1.PODZAKONSKI OPŠTI AKTI KAO IZVORI PRAVA?

- opšti akti koji su po pravnoj snazi niži od zakona;

- konkretiziraju uopštena pravna pravila iz zakona;
 donose ih nezakonodavni (izvršni i upravni organi);
 pretpostavka su postojanju zakona;
 njima se ne može uređivati materija koja nije prethodno uređena zakonom;
 njima se ne mogu zasnivati ovlaštenja i obaveze izvan onih utvrđenih zakonom.

2.PODZAKONSKI OPŠTI AKTI NABROJATI IH I OBJASNITI ?

 podzakonski opšti akti predstavničkog tijela;
 podzakonski opšti akti šefa države;
 podzakonski opšti akti vlade;
 podzakonski opšti akti organa uprave.
1. Podzakonski opšti akti predstavničkog tijela:
a) Podzakonski opšti pravni akti – odluke, statuti i poslovnik o radu.
Odluke – “redovni”podzakonski akti skupštine (odluka kao akt unutrašnje organizacije
i poslovanja).
b) Opšti politički akti – nemaju obaveznu pravnu snagu (deklaracije, rezolucije,
preporuke).
Deklaracija – izražava opšti stav skupštine o važnim pitanjima unutrašnje i spoljnje
politike.
Rezolucija – ukazuje na stanje i probleme u određenoj oblasti društvenog života.
Preporuka – ukazuje na značaj određenih pitanja koja se odnose na izvršavanje
zakona i propisa u određenoj oblasti.
2. Podzakonski opšti akti šefa države:
u pravilu nisu izvor upravnog prava, ali mogu to postati u slučaju posebnih i
vanrednih okolnosti (kada šef države može donositi akte iz nadležnosti
skupštine).
3. Podzakonski opšti akti vlade:
 uredbe, poslovnik, odluke, rješenja i zaključci.
 Uredba – bliže uređuje odnose od značaja za izvršavanje zakona, utvrđuje načela
unutrašnje organizacije ministarstava.
 Odluka – propisuje mjere vlade, daje saglasnost ili potvrđuju opšti akti organa.
 Rješenje – odluka o postavljenjima i razrješenjima, daje se saglasnost ili potvrđuju
pojedinačni akti organa, poništavaju ili ukidaju propisi ministarstava.
  Zaključak – utvrđuje stav vlade o pitanjima unutrašnje organizacije, načelni stavovi i
smjernice za rad ministarstava, određuju zadaci tim organima, te zauzimaju stavovi
vlade o drugim pitanjima o kojima se ne odlučuje drugim aktima.
1. Podzakonski opšti akti organa uprave:
 Pravilnik, naredba, uputstvo (donosi ih funkcioner koji rukovodi organom državne
uprave), obavezna instrukcija, stručno uputstvo i objašnjenje.
 Pravilnikom se razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihovog izvršavanja.
 Naredbom se radi izvršavanja pojedinih odredaba zakona i drugih propisa naređuje ili
zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja ima opšti značaj.
 Uputstvom se propisuju način rada i vršenja poslova organa državne uprave i
institucija sa javnim ovlaštenjima.
 Obaveznom instrukcijom se uređuju obavezna pravila o načinu rada i postupanja
organa državne uprave i drugih institucija.
 Stručno uputstvo sadrži pravila za stručno organizovanje službe i stručni rad
zaposlenih.
 Objašnjenjem se daje mišljenje koje se odnosi na primjenu pojedinih odredaba zakona
i drugih propisa.

3.OPŠTI AKTI NEDRŽAVNIH SUBJEKATA KAO IZVORI UPRAVNOG

PRAVA
 statuti, pravila, odluke.
♦Sudske odluke i upravna praksa kao izvor upravnog prava – načelno nisu izvor
upravnog prava.
♦Običajno pravo - dopunski izvor upravnog prava.
♦Tehnička pravila i standardi (lege artis – po pravilima struke, po “načelima nauke”,
po “uobičajenom redu”) – pomoćni i dopunski izvori upravnog prava.

4.POJAM JAVNE UPRAVE(ŠTA ONA OBUHVATA)

-Javna uprava (public administration) – djelatnost od posebnog značaja za društvo.
U organizacionom smislu obuhvata:
a. državnu upravu, tj. organe uprave (ministarstva) i upravne organizacije (zavodi, agencije,
direkcije) – osnovna djelatnost je obavljanje upravnih poslova u okviru formalne državne
strukture;
b. nedržavnu upravu - organizacije izvan formalne državne strukture kojima upravni poslovi
nisu osnovna djelatnost, ali ih mogu obavljati na osnovu povjerenih javnih ovlaštenja (JU,
JP).

5.POJAM UPRAVE U TEORIJSKOM SMISLU

**Pristupi:
Pravnopolitički;
 Sociotehnološki i
Savremeni.
*Pravnopolitički pristup
-Polazi od podjele vlasti;
-Upravu veže za državu;
-Pitanje razgraničenja između izvršne i upravne vlasti;
*Sociotehnološki pristup
-Organizovani ljudski rad (upravnom djelatnošću se ne bavi isključivo država, već je ona
svojstvena svakom obliku organizovanog rada).
*Savremeni pristup
Uprava – složen upravni sistem ljudske saradnje za socijalnu regulaciju.
**Obuhvata:
1.Funkcionalni
2.Organizacioni pojam uprave.
1. Funkcionalni pojam uprave
 definisanje osnovnih aktivnosti kojima uprava ostvaruje svoju socijalnu funkciju.
 Razlikuje se:
 Funkcionalni pojam uprave u materijalnom smislu (prema aktivnostima kojima
uprava ostvaruje svoje osnovne zadatke i poslove polazeći od sadržinskih
karakteristika upravne djelatnosti).
- Upravna funkcija (upravne aktivnosti se odnose na vršenje upravne vlasti).
- Upravna djelatnost (upravne aktivnosti obuhvataju, osim vršenja vlasti, i druge
aktivnosti uprave koje ne zanče vršenje vlasti).
- Funkcionalni pojam uprave u formalnom smislu (određuje se prema spoljašnjim,
formalnim obilježjima uprave).
2. Organizacioni pojam uprave
- Uprava se određuje kao posebna organizacija, odnosno poseban sistem
organizacionih cjelina koji kao svoju osnovnu i trajnu aktivnost obavljaju upravnu
djelatnost.

6.POZITIVNOPRAVNI POJAM UPRAVE

 Utemeljen na pozitivnom pravu neke zemlje (ustavnim i zakonskim propisima koji
regulišu poslove i organizaciju uprave).
 Pozitivno pravo ne određuje pojam uprave na izričit i jedinstven način.
*Može se odrediti u:
 funkcionalnom i
 organizacionom smislu.
  *Pozitivnopravni pojam uprave u funkcionalnom smislu – utvrđivanje konkretnih
poslova koji su propisima označeni kao poslovi državne uprave.
 *Pozitivnopravni pojam uprave u organizacionom smislu – utvrđivanje konkretnih
vrsta i oblika upravnih organa koji su odgovarajućim propisima označeni kao vršioci
poslova državne uprave.

7.POJAM I PREDMET UPRAVNOG PRAVA

 a. Grana zakonodavstva – sistem pravnih propisa ; b. Naučna disciplina – sistem
upravnopravnih pojmova i instituta; c. Nastavna disciplina – poseban predmet pravnih
studija; d. Pravna praksa – postupanje po upravnopravnim normama.
 **Predmet upravnog prava – uža i šira koncepcija.
 Uža koncepcija – regulacija upravne funkcije, tj. vršenje upravne vlasti.
 Šira koncepcija – regulacija upravne djelatnosti, tj. vršenje javnih službi.
 Tradicionalne koncepcije – skup pravnih normi koje regulišu osnivanje, ukidanje i
međusobne odnose organa koji vrše upravnu vlast, postupak vršenja i nadzor nad
njenim vršenjem.
 Savremene koncepcije – složen sistem pravnih normi koje regulišu organizaciju
uprave i javnih službi, proceduru donošenja upravnih odluka i kontrolu obavljanja
upravne djelatnosti i javnih službi.
 Negativno određivanje predmeta – pravne norme koje preostanu nakon što ostale
grane prava utvrde svoje predmeta.
**Zaključak – skup autoritativnih i neautoritativnih pravnih normi koje regulišu:
a) Organizaciju uprave - obrazovanje (ukidanje), unutrašnju organizacionu i personalnu
strukturu, poslovanje i odnose prema drugim državnim organima, nedržavnim
subjektima i građanima;
b) Upravnu djelatnost – obavljanje upravnih i stručnih poslova.
c) Kontrolu uprave – sudsku kontrolu i političku kontrolu.

8.ODNOS UPRAVNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

**Odnos upravnog i ustavnog prava**
Upravno pravo ima uporište u ustavnom pravu;
Mora biti u skladu sa ustavom;
Izgrađeno je na načelima sadržanim u ustavu (zakonitost, pravo na žalbu i sl.);
Zavisno je od ustavnog prava, jer su njegovi osnovni postulati sadržani u ustavu;
**Odnos upravnog prava i poreskog prava**
Poresko pravo nije autonomno, već je dio upravnog prava (poreskopravni odnos je
upravnopravni odnos).
Poresko pravo je autonomno pravo, izdvojeno iz upravnog prava i posebna grana prava;
U poreskom pravu – primat ima imovinska komponenta (obaveza plaćanja poreza – novčana
obligacija);
Poreski organi su organi uprave;
Poreska administracija uređena je normama upravnog prava;
**Odnos upravnog prava i krivičnog prava**
Dodirne tačke:
-Postoje krivična djela čiji su izvršioci državni službenici;
-Odnos proizlazi i iz razlike između krivične i upravne stvari;
-Tijesna veza kod predkrivičnog postupka i postupka izvršenja krivičnih sankcija (reguliše se
normama krivičnog i upravnog prava);
-Otkrivanje krivičnih djela i njihovih izvršilaca spada u djelatnost državnih organa uprave
(MUP).
**Odnos upravnog i građanskog prava**
 Predmet regulisanja GP – imovinski odnosi;
 Predmet regulisanja UP – neimovinski odnosi;
 UO može imati imovinsku komponentu (poreski, carinski postupak, eksproprijacija –
UO imovinskog karaktera);
Tijesna veza:
a) Supsidijarna primjena pravila GPP u upravnom postupku i sporu;
b) Pri rješavanju prethodnog pitanja (vezanost organa iz jednog postupka pravosnažnom
odlukom iz drugog postupka);
c) U adhezionom (pridruženom) postupku (kada se u upravnom sporu raspravlja o
zahtjevu za naknadu štete nastale izvršenjem upravnog akta);
d) Veza upravnog izvršnog i sudskog izvršnog postupka.
**Odnos upravnog prava i radnog prava**
**Odnos upravnog prava i privrednog prava**
e) Neka privredna društva osnivaju se upravnim aktom (u javnom sektoru);
f) Neki subjekti se osnivaju nakon dobijanja odobrenja (u formi upravnog akta)
nadležnog državnog organa uprave;
g) Upis u registar privrednih subjekata – prema propisima upravnog postupka;
9.UPRAVNO PRAVNI ODNOSI I NJEGOVI UČESNICI
 UP odnos je pravni odnos u koji stupaju nosioci javne (upravne) vlasti s određenim
subjektima u vezi s rješavanjem upravnih stvari.
 Specifičnosti UP odnosa:
a. učesnici; b. Način zasnivanja; c. Sadržina i d. Prestanak.
Učesnici upravnog odnosa imamo :
 **Subjekti upravnog rada:
 organi i organizacije državne uprave (ministarstva i drugi oblici), a i drugi državni
organi, kada je zakonom predviđeno da poduzimaju upravne aktivnosti;
 nedržavni subjekti (JP, JU itd.) kojima su zakonom povjerena javna ovlaštenja.
 **Druga strana UP odnosa – pravno slabija.
 fizička lica;
 pravna lica i
 i određene grupe bez svojstva pravnog lica (naselja), ali s posebnom stranačkom
sposobnošću.

10.KAKO SE ZASNIVA UPRAVNO UPRAVNI ODNOS

- Imamo dva načina: izdavanjem upravnog akta i neposredno zakonom.Izdavanjem upravnog
akta(ekplicitno i implicitno) dok neporedno na osnovu zakona nije potreban upravni akt.

11.KAKO PRESTAJE UPRAVNO UPRAVNI ODNOS

 Prestanak UP odnosa:
1) Završetak pravnog dejstva upravnog akta kojim je zasnovan;
2) Prestanak važenja opšteg pravnog akta kojim je UP odnos neposredno nastao;
3) Jednostranom voljom strane kojoj je priznato neko pravo UA;
4) Jednostrano okončanje UP odnosa od nosioca javne vlasti donošenjem novog UA;
5) Protekom unaprijed određenog vremena trajanja;
6) Nastupanjem raskidnog uslova;
7) Naknadna nemogućnost pravnog dejstva zakonitog UP odnosa.
A) JEDNOSTRANI RASKID U-P ODNOSA (organ odustane od daljeg vođenja
upravnog postupka kojeg je pokrenuo po službenoj dužnosti);
B) ODRICANJE (kada stranka odustane od zahtjeva za priznavanje prava);
C) DONOŠENJE NOVOG UPRAVNOG AKTA kojim se raniji akt stavlja van snage
ili se mijenjaju njegova svojstva (donošenje upravnog akta kojim se ukida ili
mijenja raniji upravni akt);
D) AKTOM DRUGOG SUBJEKTA (presudom suda u upravnom sporu).
12.ŠTA JE UPRAVNO PRAVNA NORMA I KOJE SU NJENE
KARAKTERISTIKE
 Def. UP norma je pravna norma koja reguliše UP odnos.
 Karakteristike UP norme:
 - brojnost;
 - rasutost;
 - promjenjivost i
 - relativna sadržinska nepreciznost.

13.ŠTA SU JAVNA OVLAŠTENJA I KOJI JE OSNOV NJIHOVOG

POVJERAVANJA
• Javne ovlasti - oblik javne vlasti, koje obavljaju nedržavni subjekti na temelju prava
koje im povjerava država, a procjenjujući društveni značaj njihovih poslova.
• Povjeravanje javne ovlasti:
• - dodjeljivanje od strane jednog subjekta, koji ih originarno posjeduje, drugome, koji
te ovlasti inače nema.
• - autoritativno obavljanje određenih poslova od javnog interesa.
• - rješavanje u pojedinačnim upravnim stvarima i obavljanje pojedinačnih upravnih
radnji (npr. rješavanje o pravima iz zdravstvenog, penzijskog osiguranja, tehnički
pregled motornih vozila itd.
**- izuzetak – poslovi od državnog značaja:
• a. inspekcijski poslovi
• b. poslovi za koje je samim ustavom izričito određeno da su u nadležnosti određenih
državnih tijela
• c. normativno uređivanje pravnih odnosa, koji, prema ustavu, spadaju isključivo u
domenu zakona
• d. obavljanje sudske finkcije
• e. rješavanje u upravnim stvarima iz domena sloboda i ljudskih prava, koja se odnose
na osobu, slobodu kretanja, privatnost, političke slobode i prava i sl.
• f. obavljanje represivnih radnji neposrednom prisilom (lišavanje slobode, pretres i sl.)

14. ŠTA JE OSNOV POVJERAVANJA JAVNIH OVLASTI U BIH?

• Povjeravanje javnih ovlasti u Bosni i Hercegovini – Zakon o upravi.
• Institucijama s javnim ovlastima može se zakonom povjeriti obavljanje određenih
upravnih i stručnih poslova iz nadležnosti organa uprave (čl. 22.)
 • Upravni nadzor nad vršenjem javnih ovlasti vrše organi uprave iz upravne oblasti za
koju su ti organi osnovani.
**Šta je pravni osnov za povjeravanje javnih ovlasti?
 Zakon - sadržaj javnih ovlasti, način i uvjeti njihova obavljanja, pravni režim
obavljanja, kome se povjeravaju i njegove obveze, pravna zaštita od nezakonitog
obavljanja javnih ovlasti, prava nadzora državnih tijela nad zakonitošću obavljanja
tih ovlasti i sl.
>Najčešće se javne ovlasti povjeravaju ustanovama iz oblasti zdravstva,
obrazovanja i javnim preduzećima iz oblasti komunikacija, urbanizma, prometa, te
drugim pravnim osobama poput udruženja građana, javnih fondova, lokalnih
zajednica i sl.

15.POJAM ORGANA UPRAVE I NAVESTI NJEGOVA OSNOVNA

OBILJEZJA I OBJASNITI TA OBILJEZJA?
 Pojam – grč. sredstvo ili oruđe; *Subjektivni pojam – poistovjećivanje s pojedincima
u upravi; *Objektivni pojam – organizacija; Normativni pojam – nositelj ovlasti i
dužnosti;
*Def. - posebna vrsta državnih organa osnovanih za vršenje upravne djelatnosti kao
svoje osnovne djelatnosti.
**Osnovna obilježja organa uprave:**
 Mogućnost autoritativnog istupanja;( Ova mogućnost proizlazi iz činjenice da su
organi uprave državni organi i da u upravne odnose stupaju s pozicije vlasti. To znači
da organi državne uprave mogu nametati određena ponašanja pojedincima i
organizacijama i protiv njihove volje)
 Ostvarivanje i zaštita javnog interesa;( Ostvarivanje i zaštita javnog interesa, iako
obilježje svih državnih organa, najjače je izraženo kod organa državne uprave čija je
povezanost s javnim interesom direktna. To posebno vrijedi kod donošenja
diskrecionih akata)
 Mogućnost vršenja neposredne fizičke prinude;( Takvo ovlaštenje, međutim, nemaju
svi organi državne uprave, već samo oni organi kod kojih je naročito prisutno
autoritativno istupanje poput vojske ili policije)
 Specifičan način osnivanja;
 Djelokrug i nadležnost;
 Samostalnost u obavljanju poslova;( Samostalnost organa državne uprave predstavlja
„pravno obezbijeđenu mogućnost donošenja odluka bez ičijeg uticaja.“ To znači da
organi uprave, bez uticaja izvana, postupajući isključivo na osnovu zakona, slobodno
odlučuju o pitanjima iz svoje nadležnosti.)
 Monokratko načelo organizacije (Bitna razlika organa državne uprave u odnosu na
druge državne organe (vladu, skupštinu i sud) jeste monokratski princip organizacije.
To znači da se organi uprave formiraju kao inokosni organi čijim radom rukovodi
pojedinac, starješina organa.)
  Nemaju svojstvo pravne osobe.( Organi uprave, kao i ostale vrste državnih organa,
obavljaju određene poslove u ime i za račun države pa samim tim nemaju svojstvo
pravnog lica, odnosno nisu subjekti u pravu. Pravni subjektivitet ima isključivo
država, a ne i njeni organi.)

16.NAVESTI NAČELA ZA FORMIRANJE ORGANA UPRAVE?

**Načela formiranja organa uprave:**
 1) Realno – s obzirom na vrstu posla
 Resorno – sadržajna sličnost poslova
 Funkcionalno – sličnost radnih operacija
2) Teritorijalno – prema području na kojem se vrše upravni poslovi
3) Personalno – organizacija prema određenoj kategoriji osoba.

17.NAVESTI I OBJASNITI VRSTE ORGANA UPRAVE?

1) Centralni i necentralni :
Centralni i necentralni organi uprave - s obzirom na teritoriju na kojoj se prostire
njihova djelatnost.
*Centralni organi uprave – djelatnost se prostire na cijeloj državnoj teritoriji.
*Necentralni organi uprave – djelatnost se prostire na užem području države.
-*Necentralni organi uprave – područni i lokalni.
Područni organi uprave:
- centralizovani necentralni organi;
- organizaciono i teritorijalno odvojeni od centralnih organa;
- osnivaju ih centralni organi za obavljanje poslova centralnih organa;
- hijerarhijski odnosi;
- podređeni centralnim organima;
Lokalni organi uprave:
- organizaciono i funkcionalno samostalni;
- obavljaju poslove lokalnog djelokruga;
- nadzorna ovlaštenja centralnih organa (provjera zakonitosti rada).
2) Samostalni organi uprave i organi uprave u sastavu samostalnih
Samostalni organi i organi uprave u sastavu samostalnih – s obzirom na stepen
samostalnosti.
*Samostalni organi uprave:
- nisu pod nadzorom nekog drugog organa uprave;
 - pod nadzorom su organa izvršne vlasti;
*Organi uprave u sastavu samostalnih:
- organizacijski i funkcionalno povezani s organom u čijem se sastavu nalaze;
- pod njegovim su neposrednim nadzorom.
*Samostalni organi uprave u BiH – ministarstva i upravne organizacije kao samostalne
upravne organizacije;
*Organi uprave u sastavu samostalnih – upravne organizacije u sastavu ministarstava.
3) Viši i niži organi uprave
*Viši i niži organi uprave – s obzirom na položaj na hijerarhijskoj ljestvici.
Viši organi uprave – nadređeni nižim organima.
-Niži organi uprave – podređeni višim organima.
4) Organi uprave višeg i nižeg stupnja
-Organi uprave višeg i nižeg stepena – s obzirom na procesnu ulogu u upravnom
postupku.
*Organi uprave nižeg stepena – odlučuju u prvostepenom postupku.
*Organi uprave višeg stepena – odlučuju u drugostepenom postupku.
**Opći i posebni
-Opći i posebni organi uprave – s obzirom na kriterij djelokruga i nadležnosti.
*Opći organi uprave - obavljaju sve upravne poslove na određenom području ili u
određenoj upravnoj oblasti (mjesni ured).
*Posebni organi uprave – obavljaju određene vrste upravnih poslova u određenoj
oblasti društvenog života (ministarstvo vanjskih poslova, odbrane i sl.).
5) Oružani i civilni
-Oružani i civilni organi uprave – s obzirom na mogućnost upotrebe sile.
*Oružani organi uprave – imaju mogućnost korištenja neposredne fizičke prinude
(vojska i policija).
*Civilni organi uprave – nemaju mogućnost korištenja neposredne fizičke prinude.
6) Inokosni i kolegijalni
-Inokosni i kolegijalni organi uprave – s obzirom na način odlučivanja i donošenja
akata.
*Inokosni organi uprave - odluke donosi i za svoj rad kao i rad organa odgovara
rukovodilac organa uprave (npr. ministar).
*Kolegijalni organi uprave - na čelu se nalazi kolegij kao tijelo sastavljeno od
određenog broja osoba koje odlučuju na sjednicama.
18.NAVESTI I OBJASNITI TEMELJNA NAČELA ORGANA UPRAVE?
 Načelo zakonitosti;
- organi koji odlučuju u upravnom postupku odluku donose na temelju i u granicama
zakona i drugih propisa.
-Materijalnopravna zakonitost - pravilna primjena materijalnih zakona.
-Formalnopravna zakonitost - pridržavanje zakonskih odredbi o nadležnosti za
vođenje postupka, o provođenju postupka, donošenju rješenja itd.
 Načelo samostalnosti;
-pravo i dužnost organa uprave da u okviru propisanih nadležnosti vrše svoje poslove i
zadatke bez uplitanja drugih državnih organa.
-Nije apsolutna!
-Podčinjena načelu obveznosti sudskih presuda.
 Načelo učinkovitosti;
- dužnost organa koji vodi postupak, odnosno rješava u upravnim stvarima, da
osigura uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih
osoba, pravnih osoba i drugih stranaka.
 Načelo javnosti;
-važan instrument regulacije odnosa između građana i uprave.

Načelo odgovornosti
-obaveza uprave da obavi poslove i upravne zadatke iz svoje nadležnosti, i to
blagovremeno i na propisan način.
-Politička odgovornost – veže se za ponašanje dužnosnika u organima uprave i
upravnim organizacijama.
-Materijalna odgovornost - odgovornost za štetu koju uprava (država) u svom radu
prouzrokuje građanima i pravnim osobama.
-Disciplinska odgovornost - odgovornost za povredu službene dužnosti utvrđenu
posebnim propisom, za koju je predviđen i poseban postupak.

19.KAKAV JE NORMATIVNI OKVIR ORGANIZACIJE UPRAVE U

BIH?
*Na nivou BiH:
• Zakon o upravi BiH
• Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine
*Na nivou Federacije BiH:
• Zakon o organizaciji organa uprave Federacije Bosne i Hercegovine
• Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave 06.)
 *U Republici Srpskoj:
• Zakon o republičkoj upravi
*U Brčko Distriktu BiH:
• Zakon o javnoj upravi Brčko Distrikta BiH

20.ODNOS UPRAVE I ZAKONODAVNE,IZVRŠNE

SUDJSKE,GRAĐANA I MEĐUSOBNI ODNOS ORGANA UPRAVE?
**Odnos uprave i zakonodavne vlasti - načelna podređenost organa uprave
zakonodavnoj vlasti.
• neposredno izvršavanje zakona i drugih propisa,
• priprema zakona i drugih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti kada o tome odluči
organ zakonodavne vlasti, odnosno kada samostalno ocijene da je potrebno donijeti
zakon ili da treba izvršiti izmjene i dopune zakona i drugih propisa iz oblasti za koju
su nadležni,
• obaveza pripreme i davanja odgovora na pitanja organa zakonodavne vlasti, a koja se
odnose na izvršavanje zakona i drugih propisa iz njihove nadležnosti,
**Odnos uprave i izvršno-političke vlasti - naglašena podređenost upravne vlasti
izvršnoj.
• utvrđivanje uputa i smjernica o načinu izvršavanja zakona i drugih propisa;
• izdavanje naloga da u određenom roku donesu propise ili preduzmu mjere za koje su
ovlašteni i utvrde rokove za izvršavanje pojedinih zadataka;
**Međusobni odnosi organa uprave:
• a) odnosi između organa uprave iste političko-teritorijalne jedinice (horizontalni
odnosi)
sastoje se u:
1) međusobnoj suradnji po pitanjima od zajedničkog interesa i
2) dostavljanju potrebnih podataka i informacija kojima raspolažu i do kojih dolaze u
obavljanju svojih poslova.
• b) odnosi između organa uprave različitih političko-teritorijalnih jedinica (vertikalni
odnosi),
obuhvaćaju:
1) odnose organa uprave na razini institucija Bosne i Hercegovine prema prema
organima uprave entiteta i Brčko Distrikta;
2) odnose federalnih organa uprave prema županijskim, gradskim i općinskim
organima;
3) odnose županijskih organa uprave prema gradskim i općinskim organima te
4) odnose gradskih organa uprave prema općinskim organima
 • c) odnosi između svih organa uprave, bez obzira radi li se o odnosima između organa
jedne političko-teritorijalne jedinice ili između organa različitih političko-teritorijalnih
jedinica.
-zasnivaju se na pružanju pravne pomoci
**Odnos uprave i građana - posebnu važnost imaju ustavna načela posvećena
pravima, slobodama i dužnostima čovjeka i građanina.
• Načelo ravnopravnosti
• Jednakost pred zakonom
• Zabrana diskriminacije
• Jednakost u postupku
• „zaštita prava građana i zaštita javnog interesa” - načelo upravnog postupka
**Odnos uprave i sudske vlasti:
• Organizaciona i funkcionalna razdvojenost.
• Izuzetak - uzajamna vezanost akata koje donose ova dva različita državna organa.
• Oblici međusobnih utjecaja između organa uprave i sudova: a) pružanje pravne
pomoći, b) rješavanje prethodnog pitanja, c) sudska kontrola uprave i d) pravosudna
uprava.

21.POJAM I KLASIFIKACIJA JAVNIH SLUŽBI?

• Javna služba - djelatnosti od općeg (javnog) interesa kojima se zadovoljavaju opće
potrebe društva, odnosno svakodnevne životne potrebe građana.
• Leon Duguit - „Oni koji vladaju nemaju subjektivno pravo na javnu vlast, već imaju
dužnost da upotrijebe svoju vlast radi organiziranja javnih službi i da osiguraju i
kontroliraju njihov rad.”
• Osnovni elementi javne službe:
• a) javne službe se osnivaju s ciljem da se zadovolje određene potrebe od općeg
interesa;
• b) javne službe odgovaraju obavezi upravljača da se staraju za opće dobro;
• c) djelatnost i organizacija javnih službi mora biti određena zakonom;
• d) neprekidno funkcioniranje;
• e) uvijek moguća promjenjivost;
• f) svi građani su jednaki u korištenju javnih službi.

22.OSNOVNA NAČELA ZA OBAVLJANJE JAVNIH SLUŽBI?

**Opća načela za obavljanje svih javnih službi:
• univerzalnost − jednaka dostupnost javnih službi svima pod jednakim uvjetima;
 • kontinuitet − obavezu za redovitim i urednim obavljanjem određene javne službe;
• kvaliteta − obaveza javne vlasti da određuje, prati i vrednuje standarde kvalitete
određene javne službe;
• priuštivost − obaveza javne vlasti da službe od općeg gospodarskog interesa učine
dostupnim svim korisnicima po prihvatljivoj cijeni kako bi se spriječilo da pojedine
javne službe poprime karakter povlastica;
• zaštita korisnika i potrošača − garantiranje zaštite građanima kao korisnicima,
potrošačima, klijentima, kupcima, konzumentima javnih usluga.

23.OSNOVNE VRSTE UPRAVNE DJELATNOSTI?

• Vrste upravne djelatnosti – djelatnosti koje su kao takve određene zakonom i
posredstvom kojih uprava ostvaruje povjerene poslove i zadatke.
• Oblici upravne djelatnosti – posebne uže cjeline u okviru pojedinih vrsta upravne
djelatnosti (npr. Vršenje inspekcijskog nadzora).
**Osnovne vrste upravne djelatnosti:**
A) djelatnost donošenja akata uprave (upravni propisi, upravni akti, upravni ugovori i
vršenje upravnih radnji)
B) posebna djelatnost sprovođenja postupka odlučivanja o pravima ili obavezama
upojedinačnom slučaju (upravni postupak);
C) djelatnost sprovođenja upravnog nadzora;
D) djelatnost vezana za ostvarivanje materijalne i druge odgovornosti uprave.

24.DEFINICIJA I OSNOVNA OBILJEŽJA UPRAVNOG AKTA?

-Upravni akt je pojedinačan pravni akt kojim nadležni organ, neposrednom
primjenom propisa, rješava o određenom pravu ili obavezi fizičkog ili pravnog lica,
odnosno druge stranke u upravnoj stvari.
**OSNOVNA OBILJEŽJA**:
Konkretnost – upravni akt se odnosi na određenu konkretnu pravnu situaciju.
• Autoritativnost – postoji kod upravnih akata kojima se utvrđuju i nameću određene
pravne obaveze (onerozni upravni akti).
• Jednostranost – upravni akti su rezultat izjave volje jednog subjekta (donosioca
upravnog akta).
• Pravno dejstvo – upravni akt proizvodi neposredne promjene u odnosu na pravni
poredak (uspostavlja, mijenja ili ukida pravne situacije).
• Zasnovanost na zakonu – upravni akt se donosi na osnovu zakona i u okviru
zakonom utvrđenih ovlaštenja.
• Izvršnost – upravni akti kojima se utvrđuju obaveze za stranku mogu se prinudno
izvršiti.
 *Upravni akt je pojedinačan pravni akt uprave sa neposrednim pravnim
dejstvom kojim se, u konkretnom slučaju, na osnovu zakona: a) priznaje neko
pravo (neautoritativni UA), ili b) utvrđuje neka obaveza (autoritativni UA).

25.VRSTE UPRAVNIH AKATA OBJASNI SVAKU OD NJIH?

**Pozitivni i negativni UA;
a)Pozitivni upravni akti – proizvodi promjenu u pravnom poretku.
• Stvaranje nove pravne situacije (npr.priznavanje prava ili utvrđivanje obaveze koje do
tada nije postojala);
• Mijenjanje postojeće pravne situacije (npr.smanjenje poreske obaveze);
• Ukidanje postojeće pravne situacije (npr.oduzimanje priznatog prava na nošenje
oružja).
b) Negativni upravni akti – kojima se odbija promjena u pravnom poretku.
**Konstitutivni i deklarativni UA;
Kriterij da li se upravnim aktom stvara (konstituiše) novo stanje ili se samo
konstatuje (deklariše) postojanje novog stanja.
• Konstitutivni upravni akti – stvara (mijenja ili ukida) neku pravnu situaciju (npr. akt
o upisu nekog udruženja u registar pravnih lica).
• Deklarativni upravni akti – ne stvara novu pravnu situaciju, već samo konstatuje
(utvrđuje) ispunjenje zakonskih uslova da je nastala nova pravna situacija (npr. akt o
odlasku nekog lica u penziju po sili zakona).
**Vezani i slobodni UA;
Kriterij inicijative za donošenje upravnog akta i slobode u određivanju njegove
sadržine:
• Vezani i
• Slobodni (diskrecioni) upravni akti
• Inicijativa za donošenje upravnog akta – propisana zakonom (vezani) ili se može
ostaviti donosiocu da sam ocijeni kada će akt donijeti (slobodni).
• Sadržina upravnog akta - propisana zakonom (vezani) ili se može ostaviti donosiocu
da sam odredi sadržinu prema sopstvenom nahođenju i procjeni (slobodni).
**Jednostavni i zbirni UA;
S obzirom na broj organa koji učestvuju u donošenju upravnog akta:
• upravni akti koje donosi jedan organ (jednostavni) i
• složeni (zbirni) upravni akti
• --Jednostavni upravni akti – u donošenju učestvuje samo jedan organ ili institucija sa
javnim ovlaštenjima.
• --Složeni (zbirni) upravni akti – donose se u saradnji dva ili više organa
 **Formalni i neformalni UA;
S obzirom da li upravni akt ima propisan oblik i sastavne dijelove predviđene
odgovarajućim propisima:
• Formalni upravni akti
Neformalni upravni akti
-Formalni upravni akti – donosi se na osnovu propisanog postupka donošenja
upravnih akata (upravni postupak) i pismenoj formi (rješenja) i sa odgovarajućim
sastavnim dijelovima (uvod, dispozitiv i sl.).
• -Neformalni upravni akti – akti koji se ne donose na osnovu strogo provedene
procedure, koji nema pismenu formu i koji često nema ni sve sastavne dijelove
(usmena rješenja).
**Trajni i trenutni UA;
S obzirom da li upravni akt proizvodi trajno pravno dejstvo ili mu je dejstvo trenutno:
• Upravni akti sa trajnim vremenskim dejstvom (trajni) – proizvodi pravno dejstvo sve
dok se ono izričito ne ukine (npr. vozačka dozvola).
• Upravni akti sa ograničenim vremenskim dejstvom (trenutni) – ne stvara trajne pravne
situacije, tj. pravni efekti se konzumiraju jednokratnim izvršenjem (npr. akt o
odobravanju javnog skupa).
**UA koji se donose po službenoj dužnosti i UA koji se donose po zahtjevu stranke;
S obzirom na inicijativu za pokretanje postupka donošenja upravnog akta:
• Upravni akti koji se donose po zahtjevu stranke – donosi se povodom zahtjeva stranke
organu uprave da joj se izda neki upravni akt (zahtjev za priznavanje nekog prava-npr.
prava na dječiji dodatak).
• Upravni akti koji se donose po službenoj dužnosti – kada je organu uprave zakonom
određeno da radi ostvarivanja javnog interesa mora donijeti upravni akt (npr. odrediti
porez).
**UA u formi rješenja i UA u formi zaključka;
S obzirom da li se upravnim aktom rješava o glavnoj upravnoj stvari ili o pitanjima u
vezi sa postupkom donošenja upravnog akta:
• Rješenja – odlučuje se o upravnoj (glavnoj) stvari, tj. priznavanju konkretnog prava ili
utvrđivanju konkretne obaveze nekog lica u pojedinačnom slučaju.
• Zaključak – odlučuje se o pitanjima vezanim za postupak donošenja upravnog akta.
**Pogrešni UA (neispravni i protivpravni, nezakoniti i necjelishodni, rušljivi i ništavi).
S obzirom na vrstu nedostatka koju upravni akt sadrži:
• Neispravni
• Protivpravni
• Neispravni upravni akti – sadrže grešku faktičkog (tehničkog karaktera), tj. grešku u
izjavljenoj volji.
 • Tehničke greške se ispravljaju posebnim aktom o ispravci – zaključkom ili bilješkom
o ispravci na samom aktu.
• Posebna vrsta – neuredni upravni akti (akti koji su praktično neupotrebljivi, npr.
pocijepan akt, nerazgovijetan).

26.KAKO SE IZRAŽAVA PRAVNO DEJSTVO UPRAVNOG AKTA?

• Pretpostavka zakonitosti (presumtio iuris)
• Odnosi se na upravne akte donesene prema ranije važećim propisima
• Zakonitost upravnog akta se cijeni prema trenutku donošenja
*Suprotni upravni akt?
• Akti koji su sticajem promijenjenih okolnosti (rebus sic stantibus) došli u situaciju da
su suprotni novom zakonu, iako formalno nisu postali nezakoniti.

27.OBJASNI POČETAK I PRESTANAK PRAVNOG DEJSTVA

UPRAVNOG AKTA?
**Početak i prestanak pravnog dejstva upravnog akta:
• OBAVEZNOST UPRAVNOG AKTA
a) u odnosu na stranku – priznaje se pravo ili utvrđuje obaveza;
b) u odnosu na donosioca – obaveza staranja o tome da stranka efikasno realizuje svoje
pravo ili da izvrši obavezu;
c) u odnosu na treća lica – dejstvo se ispoljava na negativan način.
-Početak pravnog dejstva upravnog akta – trenutak kada upravni akt stupa na pravnu
snagu, tj. kad nastupa obaveznost upravnog akta.
-početak pravnog dejstva u odnosu na donosioca – trenutak izdavanja upravnog akta;
-početak pravnog dejstva u odnosu na stranku – trenutak dostavljanja upravnog akta;
**Prestanak pravnog dejstva upravnog akta – trenutak kad prestaje obaveznost
upravnog akta:
• Ispunjenjem raskidnog uslova ili nastupanjem rakidnog roka;
• Smrt lica na koje se akt odnosi;
• Propast stvari na koju se akt odnosi;
• Odricanjem od ovlaštenja koja su aktom priznata;
• Neposredno na osnovu zakona, ex lege;
• Donošenje novog upravnog akta.
28.DEFINIŠI I NAVEDI DODATKE UPRAVNOG AKTA?
*Dodaci – dijelovi upravnog akta koji su povezani sa glavnom odlukom u smislu da je
na određeni način modifikuju.
Uslov – buduća neizvjesna okolnost od čijeg nastupanja zavisi pravno dejstvo nekog
akta.
1) Odložni uslov (suspenzivni) – odlaže nastupanje pravnog dejstva akta do
njegovog ispunjenja.
2) Raskidni (rezolutivni) – ispunjenjem prestaje dejstvo upravnog akta.
Rok – posebna vrsta uslova čije je nastupanje uvijek izvjesno.
1) Odložni (suspenzivni) – odlaže nastupanje pravnog dejstva upravnog akta do
njegovog isteka.
2) Raskidni (rezolutivni) rok – njegovim istekom prestaje dejstvo upravnog akta.
Nalog (modus) – nametanje obaveze nekom licu da nešto učini ili da se uzdrži od činjenja.
Pridržaj opoziva – poseban dodatak upravnom aktu na osnovu kojeg donosilac upravnog
akta zadržava sebi pravo da opozove upravni akt koji je donio. U našem pravu nije dopušten!

29.PRAVNOSNAŽNOST UPRAVNOG AKTA(KAKVA MOŽE BITI)?

1) FORMALNA PRAVOSNAŽNOST – vezuje stranku i označava procesnu
nemogućnost stranke da pravnim sredstvima pobija neki upravni akt.
2) MATERIJALNA PRAVOSNAŽNOST – vezuje donosioca upravnog akta i označava
nemogućnost organa da naknadno poništava, ukida ili mijenja već doneseni upravni
akt.
Momenat nastupanja formalne i materijalne pravosnažnosti?
U našem pravu – istovremeno!

30.MATERIJALNI AKTI UPRAVE?

*Materijalni akti uprave: podrazumjeva ukupnost raznovrsnih pojedinačnih akata i
radnji koje uprava donosi ili obavlja, a koji nemaju neposredno pravno dejstvo;
• ljudske radnje koje se poduzimaju u izvršenju upravnih akta;
• materijalni akti i radnje kojima uprava pruža građanima javne usluge.
**Dokumentovanje – radnje bilježenja određenih činjenica, okolnosti ili stanja i
radnje izdavanja akata kojima se to potvrđuje (potvrda).
a) vođenje evidencije – bilježenje pojava, svojstava ili činjenica
(vođenje djelovodnika, arhive, registra ili javne evidencije – matične knjige).
b) izdavanje uvjerenja – pružanje podataka o pojavama, svojstvima i
činjenicama o kojima se vodi evidencija (isprave, legitimacije, potvrde, izvodi iz
spiskova, izvodi iz zapisnika i sl.).
 Uvjerenje – posebna vrsta javne ispravekojom se potvrđuje postojanje ili nepostojanje
neke činjenice relevantne za neku upravnu situaciju (mjesto stanovanja u vezi sa
državljanstvom).
Imamo i saopštavanja i primanja izjava.

31.POJAM I OBLICI UPRAVNOG NADZORA?

*Poseban oblik upravne djelatnosti – UPRAVNI NADZOR
*Određenje – u formalnom i materijalnom smislu
-U formalnom smislu – prema vršiocima upravnog rada (vrši ga uprava)
-U materijalnom smislu – prema nadzornim ovlaštenjima (vrši se upravnim ovlaštenjima bez
obzira na subjekt koji ga vrši)
-Sadržaj upravnog nadzora – provjeravanje pravilnosti (zakonitosti ili cjelishodnosti) akata i
radnji kontrolisanih subjekata
Ostvaruje se upravnim aktima i upravnim radnjama
Može imati preventivni ili represivni karakter.
**Oblici upravnog nadzora:
 A) nadzor nad zakonitošću rada organa uprave i institucija s javnim
ovlaštenjima – pravni osnov ovlaštenja je zakon.
 B) nadzor nad zakonitošću akata – ministarstva kontrolišu zakonitost upravnih akata
preduzeća, ustanova i drugih subjekata.
 C) inspekcijski nadzor – kontrola primjene zakona od građana i pravnih lica, te
kontrola primjene zakona od samih organa uprave.

32.ŠTA JE INSPEKCIJSKI NADZOR I KOJI JE NJEGOV CILJ ?

 - posebna vrsta upravnog nadzora
 - vrše organi uprave u skladu sa zakonom (inspekcijske službe ili inspektorati)
 - obavljaju inspektori kao državni službenici s posebnim ovlaštenjima
 - Inspekcijskim nadzorom organi državne uprave ispituju sprovođenje zakona i drugih
propisa neposrednim uvidom u poslovanje i postupanje fizičkih i pravnih lica, i
zavisno od rezultata nadzora, izriču mjere na koje su ovlašteni.

33.KAKO SE POKREĆE I VODI INSPEKCIJSKI NADZOR?

- pokreće i vodi inspektor po službenoj dužnosti
- pravo podnošenja inicijative – svako fizičko i pravno lice
**Inspekcijski nadzor provodi se kao:
 - neposredni (neposrednim uvidom u opće i pojedinačne akte, uslove i način rada,
proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i obavljanjem
drugih radnji u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora u organu čiji rad podliježe
inspekcijskom nadzoru).
  - posredni (vrši se uvidom u dostavljene akte, podatke i drugu dokumentaciju organa
čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru, ako se na taj način može nesporno utvrditi
činjenično stanje).
 Vršenje posrednog inspekcijskog nadzora ne isključuje mogućnost naknadnog vršenja
neposrednog inspekcijskog nadzora.

34.KOJE MJERE INSPEKTOR MOŽE IZREĆI U OBAVLJANJU

INSPEKCIJSKOG NADZORA?
 Kada u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis
čije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i obavezu da naloži sljedeće mjere:
1) narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku;
2) narediti preduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje je pravno lice, organ
uprave i institucija s javnim ovlaštenjima obavezan da preduzme;
3) zabraniti preduzimanje radnji koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom ili drugim
propisom nad čijim provođenjem vrši nadzor;
4) izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten;
5) preduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je zakonom i drugim propisom
ovlašten.