoje zanijetih jedno drugim postajalo im
je sve nelagodnije.
Najzad je Ibn Tahir šapnuo Mirjam:
— Ţelio bih da budemo sami.
Prišla je djevojkama i zamolila ih da odu u svoje sobe i tamo se zabavljaju. Poslušale su
je. Neke su bile uvrijeĊene.
— Htjela bi sve imati sama — tiho je rekla Rikana. — Što će reći Sejiduna kada ĉuje da
se zaljubila u drugog?
Mirjam se samo vragoljasto nasmiješila.
— Djevojke, ponesimo vino! Same ćemo se zabavljati, kada ne ide drugaĉije. Teviba se
pomirila sa sudbinom. Mirjam je osjećala svoju moć i zato imnije ništa zamjerala. Svakoj je
uputila ljubazan pogled, a Sanju je njeţno zagrlila.
— Spjevat ćemo pjesmicu o tome kako si se zaljubila — zaprijetila joj je Sit. — Zapjevat
ćemo je kada se vratimo, da je ĉuješ.
— Samo je vi smišljajte i pjevajte. Otpustila ih je i vratila se Ibn Tahiru. Bio je zbunjen, a
ta zbunjenost prenijela se i na nju. Natoĉila je ĉaše i nazdravila mu. Pogledali su se oĉi u oĉi.
— Nešto si mi htio reći, Ibn Tahire.
— Svaka rijeĉ je preslaba da izrazi ono što sada osjećam u sebi. A kao da sam
prosvijetljen. O, koliko sam stvari, za ovo kratko vrijeme, shvatio! Znaš li priĉu o Ferhadu i
kraljici Širin? Otkad sam te ugledao, osjećam kao da sam se već nekoć sreo s tobom. Sad sam se
konaĉno sjetio. Takvom sam uvijek zamišljao kraljicu Širin. Samo što je lik koji sad imam pred
sobom mnogo savršeniji. Ne smij se, Mirjam. Onako kao što je Alah u nebesima, tako ja sada
shvaćam nesretnog Ferhada. Najprije svakoga dana gledati takvu ljepotu, a onda biti vjeĉno
odvojen od nje! Nije li to bila paklena kazna? Ferhad je morao poludjeti i morao je u ţivi kamen
klesati lik koji mu je neprestano bio pred oĉima. Alahu, kolika je morala biti njegova bol! Jer
ništa ne moţe biti strasnije od svakodnevne spoznaje gubitka tako neizmjerne sreće, koja se
nikada više neće vratiti.
Oĉi su joj bile oborene. Kleĉala je naslonjena na jastuke, a njeno tijelo svjetlucalo je kroz
veo poput mramornog kipa. Oblina njena lica, njene ruke i njene noge, njen stas, sve je to bilo u
ĉudesnom meĊusobnom skladu. Sasvim zanijet zurio je u nju. Osjećao je poboţnost kao pred
svetinjom. Njegova duša bila je potresena tolikim savršenstvom i on je uzdisao od slatke boli.
Odjednom je primijetio da mu na ruke kaplju suze.
Mirjam se prestrašila.
— Što je s tobom, Ibn Tahire?
— Prelijepa si. Ne mogu podnijeti rvoju ljepotu. Preslab sam.
— O, ti ludi, glupi momĉe!
— Jeste, lud sam, blesav. Ovaj tren mi je do Sejidune i do muĉenika Alija stalo koliko i
do kineskog cara. Alaha bih zbacio s prijestolja i tebe postavio na njegovo mjesto.
— Stvarno ludiš! To su bogohulne rijeĉi. U raju si!
— Svejedno mi je. Bilo u raju ili u paklu, samo da si ti pokraj mene, moja Širin, moja
boţanska Širin.
Nasmiješila se.
— Zamjenjuješ me. Nisam Širin, nego Mirjam, rajska djevojka.
— Širin si. Širin. A ja Ferhad, proklet da odvojen od tebe poludim od boli. Kakva
paklena mudrost, baš njoj poslati tog zanesenog momka! Stvarno.
Ibn Sabah je bio strašni sanjar iz pakla.
Naglo se odluĉila. Ovila je Ibn Tahiru ruke oko vrata i primakla svoje lice njegovom.
Sasvim izbliza pogledala mu je duboko u oĉi. Poĉeo je drhtati cijelim tijelom. Obuzela ga je
malaksalost kao da je njegovo tijelo preslaba posuda za silinu strasti koja se u njemu javljala.
Poljubila ga je u usta.
Nije se pomaknuo, nije ju ni zagrlio. Polako je poĉeo gubiti svijest. Pribliţavao se
vrhunac blaţenstva.
Za to vrijeme djevojke su se zbile u jednu od spavaonica. Pobacale su jastuke na pod i
udobno se razmjestile po njima. Natoĉile su pune ĉaše, ispijale ih jednu za drugom i postajale sve
nestašnije. Zapjevale su, potom se posvaĊale, pa se opet pomirile, ljubile se i grlile.
U takvom raspoloţenju zatekla ih je Apama. Prvo je oprezno podigla zavjesu, a kada se
uvjerila kako nema opasnosti da se oda gostu, buĉno je ušla.
— Gdje vam je gost? Gdje je Mirjam? Tresla se od ljutnje i uzrujanosti.
— Sami su u sobi.
— Zar tako ispunjavate Sejidunino nareĊenje? Glave će vam biti odrubljene! Ta ţenska
moţda upravo odaje momĉiću tajne, a vi tu njištite kao kobile!
Neke su grunule u plaĉ.
— Mirjam nam je zapovjedila da ih ostavimo same.
— Smjesta k njima! Bacite se na momka i pokušajte izvući iz njega koliko ga je već ta
djevojĉura uputila u naše tajne. Jedna od vas neka me doĊe izvijestiti. Ĉekat ću je iza grma
bijelih ruţa, lijevo od ribnjaka.
Kada su ušle u središnju prostoriju, ugledale su neobiĉan prizor. Ibn Tahir je leţao
nepomiĉan i blijed poput mrtvaca, ali licem mu je bio razliven blaţen osmijeh. Mirjam se
nadnosila nad njega i paţljivo ga gledala. Polako jeskrenula pogled s njega i pogledom
obuhvatila druţice. Po njihovoj uplašenosti znala je da se moralo nešto dogoditi. Ustala je i prišla
im.
— Apama? — upitala je.
Potvrdno su klimnule glavama. Ona je bezbriţno slegnula ramenima.
— Jeste li smislile pjesmu?
— Jesmo.
Ibn Tahir se razbudio. Protrljao je oĉi i vedro pogledao oko sebe.
— Dopustite li, otpjevat ćemo vam je.
— Pjesmu? Radovat će nas. Ibn Tahir se vidno obradovao.
Prihvatile su harfe i praporce pa hrabro zapjevale:
»U raju djeva ţivjela, Mirjam joj je bilo ime. Za ljubav kao stvorena, Lijepa i obdarena
svime.
Puti poput mlijeka bješe, Rumenilo na obraz joj palo. Crna kao ugljen kosa, Sred nje -
mjesec - lice sjalo.
Crne oĉi njene, a usne Purpurne kao latice maka. Vitke ruke, noge duge -Pravog
kraljevskog koraka.
Medu mnogim djevojkama Alah ju je izabrao. Lijepo joj tijelo naĉinio, Um joj još ljepši
dao.
Sve je tajne neba I tajne zemlje poznavala, Voljela je nauke teške, Sa strašću im se
predavala.
S ĉime se noćas ta djeva, Kraljica mudrosti, bori? Izgleda veoma zbunjena, A obraz joj
ĉudno gori!
Naravno, mi ostale znamo Što se to s njom dogodilo. Kako je ugledala pehlivana, U srce
ju je nešto zgodilo.
 I sada naša kraljica,
Ma koliko se gordo smiješila,
Od pete se do glave
U tog junaka zaljubila.«
U meĊuvremenu Apama je poslala po Hasana. Adi ga je doĉekao i dovezao ga prokopom
na skriveno mjesto.
— Zašto si me zvala? — mrzovoljno je upitao.
— Ne ljuti se, gospodaru. Sve ide dobro, osim u ovom vrtu. Ili Mirjam ne zna ili ne ţeli
znati kako treba savladati ţutokljuno momĉe.
Ispriĉala je ono što je ĉula i vidjela.
— Ĉini mi se da je Mirjam krenula pravim putem. Naime, Ibn Tahir se razlikuje od
ostalih mladića. Je li to sve zbog ĉega si me zvala?
— Krenula je pravim putem? To kaţeš meni, a znaš da nije bilo muškarca koji mi se
mogao oduprijeti? Ja sam, dakle, neznalica, a Mirjam umjetnica?
Hasan prikri smiješak.
— Što se svaĊaš? Mirjam ima drugaĉije nazore o tim stvarima.
— Ona ima nazore? Sveta nebesa! Otkud joj? Od onog njenog starog Zidova? Ili od onog
pustinjskog divljaka?
— A što ako su od mene?
— Htio bi me poniziti. Ali znaj, slutim da će te odati momku. Zaljubila se u njega.
Zbog tame nije primijetila rumenilo koje je udarilo Hasanu u obraze, ali je osjetila da ga
je pogodilo to što je rekla.
— Ljube se i guĉu kao dva goluba. Znaš, on je pjesnik, a prema tome nije ravnodušno
nijedno ţensko srce. Odsad će strepiti za njega. Djevojke je namjerno poslala iz sobe kako bi
ostala s njim nasamo. Upozorit će ga da se pazi.
Tlo je zaškripalo pod koracima. Adi je doveo Rikanu. Trgnula se kada je vidjela Hasana
pokraj Apame.
— Ne boj se. Što rade njih dvoje?
— Izgleda da se Ibn Tahir zaljubio.
— A Mirjam?
Rikana je oborila pogled.
— Ne znam.
— Htio bih razgovarati s njom — rekao je Hasan. Rikana zbunjeno pogleda Apamu.
— Što se ĉudiš? — upitao je.
— Kako da joj to kaţem? A ako Ibn Tahir krene za njom?
— Mora doći. Sama će naći izgovor.
Naklonila se i udaljila ţurnim korakom. Kad je ušla, Mirjam ju je tiho upitala:
— Bila si kod Apame?
— Da. I Sejiduna je na obali. Ĉeka te. Izmisli nekakav izgovor, ostavi Ibn Tahira i idi.
Mirjam se vratila Ibn Tahiru.
— Da li me stvarno voliš?
— Sumnjaš?
-— Dokaţi. Smisli pjesmu o meni. Ibn Tahir se prepao.
— Kako da ja, siromah, spjevam nešto što bi bilo tebe vrijedno? Mirjam, ne dopusti da se
osramotim.
— Ako me voliš, smisli pjesmu.
 — Kako bih to mogao? U tvom prisustvu...?
— Ne boj se. Neću te ometati. Otići ću u vrtove da ti naberem cvijeća, a ti za to vrijeme
spjevaj pjesmu o svojoj ljubavi.
Okrenula se prema djevojkama.
— Vi ostanite s njim i svirajte mu. Kada je odlazila, šapnula je Rikani:
— On ne smije iz dvorane! Vi odgovarate. Ogrnuta ogrtaĉem poţurila je u vrtove.
Kod ĉamaca ugledala je Hasana. Ĉvrsto ju je primio za ruku.
— Vjeruje li da je u raju?
— Zaljubljen je i zato vjeruje da je u raju.
— To nije odgovor. Ĉini mi se da si se nešto promijenila. Znaj da neće biti milosti ako se
momak ne pokaţe.
— Ja garantiram da će se pokazati. A ti naredi Apami da se ne mota uokolo kao sablast i
neka me ne ometa u poslu.
— Bolje bi bilo da si ostala hladna. Pazi da ne izgubiš uzde iz ruku.
Je li dobro ĉula? Hasan se osjeća pogoĊenim? Dakle, bilo mu je bar malo stalo do nje?
— Ne boj se, Ibn Sabaše. Uzde ĉvrsto drţim u rukama.
— To sam i oĉekivao. Kako si se opravdala kada si otišla?
— Dala sam mu zadatak. Rekla sam da mi spjeva pjesmu. Uhvatio ju je pod ruku i poveo
je nekoliko koraka stazom uz obalu.
— Misliš li da se jako zaljubio?
— Naravno.
— A ti?
— Zar te to zanima?
— Po svoj prilici. Inaĉe te ne bih pitao.
— Ibn Tahir je nadaren mladić, ali put do ĉovjeka bit će još jako dug.
— Sada se vrati i što prije ga uspavaj.
Nije se mogla suzdrţati. Tiho se zahihotala. Poljubio ju je u ĉelo i vratio se Apami.
— Izgleda da je gospodar ljubomoran.
— Moguće. Ali svakako manje nego što je ljubomorna Apama. Mahnuo joj je u znak
pozdrava i naredio Adiju da ga odveze u zamak.
— Kada se vratim u kulu, dat ću znak trubaĉima. Bit će dosta zabave za ovu noć.
Neki teret mu je legao na srce. Sjetio se Omara Hajjama. U Nišapuru leţi na jastucima i
pije vino. Posluţuje ga lijepa djevojka, a on piše pjesme i smije se cijelom svijetu. Razmišlja i
spoznaje. Uţiva u miru i spokojstvu. Tog trenutka mu je zavidio.
— Da, on je od nas trojice izabrao najbolji dio.
Djevojke su vidjele da se Mirjam vratila nasmijanog lica. Donijela je puno naruĉje
cvijeća i njime posula Ibn Tahira koji se nadnosio nad ispisanu tablicu. Smjesta im je laknulo.
— Je li gotova pjesmu?
— Bar sam pokušao.
— Nešto nam je već ĉitao — rekla je Sit. Iznenadit ćeš se.
— Umirem od nestrpljenja.
Uzela je kuglicu i drţala je u šaci. Kleknula je pokraj Ibn Tahira, nasloni la se na njega i
gledala preko njegovih ramena u tablicu. Neprimjetno je spu stila kuglicu u ĉašu.
Ĉitao je:
»Ah, ja drugi Ferhad, ni slutio nisam Da ljubav tako brzo dolazi Niti znao
Da njena moć je tako jaka
 Da nadvlada osjećanja prema
Proroku i Sejiduni
I prema Aliju Muĉeniku
Koji je dosad bio srcu najdraţi.
Alahu, ti, koji nam svima u dušu gledaš, Koji si Mirjam dao lik ljepši od Širinog, Koji
sve vidiš, i sve znaš, i sve razumijevaš: Što da uĉinim
Kada mi je ljubav tako srce obuzela Da ne vidim, i ne ĉujem, niti osjećam Što nije ona,
koju si u raj smjestio, Mirjam draga, duša moje duše?
Alahu, hajde, daj znak, je li iskušenje Ono što mi sada srce i dušu ispunjava? Hoću li kao
Adem, praotac svih nas, I ja biti izgnan iz raja? A moţda si htio pokazati nagradu
Koja me ĉeka kada pokraj mene mrtvog bude poloţen maĉ? Što da uĉinim da što prije
zasluţim Milost tako bezgraniĉnu?
Predraga Mirjam! Još juĉer slijepac sam bio.
Kuda usmjeriti ţudnju srce nije znalo,
Niti misli um. Sad sve je jasno.
Srce je našlo mir, a um svoj cilj.
I neizmjerna sreća me obuzima.
Dok gledam ti, Mirjam, u oĉi duboke.«
U Mirjaminim oĉima zablistale su suze, pa kako bi ih sakrila, brzo ga je poljubila. Bilo
joj je tako teško da bi najradije umrla.
— »Siroti momak«, pomislila je. »Tako iskren, tako dobar i tako mlad. U njegovu srcu
nema mjesta za laţ i prijevaru. A baš meni je dodijeljeno da ga pripremim za Hasanovu ţrtvu.«
— Što ti je, Mirjam?
— Tako si mlad i tako dobar.
Nasmiješio se je i porumenio. Oţednio je i ispraznio ĉašu. Najednom je osjetio slabost.
Zavrtjelo mu se u glavi. Pred oĉima mu se ukazao novi predio. Uhvatio se za glavu i pao
nauznak.
— Sljepilo! Alahu, sljepilo! Gdje si, Mirjam! Tonem. Letim. Djevojke su se prestrašile.
Mirjam ga je zagrlila.
— Tu sam, Ibn Tahire. Pokraj tebe.
— Osjećam te, Mirjam — rekao je, i umorno se nasmiješio. — O, Alahu, sve se
promijenilo. Samo sam sanjao. Alahu, istim putem letim natrag. Ranije sam samo sanjao da sam
došao u sveti grad Kairo. Ĉuješ li, Mirjam? Ušao sam u kalifovu palaĉu. Oko mene je bila tama.
O, ista tama je i sada oko mene. Privij se uz mene, Mirjam, tako da te osjetim! U dvorani je bilo
tamno. Kada sam se okrenuo natrag, prema vratima, opet je bilo sasvim svijetlo. A kada sam
pogledao prema prijestolju — oslijepio sam. Ĉuo sam kalifov glas. Bio je to glas Sejidune.
Pogledao sam prema njemu. Bio sam slijep. Okrenuo sam se prema izlazu: odaja je bila
prekrasno osvijetljena. Milostivi Alahu! Kakva slabost! Ne osjećam te više, Mirjam! Daj mi
znak, ugrizi me, pod srce me ugrizi, jako, da te osjetim, da znam da si još pokraj mene.
Odgrnula je njegov ogrtaĉ i ugrizla ga pod srce. Bilo joj je beskrajno teško.
— Sada te ponovo osjećam, Mirjam. O, kakav krajolik! Gledaj! Ovaj grad ispod mene!
Gledaj ovo zlatno kube, ove zelene i crvene krovove! Vidiš li onaj tamnoplavi toranj! Tisuću
barjaka vijori oko njega. Same duge, šarene zastave. O, kako lepršaju na vjetru. Zgrade i palaĉe
lete mimo mene. Kakvom brzinom! Zadrţite me, preklinjem vas, zadrţite me!
Prevalio se i teško zahroptao. Djevojke je spopao uţas.
— Zadesit će nas nesreća — rekla je Sit.
 — Bolje bi bilo da smo poskakale u rijeku — promrmljala je Mirjam. Ibn Tahir je bio u
dubokoj nesvijesti.
— Ogrnite ga njegovim haljetkom!
Poslušale su. Mirjam je legla nauznak i suhih oĉiju zagledala se u strop.
***

Kada su Ebu Ali i Buzurg Umid ostali sami na kuli, upitno su se pogledali. Potom su
dugo, šutke gledali preko nadzida. Na koncu je Buzurg Umid upitao:
— Što kaţeš na sve ovo?
— U mreţi smo iz koje će se biti teško izvući.
— A ja kaţem: kao što je Alah Alah, tako je Ibn Sabah luĊak.
— Svakako, opasan sudrug.
— Što misliš, da li da ostanemo skrštenih ruku i mirno gledamo? Što uĉini tigar kada se
zaleti u mreţu za vukove?
Ebu Ali se nasmijao.
— Progrize je, naravno.
— Dakle?
— Pa progrizi je.
— Ne bojiš li se da će moţda i nas jednom poslati u tome sliĉan raj?
— Bude li dobro, nećemo se braniti.
— Obraniti se nećemo ni bude li loše. Prišao je tik do Ebu Alija.
— Ĉuj, Ebu Ali. Noćas je još vrijeme. Na kuli smo samo nas trojica.
— Što misliš time?
— Smijem li se uzdati u tebe?
— Vrana vrani oĉi ne vadi. Radije ih zajedno izvade orlu.
— Kada se vrati, priĉekajmo ga kod ulaza. Ja ću ga straga udariti drškom maĉa po glavi,
da se ne ĉuje. Zatim ga strmoglavimo preko nadzida u Sah-Rud.
— A vjernici?
— Njima slazimo da se više nije vratio iz vrtova.
— Ali uškopljenici će znati da je došao. Zivi se nećemo izvući.
— Dok se stvar razjasni, nas dvojica smo već tko zna gdje.
— Nema vjernika koji ne bi riskirao ţivot da ga osveti. Mreţa je ĉvrsto stegnuta oko nas.
— Za svaki ĉin potreban je rizik.
— Manje riskiramo priĉekamo li na nasljedstvo.
— Hasan je lud.
— Ne toliko da pogodi naše misli.
— Bojiš se?
— Ti moţda ne?
— Upravo zato bih ţelio odahnuti jednom zauvijek.
— Znam da sada naslućuje naše misli. Šuti kao grob. Uškopljenici su strašno oruţje.
— Fidaiji će biti još opasnije.
— Zato šutimo. Oni neće biti maĉ samo u njegovim, nego i u našim rukama.
— Moţda si u pravu, Ebu Ali. Hasan je strašan gospodar. Za nas nema puta natrag.
Upućeni smo u njegovu tajnu i svako uzmicanje znaĉilo bi smrt.
— Ići ćemo lijepo njegovim stopama.
— Ĉuj! Vraća se. To priznajem: njegov noćašnji pokus stvarno je neobiĉan.
 — Više od toga, izvrstan je.
Hasan je, zadihan, stigao na vrh. Ošinuo je velike daije kratkim pogledom i nasmijao se.
— Nadam se da se niste suviše dosaĊivali, prijatelji? Imali ste jedan drugom štošta reći i
mislim da niste gubili vrijeme.
— Brinulo nas je kako se odvija stvar u vrtovima, Ibn Sabaše. Zašto te je zvala Apama?
— Zbog ţenske ljubomore. Dolje su se sukobile stare i nove teorije o ljubavi. Trebalo je
riješiti opasno pitanje kako se muškarac bolje zavodi.
Veliki daiji su prasnuli u smijeh. Osjetili su opuštenost. Oluja je prošla.
— Ĉini mi se da su ti nove teorije draţe od starih — rekao je Ebu Ali.
— Što moţemo. Svijet se neprestano razvija i odriĉemo se starog u korist novog.
— Zar Ibn Tahir nije pao novoj teoriji u ruke?
— Vidi ti Ebu Alija! Još ćeš se razviti u velikog poznavatelja ljudske duše!
— Ĉudan si ti ljubavnik, tako mi brade Prorokove! Da je meni do neke ţene stalo samo
toliko koliko do poderane odjeće, prije bih je ubio nego prepustio drugom.
— To si već dokazao, moj Ebu Ali. Zato sad nemaš ni stare ni nove »teorije«. A što se
mog sluĉaja tiĉe, moraš uzeti u obzir da sam ja filozof i da prije svega cijenim ono što mogu
opipati. A to se poslije jedne noći neće bogzna koliko promijeniti.
Ebu Ali se smijao.
— TakoĊer u redu stajalište — rekao je. — A mislim da kod tebe taj princip vaţi samo u
pitanjima ljubavi. Nije li jutros netko govorio kako hoće izgraditi svoju ustanovu na ĉistom
razumu?
— Progoniš me kao pas divljaĉ — hihotao se Hasan. — Zar stvarno misliš da te dvije
suprotnosti nisu spojive? Kako bi inaĉe išli ruku pod ruku tijelo i duh?
— Kada bi pakao znao za svece, onda bi ti bio takav svetac.
— Tako mi svih muĉenika! Istih nazora je i moja kraljevna.
— Svakako, podudarnost koja raduje.
Ebu Ali je namignuo Buzurg Umidu. Hasan je pripalio baklju i dao znak trubaĉima u
vrtovima.
— Dosta je rajskog uţivanja za noćas. Sada će se morati pokazati rezultati. Primio je
odgovor iz vrtova, te ugasio i odloţio baklju. — Da, da, onimadolje je lako — rekao je više za
sebe. — One uvijek imaju nekog iznad sebe tko misli i odluĉuje za njih. Ali tko će nas spasiti
svijesti o odgovornosti i muĉnoj izdvojenosti? Tko će od nas odagnati noći bez sna, u kojima je
svaki trenutak koji nas pribliţava jutru sliĉan udarcu ĉekićem po našem srcu? Tko će nas
osloboditi straha od smrti, poslije koje će, znamo, doći veliko ništa? Sada se još noćno nebo s
tisućama svojih zvijezda zrcali u našim oĉima, još osjećamo i još razmišljamo. Ali kada dode
veliki trenutak, tko će nam ponuditi melem za bol koju nam priĉinja svijest da se otpravljamo u
vjeĉnu tamu ništavila? Da, njima dolje je lako. Stvorili smo im raj i udahnuli im svijest da ih u
njemu, poslije smrti, ĉeka vjeĉna raskoš. Zato im se, uistinu, moţe zavidjeti.
— Jesi li ĉuo, Buzurg Umide? Hasan bi mogao biti u pravu.
— Dakle, i vama se poĉelo bistriti? Znamo da smo gospodari samo beskrajno male toĉke
poznatoga i sluge neizmjerne mase nepoznatoga. Usporedio bih nas s bubicom koja se zagledala
u nebo iznad sebe. »Popet ću se uz travku gore«, kaţe sebi. »Izgleda dovoljno visokom da
doĊem do cilja.« Poĉne ujutro i mili gore do uveĉer. Tada je na vrhu i spozna da je sav njen trud
bio uzalud. Zemlja je samo nekoliko pedalja ispod nje, a nad njom se prostire zvjezdano nebo,
isto tako neizmjerno visoko kao što se prostiralo kada je još bila na zemlji. Samo, sada više ne
vidi nikakvog puta koji bi vodio gore, kao što ga je vidjela prije nego se poĉela uspinjati.
Izgubila je vjeru, shvatila da nije ništa u usporedbi s nerazrješivom veliĉinom svemira i zauvijek
je lišena nade i sreće.
Namignuo je velikim daijima.
— Hajdemo! Moramo doĉekati prve vjernike koji su se vratili iz raja na zemlju.
Djevojke oko Fatime vidjele su kroz prozorska stakla kako se pribliţavaju uškopljenici s
nosilima.
— Kao tri pogrebnika — rekla je Sara.
— Fatima! Otkrij Sulejmana da ga još jedanput vidimo — molila je Zejneb.
Fatima je otkrila lice uspavanog. Leţao je mirno i jedva primjetno disao. Sada je opet
bilo neĉeg djetinjeg na njegovu licu.
Djevojke su zurile u njega raširenih oĉiju. Halima je ugurala u usta ĉetiri prsta i zagrizla
ih. Bilo joj je uţasno teško.
Fatima ga je ponovo brzo pokrila.
Ušli su uškopljenici, bez rijeĉi ga stavili na nosila i isto tako tiho su opet otišli.
Samo što je pala zavjesa za njima, djevojke su grunule u plaĉ. Halima je vrisnula od boli i
poput kamena pala na pod.
Kada su crnci odnijeli Jusufa, plakale su samo Dţada i Mala Fatima. Zulejha je nijemo
pratila pogledom njihov dolazak i odlazak. Ponos joj nije dopuštao da pokaţe što osjeća.
— Sada je i tvojoj slavi došao kraj — bockala ju je Hanefija kada su ponovo ostale same.
— Muškarca si dobila samo za jednu noć, a sada si ga zauvijek izgubila. Bolje je nama koje ga
uopće nismo imale.
Zulejha je skrivala svoju zabrinutost, ali bol ju je savladala te se sklupĉala na podu i
zarila glavu u jastuke.
— Bez srca si, Hanefija — razljutila se Esma.
— Pa nisam mislila tako.
Otišla je do Zulejhe i pomilovala je po kosi. I ostale su prišle pokušavajući je utješiti, ali
Zulejha je plakala sve dok nije zaspala.
Kada su uškopljenici otišli s Ibn Tahirom, Mirjam je pozvala djevojke da idu u svoje
spavaonice. Noćas ih je bilo malo, jer su one koje su bile s Fatimom i Zulejhom ostale u svojim
paviljonima.
I Mirjam je spavala sama, no noćas je poţeljela da Halima sa svojom ljupkom
bezbriţnošću bude pokraj nje. Tko zna kako je izdrţala ovu sudbonosnu veĉer? Što je bilo s
ostalim djevojkama? Zabrinuta, mislila je na njih. Samo da dode jutro!
Teške misli morile su je sve do zore.
Uškopljenici su donijeli u podrum svoj ţivi teret. Hasan ih je upitao:
— Je li sve u redu?
— Sve je u redu, Sejiduna.
Spustili su nosila u krletku. Za njima su ušla trojica poglavara. Šutke su ĉekali da ih
nevidljive ruke crnaca dignu pod vrh kule.
Gore je Hasan otkrio usnule.
— Izgledaju jako umorni — šapnuo je Buzurg Umid. Hasan se nasmiješio.
— Spavat će oni još dugo nakon što svane. Zatim dolazi buĊenje. Tada će se pokazati
koliko smo uspjeli.
Zavjesu na ulazu u ćeliju ostavio je podignutu kako bi mladići imali dovoljno zraka, a
pokraj vrata je postavio straţara. Potom se oprostio s prijateljima.
— Dakle, završen je drugi ĉin naše tragedije. Do viĊenja sutra. Laku noć.
 Dolje, u vrtovima, uškopljenici su skidali i gasili svjetiljke. Neke su bile progorjele. Tu i
tamo zaplamsao je plamen u noć. Gasilo se svjetlo za svjetlom i uokolo je postajalo sve tamnije.
Noćni leptiri uplašeno su letjeli ljudima iznad glava. Šišmiši su jurcali za posljednjim insektima.
Iz šipraţja se oglašavao ćuk. Odgovarao mu je, frkĉući, gepard.
Ugasila se i posljednja svjetiljka. Bila je to ĉudesna ljetna noć s tisućama svojih tajni. Na
nebu su sijale zvijezde, ţmirkave i treperave. Daleke, nerješive zagonetke.
Mustafa je napravio krug bakljom iznad sebe kako bi se razgorjela. Njome je osvijetlio
put pred sobom, a šestorica uškopljenika pratili su ga do ĉamaca.
— Povirimo usput kod djevojaka — predloţio je majstor plesa Esad. — Noćašnja veĉer
bila je za njih teško iskušenje.
Otišli su do paviljona u kojem je spavala Fatima sa svojim druţicama. Esad je odgurnuo
vrata i podigao zavjesu na ulazu, a Mustafa je s podignutom bakljom ušao u prostoriju.
Djevojke su leţale sve zajedno na jastucima. Neke su bile sasvim gole, druge jedva
pokrivene ogrtaĉima i pokrivaĉima. Poneka je samo uspjela skinuti nakit, a mnoge su ga zadrţale
na sebi. Lijepi, obli udovi blago su uranjali u svilu i brokat. Grudi su se dizale i spuštale.
— Taj je dobro kosio — rekao je prigušenim glasom Esad. — Leţe kao poslije bitke na
bojnom polju.
Mustafa je zadrhtao tako da mu je skoro ispala baklja iz ruku. Izjurio je van i otrĉao
natrag prema rijeci. Naglas je zaurlao:
— Ĉovjek je zvijer. O, Alahu! Što su napravili od nas!
 13.

Kao što su se dogovorili, veliki daiji su sljedećeg jutra došli Hasanu. Rekao im je:
— Upravo sam bio kod momaka. Svi još uvijek spavaju. Vrijeme je da ih probudimo.
Ušli su u njegovu sobu. Odgrnuo je zavjese tako da je pala puna svjetlost u prostoriju.
Pogledali su u dizalo. Na leţajima su leţali mladići, isto onako kao sinoć, i mirno spavali.
Poglavari su im se primakli, a Hasan ih je paţljivo promatrao.
— Izvana se uopće nisu promijenili. A kakve su njihove duše, to ćemo sad vidjeti.
Prodrmao je Jusufa za rame:
— Ĉuješ li, Jusufe moj?! Vani je već odavno dan, a ti još spavaš? Jusuf je, sav preplašen,
otvorio oĉi. Digao se na laktove i zbunjeno protresao glavom. Tupo i ništa ne shvaćajući buljio je
u poglavare. Na njegovu licu pojavio se izraz bezgraniĉnog ĉuĊenja.
— Što li si radio noćas kada si se ovako kasno probudio? Hasan se vragolasto nasmiješio.
Jusuf je plašljivo podigao pogled.
— Bio sam u raju, tvojom milošću, Naš gospode.
— Lijepi snovi, bez sumnje, momĉe moj.
— Ne, ne, bio sam u pravom raju.
— Hajde, hajde. Tvoji prijatelji bi se smijali kada bi im to priĉao.
— Znam što znam, Sejiduna. Stvarno sam bio u raju.
— Onda vjeruješ da mi je bio dat kljuĉ od rajskih vrata?
— Sada to znam, Sejiduna.
Sulejmana je probudio glasan razgovor. Sjeo je na leţaj i nakostriješio obrve. Njegove
oĉi išle su od Hasanova do Jusufova lica i natrag.
Odjednom se svega sjetio. Naglo je opipao svoje tijelo. Ispod halje je osjetio Haliminu
narukvicu i na njegovu licu pojavilo se zaprepaštenje.
— Vidi, i Sulejman se probudio. Što li si radio tijekom noći te si ovako dugo spavao?
— Bio sam u raju milošću Našeg gospoda.
— Ma bjeţi, bjeţi, tko će ti to vjerovati?
— Samo neka netko pokuša posumnjati... Htio sam reći da imam dokaz da sam stvarno
bio tamo...
— Imaš dokaz? Pa pokaţi ga!
Sulejman je prekasno shvatio da se odao. Poĉeo se izgovarati.
— Sam ne znam kako mi je ovo ostalo u ruci. Obuzela me malaksalost, hvatao sam oko
sebe i odjednom sam drţao narukvicu u šaci. Zatim se više niĉega ne sjećam.
— Pokaţi je!
Sulejman je sa ţaljenjem predao Hasanu svoj plijen. Poglavar ga je razgledao sa svih
strana i onda ga ponudio velikim daijima.
— Stvarno nevjerojatno — rekao je. — Izgleda kao prava rajska narukvica.
— I Zulejha je imala sliĉnu — uskoĉio je Jusuf u rijeĉ. — Ali zabranila mi je da je
ponesem sa sobom na ovaj svijet.
— Sulejmane, Sulejmane — rekao je Hasan klimajući glavom. — Nekako mi je ĉudno
kako si uspio doći do ovog nakita. Nisi valjda sam raj opljaĉkao?
Sulejman se prepao.
— Bojao sam se da mi Naim i Ubejde neće vjerovati. Zato sam je zadrţao...
 — Zar medu prijateljima vaţiš za takvog laţljivca?
— Ni ja ne bih vjerovao njima kada bi mi priĉali nešto sliĉno.
— Ja ću svakako zadrţati narukvicu. Kada te budem ponovo poslao u raj, dat ću ti je da
je poneseš sa sobom na put, a ti misli kako ćeš se tamo opravdati.
U meĊuvremenu probudio se i Ibn Tahir. Ošamućen i zaĉuĊen pratio je razgovor.
Polako mu se vraćalo sjećanje na dogaĊaje prošle noći. Najednom se opipao ispod srca i
uzdrhtao. Osjetio je trag Mirjaminih zuba. Hasan se okrenuo k njemu.
— Slušam nevjerojatne stvari iz usta tvojih drugova. Sinoć sam ih, isto kao i tebe, ostavio
u ovom sobiĉku, a sada bi me htjeli uvjeriti da nisu proveli noć na ovom mjestu nego su putovali
ravno na onaj svijet. Bar ti, koji si uvijek bio razborit i trezven, spasi me duţnosti da im
vjerujem. Inaĉe će me još biti strah ţivjeti u blizini ovog mjesta gdje te svakoga trena noćni
duhovi mogu zgrabiti za ruke i noge i odnijeti te u bogzna kakvu nepoznatu zemlju.
— Znam da se šališ, Sejiduna. Sam dobro znaš tko je izazvao naše noćno putovanje, a
sada bi me htio iskušati.
— Što? I ti, Ibn Tahire moj, tvrdiš da nisi prespavao noć na ovom mjestu? Onda neće biti
samo alegorija da ja imam rajski kljuĉ u rukama?
— Oprosti, Sejiduna. Nikada se više neće sumnja uvući u moje srce.
— Lijepo. Što ćete, prijatelji, reći svojim drugovima kada vas budu pitali gdje ste proveli
noć?
— Reći ćemo: bili smo u raju milošću Našeg gospoda.
— Dobro. Nadam se da će odsad vaša vjera ostati ĉvrsta i nepokolebljiva, da će biti od
vrste za koju se kaţe: planine će pomicati. Sada se vratite svojim drugovima.
Pozvao je straţara i naredio mu da ih odvede iz kule.
Kada je ostao nasamo s velikim daijima, vidno mu je laknulo.
— To je, dakle, prošlo kao što sam oĉekivao. Ebu Ali je jurnuo k njemu.
— Duše mi! — uzviknuo je. — Našao si Arhimedovu toĉku. Obojica su ga zagrlili.
— Do posljednjeg trenutka sumnjao sam u uspjeh — priznao je Buzurg Umid. — Sada
mislim kako ti se uistinu posrećilo da promijeniš ĉovjekovu prirodu. Od tih »ašašara« skovao si
strašno oruţje.
— Sada je treći ĉin pri kraju — rekao je Hasan i nasmijao se. — Mogli bismo ga
nasloviti »BuĊenje« ili, pak, »Povratak iz raja«.
Poziv trojice drugova vrhovnom poglavaru i, još više, njihov izostanak preko noći, tjerali
su fidaije na ţiva nagaĊanja i raspravljanja. U spavaonici su o tome govorili do kasnih sati
ĉekajući da se pozvani vrate i zadovolje njihovu radoznalost.
— Konaĉno ćemo ĉuti kakav je Sejiduna — rekao je Ubejde.
— Što mislite zašto ih je pozvao k sebi? — pitao je Naim.
— Zašto? Vjerojatno zato da ih ukori što su jutros oteli Turcima zastavu. Ubejde se
iskesio.
— Nisam tebe pitao. Htio sam ĉuti mišljenje pametnijih.
— Ne oĉekuješ valjda da će ih poslati na nebesa? — našalio se Abdulah. — Pozvao ih je
zato da za nagradu prisustvuju gozbi kod poglavara.
— Moţda si u pravu — rekao je Dţafer.
— Zašto se onda tako dugo ne vraćaju? — nagaĊao je Ubejde. — A moţda im je
dodijelio neki posebni, poĉasni zadatak pa su već otišli iz tvrĊave?
— Zašto mlatimo praznu slamu? — bilo je mišljenje Abdurahmana. — Sve dok se ne
vrate i sami ne kaţu gdje su bili i što su vidjeli, ne moţemo ništa znati. Zato je bolje da zaspimo i
tako se zasluţeno odmorimo.
Sljedećeg jutra bili su već odavno na nogama kada se odjednom pojaviše trojica odsutnih.
Svi su jurnuli prema njima, okruţili ih i zasuli gomilom pitanja.
— Hajdemo u spavaonicu — rekao je Sulejman. —Tamo ćemo govoriti. Gladan sam i
boli me svaka košĉica kao da su me u ţrvnju mljeli. Jedva se drţim na nogama.
Otišli su u spavaonicu i njih trojica su se svalili na svoje postelje. Donijeli su im mlijeka i
kruha.
Sulejman je upitao: — Tko će govoriti?
— Ti poĉni — odgovorio je Jusuf. — Ja sam suviše nestrpljiv. Teško bih ih uvjerio. A
kada bih vidio da mi ne vjeruju, razljutio bih se pa onda ne bi valjalo.
Sabili su se oko njihovih postelja.
— Vjerujete li u ĉuda? — upitao je Sulejman. Fidaiji su se pogledali.
— U stara da — rekao je Naim. — U nova nam je Prorok zabranio vjerovati.
— O, plaĉko jedan! A što uĉi Sejiduna?
— Ne znam da govori o ĉudima.
Kada je Sulejman tako pitao, Naim je postajao oprezan.
— Nisi li uĉio da je Alah predao Sejiduni kljuĉ od rajskih vrata? Zavladao je napeti muk.
Sulejman je trijumfalnim pogledom prelazio odlica do lica. Kada se tako nauţivao njihove
radoznalosti, rekao je:
— Fidaiji, prošle noći Sejiduna nam je ukazao milost i otvorio nam vrata raja.
Zagledali su se. Nitko nije ništa prozborio. Odjednom je Ubejde prasnuo u glasan grohot,
a odmah nakon njega svi su se previjali od smijeha. Samo su trojica noćnih putnika ostali
ozbiljni.
— Dogovorili su se i sada bi nas htjeli navući — rekao je Abdurahman.
— Sulejman, po starom obiĉaju, pravi budale od nas — dodao je Naim.
— Pustimo ih — s visine je rekao Ibn Vakas. — Sinoć su se napili, a onda pijanstvo
prespavali u nekoj štali. Vidi im se na licu. Sada ih je sram i zato bi htjeli sve okrenuti na
smijuriju.
— Znao sam da će biti ovako — ljutito je zareţao Sulejman. — Ibn Tahire, ti im kaţi,
tebi će najviše vjerovati.
— Dosta je šale — razljutio se Ubejde. — Volio bih znati jeste li uopće vidjeli Sejidunu.
Sada se oglasio Ibn Tahir.
— Teško je, prijatelji, govoriti o tako nevjerojatnim stvarima kao što su ove koje smo nas
trojica doţivjeli prošle noći i potpuno vas razumijem kada nam se smijete. Ali sve što je rekao
Sulejman ĉista je istina. Zato vas molim: strpite se i saslušajte. On neka nastavi.
Njegovo lice bilo je sasvim ozbiljno. U njegovu glasu nije bilo niĉeg šaljivog. Usprkos
tome, fidaiji su se pitali nije li ipak sve odliĉna gluma te trojice.
— Vlastitog oca bih optuţio da laţe — rekao je Dţafer — kada bi tvrdio takve stvari.
Mada mi se ĉini ĉudnim da bi se ti, Ibn Tahire, upuštao u takvu ludoriju. Neka samo Sulejman
priĉa. Bar ćemo ĉuti što ste nam naumili reći. Sulejman se uspravio na leţaju, prijeteći pogledao
oko sebe, a potom progovorio. Poĉeo je baš od poĉetka, kako su se uspinjali na kulu, kako su
sreli divovske buzdovandţije i kako ih je Ebu Ali doveo pred Sejidunu. Kad mu je promakla
kakva sitnica, smjesta se javio Jusuf. Tako su do pojedinosti opisali vrhovnog poglavara i
neobiĉan razgovor s njim.
Fidaiji su pratili njegovo priĉanje sa sve većom napetošću. Jusufove upadice bile su
najbolja nenamjerna potvrda istinitosti tog priopćenja.
 Kada je Sulejman došao do dijela u kojem je Sejiduna naredio njima trojici da udu u
ćeliju s tri leţaja, slušateljima je zastao dah. Oĉi nisu skidali s njihovih usana.
I Ibn Tahir ga je paţljivo slušao. Ne htijući, opipao je grudi i osjetio Mirjamin ugriz. Sada
kada je ponovo bio usred svog svakidašnjeg ţivota, poĉeo ga je obuzimati uţas pri sjećanju na
neshvatljiv noćni dogaĊaj. U njemu se prvi put probudila prava vjera, ona vjera koju poriĉu
iskustvo i razum.
Nakon toga Sulejman je priĉao kako im je Sejiduna podijelio ĉudesne kuglice koje su
uĉinile da lete iznad nepoznatih predjela. Rekao je što je pritom sanjao sve dok nije sasvim
izgubio svijest.
Došao je do buĊenja u raju. Fidaijima su gorjeli obrazi i grozniĉavo sjale oĉi. Vrtjeli su se
na svojim mjestima. Govorio je što je najprije ugledao. Precizno je opisivao paviljon, nije
ispustio nijednu sitnicu, a potom je prešao na opis djevojaka.
— Moţda si sve to sanjao.
Ubejde je pokušao opustiti do krajnosti napete ţivce.
I ostalima je postajao nesnosan napor mašte. Pogledavali su se i teško disali. Naim je
ĉuĉao zguren pokraj uzglavlja Ibn Tahirove postelje i blijedio od slatke jeze. Usred bijela dana
podilazili su ga ţmarci kao da sluša sablasnu priĉu o avetima.
— Sve što sam vidio u onoj prostoriji bilo je tako stvarno kao što je stvarno to da ste vi
sada oko mene — nastavio je Sulejman.
— Ljepšu dvoranu ne moţeš zamisliti. Sve, je u srebru i zlatu, leţaji su pokriveni
prekrivaĉima mekšim od mahovine, a na njima su jastuci u koje jednostavno uranjaš.
Najizabranijih jela napretek, slatkoga vina koje te razvedrava a ne obeznanjuje — sve baš onako
kako piše u Kur'anu. A hurije, deĉki! Put kao mlijeko i baršun, oĉi krupne i bistre, a grudi, o,
Alahu! Pri samom sjećanju krv mi se uzburka i uspali.
Detaljno je govorio o svojim ljubavnim doţivljajima.
— O, da sam ja bio tamo — otelo se Ubejdeu iz srca.
— Samo jednu kada bi taknuo, golom rukom bih ti išĉupao utrobu. Sulejmanu su se oĉi
zablistale kao luĊaku, i Ubejde se nehotice odmakao. Dovoljno dugo je poznavao Sulejmana.
Istina, s njim nije bilo šale, ali jošga nije vidio takvog kakav je bio tog trenutka. Nešto mu je
govorilo da se posljednje noći opasno promijenio.
— Te hurije su moje! Shvaćate li? Moje su sada i za vijeke vjekova. Nijednu ne dam ni
za ţivot. O, moje ljupke gazelice! Izvor moje radosti! Vrelo moje sreće! Nitko od vas nema
pravo bilo koju od njih poţeljeti. Za mene ih je Alah pripremio, i ne mogu doĉekati trenutak
kada ću zauvijek biti s njima.
Svi su osjećali: Sulejman je preko noći postao sasvim drugi ĉovjek. Gledali su ga s
nepovjerenjem, gotovo sa strahom.
Moţda je Jusuf bio jedini koji nije primijetio tu promjenu, odnosno ta mu se promjena
ĉinila sama po sebi normalnom. Razumio ju je nesvjesno, jer se u njemu dogodio sliĉan pomak.
Sulejman je dalje opisivao svoje doţivljaje s rajskim djevojkama.
Jusuf je najednom planuo:
— Valjda bi nam sad htio slagati da si u toj jednoj noći od svih devet hurija naĉinio svoje
ţene?
— Zašto slagati? Zar ti nisi? Jusuf se gnjevno iskesio.
— Sulejman ni pri ovako ozbiljnoj stvari ne moţe bez pretjerivanja. Sulejman ga je
probadao oĉima.
— Obuzdaj jezik! Ne pretjerujem ništa više nego što pretjeruje Kur'an.
 — Dakle, Kur'an pretjeruje.
Fidaiji su se nasmijali. Sulejman se ugrizao za usnu.
— Moje ţene su spjevale pjesmu o mojoj ljubavi. Hoćete li tvrditi da hurije laţu?
— Kaţi nam je.
Pokušavao se sjetiti, ali ubrzo je zapeo. Jusuf je udario u grohot. Od silnog smijeha
udarao se po koljenima. Ostali su se smijali s njim.
Tada se Sulejman poput strijele bacio preko Ibn Tahirove postelje i svom je snagom
tresnuo Jusufa šakom u lice.
Jusuf se instinktivno uhvatio za udareno mjesto. ZaĉuĊeno je pogledao i polako se digao.
Krv mu je udarila u obraze.
— Što? Mene će ovaj skakavac udarati po licu?! Munjevito se bacio i pribio Sulejmana
uz suprotni zid. Zazveckale su sablje koje su visjele na njemu, a Sulejman je isukao jednu i
pogledao Jusufa zakrvavljenih oĉiju.
— Pasji sine! Sad je u pitanju ţivot.
Jusuf je problijedio. U trenutku je nestao njegov gnjev.
Ali prije nego što je išta uĉinio, Ibn Tahir je skoĉio na Sulejmana i zgrabio ga za ruku u
kojoj je drţao sablju. Dţafer, Ibn Vakas i drugi pojurili su mu u pomoć i istrgli pobješnjelom
oruţje.
— Jesi li poludio? Sinoć u raju milošću Sejidune, a danas pokolj medu prijateljima!
Ibn Tahir ga je ĉvrsto posadio natrag na leţaj.
— A ti, Jusufe, zašto ga prekidaš u priĉanju? Nismo svi isti, i svatko ţivi ţivot na svoj
naĉin.
— U pravu si, Ibn Tahire — rekao je Dţafer. — Neka Sulejman ispriĉa do kraja, a onda
ćete vas dvojica, ti i Jusuf, doći na red.
Sada su svi molili Sulejmana da nastavi. Jusuf je uvrijeĊeno prekriţio ruke na grudima i
zagledao se u strop. Sulejman ga je ošinuo podrugljivim pogledom, a onda ispriĉao svoju priĉu
do kraja.
Više nitko nije sumnjao da su njih trojica bili u raju. Zanimali su se za pojedinosti, i
ubrzo je svaki od njih do sitnica poznavao sve prostorije i djevojke s kojima je bio Sulejman.
Već su poĉeli u sebi sanjariti o lijepim hurijama i poneki su se, protiv svoje volje, u neku od njih
zaljubili.
— I probudio si se baš u istoj tamnoj ćeliji u kojoj si sinoć zaspao? Naim je pitao poput
djeteta.
— Baš tamo. Sve je bilo isto kao prethodne veĉeri. Samo, kada sam opipao ispod
haljetka, osjetio sam narukvicu koju mi je u raju dala Halima.
— Zašto ti ju je Sejiduna uzeo?
— Moţda se bojao da ću je ja izgubiti. A obećao je da će mi je vratiti kada me drugi put
pošalje u raj.
— Kada ćeš ponovo tamo?
— To ne znam. Daj, Alahu, da bude što prije.
Jusuf je bio na redu da ispriĉa svoje doţivljaje. Poĉetak i kraj su već znali. Morao se
ograniĉiti na priĉanje o svom boravku u raju. Opisao je pjevanje i plesanje djevojaka, a kada je
poĉeo govoriti o Zulejhi, pao je u zanos. Opisivao je njenu ljepotu, njenu vještinu plesa i njene
vrline, te iznova shvaćao kako se silno u nju zaljubio. Sad mu je bilo ţao što ju je htio prevariti s
Dţadom. Nesvjestan svoje laţi tvrdio je kako se pokazao vjernim Zulejhi.
— Samo je ona moja prava ţena — rekao je. — Sve ostale su samo njene robinje,
odreĊene da nas sluţe. Mada su sve ĉudesno ljupke, ipak joj nijedna ljepotom nije ravna.
Sulejman je, govoreći prvi, svojom priĉom već dosegao najveću moguću napetost i
Jusufovo pripovijedanje nije se više ĉinilo ni upola tako zanimljivim. Samo je još jednom
fidaijima zastao dah: onda kada je opisivao svoju šetnju tajanstveno osvijetljenim vrtovima. To
Sulejman nije doţivio. Sada se u sebi kajao što je dopustio da ga tako omami raskoš u paviljonu,
pa mu ni na pamet nije palo da pogleda izvan njega.
Ibn Tahirova pripovijest bila je najkraća. Ispriĉao je kako ga je u raju doĉekala Mirjam,
odvela ga u vrtove i pokazala mu zid el-Araf. Rekao je da se na njemu pomakla nekakva sjenka -
po svoj prilici sjenka junaka koji je pao u borbi za islam, u koju je otišao protiv volje svojih
roditelja. O Mirjam je Ibn Tahir rekao da je bila mudrija od daija Ibrahima. Ispriĉao je i kako ju
je u trenutku sumnje zgrabio, i kako ga je tada neka velika maĉka, kojoj je bilo ime Ahriman,
oborila na zemlju. Ta ţivotinja, el-Araf i sjenka na njemu bile su stvari kojima su se fidaiji
najviše ĉudili. Htjeli su saznati i neke pojedinosti, ali Ibn Tahir nije bio naroĉito priĉljiv.
— Pustite nas da se odmorimo — rekao je. — S vremenom ćete ĉuti sve što budete ţeljeli
znati. Zato su se radije obraćali Jusufu i Sulejmanu, koji su bili dareţljiviji u objašnjenjima. Sva
trojica porasli su u njihovim oĉima u silne pehlivane koji su gotovo već bili pravi polubogovi.
Svu noć Apama nije sklopila oĉi. Prošlost je izronila iz tame, svi veliki dani i boţanske
noći njene mladosti. Prisjećala se dijelova svoje prošlosti i trpjela je paklene muke. Nesnosna je
svijest da si nekoć bio prvi, a zatim moraš gledati svoj pad, korak po korak, sve do dna. Sada su
druge vladale u kraljevstvu ljubavi.
Ustala je kada su prvi sunĉevi zraci pozlatili elbruške vrhove. Upalih obraza, sijeda i
raskuštrana, provirila je ispod krošanja koje su se dizale nad ulazom u njenu kućicu. Tamo
naprijed bio je Alamut koji joj je zauvijek zatvarao povratak u svijet, ali što bi sada i radila tamo
kada je bila stara i uvela? Hvala Alahu što ju je Hasan spasio bijede i istrgao iz zaborava! Ovdje
je imala svoje kraljevstvo. Istina, to kraljevstvo je bilo gorko, jer ju je neprestano podsjećalo na
prošle dane, ali bolja je i gorka veliĉina palog anĊela nego nestanak na smetlištu.
U teškim noćima pitala se što je za nju znaĉio Hasan. Nekoć, davnih godina, mlad
ljubavnik, zanesenjak i prorok kojeg su vrijeme i mnogi bolji muškarci izbrisali iz njenog
sjećanja. Moţda bi mu ĉak i ime zaboravila da ga s vremena na vrijeme nije ĉula u vezi s raznim
prevratima i vjerskim sukobima. Kada je prije nepune dvije godine već bila sasvim na dnu,
iznenada joj je neki neznanac donio pismo od njega. Pisao joj je da je gospodar velike tvrĊave, i
ţeli da ona doĊe k njemu jer mu je potrebna. Nije imala što izgubiti. Smjesta se odluĉila. Mutna,
blijeda nada joj se i protiv volje uvukla u srce. Sada je vidjela Hasana u njegovoj punoj moći.
Nekoć je ona davala, sada je davao on. Je li ga voljela? Nije znala. Samo je bila svjesna kako je
gorko biti u blizini ĉovjeka koji te nekada volio svim ţarom, a sada mu nije do tebe stalo ni
toliko da ti bar prikrije strast prema drugoj.
Izašla je iz kuće. U grmlju su cvrkutale ptice a na travi, na lišću i na cvjetnim krunicama
blistala je rosa. Bilo je krasno ljetno jutro, a nju je naprosto boljelo u duši.
Otresla se tuţnih misli. Umila je lice u vjedru vode i dotjerala zamršenu kosu, tek toliko
da prikrije tragove probdjevene noći. Potom je otišla u zgradu koja je stajala nasuprot njene.
Tamo su spavali uškopljenici. Kroz pritvorena vrata ĉulo se njihovo glasno hrkanje.
Razgnjevio ju je taj njihov miran, bezbriţan san. Viknula je da je već dan, i da je vrijeme za rad.
— O, ti prokleta vještice!
Mustafa je bio bijesan, a Adi se smijao.
— Gadna vještice, samo si još za smeće.
Razjarena, širom je otvorila vrata, no zrakom je proletjela sandala i okrznula je po glavi.
Brzo se povukla.
— Ĉekajte, psi jedni! Sejiduna će remenje rezati od koţe s vaših leĊa. Iz kuće se zaorio
snaţan grohot.
— U ĉamce, stoko. Prevezite cure kući da ih Sejiduna ne iznenadi. Ustali su zijevajući i
obukli šarene haljetke. Nemarno odjeveni izvlaĉili suse iz kuće, i namjerno se nisu obazirali na
staricu kako bi joj dali do znanja da je omalovaţavaju. Ni ona ni oni nisu znali zašto se mrze.
Oni su otišli do prokopa i u njima se umili. Potom su posjedali u ĉamce i prihvatili se vesala.
Apama je sjela kod Adija. Uškopljenici su namjerno nespretno rukovali veslima tako da
su je prskali.
— Ĉekaj, bando! Vidjet ćemo tko će se posljednji smijati. O, Alah je znao zašto je
dopustio da vam oduzmu muškost.
»Nećeš li svoj gornji ĉmar zaĉepiti, U kršćanku će te pretvoriti!«
Adi je opasno zaljuljao ĉun. Uškopljenici su se smijali vidjevši kako se Apama grĉevito
drţi za rubove ĉuna da je stvarno ne bi »krstili« u vodi.
Došli su do otoka na kojem je spavala Fatima s druţicama.
Apama je napustila ĉun i otišla stazom prema paviljonu.
Cijela priroda je bila već probuĊena i sve je veći bio suncem obasjan pojas na planinama.
Pogledala je kroz prozorsko staklo u dvoranu. Djevojke su leţale u neredu, po jastucima, i ĉvrsto
spavale.
Sva bijesna, jurnula je kroz ulaz i zgrabila bat. Udarci su divlje odjekivali paviljonom, a
djevojke su, prestrašene, poskakale na noge.
— Drolje! Svu noć ste uţivale a sada spavate u po bijela dana. Smjesta u ĉamce i kući!
Da vas Sejiduna ne nade takve!
Ogrnule su svoje ogrtaĉe i otrĉale prema prokopu, premda se još nisu uspjele ni sasvim
razbuditi. Boljela ih je glava od divljeg udaranja o gong koje ih je trgnulo iz sna, i od sinoćnjeg
pijanstva. Pospanih lica i raskuštranih kosa posjedale su, sve neuredne, u ĉamce.
Na središnjem otoku Mirjam im je izašla ususret. Već je bila ureĊena, ali usprkos
rumenilu na usnama i obrazima, primjećivalo se da je loše spavala tu noć. Apama i ona su se
pogledale. Najednom se objema uĉinilo da razumiju jedna drugu, i moţda je to bilo prvi put da
su osjetile uzajamnu bliskost.
Ubrzo su i djevojke u tom paviljonu bile na nogama. Apama je otišla s uškopljenicima
kako bi dovezli i djevojke iz trećeg vrta.
Mirjam ju je otpratila do obale i Apama je upitala:
— Zar nisi uopće spavala?
— Nisam. A ti?
— Ni ja.
— Da, da, ĉudan je ovaj naš ţivot.
Mislila je reći: strašan, ali Apama ju je i ovako razumjela.
Uskoro se i Zulejha sa svojim druţicama vratila kući. Poţurile su se dotjerati i ukloniti
tragove noći, pa je u vrijeme treće molitve već sve bilo uobiĉajeno. Ponovo se vratio svakidašnji
ţivot.
Usred poslijepodneva neoĉekivano je došao Hasan u pratnji ĉetvorice buzdovandţija.
Opet su se sabile u polukrug. Htio je saznati sve pojedinosti iz prošle noći. Odgovarale su mu
drhtavim glasom.
Odjednom je izvukao ispod halje zlatnu narukvicu. Pokazao ju je djevojkama i upitao:
— Ĉiji je ovo nakit?
 Halima je odmah prepoznala svoje vlasništvo i samo što se nije srušila od straha. Nije
mogla izustiti nijednu rijeĉ.
I ostale su se prestrašile. Mirjam je prelazila pogledom od lica do lica. Kada je došla do
Halime, smjesta je sve znala, i molećivo je pogledala Hasana. Utješio ju je vragoljast osmijeh na
njegovim usnama.
— Dakle, ova narukvicu nije vlasništvo nijedne od vas? Onda mi je fidai lagao.
Prodorno je pogledao Halimu.
Suze su joj grunule niz obraze. Tresla se tako da su joj od plaĉa zubi cvokotali. U sebi je
već vidjela kako stavlja glavu na panj i kako se podiţe sjekira iznad nje.
— Lijepa stvar, Halima. Znaš li da bih morao narediti da ti odrube glavu? I uĉinio bih to
bez milosti da je ova stvar odala momku tajnu. Ovaj put poklanjam ti ţivot, a ako se ponovi,
tvoja glava neće izbjeći sjekiru.
Stavio je narukvicu pod halju.
Mirjam je namignula Halimi, a ova je, sva sretna, potrĉala pred Hasana i bacila se pred
njim na koljena. Htjela mu je zahvaliti, ali nije mogla iscijediti rijeĉi iz sebe pa mu je samo
poljubila ruku.
— Ţelim da se sljedeći put još više potrudite — rekao je opraštajući se od njih. — Sinoć
ste stekle iskustvo i morate ga ubuduće iskoristiti. Budite danonoćno spremne.
Klimnuo im je glavom i pozvao Mirjam da ga otprati.
— Ĉekaj me noćas. Imam s tobom štošta razgovarati.
— Kako zapovijedaš — odvratila je. Bilo je to prvi put da se sastanku s njim nije baš
obradovala.
Predveĉer su se djevojke sakupile oko ribnjaka i razgovarale o prošloj noći izmjenjujući
dojmove iz razliĉitih vrtova. Halima je sjedila po strani i nijemo slušala. Prvi put je osjetila
istinsku ţelju da bude sama. U svom srcu nosila je veliku tajnu i nitko nije znao za nju. Nije se
usuĊivala ikome je otkriti. Voljela je Sulejmana. Voljela ga je do ludila. Dušu joj je muĉilo teško
pitanje i dugo se nije usuĊivala izgovoriti ga, a onda se ipak okrenula Fatimi.
— To nisam dobro razumjela. Hoće li sljedeći put opet doći isti posjetioci?
Fatima ju je pogledala. Odmah je sve razumjela i srce joj se ispuni saţaljenjem.
— Nitko to ne zna, drago dijete.
Halima je zurila u nju raširenih oĉiju. Slutila je da joj je Fatima izmakla. Zar stvarno više
nikada neće vidjeti Sulejmana? Svu noć ju je muĉila sumnja zbog koje nije mogla zaspati. Sada
je imala svoje velike brige. Prestala je biti dijete.
Još istoga dana tvrĊavom se pronijela vijest da je Hasan trojici fidaija otvorio vrata u raj i
da su u njemu proveli noć. Ebu Surake je došao pogledati jesu li se Sulejman, Jusuf i Ibn Tahir
vratili. Našao ih je kako spavaju, ali njihovi drugovi su mu ispriĉali ono što su ĉuli od njih.
Ebu Suraki je znoj orosio ĉelo. Smjesta se javio Ebu Aliju i rekao mu što su priĉali
fidaiji. Ebu Aliju preletje podrugljiv smiješak licem. — Ako govore, onda mora da su sve to
stvarno i doţivjeli. Zašto bi, dakle, skrivali istinu?
Ebu Surake se sa strahom nakloni. Potraţio je lijeĉnika i ispriĉao mu novosti.
— Ĉini mi se da je Hasan izmislio tu prijevaru kako bi nas prikliještio — rekao je. — Ali
ĉime li je potkupio te mladiće koji su dosad bili nadasve istinoljubivi, da su poĉeli tako ruţno
lagati?
— Bojim se da iza te stvari stoji nešto mnogo opasnije — iznio je svoje mišljenje Grk. —
Sjećaš li se našeg razgovora o haremima iza zamka? Moţda ih je pripremio upravo za te momke?
— Ali zašto nama nije iskazao svoje povjerenje? Ta morao bi znati da što smo manje
upućeni to ćemo više nagaĊati?
— Hoćeš ĉuti pametan savjet, dai moj? Ostavi sva ta nagaĊanja i zaboravi da si išta ĉuo.
Inaĉe, ne znam koliko će vrijediti tvoja glava. Jer nije se za šaliti ni s poglavarom, a još manje s
tim njegovim mladim, ludim zanesenjacima. U svom ţivotu sam već mnogo što vidio, ali u Ibn
Sabahu ima nešto što premašuje moj razum i moje iskustvo.
Sav uznemiren, Ebu Surake je otišao svojim poslom, no ma koliko se branio, neprestano
je razmišljao o ĉudnom noćnom doţivljaju te trojice.
Sasvim drugaĉije je tu vijest primio dai Ibrahim. Prvo se i on zaĉudio a potom je, u
svojim mislima, sve to rašĉistio. — Sejiduna zna što radi — rekao je. — U njegovoj smo sluţbi i
ako nas nije uputio u stvar, sigurno ima vaţne razloge.
Zato se o toj stvari tim burnije raspravljalo u vojarnama. Desetnici i neki od ljudi, koji su
fidaijima nosili hranu, prisluškivali su njihov razgovor i vratili se s viješću o tom neĉuvenom
ĉudu - jer da je posjet te trojice rajskimvrtovima ĉudo, u to nije mogao posumnjati nitko tko je
vjerovao priĉi fidaija. A u nju su, s vremenom, povjerovali svi.
— Naš gospod mora biti veliki prorok kada mu je Alah dao takvu moć — govorili su.
— A što ako su fidaiji izmislili cijelu stvar? — brinulo je sumnjivce.
— To je iskljuĉeno — rekao je jedan od onih koji su slušali fidaije. — Svi su još uvijek
pod dojmom pripovijedanja te trojice.
— Dakle, to je najbolji dokaz da je jedino ismailizam prava vjera. Zbog tih ĉuda još će
samo zloĉinaĉki pas moći sumnjati u Sejidunino poslanstvo.
— Odsad neću više štedjeti krivovjernike. Svakoga tko ne bude naglas priznao da je
Sejiduna veliki prorok, odmah ću rasjeći na dva dijela.
— Sada će tek biti veselje boriti se s krivovjernim psima! Svi moraju poginuti pod našim
sabljama.
Ušao je emir Minuĉeher. Izvjesno vrijeme je šutke pratio razgovor, a potom je zatraţio da
mu ispriĉaju sve ispoĉetka.
Vojnici su ga radoznalo promatrali, ali nijedan mišić na njegovu licu nije se pomaknuo.
Kada je vidio da oĉekuju što će izjaviti, rekao je:
— Ako fidaiji tvrde da su bili u raju milošću vrhovnog poglavara, a on to ne poriĉe, onda
je naša duţnost vjerovati i postupati shodno tome.
No, kada je došao u svoje odaje, ĉelo mu se namrštilo. Pitao se zašto ga poglavar nije
uputio u svoje planove, a još više ga je uznemirivala divlja gorljivost koju je zapaţao kod svog
ljudstva. Vjerovao je da iza te stvari stoji neka prijevara, no u ĉemu je ona bila nije mogao
pretpostaviti. Osjećao je samo to da se njegovi stari, iskusni vojnici pretvaraju u trupe divljih
fanatika kojima on sam nije više bio neposredni zapovjednik, nego su sve više potpadali pod
nevidljivi utjecaj vjerskog vode. Nije preostajalo ništa drugo nego da se i on prilagodi tom
novom tijeku. Hasan ga je imenovao emirom, ali to odlikovanje bilo je više vjerskog nego
vojniĉkog znaĉaja. Dakle, morao se strpjeti da se stvari same od sebe raspletu. Sada ga je stroj
koji je neumoljivo djelovao, a kojim je upravljao Hasan, već potpuno ukljuĉio u sebe - postao je
njegov djelić, jedan od kotaĉića Hasanove vizije.
Cijeloga dana, i cijele veĉeri do kasno u noć, fidaiji su razgovarali o posjetu raju trojice
njihovih drugova. Pretresali su svaku pojedinost i uvijek iznova ispitivali o ovoj ili onoj stvari.
— Zvijeri koja je skoĉila na tebe bilo je ime Ahriman? — upitao je Naim Ibn Tahira. —
Onda je ona bila jedan od ukroćenih duhova koje je Prorok prognao iz Demavenda. Za kaznu
sada mora sluţiti tvojim hurijama.
— Moguće. Ţao mi je što nisam uspio nešto više saznati o njemu, ali bilo je toliko
neobiĉnih stvari da nije bilo vremena za sve.
Te noći dugo nitko nije zaspao. Bilo je sparno i vruće. Fidaiji su se prevrtali na svojim
leţajima. Sve misli vrtjele su im se oko raja i njihova mašta ţivim je bojama slikala ĉari koje su
tamo ĉekale izabranike. Vidjeli su polugole djevojke kako pjevaju i plešu oko njih i ĉinilo im se
da osjećaju njihov topli dah, da leţe pokraj njih na jastucima i da im one stoje na raspolaganju.
Ĉulo se muklo jecanje i škripanje zubima.
Ubrzo poslije ponoći u sobu je kroz prozor provirio mjesec. Ibn Tahir je pogledao na
svoju lijevu i na svoju desnu stranu. Sulejman i Jusuf su mirno spavali. - »Njima je dobro«,
pomislio je. Sam je bio uznemiren. Obuzimale su ga teške sumnje. Da nije sve ono što je prošle
noći doţivio bila samo varka sna? Ali, je li mogao sumnjati u stvarnost Mirjam koju voli svom
dušom?
Bliţilo se jutro kada je odluĉio i ustao. Oprezno je dopuzao do Naimove postelje.
— Spavaš li, Naime? — tiho je upitao.
— Ne, ne mogu. Što hoćeš?
Pridigao se na svom leţaju i nepovjerljivo pogledao Ibn Tahira.
— Znaš li šutjeti?
Naim se gotovo prestrašio.
— Ne boj se. Ništa ti se loše neće dogoditi. Samo bih ti htio nešto povjeriti.
— Šutjet ću, moţeš se pouzdati.
— Zaklinješ li se svetim Alijevim imenom?
— Svetog mi Alijevog imena, Ibn Tahire.
— Dobro. Hajde sa mnom do prozora.
Kraj prozora mu je Ibn Tahir pokazao Mirjamin ugriz.
— Vidiš li?
— Da. Izgleda kao da te neko ugrizao.
— Pogledaj bolje!
— O, Alahu! Kako mala usta!
— To je ugriz njenih zuba, Naime.
— Mirjaminih? Podišla ga je studen.
— Da, to mi je Mirjam ostavila za uspomenu. Znak će ubrzo nestati. Uzmi komadić
svijeće i smekšaj vosak pa ćeš mi pomoći da napravim otisak.
— Hoću, Avani.
Vosak je ubrzo bio pripremljen. Ibn Tahir je od njega, gnjeĉenjem, napravio ploĉicu, a
Naim ju je, dok je još bila dovoljno meka, pritisnuo na njegove grudi. Potom su je polako
skinuli. Na njenoj površini ukazao se, poput blagog daha, otisak Mirjaminih zuba.
— O, Alahu! — uzviknuo je Ibn Tahir. Bio je sav lud od sreće. — Od danas nadalje ovo
će biti moje najveće blago. Ĉuvat ću ga kao da su Prorokove mosti.
Potom je zagrlio Naima.
— Hvala ti, prijatelju. Ti si jedini koji znaš tajnu. Uzdam se u tebe.
— Sretan si — uzdahnuo je Naim. — I ja bih htio tako voljeti.
— Moţda je bolje da ne poznaš taj osjećaj. Ta ljubav istodobno je i pakao i raj.
Oprostili su se jedan od drugog i ponovo legli svaki u svoju postelju.
— Ti si strašan gospodar — rekla je Mirjam kada je Hasan došao u noćni posjet.
Odluĉuješ o ţivotu i smrti svih nas. Što ćeš uĉiniti s juĉerašnjim gostima? Hasan ju je
zamišljeno pogledao.
— Ne znam... Odluĉivat će okolnosti... Primijetio je njene upale obraze.
 — Izgleda da je protekla noć za tebe bila priliĉno naporna — rekao je s jedva primjetnom
porugom.
— Nagoniš me da suviše mislim, Ibn Sabaše.
— Kada ţena poĉne razmišljati postaje opasna.
— Sada bih ţeljela biti takvom.
— I što bi onda uĉinila?
— Viknula bih fidaijima da te se ĉuvaju.
— Dakle, dobro je što je moja kula izmeĊu tebe i njih.
— Moţda nije dobro. Ali je tako. I ja sam nemoćna.
— O, ţene, ţene. Mnogo govorite, a zadrhtite kada treba nešto uĉiniti. Nekoć sam mislio
da si mi već sasvim bliska i tome sam se radovao. Sada sam opet sam.
— Tu ja ne mogu pomoći. Uţasava me ono što ĉiniš. Dugo su šutjeli. Potom je upitala:
— Što ćeš napraviti s djevojkama ako se pokaţu kakve posljedice prošle noći?
— Apama zna tvari i trave koje su lijek za to. Ako to ne uspije, prepustit ćemo prirodi da
ide svojim putem. Nov naraštaj će nam uvijek dobro doći.
— Jadna djeca, bit će bez oĉeva!
— Neće biti jedina, draga Mirjam. Ošinuo ju je pogledom.
— Ĉini mi se da me ţeliš nešto pitati — rekao je sa smiješkom.
— Htjela bih da me ne razumiješ pogrešno.
— Samo govori.
— Kako je Ibn Tahir?
Ne htijući, navrla mu je krv u lice.
— Zar ti je toliko stalo do njega? Mislim da sanjari i lijeĉi rane svoga srca.
— Okrutan si.
— Okrutan? Ništa drugo nisam rekao osim ono što smatram najvjerojatnijim.
— Ispuni mi jednu ţelju.
Hasan ju je pogledao. Ništa nije rekao, samo joj je dao mig da govori.
— Molim te, imaj milosti prema njemu zbog mene.
— Milosti? Što misliš time? Ja ne znam ni za okrutnost ni za milost. Samo izvršavam
svoj plan.
— Razumijem. Samo bih ţeljela da uvaţiš moju molbu kada budeš odluĉivao o Ibn
Tahiru u vezi sa svojim planom.
— Suviše zahtijevaš. Ĉemu onda te dvadesetogodišnje pripreme?
— Vidi. Uvijek sam te slušala i uvijek ću te slušati. Samo mi to obećaj.
— Ništa ti ne mogu obećati. To nadilazi moje moći.
— A što bi uĉinio ako bi mu se, recimo, same od sebe otvorile oĉi? Pogodio ju je
nepovjerljiv pogled.
— Kako si to mislila?
— Ne boj se. Ništa mu nisam otkrila, premda bi to moţda bilo bolje.
— Ako bi mu se same od sebe otvorile oĉi? To znaĉi da bi već napola shvatio moj plan?
Potom bi shvatio i mene. Tada bi postao sin mog duha. Ne, ne. Smatrao bi me prevarantom.
Cijelom svijetu bi razglasio da sam varalica. Kako da u svojim godinama spozna ono za što je
meni trebao jedan cijeli, puni ţivot?
— A ako bi ipak spoznao?
— Suviše pitaš. Oboje smo umorni. Već je kasno.
Digao se. Njegovo lice bilo je mraĉno, a njoj su u oĉima zablistale suze.
— Ali... još je dijete!
Šutke je otišao prema obali gdje ga je s ĉunom ĉekao Adi.
 14.

Uskoro su se pokazale posljedice poraza sultanovih predstraţa ispred Alamuta. Sa svih

strana su u tvrĊavu stizali izvještaji o razvoju dogaĊaja. Dan poslije bitke Abdulmalik je sa
stotinu dvadeset konjanika odjahao prema tvrĊavi Rudbar. Uveĉer su priĉekali na potrebnoj
udaljenosti, a kada su izvidnice javile da Turaka nema više od stotinjak, Abdulmalik je, u
svanuće, izdao nareĊenje za napad. Poput jata jastrebova sruĉili su se s obronaka i u prvom
naletu posjekli gotovo polovicu protivniĉke vojske, a ostali su se razbjeţali na sve strane.
Potom je Abdulmalik poslao svoje izvidnice ususret sultanovoj vojsci, a sam je sa svojom
ĉetom, u brzom kasu, odjezdio prema Kazvinu i dalje prema Reju. Odatle se vratio u Alamut,
vodeći sa sobom tridesetak zarobljenika koje je uhvatio na svom pohodu. Njegovo putovanje
trajalo je samo ĉetiri dana.
U cijeloj Rudbarskoj oblasti je uzavrelo. Narod, koji je odavno potajno slavio Alija i isto
tako mrzio sultana kao i bagdadskog kalifa, proslavljao je ismailitsku pobjedu kao svoju
pobjedu. Već prvih dana poslije bitke poĉeli su u tvrĊavu stizati novi vjernici ţeleći stupiti u
sluţbu vrhovnog poglavara. Ebu Surake je s njima imao pune ruke posla. NajmlaĊe i najsnaţnije
izabirao je za školu fidaija, a od ostalih je Minuĉeher stvarao nove jedinice. Mnogi stari vojnici
koji su se istakli u borbi bili su unaprijeĊeni u desetnike, dok su raniji desetnici i podĉasnici
napredovali i dobili više ĉinove. Desetak dana poslije pobjede ranijoj vojsci prikljuĉene su tri
nove jedinice sa po stotinu ljudi.
— Trebat će preurediti cijeli sistem i napisati nova pravila — rekao je Hasan velikim
daijima — kako bi se ta razularena rulja pretvorila u jedinstvenu vojsku koja će znati samo za
jedno uĉenje i samo za jednog zajedniĉkog poglavara. Bio je u pravu Muhamed što je vjernicima
zabranio vino. Bili bismo bezumni ako ga u tome ne bismo oponašali. Nama trebaju ĉvrste
jedinice, odliĉni i odluĉni pojedinci, a ne velike mase. Da bismo to postigli, naše zapovijedi
moraju biti najjasnije i najstroţe. I moraju se bespogovorno izvršavati.
Tako je na dan kada su tri nove jedinice polagale zakletvu, umjesto oĉekivane buĉne
proslave, Ebu Ali proĉitao niz novih propisa i zakona.
Bit će kaţnjen smrću svatko tko se suprotstavi starješinama; tko ne izvrši dobiveno
nareĊenje, osim ako ga u tome ne sprijeĉi viša sila; tko u svaĊi ili iz mrţnje ubije drugog
pripadnika ismailitske vjere; tko bude loše govorio o vrhovnom poglavaru ili tko bude kritizirao
njegove mjere; tko bude pio vino ili bilo koje opojno piće; tko se oda razvratu...
Stroge tjelesne i moralne kazne bile su odreĊene i za one koji se budu prepuštali
svjetovnoj zabavi, koji budu svirali ili slušali lijepu muziku, plesali ili uţivali u plesu drugih,
ĉitali knjige uzbuĊujućeg sadrţaja ili slušali druge koji ĉitaju iz njih...
U hijerarhiju su bili samo umetnuti novi stupnjevi. IzmeĊu daija i velikih daija bili su
ubaĉeni pokrajinski daiji. Svaki vjernik koji je mogao nositi oruţje, bio je već i vojnik. Za refike,
koji su ih obuĉavali, bila je ustanovljena posebna škola, a za sve ljudstvo izraĊen je novi nastavni
plan. Osim vojniĉkih vještina, morali su uĉiti dogmatiku i povijest ismailizma.
Odsad su fidaiji primali samostalne zadatke koji su odgovarali sposobnostima pojedinaca.
Dţafer je postao stalni brzi glasnik izmeĊu Alamuta i Muzafera u Reju. Naim je novom ljudstvu
predavao dogmatiku, Ibn Tahir povijest i zemljopis, Jusuf i Sulejman uvjeţbavali su nove
uĉenike vojniĉkim vještinama. Svakog jutra vodili su ih iz tvrĊave na visoravan kao što je nekoć
njih vodio Minuĉeher. Lukavi Ubejde postao je voĊa ĉetice izvidnika i uz njihovu pomoć
nadzirao je kretanje sultanove vojske. Kao pomoćnici bili su mu dodijeljeni Abdurahman, Ibn
Vakas, Abdulah i Halfa koji su, ubrzo, poznavali svaku stazu od Kazvina i Reja do Alamuta.
Odmah su razotkrili namjeru emira Arslana Taša koji je razdvojio svoje snage ispred Kazvina i
Reja, kako bi time potpuno odsjekao Alamut od ostalog svijeta i njihove snage zaustavio uz
podnoţje elbruških planina, preko kojih nije bilo nikakvog puta za povlaĉenje.
Zarobljeni Turci, koji su uglavnom svi bili teţe ranjeni, iznenadili su se dobrom
ponašanji prema njima. Zahvaljujući vještim rukama lijeĉnika i njegovih pomoćnika, rane su im
brzo zacjeljivale. Tijekom dana su boravili u svojim sobama, a uveĉer su se rashlaĊivali u
ograĊenom prostoru iza vojarne.
Vidari i vojnici, koji su im donosili hranu i vodu, sve ĉešće su se upuštali s njima u
razgovor. Zarobljenici su zaprepašteno slušali o fidaijima koji su proveli noć u raju i o neĉuvenoj
moći koju je Alah dao Sejiduni. Ĉudili su se nepokolebljivoj vjeri ismailita u pobjedu i raspitivali
su se o uzrocima i dokazima te samosvijesti. Odgovor je uvijek bio isti: Sejiduna je veliki prorok
koji će zavladati islamskim svijetom.
Katkad bi ovaj ili onaj dai, pa i sam Ebu Ali, posjetio zarobljenike. Pitao bi ih pojedinosti
o sultanovoj vojsci, o njihovom odgoju i vjerskom uvjerenju.
Potom im je objašnjavao ismailitsko uĉenje, uz pomoć kojeg je njihov poglavar
namjeravao uspostaviti pravdu i istinu u svijetu. Ubrzo su im time, a još više obzirnošću i dobrim
ponašanjem, poljuljali dotadašnja uvjerenja i u njima pripremali povoljno tlo za primanje
ismailitskog uĉenja.
Hasan je naredio da oni kojima su zbog rana morali odrezati ruku, nogu ili su bili teţe
osakaćeni budu pušteni. Naime, ţelio je da oni priĉaju pripadnicima sultanove vojske o Alamutu,
ismailizmu i tako neprimjetno podrivaju njihovu ĉvrstinu. Napravili su im nosila na devama i
naoruţana pratnja odvela ih je do Kazvina gdje su ih pustili na slobodu.
Dok su prvu noć poslije posjeta vrtovima, zbog umora Sulejman i Jusuf, mirno
prespavali, u predveĉerje sljedećeg dana poĉeo ih je hvatati neki nepoznat nemir. Bili su
razdraţeni, osjećali su da im nešto nedostaje i nisu mogli spavati. Svaki za sebe šetali su
bedemima i naposljetku se tamo sreli.
— Ţedan sam — rekao je Jusuf.
— U Sah-Rudu je dovoljno vode.
— Tu moţeš ti popiti.
— Nisi valjda poţelio vina?
Sulejman se kesio. Jusuf ga je mrko pogledao.
— Rog je već pozivao na spavanje.
— Zašto to meni govoriš? Idi ti.
Sjeli su na bedeme i neko vrijeme šutke slušali huĉanje planinske rijeke.
— Ĉini mi se da bi mi htio nešto reći? — upitao je Sulejman radoznalo i sa sjenkom
podrugljivosti u glasu.
Jusuf je uzvratio pitanjem:
— Zar tebi ništa ne nedostaje?
— Govori otvoreno. Što te muĉi?
— Kao da mi je ţeravica u utrobi. Kuca mi u sljepooĉnicama. Muĉi me uţasna ţeĊ.
— Zašto ti nije do vode?
— Pijem je, pijem, ali ĉini mi se kao da pijem zrak. Uopće mi ne pomaţe.
— Znam. To su te proklete kuglice. Kada bi jednu progutao, smjesta bih bio ponovo
miran.
 — Misliš li da će nas Sejiduna uskoro ponovo poslati u raj?
— Kako da ja to znam? Kada se samo sjetim one noći. obuzima me vrućina od koje se
topim.
Prolazio je straţar s bakljom. Ĉuĉnuli su iza obzida.
— Hajdemo. Ovdje nas ne smiju naći — rekao je Sulejman. Oprezno su se ušuljali u
spavaonicu. Ostali su već spavali. Samo je Ibn Tahir bio nalakćen na svom leţaju. Izgledalo je
kao da nešto osluškuje. Trgnuo se kada ih je ugledao.
— Ti još ne spavaš? — upitao je Sulejman.
— Ne, kao ni vas dvojica.
Svukli su se i legli svaki na svoj leţaj. U sobi je bilo zagušljivo i vruće, a muĉila ih je
paklena ţed.
— Prokleta ĉarolija — promrmljao je Sulejman i s uzdahom se prevalio na drugu stranu.
— Uspomene ti ne daju spavati? — upitao je Ibn Tahir.
— Prohtjelo mi se vina.
— Zar ne mislite cijelu noć zadrijemati? — Jusufov glas bio je osoran.
— Misliš da ćeš ti zaspati?
Sulejman mu se ljutito rugao. Bilo mu je da iskoĉi iz koţe.
Sljedećeg jutra svoj trojici udovi su bili kao od olova...
Ebu Surake je svakom od fidaija dodijelio njegov djelokrug. Za nekoliko dana preselili su
se u nova logorišta na dnu jedne od dviju prednjih kula. U njihovu raniju spavaonicu došli su
novaci.
Sada ih je bilo po nekoliko u jednoj sobi. Jusuf je dijelio prostoriju s Ubejdeom i Ibn
Vakasom, a Ibn Tahir s Dţaferom, Sulejmanom i Naimom.
Ibn Tahir je svakoga jutra s dubokom sjetom u srcu odlazio u školu. Gledao je novake -
nije li još juĉer bio i sam jedan od njih? - i boljelo ga je što je sve to već bilo tako daleko iza
njega, i više nije mogao biti kakvi su oni. IzmeĊu njega i njih dizao se nepremostiv zid. S tuţnim
smiješkom slušao je njihovo bezbriţno ĉavrljanje. »Kada bi znali!«, pomislio je.
Noći bez sna ubrzo su mu ispile svjeţinu obraza. Lice mu je upalo, a oĉi su odsutno i
mraĉno zurile ispred ĉeta.
— Ibn Tahir je jedan od onih koji su bili u raju — šaputali su vojnici kada su ga ugledali.
Juĉer još jedva primjetan uĉenik, a danas već silan junak na spomen ĉijeg imena su drhtala mlada
srca. Nekoć je ţelio biti tako poznat, a sada mu je bilo svejedno. Katkad su ga zadivljeni pogledi
ĉak uznemirivali. Ţelio je biti što dalje od svih ljudi, ţelio je samoću u kojoj bi bio sam sa svojim
mislima, sa svojom Mirjam.
Da, Mirjam je bila velika tajna koja ga je odvajala od svih tih novaka, a i od njegovih
prijatelja. Koliko puta je sanjao o njoj, ako mu se posrećilo da sklopi oĉi. Imao je osjećaj da je
stalno prisutna i zato mu je smetalo svako društvo. Ponekad, kada je bio sam, zatvarao je oĉi.
Nalazio bi se u paviljonu, kao one noći, i Mirjam se nadnosila nad njega. Vidio ju je tako ţivo,
razaznavao sasvim toĉno sve pojedinosti oko nje i proţivljavao paklene muke što je nije mogao
dotaknuti. Zaista, nije ništa manje patio od nesretnog Ferhada kojeg je Husrev Perviz odvojio od
Sirin. Više puta obuzimao ga je strah da će poludjeti...
Sulejman i Jusuf nalazili su danju utjehu u svojoj slavi. Rano ujutro odjahali bi na ĉelu
svoje ĉete iz zamka dok su ih na putu pratili pogledi puni divljenja.
Ali njihova razdraţenost, izazvana besanim noćima, ĉesto je nalazila oduška upravo kod
uĉenika. Jusuf je urlao kao lav kada nije išlo onako kako je on htio, ali uĉenici su ubrzo shvatili
da su Sulejmanovi oštri, prigušeni izljevi bili mnogo opasniji. Ĉesto se neumoljivo rugao
njihovim greškama. Njegov podsmijeh djelovao je poput udaraca biĉem. Jusuf je bio dareţljiv u
objašnjenjima. Volio je kada su ga pitali i kada im je, potom, mogao tumaĉiti. Zadovoljavalo ga
je što su pokazivali strah i poštovanje izlazeći pred njega, ali postaviti Sulejmanu pitanje bilo je
isto što i riskirati strahovit šamar.
Takvi su bili danju, no kako se pribliţavala veĉer, obuzimala ih je tjeskoba i strah. Znali
su da opet neće gotovo cijele noći sklopiti oka.
Jednom je Sulejman rekao Jusufu i Ibn Tahiru:
— Ovako više ne mogu izdrţati. Javit ću se Sejiduni.
— Jesi li poludio?
Jusuf je bio sav prestrašen.
— To ne ide, Sulejmane — odgovorio je Ibn Tahir. — Moraš se strpjeti, kao što to
moramo i nas dvojica.
Sulejman je planuo.
— Pa nisam od drveta! Idem k njemu i sve ću mu reći. Ili neka mi da neki zadatak kako
bih otišao ponovo u raj, ili ću se sam zadaviti.
Oĉi su mu sijevale kao u zvijeri. Kolutao je njima tako da su se vidjele bjelooĉnice i
bijesno je škripao zubima.
Sljedećeg jutra molio je Ebu Suraku da ga pusti kod Ebu Alija.
— Što ćeš kod njega?
— Moram govoriti s njim.
— O ĉemu? Moţda bi se htio poţaliti?
— To ne. Molit ću ga da mi da zadatak.
— Dobit ćeš ga i ne moleći, kada za to dode vrijeme.
— Ali ja moram govoriti s Ebu Alijem.
Ebu Surake je u njegovim oĉima primijetio luĊaĉki sjaj.
— Neka sami kušaju kašu koju su skuhali — mislio je.
— Budući da tako uporno moliš, preporuĉit ću te velikom daiju. Kada je ĉuo da Sulejman
ţeli govoriti s njim, Ebu Alija obuze nekakvanelagoda.
— Priĉekaj — zapovjedio je Ebu Suraki. Otišao je Hasanu i pitao ga za savjet.
— Porazgovaraj s njim — rekao je Hasan. — Potom me dodi izvijestiti. Moţda ćemo
saznati nešto zanimljivo.
Ebu Ali je ĉekao Sulejmana u velikoj zbornici. Bili su sami u ogromnoj prostoriji.
— Što ti leţi na srcu, moj Sulejmane, pa ţeliš govoriti sa mnom? Sulejman je oborio
pogled.
— Htio sam te moliti, ĉasni veliki dai, da me odvedeš Sejiduni. Ebu Ali se vidno
zapanjio.
— Što ti pada na pamet? Sejiduna radi od jutra do mraka za naše dobro. Zar bi mu htio
krasti vrijeme? Ja sam njegov namjesnik i sve što si namjeravao reći njemu reci sada meni.
— Teško je... Samo on ima lijek za mene.
— Samo govori. Reći ću mu.
— Ovako više ne mogu izdrţati. Hoću zadatak koji će mi opet otvoriti vrata raja.
Ebu Ali je nehotice ustuknuo korak. Za trenutak je uhvatio Sulejmanov pogled. Pekao je
kao vatra.
— Lud si, Sulejmane. Znaš li da je to što zahtijevaš gotovo pobuna? A za pobunu je
predviĊena smrtna kazna.
— Bolje je i umrijeti nego dalje ovako trpjeti. Sulejman je to promrmljao, ali Ebu Ali ga
je razumio.
— Hajde sad. Mislit ću na tebe. Moţda te ĉeka spas i prije nego što oĉekuješ. Kada se
Ebu Ali vratio, Hasan ga je upitno pogledao.
— Hoće zadatak kako bi ponovo došao u raj. Kaţe da ne moţe više izdrţati.
Hasan se nasmiješio.
— Nisam se prevario — rekao je. — Otrov i vrtovi djeluju. Ubrzo će doći vrijeme za
posljednju kušnju.
Sulejmanu se jedne noći od prevelike tuge pomraĉio um. Ustao je, prišao Naimovoj
postelji i sjeo na nju. Naim se probudio i ugledao sjenu koja je sjedila pokraj njegovih nogu. Po
silueti je prepoznao Sulejmana. Prepao se.
— Što ti je, Sulejmane?
Sulejman nije odgovarao. Netremice je buljio u njega, a iz polutame je sijalo njegovo
blijedo, upalo lice. Naim ga je uţasnuto motrio. Sulejman je naglom kretnjom povukao pokrivaĉ
s njega.
— Pokaţi grudi!
Naim se ukoĉio od straha, a Sulejman ga je zgrabio za grudi.
— O, Halima, Halima! — zajeĉao je.
— Upomoć!
Naimov strašan krik se razlijegao kroz noć. Na hodniku su odjeknuli koraci straţe.
Sulejman se razbudio.
— Tako mi Alaha! Zadavit ću te ako me izdaš. Sanjao si! Brzo se uvukao u svoju
postelju. Straţar je ušao.
— Jesi li ti kriknuo, Naime?
— Jesam. Nešto sam strašno sanjao. Vojnik je otišao.
Naim je ustao i povukao pokrivaĉ s postelje.
— Zašto odlaziš?
Sulejman ga je probo pogledom.
— Bojim te se, Sulejmane.
— Budalo! Smjesta lezi u svoju postelju i zaspi. I je ţelim spavati. Sljedećeg jutra Naim
je molio Ebu Suraku da mu dodijeli drugu spavaonicu, jer ne ţeli više spavati sa Sulejmanom u
istoj sobi.
— Zašto nećeš?
Naim je slegnuo ramenima. Njegovo lice bilo je blijedo i sasvim sićušno. Ebu Surake nije
dalje ispitivao. »Bit će bolje da što manje znam o tim stvarima«, mislio je. Udovoljio je njegovoj
molbi i poslao Sulejmanu Abdurahmana.
MeĊu ostalim fidaijama zapoĉelo je natjecanje tko će bolje izvršiti dobiveni zadatak.
Ubejde se vratio iz Rudbara gdje je odnio ukaz za Buzurg Umidova namjesnika Ibn Ismaila,
vojnog zapovjednika utvrĊenja kojeg je Hasan sada imenovao i pokrajinskim daijem. Sa sobom
je donio i detaljan izvještaj o kretanju vojske emira ArslanaTaša, koja je logorovala pred
Kazvinom i pred Rejem. Ibn Vakas je bio u Kazvinu u stalnom kontaktu s emirovim
ljudstvom,Halfa s onim iz Reja. Mnogi vanjski ismailiti obavještavali su ih o svim pojedinostima
protivniĉkih snaga.
Sve je ukazivalo na to kako se emiru nije naroĉito ţurilo da dode pred Alamut. Lijepi
Perzijanac imao je uza se cijeli harem ţena. Pozivao je mjesne moćnike na vesele gozbe ili se
sam odazivao na one koje su ovi prireĊivali. Pio je sa svojim ĉasnicima, naslaĊivao se mnoštvom
pjevaĉica i plesaĉica, a vojska se prilagodila tom sporom pohodu. Podĉasnici i vojnici
organizirali su na svoju ruku pljaĉke na sve strane, uzimali su i otimali sve što su vidjeli dok ih je
narod proklinjao, a s njima i sultana i velikog vezira koji su ih poslali.
Sa sljedećeg zadatka Ubejde je donio još radosnije vijesti. OsloboĊeni zarobljenici priĉali
su emirovom ljudstvu o ĉudesnom ţivotu ismailita u tvrĊavi Alamut i o njihovom svemogućem
poglavaru, koji ima moć svoje vjernike slati u raj. Vojnici, već odavno nezadovoljni
besposliĉarenjem, sa zanimanjem su slušali a uveĉer razgovarali o tim stvarima. Mnogi su se
zagrijali za ismailitsko uĉenje, i nisu to krili. Prema Alamutu, gdje je vladao »poglavar s
planine« ili »starac s planine«, tjerala ih je samo radoznalost. Sada su se ismailitske izvidnice
usuĊivale sasvim otvoreno ići meĊu emirove ljude. Pretresali su s njima vjerska i politiĉka
pitanja vatreno im dokazujući da jedino njihov poglavar propovijeda pravo uĉenje. I oni koji im
nisu vjerovali, ili koji su im se ĉak rugali, dopuštali su da nesmetano dolaze i odlaze. Što moţe
tvrĊavica sa šaĉicom ljudi protiv vojske od trideset tisuća glava koju je protiv nje poslao
gospodar ĉitavog Irana? Tako su izvidnice mogle javljati u Alamut da je obruĉ emirovih ĉeta
olabavljen i da se neprijateljska vojska nalazi pred rasulom.
Kada je Ebu Ali došao s tim vijestima Hasanu, ovaj je rekao:
— Uzdrmanost u vojsci naših protivnika posljedica je dviju ĉinjenica: poraza turske
konjice i našeg uspjelog pokusa s rajem. Prva je prinudila emira na veću opreznost i na marš u
zbijenim redovima koji sada ovisi o brzini kretanja prtljaţnih kola. MeĊutim, dok se uĉinak tog
poraza iz dana u dan sve više smanjuje - jer on sam tjera na zaborav - vijest o ĉudu se vidljivim i
nevidljivim putevima sve više širi medu obiĉnim vojnicima. Da, takve bajke najbolja su hrana
ljudskoj mašti.
Poslije posjeta fidaija i ţivot u vrtovima se priliĉno promijenio. Djevojke koje su ranije
bile u haremima budile su stare uspomene. UsporeĊivale su ih s nedavnim dogaĊajima, a one
koje su bile za vrijeme posjeta mladića uskraćene, hvalile su se svojim prijašnjim iskustvima.
Druge su, opet, hvalile posljednju ljubavnu noć. Tako su nastajale ĉarke i prepirke i sve ih je
hvatala neka posebna razdraţljivost. Sada su gotovo iskljuĉivo samo prele, šile, bavile se ruĉnim
radom i kućanskim poslovima pa su se tako razgovori razvlaĉili od jutra do mraka.
Ĉesto su nagaĊale i o tome hoće li sljedeći put u vrtove ponovo doći isti posjetioci.
Mnogima je bilo svejedno ili su ĉak ţeljele promjenu ukoliko ih, pri posljednjem posjetu,
ljubavnici nisu zadovoljili dovoljnom paţnjom. Nadale su se da sljedeći put neće biti
zanemarene. Većina je bila mišljenja da će im Hasan poslati nove ljude. Ĉak se i Zulejha, koja je
prvih dana neutješno plakala za Jusufom, polako pomirila s tom mišlju. Samo Halima nije mogla
i nije htjela razumjeti da se moţda više nikada neće vidjeti sa Sulejmanom.
Njeno stanje zabrinjavalo je Mirjam. Za nekoliko dana smršavili su njeni punašni
obrašĉići, oĉi su joj crvenjele od plaĉa i nesanice, a oko oĉiju pojavili su se tamni podoĉnjaci.
Tješila ju je koliko je mogla.
No, ni njoj samoj nije bilo lako jer je neprestano strepila za Ibn Tahirovu sudbinu. Ĉekala
je kada će je Hasan ponovo pozvati na razgovor, ali njega kao za inat nije bilo. Prema Ibn Tahiru
osjećala je nekakvu, gotovo materinsku brigu, i ĉinilo joj se da je osobno odgovorna za njegovu i
Haliminu sudbinu.
Mjesec dana poslije pobjede nad sultanovim predstraţama, odred Muzaferovih ljudi
doveo je u Alamut glasnika kojeg je Hasanu poslao novi veliki vezir i sultanijin tajnik
Tadţulmulk.
Hasan ga je odmah primio. Glasnik mu je rekao da je vijest o porazu predstraţa emirove
vojske stigla sultana na putu za Bagdad, u blizini Nihavenda, a istodobno s tom novošću stigao je
za njim i smijenjeni veliki vezir. Sultan se strahovito razgnjevio. Već je izdao ukaz da je emir
Arslan Taš smijenjen i da mora doći pred njega da se opravda. Nizamulmulk ga je uvjerio da je
za sve kriv novi veliki vezir, koji je, zajedno sa sultanijom, tajni saveznik ismailita. Sporazumjeli
su se i sultan je ponovo imenovao Nizamulmulka za svog vezira, no sultanija uporno zahtijeva da
na tom mjestu ostane Tadţulmulk. Nizam se sada ulogorio kod Nihavenda i tu skuplja ĉete kako
bi udario protiv Isfahana, zbacio svog takmaca i uspostavio svoj i sultanov ugled. Emiru Arslanu
Tašu poslao je nareĊenje da najkasnije za mjesec dana osvoji i razori Alamut, inaĉe će ga
optuţiti za izdaju drţave. Sliĉnu zapovijed izdao je i Kizil Sariku, koji još uvijek uzalud opsjeda
tvrĊavu Zur Gumbadan u Huzistanu. To mu, pod zakletvom, javljaju sultanija i njen vezir te ga
mole da im u toj nevolji pruţi pomoć i potporu.
Hasan je glasniku odgovorio ovako:
— Najprije svojim gospodarima isporuĉi moj pozdrav, a onda im kaţi da sam se jako
zaĉudio kada su, nedavno, prekršili svoje obećanje. Sada su u nevolji i opet se obraćaju meni. Ja
ću im, iako su prekršili rijeĉ, još jedanputpriskoĉiti u pomoć. Reci im da ubuduće dobro razmisle
prije nego što me ponovo razoĉaraju, a kao upozoravajući primjer neka uzmu moj skorašnji
obraĉun s njihovim i mojim neprijateljem.
Otpustio ga je i naredio da ga kraljevski ugoste i daruju.
— Sada je došao odluĉujući trenutak — rekao je potom velikim daijima. Izgledao je
neobiĉno miran, onako kako izgleda ĉovjek koji je u sebi donio nepokolebljivu odluku.
— Dakle, Nizamulmulk je opet na kormilu. To znaĉi da će prema nama biti neumoljiv i
da će napraviti sve da nas šatre i uništi. Zato ne smijemo gubiti vrijeme.
Veliki daiji su ga upitno pogledali. — Dakle, što namjeravaš?
— Jednom zauvijek uništiti svog smrtnog neprijatelja.
Svoj nemir, svoju ţudnju i sve ponore u svojoj duši Ibn Tahir je tih dana pretvarao u
pjesme. Pisao ih je na komadićima pergamenta koje je briţljivo ĉuvao od oĉiju drugih. U
stalnom popravljanju pojedinih stihova našao je bar nešto utjehe za sve teškoće i muke svog srca.
S izgovorom da priprema zadatke za uĉenike, povukao se u svoju sobu i tamo pisao stihove, ili
se predavao samoći i sanjarenju.
U svojim je pjesmama ovako govorio:
»Ranije bijaše duša moja
Puna uĉenja svetih o Proroku,
O Sejiduni, Aliju i Ismailu,koji je bio glasnik i predak onoga koji će doći.
Sada samo lik Tvoj, Mirjam,
Srcem vlada, dušu ispunjava.
Tvoj glas tajanstveni i osmijeh ĉarobni,
Usana crvenih dah Tvoj, bjelina grudi;
Ruke prekrasne, stas vitki;
Tvoj duh sveznajući, mudri um stran ţenskoj prirodi;
A tek oĉi! Oĉi te tamne, krasne,
Koje poput dva jezera, beskrajno duboka,
Sjaje pod ĉelom, mramornom planinom.
U njima ja se zrcalim i svijet cijeli.
Svekoliki svijet! Gdje je sad još prostora
Za Alija, Ismaila i Proroka?!
Ti si meni sad Ali, Ismail i Prorok;
Moja si ţudnja, moja vjera i moj Alah,
Ti si vlast nad duhom, mišlju i srcem.
Ti si moj svijet, moj raj, moj Alah!«
***
»Kada u mislima gledam, Mirjam, Tvoje lice,
Ĉudna sumnja ispunjava mi srce.
Jesi li ti biće kao ja i meni sliĉni,
Koje misli, osjeća, hoće kao mi, obiĉni?
Tvoj ugriz pod srcem treba li to da potvrĊuje?
A ako privid si samo, bez kosti i mesa,
Koji mi je u snu doĉarala prije misli
Tajna mudrost Sejidune,
Kako onda da se spasim zablude
Da volim zrak, dah vjetra, paru otrovnu?
O, bezboţne li misli! Svetac - opsjenar!
Tko da razmrsi tajnu zamršenu?«
***
»O, ja, nesretni Ferhad! Već odvojen sam
Od drage Sirin! Tko si ti, gospodaru moćni,
Što sad si postavio granicu izmeĊu mene i nje?
Jesi li ti Mehdi, Prorok, moţda Alah?
Da u stijenje usijecam, od ljubavi lud, lik njen?
Ili da sjekirom, od ţudnje poludio, rascijepim srce svoje?
Tko ti je, Sejiduna, dao moć
Da ţivima vrata raja otkljuĉavaš?
Moţeš li i ti u njega ući?
Poznaješ li Mirjam? (Luda ljubomora!)
Jesi li upućen u tajna znanja,
U znanja starih naših ĉarobnjaka
Koje je Prorok prognao meĊu demone
U pakao usred Demavenda?
A Mirjam, taj moj mjeseĉev zraĉak,
Bila bi tada uvarak gnusniod crnih maza i tvojom ĉarolijom naĉinjen?
Ne, ne. Još uvijek u planini
Demoni spu zatvoreni. Samo um se brani
Ĉudo priznati. Slatko ĉudo!«
»Zašto mi put, koji k Mirjam vodi, Ne pokaţeš, o, Sejiduno,
Spojitelju dobri i razdvojitelju okrutni?
Ako smrt je otkupnina da drugi put
Budem s njom, samo naredi,
I s kamene hridi bacit ću se u bezdan.
Moj smiješak svjedoĉit će koliko je volim.
Trebam li noţ u srce zariti svoje
Kako bih vjeĉno ţivio kraj drage Mirjam?
Samo reci. Moţda kroz vatru
Da idem medu demone? Samo ne više odlaganja,
Ne više nesnosnih muka razdvojenosti
Koja me kao Adema od raja odvaja!
 K Mirjam me vrati! K njoj me odvedi
Prije nego što srce od teške ţudnje pukne.«
Naveĉer je Hasan naredio da zovnu Ibn Tahira k njemu:
— Je li sad tvoja vjera ĉvrsta?
— Ĉvrsta je, Sejiduna.
— Vjeruješ li da, kada hoću, mogu otvoriti vrata u raj?
— Vjerujem, Sejiduna.
Bili su sami u sobi i Hasan je paţljivo promatrao Ibn Tahira. Kolika promjena od one
veĉeri kada ga je poslao u vrtove? Smršavio je, obrazi mu upali, a oĉi duboko usaĊene. Iz njih je
izbijala grozniĉava, bolna vatra. Znao je: njegov stroj djeluje strašnom pouzdanošću.
— Ţeliš li zasluţiti vjeĉne radosti?
Ibn Tahir je zadrhtao i molećivo pogledao Hasana.
— O... Sejiduna!
Hasan je oborio pogled: nešto mu je stegnulo srce i sada je bio potpuno svjestan zašto se
uvijek opirao pobliţem upoznavanju s fidaijima.
— Nisam ti uzalud otvorio vrata raja. Htio sam da tvoja vjera bude ĉvrsta i da uvijek
budeš svjestan što te ĉeka kada izvršiš dobiveni zadatak... Znaš li tko je el-Gazali?
— Sigurno misliš na onoga sufija, Sejiduna?
— Da. Onoga koji je u knjizi »Pobijanje dubokoumnih« ruţno napao naše uĉenje. Prije
više od godinu dana veliki vezir ga je postavio za uĉitelja visoke škole u Bagdadu. Tvoj je
zadatak da se napraviš njegovim uĉenikom. Evo ti dajem njegovo djelo »O, dijete!«. Kratko je, a
ti si bistroga uma i za jednu noć moći ćeš ga proĉitati i prouĉiti. Sutra ujutro doĊi mi ponovo.
Sada si u mojoj osobnoj sluţbi i nikome ni rijeĉi o ovome. Jesi li me razumio?
— Razumio sam te, Sejiduna.
Otpustio ga je. Sav uzbuĊen i napola lud od sreće Ibn Tahir je napustio njegovu sobu.
Na stubištu je sreo Ebu Alija i Buzurg Umida koje su, zadihani i crveni od uzrujanosti,
vukli za sobom nekog ĉovjeka. Vidjelo se da je prevalio teţak i naporan put. Bio je prašnjav od
glave do pete, potoci znoja ostavljali su mu duboke tragove na blatnjavom licu i teško je hroptao.
Ibn Tahir se stisnuo uz zid kako bi pustio tu trojicu da proĊu. Nešto mu je govorilo da se
Alamutu primiĉu veliki i teški dani.
Straţar je odgrnuo ulazna vrata i pustio ĉovjeka u pratnji velikih daija k Hasanu.
— Glasnik iz Huzistana — dahćući je izustio Ebu Ali. — Iz Zur Gumbadana...
— Što se dogodilo?
Hasan se s mukom svladavao. S lica došljaka odmah je naslutio lošu vijest. Glasnik se
srušio pred njim na koljena.
— O, gospodaru! Husein Alkeini je mrtav. Ubijen! Hasan je problijedio poput mrtvaca.
— Tko je krivac?
— Oprosti, Sejiduna! Husein, tvoj sin.
Hasan se stresao kao da ga je grom pogodio. Zamahao je rukama kao da se hvata za nešto
nevidljivo, zaljuljao se, polukruţno zavrtio i tresnuo na pod poput podrezanog stabla.
 15.

Sin vrhovnog poglavara ubio je huzistanskog daija! Cijeli Alamut je sljedećeg dana
govorio o tome. Nitko nije toĉno znao kako se vijest raširila. Glasnik ju je prvo povjerio velikim
daijima koji su ga smjesta odveli Hasanu. Moţda je doprla do uha nekom od daija koji su tada
stajali u blizini, moţda su je sami veliki daiji usput nekom odali, no svi su za nju znali i bilo bi
besmisleno na ikoji naĉin kriti je od vjernika.
Ibn Tahir je morao dugo ĉekati da ga Hasan primi. Vrhovni poglavar htio je znati sve
pojedinosti o ubojstvu i zato je detaljno ispitivao glasnika.
— Golub je donio tvoje nareĊenje u Zur Gumbadan, Sejiduna. Tada nas je Kizil Sarik
već tjedan dana opkoljavao. Porušio je sva manja utvrĊenja i onda se ulogorio s dvadeset tisuća
ljudi pred našom tvrĊavom. Ponudio nam je slobodan odlazak, ali veliki dai je to odbio. No
Husein, tvoj sin, traţio je od njega da preda tvrĊavu. Zato te je Alkeini molio da narediš što
uĉiniti s njim, a ti si zapovjedio da ga bace u okove. To mu je Alkeini poruĉio i zahtijevao da se
sam preda, no Husein je podivljao od bijesa. »Ocu si me izdao, pseto!«, zaurlao je na njega,
isukao je sablju i zaklao našeg zapovjednika.
— Što ste uĉinili s ubojicom?
— Okovali smo ga i zatvorili u podrum. Seik Abdulmalik Ben Ataš preuzeo je
zapovjedništvo nad tvrĊavom.
— Kakvo je stanje u njoj?
— Teško, gospodaru. Vode je malo, a vjernicima je poĉelo ponestajati i hrane. U tvrĊavi
ih je više od tri tisuće. Sav narod u Huzistanu je s nama, ali prokleti Kizil Sarik je okrutan i boje
ga se. Ne moţemo raĉunati na njihovu pomoć.
Hasan ga je otpustio.
Sada je ponovo bio pouzdan i sabran.
— Što namjeravaš sa sinom, Ibn Sabaše? — upitao je Buzurg Umid.
— Bit će mu suĊeno po našim zakonima. Otpustio je velike daije i rekao da mu pozovu
Ibn Tahira.
— Kako je s Gazalijem?
— Gotovo cijelu noć sam se, Sejiduna, bavio njime.
— Dobro. Je li ti poznato što se dogodilo u Huzistanu?
Ibn Tahir ga je pogledao. Vidio je nove bore na njegovu licu.
— Poznato mi je, Sejiduna.
— Što bi uĉinio da si na mom mjestu?
Ibn Tahir ga je pogledao jasnim, bistrim pogledom.
— Uĉinio bih onako kako je predviĊeno zakonom.
— Ti si pravi... Znaš li tko je bio Iblis?
— Iblis je zao duh koji je zaveo prve ljude.
— Iblis je i više od toga. Iblis je otpadnik od svog gospodara i njegov zakleti neprijatelj.
Ibn Tahir je potvrdno klimnuo glavom.
— Onaj tko je otpadnik od pravog uĉenja i njegov neprijatelj, Iblisov je srodnik. Jer
pravo uĉenje Alahovo je uĉenje. A samo je jedno pravo.
— Da, ismailitsko.
— Dobro si rekao. A znaš li nekog tko je otpao od našeg uĉenja i postao njegov zakleti
neprijatelj?
Ibn Tahir mu je pogledao u oĉi kako bi pogodio njegovu misao.
— Moţda misliš na velikog vezira?
— Da, na onog koji je ubio tvog djeda zato što je priznavao naše uĉenje. On je naš Iblis,
naš zao duh. A ti ćeš biti naš arhandeo i osvetnik svog djeda. Pripremi svoj maĉ!
Ibn Tahir je stisnuo šake. Pred Hasanom je stajao uspravan kao ĉempres.
— Maĉ je spreman, Sejiduna.
— Poznaješ li put od Reja do Bagdada?
— Poznajem. Porijeklom sam iz grada Save koji leţi pokraj njega.
— Dakle, slušaj. Spremit ćeš se na put. Otići ćeš u Rej, pa odatle kroz Savu i Hemezan
do Nihavenda. Kloni se oĉeva doma jer cijelim putem moraš misliti samo na to kako ćeš postići
svoj cilj. Svuda osluškuj i propituj gdje je veliki vezir i što namjerava. Primio sam poruku da
sakuplja u Nihavendu veliku vojsku protiv nas i protiv svog takmaca u Isfahanu, Tadţulmulka.
Pratiš li sve što ti govorim? El-Gazali je njegov prijatelj, a ti ćeš odsada biti Gazalijev uĉenik
Osman koji mu donosi molbu svog uĉitelja. Zato ponesi sa sobom i njegovu knjigu. Evo ti dajem
crnu odjeću sunitskih uĉenika, ovu vrećicu s novcem za put i ovo pismo za velikog vezira. Peĉat,
koji vidiš na njemu, otvorit će ti put do njega.
Ibn Tahir je uzeo crnu odjeću iz njegovih ruku i razgledao je s radosnim uzbuĊenjem.
Vrećicu je stavio za pojas, a pismo pod halju.
— Od Hakima si nauĉio kako ti se valja ponašati pred velikim vezirom. Kada odjašeš iz
Alamuta, ponijet ćeš, u vreći, sa sobom sve što ti budem dao. Izvan tvrĊave ćeš se, na skrivenom
mjestu, preodjenuti i ostaviti sve što bi te moglo odati. Znam Nizamulmulka. Kada ĉuje da te
šalje el-Gazali, primit će te s radošću. Sada dobro slušaj! U onom zapeĉaćenom pismu skriven je
dug, oštar noţić. Potajno ćeš ga izvući iz omota prije nego ga predaš veziru i, dok vezir bude
otvarao pismo, ti ćeš mu snaţno zariti oštricu u vrat: ugledaš li samo kap krvi, znaj da si uspio.
MeĊutim, pazi da se prije sam ne raniš jer oštrica bodeţa umoĉena je u strašan otrov. Ako bi se
samo ogrebao njome, ne bi mogao izvršiti postavljen zadatak i za tebe bi raj, u koji toliko ţeliš,
zauvijek bio izgubljen.
Ibn Tahir ga je slušao blijed, a oĉi su mu sjajile.
— A... što da radim poslije toga? Hasan ga je kratko, odsjeĉno pogledao.
— Poslije toga... poslije toga se predaj Alahu. Bit će ti otvorena vrata u raj i više ti ga
nitko neće moći uzeti. Meki jastuci su rasporeĊeni po tepisima, a na njima te oĉekuje Mirjam
okruţena svojim i tvojim sluškinjama. Pogineš li, past ćeš pravo u njen zagrljaj. Jesi li me
razumio?
— Razumio sam te, Sejiduna.
Sagnuo se i brzo poljubio Hasanovu ruku. Hasan je zadrhtao, no Ibn Tahir je bio odveć
zabavljen sobom da bi to primijetio. Potom je poglavar odgrnuo policu i s nje uzeo zlatnu
kutijicu koju je Ibn Tahir već poznavao. Otvorio ju je i iz nje, na komad platna, istresao nekoliko
kuglica.
— Jedna za svaku veĉer. Sve više ćeš se pribliţavati raju. Pazi da posljednju saĉuvaš za
onaj tren kada budeš morao stupiti pred vezira. Paţljivo ih spremi, jer one su kljuĉ koji će ti
otkljuĉati vrata raja.
Stavio mu je ruke na ramena.
— Sada kreni na put, sine moj.
Ibn Tahir ga je napustio zbunjen, blijed, ponosan i neobiĉno ganut. Hasan je gledao za
njim sve dok nije nestao iza zavjese, a potom se uhvatio za srce. Nedostajalo mu je zraka.
Poţurio je na vrh kule i poĉeo duboko disati.
— Bit će još vremena — rekao je samome sebi. — Sada bi bilo dobro umrijeti —
pomislio je. Samo ĉvrsta odluka da se baci preko nadzida i svemu bi bio kraj. Ali, gdje bi se
potom probudio?
Tom stanju bio je nevjerojatno blizu sinoć, kada je saznao za ubojstvo Alkeinija. Velikim
daijima trebalo je mnogo vremena da ga vrate iz nesvijesti.
Kada se probudio, prva misao mu je bila da je umro i da se sada našao u nekom drugom
svijetu. Spopao ga je strašan strah. »Dakle, ipak poslije smrti ima još nešto«, rekao je sebi. U tom
trenu zgrozio se nad svojim ţivotom. Shvatio je da je sve što je radio bilo tako kao da je poslije
smrti samo veliko ništa. Tek glas dvojice njegovih prijatelja prizvao ga je u stvarnost.
Brzo je ponovo bio pri snazi. Hvala Alahu, slabost je prošla. Otpustio je velike daije.
Husein Alkeini, njegova desna ruka, mrtav! Ubio ga je njegov vlastiti sin! Zakon će biti
neumoljivo primijenjen. Ibn Tahir je morao na put. U pismu je napisao nekoliko rijeĉi i zapeĉatio
ga. Uzeo je oštar, šiljat bodeţ, koji je bio sasvim nalik na pisaljku i umoĉio ga u otrov a onda
ostavio da se suši. Zatim se bacio na leţaj i zaspao kao mrtav.
Daiji i ostali poglavari ţuĉno su raspravljali o huzistanskom ubojstvu. Što li će uĉiniti
Hasan? Hoće li se stvarno drţati zakona? Hoće li potpisati presudu vlastitom sinu?
— Teško je Ibn Sabahu — izrekao je svoje mišljenje Abdulmalik. — Husein Alkeini bio
je njegov najbolji pomoćnik, a ubojica je njegov vlastiti sin.
— Zakon je iznad svega — rekao je Ibrahim.
— Ma bjeţi, bjeţi. Vrana vrani oĉi ne vadi. — Grk se nasmijao a Ibrahim ga je
mrzovoljno ošinuo pogledom.
— Njegova odgovornost nije mala.
— Znam, dai Ibrahime. Ali teško mogu i zamisliti da bi otac sina poslao na gubilište.
— Husein je ĉlan ismailitskog bratstva.
— To je istina — kazao je Ebu Surake. — Sam je napisao zakon i sam se uhvatio u
njegovu zamku.
— Lako je nama govoriti — rekao je Minuĉeher. — Ali pred njim je trenutak kada će
morati izreći presudu sinu.
— Lakše ju je izreći sinovima drugih — promrmljao je Grk.
— Lako je drugima dijeliti pravdu — dodao je Ebu Surake.
— Ne bih volio biti u poglavarevoj koţi — rekao je Abdulmalik. — Alkeini mu je bio
više nego sin. Pola svojih uspjeha mora njemu pripisati.
— Otac nije uvijek odgovoran za ono što ĉine njegovi sinovi — rekao je Ibrahim.
— Osudi li sina, reći će: okrutan otac! Ima vlast da izmijeni zakon, ali nije se posluţio
njome.
Tako je kazao Ebu Surake. Grk je dodao:
-— Drugi će mu se smijati. Budala!, reći će. Zar zaista nije mogao pronaći naĉina da
izbjegne zakonu? Ibrahim je rekao:
— Vjernici bi se pobunili kada se zakon ne bi primjenjivao sa svom njegovom strogošću.
Cilj svakog zakona je da bude svevaţeći.
— Poglavar se stvarno nalazi u škripcu — primijetio je Grk. — U najteţem trenutku
izgubio je svog najpouzdanijeg štitonošu. Tko će sada za njega kupiti danak u Huzistanu? Tko će
doĉekivati i pljaĉkati krivovjerniĉke karavane? Moţda mu uistinu ne preostaje drugo nego da
potpuno udovolji zakonu.
Jusuf i Sulejman vratili su se nakon jutarnjeg jahanja s uĉenicima. U dvorištu je
neumoljivo peklo sunce pa su se sklonili u sobu, medu hladne zidove. Leţali su lijeno i
bezvoljno na posteljama, ţvakali suho voće i s vremena na vrijeme razmijenili poneku rijeĉ.
ProbuĊene, a nezadovoljene strasti potpuno su ih obuzele. Glave su im bile teške, oĉi
upale i podlivene krvlju.
Najednom meĊu njih upade Naim.
— Ibn Tahir je bio kod Sejidune. Sprema se na put. Kao da ih je grom pogodio.
— Kuda?
— Tko ti je rekao?
— Vidio sam ga kada je napuštao kulu. Nije me ni primijetio. Kao da je poremetio
pameću. Gledao je izgubljeno i smješkao se, a zatim je naredio vojniku da mu osedla konja.
— U raj se sprema! Sulejman je skoĉio s leţaja.
— Hajdemo, Jusufe, k njemu!
Za to je vrijeme Ibn Tahir briţljivo spremio sve svoje stvari. Uništio je otisak Mirjamina
ugriza, svoje pjesme je zamotao pa ih je, kada je došao Dţafer, predao njemu.
— Saĉuvaj mi ovaj omot dok se ne vratim. Ne bude li me mjesec dana predaj ga Sejiduni.
Dţafer mu je obećao.
U sobu su banuli Sulejman i Jusuf. Naim je ostao kod ulaza.
— Bio si kod Sejidune!
Sulejman je uhvatio Ibn Tahira za ramena i upitno ga pogledao u oĉi.
— Ti to znaš?
— Da, Naim je rekao.
— Onda znaš i što je moja duţnost.
Otresao je njegove ruke sa svojih ramena i uzeo vreću sa stvarima koju mu je predao
Hasan.
Jusuf i Sulejman su ga tuţno gledali. Dţafer je dao znak Naimu pa su njih dvojica izašli
iz sobe.
— Teško mi je, ali moram šutjeti — rekao je Ibn Tahir kada su ostali sami.
— Reci bar to hoćemo li se vratiti u raj. — Sulejmanov glas bio je molećiv i slabašan.
— Strpite se. Ispunjavajte sve što vam Sejiduna naredi, jer on misli na sve nas. Oprostio
se s njima.
— Mi smo fidaiji — još je dodao — odnosno oni koji se ţrtvuju. Vidjeli smo nagradu i
zato nas nije strah smrti.
Rado bi ih još jedanput zagrlio, ali savladao se, mahnuo im na pozdrav i poţurio prema
svom konju.
Bacio se na konja i naredio da spuste most. Rekao je lozinku i straţa ga je pustila iz
tvrĊave. Nasred klanca se još jedanput osvrnuo. Kao i prije nekoliko mjeseci, i sada je ugledao
dvije moćne kule koje su se izdizale nad okolinom. To je Alamut, orlovsko gnijezdo u kojem su
se dogaĊala ĉuda i gdje se kovala sudbina svijeta. Hoće li ga još kad vidjeti? Obuzimala ga je
ĉudna sjeta. Pritom oproštaju bilo mu je pri srcu tako da je zamalo zaplakao.
Na skrovitom mjestu se preodjenuo. Svezao je u vreću sve što nije namjeravao ponijeti sa
sobom, a onda je nju stavio u šupljinu koju je zatrpao kamenjem.
Pogledao se. Da, sada više nije smio biti stari Ibn Tahir. Bio je uĉenik visoke škole u
Bagdadu, Osman — Gazalijev uĉenik. Crne hlaĉe, crn kaput, crna kapa. To je bila boja sunita,
krivovjernika, neprijatelja Ismailovog uĉenja. U širokim rukavima nosio je knjigu i pismo s
bodeţom, a o boku velik mijeh za vodu i punu torbu hrane.
Potjerao je konja prema jugu. Jahao je cijeli dan i pola noći, sve dok je sijao mjesec, a
potom je izmeĊu stijenja potraţio prenoćište. Sljedećeg jutra je s breţuljka ugledao u dolini
veliki logor. Bile su to predstraţe sultanove vojske. Izbjegao ih je i predveĉer stigao u Rej.
U krĉmi, u kojoj je namjeravao prenoćiti, saznao je da emir Arslan Taš namjerava
konaĉno ipak napasti Alamut. Sva vojska je sada krenula prema planinama. Tako je naredio
sultan kako bi sprao sramotu poraza turske konjice. O velikom veziru nije saznao ništa.
Jedva je ĉekao da ode na spavanje. Drhtavim rukama razvezao je zaveţljaj i uzeo iz njega
prvu od kuglica koje mu je Hasan dao za put. Progutao ju je i ĉekao djelovanje.
Opet se pokazala njena tajanstvena moć. Sada više nije osjetio onu slabost kao prvi put.
Mislio je na Mirjam, ali njegovu paţnju privukle su sasvim drugaĉije slike. Pred sobom je vidio
uglate zgrade s visokim kulama. Blistale su zasljepljujućom bjelinom, a potom su se poĉele
rastakati, kao da ih neka nevidljiva ruka razara na njihove sastavne dijelove. Izrasli su novi
gradovi, u ţivim bojama blještala su okrugla kubeta. Osjećao se kao svemogući vladar koji
upravlja svime. Došao je vrhunac, a iza njega umor i san. Sljedećeg jutra probudio se kasno, a
udovi su mu bili kao polomljeni. O, zašto nije došlo do buĊenja kao prvi put!
— Moram dalje. Brzo! — rekao je samome sebi.
Zaobišao je svoj rodni grad. Bilo ga je strah uspomena. Glava mu je bila teška, a sunce je
peklo nesmanjenom ţestinom. Misli su mu bile otupjele, pred sobom je jasno vidio samo cilj i
ono što je bilo s njim u vezi. Imao je samo jednu ţelju: što prije doći do prenoćišta, opruţiti se,
progutati kuglicu i prepustiti se njenoj ĉudesnoj moći.
Pred Hemezanom je sustigao odred naoruţanih jahaĉa. Prikljuĉio se prtljaţnim kolima.
— Odakle, pehlivanu? — upitao ga je podĉasnik.
— Iz Isfahana. Zapravo, poslali su me iz Bagdada s molbom za velikog vezira, ali u
Isfahanu sam saznao da je on krenuo ovim putem za sultanom.
— Traţiš Njegovu Svjetlost, Nizamulmulka? Podĉasnik je odmah pokazao nešto više
poštovanja.
— Da. Imam molbu za njega. U Isfahanu su drugi ljudi.
— Onda samo s nama! Njegova Svjetlost je u Nihavendu, gdje je sada vojni logor. Tamo
se sakupljaju ĉete. Kaţu da je krenuo protiv samog Isfahana.
— U prijestolnici umalo da dopadnem šaka onom drugom. U krĉmi sam sasvim sluĉajno
saznao da se Njegova Svjetlost ţuri negdje drugdje. Nije li došlo do sukoba zbog nekih
krivovjernika?
— Misliš na ismailite? Oni nisu opasni. Posao s njima će obaviti emiri Arslan Taš i Kizil
Sarik. Radi se o vaţnijim stvarima.
Ibn Tahir je pritjerao svog konja sasvim uz njegova.
— Ne znam na kakve vaţnije stvari misliš.
— Govore da se bije ţestoka borba za prestolonasljedstvo. Nizamulmulk hoće da za
sultanova nasljednika bude odreĊen njegov prvorodeni sin Berkijaruk, a sultanija pritišće na
Njegovo Veliĉanstvo da nasljedstvo pripadnenjenom sinu Muhamedu. Vojska i narod su za
Berkijaruka. Vidio sam ga jednom. Pravi ĉovjek, vojnik od glave do pete. A za Muhameda nitko
ne moţe znati kakav će biti. On je tek izašao iz kolijevke.
Do Hemezana Ibn Tahir je saznao sve što se u narodu i medu vojnicima govorilo o
spletkama na dvoru. U gradu je ĉuo da je sultan već otputovao iz Nihavenda dalje prema
Bagdadu. Napustio je podĉasnika s prtljaţnim kolima, prenoćio kao i prethodne veĉeri u krĉmi, a
nakon toga zamijenio konja i odjahao dalje prema Nihavendu.
Sa svih strana drţave pristizale su ĉete u vojni logor kod Nihavenda. Na prostranoj,
suncem spaljenoj stepi bilo je razapeto nekoliko tisuća šatora. Konji, mazge i deve brstili su suhu
travu, jurcali u krdima oko logora, grebli zemlju i bjeţali ispred ĉuvara na konjima. U velikim
štalama bilo je zatvoreno na tisuće goveda, koza i ovaca. Pastiri su ujutro tjerali stada u brda gdje
su pašnjaci još bili zeleni. Odredi vojnika jahali su od sela do sela, sakupljali i plijenili hranu za
stoku i sve što je moglo posluţiti za jelo.
U sredini logora bio je velik, prazan prostor. Tamo su još prije nekoliko dana stajali
sultanovi šatori. O tome je svjedoĉilo utabano tlo i velika zgarišta od vatri koje je palila
vladareva pratnja.
Ondje je bio još samo jedan šator. Velik, raskošan zeleni šator, prebivalište velikog
vezira. Tih posljednjih mjeseci, otkad je došao u sukob sa svojim gospodarom, Nizamulmulk je
popriliĉno ostario. Mada je imao više od sedamdeset, bio je, sve donedavno, iznimno ĉio i
snaţan. Svi su se divili kako je još uvijek ĉvrsto sjedio u sedlu. Više od trideset godina drţao je
uzde drţave u svojim rukama. Otac sadašnjeg vladara, sultan Alp Arslanšah, imenovao ga je
svojim vezirom i zbog toga se nikada nije pokajao. Kada je umirao, preporuĉio je vezira svom
sinu, nasljedniku, a taj mu je, medu ostalim, dao i zvanje Atabeg ili Kraljev otac. Vezir je
uspostavio mir na granicama, drţavu premreţio cestama, zidao gradove, dţamije i škole, odredio
poreze, a sigurnost i blagostanje u zemlji podigao do stupnja za koji ranije nisu znali. Uţivao je
neograniĉeno povjerenje vladara sve dok nije došao u spor s mladom sultanijom oko
prestolonasljedstva. I ranije su ga zavidljivci i protivnici ocrnjivali kod cara, ali sultan ih nije
slušao. Nije zavidio svom veziru na bogatstvu koje je stekao u njegovoj sluţbi, dopustio je i da
Nizamulmulk svojih dvanaest sinova dovede na najviše poloţaje u drţavi. Ali Turkan Hatuni s
vremenom je uspjelo uvjeriti sultana da su vezirove mjere samovoljne, da se ponaša prema
njemu kao prema djetetu i da je bezobzirno iskorištavao svoju vlast. Najoĉitiji dokaz vezirove
samovolje sultan je konaĉno vidio u jednom postupku najstarijeg od njegovih sinova,
Muizudavlu. Preporuĉio mu je da nekog Adila primi u svoju sluţbu, no vezirov sin je to odbio,
jer navodno, ĉovjek nije sposoban za to mjesto. »Zar sam ja u vlastitoj drţavi potpuna nula?!«,
uzviknuo je tada sultan. Smjesta je naredio da vezirov sin bude smijenjen, a na njegovo mjesto
imenovao je upravo tog Adila, kojeg je on odbio. Sve to je vezira duboko pogodilo. Izrekao je
nešto gorkih rijeĉi o nezahvalnosti vladara, a te su rijeĉi dospjele do sultanova uha, tako da se on
još više razljutio. Zaprijetio je da će Nizamu oduzeti divit, te kapicu - znakove vezirskog
poloţaja.
- Rado ću vratiti sultanu divit i kapicu - rekao je ogorĉeno vezir. - Ali mir i blagostanje u
drţavi su moje djelo. Dok je more bilo uzburkano, Njegovo Veliĉanstvo poĉastilo me
povjerenjem, a sada, kada su se valovi smirili i nebo razvedrilo, sluša one koji me kleveću.
Bojim se da će ubrzo uvidjeti kako su divit i kapica u mojim rukama tijesno povezani s krunom
na njegovoj glavi. - Te rijeĉi su sultana još više ozlovoljile, a vezirovo vlastito priznanje da mu je
pogrešno prikazao Hasanove sposobnosti tako je ranilo njegov ponos da ga je, u gnjevu i bijesu,
smijenio.
Sada, kada su se zbog opasnosti koja je prijetila drţavi ponovo izmirili, polako je poĉeo
shvaćati što je najvaţnije. Postavio je sebi dva cilja: srušiti svog takmaca Tadţulmulka i uništiti
njegova saveznika, svog smrtnog neprijatelja Hasana. Kada bi to dvoje postigao, ponovo bi bio
neograniĉeni gospodar ĉitavog Irana.
S poĉetkom je mogao biti zadovoljan. Poraz turske konjice ispred Alamuta, tu neznatnu
ĉarku predstraţa, tako je dobro okrenuo u svoju korist da je njome potkopao sultanovo
povjerenje u Tadţulmulka, jer sultan se dobro sjećao koliko je sultaniji i njenom tajniku bilo
vaţno da se ništa ne poduzima protiv ismailita. Sada ga je vezir uvjerio da treba, ţeli li saĉuvati
ugled, odluĉno nastupiti protiv tih vjerskih otpadnika. Zato je vladar ovlastio vezira za konaĉan
obraĉun s Alamutom. I Nizamu se ĉinilo da je krajnje vrijeme za to. Do njegovih ušiju su takoĊer
doprle bajke o ĉudima u zamku, o fanaticima koji su priĉali da im je Hasan pokazao raj i, premda
je sve te vijesti smatrao besmislicama, ipak nije podcjenjivao njihovo moguće djelovanje na
mase. Jako dobro je znao da one nisu samo lakovjerne, nego da upravo sa strašću traţe i
nasjedaju na priĉe o ĉudima.
Sada mu je vojni logor kod Nihavenda postao privremeni ured i k njemu su, sa svih
strana, dolazili ljudi s molbama i tuţbama. Tadţulmulk je, kada je umjesto Nizama bio imenovan
velikim vezirom, smijenio veliki broj starih sluţbenika i na njihova mjesta postavio svoje
pristalice. Kada su otpušteni saznali da je sultan ponovo vratio svog prijašnjeg vezira, ili su sami
pohitali k njemu, ili, pak, tamo poslali svoje povjerenike s molbom da ih ponovo primi u sluţbu,
jer su, toboţe, zbog svoje odanosti njemu bili maknuti sa svojih mjesta. Nizamulmulk je primao i
obećavao, a istodobno je sakupljao vojsku kako bi prinudio svog suparnika, kojeg je štitila
sultanija, da odstupi.
Jednoga prijepodneva njegov ceremonijar mu je javio da neki Osman, Gazalijev uĉenik,
moli da ga primi. Kako kaţe, šalje ga njegov uĉitelj iz Nizamije u Bagdadu s nekom molbom
koju bi mu htio predati.
Veliki vezir je zavaljen sjedio na gomili jastuka. Pokraj njega bio je pozlaćeni tanjur s
groţĊicama, ušećerenim orasima i drugim izabranim jelima, a on je s vremena na vrijeme pruţao
ruku i prinosio ustima komadić sad ovoga, sad onoga. Iz bakrenog ibrika nalijevao je u ĉašu
medovinu i polako je srkao. Već je bio završio s gomilom molbi i posjeta, njegovi pomoćnici
koji su sjedili s jedne i druge strane, imali su, s pisanjem, pune ruke posla.
— Kako? Kaţeš, Gazalijev uĉenik? Neka uĊe! Neka uĊe!
Tog se dana Ibn Tahir uvjerio da je doći do velikog vezira bilo mnogo lakše nego do
vrhovnog poglavara ismailita. Ispred logora naletio je na straţu. Zapovjedniku je pokazao pismo
s peĉatom visoke škole u Bagdadu i rekao da ga nosi velikom veziru. Uputili su ga prema
zelenom Nizamovom šatoru.
Bio je nevjerojatno miran i sabran. U sebi je ĉuo samo nareĊenje svog poglavara koje je
morao izvršiti. Pred šatorom je progutao kuglicu i potom stu pio u predsoblje.
Straţa ga je zaustavila. Nije mu se sapletao jezik kada je govorio zašto je došao. Još nije
osjećao djelovanje kuglice. Sjetio se raja, i Mirjam, i djetinje se nasmiješio. Sve te dane nije
suviše mislio na nju, a sada je odjednom postao svjestan da ga ona ĉeka kao nagrada za njegovo
djelo. Dakle, morat će uloţiti sve svoje snage da ga dobro obavi.
Straţar mu je odgrnuo ulaz u novu prostoriju. Vezirov šator bio je, zapravo, veliko
zdanje. Odluĉno je kroĉio kroz otvor i ponovo se našao ispred nekoliko naoruţanih ljudi. Jedan
od njih, s posrebrenim buzdovanom na ramenu, bio je posebno lijepo obuĉen. Imao je srebrom i
zlatom vezen kaput, široke crvene hlaĉe i šaren turban s dugim ptiĉjim perom na glavi. Bio je to
vezirov ceremonijar. Oštro je odmjerio došljaka i pitao ga što ţeli.
Ibn Tahir se duboko naklonio, a onda je jasnim glasom rekao tko ga šalje. Pokazao je
pismo i peĉat na njemu. Ceremonijar je dao znak vojniku koji je opipao pridošlicu po cijelom
tijelu i našao samo Gazalijevu knjigu i vrećicu s novcem.
— Takav je kod nas obiĉaj — rekao je ceremonijar ispriĉavajući se. Potom je otišao iza
zastora, k veziru, da ga obavijesti o dolasku posjetioca.
To su za Ibn Tahira bili trenuci najveće napetosti. Otrov u njegovom tijelu poĉeo je
djelovati. Zaĉuo je glasove, osluškivao ih i poĉeo je osjećati neobiĉnu grozniĉavost. Ĉinilo mu se
da ĉuje Mirjamin glas.
— O, Alahu! — rekao je u sebi. — Sejiduna je bio u pravu. Već ĉujem rajski šapat oko
sebe. Ceremonijar ga je morao dva puta zovnuti prije nego je ovaj ĉuo i ušao kroz ulaz pokraj
kojeg je vojnik pridrţavao zavjesu. Na jastucima je ugledao krasnog starca. Sve na njemu
odavalo je milostivu uzvišenost. Ibn Tahiru se ĉinilo kao da mu nešto govori, ali njegov glas kao
da je dopirao iz velike daljine.
Duboko se naklonio. Kada se opet podigao, sve je pred njim bilo drugaĉije. — Paviljon u
raju! — uzviknuo je u sebi.
— Smiri se, sine moj — rekao je dubok muški glas. — Dakle, stiţeš od Gazalija.
Sada je ponovo pred sobom ugledao velikog vezira koji mu se ljubazno smiješio kako bi
ga oslobodio zbunjenosti, vjerujući da je ona uzrok njegovu ĉudnom ponašanju.
Ibn Tahir je munjevito postao svjestan svega. — Djelovanje kuglice — pomislio je.
— Da, od Gazalija stiţem, Svjetlosti, s ovim pismom.
Pruţio je starcu pismo i mirno izvukao iz njega naoštrenu pisaljku. To je uĉinio s takvom
sigurnošću da nitko od prisutnih nije obratio paţnju na taj njegov ĉin.
Vezir je otpeĉatio omot i otvorio pismo.
— Što radi u Bagdadu moj uĉeni prijatelj? — upitao je.
Ibn Tahir se naglo sagnuo i zario mu noţić ispod brade u grlo. Vezir je bio tako
iznenaĊen da u prvi mah uopće nije osjetio bol. Samo je širom otvorio oĉi. Zatim još jedanput
preleti pogledom jedinu reĉenicu u pismu, sve shvati i poĉne zazivati upomoć.
Ibn Tahir je stajao na mjestu kao da su mu i tijelo i duša okamenjeni. Predmeti u odaji
miješali su se s priviĊenjima. Sjetio se Mirjam i poţelio otići k njoj. U udovima je osjećao teški
umor. Najradije bi legao i prepustio se djelovanju kuglice, no jedni su ga već oborili na pod, a
drugi su dotrĉali u sobu i bacili se na njega. Instinktivno se poĉeo braniti. Udarao je oko sebe i
grizao koga god je stigao. Tukli su ga šakama i oruţjem, gazili ga nogama i kidali odjeću s njega.
Najednom je postao svjestan kako je, zapravo, njegov cilj poslije izvršenog zadatka
umrijeti. Prestao se opirati i mirno je oĉekivao smrtonosan udarac. Kroz krv koja mu je tekla
preko oĉiju ugledao je lijepo Mirjamino lice.
Uspio je ĉuti slabašan vezirov glas.
— Ne ubijte ga! Uhvatite ga ţivog!
Guranje i udarci su prestali, a on je osjetio kako mu vezuju ruke i noge. Krv mu je lila niz
lice tako da ništa nije vidio.
Divovske ruke podigle su ga s poda, a strašan glas je upitao:
— Tko si ti, ubojico?
— Ubijte me. Ja sam ţrtvena ţivotinja Našeg gospoda.
U meĊuvremenu su sluge isprale veziru ranu i previli je. Drugi su otrĉali po lijeĉnika.
Kada je ĉuo Ibn Tahirov odgovor, vezir je prostenjao:
— O, budale! Poslušao je zloĉinca!
Zapovjednik vezirove tjelesne straţe se sagnuo i podigao pismo. Proĉitao ga je i nijemo
ga predao ceremonijaru. Ovaj se uţasnuo. Pisalo je: — Do viĊenja u paklu. Ibn Sabah.
Došao je i vezirov lijeĉnik i pregledao ranu.
— Nije dobro? — upitao je vezir drhtavim glasom. — Osjećam da nije dobro.
Lijeĉnik je šapnuo zapovjedniku tjelesne straţe:
— Bojim se da je oruţje bilo otrovano.
— Ubojicu je poslao poglavar Alamuta — isto tako tiho odvratio je zapovjednik.
Šatorom se pronosilo, od usta do usta, da je ubojicu vezira poslao poglavar ismailita.
— Što, starac s planine?
— Onaj Hasan kojeg je prije mnogo godina vezir ismijao na dvoru u Isfahanu?
 — Da. To je njegova osveta.
Ibn Tahirova drskost ĉinila im se još nerazumljivu'om i ispunjavala ih je još većim
uţasom. — DoĊe u tuĊi logor i bez rijeĉi, usred njega, zakolje zapovjednika. Uopće ga nije strah
smrti koja ga neizbjeţno ĉeka.
— To je vrhunac vjerske zasljepljenosti!
— Ne, to je ludilo.
Ni najstariji ljudi nisu pamtili toliku drskost. Kod nekih je, nehotice, izazvao prikriveno
divljenje.
— Taj se stvarno nije bojao smrti.
— Prezirao ju je.
— Ili ju je ĉak ţelio.
Zabubnjali su bubnjevi i zatrubili rogovi. Ljudstvo se, s oruţjem u rukama, postrojilo.
Rekli su im: veliki vezir je teško ranjen. Poglavar ismailita, starac s planine, poslao je ubojicu.
Odgovor na to bio je glasan gnjev i divlje vitlanje oruţjem. Kada bi sad pala naredba da
napadnu ismailite, svi bi se s najvećim oduševljenjem bacili u borbu.
Usprkos tome što je lijeĉniku uspjelo zaustaviti krvarenje, ranjenik je vidno slabio. Ţile
su mu naticale, a u glavi mu je strašno kljucalo.
— Bodeţ je sigurno bio otrovan — rekao je drhtavim glasom. Gledao je lijeĉnika kao
uplašeno dijete. — Zar nema pomoći?
Lijeĉnik nije odgovorio.
— Posavjetovat ću se sa svojim kolegama.
U predsoblju se okupio savjet lijeĉnika koje su uspjeli tako brzo prizvati. Većina je bila
za to da se rana brzo spali.
Zatim su otišli bolesniku. Izgledao je veoma slab.
— Ranu bi trebalo spaliti — rekao je vezirov osobni lijeĉnik. Ranjenik se uţasnuo. Ĉelo
mu je oblio hladan znoj.
— Hoće li strašno boljeti? Njegov glas bio je plaĉljiv i uplašen.
— Nema drugog naĉina — suho je odgovorio lijeĉnik.
— Alahu, budi milostiv!
Lijeĉnici su pripremili instrumente, a sluga je donio zdjelu sa ţarom. Ĉuo se reski zveket
metalnih sprava.
Vezir je osjećao da mu otrov kola cijelim tijelom. Bio je svjestan da mu nema pomoći. —
Ne treba spaljivati — rekao je izmuĉenim, ali spokojnim glasom. — Umrijet ću.
Lijeĉnici su se pogledali i osjetili olakšanje. Znali su da bi svaki pokušaj bio uzaludan.
— Jeste li obavijestili sultana?
— Glasnik s porukom već je na putu prema Njegovu Veliĉanstvu.
— Pisaru, piši — rekao je slabašnim glasom. Potom je diktirao:
— Veliki kralju i care! Veliki dio svog ţivota utrošio sam na to da iz Tvoje drţave
prognam nepravdu. Ti si me svojom moći podupirao u tome. Sada odlazim Svemogućem kralju
svih kraljeva poloţiti raĉun o svom upravljanju na ovom svijetu. Njemu ću pruţiti dokaze svoje
vjernosti Tebi, za sve vrijeme koliko sam bio u Tvojoj sluţbi. U sedamdeset trećoj godini
dohvatila meubojiĉina oštrica. Preklinjem te, ne zaboravi tko ga je poslao. Sve dok u Alamutu
bude vladao zloĉinac, dotle nećete biti sigurni ni Ti, ni Tvoje kraljevstvo. Oprosti mi ako sam Te
nekada uvrijedio, kao što i ja Tebi opraštam. Ne zaboravi na moje sinove, koji su i dušom i
tijelom odani Tvom Veliĉanstvu.
Govor ga je jako iscrpio. Teško je disao. Lijeĉnik mu je stavio hladan oblog na ĉelo. Tada
je poĉeo diktirati kratko oproštajno pismo svojim sinovima.
Nakon izvjesnog vremena je upitao: — Što je sa zloĉincem?
— Muĉe ga — odgovorio je pisar. — Traţe od njega da oda sve što zna.
— Dovedite ga k meni!
Pred vezira su gurnuli Ibn Tahira, sveg krvavog i rastrganog. Još se jedva drţao na
nogama.
Vezir mu se zagledao u lice i uţasnuo se.
— Pa on je još dijete! — prošaptao je za sebe.
— Zašto si me htio ubiti?
Ibn Tahir se pokušao uspraviti. Dok je govorio, glas mu je bio slabašan:
— Izvršio sam Sejidunino nareĊenje.
— Ali, zar nisi znao da te nakon toga ĉeka smrt?
— Znao sam.
— I nisi se bojao?
— Fidaiji smrt pri izvršenju njegove duţnosti znaĉi sreću.
— Kakva ludost! — prostenjao je vezir. Potom ga je obuzeo gnjev.
— Zaslijepljen si. Ne znaš što radiš. Znaš li vrhovno naĉelo ismailizma?
— Znam. Izvršavaj zapovijedi svog starješine.
— Budalo! Zanesenjaĉka ludo! Ti ne znaš da i ja znam uĉenje tvog gospodara?
— Znam. Otpadnik si. Izdajica. Vezir se obzirno nasmiješio.
— Ĉuj me, mladiću. Vrhovno naĉelo ismailizma glasi: ništa nije istinito, sve je
dopušteno.
— To je laţ!
Ibn Tahir se tresao od ogorĉenja.
— Ti ne znaš tko je Sejiduna — rekao je. — Sejiduna je najsvjetliji i najmoćniji od svih
ljudi. Njemu je Alah dao moć da svojim vjernicima otvara vrata u raj.
— O, Alahu, oprosti mu, jer ne zna što govori.
— Ja ne znam što govorim? Sam sam bio jedan od onih koji su bili u raju.
Veliki vezir je zadrţao dah, s mukom se pridigao na laktove i paţljivo pogledao Ibn
Tahiru u oĉi. Vidio je da ne laţe. Zaprepašteno je zavrtio glavom.
Potom se sjetio bajki o Alamutu, o mladićima koji su priĉali da su proveli noć u raju i
poĉeo je shvaćati.
— Ti, dakle, tvrdiš da si bio u raju?
— Ovim oĉima sam ga vidio, ovim prstima opipao.
— I poslije smrti vratit ćeš se u njega?
— Da, smrt će mi ga vratiti. Vezir se srušio na jastuke.
— Alahu, Alahu! — zajeĉao je slabim glasom. — Kakva grehota! Zato mu je trebalo
toliko lijepih robinja! Zato ih je toliko nakupovao po bazarima!
Ibn Tahir je osluhnuo. Cijelo lice mu se napelo od paţnje. Vezir ga je upitao:
— Zar ti nikada nije palo na pamet da si doveden u zabludu? Da si bio u raju koji je
Hasanovo djelo? Da uopće nisi izašao iz Alamuta?
— U Alamutu nema takvih vrtova. Vrtovi, u kojima sam bio onakvi su kakvi su opisani u
Kur'anu.
Jedan od prisutnih, stariji ĉasnik koji je poznavao gotovo sva utvrĊenja u Iranu, upao im
je u rijeĉ.
— To bi mogli biti vrtovi dejlemskih kraljeva koji su ih podigli iza utvrĊenja za svoju
razonodu. Cuo sam priĉe o njima.
Ibn Tahir je razrogaĉio oĉi. U njima se pojavio djetinji strah.
— To si sigurno namjerno izmislio... Ĉasnik je pocrvenio od ljutnje.
— Obuzdaj svoj jezik, zloĉince! Svako tko je ranijih godina sluţio na sjeveru drţave,
potvrdit će ti da se iza Alamuta nalaze lijepo ureĊeni vrtovi dejlemskih kraljeva.
Ibn Tahiru se sve zavrtjelo pred oĉima. Pokušao se uhvatiti za posljednju slamku.
— U vrtovima sam vidio geparda koji je bio pitom kao janje i pratio je svoju gospodaricu
poput psa.
Prisutni su se nasmijali.
— Knezovi i velikaši imaju takvih pitomih geparda koliko hoće. Lovci se sluţe njima
umjesto pasa.
— A hurije crnih oĉiju koje su me dvorile?
— Hurije crnih oĉiju? — Veliki vezir se bolno nasmijao. — Hasanove robinje i
prileţnice koje je kupovao po svim trgovištima Irana. Moja nadleštva imaju toĉne izvještaje o
tim kupovinama.
Ibn Tahiru je nešto poput mrene palo s oĉiju. Odjednom mu je postalo sve jasno. Mirjam
- Hasanova robinja i prileţnica. On, Ibn Tahir, jadna ţrtva njihove spletke, njihove prijevare.
Ĉinilo mu se da će mu to raznijeti glavu. Koljena su mu popustila pa je kleknuo na pod i
zaplakao.
— Oprosti, o, Alahu!
I veliki vezir se od napora onesvijestio. Iz njegova grla dopirao je teški hroptaj. Pisar se
spustio na koljena pokraj njega.
— Umire — prošaptao je. Suze su mu navrle na oĉi.
Lijeĉnici su priskoĉili ranjeniku. Vodom i mirisima vratili su ga svijesti.
— Kakav zloĉin! — prošaptao je.
Ugledao je Ibn Tahira pred sobom, na koljenima.
— Jesi li sada progledao? — upitao ga je. Ibn Tahir je samo potvrdno klimnuo glavom.
Nije mogao izustiti nijednu rijeĉ. Zdanje njegova ţivota se srušilo.
— Umirem zbog tvoje sljepoće.
— O, Alahu! Alahu! Što sam uĉinio?!
— Kaješ li se?
— Kajem, Svjetlosti.
— Ti si odluĉan mladić. Imaš li hrabrosti da popraviš svoj zloĉin?
— Kada bi se to moglo!
— Moguće je. Vrati se u Alamut i spasi Iran od ismailitskog sotone. Ibn Tahir nije
vjerovao da je dobro ĉuo. Nasmiješio se djetinje, kroz suze,i pogledao oko sebe. Vidio je sama
mraĉna, neprijateljska lica.
— Dakle, bojiš li se?
— Ne, ne bojim se. Samo ne znam što ćete uĉiniti sa mnom.
— Pustit ćemo te u Alamut.
Prisutni su se bunili. »Zloĉinac mora biti kaţnjen! Ne smijemo ga ispustiti iz ruku.«
Vezir je umorno odmahnuo rukom.
— Poznajem ljude — rekao je. — Ako će se netko obraĉunati s Hasanom, to će biti ovaj
mladić. — Ali ipak ne moţemo tek tako osloboditi zloĉinca. Što će reći Njegovo Veliĉanstvo?
— Ne brinite. Još sam ţiv i još snosim odgovornost. Pisaru, piši! Diktirao je naredbu.
Prisutni su se pogledali i klimali glavama.
 — Ovaj mladić, koji me uboo, veća je ţrtva alamutskog krvnika nego ja. Spoznaja ga je
prosvijetlila pa će sada biti moj i svoj osvetnik. Do tvrĊave će ga pratiti odred vojnika. Neka ude
u nju, a tamo će uĉiniti ono što bude smatrao svojom duţnošću.
— Zarit ću mu noţ u trbuh.
Ibn Tahir se digao. Oĉi su mu sijevale od mrţnje.
— Zaklinjem se da neću odustati sve dok se ne osvetim ili, pak, sam prije toga poginem.
— Jeste li ĉuli? Tako treba... Sada ga operite i povijte. Dajte mu novu odjeću... Umoran
sam.
Sklopio je oĉi. Krv u ţilama ga je pekla kao da je u njima bila ţeravica. Poĉeo se tresti.
— Bliţi se kraj — prošaptao je lijeĉnik.
Dao je znak i svi osim lijeĉnika napustili su prostoriju. Ibn Tahira su straţari odveli u
poseban šator. Oprali su ga, povili i preodjenuli, a onda ga privezali za kolac.
Kako je ţivot bio strašan! Ĉovjek kojeg su svi njegovi sljedbenici slavili kao sveca bio je,
zapravo, najpodliji varalica. Igrao se srećom i ţivotom ljudi kao dijete kamenĉićima,
zloiskorištavao je njihovo povjerenje. Mirno je podnosio da gledaju u njemu proroka i Alahova
poslanika. Je li to uopće moguće? Mora u Alamut da se uvjeri nije li se moţda ipak prevario.
Ako nije, onda će mu najveće zadovoljstvo biti zariti mu otrovnu oštricu u tijelo. Ionako je bio
obećan smrti. Dogodit će se onako kako Alah bude htio.
Vezir je proveo noć u strašnoj vrućici. Gotovo neprestano je bio u nesvijesti, a kada se, s
vremena na vrijeme, osvješćivao, morila su ga sablasna priviĊenja. Jeĉao je i prizivao Alaha u
pomoć.
Pred jutro je bio sasvim iscrpljen i više niĉega nije bio svjestan. Oko podne prestalo je
kucati njegovo srce.
Glasnici su na sve strane svijeta raznijeli vijest:
— Nizamulmulk, Uredivaĉ svijeta i drţave, Dţelalud-devle ved-din. Ponos drţave i
vjere, veliki vezir sultana Alp Arslana-šaha i njegova sina Malika, najveći drţavnik Irana, pao je
kao ţrtva alamutskog gospodara!
 16.

Dan nakon što je Ibn Tahir odjahao iz Alamuta, u tvrĊavu je dojezdio jedan od izviĊaĉa i
javio da su ĉete emira Arslana Taša prešle u brzi marš. Zabubnjali su bubnjevi i zatrubili rogovi.
Velikom brzinom ljudstvo je zauzelo svoja mjesta na bedemima. Straţa ispred klanca dobila je
nareĊenje da tu ostane sve dok se na obzorju ne ukazu prvi konjanici, a potom neka se povuĉe
kroz klanac postavljajući za sobom već pripremljene prepreke.
Gotovo svakog sata stizale su izvidnice i jedna za drugom izvještavale o kretanju
neprijateljske vojske. Kada je sljedećeg dana svanulo, Hasan je s velikim daijima otišao na terasu
kule. Tamo su ĉekali da se neprijatelj pojavi na vidiku. — Jesi li sve ovo predvidio? — upitao je
Ebu Ali i ošinuo Hasana radoznalim pogledom.
— Sve se dogaĊa kako sam oĉekivao. Za svaki udarac pripremio sam protuudarac.
— Jesi li Ibn Tahira moţda poslao u Nihavend?
Buzurg Umid se preplašio vlastite drskosti. Hasan je namrštio obrve. Pogledom je
pretraţivao obzorje kao da nije ĉuo pitanje.
— Sve što sam poduzeo — progovorio je nakon izvjesnog vremena — uĉinio sam za
pobjedu naše zajedniĉke stvari.
Veliki daiji izmijenili su kratke poglede.
Naslućivali su kakav je protuudarac pripremio Hasan i zgrozili su se. Uspjeh ili neuspjeh
ovisili su o tisuću sitnih sluĉajnosti i s njim oĉito nešto nije bilo u redu kada se tako ĉvrsto
oslanjao samo na svoja oĉekivanja.
— Uzmimo, na primjer — opet je opipavao Buzurg Umid — da sultanova vojska ostane
do zime ispred zamka.
— Ne misliš valjda da bismo poumirali od ţeĊi? — nasmijao se Hasan. — Odbrana je
pouzdana, a hrane je sada dovoljno za godinu dana.
— Ovu vojsku bi mogla zamijeniti druga, a drugu treća. Što onda?
— Stvarno ne znam, dragi moj. Naviknut sam misliti samo na razdoblja koja su kraća ili
dulja od toga.
— Vraški je teško — iznio je svoje mišljenje Ebu Ali — što nemamo izlaza ni na jednu
stranu.
— Preko planina, dragi moj. Sve bih vas nagnao preko planina. Hasan se tiho smiješio.
Zatim je, kao da ih hoće utješiti, rekao:
— PredviĊam da će ova opsada biti kratkoga daha.
Buzurg Umid pokazao je zastavu na vrhu straţarnice ispred klanca. Zamahala je i nestala.
— Straţa odlazi — rekao je, zadrţavajući dah. — Neprijatelj se pribliţava. Ubrzo se na
obzorju pojavila masa konjanika. Crne zastave vijorile su navjetru i jahaĉi su jurnuli prema brdu
na kojem se nalazila straţa. Ubrzo je na njoj zalepršala velika, crna zastava sunita.
Neprestano su pristizali novi odredi. Cijelu visoravan ispred klanca ispunili su šatorima i
već su ih postavljali na susjedne breţuljke.
Predveĉer su u logor stigla borbena kola sa spravama za opsadu i jurišnim ljestvama. Bilo
ih je stotinjak. Trojica poglavara promatrala su ih s kule.
— Ovi se ne šale — rekao je Ebu Ali. — Za ozbiljnu pobjedu potreban je ozbiljan
protivnik — odvratio je Hasan.
— Za dva-tri dana bit će gotovi s pripremama — primijetio je Buzurg Umid. — Zatim će
nas napasti.
— Iz klanca nas neće napasti — rekao je Ebu Ali. — Prostor je tako tijesan da bismo ih
jednog za drugim potukli prije nego bi bilo tko od njih došao do zidina. Vjerojatno će pokušati
zauzeti susjedne vrhove i niz stijenje se spustiti pred utvrĊenje, no ni time nas neće posebno
ugroziti budemo li neprestano budni na straţi.
— Morali bi imati nevjerojatno snalaţljivog vojskovoĊu — napomenuo je Hasan — ako
bi htjeli osvojiti tvrĊavu drugaĉije nego iscrpljivanjem i glaĊu. Ali takav zapovjednik ne bi bio
poznat samo po cijelom Iranu, nego i drugdje po svijetu. A za takvog još nismo ĉuli...
— Vrijeme je njihov najjaĉi saveznik — rekao je Buzurg Umid.
— A naš saveznik je raj — smijući se odgovori Hasan.
U utvrdi je bilo kao u košnici. Prednje kule i bedemi oko njih bili su naĉiĉkani vojskom.
Naprave su dovlaĉile kamenje i teške balvane, a posvuda su bili pripremljeni kazani za topljenje
olova, smole i grijanje ulja. Bili su obješeni iznad obiĉnih ognjišta od kamenja. Sve potrebno za
sipanje kipućih tvari na neprijatelja bilo je spremno za najkraće vrijeme. Zapovjednici u ratnim
šljemovima i lakim ljuskastim oklopima trĉali su od jednog do drugog poloţaja i pregledali jesu
li naprave u redu. Minuĉeher je, s dvojicom pomoćnika, na konju nadgledao sav taj meteţ. Ljude
je hvatao gotovo sablastan osjećaj.
Znali su da ih je opkolila brojna vojska, premda nitko u zamku nije vidio neprijatelja.
Samo su trojica poglavara, negdje na straţnjoj kuli, imali pregled cijelog bojišta.
Novaci, koji su sada bili u školi za fidaije, blijedih lica su oĉekivali daljnje naredbe.
Najednom je došao kraj nastave. Sulejman i Jusuf bili su im dodijeljeni kao vodnici. Stalno su im
govorili o pojedinostima borbe s turskom konjicom, a njihove široke kretnje oduševljavale su ih i
ispunjavale povjerenjem. Već su bili toliko izvjeţbani da su pruţali sliku najuzornijeg reda. Što
je strah bio veći, to je bila jaĉa ţudnja za ratnim lovorikama. Shvaćali su da su izabrana ĉeta i
njihovo ponašanje bilo je primjereno tome.
Poslijepodne su dobili nareĊenje da se popnu na vrh kule gdje su bili golubarnici. Bili su
naoruţani lukovima i kopljima, a dodijeljena im je grupa od šest vojnika koji su pripremali
kazane za smolu i ulje.
Poslije treće molitve novaci su donijeli jelo Sulejmanu i Jusufu. Kacige su im bile
raskopĉane kako bi izdrţali preveliku sparinu, no usprkos tome, znoj im je curio niz lica. Onaj
tko ih je vidio prije pola godine teško bi u njima prepoznao ondašnje vedre mladiće. Obrazi su
im bili preplanuli, upali, a na njihovim licima ocrtavale su se oštre, gotovo surove crte.
Svjedoĉile su o odluĉnosti koja samo njihove uĉenike nije ispunjavala strahom.
— Dopustili smo da nas zatvore u utvrdu kao miševe u rupu — rekao je Sulejman. —
Prvi put je bilo drugaĉije. Udri neprijatelja golom sabljom po glavi! To se meni sviĊa.
— Priĉekajmo. Moţda Sejiduna smišlja nešto posebno. Krivovjernika je, po svoj prilici,
više od trideset tisuća.
— Broj ne znaĉi ništa. Da sada dobijem nareĊenje, smjesta bih jurnuo meĊu njih. Zar
ćemo morati vjeĉno podnositi ovaj pakao ĉekanja?!
— Mislim isto što i ti. Tek sada bih pokazao tim krivovjernim psima!
— Znaš li što mi se cijelog dana mota po glavi? Samo šuti. Predloţit ću Sejiduni da se
ušuljam u neprijateljski logor i zakoljem psa Arslana Taša.
— Neće ti dopustiti. Zakleli smo se i moramo ĉekati nareĊenje.
— Vraţje ĉekanje! Kaţem ti, malo nedostaje da izludim. Ponekad mi je jako ĉudno u
glavi. Slušaj. Prije dva dana, bilo je to izmeĊu ĉetvrte i pete molitve, najednom mi se sve
zacrnilo pred oĉima. Ni sam ne znam kako, ali u trenu sam drţao bodeţ u rukama. Bio sam na
gornjem bedemu, ispod mene su šetala trojica novaka. Razgovarali su i pribliţavali mi se, a meni
je krv prokljuĉala u ţilama. Spopala me neizdrţiva strast da ih pokoljem, da osjetim kako im
zarivam noţ u utrobu. Prolazili su toĉno ispod mene. Skoĉio sam meĊu njih. Vrisnuli su od
straha kao ţene. Digao sam bodeţ i u tom trenutku se osvijestio. Bio sam tako izmoren da sam se
jedva drţao na nogama.
Skupio sam posljednju snagu kako bih se nasmiješio. »E, slabi ste mi vi junaci«, rekao
sam im. »Htio sam iskušati vašu hrabrost, ali vidio sam da niste bili spremni.« Potom sam im
oĉitao bukvicu, kao, recimo, kakav Abdulmalik, da svaki ismailit, a posebno fidai, mora
neprestano biti na oprezu i da je sramotno da ga bilo tko iznenadi. Tako sam se izvukao, ali od
tada me muĉi bojazan da ću poludjeti i podivljati ako nam Sejiduna ubrzo ne pošalje spas. Jusuf
se nehotice odmakao od njega. Bilo ga je strah.
— Bit će da je za to kriva Sejidunina kuglica — rekao je. — Njome nam je otvorio put u
raj i sada nas neprestano muĉi ţelja da se u njega vratimo.
— Kako da ne traţi raj onaj tko ga je jedanput okusio?! O, Alahu, Alahu! Ĉemu ovako
dugo iskušavanje?
Prošla su dva dana u grozniĉavim pripremama i zloslutnoj tišini. Od ĉekanja su svima
ţivci bili krajnje napeti.
Hasan i veliki daiji su sa svoje kule promatrali kretanje neprijatelja. Slutili su da se nešto
sprema, ali uzvišenje iznad klanca zaklanjalo im je pogled tako da nisu mogli vidjeti njihove
pokrete. Hasan je, preko Ebu Alija, naredio Ubejdeu da sa svojim izvidnicama pokuša
uspostaviti kontakt sa sultanovom vojskom.
Sada je neprijatelj već bio uklonio prepreke u klancu. Trojica poglavara su sa svoje kule
vidjeli kako se klancem kreću emirovi ljudi i prouĉavaju okolinu.
Halfa i Ibn Vakas dobili su nareĊenje da se u ranu zoru prebace preko alamutskih zidina,
prijeĊu planinsku rijeku i onda se uspnu na padine iznad klanca.
Njihove vratolomije promatralo je gotovo svo alamutsko ljudstvo. Starim vojnicima
zastajao je dah dok su gledali kako se fidaiji uspinju okomitom stijenom. Ibn Vakas se uspinjao
prvi, a kada bi stigao na sigurno mjesto, spuštao je uţe i izvlaĉio Halfu za sobom. Kada su stigli
pod sam vrh, sunce se već diglo visoko iznad planina. Ibn Vakas i Halfa pridrţavali su se za
rašljasto šiblje i oprezno se pribliţavali najvišoj toĉki.
Promatraĉi iz Alamuta su uoĉili kako su se obojica najednom pritajili. Strijelci su
zategnuli lukove kako bi ih štitili ako se pojavi opasnost. Okretni poput majmuna, penjaĉi su se
sad spuštali od rašlje do rašlje. Potom su oko jednog jakog stabla vezali uţe i niz njega se spustili
do rijeĉnog korita. Prešli su rijeku i ljudstvo ih je sretno izvuklo na bedeme.
— Neprijatelj se uspeo na stijenje oko Alamuta i pripremio naprave za bacanje kamenja i
vatre!
Ta vijest se munjevito prenijela cijelim utvrĊenjem.
I zaista! Samo što su penjaĉi uspjeli javiti novosti, već je teška kamena kugla preletjela
rijeku i tresnula o podnoţje alamutske stijene. Iza nje se, u ravnomjernim razmacima, osulo
desetine i desetine drugih. Njihov tresak o kamene slojeve zaglušio je huĉanje Sah-Ruda.
Nekoliko kugli pogodilo je zidine. Ljudi koji su bili na njima, osjetili su kao da se ispod njih
trese zemlja. Blijedih lica ĉekali su kada će se pojaviti neprijatelj.
Najednom se niz suprotnu liticu strovalila ogromna stijena. Udarala je ĉas o jedan, ĉas o
drugi rub grebena, odbijala se i odskakivala u velikim lukovima, te se na kraju survala u
Sah-Rud, lomeći pred sobom sve što joj se na putu isprijeĉilo. Za njom su dogrmjele druge,
privezane o teške balvane. Jedne je odnio tok planinske rijeke, a druge, koje su pale u plićak, tu
su i ostale. S vremenom su se nagomilale i ubrzo se nasred rijeke poĉela stvarati prava brana o
koju je udarala voda pjeneći i prskajući.
Sada su primijetili kretanje na suprotnom vrhu. Razaznali su ljude koji za sobom vuku
naprave. Minuĉeher je izdao komandu i prema njima je poletio roj strijela, ali razdaljina je bila
prevelika da bi im mogli nanijeti ikakvu štetu.
Prema Alamutu je poletjela plamena kugla i rasprsnula se o njegove bedeme. Iza nje
slijedile su druge. Na opkoljene se sasuo roj strijela i jedan od vojnika bio je ranjen.
Minuĉeher je dojurio tamo.
— Budale! Ne podmećite im se! Sklonite se! Glasno je hroptao od uzbuĊenja i gnjeva.
Vojnici su se, sasvim blijedi, smješkali jedni drugima. Protiv takvog naĉina borbe bili su
nemoćni.
— Sve je to samo zastrašivanje — urlao je Minuĉeher. — Prijetnja bez ikakve stvarne
opasnosti.
Ali divljanje kamenih i plamenih kugli djelovalo je na ljude. Znali su da iz zamka nemaju
kuda pobjeći i svaki od njih radije bi se odmjerio s neprijateljem na otvorenom polju.
— Kada bi mi Sejiduna dopustio, sa svojim fidaijima bih se uspentrao na suprotnu liticu i
poklao sve one koji su gore — rekao je Abdulmalik škripeći zubima od bespomoćnog bijesa.
I Jusuf i Sulejman su stiskali šake od gnjeva. Bili su prvi koji bi htjeli poći u takav pokolj,
ali Sejiduna je oĉito šetao na vrhu svoje kule i razgovarao s velikim daijima o svetim stvarima.
Sulejman je jedva suzdrţavao svoje nestrpljenje.
Ebu Ali je došao pogledati situaciju na bedemima i zatim se vratio Hasanu.
— Ljudstvo je priliĉno uznemireno — rekao je smijući se.
— Arslanu Tašu je i stalo samo do toga — odvratio je Hasan. — Zeli ostaviti dojam na
nas kako bi nas smekšao i zastrašio. Ali ako hoće iskoristiti to raspoloţenje, mora to uĉiniti brzo.
Za dva-tri dana naši vojnici će se tako naviknuti na tu grmljavinu da će se zabavljati bacajući
omĉe za kuglama.
— Zar misliš da će ubrzo na nas navaliti s ljestvama?
— Ne, ne, to neće uĉiniti. Ali će nam moţda priopćiti ono što im leţi na srcu. U vrijeme
treće molitve emirovo gaĊanje stalo je kao presjeĉeno. Nastalaje zloslutna tišina. U zamku su
naslućivali da je jutarnja grmljavina bila samo uvod u nešto posebno što tek treba doći.
Daiji na kuli prvi su primijetili trojicu konjanika koji su kasom ušli u klanac. Ubrzo su se
protivnici zaustavili s one strane mosta, ispred Alamuta, dajući znakove primirja.
— To bi mogla biti neka varka — rekao je ĉasnik Minuĉeheru.
— Most nećemo spustiti sve dok ne dobijemo nareĊenje od vrhovnog poglavara —
odvratio je zapovjednik utvrĊenja.
Naredba je ubrzo stigla. Zazveketalo je ţeljezo i tri izaslanika neprijateljske vojske,
blijedih lica ali dostojanstveni, dojahali su preko mosta u utvrdu. Minuĉeher ih je doĉekao
probranom uĉtivošću.
Za to vrijeme se, po Hasanovu nareĊenju, vojska, osim nuţnih straţa na bedemima, brzo
postrojila na donjoj i srednjoj terasi. Tu su, na jednoj strani bili fidaiji i uĉenici, na drugoj
strijelci, a posebno, u besprijekornom poretku, laka i teška konjica.
Minuĉeher je u pratnji ĉasnika odveo izaslanike na srednju terasu. Tamo su stali i ĉekali
dalje naredbe.
— Jutros su oni pokušali ostaviti dojam na nas — rekao je Hasan. — A sada ću ga ja
ostaviti na njih tako da će ga pamtiti do zadnjeg dana.
Opet su njegov glas i njegovo lice odavali nešto što je kod velikih daija izazivalo osjećaj
jeze. U njemu je bilo neĉeg tajanstvenog, kao one noći na zvjezdarnici kada je poslao fidaije u
vrtove.
— Misliš li ih posjeći i njihove glave izloţiti na vrhu kule? — upitao je Ebu Ali.
— Bio bih glup kada bih uĉinio nešto takvo — odgovorio je Hasan. — Emirovu vojsku
bi obuzeo takav bijes da bi u njoj nestala i posljednja trunka straha koji imaju od nas. A upravo
taj osjećaj straha moramo u njima pojaĉati ako ţelimo pobjedu.
— Vojska je postrojena i izaslanici ĉekaju — rekao je Buzurg Umid, gledajući preko
nadzida. — Neka ĉekaju. Oni su nas htjeli smekšati gaĊanjem, a mi ćemo njih smekšati
ĉekanjem.
Izaslanik emira Arslana Taša, konjiĉki kapetan Ebu Dţafer, stajao je na sredini izmeĊu
fidaija i strijelaca. Lako se oslanjao o drţak svoje sablje i, s podjednako namještenom
bezbriţnošću i prezirom, promatrao neprijateljsku vojsku. Njegovi pratitelji stajali su uspravni s
jedne i druge strane, ĉvrsto su drţali sablji te divlje i mraĉno gledali oko sebe. Sva trojica su
velikom samokontrolom smirivali nestrpljenje koje je sve više raslo, kao i bojazan za vlastitu
sudbinu.
Minuĉeher je, s grupom ĉasnika, stao desetak koraka od njih. Izazovno je gledao
izaslanike, s vremena na vrijeme šapatom izmjenjivao poneku rijeĉ sa svojim pomoćnicima i
neprestano se potajno osvrtao prema vrhovnom poglavarstvu, no odatle nije bilo znaka ikakve
odluke. Ĉinilo se kao da je Hasan zaboravio da tu dolje ĉitava vojska i trojica izaslanika ĉekaju
njegov mig.
Sunce je neumoljivo peklo i ljude i ţivotinje, no nitko nije pokazivao ni najmanji znak
nestrpljenja. Ravnodušno su promatrali neprijateljske glasnike koji su poĉeli pokazivati znakove
uznemirenosti.
Konaĉno je Ebu Dţaferu dosadilo dugo ĉekanje. Okrenuo se prema Minuĉeheru i upitao
ga s podrugljivom uĉtivošću:
— Je li kod vas obiĉaj strane izaslanike ostavljati da ĉekaju na pripeci u dvorištu?
— Mi ovdje znamo samo za jedan obiĉaj: pokoravati se nareĊenjima vrhovnog
poglavara. — Onda mi ne preostaje drugo nego javiti Njegovoj Svjetlosti, mom gospodaru
Arslanu Tašu, o ovom ĉekanju kao dijelu odgovora tvog gospodara.
— Kako izvoli tvoje blagorodstvo.
Opet su zašutjeli. Ebu Dţafer je, sav bijesan, pogledavao prema nebu i rukom brisao znoj
s lica. Poĉela ga je obuzimati napetost. Zašto su ih stavili usred vojske? Što znaĉi ovo ĉekanje?
Što li mu sprema vrhovni poglavar? Proradila je mašta. Ponovo ga je spopao strah.
U meĊuvremenu su poglavari obukli sveĉanu bijelu odjeću, a preko ramena ogrnuli su
široke bijele ogrtaĉe. Okruţeni tjelesnom straţom napustili su zgradu.
Bilo je to prvi put, otkako je osvojio Alamut, da se Hasan namjerava pokazati svojim
vjernicima. Znao je što to njima znaĉi pa je i sam bio uznemiren.
Rog je objavio njegov dolazak. Pogledi svih bili su uprti prema gornjoj terasi. Na njoj su
se pojavila trojica ljudi u blistavoj bjelini, okruţeni polugolim crnim buzdovandţijama. Svima je
zastao dah. Jedan od te trojice bio im je nepoznat. Slutili su da je to Sejiduna.
Jusuf i Sulejman su razrogaĉili oĉi.
— Sejiduna! — prošaptali su njih dvojica, a to se prenosilo od usta do usta. Pojavio se
Sejiduna! Dogodit će se nešto posebno. Nemir koji je obuzeoljude prenio se i na ţivotinje pa su i
one postale nestrpljive.
Neobiĉnu napetost osjetila su i trojica izaslanika. Kada su ugledali trojicu poglavara u
sveĉanoj odjeći, nehotice su se uspravili, a iz lica im je nestala sva krv.
 Hasan je sa svojom pratnjom došao do ruba gornje terase. Nastala je neobiĉna tišina.
Ĉulo se samo muklo huĉanje Sah-Ruda, vjeĉnog pratioca sveg ţivota u Alamutu.
Podigao je ruku dajući time znak da će govoriti. Potom je jasnim glasom upitao Ebu
Dţafera:
— Tko si ti, strance? Po što si došao u Alamut?
— Gospodaru! Ja sam kapetan Ebu Dţafer, Ebu Bekrov sin. Dolazim po zapovijedi
svoga gospodara, Njegove Svjetlosti emira Arslana Taša. Njega je poslalo Njegovo Veliĉanstvo,
sreća i sjaj drţave, svemoćni sultan Malikšah, da ti oduzme tvrĊavu Alamut koje si se
neopravdano domogao. Njegovo Veliĉanstvo te smatra svojim podanikom i nareĊuje ti da u roku
od tri dana predaš utvrdu njegovom vojskovoĊi, Njegovoj Svjetlosti emiru Arslanu Tašu. Tebi i
tvojoj ĉeti moj gospodar obećava slobodan odlazak... Ne izvršiš li ovo nareĊenje, Njegova
Svjetlost smatrat će te neprijateljem drţave. Moj gospodar će te goniti sve dok te potpuno ne
uništi. Sam veliki vezir, Njegova Svjetlost Nizamulmulk, s velikom vojskom na putu je prema
Alamutu. On neće znati za milost prema ismailitima. Ovo je moj gospodar naredio da ti poruĉim.
Pri posljednjim prijetnjama glas mu je malo zadrhtao. Hasan se podrugljivo nasmijao.
Odvratio mu je, oponašajući njegov sveĉani glas.
— Ebu Dţafere, Ebu Bekrov sine! Poruĉi svom gospodaru, Njegovoj Svjetlosti emiru
Arslanu Tašu, ovo: Alamut je dobro pripremljen da ga doĉeka. Mi nismo njegovi neprijatelji,
premda, bude li predugo uokolo zveckao oruţjem, moglo bi mu se dogoditi isto ono što se
dogodilo zapovjedniku njegovih predstraţa. Njegova glava bit će nataknuta na kolac na onom
tornju.
Ebu Dţaferu je krv udarila u lice. Iskoraĉio je i dohvatio sablju.
— Ti se usuĊuješ vrijeĊati mog gospodara? Ti, samozvanĉe! Egipatski plaćenice! Znaš li
da nas je trideset tisuća ispred zamka?
Ismailiti koji su ĉuli taj odgovor zazveckali su oruţjem. Val ogorĉenja prošao je kroz
njihove redove.
Hasan je ostao sasvim hladan. Upitao je:
— Je li u sultanovoj vojsci obiĉaj da vrijeĊaju tuĊe poglavare?
— Ne. Kod nas je samo obiĉaj da vraćamo milo za drago.
— Spomenuo si mi nešto o trideset tisuća onih koji ĉekaju ispred zidina. Pitam te: jesu li
došli loviti skakavce ili, pak, slušati novog proroka?
— Ako su ismailiti skakavci, onda su došli loviti skakavce. Da ovdje negdje u blizini
postoji neki novi prorok, to mi nije poznato.
— Dakle, još ništa nisi ĉuo o nekom Hasanu ibn Sabahu, gospodaru zemlje i neba kojem
je Alah dao moć da ţivima otvara vrata u raj?
— Ĉuo sam već o nekom Hasanu ibn Sabahu, poglavaru krivo vjernika, i ako me slutnja
ne vara, sad stojim pred njim. A da je taj Hasan ibn Sabah gospodar zemlje i neba, o tome ništa
ne znam, kao što, takoĊer, ne znam da mu je Alah dao takvu moć.
Hasan je potraţio oĉima Sulejmana i Jusufa. Pozvao ih je. Napustili su svoju vrstu i prišli
stubištu koje je vodilo na gornju terasu. Upitao ih je:
— Moţete li se zakleti svim prorocima i muĉenicima da ste ţivi i zdravi, te pri punoj
svijesti, bili u raju?
— Moţemo se zakleti, Sejiduna.
— Zakunite se.
Zakleli su se jasno i razgovijetno.
Ebu Dţafer bi se rado nasmijao, ali iz njihovih glasova odzvanjala je tako ĉvrsta vjera i
tako iskreno uvjerenje da su mu prošli ţmarci kroz kiĉmu. Pogledao je svoje pomoćnike. Na
njihovim licima vidio je da su sretni što se ne nalaze u njegovoj koţi. Jasno je bilo da se dao
zavesti u pogrešnom smjeru. Znatno manje ĉvrsto nego u poĉetku, rekao je:
— Nisam došao, gospodaru, da se s tobom prepirem o vjerskim stvarima. Donio sam ti
nareĊenje Njegove Svjetlosti, mog gospodara emira Arslana Taša, i sada ĉekam tvoj odgovor.
— Što se izvlaĉiš, prijatelju? Zar ti je svejedno boriš li se za krivog ili pravog proroka?
— Ja se ne borim ni za jednog proroka. Ja sam samo u sluţbi Njegova Veliĉanstva.
— Tako su govorili i oni koji su se u sluţbi drugih vladara borili protiv Proroka. Zato su
poslije bili pogubljeni.
Ebu Dţafer je buntovno pogledao u zemlju. Šutio je.
Hasan se okrenuo Jusufu i Sulejmanu. Stajali su kao prikovani u podnoţju stubišta i
blistavim oĉima gledali u njega. Prešao je nekoliko stuba dolje prema njima, posegnuo rukom
pod halju i izvukao narukvicu.
— Poznaješ li, Sulejmane, ovu narukvicu? Sulejman je problijedio kao zid, a u kutovima
usana skupila mu se pjena. Glasom koji se tresao od bezumne blaţenosti, promrmljao je:
— Poznajem je, gospodaru.
— Otići ćeš i vratit ćeš je njenoj vlasnici. Sulejmanu su klecnula koljena. Hasan je
ponovo posegnuo ispod halje. Sada je u ruci drţao kuglicu i dao je Sulejmanu.
— Progutaj je — zapovjedio je. Nakon toga se okrenuo Jusufu.
— Bi li, Jusufe, bio sretan kada bih te poslao sa Sulejmanom na put?
— O... Sejiduna.
Jusufu su od blaţenosti zasijale oĉi. I njemu je Hasan dao kuglicu.
Emirovi izaslanici pratili su prizor sa sve većim nemirom. Ubrzo su primijetili da je
pogled obojice mladića postao nekako ĉudno zanijet i odsutan, kao da njime vide neki sasvim
tudi, ostalima nevidljivi svijet.
Ebu Dţafer je uplašeno upitao:
— Što znaĉi sve ovo, gospodaru?
— Vidjet ćeš. Kaţem ti: dobro otvori oĉi, jer ono što će se sada dogoditi još se nije
dogodilo u povijesti ĉovjeĉanstva.
Potom se sveĉano uspravio. Progovorio je dubokim glasom:
— Jusufe! Zulejha te ĉeka u raju. Pogledaj onu kulu! Brzo se popni i baci se s nje. Past
ćeš u Zulejhin zagrljaj.
Jusufu se lice zaţarilo od sreće. Nakon gutanja kuglice, poslije dugo vremena, u njega se
uselio mir. Ĉudesan, blaţen mir. Sve je bilo baš onako kao onda kada je s drugovima odlazio u
raj. Ĉuo je Hasanovo nareĊenje, okrenuo se na petama i potrĉao prema kuli s golubarnicima.
Hasan se sred grobne tišine okrenuo Sulejmanu.
— Imaš li bodeţ kod sebe, Sulejmane?
— Ovdje je, Sejiduna.
Trojica izaslanika su nehotice pomakli ruke prema drškama svojih sablji, ali Hasan im je
sa smiješkom odmahnuo glavom.
— Uzmi narukvicu! Zarij sebi bodeţ u srce i za tren ćeš je moći vratiti njenoj vlasnici.
S divljom radošću Sulejman je zgrabio narukvicu. Stisnuo ju je na grudi dok si je drugom
rukom, snaţnim zamahom, zabio bodeţ u srce. Još uvijek sav sijajući od sreće, s uzdahom
olakšanja, srušio se na zemlju ispred stubišta. Trojica izaslanika, a i svi ostali koji su stajali u
blizini, skamenili su se od uţasa.
Hasan je, blijed i s umornim smiješkom, pokazao na truplo.
 — Pridite i pogledajte — rekao je izaslanicima. Oklijevajući, poslušati su ga. Bodeţ je
bio sve do drška zariven u mladićevo tijelo. Tanak mlaz krvi natapao je bijelu odjeću, a mrtvom
je na licu bio smiješak sreće.
Ebu Dţafer je prešao rukom preko oĉiju.
— O, svemilostivi Alahu! — zajeĉao je.
Hasan je dao znak uškopljeniku da pokrije tijelo plaštem. Potom se okrenuo prema kuli i
pokazao na nju.
— Tamo pogledajte!
Jusuf se, sav zadihan, upravo bio popeo do vrha. Srce mu je lupalo u grudima. Straţari na
terasi kule stajali su preneraţeni. Zaletio se na nadzid. Pod sobom je ugledao more palaĉa, kula i
kupola, sve u najţivljim bojama.
— Orao sam! Opet sam orao — prošaptao je. Zamahao je rukama i uĉinilo mu se kao da
su mu uistinu izrasla krila. Snaţno se odgurnuo i bacio u ponor.
Muklim udarcem tresnulo je teško tijelo o zemlju. Konji u blizini odskoĉili su divlje
njišteći. MeĊusobno su se pomiješali, unijeli zbrku u redove i jahaĉi su ih s mukom krotili.
— Idite tamo i pogledajte leš — rekao je Hasan izaslanicima.
— Dovoljno smo vidjeli — odgovorio je Ebu Dţafer. Njegov glas bio je još uvijek
sasvim uplašen.
— Onda dobro, Ebu Dţafere! Ono što si vidio, to prenesi svom gospodaru kao moj
odgovor. I još mu ovo reci: istina je da tvoja vojska broji trideset tisuća ljudi, ali nedostaju joj
dva ovakva vojnika. A što se tiĉe prijetnje velikim vezirom, reci mu da ja o njemu znam nešto
vrlo vaţno što će on saznati za šest, ili moţda tek za dvanaest dana. Tada neka se sjeti mene i
moje poruke... Sretan put!
Zapovjedio je da izaslanicima dovedu konje. Ebu Dţafer se, zajedno s pomoćnicima,
duboko naklonio. Hasan je naredio da mogu ići. Njegovi straţari ponijeli su mrtva tijela sa
sobom. Zatim se on sa svojom pratnjom vratio u kulu.
Ljudstvo se, obuzeto uzvišenim uţasom, vratilo svojim duţnostima. Dugo nitko nije
nalazio rijeĉi da izrazi svoje osjećaje i misli. Tek s vremenom poĉeli su se ismailitima razvezivati
jezici.
— Stvarno! Sejiduna je gospodar ţivota i smrti svojih podanika. On ima moć slati u raj
koga hoće.
— A ako bi tebi naredio da se probodeš?
— Probo bih se.
Oĉi su im grozniĉavo sjale od jezovite bojazni i od strasti da se pokaţu pred Sejidunom,
pred ismailitima i pred cijelim svijetom.
— Jesi li vidio kako su izaslanici problijedjeli? Kako je Ebu Dţafer najednom bio pitom?
— Nema vladara koji bi se mogao mjeriti sa Sejidunom.
— Jeste li ĉuli kako je sebe nazvao novim prorokom?
— Zar to nismo već i sami vidjeli?
— Kako onda moţe još uvijek biti u sluţbi egipatskog kalifa?
— Moţda je upravo obratno.
Fidaiji su se i bez dogovora našli na zajedniĉkom mjestu na vrhu bedema. Blijedih lica
gledali su jedan u drugog, a nitko od njih nije se usuĊivao zapoĉeti razgovor.
Na koncu je Ubejde prekinuo šutnju.
— Za nas su Sulejman i Jusuf sada izgubljeni — rekao je. — Na ovom svijetu ih više
nikada nećemo vidjeti.
 Naimu su oĉi zasuzile.
— Znaš li to pouzdano?
— Nisi li vidio da su uškopljenici odnijeli njihova tijela?
— Jesu li sada u raju? Ubejde se oprezno nasmiješio.
— Vidjelo se da su u to uvjereni.
— Zar ti nisi? — upitao je Ibn Vakas.
— Sejiduna je rekao. Dakle, ne mogu u to sumnjati.
— Zloĉin bi bilo sumnjati — ozbiljno je dodao Dţafer.
— Ĉini mi se kao da je najednom postalo prazno sad, kada ih više nema medu nama —
tuţno je rekao Ibn Vakas. — Prvo nas je napustio Ibn Tahir, a sada i njih dvojica.
— Što li je s Ibn Tahirom? Gdje li je? Ili je moţda i on već u raju? — pitao je Naim.
— To vjerojatno znaju samo Alah i Sejiduna — odgovorio je Ibn Vakas.
— Bit će sreća budemo li ga još ikad vidjeli — rekao je Naim.
— Bojim se da mu je bio namijenjen isti put kao i njegovim rajskim suputnicima —
dodao je Ubejde.
— Nije najĉudnije, Tvoja Svjetlosti — rekao je kapetan Ebu Dţafer emiru Arslanu Tašu
kada su se vratili iz Alamuta u njegov logor — to što su mladići tako brzo izvršili nareĊenje svog
gospodara. Naposljetku, što im je drugo ipreostalo uz tako okrutnog zapovjednika? Najvećim
zaprepaštenjem, da, uţasom nas je ispunila divlja, bezumna radost kojom su se bacili u smrt. Da
je Tvoja Svjetlost vidjela kako su im od blaţenosti zasjale oĉi kada im je navijestio da će poslije
smrti smjesta otići u raj! Ni sjenka sumnje nije pala u njihova srca. Njihova vjera da će se vratiti
u raj u kojem su već jednom bili, morala je biti jaĉa od alamutske stijene. Moji pomoćnici će sve
to potvrditi.
Emir Arslan Taš je zamišljeno koraĉao gore-dolje po svom šatoru. Bio je lijep, stasit
ĉovjek. Po briţljivo njegovanom izgledu vidjelo se da voli ţivotne radosti i udobnost. Crte
njegova lica odavale su zabrinutost. Hasanov odgovor ga nije obradovao. Svoj trojici izaslanika
redom je pogledao u oĉi i upitao ih:
— Jeste li sigurni da niste bili ţrtve prijevare?
— Sigurni smo — odgovorio je Ebu Dţafer. — Sulejman se ubo jedva pet-šest koraka od
nas, a svi iz Alamuta vidjeli su kako se Jusuf bacio s nadzida.
Arslan Taš je zavrtio glavom.
— Ne mogu nikako povjerovati. Slušao sam o ĉarobnjacima iz Indije koji naizgled ĉine
ĉudo. Na primjer, bace uţe uvis i ono ostane visjeti u zraku pa se po njemu poĉne penjati
ĉarobnjakov pomoćnik. Kada je već jako visoko, ĉarobnjak izda naredbu i uţe padne, a s njim
tresne na zemlju i pomoćnik. Mrtvaca ĉarobnjak poklopi košarom, izmoli neke molitvice i kada
digne pokrov, ispod njega se pojavi njegov pomoćnik nasmijan, ţiv i zdrav. Cijeli prizor bio je
samo varljivi privid.
— Takve ĉarolije nije bilo u Alamutu. Noţ je do balĉaka bio zariven u Sulejmanovo srce,
a njegova odjeća bila je poprskana krvlju.
Emir je ponovo utonuo u šutnju. Razmišljao je. Sve to ĉinilo mu se više nego tajnovitim,
a onda je rekao:
— NareĊujem vam, kako god bilo, da o svemu što ste vidjeli i ĉuli u Alamutu šutite kao
grob. Ljudi bi se mogli pobuniti i otkazati poslušnost, kada bi saznali kakvog neprijatelja imaju
pred sobom. Veliki vezir je na pohodu i neće se šaliti ako ne izvršimo njegovo nareĊenje.
Pomoćnici su izmijenili prestrašene poglede, jer putem su već bili nekima ispriĉali kakav
je bio doĉek u Alamutu.
 Emir nije primijetio njihove poglede. Sav uznemiren šetao je po šatoru.
— Što li je poglavar ismailita mislio kada je nagovijestio da zna nešto o velikom veziru, a
što ću ja saznati tek za šest ili ĉak za dvanaest dana?
— Ispriĉao sam Tvojoj Svjetlosti sve što je rekao — odgovorio je Ebu Dţafer.
— Vjerojatno me htio samo zastrašiti. Što on zna o velikom veziru a što ja ne znam? Da
je na putu prema Isfahanu? Da potom namjerava u Alamut?
Mrzovoljno je odmahnuo rukom.
— Zašto je baš mene morala zadesiti ta sumnjiva ĉast da krotim te krivovjernike! Je li to
uopće neki pošten protivnik. Ĉuĉi u svojim utvrĊenjima, izbjegava otvorenu borbu, zaluduje
maštu neukih nekim ĉudnim bajkama i time ih pretvara u opasne luĊake. Pa što da mu onda
ĉiniš?
— Dobro. Idite! — rekao je nakon izvjesnog vremena. — Vaš izvještaj sam primio na
znanje. Sada više nikome ni rijeĉi.
Izaslanici su se naklonili i otišli.
Emir se zavalio na meke jastuke, natoĉio punu ĉašu vina i nadušak je ispio. Lice mu se
razvedrilo. Zapljeskao je i iza zavjese su izašle dvije lijepe mlade robinje. Sjele su pokraj njega i
obgrlile ga pa su Alamut i njegov surovi gospodar ubrzo bili zaboravljeni.
No zato je njegovo ljudstvo tim burnije raspravljalo o alamutskim doţivljajima. Poput
vihora pronijela se vijest o njima cijelim logorom. Kada je Ebu Dţafer sa svojim pomoćnicima
izašao iz emirova šatora, njegovi prijatelji obasuli su ga pitanjima. Stavio je prst na usta i
šapatom rekao kako im je emir strogo naredio da o svemu šute kao grob. To je znaĉilo da se
ĉasnici zatvore u poseban šator, postave pred njega straţu i onda nadugo i naširoko raspravljaju o
svemu što su izaslanici rekli.
Ljudstvo je na svoj naĉin pretresalo alamutski sluĉaj.
— Gospodar Alamuta mogao bi biti istinski prorok. Isto kao Muhamed, i on je poĉeo sa
šaĉicom ljudi, a sada se u njegovim redovima bore tisuće.
— Ismailiti su pristalice Alijeve stranke. Nisu li to bili i naši oĉevi? Zašto bismo se,
dakle, klali s onima koji su ostali vjerni uĉenju svojih i naših oĉeva?
— Prorok nije imao toliku moć kao što je ima alamutski gospodar. Doduše, sam je
mogao putovati u raj. Je li, pak, u njega mogao poslati i drugog, i to još za ţivota?
— Rekli su da su oba mladića, koji su se u prisustvu naših glasnika ubili, već ranije bili u
raju. Kako bi inaĉe i išli s tolikim oduševljenjem u smrt?
— O neĉem sliĉnom nisam ĉuo u svom ţivotu. Ima li, onda, ikakvog smisla boriti se
protiv tako moćnog proroka?
— Zar su ismailiti Turci ili Kinezi pa da im sultan objavljuje rat? Oni su Iranci kao i mi, i
dobri muslimani.
— Veliki vezir bi htio ponovo zadobiti sultanovu milost. Poslao nas je protiv Alamuta
kako bi se napravio vaţnim i potrebnim. Znamo mi te stvari. Nismo mi od juĉer.
— Prava sreća što je naš emir tako pametan ĉovjek. Njemu se nikud ne ţuri. Kada
pritisne studen, otići ćemo odavde u naša zimovališta na jugu.
— Stvarno, bilo bi glupo da se borimo protiv protivnika kojeg nitko od nas ne mrzi.
Veliki daiji su šutke otpratili Hasana do njegove odaje. Vrhovni poglavar bio je oĉigledno
jako umoran. Zbacio je bijeli ogrtaĉ s ramena i legao na jastuke. Veliki daiji ostali su stojeći.
— Znate li koga sam poţelio danas da bude pokraj mene? — najzad je prekinuo šutnju.
— Omara Hajjama.
— Zašto baš njega?
 Ebu Alijev glas bio je tvrd i mraĉan.
— Ne znam toĉno. Htio bih porazgovarati s njim.
— Grize li te savjest?
Buzurg Umid ga je oštro pogledao.
Hasan se podigao. Upitno je zurio u velike daije a na pitanje nije odgovorio.
— Znaš li da sam one noći, kada si otišao u vrtove gdje su bili mladići, predlagao Ebu
Aliju da te ubijemo i bacimo s kule u Sah-Rud?
Hasan je instinktivno stavio ruku na drţak sablje.
— Da, nešto sam naslućivao. Zašto niste izvršili to što ste naumili? Buzurg Umid je
slegnuo ramenima. Ebu Ali je sav uplašen buljio u njega.
— Prije mi je bilo ţao što sam tada od toga odustao.
— Vidiš. Moţda sam zato poţelio Omara Hajjama. Ali ne misli da se neĉega bojim, samo
ţelim o svemu s nekim porazgovarati.
— Govori. Slušat ćemo.
— Vama postavljam pitanje: je li radost djeteta koju mu priĉinjavaju šarene igraĉke prava
radost?
— Zašto opet takvim okolišanjem, Ibn Sabaše? — rekao je s osjetnim nestrpljenjem
Buzurg Umid. — Reci nam otvoreno ono što nam misliš reći.
— Rekli ste da ćete me slušati.
Hasanov glas ponovo je bio ĉvrst i odluĉan.
— Nisam poĉeo govoriti da bih pred vama opravdao svoje postupke. Htio sam vam ih
objasniti. Jasno je da dijete osjeća radost koju mu priĉinjavaju šarene igraĉke isto onako kao što,
recimo, odrastao ĉovjek osjeća radost koju mu priĉinjavaju novac ili ţena. Gledano sa stajališta
svakog pojedinca, svaka radost koju osjeća, prava je, istinska radost. Svatko je, pak, samo na
svoj naĉinsretan. Dakle, ako nekome smrt znaĉi sreću, onda se, naravno, raduje smrti kao neko
drugi novcu ili ţeni. A poslije smrti nema više ţaljenja.
— Radije ţiv pas nego mrtav kralj — promrmljao je Ebu Ali.
— Bilo da si pas ili kralj, morat ćeš umrijeti. Zato: bolje je biti kralj!
— Lako je tebi to govoriti kada si se domogao moći da vladaš ţivotom i smrću — rekao
je Buzurg Umid. — Ali ja više volim biti pas na cesti, nego umrijeti takvom smrću kakvom su
umrli tvoji fidaiji.
— Nisi me razumio — odvratio je Hasan. — Zar je tebi netko namijenio takvu smrt?
Velika je razlika izmeĊu njihova i tvog stajališta. Ono što je za njih bio vrhunac sreće, to bi tebe
ispunilo najvećim uţasom. A otkud znaš ne bi li ono što tebi znaĉi najveću sreću, nekom
drugom, odnosno s nekog drugog stajališta, znaĉilo najveću strahotu? Nitko od nas ne moţe
sagledati svoje postupke sa svih stajališta. To je moţda bilo dano samo svevidećem Bogu. Zato
dopusti da svako bude na svoj naĉin sretan!
— Ali ti si fidaije svjesno naveo na obmanu! Tko ti je dao pravo da tako postupaš s
ljudima koji su ti beskrajno odani?!
— To pravo dala mi je spoznaja da je vrhovno naĉelo ismailita ispravno.
— A pritom govoriš o nekom svevidećem bogu?
Tada se Hasan uspravio i izgledalo je kao da je postao za glavu viši.
— Da, govorio sam o nekom svevidećem bogu. Ni Jahve, ni kršćanski Bog, ni Alah nisu
mogli stvoriti ovaj svijet u kojem ţivimo. Svijet u kojem ništa nije suvišno, u kojem sunce istom
dobrostivošću obasjava i ovcu i tigra, i muhu i slona, i škorpiona i leptira, i zmiju i goluba, i zeca
i lava, i cvijet i hrast, i kralja i prosjaka. Svijet u kojem su bolestima izloţeni pravedni i
nepravedni, jaki i slabi, pametni i glupi. Svijet gdje su sreća i bol nasumice rasijani na sve strane
i gdje svako ţivo biće ĉeka ista završnica: smrt. Vidite! Ja sam prorok tog boga!
Veliki daiji su ustuknuli nekoliko koraka. To je, dakle, bilo jezgro tog ĉudnog ĉovjeka, to
je bilo ono »ludilo«, ono vatreno uvjerenje koje ga je tako nepogrešivo vodilo do ove toĉke na
kojoj je sada stajao? U sebi se, dakle, ipak smatrao prorokom? I je li sve njegovo mudrovanje
bilo samo prijevara razuma sumnjiĉavaca? Moţda i samoga sebe? Bio je, dakle, svojom vjerom i
svojim duhom bliţi fidaijima nego poglavarima ismailita?
— Ti, dakle, vjeruješ u nekog boga? — upitao je Buzurg Umid gotovo plašljivim glasom.
— Ĉuo si.
Sada se izmeĊu njih pojavila velika provalija. Veliki daiji su se naklonili, opraštajući se.
— Izvršavajte svoje duţnosti! Bit ćete moji nasljednici. Nasmiješio im se u znak
pozdrava, kao što se otac smiješi svojoj djeci. Kada su bili u hodniku, Ebu Ali je uzviknuo:
— Kakva grada za Firdusija!
 17.

— Sada je ĉetvrti ĉin naše tragedije pri kraju — rekao je sebi Hasan kada je ostao sam.
Uveĉer je naredio da mu pozovu Ubejdea, Dţafera i Abdurahmana. Ebu Surake je
priopćio toj trojici njegovu naredbu.
Medu fidaijima je uzavrelo. Kada je Ubejde ĉuo što ga ĉeka, njegovo preplanulo lice
postalo je pepeljastosivo. Pogledao je oko sebe poput zvijeri koja traţi kuda bi pobjegla od
prijeteće opasnosti.
I Abdurahman se prepao.
— Zašto li nas Sejiduna zove? — pitao je.
— Vjerojatno vas misli poslati u raj, jer više nema Sulejmana, Jusufa i Ibn Tahira —
odgovorio je Ibn Vakas.
— Hoćemo li i mi morati skoĉiti s kule ili se probosti?
— To pitaj Sejidunu.
Dţafer je nareĊenje primio hladno, pomirivši se s onim što ga ĉeka.
— Alah je gospodar našeg ţivota i naše smrti — rekao je. — Ibn Sejiduna je njegov
namjesnik.
Ispred vrhovnog poglavarstva doĉekao ih je Ebu Ali i odveo Hasanu u kulu.
Nakon što je obavijestio fidaije, Ebu Surake je sav uzbuĊen potraţio Minuĉehera. Našao
ga je na bedemima gdje je upravo pregledavao kazane za smolu. Pozvao ga je ustranu i upitao:
— Što misliš, emire, o smrti dvojice fidaija?
— Sejiduna je moćan gospodar, prijatelju.
— Slaţeš li se ti s njegovim postupcima?
— O tome ne razmišljam, dragi moj. Isto savjetujem i tebi.
— Ali, hoćemo li takvim sredstvima biti dorasli sultanovoj vojsci?
— To samo Sejiduna zna. Ja znam da joj se samo s tim ĉetama ne bismo mogli dugo
odupirati.
— Mene još i sad podilaze ţmarci.
— Ţmarci podilaze još nekoga. Na primjer, emira Arslana Taša.
— Onda misliš da je Sejiduna postigao svoj cilj?
— Nešto mi govori da se moţemo ĉvrsto pouzdati u njega. Takve stvari, kakve smo
danas doţivjeli u Alamutu, povijest još nije vidjela.
Ebu Surake ga je napustio mašući glavom. Potraţio je lijeĉnika, te i njega upitao za
mišljenje.
Grk je prvo pogledao oko sebe kako bi se uvjerio da nema nikoga u blizini, a onda se
sasvim primakao Ebu Suraki i prigušenim glasom mu rekao:
— Ĉestiti moj dai! Danas sam prokleo onaj trenutak kada sam se oslobodio bizantske
tamnice, jer to što smo danas gledali svojim oĉima u ovoj tvrĊavi, to premašuje maštu
najraspaljenijeg grĉkog trageda. Prizor koji nam je jutros izvolio prikazati naš vrhovni poglavar
bio je pripremljen tako da bi mu na njemu mogao iskreno zavidjeti i sam kralj pakla. Oblije me
hladan znoj kada pomislim da su i mene mogle zapasti njegove rajske blagodati s onu stranu
alamutskih zidova.
Ebu Surake je problijedio.
— Zar misliš da će i nas poslati u vrtove iza zamka?
 — Kako da ja to znam, golupĉiću? Svakako je svijest da su vrata u njegov raj danonoćno
otvorena malo poticajna za sve nas koje je zapala ĉast da boravimo u ovoj tvrĊavi.
— Uţasno! Uţasno! — promrmljao je Ebu Surake i rukavom obrisao znoj s ĉela. —
Jedina je sreća to što su ĉlanovi naših obitelji kod Muzafera.
— Da, stvarno — potvrdno je klimnuo glavom Grk. Ebu Surake nije primijetio kako se,
kada je odlazio, podrugljivo iskesio iza njegovih leĊa.
U vrtovima je već odavno sve bilo pripremljeno za novi posjet. Kada su djevojke ĉule da
je veĉer odreĊena za goste, meĊu njima je zavladalo prazniĉno raspoloţenje. Da, sada su znale
ĉemu sluţe. Ljubav je bila njihov poziv, i to im se nije ĉinilo najgorim.
Bojale su se samo za Halimu. S pravom poboţnošću ĉuvala je uspomene na Sulejmana. U
njemu je vidjela svoga gospodara, u sebi je samo njega pitala za savjet o svim mogućim
stvarima. Traţila je samoću, jer kada je bila sama osjećala ga je pokraj sebe i razgovarala s njim.
Ĉesto je naglas šaputala i djevojke su je više puta vidjele kako se vedro i veselo smijala kao da
stvarno s nekim razgovara. U poĉetku su je pokušale uvjeriti da se Sulejman moţda više neće
vratiti, no kada su vidjele da ono što su joj govorile smatra njihovom nestašnošću i
neozbiljnošću, prepustile su je njenoj vjeri.
Kada je saznala da će doći mladići, zadrhtala je kao prut na vodi. Lice joj je ostalo bez
kapi krvi. Srušila se i onesvijestila.
— O, Boţe pravedni! — uzviknula je Mirjam. — Što da radimo s njom?!
— Tebi je Sejiduna dopustio da ne budeš s mladićima — rekla je Zulejha. — Moli ga da
to dopusti i njoj.
— Mislit će da smo je namjerno odvojili od Sulejmana — odvratila joj je Fatima. —
Poslije toga će sigurno sebi nešto uĉiniti.
— Kako li je mogla sebi utuviti u glavu da će se Sulejman ikad vratiti? — upitala je
Rukaja.
— Voli ga. Rekao je da će se vratiti i zato u to vjeruje. Za nju je on veći prorok od
Sejidune. Tako je odgovorila Fatima.
U meĊuvremenu su Halimu vratile svijesti. ZaĉuĊeno je pogledala djevojke, a kada se
sjetila novosti, oblilo ju je jako rumenilo. Ustala je i otrĉala u svoju spavaonicu da se spremi.
— Sve ću joj kazati — rekla je Mirjam.
— Neće ti vjerovati — odvratila joj je Zulejha. — Poznajem je. Tvrdoglava je i radije će
misliti da joj ne dopuštamo da se sretne sa Sulejmanom.
— Ali bude li vidjela drugog umjesto njega, srce će joj prepući!
— Neka se navikne kao što smo i mi to uĉinile — rekla je Sara.
— Halima je sasvim drugaĉija. Bolje je da zamolim Sejidunu.
— Nemoj, Mirjam — rekla je Fatima. — Radije pokušajmo s Halimom. Moţda će ipak
doći pameti.
Otišle su za njom u spavaonicu.
Tamo je ona sjedila pred ogledalom i sa smiješkom se ureĊivala. Kada je ugledala
druţice, namrštila je obrve. Ljutila se što su je omele u lijepim mislima. Mirjam se srce stegnulo
od bola.
— Govori ti s njom — prošaptala je Fatimi. — Raduješ li se veĉerašnjem posjetu?
— Ostavite me. Zar ne vidite da se moram spremiti?
— Slušaj, Halima — rekla je Mirjam. — Svaki posjetitelj doći će samo jedanput u naše
vrtove. Znaš li to?
Ušao je Ahriman i poĉeo njuškati oko Halime.
 — Hajde, otjeraj ih, Ahrimane. Postale su pakosne.
— Mirjam je mislila sasvim ozbiljno — rekla je Fatima.
— Ma idite već jednom!
— Tvrdoglava si — razljutila se Sara. Napustile su spavaonicu.
— Nije vjerovala — rekla je Zulejha.
— Ne. Nije ti vjerovala, Mirjam — dodala je Fatima.
Apama je došla sa strogim Sejiduninim nareĊenjem da svaka od djevojaka mora
promijeniti ili zamijeniti ime. Uveĉer se nijedna ne smije zbuniti. Mirjam i Fatima poĉele su
dijeliti nova imena.
— Halima! Veĉeras nećeš biti Halima, nego Safija. Jesi li razumjela? Ponavljaj to ime
toliko dugo dok se na njega ne navikneš.
Halima se nasmiješila. — Moţda misle da me neće prepoznati? — rekla je u sebi.
— Ne smijulji se! — odvratila joj je Mirjam. — Stvar je ozbiljna. Sada će i raspored u
vrtovima biti drugaĉiji.
Tek tada se Halima prvi put istinski prestrašila. — Što to znaĉi? — pitala se.
— Nadam se da sada znaš na ĉemu si — rekla joj je Fatima. Halimi su navrle suze na oĉi.
— Postale ste tako zle prema meni.
Pobjegla je i sakrila se u pusti sobiĉak. Tamo je Sara naišla na nju.
— Ti još ne znaš da će Fatima i Zulejha dobiti dijete — rekla joj je. — Ĉula sam kako su
se povjerile Mirjam. Zato nemoj nikome reći da sam ti ja to ispriĉala.
— Zašto samo njih dvije?
— Vidi ti nju! Nije valjda da bi i ti htjela ljuljati u naruĉju?
Halima joj je isplazila jezik i okrenula leda. Predveĉer je Hasan pozvao Mirjam u jedan
od praznih vrtova. Ispriĉala mu je što se dogaĊa s Halimom i kako ona vjeruje da će se noćas
vratiti Sulejman.
Hasan ju je mrko pogledao.
— Vaša duţnost je bila da joj pravovremeno kaţete punu istinu. Vi ćete snositi i
odgovornost ne bude li nešto u redu.
— Poštedi je, radi mene, tog razoĉaranja.
— Danas nju, sutra drugu, prekosutra treću. Dvadeset godina, koliko sam pripremao svoj
plan, nisam znao za slabost, a ti ţeliš da se sada predam.
Mirjam ga je ošinula neprijateljskim pogledom.
— Dopusti da bar ja zauzmem njeno mjesto. Hasan je ponovo postao krut i neumoljiv.
— Ne, to ne dopuštam. Same ste sebi skuhale tu kašu, sada je same i kušajte... Naveĉer,
kada doĊe vrijeme, vrati se u vrt. Sa mnom ćeš ĉekati na ishod. Jesi li razumjela?
Zaškripala je zubima. Otišla je bez pozdrava. Kada se vratila djevojkama, odmah je
potraţila Halimu.
— Jesi li shvatila da veĉeras neće biti Sulejmana? Gledaj da ne napraviš nikakvu glupost.
O koţi ti se radi.
Halima je jogunasto udarila petom o pod. Još uvijek je bila sva uplakana. — Zašto li su
noćas tako zle sa mnom? — pitala se.
Ubejde je dobro zapamtio sve ono što su prva trojica fidaija priĉala o svom posjetu raju. I
tada se, u skladu sa svojom uroĊenom sumnjiĉavošću, u mislima pitao što bi on uĉinio da je bio
na njihovu mjestu. Štošta mu se nije sasvim slagalo, a mnogo toga je pobuĊivalo njegovu
sumnju.
Kada je uveĉer sa svojim drugovima izašao pred vrhovnog poglavara, njegova
radoznalost nije bila manja od njegova straha. Ipak se zaĉuĊujuće savladavao i na Hasanova
pitanja odgovarao odluĉno i jasno.
Veliki daiji nisu bili tu. Hasan ih nije ni trebao. Prvo i najteţe iskušenje već je bilo iza
njega, a sada je sve funkcioniralo poput dobro podešenih zupĉanika.
Dţafera i Abdurahmana obuzeo je sveti strah kada su se našli pred njim, usred odaja iz
kojih je vladao ismailitskim svijetom i upravljao njime. Više ih nikakva sumnja nije
uznemirivala. Bili su sretni što su mogli odgovarati na njegova pitanja i što su mogli izvršavati
njegova nareĊenja.
Kada su ĉuli da će i njih trojicu odvesti u raj, radost im se oĉitavala u oĉima. Bili su
potpuno u njegovoj vlasti.
Ubejde je blago poplavio. Odluĉio je sve što se bude s njim dogaĊalo paţljivo promatrati,
i pritom se ni na koji naĉin ne odati.
Hasan ih je odveo u dizalo i pokazao im leţaje. Napojio ih je vinom i svakome sam stavio
kuglicu u usta. Dţafer i Abdurahman brzo su ih progutali, a Ubejde ju je neprimjetno ispustio u
otvoren dlan i vješto je sakrio ispod halje. Ispod kapaka promatrao je jecanje i premetanje svojih
drugova i u svemu ih oponašao.
Abdurahman je prvi utonuo u san. Dţafer se još neko vrijeme opirao, no na kraju je i
njega savladalo. Prevalio se na suprotnu stranu i hrĉući zaspao.
Ubejdea obuze zebnja. Jedva se usuĊivao virnuti kroz trepavice. Hasan je stajao
nepomiĉno, drţeći zavjesu na ulazu tako da je unutra dopirala svjetlost iz njegove sobe. Oĉito,
ĉekao je da sva trojica zaspu. Što li će zatim uĉiniti? Ubejde je zahroptao i okrenuo se na drugu
stranu, onako kako je vidio da su napravili obojica njegovih drugova. Zatim je poĉeo
ravnomjerno disati. Nastala je potpuna tama. Osjećao je kako je Hasan prebacio preko njih neki
pokrivaĉ.
Odjeknuo je udarac o gong.
Najednom se prostorija zaljuljala i poĉela spuštati. Ubejde je zamalo kriknuo od straha.
Grĉevito je uhvatio rub leţaja i s uţasom oĉekivao što će se dogoditi.
Njegov je mozak strahovito radio. Sva njegova ĉula bila su na oprezu. Sada je osjetio da
su stali. Dodirnuo ga je dašak svjeţine. Kroz pokrivaĉ je uoĉio plamsanje svjetla baklji.
— Sve u redu? — ĉuo je kako pita Hasanov glas.
— Sve u redu, Sejiduna.
— Budite pripravni kao prošli put.
Ruke su prihvatile i podigle njihove leţajeve. Osjećao je kako ga nose preko mostića.
Potom su ga zajedno s leţajem stavili u ĉamac i odveslali. Kada su pristali, odnijeli su ga u neku
prostoriju iz koje je ĉuo glazbu i djevojaĉke glasove. Tamo su ga primili za noge i ramena i
poloţili na meko tlo. Zatim su otišli.
— To je, dakle, raj Našega gospoda? — rekao je samome sebi. — I zato su se, da bi se
vratili u njega, Jusuf i Sulejman jutros ubili?
Uţasnuo se. »Kakva prijevara!« pomislio je, »A Abdurahman i Dţafer ništa ne slute!«
Što li će biti s njima? Ipak se ne smije odati! Što bi uĉinio kada bi mu Sejiduna zapovjedio da se
probode kao Sulejman? Ako bi se odupro, zadesila bi ga samo još gora smrt. »Uţasno!
Neĉuveno uţasno!«, uzdahnuo je u sebi.
Njegovu leţaju pribliţili su se lagani koraci. Sada će morati glumiti da se stvarno
probudio u raju. Netko je podigao pokrivaĉ s njega. Na tren je otvorio oĉi i to je bilo dovoljno da
mu se slika koju je vidio ureze u pamćenje. Okruţivale su ga prekrasne djevojke. Pomalo
radoznalo, a pomalo plašljivo zurile su u njega. Obuzela ga je strašna, luda poţuda. Najradije bi
skoĉio meĊu njih i sav se predao strasti, ali još nije smio. Što je priĉao Sulejman o svom
buĊenju? Pravio se kao da još uvijek leţi u dubokom snu, a za to vrijeme je napeto osluškivao.
Prema onome što je ĉuo, moralo se dogoditi nešto neoĉekivano.
Ništa nije pomagalo što su Halimu toliko uvjeravali da Sulejman više neće doći u vrtove.
Njeno malo, glupo srce vjerovalo je nesalomljivom ĉvrstinom da će ipak doći. Kao i prvi put, i
sada je Fatima bila njena voditeljica, a Sara druţica. Ali Zejnep i neke druge bile su drugdje. I
prostor je sada bio drugi. Bile su okupljene u središnjem vrtu, u kojem je prvi put Mirjam bila
predvodnica.
Kada su eunusi donijeli nosila s uspavanim mladićem, sva je uzdrhtala. Sakrila se iza
Sarinih leda i sa strahom ĉekala da Fatima odgrne gosta. Kada se to dogodilo, umjesto lijepog
Sulejmanovog ukazalo se Ubejdeovo crnaĉko lice.
Halima se osjećala kao gromom pogoĊena. Srušio se sav njen prekrasan svijet.
Razrogaĉila je oĉi. Ni glasa nije ispustila iz sebe. Gurnula je ruku u usta i od boli zagrizla u nju.
Postajalo joj je sve jasnije kako je Sulejman za nju zauvijek izgubljen.
Najednom je poput odapete strijele jurnula prema izlazu. Da, sve joj se sada mogu
smijati, jer im nije htjela vjerovati. Otrĉala je hodnikom, i prije nego su se njene prijateljice
osvijestile već je jurila stazom prema stijenju na kojem su se danju sunĉali gušteri.
— Rukaja! Saro! Za njom — prigušenim glasom naredila je Fatima. Obje su poletjele u
vrtove. Nisu ni primijetile kada im se pridruţio Ahriman. Trĉale su ravno prema obali planinske
rijeke.
Ugledale su je na vrhu stijenja. Zamlatarala je rukama i bacila se u valove. Oĉajan krik,
teţak pljusak - i već ju je divlja matica odnijela za sobom.
Ahriman je skoĉio za njom. Stigao ju je, zgrabio zubima za kosu i pokušao privući obali,
ali matica je bila prejaka. Halima je u smrtnom strahu obgrlila Ahrimana oko vrata. Sve više su
se pribliţavali alamutskom stijenju. Njegove, na tamu naviknute oĉi, razaznavale su blisku obalu.
Napinjao je sve snage da je se dokopa, ali sve je bilo uzalud. Teško je zahroptao i pritom ispustio
svoj teret. Ruke su se razdvojile i tijelo je nestalo u valovima. Ali već je i sam bio medu visokim
stijenjem. Domogao ga se, ali njegove kandţe su kliznule o glatku stijenu. Pokušao je plivati uz
maticu, natrag prema obali vrtova, ali izdala ga je snaga. Dohvatio ga je vir i povukao u dubinu.
Sara i Rukaja vratile su se s uţasom u oĉima. Pokraj ulaza doĉekala ih je Zufana.
Zaplakale su.
— Nema je više. Skoĉila je u vodu. U rijeku.
— O, Alahu! Alahu! Ali šutite. Momak se probudio i ĉudno se ponaša. Na njemu se ne
vidi da nas smatra hurijama. Što li će reći Sejiduna!
Obrisale su suze s lica i otišle za Zufanom. Ubejde je sjedio na jastucima, samosvjesno je
grlio sada Fatimu, sada Dţuvejru i pritom se nekako s visine smiješio. Uzalud su se trudile opiti
ga. Jedva je smoĉio usne vinom.
Potom je poĉeo s lukavim smiješkom priĉati o ţivotu u Alamutu. Pritom je paţljivo
promatrao lica djevojaka. Kada je spomenuo Sulejmanovo i Jusufbvo ime vidio je da su se neke
pogledale. S nekim zluradim uţivanjem opisivao im je kako su jutros otišli na put u raj. Vidio je
kako su postajale blijedei uzalud se trudile sakriti svoje osjećaje. Pritom je osjećao nekakvu
zadovoljštinu. Muĉilo ga je što su ona dvojica prije njega okusila slasti ovih ljepotica.
Sada je ugledao Saru. Trgnuo se. »To je crna Sara o kojoj je priĉao Sulejman, mada se
sada drugaĉije zove«, rekao je u sebi. U njemu se javila krv njegovih pradjedova. Takve su
morale biti robinje njihovih moćnika.
Ispruţio je ruku, uhvatio je za zapešće i snaţno je privukao. Nozdrve su mu se raširile.
Strgao je ruţiĉasti veo s nje i stisnuo je u zagrljaj tako da su oboma zapucale kosti. Potom je
zastenjao poput maĉka kojeg je svladala poţuda. Divlje se bacio na nju. Sara je pritom
zaboravila na Haliminu sudbinu.
Sada ga je bilo lako opiti. Nemoćan i bezvoljan prihvaćao je sve što su mu nudile.
Svladao ga je umor, te je ubrzo zadrijemao.
— Rukaja! Brzo potraţi Mirjam! Sve joj kaţi! Da je Halima skoĉila u rijeku i da Ubejde
ne vjeruje.
Na obali prokopa bio je privezan ĉun. U njemu je sjedio Muad i Rukaja je skoĉila u
njega.
— Odvezi me k Mirjam! Smjesta!
— Mirjam je kod Sejidune.
— Tim bolje.
Cun je već kliznuo površinom.
Nasred puta sreli su Mustafu koji je prevozio Apamu iz drugog vrta.
— Halima se utopila u rijeci! — povikala je Rukaja.
— Što kaţeš?
Rukaja je ponovila. Starica i eunusi su se uţasnuli.
— Pokaţi na kojem mjestu! Moţda je još spasimo.
— Prekasno. Odavno ju je već prenijelo pokraj tvrĊave.
— Alahu, Alahu! Ĉemu sve ovo?
Mustafa je ispustio vesla i rukama pokrio lice.
Hasan i Mirjam su dugo šutke sjedili u maloj sjenici. Na koncu, on je prekinuo taj muk.
— Još ne znaš — rekao je — da su me, one noći kada sam prve fidaije poslao u raj, moji
veliki daiji htjeli s vrha kule baciti u Šah-Rud?
Mirjam ga je iznenaĊeno pogledala.
— A zašto?
— Zato što nisu mogli shvatiti da je ĉovjek prema sebi duţan dovršiti ono što je jednom
zapoĉeo.
— To znaĉi da su se uţasnuli nad tvojim postupcima. Što si uĉinio s njima?
— Što sam uĉinio? Ništa. Šeću utvrdom kao i prije. Svi smo puni zlih ţelja, zato im i
nisam zamjerio. A i što bi mogli? Spas svih nas ovisi o dobrom radu mog stroja. Samo da mu se
posreći pa da uništi i našeg najgoreg neprijatelja.
Gotovo neĉujno se zakikotao.
— To znaĉi: mog starog, zagriţenog takmaca, mog ljutog neprijatelja, mog smrtnog
dušmanina.
— Znam na koga misliš — promrmljala je.
Opet su dugo šutjeli. Znao je što pritišće Mirjaminu dušu, ali izbjegavao je sam dotaći tu
osjetljivu temu, a ni ona se nije usuĊivala progovoriti. Tek poslije dugog vremena upitala je:
— Kaţi što si uĉinio s prvom trojicom koji su bili u vrtovima?
— Jusuf i Sulejman su jutros olabavili ţivce sultanovoj vojsci koja nas opkoljava.
Pogledala ga je kao da je htjela proĉitati ono što mu leţi u srcu.
— Jesi li ih ubio?
— Nisam. Sami su to napravili. I pritom su bili sretni.
— Ti si surova zvijer. Priĉaj.
Poslušao ju je. Slušala ga je uţasnuta i zaprepaštena.
— I nisi ništa osjećao kada si ţrtvovao dva ĉovjeka koji su ti bili do smrti odani?
 Vidjela je da mu je teško i da se brani.
— Ti to ne moţeš razumjeti. Ono što sam zapoĉeo morao sam dovršiti. Ali kada sam
fidaijima izdao nareĊenje, sam sam se uţasnuo. Nešto u meni je govorilo: ako ima vlasti nad
nama, neće to dopustiti. Pomraĉit će se sunce, ili će se zatresti zemlja, tvrĊava će se srušiti i pod
sobom pokopati tebe i tvoju vojsku... Kaţem ti da mi je srce drhtalo kao što drhti djetetu od
straha. Oĉekivao sam bar neki mali znak. Da se samo nešto mrdnulo, da je, recimo, u onom
trenutku oblak neoĉekivano pokrio sunce ili da je iznenada zapuhao vjetar, predomislio bih se. I
kada se to dogodilo, oĉekivao sam udarac. Ali sunce je isto kao i ranije obasjavalo mene, Alamut
i mrtva tijela preda mnom. Mislio sam: ili nema vlasti nad nama, ili je prema svemu što se ovdje
dolje dogaĊa beskrajno ravnodušna, ili pak milostivo gleda na moje postupke. Tada sam shvatio
da sam još uvijek negdje u sebi vjerovao u neko boţanstvo. Ali to boţanstvo je bilo sasvim
drugaĉije od onog iz moje mladosti. Bilo je poput samog svijeta, gibajući se u tisućama
suprotnosti, a ipak uhvaćeno mjerom i brojem. U granicama bezgraniĉno. Ogroman kaos u
staklenoj posudi. Strašan, iskešen zmaj. I shvatio sam da sam mu cijelog svog mraĉnog ţivota
sluţio.
Gledao je pokraj nje, široko otvorenih oĉiju, kao da pred sobom vidi neviĊena ĉuda.
— Ludi šejtan — pomislila je Mirjam.
— Gdje je Ibn Tahir?
Hasan je oborio pogled.
— Jesi li ga poslao svome »ljutom neprijatelju«?
Sada je upro pogled u nju. Cijelu ju je obuhvatio pogledom.
— Nisi li nekoć tvrdila da ne vjeruješ ni u što na svijetu i da se niĉega ne bojiš? Gdje je
sada tvoja snaga, kada moraš podnositi stvarna djela, teţinu kojih ja nosim? Imaš srca za male
ljude, a katkad bi ga trebala imati i za velike.
Tada je Muad pristao uz obalu. Rukaja je pohitala k Mirjam. Još uvijek se sva tresla. Nije
se osvrtala na Hasana. Povikala je:
— Halima je skoĉila u rijeku!
Mirjam se uhvatila za srce. Pogledala je Hasana, kao da bi mu htjela reći: to je tvoje
djelo!
I Hasan se trgnuo. Htio je ĉuti pojedinosti.
— Pobjegla je kada je vidjela da su umjesto Sulejmana donijeli Ubejdea?
— A Ubejde, kaţeš, ne vjeruje da je u raju?
Pogledao je Mirjam. Pokrila je lice rukama i grĉevito plakala. Uspravio se.
— Pazite da dalje sve ide u redu!
Otišao je prema obali gdje ga je u ĉunu ĉekao Adi.
— Natrag! U zamak! — naredio je.
— Onoga što je u središnjem vrtu — rekao je eunusima — kada budete nasamo s njim —
zadavite. Pretresite ga i donesite mi sve što naĊete kod njega. Zatim ga, s onom dvojicom od
jutros, pokopajte na kraju vrtova, podno planina. A dvojicu iz drugih vrtova pošaljite gore.
Strog i mraĉan zapovjedio je da ga podignu u njegovu kulu. Gore, na vrhu, dao je znak da
je došlo vrijeme za oproštaj od vrtova. Bilo mu je drago što nema ni Ebu Alija, ni Buzurg
Umida. O ĉemu bi još razgovarao s njima? Svijetu će morati ostaviti objašnjenje i opravdanje za
svoja djela. Vjernicima će morati opisati svoje spoznaje, jednostavno i slikovito. Svojim
nasljednicima morat će objasniti posljednje tajne. Dakle, ĉekalo ga je još mnogo posla. Ali ţivot
je kratak, a on je već bio star.
Na smrt umoran vratio se u svoju odaju. Izvalio se na leţaj i pokušao zaspati. Nije mu se
posrećilo. Danju ga nije bilo niĉega strah, a sada je vidio Sulejmanovo lice jasno do detalja. Da,
izgledao je sretan. A ipak se sljedećeg trenutka u njemu ugasio ţivot. Veliki Boţe! Kako strašan
pokus!
Od uţasa su mu na ĉelu izbile kapi znoja. Sada je vidio Ibn Tahira kako jaše prema
Nihavendu, obuzet jednom jedinom mišlju. Da, tamo je boravio njegov smrtni neprijatelj.
Njegov suprotni princip. Veliki vezir Nizamulmulk,sjajni i svijetli um koji je prihvatio sve ono
što je ĉovjeĉanstvo smatralo velikim i dobrim. A ipak, negdje na dnu njega nalazila se velika laţ.
Priklonio se narodu i njegovom vjerovanju, protiv jednog boljeg uvjerenja, za koje je Hasan znao
da je bilo u njemu. Pridobio je srca masa i postao moćan. To je postigao dobrotom,
širokogrudnošću i mnogobrojnim popuštanjima jeftinim ljudskim ţeljama. Zar je bilo još mjesta
za drugoga koji bi mu bio jednak? Nizamulmulk ga je u svemu preduhitrio. Bio je deset godina
ispred njega. Što je njemu drugo preostajalo nego se prikloniti suprotnom naĉelu? »On nasmijan,
ja mraĉan. On popustljiv, ja krut. On mio, ja uţasan.« Mada je znao da je i vezir bivao neumoljiv
i bezobziran. I više od njega. »Uklonim li njega, bit ću jedini gospodar Irana.«
— O, da bar već jednom proĊe ova noć! — uzdahnuo je. Ogrnuo je ogrtaĉ i ponovo
otišao na terasu kule.
Pogledao je u vrtove. Eunusi su upravo skidali svjetiljke. Potom se okrenuo prema
podnoţju planina. Tamo su svijetlila svjetla. Stresao se od studeni. »Pokapaju mrtve«, rekao je
sebi. Obuzeo ga je silan uţas pri pomisli da će jednom išĉeznuti u ništa.
— Ništa pouzdano ne znamo — pomislio je. — Zvijezde nad nama su nijeme. Prepušteni
smo slutnjama i predajemo se prijevarama. Strašan je bog koji nas vodi.
Vratio se u svoje odaje i pogledao u dizalo. Dţafer i Abdurahman ĉvrsto su spavali.
Skinuo je s njih pokrivaĉe. Svjetlo u njegovoj sobi blijedo je osvjetljavalo njihova umorna lica.
Dugo je gledao u njih.
— Ĉovjek je stvarno najĉudnije biće na svijetu — prošaptao je. — Htio bi imati let orla, a
nema njegova krila. Htio bi imati snagu lava, a nema njegove šape. O, kako si ga stvorio
nepotpunog, Gospode! A za kaznu dao si mu još razum i moć da spoznaje svoju kukavnost.
Ponovo je legao i trudio se zaspati, no tek je pred jutro konaĉno zadrijemao.
— Ibn Sabah je istinski prorok. Vjeruje u nekog boga — rekao je te veĉeri Ebu Ali
Buzurg Umidu. Pogledao ga je vedrim, gotovo djetinjim pogledom. Potom je povjerljivo
nastavio:
— Vidiš, nisam se prevario u njemu. Uvijek sam vjerovao da samo on moţe biti voda
ismailita, jer samo on ima veliko srce koje je za to potrebno. Hvala Alahu! Imamo proroka!
— Stvarno, strašnog proroka — promrmljao je Buzurg Umid.
— Muhamed nije bio manje strašan. Slao je tisuće u smrt, a ipak su svi vjerovali u njega.
Sada oĉekuju Mehdija.
— Nije valjda da ga i ti oĉekuješ?
Ebu Ali se lukavo iskezio. Odgovorio je:
— Mase nikada nisu nekog uzalud oĉekivale. Vjeruj mi. Povijest svjedoĉi o tome. Doći
će, bilo da je dobar ili da je strašan, jer će ga ţelja tisuća i tisuća srca prizvati. U tome je velika
tajna ĉovjeĉanstva. Ne znaš ni otkud ni kada će doći, ali najednom će biti tu.
— Izgleda kao da je i tebe poĉelo hvatati neko ludilo. Ti vjeruješ premda znaš da
ĉovjeĉanstvo ţivi od vjeĉnih samoprijevara!
— Ako vjeruje on, zašto ne bih vjerovao i ja?
— To je, valjda, bila davna ţelja svih vas!
— Daiji nemaju povjerenja u nas, jer misle da smo poglavarovi ljudi. Kljuĉ fidaija ima
on. Moramo natrag k njemu.
— Uopće se ne osjećam dobro u ovom okretanju. Ali ti si u pravu. Kod daija nemamo što
traţiti, svojih ljudi nemamo. Dakle: naše je mjesto uz poglavara.
Za to vrijeme djevojke su u svojim vrtovima oĉajno plakale za Halimom. Okupile su se
oko bazena, a Fatima im je priĉala kako se sve dogodilo. Kao da se jastreb sjurio u jato
golubova. Plašljivo su primicale glave jedna drugoj i glasno ţalile za nesretnom druţicom. Noćas
su se vratile i one iz druga dva vrta. Strašna vijest ispunila ih je osjećajem da su sve jedna obitelj.
— Halima je bila najbolja od svih nas.
— Bez nje će u vrtovima biti pusto i prazno.
— Bit će smrtno dosadno.
— Kako ćemo uopće moći ţivjeti bez nje?
Mirjam je sjedila malo dalje. Slušala je što govore i pritom joj je bilo dvostruko teţe.
Osjećala je da je sasvim bez snage i da je više ništa ne veţe za ţivot: zašto li se uopće i dalje
muĉi? Kada je poĉelo svitati, zapovjedila je djevojkama da idu spavati, a ona sama potraţila je
oštro sjeĉivo, otišla u svoju kupaonicu, svukla se i legla u bazen. Potom je presjekla vene na
zapešću. Sada joj je bilo ugodno. Voda je polako postajala crvena. S krvlju je istjecao i ţivot.
Osjetila je jak umor. »Spavala bih«, rekla je sebi. Sklopila je oĉi i utonula u vodu.
Kada ju je sljedećeg jutra Fatima potraţila u njenoj kupaonici, našla ju je blijedu i mrtvu
u vodi koja je bila crvena od njene krvi. Vrisnula je tako da je odjeknulo cijelom zgradom, a
potom se onesvijestila.
Nekako u isto vrijeme vojnik iz sultanove vojske došao je na rijeku napojiti nekoliko
konja i mazgi. U malom rijeĉnom zaljevu ugledao je, izmeĊu granja, tijelo mlade djevojke koje
je bilo sasvim golo. Izvukao ju je na obalu i nehotice uskliknuo:
— Kakva ljepotica!
Tada je nešto dalje uoĉio truplo velike zvijeri. »Nekakav gepard«, pomislio je pa je i
njega izvukao na obalu. Ţivotinje su prestrašeno zarzale.
— Ništa, otići ću obavijestiti svog zapovjednika.
Brojni emirovi ljudi došli su na obalu vidjeti to što je vojnik našao. Stari vojnik je rekao:
— To je loše znamenje. Gepard i djevojka u zagrljaju smrti. Kapetan je naredio da ih
pokopaju jedno pokraj drugog.
 18.

Sljedećih dana emirova vojska još uvijek je pomalo gaĊala Alamut svojim kuglama.
Ismailiti su se sasvim navikli na udaranje o zidine njihova zamka. Hasanove rijeĉi su se gotovo
doslovno ispunile. Vojnici, koji su stajali na vrhu bedema, pogledom su pratili kugle. O svakom
hicu su ţivo raspravljali, slabe doĉekivali divljim urlanjem i grohotom, dobre glasnim
odobravanjem. Nitko više nije osjećao strah. S protivnikom su se sporazumijevali znacima. Ibn
Vakas, koji je umjesto išĉezlog Ubejdea postao voĊa izvidnica, ubrzo je, u tim dobrim
meĊusobnim odnosima našao povoljnu priliku da uspostavi izgubljeni, neposredni kontakt s
emirovom vojskom. Poslao je s jednim od zarobljenika i svog ĉovjeka. Zarobljenik je priĉao
kako je njegovim drugovima u zamku dobro i da ismailiti s njima paţljivo postupaju, a ismailit je
pitao bi li emirovo ljudstvo htjelo na svoju ruku trgovati s Alamutom. U tvrĊavi su imali dosta
novca pa je izmeĊu jednih i drugih preko noći procvalo ţivo krijumĉarenje.
Vijesti, koje je tim putem primao Ibn Vakas, bile su dragocjene za opkoljeni Alamut.
Prvo je saznao da emirova vojska nije brojala trideset tisuća ljudi, nego jedva pola od toga.
Drugo, da je i tamo već ponestajalo hrane i da je zbog toga ljudstvo stalno gunĊalo i traţilo da se
vrate. Emir Arslan Taš bio je voljan poslati oko pet tisuća ljudi natrag prema Reju ili Kazvinu,
ali zbog vijesti o strašnoj odluĉnosti i uvjeţbanosti ismailita bojao se da njegova premoć neće
biti dovoljna i da bi ga mogla zadesiti sudbina zapovjednika njegovih predstraţa.
Prošao je jedva tjedan kada je dojurio glasnik u emirov logor i javio strašnu vijest da je
jedan ismailit ubio velikog vezira usred njegove vlastite vojske u Nihavendu. Arslan Taš je ostao
kao gromom pogoĊen. Mašta mu je u trenu doĉarala maskiranog ubojicu koji se obara na njega i
ĉelo mu je oblio hladan znoj.
— Pozovite Ebu Dţafera! — naredio je. Kapetan je došao.
— Jesi li ĉuo? — brzo ga je upitao.
— Ĉuo sam, Svjetlosti. Nizamulmulk je ubijen.
— Što je rekao alamutski gospodar?
— Da o veziru zna nešto što će Tvoja Svjetlost saznati za šest ili ĉak za dvanaest dana.
Tada da se sjetiš njega i njegove poruke.
— O, Alahu, Alahu! Već tada je sve znao. On sam je poslao ubojicu u Nihavend. Što li je
mislio s rijeĉima da se sjetim njega?
— Bojim se da nije ništa dobro za tebe.
Emir je prešao rukom preko oĉiju. Potom je poput jelena jurnuo prema izlazu.
— Zapovjednice straţe! Brzo! Udesetorostruĉi svoje ljudstvo. Nitko neka se ne odvaja od
oruţja. Postavi straţare svuda uokolo. Nikoga ne puštaj kroz taj pojas osim mojih ĉasnika i onih
koje ja sam pozovem!
Onda se vratio Ebu Dţaferu.
— Sazovi bubnjare! Sve ljudstvo mora smjesta pod oruţje. Tko bude imao bilo kakav
kontakt s Alamutom, bit će mu odrubljena glava.
I prije nego li je Ebu Dţafer uspio izvršiti nareĊenje, u šator je banuo ĉasnik.
— Izdaja! Ljudstvo kod opsadnih naprava osedlalo je konje i mazge, i pobjeglo prema
jugu. Podĉasnike koji su ih sprjeĉavali, oborili su na zemlju i vezali.
Arslan Taš se uhvatio za glavu.
— O, ti, pseto! Pasji sine! Zašto si to dopustio?
 — Gladni su. Protiv tako moćnog proroka, kao što je poglavar s planine, ne ţele se boriti.
— Savjetujte što da uĉinim!
Ebu Dţafer je suho odgovorio:
— Veliki vezir, najveći neprijatelj ismailita, je mrtav. Ostao je Tadţulmulk. On je
naklonjen alamutskom gospodaru.
— Što hoćeš reći tim rijeĉima?
— Ljudstvo koje umije rukovati napravama za opsadu, pobjeglo je. Zašto bismo još
sjedili oko utvrde?
Arslan Taš je vidljivo odahnuo. Reda radi, povikao je:
— Ti mi, dakle, savjetuješ sraman bijeg?
— Ne, Tvoja Visosti. Samo, vezirovom smrću situacija se bitno izmijenila. Moramo
priĉekati što će narediti sultan i novi vezir.
— To je nešto drugo.
Sazvao je ĉasniĉki zbor. Većina je bila za povlaĉenje. Ljudstvo je bilo protiv rata s
ismailitima.
— Dobro — rekao je. — Dignite šatore i neka se sva vojska u najvećoj tišini spremi za
odlazak. Sljedećeg jutra sunce je obasjalo pustu i praznu visoravan. Samo utabano tlo i bezbrojna
zgarišta logorskih vatri svjedoĉili su o tome da je prethodnog dana tamo još bila utaborena
brojna vojska.
Ibn Vakas je preko svojih posrednika odmah saznao vijest o smrti velikog vezira.
— Ismailit je ubio velikog vezira usred njegovog vlastitog logora! Sultanova vojska
ispred Alamuta je u rasulu!
Brzo se taj glas pronio cijelom tvrĊavom. Ibn Vakas je prenio vijest Ebu Aliju, a ovaj je
potraţio Buzurg Umida.
— Ibn Tahir je izvršio nareĊenje. Nizamulmulk je mrtav! Otišli su Hasanu obavijestiti ga.
Otkad je vrhovni poglavar saznao da je Mirjam u kupaonici prerezala vene na rukama,
još više se povukao u svoju samoću. Njegov je stroj radio prema njegovoj zamisli, ali je svojim
kliještima hvatao i one kojima nije bio namijenjen. Prva ţrtva povukla je za sobom drugu, a ova
treću. Osjećao je da više ne vlada potpuno njime, da on već seţe preko i mimo njega, te da
uništava i one koji su mu bili dragi i potrebni.
Sada je usamljen stajao tu, strašan ĉak i svojim vlastitim ljudima. Mirjamino
samoubojstvo osjećao je kao gubitak posljednjeg ĉovjeka pred kojim je mogao biti onakav kakav
je uistinu bio. Kada bi sada Omar Hajjam bio pokraj njega! Kako bi on sudio o njegovim
djelima? Sigurno ih ne bi odobravao, ali bi ih razumio. A zapravo mu je to bilo najpotrebnije.
Veliki daiji su ušli u njegovu odaju. Na temelju njihova sveĉanog nastupa naslutio je da
mu donose vaţne vijesti.
— Emirova vojska bjeţi glavom bez obzira. Tvoj ismailit ubio je velikog vezira.
Hasan se trgnuo. Prvoga od njih trojice koji su se jedan drugome zakleli u mladosti, više
nije bilo. Sada mu je put bio slobodan.
— Ipak — prošaptao je. — Smrt tog šejtana poĉetak je sreće. Sva trojica su izvjesno
vrijeme šutjela. Onda je upitao:
— Jeste li ĉuli što je s onim koji je to uĉinio? Buzurg Umid je slegnuo ramenima.
— Nismo ĉuli, ali osim jedne, koja bi još bila mogućnost?
Hasan im se zagledao u oĉi kako bi proĉitao njihove misli. Ebu Alijevo lice izraţavalo je
odanost i povjerenje. Buzurg Umidovo priznanje, gotovo divljenje. Laknulo mu je.
— Objavite ismailitima da od danas slave Ibn Tahira kao našeg najzasluţnijeg muĉenika.
Neka u svojim molitvama, pokraj njegovog, spominju i Sulejmanovo i Jusufovo ime. To je moja
naredba. Naš put odsada vodit će nasnezadrţivo prema gore. Sve zaposjednute tvrĊave bit će
osloboĊene. Glasnik mora smjesta u Zur Gumbadan. Husein Alkeini mora biti osvećen. Ĉim se
Kizil Sarik povuĉe ispred tvrĊave, neka mog sina pošalju karavanom ovamo, u Alamut.
Otpustio ih je, a sam je otišao na vrh kule odakle je pratio odlazak emirovih ĉeta.
Sljedećeg jutra glasnici su odjurili prema svim ismailitskim tvrĊavama. Ibn Vakas je dobio
zadatak da uspostavi kontakt s Rudbarom.
Kada je dan već prelazio u veĉer, Ebu Ali je sav zadihan dotrĉao vrhovnom poglavaru.
— Dogodilo se nešto nepojmljivo — rekao je još izdaleka. — Ibn Tahir se vratio u
zamak.
Ta noć poslije napada na velikog vezira bila je za Ibn Tahira najstrašnija u njegovu
ţivotu. Bio je sav pretuĉen i smlaćen, ruku i nogu vezanih lancima za središnji stup šatora, a
razdirale su ga mraĉne misli. Ĉinilo mu se da ĉuje podrugljivo kikotanje alamutskog starca. Kako
je mogao biti tako zaslijepljen da od samog poĉetka nije shvatio prijevaru? Alahu, Alahu! Kako
je mogao i pomisliti da je vjerski poglavar, o kojem su svi njegovi vjerovali da sluţi pravdi i
istini, takav podli varalica! Takav hladnokrvan, promišljen obmanjivaĉ! A Mirjam, to biće
anĊeoske ljepote - njegova pomoćnica, još deset puta prezrenija od njega, jer se za svoje podle
ciljeve sluţila tako uzvišenim osjećanjem kao što je ljubav. O, kako ju je sada beskrajno
prezirao!
Noć se otegla u beskonaĉnost. Ţestoka bol nije prestajala, san nije dolazio. Je li Mirjam
bila ljubavnica uţasnog starca?! Jesu li se zajedno smijali njegovoj djetinjoj lakovjernosti? A on,
Ibn Tahir, tada je pisao pjesme o njoj! Sanjario o njoj, ţudio za njom i umirao. A za to vrijeme se
moţda podli starac igrao s njom, zadovoljavao uz nju svoju poţudu, naslaĊivao se vinom i
njenim draţima, a pritom slao u smrt one koji su vjerovali u njega, koji su ga poštovali i voljeli.
Alahu, Alahu, kako je strašno bilo to otkriće!
A ipak, kako je sve to moguće? Zar nad nama nema nikoga tko bi kaznio takav zloĉin?
Nikoga tko bi ograniĉio tako gnusne postupke?
Mirjam - drolja! Ta misao bila je od svih najteţa. Sva njena ljepota, sav njen um, sva
njena milina - samo su obmana za budalu kao što je on! Takvu sramotu ne smije preţivjeti. Zato
mora u Alamut da se obraĉuna sa starcem. Ubijao je, zato je i sam zasluţio smrt. Ĉega da se
boji?
Ah - a ipak! Nije li Mirjamina ljepota bila najslaĊe ĉudo? Kakav silan plamen je zapalila
u njemu! Pokrenula je u njemu još stotinu nepoznatih moći. A sada - konaĉno, spoznaja. O, kada
bi je još jedanput mogao zagrliti. U slasti je zdrobiti, zadaviti!
Sljedećeg dana rekli su mu da je veliki vezir umro. Još ga nisu poslali u Alamut. Ĉekali
su što će odluĉiti sultan.
Sultan Malikšah, koji je već bio na pola puta do Bagdada, ĉim je ĉuo da je Nizamulmulk
ubijen prekinuo je svoje putovanje. Za dva dana ponovo je bio u Nihavendu.
Na ogromnom odru, pod nebeski plavim baldahinom, sred bezbrojnih barjaka, vijenaca i
odlikovanja, leţalo je vezirovo tijelo, namirisano, posvećeno i privremeno balzamirano, te
odjeveno u grimiz i s krasnim turbanom na glavi. Crna kapica i divit, znaci njegova vezirskog
poloţaja, bili su stavljeni pokraj njegovih nogu. Voštano lice, okruţeno lijepom bijelom bradom,
odavalo je plemenitost i dostojanstveni mir.
Sa svih strana drţave stizali su njegovi sinovi, jedan za drugim, na najbrţim konjima.
Padali su na koljena pred mrtvim ocem i ljubili mu hladne, ukoĉene prste. Plaĉ i kuknjava
razlijegali su se oko mrtvaĉkog odra.
 Ugledavši truplo svoga vezira, sultan je zaplakao kao dijete. Pokojnik je trideset godina
sluţio njegovoj obitelji! »Kraljev otac - ata beg« - kako mu je pravedno pripadao taj naziv! Sada
se gorko kajao što se posljednju godinu tako grubo ponašao prema njemu. Zašto je dopustio da
se ţena miješa u vladarske poslove?! Bolje bi bilo da ju je drţao zatvorenu u haremu, kao sve
ostale.
U logoru je saznao pojedinosti strašnog ubojstva. To je bilo, dakle, pravo Hasanovo lice!
Umjesto vezira ubojica je mogao potraţiti njega! Uţasnuo se. Ne, nije smio dopustiti da se ovo
zloĉinstvo raširi. Hasan je morao biti uklonjen s puta, a s njim i svi ismailiti. Sva njihove tvrĊave
morat će biti do temelja porušene.
Vezirovim sinovima dopustio je da prenesu oĉevo tijelo u Isfahan i tamo ga sveĉano
sahrane. Što se tiĉe ubojice, bili su mišljenja da se izvrši posljednja zapovijed koju je vezir izdao
na samrti. - U Alamutu će i ovako i onako poginuti - rekli su. Zato je sultan naredio da pred
njega dovedu Ibn Tahira.
Svezanog, još modrog od udaraca i krvavog od rana, ugurali su ga u njegov šator. Sultan
se zaĉudio kada ga je ugledao. Za vrijeme dugogodišnje vladavine nauĉio je brzo procjenjivati
ljude, a taj ismailit ni po ĉemu nije liĉio na ubojicu.
— Kako si mogao uĉiniti tako strašan zloĉin?
Ibn Tahir se polako ispovijedao. U njegovim rijeĉima nije bilo niĉeg laţnog ili
neistinitog. Sultana je oblijevao hladan znoj. Dobro je poznavao povijest, ali to je bila
najstrašnija priĉa koju je ikada ĉuo.
— UviĊaš li sad da si bio samo oruĊe u rukama podlog starca s planine? — upitao ga je
kada je završio priĉanje.
— Gorim od ţelje da okajem svoj zloĉin i spasim svijet alamutske sablasti.
— Vjerujem ti i šaljem te na put. Trideset ljudi pratit će te do Alamuta. Uĉini sve da se
prebrzo ne odaš. Obuzdavaj svoj gnjev sve dok te ne puste pred poglavara. Odluĉan si i bistar
mladić. Tvoj naum mora uspjeti.
Kada je sve obavio, sultan je ponovo nastavio svoje putovanje u Bagdad.
Tridesetorica koja su pratila Ibn Tahira u Alamut putovali su jako brzo. Usprkos tome,
vijest o vezirovoj smrti pretekla ih je za cijeli dan. IzmeĊu Reja i Kazvina nalijetali su na gomile
vojnika koji su se vraćali, povlaĉeći se ispred Alamuta. Od njih su saznali kako je na emira i
njegovu vojsku djelovala ta vijest. Dakle, postojala je opasnost da padnu u ruke nekom odredu
ismailita. Ibn Tahir je rekao:
— Znam tajni put s one strane Sah-Ruda. Njime bismo mogli putovati najsigurnije.
Odveo ih je do nekog plićaka kojim su lako prešli planinsku rijeku. Došli su do staze ispod samih
planina koja je krivudala izmeĊu šljunka i grmlja uz korito. Jahali su dalje prema Alamutu, sve
dok izvidnik nije javio da im sa suprotne strane dolazi nepoznat konjanik. Posakrivali su se s
obje strane u grmlje i postavili zasjedu.
Sada je i Ibn Tahir ugledao jahaĉa koji im se pribliţavao. U njemu je prepoznao Ibn
Vakasa. Obuzela ga je ĉudna zebnja. »Sigurno ga je Sejiduna poslao u Rudbar«, pomislio je.
Mada je sebi i prigovarao, ipak je u sebi ţelio da se fidai spasi iz postavljene zamke. »Na kraju
krajeva, on ipak nije kriv«, tješio se. »On je ţrtva starog prevaranta, kao što sam bio i ja«. A
osim toga, još je osjećao neku ĉudnu pripadnost alamutskom svijetu.
Ibn Vakas je sad dojahao izmeĊu njih. Munjevito je bio opkoljen sa svih strana. Bio je
preblizu da bi mogao upotrijebiti koplje. Ispustio ga je na zemlju i isukao sablju.
— DoĊi, el-Mehdi!
S tim krikom jurnuo je meĊu napadaĉe. Najbliţi su se prestrašeno povukli pred tolikom
silovitošću. Ibn Tahir je problijedio. Srce mu se stezalo. Sjetio se prve bitke ispred tvrĊave, onda
kada je Turcima oteo zastavu. U mislima je vidio Sulejmana kako se bacio na zemlju i zaurlao od
bijesa što mu Ebu Surake nije dopustio da krene u borbu. Gledao je uspon veliĉine i moć
ismailizma. Sada se moćna sultanova vojska raspršila ispred Alamuta. Novi prorok je progovorio
Iranu. Velik i strašan prorok... Pognuo je glavu na vrat konja i tiho zaplakao...
U meĊuvremenu Ibn Vakas je svojom smjelošću gotovo otvorio prolaz. Udarci njegove
sablje sruĉili su se poput tuĉe po štitovima i šljemovima napadaĉa.
Tada je jedan od njih skoĉio s konja, podigao fidaijevo koplje i zario ga njegovu konju u
trbuh. Konj se propeo na zadnje noge, a potom se srušio preko svog jahaĉa. Ibn Vakas se brzo
izvukao ispod njega, ali ga je udarac toljage po glavi oborio na zemlju. Vojnici su ga,
onesviještenog, svezali. Zatim su mu isprali ranu i vodom ga vratili svijesti.
Kada je otvorio oĉi, pred sobom je ugledao samo Ibn Tahira. Sjetio se da su ga
prethodnog dana proglasili svetim i uţasnuo se.
— Dakle, umro sam? — plašljivo je upitao.
Sada mu je prišao zapovjednik neprijateljskog odreda. Ibn Vakas je razrogaĉio oĉi.
Potom ga je opet savladao umor i on se ponovo izgubio. Ibn Tahir ga je prodrmao za rame.
— Probudi se, Ibn Vakase. Zar me više stvarno ne prepoznaješ? Ranjeniku su donijeli
vode. Poţudno ju je popio.
— Ti si Ibn Tahire? I nisi mrtav? Što radiš meĊu ovima? Pokazao je na tuĊeg ĉasnika.
— Vraćam se u Alamut da zakoljem najvećeg laţljivca i varalicu svih vremena. Hasan
ibn Sabah nije prorok nego podli prevarant. Raj, u koji nas je odvodio, vrtovi su nekadašnjih
dejlemskih kraljeva iza zamka.
Ibn Vakas je naćulio uši. Potom je iskrivio lice u prezriv smiješak.
— Izdajico!
Ibn Tahira je oblilo rumenilo.
— Ti mi ne vjeruješ?
— Vjerujem samo u zakletvu koju sam dao Sejiduni.
— Ali on nas je prevario! Kako moţe vaţiti takva zakletva?!
— Njom smo savladali sultanovu vojsku. Sada svi neprijatelji ismailizma drhte pred
nama.
— To morate zahvaliti meni. Ja sam ubio velikog vezira.
— To su rekli. Zato te je vrhovni poglavar proglasio muĉenikom. A sada se vraćaš ubiti i
njega?
— Da sam ranije znao ono što sada znam, ubio bih samo njega.
— Njega ubio?! Po njegovom nareĊenju, pred oĉima svih nas Sulejman se uboo, a Jusuf
se bacio s vrha kule. I mrtvima, lica obojice izraţavala su najveću blaţenost.
— O, taj bezdušni ubojica! Poţurimo, poţurimo! Što mu prije zarijem noţ u utrobu to će
prije svijet biti spašen njegovih strahota!
Krenuli su dalje. Stali su u blizini Alamuta.
— Ti sada idi u tvrĊavu — rekao je zapovjednik odreda. — Zarobljenika ćemo, kao
taoca, povesti sa sobom. Ţelim ti uspješnu osvetu. Alah neka se pobrine da ti smrt bude laka.
Ibn Tahir je na konju prešao rijeku. S one strane je potraţio mjesto gdje je sakrio svoju
odjeću kada je napuštao tvrĊavu. Zamijenio ju je i odjahao prema klancu. Njegovi pratitelji
gledali su za njim sve dok je bio na vidiku. Potom je zapovjednik naredio da se vrate prema
Reju.
Straţa na kuli ispred klanca prepoznala ga je i dopustila mu da proĊe. Iz tvrĊave su
spustili most. Kada su ga vojnici ugledali, zurili su u njega kao u nekog tko se vratio s onoga
svijeta.
— Moram govoriti sa Sejidunom. I to smjesta! Tako je rekao deţurnom ĉasniku.
— Donosim veoma vaţne vijesti iz sultanova logora. Ĉasnik je otrĉao s novošću Ebu
Aliju, a ovaj Hasanu.
Ibn Tahir je ĉekao mraĉan i odluĉan. Zelja da se obraĉuna s varalicom bila je jaĉa od
njegova straha. Opipao je kratak maĉ koji je nosio ispod halje. Za pojasom je skrivao bodeţ, a u
rukavu otrovnu pisaljku kojom je usmrtio velikog vezira.
Na vijest da se vratio Ibn Tahir, Hasan je ostao bez rijeĉi. Zurio je u Ebu Alija, a pritom
sasvim zaboravio da on stoji pred njim. Njegove misli, poput miša koji traţi izlaz iz mišolovke u
koju je uhvaćen, jurcale su od jedne do druge mogućnosti kako bi shvatio taj neobjašnjiv
dogaĊaj. Na koncu je instinktivno naslutio što se dogodilo.
— Idi. Ibn Tahir neka dode k meni. Naredi straţi da ga bez smetnji puste.
Petoricu svojih uškopljenika sakrio je iza zavjese u svom predsoblju. Naredio im je da
uhvate ĉovjeka koji dode, da ga razoruţaju i svezu. Potom je ĉekao.
Kada je Ibn Tahir ĉuo da ga vrhovni poglavar poziva k sebi i da mu je put do njega
otvoren, brzo se sabrao. »Moram postići svoj cilj«, rekao je u sebi, »i neka mi je Alah na
pomoći!« Sjetio se vjeţbi kod Abdulmalika. Raĉunao je s mogućnošću da mu je Hasan postavio
zamku. Samo da doĊe do njegove sobe!
Blijed, ali nepokolebljivo odluĉan, ušao je u poglavarevu kulu. Jednom je rukom doticao
drţak maĉa ispod halje, a druga mu je bila spremna brzo dohvatiti bodeţ. Jedva da mu je korak
postao nesigurnim kada je prolazio pokraj crnih straţara. Stajali su nepomiĉno kraj svih ulaza i
na poĉecima hodnika. Savladavao se da se ne osvrće. Zato je išao sve brţe.
Stubištem se uspeo do vrha. Ni strašni buzdovandţija na kraju stubišta nije se obazirao na
njega. Sada mora postupati sasvim odluĉno, što god bilo. Brzo je prošao hodnikom. Ispred
poglavareva predsoblja stajao je straţar. Prihvatio je zavjesu i pokretom mu pokazao da uĊe.
Ĉvrste šake su pale po njemu. Pokušali su ga uhvatiti za zapešća. Oslobodio se silovitim
zamahom i istrgnuo maĉ. Udarac u potiljak oborio ga je na zemlju. Nekoliko divova bacilo se na
njega i svezali su mu ruke i noge.
— O, mene, budale! — zaurlao je. Od straha i nemoćnog bijesa škrgutao je zubima.
Hasan je došao iz svoje sobe.
— NareĊenje je, Sejiduna, izvršeno.
— Dobro. OtiĊite u hodnik i tamo priĉekajte.
Pogledao je Ibn Tahira koji je leţao svezan pred njim na podu, i nekako mu se posebno
osmjehnuo.
— Zloĉince! Krvniku nevinih! Zar ti još nije dovoljno krvi?! Hasan ga je upitao, kao da
je preĉuo pogrde:
— Jesi li izvršio nareĊenje?
— Zašto pitaš, varalico? Sam dobro znaš kako si me prevario.
— Dobro. Kako ti je uspjelo vratiti se? Ibn Tahir se bolno zacerekao.
— To te brine? Pa, vratio sam se. Došao sam ti zariti noţ u trbuh.
— To ide malo teţe, junaĉe moj.
— Vidim. I drugi put sam ispao budala.
— Zašto? Kao fidai bio si posvećen smrti. Proglasili smo te muĉenikom, a ti nas dolaziš
zbunjivati. Sada ćemo te morati što prije poslati u obećani raj.
— To znam. Laţljivĉe! Vodio si nas u vrtove dejlemskih kraljeva i pritom nas, poput
sajamskog zabavljaĉa, varao da si nam otvorio vrata u raj. A ja sam zbog toga otišao da zakoljem
plemenitog ĉovjeka koji je i na samrti uĉinio dobro djelo otvorivši mi oĉi. Kakva strahota!
— Smiri se, Ibn Tahire. U zasljepljenosti kao što je tvoja ţivi gotovo cijelo ĉovjeĉanstvo.
— A kako i ne bi ţivjelo kada ga zloupotrebljavaju oni kojima najviše vjeruje?! O, kako
sam ti ja vjerovao! Sve bih mogao prije pomisliti nego da si ti — o kojem je polovina islamskog
svijeta govorila kao o proroku — varalica i laţov. Da svoje odane pristalice namjerno navodiš na
zabludu! Da izrabljuješ njihovu vjernost za svoje zloĉinaĉke ciljeve!
— Imaš li još kakvu ţelju?
— Proklet da si! Hasan se nasmiješio.
— Takvih rijeĉi se najmanje bojim. Ibn Tahir je klonuo. Malo se smirio.
— Htio bih te još nešto upitati prije nego što me ubiješ.
— Samo pitaj.
— Kako si mogao smisliti tako podli plan upravo za nas koji smo ti se zavjetovali dušom
i tijelom?
— Hoćeš li ĉuti ozbiljno objašnjenje?
— Da. Hoću.
— Dakle, ĉuj... Neka ti to bude posljednja milost... Svojim pripadnicima sam govorio da
sam arapskog porijekla. Moji protivnici su dokazivali da nisam. I to je istina. Morao sam tako
postupiti, jer se vi, Iranci, stidite svog porijekla. Zato što vam se ĉini mnogo uglednijim onaj,
mada on bio i posljednji prosjak, koji dolazi iz krajeva u kojima je prebivao Prorok. Jer ste
zaboravili da ste potomci Rustema i Suhraba, Minuĉehera i Feriduna; da ste nasljednici slave
iranskih kraljeva, Husreva, Ferhada i pehlivana. Zaboravili ste da je vaš jezik, divni jezik
pehlevi, jezik Firdusija, Ensarija i mnogih drugih pjesnika. Od Arabljana ste prvo prihvatili vjeru
i duhovnu vlast, a sada ste se pokorili Turcima, tim konjokradicama iz Turkestana! Već pola
stoljeća dopuštate da vama, ponosnim sinovima Zaratustre, vladaju seldţuĉki psi! U svojoj
mladosti, ja, vezir, kojeg si ti ubio, i Omar Hajjam, zakleli smo se da ćemo uĉiniti sve što bude u
našoj moći da zbacimo seldţuĉke samozvance. Odluĉili smo se pokušati uzdići što više kako bi
naš utjecaj time bio veći, te da ćemo na tom putu jedan drugome pomagati. Ja sam traţio oruĊe u
alijevcima koji su se protivili Bagdadu, a time i Seldţucima. Vezir je stupio u njihovu sluţbu.
Prvo sam mislio da je to sredstvo koje je izabrao kako bi udovoljio našoj zakletvi. Ali, gle! Kada
sam ga pozvao na odgovornost, smijao mi se i ĉudio se što se još uvijek drţim do »onih
djetinjarija«. Udovoljio mi je samo utoliko što me je poslao na dvor. Ubrzo je uvidio da sam
ostao vjeran našoj nekadašnjoj odluci, izigrao me i najurio s dvora. Kada je vidio da je moj
utjecaj poĉeo rasti, htio me uništiti. Raspisao je nagradu od deset tisuća zlatnika za moju glavu!
Tako se, dakle, završio naš mladenaĉki san. Vezir je sjedio pokraj kazana i bio sluga tuĊinu;
Omar Hajjam je pio vino, ljubio ţene, plakao za izgubljenom slobodom i ludirao se s cijelim
svijetom. Ja sam ustrajao. Ta i druga iskustva konaĉno su mi otvorila oĉi. Spoznao sam da je
ljudstvo nemarno i lijeno te da se ne isplati ţrtvovati za njega. Uzalud sam zvao i molio. Misliš li
da je ogromnoj većini ljudi uopće stalo do istine? Ma kakvi! Traţe mir i bajke za svoju gladnu
maštu. Ili, pak, do praviĉnosti? Fućkaju oni nato, samo im je do toga da udovoljiš njihovoj
osobnoj koristi. Nisam se više htio zavaravati. Ako je ĉovjeĉanstvo takvo, onda iskoristi njegove
slabosti kako bi postigao svoj uzvišeni cilj koji će i njemu koristiti, premda ga ne razumije.
Uzdao sam se u glupost i lakovjernost ljudi, u strast za uţicima, u njihove sebiĉne ţelje. Vrata na
koja sam kucao širom su mi se otvorila. Postao sam narodni prorok, onaj kojega si i ti upoznao.
Mase sada hrle za mnom. Iza mene svi su mostovi porušeni. Moram naprijed. Naprijed, sve dok
ne bude srušeno carstvo Seldţuka... Zar ne? Teško me shvaćaš?... Je li?
 Ibn Tahir ga je slušao sa zaprepaštenjem u oĉima. Sve bi prije oĉekivao nego da će se
Hasan braniti, i to ovako braniti.
— Rekao si da je vjera vas fidaija bila ĉvrsta. Nemoj! Ja sam svojih šezdeset godina
proţivio u stalnoj smrtnoj opasnosti. Da sam znao da ću svojom smrću osloboditi slavno iransko
prijestolje tuĊih tirana, smjesta bih na nju pristao ne oĉekujući nagradu u nekakvom raju! Da,
tada. Ali, progledao sam i uvidio da bi, kad bih zbacio jednoga s prijestolja, na njegovo mjesto
došao drugi. Jer ne bi se našao nitko tko bi umio iskoristiti moju smrt. Tako sam morao potraţiti
druge koji bi, umjesto mene, bili spremni pucati na visoke glave. Nitko ne bi htio dobrovoljno ići
u smrt, jer nitko nije imao tako visoku svijest o svom zadatku, niti tako velikog ponosa da se
ţrtvuje za cilj. Morao sam naći drugo sredstvo. To sredstvo... to sredstvo je umjetni raj iza
zamka, vrtovi dejlemskih kraljeva kao što si to ranije sasvim toĉno rekao. Gdje u ţivotu poĉinje
prijevara, a gdje se završava istina? To je teško reći. Još si premlad da bi to razumio. Ali da si
mojih godina, tada bi vidio da je ono što netko smatra rajem, za njega stvarno raj. A njegova
uţivanja u njemu su stvarna uţivanja. Da nisi to prozreo, umro bi blaţen s tom sviješću, kao što
su umrli Sulejman i Jusuf... Jesi li me razumio?
Ibn Tahir je, ĉudeći se, potvrdno klimnuo glavom.
— Ĉini mi se da te poĉinjem razumijevati. Strašna je spoznaja.
— Znaš li što je el-Araf?
— Znam, Sejiduna. To je zid koji razdvaja raj od pakla.
— Toĉno. Bilo je reĉeno da na taj zid dolaze oni koji su se borili za uzvišeni cilj protiv
volje svojih roditelja i pali s maĉem u ruci. U raj ne smiju, a pakao nisu zasluţili. Njih je zapalo
da gledaju na obje strane. Da spoznaju! Da, el-Araf je alegorija svih onih kojima su se otvorile
oĉi i koji imaju hrabrosti postupati u skladu sa svojom spoznajom. Gledaj! Kada si vjerovao, bio
si u nebesima. Sada, kada gledaš i osporavaš, stupio si u pakao. A na Arafu nema mjesta ni za
radost ni za razoĉaranje. El-Araf je vaga dobra i zla. Dug je i strm put koji vodi do njega. Rijetki
su oni kojima je dano da ga uoĉe. Još rjeĊi oni koji se usuĊuju poći njime, jer na Arafu ćeš se
naći sam. On jegranica izmeĊu tebe i drugih ljudi. Da bi se tamo gore odrţao, srce ti mora
oĉeliĉiti... Razumiješ li sada? Ibn Tahir je zajeĉao:
— To je uţasno.
— Što ti se ĉini tako uţasnim?
— To da je spoznaja došla tako kasno. Tek sada bih trebao poĉeti ţivjeti. Hasan ga je
obuhvatio munjevitim pogledom. Lice mu se razvedrilo, premda je u njegovu glasu još uvijek
drhtalo blago nepovjerenje kada ga je upitao:
— Što bi, recimo, uĉinio kada bi tek sada poĉeo ţivjeti?
— Prvo bih htio spoznati sve ono što su dosad spoznali najveći duhovi. Htio bih prouĉiti
sve znanosti, prodrijeti u sve tajne svemira i prirode. Posjetio bih najĉuvenije škole svijeta,
pretraţio sve biblioteke...
Hasan se nasmiješio.
— A ljubav? Jesi li na nju zaboravio? Ibn Tahiru se lice smraĉilo.
— Tog zla bih se klonio. Ţena je besramna.
— Vidi, vidi, otkud ti ta duboka spoznaja?
— To ti bolje znaš...
— Ciljaš na Mirjam? Onda znaj da je dugo molila za tebe. Za sve vas! Sada je više nema.
Presjekla si je vene i iskrvarila.
Ibn Tahir je klonuo. Srce mu se stezalo od tuge. Da, još uvijek ju je volio.
— Tko hoće na el-Araf, mora biti i gospodar ljubavi.
 — To razumijem.
— Što sada misliš o meni? Ibn Tahir se nasmiješio.
— Postao si mi mnogo bliţi.
— Sada moţda shvaćaš i što znaĉi ĉetrdeset godina promatrati svijet s velikom mišlju u
svom srcu? I dvadeset godina traţiti mogućnost da ostvariš veliki san? Takav san i takva zamisao
su poput nareĊenja koje si dobio od nepoznata zapovjednika, a svijet oko tebe je nalik
neprijateljskoj vojsci koja opsjeda tvrĊavu. Ti moraš izaći ţiv iz te tvrĊave ako hoćeš pronijeti
nareĊenje kroz neprijateljske ĉete. Moraš biti hrabar, a pritom saĉuvati glavu. Drzak i oprezan u
isti mah... Je li ti jasno?
— Da, sada shvaćam, Sejiduna.
— Misliš li još uvijek da sam podli zloĉinac?
— Ne. S vidika, s kojeg si mi se sada pokazao, nisi zloĉinac.
— Bi li imao hrabrosti da odeš na el-Araf?
— Odsada ne bih znao ni za jednu drugu strast. Hasan mu je prišao i prerezao uţad
kojom je bio vezan.
— Ustani. Slobodan si.
Ibn Tahir je zaprepašteno pogledao.
— Što hoćeš? Ne razumijem... — mucao je.
— Slobodan si!
— Kako? Ja? Slobodan? Ja koji sam došao da te ubijem?
— Ibn Tahira više nema. Sada si još samo Avani. Poĉeo si se uspinjati na el-Araf. Vrana
vrani oĉi ne vadi.
Ibn Tahir je zaplakao. Bacio se pred njegove noge.
— Oprosti! Oprosti!
— Idi daleko odavde, sine moj. Uĉi i spoznaj. Niĉega se ne boj. Odbaci sve predrasude.
Neka ti ništa ne bude suviše visoko, ništa suviše nisko. U sve se uputi. Budi hrabar. Vrati se onda
kada ti svijet ne mogne više ništa dati. Mene moţda više ne bude, ali moji će ostati. Bit ćeš
dobrodošao, za to ću se pobrinuti. Tada ćeš već biti na Arafu.
Ibn Tahir mu je naglo poljubio ruku. Hasan ga je podigao, dugo i duboko mu se zagledao
u oĉi. Potom ga je zagrlio i poljubio.
— Sine moj... — promucao je, a oĉi su mu se ovlaţile. — Moje staro srce ti se raduje.
Dat ću ti novac. Ponesi sa sobom sve što ti treba...
Ibn Tahir je bio tronut.
— Da li bih smio još jednom pogledati u vrtove?
— Hajde sa mnom na vrh kule.
Otišli su na terasu i pogledali u vrtove. Ibn Tahir je uzdahnuo, a onda se slomio pa je
spustio glavu na nadzid i sasvim slobodno zaplakao.
Vratili su se i Hasan mu je izdao sve potrebne zapovijedi. Ibn Tahir je ponio svoje stvari
sa sobom. I pjesme. One su mu bile draga uspomena. Još istoga dana odjahao je iz tvrĊave,
dobro naoruţan, opskrbljen novcem i s natovarenim magarcem uz konja. Sunce je na njega sjalo
svom snagom. Zaprepaštenim oĉima gledao je oko sebe. Sada mu je cijeli svijet izgledao
preporoĊen i nov. Osjećao se kao da je tek progledao. Tisuću pitanja ĉekalo je na odgovor. Fidai
Ibn Tahir je stvarno umro, a rodio se filozof Avani...
Hasan se s još nepoznatim, divnim osjećajem u srcu vratio u svoje odaje. Nakon
izvjesnog vremena dojurili su mu, zadihani, veliki daiji.
— Što to znaĉi? Znaš li da je Ibn Tahir odjahao iz zamka? Svi su ga vidjeli. Oraspoloţen,
Hasan se nasmiješio.
— Prevarili ste se. Vaše oĉi su vas prevarile. Ibn Tahir je umro kao muĉenik za
ismailizam. Vjerojatno je netko drugi odjahao. Ja ništa ne znam... Da, dogodilo mi se nešto
lijepo, moram vam reći: dobio sam sina...
Veliki daiji su se pogledali i zavrtjeli glavama...
Odred koji je pratio Ibn Tahira u Alamut, vraćao se sa zarobljenim Ibn Vakasom prema
Nihavendu. Cijelim putem osluškivali su vijesti.
Ĉekali su da se raznese glas kako je ismailitski poglavar ubijen, ali te vijesti nije bilo.
U Nihavendu je, potom, Fahrulmulk, sin ubijenog velikog vezira, kako bi osvetio
ubojstvo svog oca i ujedno prikrio bijeg pravog ubojice, naredio da odrube glavu Ibn Vakasu kao
vezirovom ubojici...
Tada je Ibn Tahir već bio prešao granicu iranskog carstva i stigao u Indiju.
 19.

Vijest o ubojstvu velikog vezira širila se preko brzih glasnika iz zemlje u zemlju i sijala
strah po cijeloj ogromnoj seldţuĉkoj drţavi. Izazvala je mnoštvo nepredviĊenih posljedica, opću
nesigurnost i pometnju.
TvrĊava Zur Gumbadan, kraj grada Kird Kuha, središte ismailita u Huzistanu, ĉije je
ljudstvo, zbog iznurenosti ţeĊu i glaĊu, gotovo bilo spremno na predaju, poput Alamuta je, preko
noći, osloboĊena opsade. Veliki vezir, smrtni neprijatelj ismailizma, bio je mrtav. Njegov
nasljednik, Tadţulmulk, vaţio je za Hasanova prijatelja. Zato su Kizil Sarikove ĉete odustale od
opsade, i prije nego je zapovjednik dobio bilo kakvu uputu od sultana ili od njegova vezira na
svoju ruku se razišle. Hasanov glasnik, koji je nosio nasljedniku Husein Alkeinija, šeiku Ben
Atašu, naredbu o izruĉenju ubojice velikog daija, imao je slobodan put do tvrĊave. Već sljedećeg
dana otpravila se velika i dobro naoruţana karavana, s okovanim Huseinom, prema Alamutu.
Vijest o ubojstvu velikog vezira na kraju je doprla i do najstarijeg sultanova sina
Berkijaruka, koji je bio u ratnom pohodu protiv pobunjenika na granicama Indije. Prepustio je
zapovjedništvo nad dijelom vojske svom bratu Sandţariju, a s ostalim ĉetama na brzinu odjurio u
Isfahan da zaštiti svoja nasljedna prava i sprijeĉi moguće namjere svoje maćehe Turkan Hatune i
njena vezira Tadţulmulka.
U meĊuvremenu je Tadţulmulk u Isfahanu sve pripremio da ĉetverogodišnjeg Muhameda
proglasi prestolonasljednikom. Više nije bilo glavnog protivnika te namjere i kolebljivi sultan
nije imao više nikoga tko bi podupirao njegovu volju protiv zahtjeva njegove najmlaĊe i odluĉne
ţene. Upravo tada su mu dani u Bagdadu prolazili u najvećim slavljima i sveĉanostima. Osim
kalifa, naklonilo mu se više od tisuću podĉinjenih kraljeva, knezova i velikaša iz svih krajeva
njegova carstva. Bio je na vrhuncu slave i moći. Ni smrt njegova dugogodišnjeg vjernog
savjetnika nije mu mogla umanjiti osjećaj vlastite veliĉine. Ništa više nije ţelio. Bio je višestruko
sretan.
Vijest o rasulu sultanove vojske ispred Alamuta i Zur Gumbadana upozorila je opreznog
Tadţulmulka na opasnost koja je prijetila drţavi od njegovadojuĉerašnjeg saveznika Hasana.
Sada, kada je došao na mjesto Nizamulmulka, kao upravitelj velikog iranskog carstva osjećao je
punu odgovornost za red i mir u drţavi. Strogo sultanovo nareĊenje da se mora, sa svom
bezobzirnošću, obraĉunati s ismailitima, došlo mu je kao naruĉeno. Odmah je smijenio emira
Arslana Taša i Kizil Sarika, te na njihova mjesta postavio dva mlada i odluĉna turska ĉasnika
koji bi trebali sakupiti i ponovo dovesti u red razbijene ĉete, te s njima ponovo udariti na Alamut
i Zur Gumbadan.
— U posljednje vrijeme bilo je dosta uzbuĊenja — rekao je Hasan velikim daijima. —
Potreban nam je odmor kako bismo se pripremili za daljnju borbu. Isto tako moramo popuniti
nastale rupe u našem zdanju. Pokušajmo, dakle, postići sa sultanom ĉastan mir.
Fidai Halfa bio je odabran da s pismenim uvjetima odjaše sultanu u Bagdad. Hasan mu je
predloţio da ismailitima vrati utvrde koje su im pripadale prije nego što je protiv njih ustao veliki
vezir. Za porušene sultan mora platiti odštetu, a za protuuslugu Hasan se obavezuje da će
zaustaviti svako osvajanje novih uporišta. Ujedno, spreman je štititi cijelu sjevernu granicu
drţave od upada barbara, a sultan za odrţavanje te vojske mora plaćati godišnje pedeset tisuća
zlatnika.
Hasan se, dok je stavljao svoj peĉat na pismo, morao smijati. Znao je dobro da njegovi
prijedlozi znaĉe priliĉan izazov. Zanimalo ga je kako će ga sultan primiti. Nije li od svemoćnog
iranskog cara traţio ništa manje doli da mu plaća godišnji danak!
Halfu su, premda je bio ovlašteni glasnik, već u Hemezanu uhvatili sultanovi ljudi i
okovanog ga odveli u Bagdad. Zapovjednik tjelesne straţe donio je sultanu Hasanovo pismo
usred najveće sveĉanosti. Vladar je strgnuo peĉat s njega i brzo ga proĉitao. Problijedio je. Usne
su mu se poĉele tresti od gnjeva.
— UsuĊuješ mi se, usred ovakve sveĉanosti, pojaviti s takvom glupošću?!
— zaurlao je na zapovjednika.
Zapovjednik straţe bacio se niĉice. Molio je za milost.
— Tu, ĉitaj! — povikao je sultan.
Raspustio je dvorjane i tek tada se prepustio svom bijesu. Potrgao je zavjese i tepihe s
prozora i zidova, razbio sve što se dalo razbiti i onda se, iznemogao i zadihan, izvalio na jastuke.
— Dovedite mi zloĉinca! — naredio je hroptavim glasom. Doveli su Halfu, svezanog i
preplašenog.
— Tko si ti?!
Halfa je mucajući ispriĉao.
— Fidai?! Dakle profesionalni ubojica! — zaurlao je sultan.
Skoĉio je na noge, oborio Halfu na pod i skakao po njemu razjaren od bijesa. Na kraju je
isukao sablju i njome usmrtio nesretnoga glasnika.
Kao što je naglo planuo, tako se naglo i smirio. Vidjevši mrtvaca pred sobom, brzo se
otrijeznio. Upitao je svog osobnog pisara, a i zapovjednika svoje tjelesne straţe za savjet kako da
odgovori na Hasanov besramni izazov.
— Neka Tvoje Veliĉanstvo pojaĉa sve vojne pohode na ismailite — savjetovao je
zapovjednik tjelesne straţe.
— Ali i samu bestidnost treba odbiti — rekao je tajnik. — Dopusti da u ime Tvog
Veliĉanstva sastavim odgovor.
Odluĉili su poslati glasnika u Alamut. U pismu je tajnik Hasana nazvao ubojicom,
izdajnikom domovine i plaćenikom kairskog kalifa. Naredio mu je da smjesta isprazni sva svoja
utvrĊenja koja je nezakonito prisvojio, inaĉe od njih neće ostati kamen na kamenu. Istrijebit će
ismailite zajedno sa ţenama i djecom, a njega samoga će zadesiti najteţa kazna. To mu kao
odgovor poruĉuje Njegovo Veliĉanstvo.
Za glasnika je bio izabran mladi ĉasnik, neki Halef iz Gazne. Uzjahao je konja, mijenjao
ga na svakoj usputnoj stanici i stigao u Alamut već poslije šest dana.
Minuĉeher ga je zadrţao u svojoj kuli, odnio pismo Ebu Aliju, a ovaj ga je predao
Hasanu. Hasan gaje proĉitao i onda ga hladnokrvno pokazao Ebu Aliju. Naredio je da pozovu i
Buzurg Umida. Rekao je:
— Sultan zaslijepljen vlastitom veliĉinom zatvara oĉi pred opasnošću koja mu prijeti. Ne
ţeli znati za nas. Tim gore po njega.
Naredio je da glasnika veţu lancima i izvedu pred njega. Halef se opirao vezivanju.
— To je zloĉin! — zavikao je. — Ja sam glasnik Njegova Veliĉanstva, sultana i šaha
Irana. Stavite li mi lance, sramotite njega.
Ništa mu nije pomagalo. Morao je vezan pred vrhovnog poglavara.
— Odluĉno protestiram protiv takvog ponašanja — rekao je sav ogorĉen kada je stigao u
predsoblje gdje su ga ĉekali poglavari.
— Gdje je moj glasnik? — hladno je upitao Hasan.
— Prvo... — pokušao je Halef nastaviti s ranijim ogorĉenjem.
 — Gdje je moj glasnik?!
Hasanove oĉi su probadale ĉasnika. Njegov glas je bio strog i zapovjedniĉki. Halef je,
opirući se, oborio pogled. Šutio je.
— Jesi li zanijemio? Ĉekaj! Smjesta ću ti pokazati sredstvo koje će ti razvezati jezik.
Naredio je eunuhu da dovede krvnika s pomoćnicima i spravama za muĉenje. Onda se okrenuo
velikim daijima i zapoĉeo s njima bezbriţan razgovor.
Halef se najednom oglasio.
— Dolazim u ime Njegovog Veliĉanstva. Samo izvršavam njegovo nareĊenje. Hasan se
nije obazirao na njegove rijeĉi. Nije ga ni pogledao.
Stigao je krvnik s dvojicom pomoćnika. Sva su trojica bili pravi gorostasi. Smjesta su
poĉeli pripremati kotaĉ za muĉenje. Na pod su stavili kamenu ţaru i u njoj raspirili ţeravicu, a u
posebnom sanduku bile su razne sprave za muĉenje koje su zastrašujuće zazveckale kada su ih
stavili u kut.
Halefu se oznojilo ĉelo. Poĉeo je gutati pljuvaĉku tako da su mu usta ubrzo bila suha.
— Kako da znam što je s tvojim glasnikom? — rekao je drhtavim glasom. — Dobio sam
nareĊenje i izvršio ga.
Hasan je bio kao gluh.
Kada su pripreme za muĉenje bile završene, krvnik je rekao:
— Sve je spremno, Sejiduna.
— Prvo poĉni s paljenjem!
Krvnik je uzeo iz sanduka naoštrenu ţeljeznu šipku i poĉeo je zagrijavati na vatri.
Halef je povikao:
— Reći ću vam sve što znam. Hasan se ni ovaj put nije obazirao.
Šipka je sada bila uţarena. Krvnik ju je izvadio iz vatre i s njom prišao kaţnjeniku. On je,
kada ju je ugledao, zaurlao:
— Gospodaru! Smiluj se! Sultan je sabljom posjekao tvoga glasnika. Tek sada se Hasan
okrenuo Halefu. Dao je znak krvniku da se odmakne.
— Dakle, ipak ti se vratio dar govora? Kaţeš da je sultan vlastoruĉno zaklao mog
izaslanika? Loše, loše.
Sve vrijeme je razmišljao o tome kako da stane na kraj sultanu. Sada, kada je gledao
njegova glasnika, najednom mu se u glavi rodio plan.
— Pozovi lijeĉnika! — zapovjedio je eunuhu.
Halef se stresao. Naslućivao je da ta nova naredba ne moţe znaĉiti ništa dobro za njega.
Hasan je dao znak velikim daijima da krenu s njim u njegovu sobu.
— Ne smijemo stati na pola puta — rekao im je. — Neprijatelja moramo pogoditi u ţivac
ako ţelimo da nas on ne preduhitri. Ne smijemo se zavaravati. Sultan će odsad upregnuti sve
snage da nas uništi.
Nije im rekao što zapravo namjerava. Eunuh je javio o Hakimovom dolasku.
— Neka ude — rekao je Hasan.
Grk je ušao u sobu, duboko se klanjajući.
— Jesi li vidio kaţnjenika? — upitao ga je Hasan.
— Jesam. Ĉeka vani.
— Idi i ponovo ga bolje pogledaj. Grk ga je poslušao. Brzo se vratio.
— Znaš li nekog od fidaija tko je nalik na njega? Lijeĉnik ga je zaprepašteno pogledao.
— Ne znam kako to misliš, Sejiduna — rekao je. — U licu malĉice podsjeća na nestalog
Ubejdea.
 Hasan je nestrpljivo trepnuo oĉima.
— Ali ipak... moţe — biti da se drţi kao onaj Halfa, kojeg si prije gotovo dvije sedmice,
poslao ne znam kuda... Ni to? Je li sliĉan Afanu? Onda stvarno ne znam... Noge su mu krive kao
kod Dţafera... Jesi li to mislio?
Grk je bio sav u znoju. Hasan se nasmijao.
— Lijeĉnik si i spretan brijaĉ. Bi li se, recimo, usudio promijeniti Dţaferau ovog
ĉovjeka?
Hakimu se lice razvedrilo.
— U tu vještinu se dobro razumijem. Pa ona potjeĉe iz naših krajeva.
— Vidiš, vidiš da smo se sporazumjeli.
— O, voliš se šaliti, Sejiduna. Ali ĉovjek koji ĉeka vani ima kratku, kovrĉavu bradu,
malĉice slomljen nos i popriliĉnu brazgotinu preko lica. A sve to je kao stvoreno da se prenese
na nekog drugog. Samo, moraš mi dopustiti da, kada se uhvatim tog posla, imam model stalno
pred sobom.
— Dobro. Ali moţeš li mi i zajamĉiti da će sliĉnost biti dovoljno velika?
— Kao jaje jajetu... Samo dopusti da pripremim sve što će mi u tom poslu biti potrebno.
— U redu. Pobrini se za to. Lijeĉnik je otišao. Hasan je poslao po Dţafera. Kada je
došao, rekao mu je:
— Namijenio sam ti vaţan zadatak. Kada ga izvršiš, ismailiti će u zvijezde kovati tvoje
ime. Raj će ti se širom otvoriti.
Dţafer se sjetio Ibn Tahira. Još uvijek su ga slavili kao muĉenika, premda je vlastitim
oĉima vidio kako se vratio u Alamut i kako je, potom, sav blaţen i blistavih oĉiju, ponovo otišao,
kada je od njega primio omot koji mu je, pred svoj odlazak u Nihavend, povjerio. Same ĉudesne
i nerazumljive tajne.
— Zapovijedaj, Sejiduna! Lice mu je sijalo od ponosa. Za sve to vrijeme Halef je u
predsoblju proţivljavao paklene muke straha i neizvjesnosti. Ogromni krvnik stajao je samo
nekoliko koraka od njega. Mišićave ruke prekriţio je na golim grudima, a s vremena na vrijeme
ošinuo bi izaslanika podrugljivim pogledom. Njegovi pomoćnici su pokatkad raspirivali vatru. U
meĊuvremenu su se igrali kotaĉem za muĉenje i izazovno pregledali svoje sprave.
Lijeĉnik se vratio s potrebnim instrumentima. Hasan je rekao Dţaferu:
— Prvo moraš dobro pogledati zarobljenika u predsoblju. Morat ćeš toĉno zapamtiti
svaku njegovu kretnju, njegov naĉin govora i izraţavanja, kao i sve ono što će reći o sebi dok ga
budem ispitivao. Pazi da ti ništa ne promakne! Morat ćeš ga tako oponašati da svi koji doĊu u
kontakt s tobom misle da si ti on. Jednom rijeĉju, pretvorit ćeš se u njega.
Za njim su ušli u predsoblje. Dao je znak krvniku da bude spreman. Potom je upitao
zarobljenika:
— Kako ti je ime i odakle si? Halef se pokušao ponovo sabrati.
— Ja sam glasnik Njegova Veliĉanstva... Hasan je planuo.
— Krvnice, spremi alat!... A tebe posljednji put upozoravam da odgovaraš toĉno na sva
pitanja. Unaprijed ti kaţem da ću te zadrţati u Alamutu. Pokaţe li se ijedan od tvojih navoda
netoĉnim, naredit ću da te rašĉetvore dolje u dvorištu. Sada znaš na ĉemu si. Govori!
— Ja sam Halef, Omerov sin. Moji potjeĉu iz Gazne. Tamo sam roĊen i tamo sam proveo
mladost.
— Zapamti, Dţafere!... Koliko ti je godina i otkad sluţiš u sultanovoj vojsci?
— Dvadeset i sedam mi je godina. U vojsci sluţim od svoje šesnaeste godine.
— Kako si u nju primljen?
 — Moj stric Osman, Huseinov sin, kapetan u tjelesnoj straţi, preporuĉio me je Njegovom
Veliĉanstvu.
— Nabroji gdje si sluţbovao!
— Došao sam ravno na dvor u Isfahan. Pratio sam Njegovo Veliĉanstvo, kao njegov
glasnik, po cijeloj drţavi.
Naveo je imena gradova kroz koja je putovao i u kojima se dulje zadrţavao, zatim
karavanske i vojne putove kojima su se kretali. Pri daljem ispitivanju rekao je da ima dvije ţene,
a svaka mu je rodila po jednog sina. Hasan je zahtijevao sve više pojedinosti. Došli su na red
njegovi zapovjednici, njihove navike i osobne stvari; potom njegovi drugovi, njegova sluţba i
njegov raspokraj vremena. Opisao je kako s kim komunicira, koliko puta je govorio sa sultanom
i kakav je njihov odnos. Ispriĉao je gdje boravi u Isfahanu, a gdje u Bagdadu, što mora uĉiniti da
ga puste vladaru. Detaljno je opisao poloţaj sultanove palaĉe u Bagdadu i pristup k njoj, kao i
cjelokupan dvorski ceremonijal...
Za to kratko vrijeme Dţafer je upoznao jedan sasvim novi ţivot i pokušavao se uţivjeti u
njega.
Na kraju je Hasan naredio zarobljeniku da toĉno opiše kuda i kako je jahao u Alamut.
Morao je nabrojati sva odmorišta u kojima je mijenjao konje i noćio. Zatim je zapovjedio
krvniku da zarobljeniku skine lance kako bi se mogao svući.
Halef se uţasnuo.
— Što to znaĉi, gospodaru?
— Brzo! Bez oklijevanja! Da me ne prisiliš da primijenim drugaĉija sredstva. Skini i
turban. Halef je zajeĉao.
— Samo to ne, gospodaru! Ne sramoti me ovako!
Na Hasanov mig krvnik ga je snaţnom šakom zgrabio za vrat. Pomoćnik je prinio uţareni
šiljak i majstor ga je polako primicao golim kaţnjenikovim grudima. Prije nego ih je taknuo
zacvrĉala je koţa i oprljila se.
Halef je divlje zaurlao.
— Ĉinite sa mnom što hoćete, samo me nemojte paliti! Svukli su ga do gola i ponovo mu
vezali ruke na leĊa.
Dţafer je sve to gledao ne trepnuvši. Dobro se savladavao. To ga je, u njemu samom,
ispunjavalo ponosom.
— Sada je tvoja vještina na redu, lijeĉnice — rekao je Hasan. — Zarobljenice? Otkud ti
rane po tijelu?
Halef je, još drhteći od pretrpljenog straha, priĉao o sukobu koji je imao s jednim
sultanovim uškopljenikom. Grk je, u meĊuvremenu, pripremio tanko, oštro sjeĉivo, dugu iglu,
razliĉite tekućine i masti. Onda je rekao Dţaferu da obnaţi gornji dio tijela. Zavrnuo je rukave
poput pravog umjetnika. Jednom od krvnikovih pomoćnika je naredio da drţi kutiju punu
razliĉitih pomagala, a zatim se prihvatio posla.
Prvo je Dţaferu odreĊeno mjesto namazao nekom mašću u koju je, potom, ucrtao oblik
brazgotine i madeţa. Onda je naredio drugom pomoćniku da mu u vatri uţari sjeĉivo i iglu. Time
je poĉeo ucrtavati i ubadati koţu.
Dţafer je stisnuo usne. Malĉice je problijedio od boli, ali kada ga je Hasan pogledao
nasmiješio mu se, kao da to nije ništa strašno.
Sada je Halef polako poĉeo shvaćati Hasanovu namjeru. Obuzeo ga je uţas. Uspije li ova
promjena, taj ismailitski mladić mogao bi nesmetano doći do samog sultana! A što će se onda
dogoditi, o tome svjedoĉi ubojstvo velikog vezira. Na mene će pasti prokletstvo da sam
pripomogao u takvom zloĉinu, pomislio je. »Savladaj strah!«, naredilo je nešto u njemu. »Budi
svjestan svoje duţnosti prema sultanu!«
Noge su mu bile slobodne. Priĉekao je trenutak kada je lijeĉnik zabio noţić Dţaferu u
koţu na licu, a tada mu je priskoĉio i snaţno ga udario nogom u trbuh.
Od tog udarca Grk je povukao sjeĉivo preko polovine Dţaferova lica koje je u trenu bilo
cijelo obliveno krvlju. Njega samog je toliko zanijelo da se srušio na pod. Halef je izgubio
ravnoteţu te je pao na njega. Ustima je udario o lijeĉnikov lakat i instinktivno zagrizao u njega.
Grk je zaurlao od boli.
Zaĉas su priskoĉili Ebu Ali, Dţafer i krvnik te poĉeli udarati i gurati Halefa kako bi ga
otrgnuli od njegove ţrtve. Popustio je tek kada mu je krvnikov pomoćnik zario uţareni šiljak u
leda. Zaurlao je, poĉeo se valjati po podu i pokušavao se uhvatiti za ranjeno mjesto.
Sada je Hasan naredio:
— Na kotaĉ s njim!
Uzalud se Halef svim snagama opirao. Ţeljezne šake su ga brzo savladale. Za nekoliko
trenutaka bio je razapet na kotaĉu za muĉenje.
U meĊuvremenu se Grk, jeĉeći, podigao. Dao je da mu isperu, namazu i previju ugriz na
ruci. Za to vrijeme Dţafer je, sav obliven krvlju, mirno ĉekao nastavak svog preobraţaja.
— Taj lopov mi je sve pokvario — jadikovao je Grk koji je razgledao Dţafera izbliza. —
Što da uĉinim s ovom tvojom velikom ranom na licu.
— Prvo mu isperi ranu — rekao je Hasan. — Vidjet ćemo što se da uĉiniti. Zatim je
naredio krvniku:
— Poĉni muĉenje. Kada se onesvijesti, bit će opet upotrebljiv.
Sprava je poĉela zatezati kaţnjenikove udove. Zapucketali su zglobovi i zaškripale kosti.
Halef je divlje urlao.
Hakim je problijedio. Sam je bio vidar, ali takve ţivotinjske krike još nije ĉuo.
Dţaferu je brzo isprao ranu. Hasan je pogledao, a onda rekao:
— Dţafere! Reći ćeš da ti je kao glasniku Njegova Veliĉanstva tu ranu nanio u Alamutu
poglavar ismailita. Tako ga je jako razljutilo sultanovo pismo da te je posjekao sabljom. Jesi li
me razumio?
— Razumio sam te, Sejiduna.
— Lijeĉnice! Završi svoj posao!
Halef je sve to vrijeme isprekidano zapomagao. Zatim su se ti jauci spojili u bijesno
urlikanje. Krvnik je najednom prekinuo natezanje. Kaţnjenik se onesvijestio.
— Dobro — rekao je Hasan. — Završite posao bez nas. Otišao je s velikim daijima na
vrh kule.
Lijeĉnik je vještom rukom pretvorio Dţafera u Halefa, glasnika Njegova Veliĉanstva.
Nakon nekoliko sati Dţafer je izašao, tako promijenjen i obuĉen od glave do pete u
zarobljenikovu odjeću, pred vrhovnog poglavara.
Hasan se nehotice trgnuo. Sliĉnost je bila velika. Ista brada, isti brkovi, ista stara
brazgotina preko lica, isti slomljen nos, ĉak i isti madeţ pokraj uha. Nova je bila samo duga,
svjeţa rana na licu.
— Tko si ti... ?
— Ja sam Halef, Omerov sin. Moji potiĉu iz Gazne...
— Dobro. Jesi li zapamtio i sve ostalo?
— Jesam, Sejiduna.
— Sad dobro slušaj. Još danas ćeš osedlati konja i odjahati istim putem kojim je dojahao
sultanov glasnik u Alamut, prema Bagdadu. Odnijet ćeš Njegovom Veliĉanstvu usmeni odgovor
alamutskog poglavara. Znaš prenoćišta i mjesta za mijenjanje konja. Ne budi slijep i gluh. Saznaj
je li sultan moţda već krenuo na put. Zahtijevaj, po svaku cijenu, da te izvedu pred njega. Ne
odustaj i uporno tvrdi da odgovor moţeš reći samo sultanu. Priĉaj kako si bio loše primljen u
Alamutu. Jesi li me razumio...? Ovdje imaš nekoliko kuglica! Poznaješ li ih? Ponesi ih sa sobom
na put. Progutaj po jednu prije spavanja. Posljednju saĉuvaj za trenutak kada izaĊeš pred sultana.
Ovdje ti je šilo. Briţljivo ga ĉuvaj, jer i najmanja ogrebotina donosi smrt. Znaš što ti je ĉiniti
kada budeš stajao pred sultanom, kako bi zasluţio raj na ovom svijetu i besmrtno ime medu
ismailitima. Je li ti sve jasno?
— Jest, Sejiduna.
Dţaferu su grozniĉavo gorjeli obrazi.
— Je li tvoja vjera ĉvrsta?
— Ĉvrsta je, Sejiduna.
— A tvoja odluĉnost?
— Nepokolebljiva.
— Vjerujem da me nećeš razoĉarati. Uzmi ovu vrećicu novca. Dajem ti za put svoj
blagoslov. Proslavi sebe i ismailite.
Otpustio ga je. Novi ţivi bodeţ otisnuo se iz Alamuta.
Hasan je otišao u vrtove.
Otkad su se Mirjam i Halima tako tuţno oprostile od ţivota, potištenost medu
stanovnicama vrtova nikako nije jenjavala. Nisu je osjećale samo djevojke, nego i eunusi, pa ĉak
i Apama.
Mirjam su pokopali u maloj gredici meĊu ĉempresima. Djevojke su na njenu grobu
posadile tulipane, narcise, ljubiĉice i jaglace. Fatima je iz komada kamena isklesala lijep
spomenik — lik ţene koja tuguje, ali na njemu nije smjela ništa napisati. Pokraj njenog groba
ogradili su i drugi komad zemlje. Tu su postavile kamenu gazelu, takoĊer Fatimino djelo.
Uokolo su posadile grmiće ruţa u spomen na Halimu. Svakog jutra su posjećivale to mjesto i
plakale za izgubljenim prijateljicama.
Mirjamino mjesto je sada pripalo Fatimi, ali ona je samo preko Apame bila u kontaktu s
Hasanom. IzmeĊu njih nije bilo nikakvih sporova. Apama je poĉela ţivjeti usamljeniĉki. Više
puta su je vidjele kako jurca stazama, ţivo maše rukama i glasno razgovara s nekim nevidljivim.
Moţda joj se u takvoj prilici poneka i nasmiješila, ali kada su stajale pred njom, još uvijek su
osjećale stari strah. Sve manje je uspijevala njena spretnost da odstrani posljedice noćnih posjeta.
Zulejha, Lejla i Sara osjećale su u sebi raĊanje novog ţivota. Bile su nestrpljive, ali je to
oĉekivanje bilo ugodno. Najoduševljenije su bile Dţada i Safija. Nisu mogle doĉekati novi
naraštaj u vrtovima.
Umjesto izgubljenih, Hasan im je poslao dvije nove druţice. Bile su tihe i skromne,
premda su unijele neku promjenu u tu vjeĉnu jednoliĉnost.
— Već je jesen i uskoro će stegnuti zima — rekao je Hasan Apami. Šetali su jednim od
nenaseljenih vrtova. — Moramo iskoristiti i posljednje tople veĉeri. Trebat će nekoliko novih
mladića poslati u vrtove, jer uskoro će poĉeti kiše, a iza njih će doći snijeg i studen. Tada više
neće biti vrijeme za rajske raskoši.
— Što će djevojke onda raditi?
— Imate dovoljno devine i ovĉje vune. A i svile. Neka predu, vezu i šiju. Neka se
uvjeţbavaju u svim vještinama. Alamutu svega treba.
— Što će biti sa školom?
 — Imaš li ih još ĉemu nauĉiti?
— Niĉemu, izuzmeš li umijeće ljubavi, koje, pak, ne mogu nauĉiti. Hasan se poslije dugo
vremena opet nasmijao.
— Bit će dovoljno za naše prilike. Vidiš, sa mnom je isto kao i s tobom. Nemam nikoga
kome bih predao svoje znanje.
— Imaš sina.
— Da. Svakog dana oĉekujem da ga privedu u zamak. Mislim ga skratiti za glavu.
Apama ga je paţljivo pogledala.
— Šališ se?
— Zašto bih se šalio? Zasluţuje li lopov koji je ubio mog najboljeg pomoćnika nešto
bolje?
— Pa tvoj je sin!
— Moj sin?! Što to znaĉi? Moţda, kaţem, ta znaš moju opreznost... moţda je plod moga
tijela. Ali nikada nije bio plod mog duha! Ranije sam donekle pretjerivao. Moţda ipak imam
nekoga tko bi mogao jednom preuzeti moje nasljeĊe, ali on sada luta negdje svijetom. Njegovo ti
ime neće biti nepoznato. To je Ibn Tahir.
— Kako si rekao? Ibn Tahir? Zar nije mrtav? Zar on nije ubio vezira?
— Jest, on ga je ubio. Ali vratio se ţiv i zdrav.
Ispriĉao joj je svoj posljednji susret s njim. Ĉudom se ĉudila.
— I ti si ga, Hasane, pustio?
— Da. Baš ja.
— Kako je to moguće?
— Kad bi me stvarno poznavala, onda bi me razumjela. Postao je jedan od nas. Moj sin,
moj mladi brat. Svake noći u mislima pratim njegov put i time po drugi put proţivljavam svoju
mladost. Strepim za njega. U sebi pratim kako mu se otvaraju oĉi, kako poĉinje spoznavati, kako
se formira njegov pogled na svijet i njegov karakter. O, kako snaţno suosjećam s njim!
Apama je zavrtjela glavom. Za nju je to bio sasvim novi Hasan. Kada je otišao, govorila
je sama sa sobom:
— Mora da je jako usamljen kada je tako ĉvrsto nekoga prihvatio. Da, to je strašan i
dobar otac.
Sljedećeg dana zurgumbadanska karavana privela je Hasanova sina Huseina okovanog u
Alamut. Sva posada je došla u gomili vlastitim oĉima vidjeti ubojicu huzistanskog velikog daija.
Husein, okovan u teško ţeljezo, mraĉno je gledao pred sebe. Bio je nešto viši od svog
oca, mada u licu priliĉno nalik na njega. Samo što je u njegovim oĉima bilo neĉeg divljeg,
gotovo zvjerskog. S vremena na vrijeme je sa strane ponekog ošinuo pogledom i toga bi podišli
ţmarci. Izgledalo je kao da se hoćea«baciti na njega i rastrgnuti ga na komadiće. Oĉito je trpio
paklene muke, jer su ga okovi spreĉavali u toj namjeri.
Minuĉeher ga je doĉekao kao uhićenika.
— Smjesta me vodi ocu!
Minuĉeher kao da je preĉuo njegove rijeĉi.
— Ebuna! Uzmi šestoricu ljudi i baci uhićenika u podrum! Huseinu je udarila pjena na
usta.
— Zar nisi razumio što sam ti rekao?! Minuĉeher mu je okrenuo leda. Husein je
zaškripao zubima. Premda su mu noge bile vezane lancem, ipakje jednom uspio udariti
Minuĉehera.
Minuĉeher se munjevito okrenuo. Krv mu je udarila u obraze. Zamahnuo je i tresnuo
rukom Huseina po licu.
Husein je zaurlao od bijesa.
— O, samo da sam slobodan! Rukama bih ti išĉupao utrobu iz trbuha, pseto jedno i
kuĉkin sine!
Ebuna je sa svojim ljudima zgrabio uhićenika. Na silu su ga odvukli u podrum, ispod
straţarske kule, gdje su bile najstrašnije tamnice u Alamutu. Grubo su ga gurnuli u ćeliju.
Teturao je i pao niĉice.
— Ĉekajte! Kada se oslobodim, poklat ću vas kao šugave pse! — vikao je dok su
zakljuĉavali vrata za njim.
Već cijela dva mjeseca bio je u okovima. Osjećao se poput divlje maĉke koju su uhvatili i
zatvorili u kavez. Zamrzio je cijeli svijet. Ĉinilo mu se da bi, kada bi se oslobodio, zadavio prvog
tko bi mu dopao šaka. Nije se kajao što je zaklao Huseina Alkeinija i nije strepio za svoju
sudbinu ili za svoj ţivot. Još kao dijete utjerivao je strah svojoj okolini. Bio je neobuzdan i
naprasit. Otac ga je napustio još u njegovoj ranoj mladosti. Bio je od druge ţene, a ne od
Hatidţine i Fatimine majke. S majkom je ţivio kod njenih roditelja u Firuz Kuhu. Djed ga je
pokušavao ukrotiti šibom i strogim postom, ali Husein nije popuštao. Odupirao se i njemu i
svakom drugom kada su ga ometali u iţivljavanju njegovih strasti. Djed je bio prvi koga je
Husein smrtno zamrzio. Jednom ga je priĉekao u zasjedi i kamenom ga teško ozlijedio. Od tada
su ga se i ukućani i susjedi istinski bojali. Nije htio raditi niti u polju, niti je htio voditi stoku na
pašu. Najradije se druţio s vojnicima i jahao njihove konje.
Kada su mu rekli da se njegov otac vratio iz Egipta na sjever Irana, odmah ga je odluĉio
potraţiti. Još ga nije poznavao, ali je ĉuo da je mnogo putovao i da je ţivio veoma burnim i
nemirnim ţivotom. Nadao se da ga kod njega ĉekaju pustolovine i ugodno, besciljno ljenĉarenje,
no samo što se sastao s njim uvidio je kako se grdno prevario. Otac je oĉekivao od njega upravo
ono što mu je bilo najmrskije i što je najviše prezirao: uĉenje, pokornost i marljivost. Brzo ga je
zamrzio. U poĉetku se još nekako i pretvarao, ali iz njega je to ubrzo izbilo svom silinom. —
Neka budale uĉe, a pokorni neka budu tvoje sluge! Ja neću ni jedno ni drugo. Uĉenje mi je
odvratno, a pokornost prezirem! — Dobro — odgovorio je Hasan. Naredio je da ga priveţu za
stup i išibaju u prisustvu ostalih, kako bi slomio njegovu nepokornost. U Zur Gumbadanu se
odupro velikom daiju i kada ga je ovaj htio, po Hasanovu nareĊenju, staviti u lance, zaklao ga je.
O mogućoj kazni koja ga je ĉekala za to ubojstvo nije previše razmišljao. Ni njemu
samom nije bilo jasno koliko je u oĉima ismailita njegov zloĉin bio velik. To što je Husein
Alkeini htio njega, sina vrhovna poglavara baciti u okove, ĉinilo mu se takvom nepravdom da na
nju nije mogao drugaĉije odgovoriti. Smatrao je kako se samo po sebi podrazumijeva da mu je,
zbog njegova porijekla, doopušteno više nego drugima. Isto bi, samo da je mogao, uĉinio i sa
šeikom Ben Atašem koji ga je na kraju okovao. Sada je bjesnio što su ga, umjesto da ga odmah
odvedu njegovu ocu, bacili u tamnicu.
Ebu Ali je obavijestio Hasana da su njegovog sina priveli u rvrdavu.
— Dobro. Govorit ću s njim. Neka ga pošalju k meni. Ebuna je došao sa svojim ljudima
po zatoĉenika.
— Brzo! Ustaj! Moraš pred Sejidunu! Husein se divlje iskesio.
— Hvala Alahu! Ubrzo ću rezati remenje od koţe s vaših leda.
Ispred vrhovnog poglavarstva Ebuna ga je predao ljudima Hasanove tjelesne straţe.
Obuzeo ga je ĉudan, nagonski strah. Vidio je da se ţivot u utvrdi, otkad ga je napustio, jako
promijenio. Svuda se osjećao hladan, ĉeliĉni red. Po svemu se primjećivalo da tvrĊavom upravlja
ĉvrsta i jaka ruka.
 Uškopljeni divovi po hodnicima i pred ulazima izazivali su u njemu nepovjerenje.
Divovski buzdovandţija na vrhu stubišta, koji je stajao nepomiĉno kao kip i ĉije su oĉi pratile
svaki njegov pokret, ĉinio mu se zloslutnim predznakom ishoda onoga što ga je dovelo ovamo.
Nije mogao ni pomisliti da se njegov otac okruţio tako jakom straţom.
Ušavši u Hasanovu sobu prkosno je ostao pokraj ulaza. Njegov otac sjedio je na visokoj
sofi i oĉito bio zadubljen u pregledavanje nekih spisa. Tek nakon izvjesnog vremena upro je
pogled u sina. Digao se. Straţarima je dao znak da se sklone, a zatim je Huseina odmjerio od
glave do pete.
— Najprije mi skini okove! — Huseinov glas bio je pun prkosa.
— Tko je još vidio zloĉinca bez okova?
— A kada je još morao sin u okovima stajati pred ocem?
— Ako nije nikad, sad sigurno mora.
— Bojiš me se.
— I bijesnog psa veţu, dok ga ne ubiju.
— Divan otac, zbilja!
— U pravu si. A sada moram ispaštati grijeh koji sam uĉinio time što sam ti otac.
— Dakle, ne misliš me osloboditi lanaca?
— Ĉini mi se da nisi sasvim svjestan što te ĉeka za tvoje zlodjelo. Sam sam donio zakone
i bit ću prvi koji će ih poštovati.
— Uopće se ne bojim tvojih prijetnji.
— Budalo! Zatucano tele!
-— Govori mi što hoćeš. To me se uopće ne tiĉe.
— O, nebesa! Zar još ne shvaćaš kakav si zloĉin uĉinio?!
— Nitko me neće nekaţnjen stavljati u okove.
— Mog najboljeg prijatelja i pomoćnika si ubio, dakle, zato što je htio izvršiti moje
nareĊenje?!
— Zar ti je više stalo do prijatelja nego do sina?
— Naţalost, tako je.
— Cijeli Iran moţe biti ponosan tako izuzetnim ocem! Što ćeš uraditi sa mnom?
— Kakvu sam kaznu predvidio za ubojstvo starješine?
— Nisam prouĉavao tvoj zakonik.
— Ništa za to. Sam ću ti reći. Zakon predviĊa kaznu odsijecanja desne ruke i
odrubljivanje glave u prisustvu vjernika.
Husein ga je zaprepašteno pogledao.
— Nećeš valjda reći da će me zadesiti ta kazna?
— Misliš li da sam radi šale pisao svoje zakone?
— Stvarno. Svijet bi se uţasnuo takvim ocem.
— Slabo me poznaješ.
— To rado priznajem.
— Uvijek si jednako drzak.
— Što ćeš. Iver ne pada daleko od klade.
— Nemam vremena za gubljenje na tvoje duhovitosti. Sutra ćeš izaći pred sud daija. Znaš
što te ĉeka. Sa mnom više nećeš govoriti. Što da javim tvojoj majci?
— Da joj se zahvaljujem na tako dobrom ocu. Svaka zvijer bi bolje postupala sa svojim
mladunĉetom.
— Zato i je zvijer. Mi, ljudi, imamo pamet i stroge, ali pravedne zakone. Ţeliš li mi još
nešto reći?
— Što još da ti kaţem? Misliš da ti vjerujem da ćeš se tek tako riješiti jedinoga sina i
nasljednika? Tko će onda biti tvoj nasljednik?
Hasan se grohotom nasmijao.
— Ti, Husein, moj nasljednik? Ti da jednom budeš voĊa ove ustanove koja je sazdana na
nadmoći duha, na ĉistom razumu? Ti, koji ne razumiješ ništa, osim kako obuzdati magaricu? Tko
je ikada vidio da orao prepušta kraljevstvo visina teletu? Zato si, dakle, mislio da moţeš raditi što
ti se sviĊa?
Husein ga je htio rastrgnuti oĉima.
— Psu se rada pas, biku tele. Kakav otac, takav sin.
— Ako je to tako, onda ti nisi moj sin! -— Time hoćeš osramotiti moju majku?
— Nikako. Samo sam ti htio dokazati da rvoja tvrdnja moţda vrijedi za psa ili bika, ali ne
i za ĉovjeka. Inaĉe ne bi propadala kraljevstva koje su oĉevi zasnivali svojim umovima i svojom
hrabrošću, a koja se ruše zbog nesposobnosti i gluposti sinova.
— U redu. Ali svijet ne zna ni za sultana, ni za šaha koji bi ostavio svoje kraljevstvo
tuĊincu, ako ima roĊenog sina.
— E, onda ću ja i u tome biti prvi. Znaĉi, više me nemaš stvarno ništa pitati? Ništa
poruĉiti svojoj majci?
— Ništa, osim onoga što sam ti već rekao.
— Dobro. Pozvao je straţare.
— Odvedite zatoĉenika u tamnicu! — Husein je zaškripao zubima.
— Samo me pokušaj izvesti pred sud svojih slugu! Tvoju sramotu razglasit ću cijelim
svijetom.
Sljedećeg jutra bio je sazvan visoki sud daija. Predsjedavao mu je Ebu Ali.
— Prouĉite zakone i onda sudite strogo po njima. —Tako je naredio Hasan. Kada su svi
bili okupljeni, straţari su doveli Huseina.
Ebu Ali ga je optuţio za dvostruki zloĉin. Prvo, za suprotstavljanje starješini, a drugo, za
njegovo ubojstvo. Za oboje je bila predviĊena smrtna kazna. Ebu Ali je upitao:
-— Priznaješ li krivicu, Hasanov sine?
— Ne priznajem nikakvu krivicu. Priznajem samo da sam uistinu uĉinio ono za što me
optuţuješ.
— Dobro. Već za samo suprotstavljanje starješini predviĊena je smrtna kazna.
Husein je planuo.
— Ne zaboravi da sam ja sin vrhovnog poglavara!
— Zakon ne poznaje iznimke. U Alkeinijevoj sluţbi bio si obiĉni vojnik. Optuţujem te
kao takvog.
— Što? Mene će netko bacati u okove?
— Kao što vidiš, nalaziš se u njima. Zar zaista nemaš ništa reći u svoju obranu?
— Kakvu obranu zahtijevaš od mene?! Alkeini me je iza leda tuţio ocu kako bi me lakše
bacio u tamnicu. Takav postupak, ipak, ne dopuštam! Ja nisam bilo tko. Ja sam sin poglavara
ismailita!
— Ti si mu se suprotstavio. Njemu je vrhovni poglavar naredio da te okuje, kako bi ti bio
kaţnjen. Onda si ga ubio. Je li tako bilo?
— Da. Tako je bilo.
— Dobro, Abdulmaliĉe! Ĉitaj što propisuje zakon za zloĉin suprotstavljanja starješini, a
što za ubojstvo starješine!
 Abdulmalik se digao u svoj svojoj veliĉini. Otvorio je tešku, uvezanu knjigu na mjestu
koje je bilo oznaĉeno, i s poštovanjem je dotakao ĉelom. Potom je, sveĉanim glasom, poĉeo
ĉitati.
— Tko god se od vjernika ismailita suprotstavi svome starješini, ili odbije nareĊenje koje
mu je on izdao, ili na ikoji naĉin izbjegne izvršavanje nareĊenja osim ako je bio sprijeĉen višom
silom, bit će kaţnjen smrću koja će biti izvršena odrubljivanjem glave... Tko god od vjernika
ismailita stvarno napadne starješinu ili ga ubije, bit će kaţnjen smrću tako što će mu prvo biti
odsjeĉena desna ruka, a onda odrubljena glava.
Abdulmalik je zatvorio knjigu. S poštovanjem se naklonio daijima i sjeo na svoje mjesto.
Ebu Ali je rekao:
— Visoki sude daija! Ĉuli ste što predviĊa zakon za zloĉin suprotstavljanja starješini i za
ubojstvo starješine. Sada vas pitam je li optuţeni kriv za pripisana mu djela?
Okrenuo se Buzurg Umidu i prozvao ga.
— Kriv je — glasio je odgovor.
— Emire Minuĉeheru?
— Kriv.
— Dai Ibrahime?
— Kriv.
— Dai Abdulmaliĉe?
— Kriv.
— Dai Surake?
— Kriv.
Svi su potvrdili krivicu.
Na svako ime Husein se trgnuo. Sve vrijeme se u sebi nadao da će se netko usprotiviti, da
će netko uvidjeti kako je on bio u pravu i kako nije mogao postupiti drugaĉije. Kada je i
posljednji izrekao svoje »kriv je«, zaurlao je:
— Zloĉinaĉki psi!
Premda je bio u lancima, htio se baciti na njih. Straţar ga je na vrijeme zadrţao. Skrgutao
je zubima i kolutao oĉima od nemoćnog bijesa. Ebu Ali se sveĉano digao. Progovorio je:
— Visoki sude daija! Jednoglasno ste utvrdili da je optuţeni kriv za pripisane mu zloĉine.
Zato Huseina, Hasanova sina i Sabahova unuka, osuĊujemo na smrt i bit će mu prvo odsjeĉena
desna ruka, a onda odrubljena glava, kao što predviĊa zakon. Osuda će biti izvršena kada je
potpiše vrhovni poglavar. Ima li tko od ĉasnih ĉlanova suda nešto za primijetiti?
Digao se Buzurg Umid.
— Visoki sude daija! — rekao je. — Ĉuli ste presudu koja je izreĉena Huseinu,
Hasanovu sinu, za ubojstvo huzistanskog velikog daija. Krivnja je dokazana i zloĉinac je sam
priznao djelo. Kazna koja mu je odmjerena, dakle, zakonita je i strogo pravedna, ali bih upozorio
visoki sud daija da je Huseinov zloĉin prvi takve vrste otkad je vrhovni poglavar izdao pooštteni
zakonik. Zato predlaţem da kod Sejidune podupremo molbu za pomilovanje, ako se osuĊenik za
nju odluĉi.
Daiji su promrmljali u znak odobravanja. Ebu Ali se okrenuo Huseinu.
— OsuĊenice! Hoćeš li moliti vrhovnog poglavara za pomilovanje? Husein je bijesno
zavikao:
— Neću! Nikada! Ništa neću moliti oca koji izruĉuje svog jedinog sina krvnicima.
— Predomisli se, Huseine.
Buzurg Umid ga je ljubazno nagovarao.
 — Ne! Neću!
— Ne budi tvrdoglav! Moli! — ljutito mu je savjetovao Ebu Ali.
— Recite mu da je gori od psa!
— Obuzdavaj jezik, zloĉince! — Ibrahim je pocrvenio od gnjeva.
— Moţda pred tobom kome smrdi iz usta?! Buzurg Umid i Abdulmalik prišli su
osuĊeniku.
— Predomisli se, sine Hasanov — rekao je veliki dai. —Ti samo zamoli, a ja ću se
potruditi nagovoriti oca.
— Kad osuĊenik moli milost, to nije nikakvo poniţenje za njega — kazao je Abdulmalik.
—To je znak da je svjestan svoga grijeha i da se ubuduće namjerava popraviti.
— Što se mene tiĉe, moţete ĉiniti što vas je volja — naposljetku se Husein donekle
predao.
Ebu Ali, Buzurg Umid i Abdulmalik otišli su izvijestiti Hasana o presudi velikog suda.
Hasan je mirno saslušao. Kada mu je Buzurg Umid iznio molbu za pomilovanje, hladno je odbio.
— Sam sam donio zakone — rekao je ĉvrsto — i sam hoću biti prvi koji ih poštuje.
— Ovo je prvi put da je ismailit ubio svog starješinu.
— Baš zato je potrebno dati primjer.
— Ponekad je milost umjesnija od stroge pravednosti.
— Moţda, u svakom drugom sluĉaju, ali u ovome nikako. Pomilujem li Huseina, vjernici
će govoriti: Gledajte! Za nas vaţe zakoni, a za njegova sina ne vaţe. Znali smo da vrana vrani
oĉi ne vadi.
— A ako narediš izvršenje presude, zgraţat će se: kakav otac! Hasan je namrštio ĉelo.
— Ja nisam donio zakone ni samo za sinove, ni samo za nesinove, nego sam ih napisao
za sve ismailite. Ja sam vrhovni poglavar i ja odgovaram za zakon. Zato ću potpisati smrtnu
presudu.
Uzeo je Abdulmaliku presudu iz ruku. Paţljivo ju je proĉitao. Potom je umoĉio gušĉje
pero u tintu i odluĉno se potpisao.
— Tako — rekao je. — Ebu Ali! Ti ćeš objaviti vjernicima kako je presudio visoki sud
daija. Sutra rano, prije nego što izaĊe sunce, krvnik će izvršiti svoju duţnost. Je li sve jasno?
— Sve je jasno, Ibn Sabaše.
Buzurg Umid, koji je za to vrijeme stajao šutke po strani, rekao je:
— Moţda bi presuda mogla biti ublaţena utoliko da bude ispušten njen prvi dio?
— Već je potpisano. Hvala vam na trudu. Kada je ostao sam, rekao je samome sebi:
— Sin mi je bio kamen spoticanja pri gradnji mog zdanja. Jesam li zvijer, kada ga
uništavam? Zapoĉeto zdanje mora biti dovršeno. Ometa li te srce, naredi mu da umukne. Jer sve
veliko mora preko ljudskog.
 20.

Sljedećeg jutra, prije nego što je izašlo sunce, udaranje bubnjeva pozvalo je na zbor. Od
usta do usta prenosila se vijest da će sinu vrhovnog poglavara biti odrubljena glava zbog
ubojstva huzistanskog velikog daija.
Ebu Ali je s Minuĉeherom i Ibrahimom ušao u osuĊenikovu ćeliju. Glas mu je malo
drhtao dok je ĉitao presudu i rekao da je vrhovni poglavar odbio molbu za pomilovanje.
— Hajde sad, Hasanov sine. Pravda mora biti zadovoljena.
Husein je izvjesno vrijeme zurio u pridošlice poput zbunjene zvijeri, a onda je jurnuo na
njih. Ali, noge su mu se zaplele u lance tako da je pao.
— Prokleti psi! Prokleti psi! — prostenjao je.
Podigli su ga. Svom snagom se opirao odlasku na gubilište. Straţari su ga morali silom
odvući iz podruma.
Na srednjoj i donjoj terasi bila je postrojena vojska. Nasred donje postavili su teţak
drveni panj. Došao je krvnik sa svojim pomoćnicima. Bio je gol do pojasa, a na ramenu je nosio
sjekiru. Drţao se ponosno i pretvarao se da nikoga ne vidi.
Kroz redove je prošao šapat:
-— Vode ga!
Husein je psovao i otimao se straţarima. Frktao je i grizao zubima poput divlje maĉke, pa
su ljudi koji su ga vodili bili već sasvim zadihani. Grubo su ga udarali i gurali na gubilište.
Kada je osuĊenik ugledao krvnika sa sjekirom, zadrhtao je cijelim tijelom. Više nije
ispustio glasa iz sebe. Shvatio je što ga ĉeka.
— Sejidunin sin. Sin vrhovnog poglavara — šaptali su ljudi u vrstama. Ebu Ali, Buzurg
Umid i Minuĉeher uzjahali su konje. Rog je zatrubio uznak paţnje. Ebu Ali je odjahao nekoliko
koraka ispred ostalih, razmotao je svitak i proĉitao smrtnu presudu. Nakon toga pozvao je
krvnika da obavi svoju duţnost.
Za trenutak je zavladala grobna tišina. Razgovijetno se ĉulo huĉanje planinske rijeke.
Huseinu se neoĉekivano oteo krik iz grudi. — Ljudi! Zar niste ĉuli?! Otac krvniku predaje
vlastitog sina!
Redovi su se uskomešali. Abdurahman, koji je stajao na ĉelu fidaija-novaka, pogledao je
Naima koji je stajao iza njega. Bio je blijed poput voska.
Pomoćnici su zgrabili osuĊenika i oslobodili mu desnu ruku. Husein se oĉajniĉki otimao.
Instinktivno se upinjao da ostane što dalje od panja, ali gorostasi su ga dogurali do njega, oborili
ga na koljena i stavili mu ruku preko panja. Krvnik ga je jednom rukom uhvatio za zglob, a
drugom zamahnuo sjekirom. Oštrica je zazviţdala zrakom i, uz zvuk krckanja, presjekla kost.
Husein je zaurlao tako da se ljudima vrisak zario u mozak. Istrgnuo se krvnikovim pomoćnicima
i njihova lica poprskao krvlju koja je snaţno šikljala iz otvorenih ţila. Zatim se, onesviješten,
srušio na zemlju. Podigli su ga i stavili mu glavu na panj. Krvnik ju je jednim zamahom odvojio
od tijela. Pomoćnik mu je dodao plašt pa ga je prebacio preko trupla koje je plivalo u krvi.
Potom se okrenuo Ebu Aliju.
— Krvnik je izvršio svoju duţnost — rekao je suho.
— Time je pravda zadovoljena — odvratio je veliki dai. Ponovo je izjahao pred
okupljeno ljudstvo i rekao:
— Ismailiti! Upravo ste bili svjedoci stroge pravednosti koja vlada u Alamutu. Sejiduna,
naš vrhovni poglavar, ne zna za iznimke. Tko poĉini zloĉin biva kaţnjen, strogo i po zakonu. Ni
poloţaj, ni porijeklo neće ga zaštititi od zasluţene kazne. Zato vas ponovo pozivam da poštujete
zakon i strogo se pridrţavate propisa. Alah je Alah i Muhamed je Njegov prorok! DoĊi,
el-Mehdi!
Izdao je nareĊenje i ljudi su se razišli prihvaćajući se svojih svakodnevnih poslova.
Mnogi su govorili:
— Stvarno! Još ima pravde na svijetu. A drugi su dodavali:
— Gdje još ima knez ili poglavar koji bi ţrtvovao sina zakonu?
Glas da je vrhovni poglavar ismailita kaznio vlastita sina munjevito se raširio zemljom i
izazvao strahopoštovanje prema njemu.
Za to je vrijeme Dţafer, pretvoren u sultanova glasnika Halefa, na putu za Bagdad
doţivljavao razne susrete. Odmah iza Kazvina naletio je na vojnike koji su, jedni na konjima, a
drugi pješke, išli prema vojnom logoru kod Nihavenda. To su uglavnom bili dijelovi rasute Kizil
Sarikove vojske koji su stizali iz Horasana i Huzistana. S poštovanjem su mu se sklanjali s puta
kada su u njemu prepoznavali ĉasnika sultanove tjelesne straţe. Ali bi i ušutjeli.
Na svakoj stanici lako je mijenjao konja. Prvu je noć proveo pod vedrim nebom, a potom
je spavao u karavan-sarajima pokraj glavnog puta. Na pola puta do grada Save, u jednoj krĉmi, s
njim su dijelili sobu dvojica ĉasnika iz Kizil Sarikove vojske. Priĉali su kako je bilo pred Zur
Gumbadanom i kako je na ljudstvo djelovala vijest o ubojstvu velikog vezira.
— Sve sjeverne pokrajine su šiitske — rekao je jedan od njih. — U ismailitima vide
svoje istovjernike i sada, kada više nema Nizamulmulka, nema više nikakvog smisla boriti se
protiv poglavara s planine.
Dţafer im je povjerio da dolazi ravno iz Alamuta kao sultanov glasnik. Preplašeno su ga
pogledali.
— Ne odaj nas — molili su ga. —Tako kako smo govorili misle svi ljudi. Kada stigne
nareĊenje, bit ćemo opet svi spremni.
Umirio ih je. Postali su radoznali. Samome sebi se ĉudio. Je li vanjska promjena tako
djelovala na njega ili je, pak, strah da se ne oda bio tako velik da se potpuno uţivio u svoju
ulogu? Priĉao je o grozotama u Alamutu tako da se ĉasnicima dizala kosa na glavi. Ĉak poslije
toga, kada je zaspao, sanjao je strahote. Ali kada je, probudivši se sljedećeg jutra, vidio da na
zidu visi odjeća sultanovih vojnika, nesvjesno je dohvatio drţak sablje. Tek tada je shvatio gdje
je i što je njegov zadatak.
Brzo je obavio jutarnju molitvu, pojeo zdjelicu kiselog mlijeka i komad zobene pogaĉe,
skoĉio na konja i odjahao dalje.
Na putu mu je ususret stigao jak odred dobro naoruţane turske konjice. Zapovjednik ga je
zaustavio i traţio od njega dokumente.
Dţafer ih je pokazao. Rekao je da je sultanov glasnik i da se vraća iz Alamuta.
— Dobro. A ja imam zadatak da, svom strogošću, ponovo dovedem u red ĉete koje su se
razbjeţale pred krivovjerniĉkim utvrdama. Njegovo Veliĉanstvo je naredilo da opet udarimo na
ismailite.
Dţafer je nastavio put. Pomislio je: »Zna li Sejiduna kakva opasnost ponovo prijeti
Alamutu?« Ali morao je izvršiti nareĊenje i u tome ga ništa nije smjelo sprijeĉiti.
Vojni put liĉio mu je na veliki vojni logor. Neprestano je sretao nove odrede. Već
izdaleka je vikao da je glasnik Njegova Veliĉanstva kako ga ne bi stalno zaustavljali. S vremena
na vrijeme pokraj ceste su se bijelili šatori. Bezbroj konja, deva, mazgi i goveda, te cijela stada
sitne stoke brstili su i pasli posljednje ostatke raslinja po pašnjacima.
 Putem je bilo toliko vojske da je morao objahati Nihavend, a dalje je put prema Bagdadu
bio gotovo pust. U sarajima je bilo dovoljno mjesta za noćenje. Tada je i progutao prvu kuglicu.
Obuzeo ga je velik nemir. Pokatkad su mu se za vrijeme jahanja javljala priviĊenja. Ĉinilo mu se
da je zalutao u ogromne gradove u kojima su vrvjele bezbrojne mase ljudi. Potom je sanjao da je
u rajskim vrtovima i da ga okruţuju crnooke hurije. Dan i noć su se stapali u jedno. Potpuno je
podlegao strasti za tim stanjima. Bio je već progutao sve kuglice osim posljednje. Krajnjim
naporom se savladavao da i nju ne proguta. Najednom mu se uĉinilo da je dojahao pred ulaznu
kapiju u veliki grad. Pred njom je stajala do zuba naoruţana straţa. Naviknut već na bestjelesna
priviĊenja htio je naprosto projahati dalje, no u njega su se uperili šiljci šest kopalja. Najednom
je išĉezla omamljenost. To je bio deseti dan od njegova odlaska iz Alamuta i stigao je do
bagdadskih gradskih vrata.
Brzo se snašao.
— Ja sam glasnik Njegova Veliĉanstva — rekao je osorno. Zapovjednik straţe pogledao
je njegove dokumente.
— Dobro, jaši dalje — rekao je.
Stigao je unutar bedema i gledao zapanjenih oĉiju. Palaĉe od ĉistog mramora, jedna
ljepša od druge, redale su se duţ ulice kojom je jahao. S vremena na vrijeme smjenjivale su ih
dţamije sa zlatnim i zelenim kubetima. Visoki minareti dizali su se u nebo. Trgovi i bazari, na
kojima je sve vrilo kao u mravinjaku, presijecali su mu put. Odavno je već bio izgubio pravac
koji mu je opisao njegov dvojnik u Alamutu. Osjećao se sasvim sićušnim. Kako bi se ohrabrio,
povikao je samome sebi: »Dţafere! Kada ispuniš svoj zadatak, ĉekaju te tisuću puta ljepša
mjesta.«
Sreo je straţarsku patrolu koja se sastojala od ĉetvorice vojnika. Probio se do nje i upitao:
— Kuda vodi put do dvorca Njegova Veliĉanstva? Desetnik ga je zaĉuĊeno pogledao.
— Što si zinuo u mene?! — izderao se Dţafer. — Pokaţi mi put do dvorca.
— I mi smo se tamo uputili. PoĊite s nama.
Jedan od ljudi uhvatio je uzdu njegova konja i poveo ga za sobom. Dugo su brodili
beskrajnim morem kuća i palaĉa. Na kraju su stigli do divno ureĊenih vrtova iza kojih se na
suncu bijelio lijep dvorac.
— Tu ţivi Njegovo Veliĉanstvo — rekao je desetnik.
Sada ga je i Dţafer prepoznao po Halefovom priĉanju. Ljudi koje je sreo bili su iz jedne
od vojarni koje su se nalazile sa strane vrtova. On sam odjahao je do velikih ulaznih vrata i
viknuo lozinku.
Vojnik na straţi se zaĉudio.
— Ta lozinka više ne vrijedi — rekao je.
— Ja sam glasnik Njegova Veliĉanstva! — viknuo je Dţafer. — Bio sam u Alamutu i
sada se vraćam s porukom.
Došao je desetnik i zaĉuĊeno promatrao jahaĉa. Bio je sav pokriven prašinom s puta, a
preko obraza imao je jedva zacijeljenu ranu. Lice mu je bilo jako upalo.
— Pozvat ću deţurnog ĉasnika — rekao je kada je ĉuo što je traţio došljak. Dţafer je
osjetio malaksalost. Ţivci su mu bili kao samljeveni u ţrvnju.
Ugledao je ĉasnika koji mu je prilazio. Što uĉiniti? Glumiti kao da ga poznaje? A ako je
to bio nov ĉovjek?
Ĉasnik je došao sasvim do vrata. Paţljivo je pogledao stranca, a onda je uzviknuo:
— Nisi li ti Halef, Omerov sin?
— A tko drugi? Brzo obavijesti zapovjednika tjelesne straţe o mom dolasku. Smjesta
moram k njemu.
Ĉasnik je zavrtio glavom.
— Samo sjaši i poĊi sa mnom.
Putem su obojica šutjeli. Ĉasnik ga je promatrao ispod oka. Da, to je Halef iz Gazne,
samo nešto izmijenjen i oĉigledno jako umoran.
Zapovjednik tjelesne straţe smjesta ga je primio u sultanovom dvorcu.
— Kako si izvršio nareĊenje, Halefe?
— Strogo prema tvojim uputama, emire. Ali doĉek je bio strahovit. Muĉili su me kako bi
saznali što više o namjerama Njegova Veliĉanstva. Imam vaţne vijesti za njega.
— Imaš li pismo?
— Ne, samo usmenu poruku.
— Kaţi je meni.
— Poglavar ismailita namijenio ju je izravno Njegovom Veliĉanstvu.
— Zar si zaboravio na dvorske obiĉaje?
— Nisam, emire. Ali udarac koji mi je zadao poglavar krivovjernika još peĉe na licu, a i
sve kosti me još bole. Ne smijem gubiti vrijeme. Donosim strašne novosti.
— Kakav je Hasan ibn Sabah?
— Pravi krvnik. Zvijer u ljudskom liku. Krajnje je vrijeme da njega i njegov nakot
istrijebimo s ovoga svijeta.
— To će se i dogoditi... Priĉeka) ovdje. Idem pitati Njegovo Veliĉanstvo ţeli li te primiti.
Kada je otišao, Dţafer jc brzo progutao kuglicu. Već je bio toliko naviknut na njih da je odmah
poĉela djelovati. Pod njenim utjecajem ubrzo su porasli i njegova samosvijest i njegova hrabrost.
Poĉela su mu se javljati poznata priviĊenja. Opirao im se krajnjim naporima svoje volje.
— Sada moram misliti samo na svoj zadatak — rekao je samome sebi.
Bilo je neposredno pred podne osamnaestog studenog tisuću devedeset i druge godine po
našem kalendaru. Sultan Malikšah se upravo vratio iz kratkog posjete haremima svoje sestre,
sada jedine kalifove ţene. Konaĉno je uspio što nagovoriti, što prisiliti vjerskog poglavara da za
svoga nasljednika odredi sina Dţafera, kojeg mu je rodila upravo sultanova sestra, a iz
nasljedstva iskljuĉi svog prvo roĊenog sina Mustazira. Sultan je iza sebe imao teške borbe sa
svojim zetom. Tek kada ga je prognao u Basru, kalif Muktadi je popustio. A ipak je uspio dobiti
deset dana za razmišljanje.
Od tada je proteklo pet dana. Sestra ga je, pri njegovu posjetu, uvjerila da je kalif u biti
već pristao na zahtjev. Sada je sultan zadovoljno trljao ruke, sjedeći na minderluku. On je bio
ĉovjek u najboljim godinama, vedrog duha i krepka zdravlja. Volio je bogatstvo i raskoš,
prijateljevao sa znanošću i umjetnošću, a radovalo ga je sve što je bilo stvaralaĉko i neobiĉno.
Mislio je: »Mogu li još išta poţeljeti? Granice mog carstva veće su nego ikada ranije.
Kraljevi i knezovi su mi pokorni. Gradovi se diţu iz pustinje, a ceste se bijele na suncu. Narodi
ţive u blagostanju i slave me. Sada sam slomio i vjerskog poglavara. Izdanak moje krvi sjest će
na prijestolje Prorokova namjesnika. Sve što sam pred sebe postavio, to sam i postigao. Sada sam
zbilja na vrhuncu svoje moći.«
Pisar mu je najavio zapovjednika tjelesne straţe. Emir je ušao i nakon što je obavio
propisani ceremonijal, rekao:
— Veliĉanstvo! Halef, sin Omerov, vratio se iz Alamuta. Ima ranu preko lica. Rekao je
da je ismailitski poglavar naredio da ga muĉe kako bi saznao za tvoje namjere. Donosi ti usmenu
poruku. Ponizno moli da ga Tvoje Veliĉanstvo primi.
Sultan je problijedio. Potom je planuo.
 — Što? Drznuo se muĉiti moga glasnika? O, prostaĉka, bezdušna podlost! Ali zovni
Halefa. Neka sam kaţe kako je bilo u zamku.
Emir je otišao i ubrzo se vratio s Dţaferom. Fidai se bacio niĉice pred sultanom.
— Digni se, Omerov sine!
Kada je sultan ugledao Dţaferovo lice, uzviknuo je:
— Pa kakav si to, Halefe? Ali govori, govori. Kako te je doĉekao zloĉinac s planine? Što
mi je po tebi poruĉio?
Dţaferu se sve maglilo pred oĉima. Predmeti oko njega sablasno su se mijenjali. Hašiš je
sasvim ovladao njime. »Sada moram izvršiti nareĊenje«, rekao je samome sebi. »Ĉekaju me
hurije.«
Sjetio se kako je Halef rekao da treba razgovarati sa sultanom.
— Veliĉanstvo! Srećo i sjaju drţave! — promucao je. — Bio sam u Alamutu. Posjekao
me... Rukom je opipao noţić u svom rukavu. Spustio ga je u dlan, uhvatio ga ĉvrsto za dršku te
se krajnjom odluĉnošću svoje volje bacio prema sultanu.
Vladar je instinktivno ustuknuo. Sav se tresao. Ruka je zamahnula prema njemu i
naoštrena pisaljka ga je ogrebla iza uha. Dţafer je još jedanput podigao ruku, ali emir mu je već
sabljom rascijepio glavu.
Pisar je kriknuo.
— Tišina! — naredio je emir. Pomogao je sultanu, koji je bio sav blijed i još uvijek
drhtao cijelim tijelom, da legne na jastuke.
— Ovaj ĉovjek je oĉigledno pobjesnio — rekao je nakon toga. Sagnuo se nad mrtvacom i
obrisao krvavu sablju o njegovu odjeću.
— Sišao je s uma — kazao je sultan drhtavim glasom. — Sve što dolazi iz Alamuta ili je
ludo ili zloĉinaĉko.
Na pisarev krik u dvoranu je došlo nekoliko straţara i dostojanstvenika. Sultan je prešao
rukavom preko znojnog lica i na njemu je ugledao krvave mrlje.
— Što ovo znaĉi?
U njegovim oĉima pojavio se ludi strah. Pisar je priskoĉio.
— Njegovo Veliĉanstvo krvari! Njegovo Veliĉanstvo je ranjeno!
Sada je emir ugledao na podu zaoštrenu pisaljku. Problijedio je. Podigao ju je i paţljivo
razgledao. Sjetio se ubojstva velikog vezira. Hladnoća mu je prostrujala kroz kosti. Još jedanput
je pogledao mrtvaca koji je leţao pred njim. Krv je otapala ljepilo na njegovu licu. Emir je
povukao za bradu i brkove. Oboje su mu ostali u ruci.
— To nije Halef— prošaptao je.
Sultan je pogledao prema njemu i shvatio. Srce mu je ispunio uţas. Pomislio je na
ubijenog vezira. Obuzela ga je bojazan da će i sam umrijeti. Svi su se okupili oko mrtvaca.
— Ne, to stvarno nije bio Halef — šaptali su. Pozvali su sultanova osobnog lijeĉnika.
Kada je došao, emir mu je šapnuo:
— Bojim se da je ranjen otrovnim oruţjem. Radi brzo!
Lijeĉnik je pregledao sultana.
— Rana nije velika — umirujuće je rekao. — Ipak, bit će dobro da je za svaki sluĉaj
spalimo.
— Je li moţda smrtonosna? Sultanov glas bio je sasvim uplašen.
— Nadajmo se svemu najboljem — odgovorio je lijeĉnik.
Poslao je po svog pomoćnika, koji mu je donio instrumente. Sve je bilo brzo
pripremljeno. Emir je tada postao svjestan situacije. Naredio je:
 — Nitko tko je u zgradi, neka je ne napušta. Nikoga nećemo ni pustiti u nju. Svi, o svemu
što se ovdje dogaĊa, moramo šutjeti. Sada ja preuzimam zapovjedništvo.
Straţari su odnijeli mrtvaca iz sobe. Sluge su brzo oĉistile tragove krvi. Lijeĉnik je
zagrijao ĉeliĉni šiljak. Kada je prišao s njim, sultan je upitao:
— Hoće li jako boljeti?
— Veliĉanstvo neka popije nekoliko ĉaša vina. Onda će manje boljeti. Sluga ga je brzo
posluţio vinom. Sultana je hvatala omamljenost. Lijeĉnik je uţarenim šiljkom njeţno dotakao
ranu, a sultan je zaurlao odboli.
— Strpljenje, Veliĉanstvo — zamolio je lijeĉnik.
— Glavu ću ti skinuti budeš li me još tako muĉio.
— Veliĉanstvo neka samo izvoli. Ali rana mora biti spaljena. Sultan se savladao i lijeĉnik
je završio svoj posao.
— Jako je boljelo — uzdahnuo je sultan. Bio je blijed kao vosak. Sluge su ga na nosilima
odnijele u njegovu spavaću sobu. Lijeĉnik mu jeponudio okrepljujući napitak, a potom
zapovjedio da se navuku zavjese na prozore. Iscrpljen, sultan je zaspao.
Pratnja se povukla u predsoblje. Lijeĉnik je s vremena na vrijeme obilazio bolesnika.
Kada se vraćao, doĉekivale su ga zabrinute oĉi onih koji su ĉekali.
— Ne izgleda loše — nekoliko puta je rekao. A onda se najednom vratio sav prestrašen.
— Veliĉanstvo ima groznicu, strašnu groznicu. Poĉinje buncati. Mislim da se, unatoĉ svemu,
otrov razišao tijelom.
— Alahu, kakvo zlodjelo — prošaptao je emir. Sultan je poĉeo glasno vikati.
Emir i lijeĉnik utrĉali su u sobu. Odgrnuli su zavjese tako da je sobu obasjalo nešto
svjetlosti. Sultan se na trenutak osvijestio.
— Spasite me! Spasite me! — jeĉao je. — Joj, kao da mi je ţeravica u ţilama!
Opet je poĉeo buncati. Svi koji su ĉekali u predsoblju, okruţili su njegovu postelju.
Gledali su se blijedih obraza.
Tada je bolesnik poĉeo pjevati. Prisutni su kleknuli i ĉelom dotakli pod.
— Uţasno, uţasno — mrmljali su.
Sultan se pridigao na jastucima. Zbunjeno je pogledao oko sebe i htio ustati. Lijeĉnik ga
je zadrţao. Dao je znak ostalima da napuste sobu. U predsoblju je emir rekao:
— Kada se opet osvijesti, moramo ga pitati kome ostavlja nasljedstvo. Sada je još
vrijeme. Muhamed je star jedva ĉetiri godine. On ipak u ovim vremenima ne moţe preuzeti
vladanje nad cijelim Carstvom.
— Poĉekajmo još malo — predloţio je stari dvorjanin. Pisar je iznio svoje mišljenje:
— Ne bi bilo dobro da nam zavladaju sultanija i Tadţulmulk.
— Ali bolesniku ne smijemo pokazati da oĉekujemo najgore — rekao je jedan vlastelin.
— Radi se o sudbini Irana — mraĉno je odvratio emir.
— Morali bismo pozvati bolesnikovu sestru. Nikoga drugog od njegovih srodnika ionako
nema u blizini.
— Nikoga, tko nije u ovoj zgradi, nećemo sada pustiti k njemu -— odluĉno je rekao emir.
— Nitko ne smije saznati da je sultan pao od ismailitovog bodeţa. DoĊe li do najgoreg, tada
ćemo razglasiti da je umro od groznice, jer ako se po Iranu proĉuje da je sultan, isto kao veliki
vezir, postao ţrtva alamutskog krvnika, ne samo da bismo svi bili pozvani na odgovornost nego
bi i sav narod obuzeo takav strah od tih ubojica da se više nitko ne bi htio boriti protiv njih.
Cijelu noć do jutra probdjeli su ĉekajući pokraj bolesnika. Groznica se neprestano
pojaĉavala. Emir je uzalud pokušavao zapoĉeti s pitanjima nasljedstva. Ubrzo sultan više nije
dolazio k svijesti. Kada se razdanilo, poĉela je bolesnikova samrtniĉka borba. Trajala je sve do
druge molitve, a tada je lijeĉnik utvrdio da mu srce više ne kuca. Svi su oĉajniĉki zaplakali. Iran
je izgubio svog najmoćnijeg vladara.
Bagdad, ţivi, nemirni Bagdad, još prethodnog dana u prazniĉnom raspoloţenju i veselju,
najednom je zanijemio i utonuo u tugu. Vijest o sultanovoj smrti nije još ni doprla do predgraĊa,
kada su meĊu dvorjanima već poĉele borbe za nasljednika prijestolja. Brzi glasnici razletjeli su
se na sve strane s tuţnom viješću. Zapovjednik tjelesne straţe poslao je svoje ljude Berkijaruku,
misleći da je još uvijek u pohodu prema granicama Indije, i sinovima ubijenog velikogvezira, a
Muhamedove pristalice slale su svoje sultanovoj udovici i Tadţulmulku u Isfahan. Pokorni
knezovi iz Sirije i susjednih pograniĉnih pokrajina, koji su se upravo bili okupili u Bagdadu oko
sultana, navratnanos su se vratili svojim domovima kako bi se, koristeći povoljnu priliku, otresli
iranske vlasti. Sam kalif, koji je na svom dvoru proglasio polugodišnju ţalost za preminulim, u
sebi se radovao takvom obratu stvari. Sada se usudio po svojoj volji izabrati nasljednika i ponovo
se odluĉio za svog prvorodenog sina. Povjerenici svih brojnih kraljeva, knezova i visokih
dostojanstvenika poslali su glasnike s viješću svojim gospodarima.
U Bagdadu su se već na sam dan smrti kovale spletke na sve strane. Najednom su kao iz
zemlje izniknule pristalice raznih pretendenata na iranski prijestol. Gotovo sva braća i sinovi
pokojnog sultana imali su svoje zagovornike. Svi oni navijali su svaki za svakog kandidata i
pritiskali nesretnog kalifa kako bi ga pridobili za svoju stranu. S vremenom se pokazalo da
zapravo postoje samo dva suprotstavljena tabora: Berkijarukov i Muhamedov. U posljednje
vrijeme sultan se priklanjao Muhamedu i upravo zato su sada sultanija i Tadţulmulk bili u
premoći. Svi oni brojni knezovi i velikaši, visoki ĉinovnici i duhovnici koje je, u njihovim
stremljenjima, zasjenjivala i ograniĉavala bezobzirna i vlastoljubiva moć velikog vezira, zauzeli
su se za maloljetnog Muhameda. Ubrzo im je uspjelo pridobiti kalifa za sebe. Borba izmeĊu dva
tabora postajala je sve oštrijom. Berkijarukove pristalice su se na kraju u Bagdadu osjećale
ugroţenima. Neki su se pritajili, a drugi su pobjegli iz grada. Muhamedove pristalice nestrpljivo
su ĉekale vijesti od sultanije i Tadţulmulka. Svim silama pritiskali su na slabašnog kalifa da
njihova kandidata proglasi sultanom i time zada smrtni udarac protivniĉkoj strani.
Ĉete koje su se skupljale oko Nihavenda i Hemezana i bile odreĊene za borbu protiv
ismailita, zajedno s viješću o sultanovoj smrti dobile su i nareĊenje da odustanu od prvotnog
plana i krenu prema Isfahanu. Već na pola puta ususret su im stigli izaslanici sultanove udovice.
Zapovjednici su u njeno ime primili bogate darove, a ljudstvu je obećana dvostruka plaća stanu li
na stranu njena sina. Drugi glasnici nastavljali su put do Bagdada kako bi obećanjima i
skupocjenim darovima pridobili kalifa da odmah proglasi Muhameda sultanom i naredi da se u
cijelom Iranu hutbi moli za njega.
U meĊuvremenu je u Isfahan dojurio Berkijaruk s dijelom svojih ĉeta. Još nije znao da je
poslije velikog vezira ubijen i njegov otac. Došao je u vrijeme najveće pomutnje. Sa svih strana
valjala se vojska prema gradu i klicala maloljetnom Muhamedu kao novom sultanu.
Shvatio je da je stigao nekoliko dana prekasno. Pokušao se suprotstaviti sultanovoj
udovici i njenom veziru, ali upravo tada je, poput groma, doprla vijest iz Bagdada da je kalif
proglasio Muhameda novim sultanom. Berkijaruk je brzo okupio ostatak svojih ĉeta i s njima
odjurio u Savu, kod emira Tekeštegina, svog prijatelja iz rane mladosti. Kod njega je, kao što je i
raĉunao, našao istinsko utoĉište.
Sada je trebao potraţiti vezu sa svojim pristalicama i svima onima koji su bili
nezadovoljni novim sultanom. Pridruţila su mu se petorica Nizamovih sinova, a jednoga od njih
odmah je imenovao svojim vezirom. Najednom je raspolagao brojnom vojskom.
 U toj općoj pomutnji sultanija i njen vezir su na sve mislili, ali su zaboravili na svog
dojuĉerašnjeg saveznika Hasana. Emir Tekeštegin i Muzafer bili su dobri susjedi. Sada je
Berkijaruk, posredstvom Muzafera, zatraţio kontakt s alamutskim poglavarom i ismailitima.
Dok je drţava Seldţuka, do juĉer jedno od najmoćnijih carstava na svijetu, bila u rasulu,
dok su se sinovi i braća, striĉevi i nećaci ubijenog sultana meĊusobno borili za nasljedstvo i dok
u cijelom Iranu nitko nije toĉno znao tko je gdje gospodar, ustanova ismailita stajala je ĉvrsto i
nepokolebljivo kao stijena na kojoj bijaše podignut Alamut.
Vijest o smrti sultana Malikšaha bila je za Hasanove sljedbenike pravi praznik. Sada je
cijelo podruĉje od Reja, Rudbara i Kazvina do Firuz Kuha, Demegana, te sve do Kird Kuha i Zur
Gumbadana bilo sigurno, i ismailitski glasnici, a i ĉitavi odredi, mogli su gotovo šetati od
utvrĊenja do utvrĊenja. Prema Alamutu su hrlili novi vjernici koji su u njemu vidjeli
najpouzdanije jamstvo svoje vjerske slobode i svoje dobrobiti. Sama tvrĊava uskoro im je postala
pretijesnom. Dai Ebu Surake izabrao je najjaĉe i najsposobnije i zadrţao ih u utvrdi. Ostale je
darovao i nakon što su poloţili zakletvu otpustio kućama, obećavši im potpunu zaštitu vrhovnog
poglavara. Cijeli sjever Irana je poslije gotovo ĉitavog stoljeća ponovo javno slavio Alija i
slobodno priznavao kairskog kalifa svojim duhovnim poglavarom.
Hasanova obavještajna sluţba bila je savršeno razgranata. Smjesta je saznavao vijesti o
borbama i bitkama za iransko prijestolje. Tako je saznao da je kalif proglasio Muhameda novim
sultanom i da se Berkijaruk vratio u Isfahan. Toĉno je osjetio kako su se zaljuljali stupovi
seldţuĉke vlasti koju je upravo on potkopao. Ispunili su se njegovi snovi iz davne mladosti.
— Sve je poput bajke — rekao je sebi. — Ne bih vjerovao da sam nisam bio opruga svih
tih prevrata. Stvarno! Neke ţelje imaju ĉudesnu moć. Djeluju kao da su materijalizirane, kao da
su ĉekići od pravog ĉelika.
Osjećao je ĉudnu prazninu, kao da je sve oko njega najednom umuknulo. Napustilo ga je
nešto veliko, strašno, a ipak lijepo, i izvan njega potraţilo svoje mjesto pod suncem. Uhvatila ga
je nostalgija za silnim i burnim danima. Sada je došao trenutak kada će morati još jednom
provjeriti svoje zdanje, odrediti ga spram svega što ga okruţuje, izmjeriti granice svoje vlasti pa
osigurati njenu trajnost i za ono vrijeme kada njega više ne bude.
Isto kao prije pola godine, i poĉetkom zime je reis Ebul-Fadil Lumbani iz Reja stigao s
vaţnom porukom u zamak. Ispriĉao je da je emir iz Save, Tekeštegin, primio Berkijaruka i stavio
mu sve svoje ĉete na raspolaganje. Htio bi ga u Reju, staroj prijestolnici Irana, proglasiti
sultanom, te je zato zamolio Muzafera za pomoć i potporu. Muzafer mu je savjetovao da se prvo
nagodi s Hasanom i dobije njegov pristanak. Kako bi to postigao, sada je dojahao on, Ebul-Fadil,
u Alamut, a Berkijaruk namjerava, ĉim bude proglašen sultanom, sa svom svojom vojskom
udariti na Isfahan i svrgnuti Muhameda.
Na savjetovanju kod velikog poglavara okupili su se obojica velikih daija, Minuĉeher i
Ebul-Fadil Lumbani.
— Trenutak je od presudnog znaĉaja — rekao je Hasan. — Kalif i gotovo sve
vojskovoĊe, zajedno sa svojim ĉetama, priznali su Muhameda. Ne smijemo se zavaravati. Ako
pobijedi sultanijina stranka, onda bismo mi, ismailiti, bili prvi na koje bi udario Tadţulmulk. On
je uz našu pomoć došao do moći, a kao svaki moćnik i on će prvo pokušati riješiti se svojih
štitonoša. Već nam je jedanput dokazao da je ĉovjek tog kova. I Berkijaruk će pokušati otresti
nas kada mu više ne budemo potrebni. Upravo to moramo unaprijed izbjeći. Zato neka naše
geslo bude: u Iranu više nijedan vladar ne smije doći do neograniĉene vlasti! Mislim, dakle, da
moţemo samo privremeno pomoći Berkijaruku da zbaci Muhameda s prijestolja. Neka ga
Tekeštegin u Reju proglasi sultanom. Kada krene na Isfahan, mi ćemo mu ĉuvati leĊa. Ali
poslovica kaţe: ţeljezo se kuje dok je vruće. Za našu uslugu mora nam se Berkijaruk svojim
potpisom obavezati da neće, uspije li, ni napadati naše utvrde, ni progoniti naše pristalice u
svojoj drţavi. Da bi osjetio kako je ţiva naša moć, zahtijevat ćemo od njega godišnji danak za
našu pomoć. Došlo je vrijeme kada vladari i moćnici moraju shvatiti da je njihov ţivot u našim
rukama.
Nitko od poglavara nije mu proturjeĉio, niti imao ikakvu primjedbu. Sastavili su pismo s
uvjetima za Berkijaruka.
Nakon toga razgovor se poĉeo ugodnije odvijati. Vrĉ s vinom kruţio je od ruke do ruke.
Najednom se Hasan okrenuo Lumbaniju i smiješeći se, upitao ga:
— Što je, zapravo, s onim lijekom protiv mog ludila? Zar mi ga još nisi donio?
Ebul-Fadil se poĉešao iza uha.
— Znaš, Ibn Sabaše — odvratio je — ostario sam i prestao se bilo ĉemu ĉuditi. Uvidio
sam da je ono što mi se prije sedam godina ĉinilo mudrim, bilo glupo, a da se prividna ludost
pretvorila u najveću mudrost. Više ništa ne razumijem i zato se ne usuĊujem suditi ni o ĉemu. Ja
sam svoje odsluţio.
Poslije dugo vremena Hasan se opet veselo nasmijao.
— Moj reise, moj reise! — rekao je. — Sada vidiš na kako je trulim nogama stajala
graĊevina o kojoj si nekad mislio da je izgraĊena za vjeĉnost. Bila je dovoljna šaĉica ljudi, u koje
sam se mogao potpuno pouzdati, da posijeĉem seldţuĉki hrast. Pitam te: ima li vladara ili
vjerskog dostojanstvenika, proroka ili mudraca, vladavine ili ustanove kojih bismo se mi u
Alamutu trebali bojati?
— Ne, nema, Ibn Sabaše. Jer tvoji ţivi bodeţi mogu doseći svakoga tko ti se odupre. Tko
bi još htio, u takvim okolnostima, biti tvoj neprijatelj?
— Još ima takvih, dragi moj. Ali doći će vrijeme kada će pred našom snagom drhtati i
knez koji ţivi na drugoj strani zemlje. Tada ćemo primati danak od svih careva, kraljeva i
moćnika s one strane mora.
Ebul-Fadil je samo zavrtio glavom.
— Vjerujem zato što moram vjerovati. Ali ne razumijem. Kako se mogu naći mladići
koji, po tvom nareĊenju, s takvom radošću ţrtvuju svoje ţivote?
— Zato što znaju da će se smrću naći usred vjeĉnih rajskih raskoši.
— Nećeš valjda traţiti od mene da i ja povjerujem u tvoju bajku o raju? Hasan je veselo
namignuo.
— Ţeliš li se vlastitim ĉulima uvjeriti u njenu istinitost?
— Neka me Alah saĉuva tolike radoznalosti! — uzviknuo je. — Jer ti sve moţeš i kada bi
me, na kraju krajeva, uvjerio u istinitost svog raja, moţda bih još s bodeţom krenuo na kakvog
sultana ili vezira, i to usprkos svojih starih kostiju i svoje sijede brade.
Poglavari su se glasno nasmijali.
Sljedećeg jutra Ebul-Fadil je napustio Alamut, bogato darovan i udobno sjedeći na
leĊima deve.
Nije prošlo ni tjedan dana, a glasnik je već donio Hasanu Berkijarukovo pismo u kojem
mu priopćava da prihvaća njegove uvjete. I stvarno! Tekeštegin je u Reju proglasio Berkijaruka
sultanom. Sada su obojica namjeravali s vojskom krenuti na Isfahan. Ali Tadţulmulk je već
prodro sa svojim ĉetama prema Savi. Kod Burugdţira, izmeĊu Hemezana i Harba, vojske su
udarile jedna na drugu. Tadţulmulk je bio poraţen. Zarobili su ga i Berkijaruk je naredio da mu
odrube glavu. Sada mu je put do Isfahana bio otvoren. Poĉetkom tisuću devedeset i treće godine
stigao je pred njega. Sa svojim ĉetama dojurio je iz Horasana Hasan, drugoroĊeni sin ubijenog
velikog vezira, i pridruţio mu se. Berkijaruk ga je postavio za svog tajnika. Sve je više bilo
pribjeglica iz tabora sultanove udovice i na kraju se ona morala s njim nagoditi i moliti ga za mir.
Pobijedio je i svog strica Ismaila Ben Jakutija, namjesnika u Azerbejdţanu,kojeg je potkupila
Turkan Hatuna, zarobio ga i pogubio. Tek što je to uĉinio, već se pobunio polubrat ubijenog,
Tutuš iz Damaska. Napao je Antiohiju i u Alepu se udruţio s namjesnikom Aksonkorom. Zauzeo
je Mosul i zahtijevao od prestrašenog kalifa da ga proglasi sultanom.
Sve pograniĉne zemlje Irana bile su najednom u plamenu pobune. Podĉinjeni kraljevi i
kneţevi jedan za drugim proglašavali su svoju nezavisnost, a namjesnici su se oslobaĊali
centralne vlasti u Isfahanu i teţili za potpunom samostalnošću. Sve su ĉešće bile borbe izmeĊu
pojedinih vlastodrţaca. U Iranu je zavladala neopisiva pomutnja u kojoj se više nitko nije
snalazio. Nesretni kalif proglašavao je sultanom sad jednoga sad drugoga, ovisno o blizini i
vojnoj moći pretendenta na prijestolje. Tako su u Bagdadu ĉesto u istom mjesecu na hutbi molili
za više razliĉitih vladara.
Sada je došao trenutak kada je Hasan mogao uĉiniti svoj posljednji, odluĉujući korak, te
dopuniti i zaokruţiti svoje zdanje.
Okupio je u Alamutu poglavare iz svih svojih utvrĊenja, te pozvao svoje prijatelje i
istomišljenike sa svih strana.
Bio je krasan zimski dan. Snijeg još nije pao, osim na najvišim planinama i bila je suha,
reska studen. Kada je iza planinskih vrhova prosijalo sunce, zrak je postao blago topao.
Zarana, još prije isteka noći, zabubnjali su bubnjevi i probudili ljudstvo iz sna. Svi,
vojnici, fidaiji, vjernici i poglavari, obukli su sveĉanu odjeću. Od usta do usta pronosio se glas da
će se tog dana u Alamutu dogoditi vaţne i dalekoseţne stvari.
Poslije prve molitve poglavari i gosti okupili su se u zbornici. Posjedali su ukrug dvorane
po divanima punim jastuka.
Ušao je Hasan s velikim daijima. Bio je ogrnut svojim bijelim ogrtaĉem koji mu je sezao
do peta, a na glavi je imao krasan bijeli turban. Poglavari i gosti su ustali. Naklonili su mu se.
Išao je od jednog do drugog i sa svakim se ljubazno pozdravio. Kada je došao do Muzafera,
upitao ga je:
— Što ima s mojim kćerkama? Jesu li vrijedne i zaraĊuju li svoj kruh? Muzafer ih je
poĉeo na sva usta hvaliti!
— Dobro — rekao je Hasan. — Neka se pokaţu korisnima na svoj naĉin. Pojave li se
valjani prosci, udaj ih.
Muzafer je to obećao.
Sada je ugledao reisa Ebul-Fadila. I ne htijući, zamalo se nasmijao. Srdaĉno ga je
pozdravio.
— Raduje me što se ovako ĉesto viĊamo — rekao je. — Zar ne bi htio ostati kod mene, u
Alamutu? Postavio bih te za nadzornika svojih vrtova. Tamo su lijepe hurije.
— Ne, ne — branio se bivši reis. — Ionako više nije daleko vrijeme kada će trebati
zakucati na prava rajska vrata.
Hasan se nasmijao. Kada se sa svima pozdravio, pozvao je prisutne da sjednu. Rekao je:
— Prijatelji i poglavari ismailizma! Pozvao sam vas da danas jasno i konaĉno
porazgovaramo o naravi i ciljevima naše ustanove. Išlo nam je od ruku sve što smo poduzimali
poslije osvajanja ove tvrĊave. To je znak da smo postavili ĉvrst temelj. Svoju moć smo iskušali i
dokazali u borbi. Unatoĉ jedinstvenosti i odreĊenosti naših mjera, ipak su još neke stvari ostale
nejasne, prije svega one koje se tiĉu naših odnosa prema ostalom svijetu. To je, doduše,
razumljivo jer konaĉan uspjeh svakog djela uvijek je posljedica prvobitne zamisli i svih onih
predviĊenih i nepredviĊenih ĉinitelja koji su sudjelovali u njenom ostvarenju. Kada smo
pokojnom sultanu oduzeli ovu utvrdu, pred svijetom smo se pozivali na egipatskog kalifa koji
nas je, toboţe, ovlastio da to uĉinimo. To je bilo nuţno, jer je naš ugled tada bio malen, radije
recimo da ga uopće nije bilo... U meĊuvremenu, stvari su se bitno promijenile. Naši najgori
neprijatelji su mrtvi. Moćna drţava Seldţuka je u rasulu, Egipat je daleko, a mi smo se razvili i
izrasli u ĉeliĉnu silu. Odgojili smo i školovali vjernike kakve nema nijedan vladar. Njihova
gorljivost je izuzetna, njihova odluĉnost nenadmašna, njihova odanost jedinstvena. Što njima
znaĉi Kairo? Ništa. A što Alamut? Sve... Ljudi! Ja sam star, a posla još ima napretek. Naše
uĉenje treba razraditi do najsitnijih pojedinosti i napisati ga za one koji će tek doći. Trebat će ga
prilagoditi za svaki od osam stupnjeva. Danas ću posljednji put izaći pred svoje vjernike, a zatim
ću se sasvim povući u svoju kulu. Volio bih ĉuti kakve prijedloge imate u vezi s ovim što sam
vam govorio...
Pogledom je potraţio Ebu Alija. Veliki dai se digao i rekao:
— Predlaţem, vrhovni poglavaru, vode i prijatelji ismailizma, da prekinemo sve veze s
Kairom i proglasimo potpunu nezavisnost. Time ćemo, s jedne strane, dokazati cijelom svijetu da
smo svjesni svoje moći, a s druge, pridobit ćemo mnoge od onih kojima je naša ovisnost o Kairu
prepreka da nam se, kao dobri Iranci, prikljuĉe.
Ismailitski poglavari su oduševljeno pozdravili taj prijedlog. Muzafer se prestrašeno
pogledao s Ebul-Fadilom i primijetio:
— Tako mi Alaha! Jeste li pomislili što će o tome misliti one brojne pristalice koje
vjeruju da je egipatski kalif stvarni potomak Alija i Fatime? Svi će se oni udaljiti od Alamuta.
— Ne boj se, Muzafere — odvratio mu je Buzurg Umid. — Te pristalice su za nas bez
koristi. A oni na koje se oslanja naša moć priznaju samo jedno geslo: Alamut!
— Moć naše ustanove nije u broju pristalica — objašnjavao je Hasan — nego u njihovoj
kvaliteti. Nije ni u prostranosti naših posjeda, nego u našim ĉvrstim utvrdama. A potpuni smo
gospodari tih utvrĊenja. Tek odvajanje od Kaira znaĉilo bi naše pravo roĊenje, njime bismo
konaĉno presjekli pupĉanu vrpcu i sasvim se oslobodili majĉinog tijela.
Muzafer se predao. Sada je Ebu Ali predloţio da sveĉano proglase Hasana ustanoviteljem
i vrhovnim poglavarom nove vladavine koja bi, kao i dosad, svoje sjedište imala u Alamutu.
Prijedlog je bio jednoglasno prihvaćen. Sroĉili su sveĉanu povelju u kojoj su proglasili potpunu
nezavisnost drţave ismailita i Hasana imenovali njenim poglavarom. Potpisali su je svi prisutni.
Hasan se digao. Zahvalio se na povjerenju te imenovao Ebu Alija i Buzurg Umida svojim
namjesnicima i nasljednicima. Jednom je dodijelio voĊenje vanjskih, a drugom unutrašnjih
poslova. Potom je rekao:
— Tako. Sada smo rašĉistili odnose izmeĊu nas i vanjskoga svijeta. Preostaje nam još
misliti o uvećanju i širenju naše moći. Jer ustanova koja ţeli ostati ţiva i ĉvrsta ne smije nikada
mirovati. Mora neprestano biti u kretanju i pretakanju kako bi oĉuvala svoju gipkost. Znam
mnoge lijepe utvrde koje su sada, doduše, još u tuĊem posjedu, ali koje bi mogle biti naše ĉvrste
uporišne toĉke kada bismo ih se domogli. Svi znate tvrĊavu Lamsir. Stvarno snaţno i otporno
uporište. A sadašnja njena posada je slaba i zasićena jednoliĉnim ţivotom unutar zidina. Ti,
Buzurg Umide, uzet ćeš onoliko ljudi koliko ti treba da je osvojiš. Udarit ćeš na nju bez
odlaganja... Ti, Abdulmaliĉe, koji si hrabar i mlad, povest ćeš sa sobom ĉetu izabranih junaka...
Njome ćeš napasti prekrasni Šahdiz kod Isfahana, koji je sultan, pred smrt, sagradio kao
naruĉenu za nas. Moraš ga zauzeti: tako ćemo svakog gospodara Irana imati u svojim rukama...
Tebi, Ebu Ali, namijenio sam najteţi, ali zato i najĉasniji zadatak. Ti si moja probojna oštrica.
Rodom si iz Sirije. Tamo postoji neosvojiva tvrĊava Mejsef, drugi Alamut, kako si mi sam
rekao. Povest ćeš sa sobom vojnika i fidaija koliko ti treba. Sada, kada su u Iranu prilike još
nestabilne, moći ćeš s njima izboriti put do tamo. Zapamti: Mejsef mora pasti u tvoje ruke. U
njemu ćeš, po ugledu na Alamut, ustanoviti školu za fidaije. Njima ćeš raspolagati po svom
nahoĊenju, ali stalno ćeš me obavještavati o onome što ĉiniš... Tebe, Ben Ataše, imenujem
velikim daijem. Vratit ćeš se u Huzistan i ponovo preuzeti zapovjedništvo u Zur Gumbadanu.
Utvrdit ćeš grad Kird Kuh i osvojit ćeš sve okolne tvrĊave. Bude li ti potreban fidai za neki
poseban zadatak, poslat ću ti ga... Svi vi daiji koji zapovijedate pojedinim utvrdama,s današnjim
danom unaprijeĊeni ste u pokrajinske daije. Neposredno ste podĉinjeni onom velikom daiju ĉije
sjedište vam je najbliţe... Time je dogovoren vanjski dio hijerarhije, a njen unutarnji poredak
dobit ćete kada bude napravljen, u propisima koji će vam biti dostavljeni u vašim tvrĊavama...
PoĊite sada ljudstvu. Ti, Ebu Ali, objasnit ćeš naše odluke i najaviti moj dolazak. Danas će me
vidjeti posljednji put.
Ismailiti su oduševljenim klicanjem pozdravili vijest da je Alamut postao samostalna
drţava. Ebu Ali im je nagovijestio nove ratne pohode i nova osvajanja. Kliktali su od radosti i
ratobornosti. Svi su osjećali da im je već odavno alamutska tvrĊava postala pretijesna.
Na gornjoj terasi pojavio se vrhovni poglavar. Nastala je potpuna tišina. Glasom koji je
odjekivao sve do posljednjeg jahaĉa na donjoj terasi, povikao je:
— Vjernici ismailiti! Upravo vam je moj veliki dai priopćio odluke koje je danas donio
zbor naših poglavara. Uistinu smo postali moćni, ali sva ta naša moć, koliko je ima, zasniva se na
pokornosti vas i svih nas. Vi izvršavate nareĊenja svojih neposrednih starješina, oni izvršavaju
moja, a ja se pokoravam zapovijedima Svevišnjeg koji me poslao. Posredno ili neposredno, svi
ispunjavamo samo Njegove naredbe. Sada se vratite svojim svakodnevnim duţnostima i više ne
oĉekujte Mehdija. Jer, el-Mehdi je došao!
Nije priĉekao da se stiša oduševljenje. S poglavarima se povukao u zbornicu i tamo se od
svih srdaĉno oprostio, a nakon toga je s velikim daijima otišao u svoje odaje.
— Tako, sada je završen i peti, posljednji ĉin naše tragedije — rekao je s gotovo sjetnim
smiješkom. — Iznad sebe nemamo više nikoga, osim Alaha i nepoznatog neba. A i o jednom, i o
drugom znamo jako malo. Zato moţemo zauvijek zatvoriti knjigu neriješenih zagonetki... Zasad
mi je dosta svijeta. Ne znam ništa bolje nego da, ĉekajući u ovoj zavjetrini na rješenje posljednje
zagonetke, završim bajke za našu vjernu djecu. Starcu koji poznaje svijet priliĉi da ga otkriva
ljudima u bajkama i alegorijama. Koliko je još posla preda mnom! Za neuke vjernike moram
smisliti tisuću i jednu priĉu o poĉetku i postanku svijeta, o raju i paklu, o prorocima, o
Muhamedu, Aliju i Mehdiju. Drugi stupanj, vjernici koji se bore, zahtijeva prije svega jasan
pravilnik svih zapovijedi i zabrana. Bajke ću udjenuti u naĉela, a morat ću im sastaviti i cijeli
katekizam. Fidaijima moram otkriti prve velike tajne ismailizma, da je Kur'an zamršena knjiga
za ĉije je tumaĉenje potreban poseban kljuĉ. Još viši, koji budu zreli za daije, ĉut će da ni Kur'an
ne sadrţi posljednje tajne. One su podjednako razdijeljene na sve vjere. Oni koji zavrijede da
postanupokrajinski daiji saznat će vrhovno naĉelo ismailizma: ništa nije istinito, sve je
dopušteno. Ali mi, koji drţimo u svojim rukama sve konce tog mehanizma, saĉuvat ćemo naše
posljednje misli za sebe.
— Kakva šteta što se namjeravaš zatvoriti od svijeta! — uzviknuo je Buzurg Umid. —
Baš sada kada si dostigao vrhunac svog ţivotnog puta.
— Ĉovjek koji je izvršio veliki zadatak poĉinje ţivjeti tek kada umre. Prije svega prorok.
Ja sam svoj zadatak izvršio i sada je vrijeme da mislim i na sebe. Umrijet ću za ljude kako bih
poĉeo ţivjeti za sebe. Tako ću još moći vidjeti što će trajno ostati poslije mene. Jeste li me
razumjeli?
 Potvrdili su.
— Ali, ako biste me pitali kakvog smisla ima sve to što ĉinim i ĉemu je to potrebno, ne
bih vam znao odgovoriti — nastavio je. — Rastemo, nego što, jer za to imamo snage. Poput
sjemena koje proklija u zemlji i izbije iz tla, koje procvjeta i daje plod. Iznenada smo se našli
ovdje, i iznenada nas opet neće biti.
— Hajdemo sada posljednji put pogledati vrtove! — pozvao ih je na kraju. Ušli su u
dizalo i spustili se do dna kule. Uškopljenik je spustio most i Adi ih je ĉamcem prevezao do
središnjeg vrta.
Listopadno drveće bilo je golo, a gredice su bile zapuštene. Nije bilo svjeţeg zelenila, niti
cvijeća. Samo su ĉempresi prkosili zimi.
— Kada bi sada nekoga poslao u vrtove — rekao je Ebu Ali — teško bi vjerovao da je
došao u raj.
— Svijet se sastoji od boja, svjetlosti i topline — odvratio je Hasan. — To je hrana za
naša ĉula. Samo da zraĉak sunca obasja predio i on je sav promijenjen u našim oĉima! A
njegovom promjenom mijenjaju se i naši osjećaji, naše misli, naša raspoloţenja. To je, vidite,
ĉudo ţivota koji se stalno obnavlja.
Došla je Apama.
— Kako ţive djevojke? — upitao je Hasan.
— Mnogo priĉaju, ali i mnogo rade, mnogo se smiju, a i plaĉu mnogo. Jedino malo misle.
— To je najbolje. Inaĉe bi im se moglo uĉiniti da su u tamnici. Ništa zato. Vi ţene ste
naviknute na hareme i tamnice. Netko moţe provesti ţivot izmeĊu ĉetiri zida, i nije li svjestan ili
ne osjeća li da je zatoĉenik - onda nije zatoĉenik. A postoje i oni kojima je cijela naša planeta
tamnica, koji vide beskrajno prostranstvo svemira, milijune zvijezda i stranih nebeskih tijela do
kojih im je put zauvijek zatvoren. Ta svijest ĉini ih najvećim robovima vremena i prostora.
Šutke su išli zapuštenim stazicama.
— Ima li ovdje kod vas nešto novo?
— Nema ništa, osim što oĉekujemo nekoliko djece.
— Dobro. Trebat će nam. Gledaj da sve proĊe u redu. Potom se okrenuo velikim daijima
i rekao:
— E, to su jedina bića na svijetu koja su njihovi oĉevi zaĉeli ĉvrsto vjerujući da su
njihove majke rajske djevojke, nezemaljska bića. Skrenuli su oko ribnjaka.
— Opet će doći proljeće, a iza njega ljeto — nastavio je Hasan. — Prezimite što bolje i
što toplije kako biste ponovo u vrtovima doĉekali raskoš prirode koja se obnavlja... A mi se
zatvorimo u naše odaje, jer nebo se prevuklo sumnjivom koprenom i moţda će već poĉeti
snijeţiti... Pritisnut će studen.
Kad su se vratili u zamak, Hasan se oprostio od velikih daija ovim rijeĉima:
— Zemlja je tek napravila pola kruga oko sunca, pola jednog od stotinu i stotinu tisuća
krugova koje je napravila dosad, a ipak moţemo reći da se od tad na njenoj površini štošta
promijenilo. Iranskog carstva više nema, a preko noći izrasla je naša ustanova. Kakav će biti njen
daljnji put? Uzalud traţimo odgovor. Zvijezde nad nama šute.
Posljednji put je zagrlio obojicu prijatelja. Potom je ušao u dizalo. S ĉudnom sjetom su
gledali za njim.
Zatvorio se u svoje odaje i za svijet umro. Bajka ga je primila u svoje okrilje.
 Zahvaljujem se Tariku Haveriću, prvom ĉitatelju prijevoda, na pomoći koju mi je pruţio
u transkripciji orijentalnih rijeĉi, toponima i osobnih imena, koje je autor uglavnom preuzimao
posredstvom zapadnih izvora.
Josip Osti

Slovenija kao vaţna toĉka knjiţevnog Orijenta

Vladimir Bartol pisac je s granice. RoĊen 1903. blizu Trsta, u Ljubljani je diplomirao
biologiju i filozofiju, da bi ubrzo zatim, godine 1925., doktorirao na Sorboni. Tema njegovog
rada bila je: »O faktorima koji omogućavaju ţivim organizmima primjerenu reakciju na vanjske
utiske — a time oĉuvanje individue i vrste«. Bavio se Freudom i Jungom, bio je jedan od pionira
psihoanalize u Kraljevini Jugoslaviji.
Prva knjiga novela, koju je objavio 1935., nosila je naslov Al Araf. U to je vrijeme još
uvijek trajala ĉeţnja za Istokom i opĉinjenost orijentalnim temama: europska moda koja je zaĉeta
stotinjak godina ranije, prvim relevantnim prijevodima Tisuću i jedne noći. Bartol nije bio
monden ĉovjek, no Al Araf je donosio dodir psihoanalize i Orijenta. Ĉudesna knjiga za koju
ţalim što je nisam ĉitao u vrijeme kada je napisana.
Tri godine kasnije objavljen je Alamut, jedan od najvećih juţnoslavenskih romana i
najpoznatija slovenska knjiga u Europi.
Sve do rata Bartol je ţivio kao profesionalni knjiţevnik, ĉije ime nije previše znaĉilo na
literarnoj sceni trojedne Kraljevine, a ni u samoj Sloveniji. Ĉinilo se da bi bio uspješniji da je
Francuz ili Talijan.
Poĉetkom rata, umjesto da nekamo emigrira, recimo u Ameriku gdje se već sakupila
zgodna psihoanalitiĉarska kolonija, Bartol je, ponesen prijekim domoljubljem ĉovjeka s granice,
Slovenca s Krasa, prišao Osvobodilnoj fronti. Ali na kraju rata, umjesto da doĊe u Ljubljanu, on
ostaje u Trstu. Nije uţivao u miru pobjednika. U Trstu je ţivio sve do sredine pedesetih, kada se,
ipak, vraća u Sloveniju, i u Ljubljani postaje suradnik akademije nauka.
Umro je 1967., a da nije bio ni jako star ni osobito slavan. Cijeloga ţivota se vrlo ozbiljno
bavio knjiţevnošću, ali niti je puno napisao, niti mu je pisanje i u jednome trenutku bilo jedini
interes. Zato su, ĉini se, drugi mislili kako mu do knjiga koje je napisao i nije previše stalo, pa ga
nisu slavili i uzdizali. Ili, moţda, nisu ni razumjeli ono što je Bartol napisao uAlArafu
[Alamutu].
Malo nakon njegove smrti dovršen je prijevod Alamuta na francuski, ali umjesto da bude
objavljen, zbog neĉega je ostao zaturen u ladici mjesnogadruštva knjiţevnika. Volim zamišljati
tu ladicu u golemom crnom pisaćem stolu, naslijeĊenom od kakve austrougarske ustanove ili
izuzetom od neke graĊanske obitelji koja se nije proslavila u borbi protiv okupatora. Vjerojatno
se nije radilo o takvom stolu, a moţda ni ladice nije bilo, nego je prijevod Alarmna na francuski
leţao u ormaru, ili je bio okovan u birokratskom registratoru zelenocrnih korica. To je sasvim
svejedno jer je rukopis ostao skriven od francuskih izdavaĉa skoro punih dvadeset godina.
Kada je 1988. napokon objavljen, Europa je otkrila svoga velikog pisca, a roman Alamut
postao je bestseler. Godinu dana kasnije izlazi i talijansko izdanje, s preporukom Umberta Eca.
Malo zatim sarajevska Svjetlost, najznaĉajnija i najknjiţevnija jugoslavenska izdavaĉka kuća u
osamdesetima, objavljuje prijevod Alamuta, ovaj isti koji drţite u rukama, rad pjesnika Josipa
Ostija. Uskoro je poĉeo rat, Jugoslavija se raspala, i trebalo je proći još petnaest godina prije
nego što se Alamut ponovo pojavi pred hrvatskim i bosanskim ĉitateljima. Okolnosti ponovo
nisu najsretnije: prvo izdanje objavljeno je pred rat u Bosni, a drugo, evo, usred angloameriĉke
agresije na zemlje Bliskoga i Srednjeg istoka. U oba sluĉaja ljudi zapadnoga svijeta ratuju protiv
kulture, vjere i civilizacije ljudi iz Bartolovih knjiga. Medu svim tim kriţarima i vitezovima
antiteroristiĉkih koalicija Vladimir Bartol ĉovjek je razumijevanja i upoznavanja. Ĉovjek s
granice.
Alamut je mitska asasinska tvrĊava iz dvanaestoga stoljeća. Bartolov roman priĉa priĉu o
Hasanu ibn Sabi, strašnome tiraninu, po profesiji vjerouĉitelju. U vrijeme kada je roman prvi put
objavljen, mislilo se da je pisac bio inspiriran Adolfom Hitlerom. Nakon rata pomišljalo se na
Staljina. Kada sam prvi put ĉitao Alamut, bila je 1988. godina, pao mi je na pamet Slobodan
Milošević. Na Zapadu se, u nekim kasnijim godinama, uz ovaj roman prizivao Sadam Husein.
Otkriva li Bartol korijene islamskoga fanatizma današnjega doba? Pravo govoreći, onaj tko to
pomisli, nije shvatio Alamuta. Ĉitajući ponovo ovaj roman, jednu od meni najdraţih knjiga
uopće, na um mi je zadnjih dana padao George W. Bush, a on, koliko znamo, baš i nije islamski
fanatik.
Vladimir Bartol svojom je biografijom i knjiţevnim djelom najsliĉniji Cortu Malteseu.
Intelektualni avanturist. Zahvaljujući njemu Slovenija je postala vaţna taĉka knjiţevnoga
Orijenta.
Knjiţnica Zelina
540026670