ANNE MCCAFFREY

LET ZMAJEVA
Naslov originala: DRAGONFLIGHT
Copyright © 1968 by Anne McCaffrey
Copyright © 1989 za Jugoslaviju OPUS
 I DEO
WEYRANSKA POTRAGA
 Bubnjaru udri, frulašu puhni,
Harfislo zasviraj, vojnice kreni.
Oslobodile plamen, nek travom plazi
Dok Crvena Zvijezda zornjača prolazi

Lessu je probudila hladnoća. Hladnoća gora od studeni vječito ljepljivo-vlažnih kamenih zidova.
Hladnoća sa predosjećajem opasnosti, jačim od onog koji ju je prije punih deset Obrtaja natjerao da
se, cvileći od užasa, sakrije u smrdljivoj jazbini wher-čuvara.
Ukočena od koncentracije Lessa je ležala u slami u spremištu za sir prepunom mirisa, koje je
služilo kao zajednička spavaonica njoj i ostalim sluškinjama u kuhinji. Za razliku od svih prethodnih
upozorenja, osjećala se hitnost u zlokobnom predosjećaju. Dotakla je svijest wher-čuvara, koji je
klizio po svom krugu u dvorištu. Kružio je po krajnjoj granici svoga lanca. Bio je nemiran, ali
nesvjestan ičeg neobičnog u tami praskozorja.
Lessa se čvrsto sklupčala u gomilu kostiju, omotavši se rukama ne bi li odagnala napetost iz
ukrućenih ramena. Na silu opuštajući mišić po mišić, zglob po zglob, pokušala je osjetiti kakva bi to
istančana prijetnja mogla probuditi nju, a da ne uznemiri osjetljivog wher-čuvara.
Opasnost se sigurno nije nalazila unutar zidova Utvrda Ruatha. Niti se približavala popločanom
obodu izvan Utvrde, kroz čiju je drevnu žbuku neumoljivo izbijala trava, čije je zelenilo svjedočilo o
propadanju nekad potpuno kamenite Utvrde. Opasnost nije dolazila ni uz sada malo korištenu
popločanu cestu koja je dolazila iz doline, niti je vrebala iz kamenih uporišta zanatlija, smještenih u
podnožju litice na kojoj se nalazila Utvrda. Nije se mogla omirisati u vjetru koji je puhao sa hladnih
obala Tilleka. Ipak, snažno je odjekivala kroz njene osjete, titrajući sve živce u Lessinom vitkom
tijelu. Potpuno razbuđena, nastojala ju je identificirati prije nego što predosjećanja nestane.
Posegnula je u daljinu, prema prolazu, dalje nego ikad dotad.
Štogod da je prijetilo, nije se nalazilo u Ruathi... za sada. Niti je imalo poznatu aromu. Dakle,
nije u pitanju Fax.
Lessa se bojažljivo radovala jer se Fax nije lično pojavio u Utvrdi Ruath tri puna Obrtaja.
Apatičnost zanatlija, propadanje seljačkih uporišta, pa čak i zelenilom obrubljeno kamenje Utvrde
ljutilo je Faxa, samozvanog Gospodara Visokih Prostora, toliko da je zaboravljao razlog zbog kojeg
je pokorio nekad ponosnu i unosnu Utvrdu.
Silno želeći da identificira opasnost koja ju je tištala, tapkajući po slami tražila je sandale. Ustala
je i mehanički istresla slamu iz zamršene kose, koju je potom na brzinu savila u grubi čvor na vratu.
Pažljivo je pronašla put između zaspalih sluškinja, sklupčanih zajedno radi topline, i šmugnula uz
izlizane stepenice ka kuhinji. Kuhar i njegov pomoćnik ležali su na dugačkom stolu ispred velikog
ognjišta, leđima okrenuti toplini zapretene vatre, nesložno hrčući. Lessa je kliznula preko prostrane
kuhinje prema vratima koja su vodila u dvorište konjušnice. Otvorila je vrata tek toliko da može
provući svoje krhko tijelo. Kroz tanke potplate sandala, osjećala je ledenu hladnoću kamenih kocki
dvorišta, a zrak praskozorja prodirao je kroz njenu zakrpanu odjeću i tjerao je da podrhtava.
Wher-čuvar je dopuzio preko dvorišta da je pozdravi, moleći je, kao i uvjek, da ga oslobodi. Kad
je uhvatio korak s njom, počela ga je umirujuće milovati po naborima šiljatih ušiju. Nježno je
pogledala groznu glavu i obećala mu da će ga uskoro dobro istrljati. Šćućurio se na kraju lanca,
stenjući, a ona je produžila ka izbrazdanim stepenicama što su vodile na bedem iznad masivne kapije
Utvrde. Na vrhu tornja, Lessa se zabuljila ka istoku gdje su se kamene strane Prolaza isticale svojim
crnilom na pozadini sve jače svjetlosti dana.
Neodlučno se okrenula ulijevo, jer je osjećaj opasnosti izvirao iz tog pravca. Onda je pogledala
gore. Pogled joj je privukla Crvena Zvijezda koja je odnedavno dominirala nebom u zoru. Dok je
piljila, zvijezda je posljednji put zapulsirala rubinskom svjetlošću, a onda se njezina veličanstvenost
izgubila u sjaju izlazećeg sunca Perna. Nepovezani fragmenti priča i balada o pojavama Crvene
Zvijezde u svitanjima bljesnuli su joj umom, suviše brzo da bi mogla spoznati smisao. Štaviše,
instinkt joj je govorio da, iako bi mogla doći i sa sjeveroistoka, veća opasnost prijeti direktno sa
istoka. Naprežući oči, kao da će pogledom proniknuti u opasnost, napeto je buljila u pravcu istoka.
Upravo u momentu kad je predosjećaj oslabio, do nje je doprlo pitanje wher-čuvara, u obliku
visokog, tankog zvižduka.
Lessa uzdahnu. Zora joj nije pružila odgovor, već samo protuslovne zle slutnje. Mora čekati.
Primila je k znanju upozorenje. Navikla je čekati. Njena ostala oružja bila su izvrtanje istine,
izdržljivost i lukavština, prožeti neiscrpnim stpljenjem potpuno posvećenih osveti.
Zora je osvjetljavala zbrkani pejzaš i neobrađena polja u dolini. Svjetlost zore je padala na
zapuštene voćanjake, po kojima su rijetka stada stoke za mužu tražila zalutale vlati proljetne trave.
Trava je u Ruathi, pomisli Lessa, rasla tamo gdje ne bi trebalo, a venula tamo gdje bi trebalo da
raste. Lessa se sada jedva mogla sjetiti kako je Dolina Ruatha nekad izgledala, dražesno sretna i
obilno produktivna. Prije dolaska Faxa. Čudan, mrzovoljan osmijeh izvio joj je usne, nenavikle na
takve pokrete. Osvajanjem Ruathe, Fax nije ostvario nikakav profit... niti će dok je ona, Lessa, živa.
A nije ni najmanje sumnjao gdje je izvor ovih nevolja.
Ili možda jeste, pitala se Lessa dok joj je um još uvijek odjekivao od divljeg predosjećaja
opasnosti. Na zapadu je ležala Utvrda Faxovih predaka, jedina koja mu je zakonski pripadala.
Sjeveroistočno nije bilo ničega osim golih i kamenitih planina, te Weyra koji je štitio Pern.
Lessa se protegla, izvivši leda, udišući svježi, čisti jutarnji vjetar.
U dvorištu konjušnice, zakukurikao je pijetao. Lessa se munjevito okrenula. Sa budnim izrazom na
licu, ošinula je pogledom vanjski dio Utvrde, provjeravajući da li ju je netko vidio u ovako
nekarakterističnoj pozi. Odvezala je kosu, puštajući da joj bujna, prljava masa padne preko lica,
sakrivajući ga. Iz uspravnog stava klonula je u opušteno držanje koje je uvijek glumila. Brzo je
štrcala niz stepenice i prišla wher-čuvaru. On je žalostivo cvilio, žmirkajući velikim očima prema
sve jačem danjem svjetlu. ne obraćajući pažnju na smrdljivi zadah, obgrlila je ljuskastu glavu češući
mu uši i rubove očiju. wher-čuvar je neizmjerno uživao, podrhtavajući cijelim tijelom i šuškajući
podrezanim krilima. Samo on je znao tko je ona i samo njemu je bilo stalo do nje. A on je bio jedino
stvorenje na cijelom Pernu kojem je vjerovala od one zore kad je nasumice potražila utočište u
njegovoj tamnoj smrdljivoj jazbini, bježeći od žednih mačeva što su se tako obilato napili krvi
Rualhe.
Polako je ustala, upozoravajući ga da ne zaboravi biti zločest prema njoj kao i prema ostalima,
ukoliko se netko nade u blizini. Obećao joj je da će poslušati, ljuljajući se napred-nazad da bi
naglasio svoju nevoljkost.
Iznad vanjskog zida Utvrde provirišc prve zrake sunca i wher-čuvar sa krikom strugnu u svoje
mračno gnijezdo. Lessa se brzo ušuljala natrag u kuhinju i spremište za sir.
 Iz Weyra i iz Udubine
Dižu se brončani, smeđi, plavi i zeleni,
Zmajevi jahači od Perua,
Vidiš ih, a zatim nestaju krilima nošeni

Prvi se pojavio F'lar na vratu brončanog Mnementha, na nebu iznad glavne Utvrde koja je
pripadala Faxu, takozvanom Gospodaru Visokih Prostora. Iza njega, u pravilnoj klinastoj formaciji,
pojavljivali su se članovi njegove eskadrile. F'lar je automatski provjerio formaciju. Bila je pravilna
kao u momentu ulaska u međuprostor.
Dok je Mncmcnth skretao u luk, koji će ih dovesti na rub Utvrde, u skladu s prijateljskim
karakterom njihove posjete, F'lar je sa sve većim nezadovoljstvom pregledavao loše stanje odbrane.
Jame za kamen plamenac bile su prazne, a u stijeni urezani žljebovi, koji su se zrakaslo pružali iz
jama, bili su zelenkasti od mahovine.
Ima li na Pernu bar jednog Gospodara koji održava svoju Utvrdu kao golet u skladu sa drevnim
Zakonima? F'larove usne slisnuše se u još tanju liniju. Kada se završi ova Potraga i ostavi utisak, u
Weyru će se morati održati ozbiljno, kazneno Vijeće. A, u ime zlatne ljuske kraljičinog jajeta, on,
F'lar, namjerava da vodi glavnu riječ. Zamijenit će mrtvilo žustrinom. Očistit će zelenilo i opasnu
nečistoću sa uzvisina Perna, sve vlati trave sa kamene građevine. Neće dozvoliti postojanje zelenog
pojasa ni u kojem seljačkom utvrđenju. Adesetina, koja je bila tako bijedna i tako nevoljko
uručivana, poteći će u Zmajski-weyr u pristojnim količinama po cjenu prijetnje spaljivanjem.
Mnementh je odobravajuće brundao dok je raširenih krila s lakoćom slijetao na travom obraslo
kamenje Faxove Utvrde. Brončani zmaj skupio je velika krila, a F'lar začu sirenu u Velikoj Kuli
Utvrde. Kad je F'lar poželio da sjaše, Mnementh se spustio na koljena. Brončani jahač stade kraj
Mnementhove ogromne, klinaste glave, uljudno čekajući dolazak Gospodara Utvrde. U dokolici, F'lar
je promatrao dolinu, zamagljenu pod toplim zrakama proljetnog sunca. Nije obraćao pažnju na glave
koje su motrile na zmajeve jahače izvirujući sa otvora na bedemu i uskih prozora. F'lar se nije
okrenuo na zračni kovitlac što je označio dolazak ostatka eskadrile. Međutim, znao je da je F'nor,
smeđi jahač koji mu je slučajno bio polubrat, zauzeo uobičajeni položaj s njegove lijeve strane, za
dužinu zmaja iza njega. Krajičkom oka vidio je kako F'nor, vrteći petom čizme, uništava travu što je
izbijala između kamenja.
Iz velikog Dvorišta, iza otvorene kapije, začulo se naređenje izgovoreno prigušenim žestokim
šapatom. Skoro odmah zatim, na vidiku se pojavi grupa predvođena krupnim čovjekom srednje
visine.
Mnementh izvi vrat i tako nagnu glavu da mu je obraz ležao na podu. Njegove složene oči, koje su
se nalazile na nivou F'larove glave, prikovaše se za grupu, što je uznemirilo pridošlice. Zmajevi
nikad nisu razumjeli zašto kod običnog naroda izazivaju tako duboki strah. Samo u nekim trenucima
svog života, zmaj bi mogao napasti ljudsko biće, a to bi se moglo pripisati njegovom neznanju. F'lar
nije mogao zmaju objasniti političke razloge zbog kojih je potrebno izazivati slnrhopoštovanje kako
kod stanovnika Utvrda, tako i kod Gospodara i zanatlija. Mnementh je samo vidio da su strah i
zabrinutost na licima pridošlica, koji su njemu bili mučni, na čudan način usrećavali F'lara.
„Dobrodošao, brončani jahaču, u Utvrdu Faxa, Gospodara Visokih Prostora. On vam je na
usluzi“, i čovjek pozdravi sa dužnim poštovanjem.
Sitničari bi mogli upotrebu zamjenice u trećem licu shvatiti kao prikrivenu uvredu. F'lar je prešao
preko toga, jer je odgovaralo podacima koje je imao o Faxu. Njegovi izvori bili su u pravu i kad su
opisali Faxa kao pohlepnog čovjeka. To se očitovalo u nemirnim očima što su preletjele preko
svakog detalja F'larove odjeće, kao i u neznatnom mrštenju u trenutku kad je spazio fino izrezbarenu
dršku mača.
S druge strane, F'lar je uočio bogato prstenje što je blještalo na Faxovoj lijevoj ruci. Desna ruka
vrhovnog gospodara ostala je neznatno savijena, što je bila navika profesionalnih mačevalaca.
Tunika od skupog materijala bila je umrljana i ne baš nova. Noge u teškim čizmama od wherove kože
čvrsto su stajale na zemlji, a težinu je prebacio naprijed, na prste. F'lar je zaključio da je u pitanju
čovjek sa kojim treba oprezno postupati, jer se radilo o osvajaču pet susjednih Utvrda. Takva drska
pohlepa govorila je sama za sebe. Fax se oženio u šestu... a sedmu je pravno naslijedio, međutim,
pod neobičnim okolnostima. Bio je na glasu kao bludnik. U ovih sedam Utvrda, F'lar je očekivao
uspješnu Potragu. Neka R'gul vodi Potragu na jugu, među lijenim, iako simpatičnim ženama. Ovoga
puta, Weyru je potrebna snažna žena; Jora je bila ispod svake kritike sa Nemorth. Nesreća i
nesigurnost bili su uvjeti koji daju kvalitete kakve je F'lar želio u Weyranki.
„Jašemo u Potrazi“, otegnu F'lar tiho, „i zahtijevamo gostoprimstvo u tvojoj Utvrdi, Gospodaru
Fax“.
Na pomen Potrage, Faxove oči se jedva primjetno raširiše.
„Čuo sam da je Jora umrla“, odvrati Fax, iznenada napuštajući govor u trećem licu, kao da je
F'lar, ne pridajući važnost tome, prošao nekakav test. „Dakle, Nemorth je izlegla kraljicu, hmmm?“
nastavio je, strijeljajući očima poredak eskadrile, opažajući disciplinirano držanje jahača i zdravu
boju zmajeva.
F'lar se nije udostojio da odgovori na očigledno.
„I, moj Gospodaru -“ zastade Fax, u očekivanju blago nagnuvši glavu prema zmajevom jahaču.
Za trenutak, F'lar se pitao da li ga ovakvim lukavim uvredama čovjek namjerno izaziva. Imena
brončanih jahača trebala bi širom Perna biti isto tako poznata kao ime zmajske kraljice i njene
Weyranke. F'lar je zadržao smiren izraz, ne skidajući pogled s Faxa.
F'nor je istupio bez žurbe, uz pravu dozu arogancije, zaustavljajući se nešto iza Mnementhove
glave, jednom rukom nehajno dodirujući zglob vilice ogromne zvijeri.
„Mnementhov brončani jahač, Gospodar F'lar, trebat će zasebne odaje. Ja, F'nor, smeđi jahač,
više volim da me smijestite skupa sa ostalima iz eskadrile. Ima nas dvanaest.“
F'laru se sviđao ovaj F'norov trik. Naglasio je brojčano stanje eskadrile kao da Fax ne zna
brojati. F’nor je uobličio rečenicu tako spretno da je Faxu bilo nemoguće uzvratiti uvredu.
„Gospodaru F'lar“, reče Fax kroz stisnute zube i ukočeni osmijeh, „Visoki Prostori počastvovani
su vašom Potragom.“
„Visokim Prostorima služit će na čast“, odgovori smireno F'lar, „ukoliko netko od vaših postane
stanovnik Weyra.“
„Uvijek ćc nam bili čast“, uljudno odgovori Fax. „U stara vremena, mnoge značajne Wcyrankc
potjecale su iz mojih Utvrda.“
„Vaših Utvrda?“ upitao je F'lar, naglasivši množinu uz pristojan osmijeh. „Ah, da, vi ste novi
vrhovni gospodar Rualhc, zar nc? Iz tc Utvrde bilo ih je mnogo.“
Čudan, napeti izraz preletio je Faxovim licem, ali ga je brzo zamijenio namješteno prijateljski
osmijeh. Koraknuo je u stranu i dao znak F'laru da ude u Utvrdu.
Faxov oficir zalaja brza naređenja i ljudi formiraše dvije linije, dok su iskre vrcale pod njihovim
okovanim čizmama.
Na neizgovorene zapovijedi, svi Zmajevi digoše se uz kovitlanje zraka i prašine. F'lar poče
nonšalatno koračati kraj počasnih redova. Ljudi su usplahireno kolutali očima dok su zmajevi klizili
iznad njih prema unutrašnjim dvorištima. Kad je Mnementh krenuo da zauzme svoj položaj na
osmatračnici na vrhu Kule, netko je prestrašeno vrisnuo, dok je njegovo veliko tijelo ogromnih krila
manevriralo kroz fosforcsccnlni zrak da bi sleljclo na nedovoljnom prostoru.
Na izgled nesvjestan napetosti, straha i strahopoštovanja koje su izazivali zmajevi, F'lar se
potajno zabavljao prilično zadovoljan postignutim efektom. Gospodari Utvrda trebali su se podsjetili
da još uvjek imaju posla sa zmajevima, a ne samo sa jahačima koji su smrtni i ranjivi. U mlada srca
treba ponovo usaditi drevni respekt za zmajeve ljude kao i za zmajsku vrstu.
„Utvrda je upravo ustala od stola, Gospodaru F'lar, ako bi...“ predložio je Fax. Na F'larovo
odbijanje uz smiješak, glas mu je zamro.
„Prenesite moje poštovanje vašoj gospodi, Gospodaru Fax“, nadovezao je F'lar, sa prikrivenim
zadovoljstvom primjećujući napinjanje Faxovih viličnih mišića, zbog ovog ceremonijalnog zahtjeva.
F'lar se odlično zabavljao. U vrijeme posljednje Potrage, koja je na nesreću otkrila nesposobnu
Joru, još se nije bio rodio. Ali proučavao je izvještaje o prethodnim Potragama u Starim Zapisima, u
kojima su navođena lukavstva da se osujete oni Gospodari koji više vole izolirati svoje gospode od
zmajevih jahača. Kad bi Fax odbio pružiti F'laru priliku da iskaže svoje poštovanje njegovoj
gospodi, to bi bilo jednako velikoj uvredi koja se mogla oprati jedino u borbi do smrti.
„Želite li prije vidjeti svoje odaje?“ uzvratio je Fax.
F'lar očisti izmišljenu mrvicu sa rukava od mekane wher-kože i odmahnu glavom.
„Dužnost prije svega“, reče i skrušeno sleže ramenima.
„Naravno“, samo što nije prasnuo Fax. Živahno je krenuo naprijed, udarcima peta dajući oduška
bijesu koji nije mogao drugačije izraziti.
Kroz ulaz sa dvostrukim vratima, sporijim koracima za njim krenuše F'lar i F'nor. Vrata okovana
velikim metalnim pločama vodila su u Veliku Dvoranu, izdubljenu u stijeni. Nervozna posluga je
čistila veliki stol u obliku slova U, a kada zmajevi jahači uđoše, zveckanje poispadalog pribora za
jelo se pojača. Fax je već bio dospio na drugi kraj Dvorane i nestrpljivo je stajao u vratima od
masivnog kamena, jedinom ulazu u unutrašnju Utvrdu, ukopanu duboko u kamenu kao i sve takve
Utvrde, utočište za sve u vrijeme opasnosti.
„Izgleda da ne jedu loše“, nehajno nabaci F'nor F'laru, procjenjujući ostatke na stolu.
„Čini se bolje nego Wcyr“, suho odvrati F'lar, pokrivajući usta rukom jer je primjetio dvije
sluškinje koje su teturale pod teretom pladnja na kojem se nalazilo napola pojedeno truplo.
„Mlado i mekano“, reče F'nor sa gorkim prizvukom, „koliko se može pogledom ocijeniti. Dok se
nama isporučuju žilave, jalove zvijeri.“
„Prirodno.“
„Lijepo uređena Dvorana“, prijateljski reče F'lar kad su stigli do Faxa. Videvši Faxovo
nestrpljenje da nastave, F'lar se namjerno okrenuo ka dvorani okićenoj zastavama. Pokazao je F'noru
duboko usađene, uske prozore, čiji su teški brončani kapci bili otvoreni prema jasnom nebu podneva.
„I oni su okrenuti ka istoku, kao što treba. Čuo sam da je nova Dvorana u Utvrdi Telgar okrenuta jugu.
Recite mi, Gospodaru Fax, da li se vi pridržavate starih običaja i postavljate stražu u zoru?“
Fax se namrštio, pokušavajući dokučiti F'larove misli.
„Na Kuli je uvijek stražar.“
„Je li to istočna straža?“
Fax pogleda prema prozorima i natrag, prelazeći preko F'larovog lica na F'norovo, a onda
ponovo na prozore.
„Uvijek postoji straža“, oštro je odgovorio, „na svim prilazima.“
„Ah, samo na prilazima.“ F'lar se okrenuo F'noru i klimnuo s razumijevanjem.
„Gdje bi još trebalo?“ zabrinuto odvrati Fax, pogledavajući čas jednog, čas drugog zmajevog
jahača.
„To ću morati upitati vašeg harfistu. Vi imate obučenog harfistu u svojoj Utvrdi?“
„Naravno. Imam nekoliko obučenih harfista“. Fax trzajem ispravi leda.
F'lar se pravio da ne razumije.
„Gospodar Fax je vrhovni gospodar šest drugih Utvrda“, podsjeti F'nor svoga vođu eskadrile.
„Naravno“, potvrdi F'lar, potpuno istim tonom koji je Fax maločas upotrijebio.
Fax nije mogao a da ne primijeti oponašanje, ali pošto od nevinog potvrđivanja nije mogao
stvoriti namjernu uvredu, krenuo je osvijetljenim hodnicima. Zmajevi jahači su ga slijedili.
„Lijepo je vidjeti da jedan stanovnik Utvrde održava takvo mnoštvo drevnih običaja“, reče sa
odobravanjem F'lar naizgled F'noru, s namjerom da ga Fax čuje, dok su ulazili u unutrašnju Utvrdu.
„Mnogi su napustili sigurnost čvrste stijene i povećali vanjske Utvrde do opasnih razmjera. Ja lično
ne bih smio riskirati.“
„Njihov rizik, Gospodaru F'lar. Tudi profit“, frknu podrugljivo Fax, usporavajući na normalan
korak. „Profit? Kako to?“
„U svaku vanjsku Utvrdu može se lako ući, brončani jahaču, sa obučenim snagama, iskusnim
komandovanjem i dobro razrađenom strategijom.“
F'lar je zaključio da čovjek nije hvalisavac. Niti je, u ovo mirno doba, propuštao postaviti stražu
na kulu. Međutim, držao se svoje Utvrde, ne zbog poštivanja drevnih Zakona, već zbog opreza. Držao
je harfiste, ali više razmetanja radi nego zato što je to zahtijevala tradicija. Ali dozvolio je propast
jama i travu. Zmajevim jahačima pružio je s jedne strane jedva zadovoljavajuću uljudnost, a s druge
strane ih je prikriveno vrijeđao. Trebalo ga se čuvati.
Ženske odaje u Faxovoj Utvrdi bile su preseljene iz najdubljih hodnika, mjesta koje im je
pripadalo po tradiciji, u hodnike kraj lica stijene. Kroz prozore duboko usađene u vanjskom zidu,
zaštićene dvostrukim kapcima, prodiralo je sunčevo svjetlo. F'lar je uočio da su brončane šarke
dobro podmazane. Prozorske daske bile su dugačke poput koplja, kao što je propisano; Fax nije
popustio skorašnjem običaju stanjivanja zaštitnih zidova.
Odaja je bila bogato ukrašena pristalim, blagim slikama žena, zauzetih raznovrsnim ženskim
poslovima. Iz glavne odaje, na obje strane, vodila su vrata u manje niše za spavanje, iz kojih su se, na
Faxov poziv, oklijevajući pojavile njegove žene. Fax je strogo mahnuo rukom ženi u plavom, čiju
kosu su već prošarale sjedine, lice izborala razočaranja i gorčina, a tijelo izobličila trudnoća.
Oprezno je prišla i stala nekoliko stopa od svog gospodara. Iz njenog držanja F'lar je zaključio da mu
ne prilazi više nego je neophodno potrebno.
„Gospodarica od Croma, majka mojih nasljednika“, reče bez srdačnosti i ponosa Fax.
„Moja Gospodarice -“ F'lar je zastao, očekujući da mu kažu njeno ime.
Oprezno je pogledala svog gospodara.
„Gemma“, odsječe on nepristojno kratko.
F'lar se duboko pokloni. „Gospodarice Gemma, Weyr je u Potrazi i zahtijeva gostoprimstvo
Utvrde.“
„Gospodaru F'lar“, odgovori Gospodarica Gemma tihim glasom, „dobro nam došli.“
F'laru nije promaklo neznatno oklijevanje kod izgovora titule, niti činjenica da je Gemma znala
njegovo ime. Osmjehnuo se toplije nego što je uljudnost nalagala, zahvalno i sa saosjećanjem. Sudeći
po broju žena u ovim odajama, Fax je bio dobar u postelji. Vjerojatno bi poneku od njih Gospodarica
Gemma ispratila bez mnogo žaljenja.
Fax ih je, mrmljajući imena, predstavljao, a onda shvatio da mu ova strategija neće upaliti. F'lar
bi pristojno zamolio da mu se ponovi ime gospode. Naslonjen na dovratak, F'nor je sa sve širim
osmijehom pamtio koje gospode bi Fax najviše volio prikriti. Kasnije će F'lar usporediti utiske s
njegovima, iako letimičnim pregledom nije vidio nikoga vrijednog Potrage. Fax je davao prednost
niskim i punačkim ženama. Medu njima nije bilo nijedne odvažnijc osobe. Ukoliko je neka od njih
nekad i imala duha, davno je iz nje istjeran batinama. Nesumnjivo je Fax bio pastuh a ne ljubavnik.
Sudeći prema količinama užcglog ulja u kosi, neke iz skupine cijelu zimu nisu mnogo koristile vodu.
Najsamosvesnija od svih, ukoliko su uopće sve prisustvovale, bila je Gospodarica Gemma, ali bila
je preslara.
Nakon izmjenjene ljubaznosti, Fax izvede nedobrodošle goste. F'nora je njegov vođa eskadrile
otpustio i poslao da se pridruži ostalim jahačima zmajeva. Fax odlučno krenu ka odajama koje je
dodijelio brončanom jahaču.
Prostorija se nalazila na nivou nižem od ženskog dijela i u svakom pogledu odgovarala je
visokom položaju gosta. Višebojne draperije bile su pretrpane prizorima krvavih bitaka,
pojedinačnih dvoboja, živo obojenih zmajeva u letu, lomača od plamenca na vrhovima uzvišenja, i
sveg ostalog što je nudila krvavim mrljama obojena povjesl Perna.
„Ugodna soba“, priznao je F'lar, skidajući rukavice i bluzu od wher-kože. Nemarno ih je bacio na
stol. „Pobrinut ću se za svoje ljude i zvijeri. Svi zmajevi su nedavno nahranjeni“, dodao je,
naglašavajući time Faxovu grešku jer ih nije pitao. „Zahtijevam slobodu da lutam kroz zanatsku
utvrdu.“
Fax je kiselo dozvolio ovu tradicionalnu privilegiju jahača zmajeva.
„Neću vas više zadržavati od vaših svakodnevnih poslova, Gospodaru Fax. Sigurno vam nije lako
upravljati u sedam Utvrda.“ F'lar se lagano naklonio vrhovnom gospodaru, te mu okrenuo leda kao
znak da ga otpušta. Zamišljao je bijesan izraz na Faxovom licu dok je slušao odlazeće korake.
Sačekao je dovoljno da bi bio siguran da Fax više nije u hodniku, a onda se žustrim korakom vratio u
Veliku Dvoranu.
Užurbana služinčad, što je postavljala dodatne sklopive stolove, zastajala je da bi ispod oka
pogledala zmajevog jahača. Prijazno im je klimao, nastojeći u ovim ženama pronaći kvalitete koji
čine Wcyranku. Iznurene radom, pothranjene, pune ožiljaka od biča i bolesti, bile su upravo to što su
bile - sluškinje, prikladne samo za grube težačke poslove.
F'nor i ostali smjestili su se u na brzinu ispražnjenoj baraci. Na kamenim vršcima iznad Utvrde,
udobno su se ugnjezdili zmajevi. Tako su se rasporedili da mogu nadgledali sve dijelove široke
doline. Prije odlaska iz Weyra, svi su bili nahranjeni, a svaki jahač održavao je svog zmaja u
pripravnosli. U Potrazi ništa nije smjelo biti prepušteno slučaju.
Pri F'larovom ulasku, svi zmajevi jahači ustadoše kao jedan.
„Bez trikova i bez gužve, ali pažljivo sve pregledajte“, rekao je lakonski. „Vratite se u zalazak
sunca sa imenima mogućih kandidatkinja. Uhvatio je F'norovo cerekanje i sjetio se kako je Fax
nerazgovijetno izgovarao imena. „Poželjan je opis, kao i zanatska pripadnost.“
Ljudi klimnušc glavama, a u očima im je sjalo razumijevanje. Imponirala je njihova uvjerenost u
uspješnu Potragu, iako je F'lar, nakon što je vidio Faxove žene, počeo sve više sumnjati. Logično bi
bilo da se krema Visokih Prostora nalazi u Faxovoj glavnoj Utvrdi, ali nije bilo tako. Ipak, ima još
mnogo velikih zanatskih utvrda, a da se ne spominje šest ostalih Visokih Utvrda koje treba posjetiti.
Unatoč tome...
Kao po dogovoru, F'lar i F'nor izadoše iz barake. Ostali će ih nenametljivo slijediti u parovima
ili pojedinačno i izvidjeti zanatsku utvrdu te bliže seljačke utvrde. Bilo je očito da jedva čekaju da
krenu, a isto tako i F'lar. Nekada su zmajevi jahači bili česti i cijenjeni gosti u svim velikim
Utvrdama cijelog Pcrna, od južnog Nerata do Visokog Tilleka. Ovaj lijepi običaj je također nestao,
zajedno sa mnogim drugima, što je svjedočilo o sadašnjem pomanjkanju ugleda Weyra. F'lar se
zakleo da će ovo ispraviti.
S naporom je u sjećanju pratio spore, jedva primjetne promjene. Zapisi, koje je vodila svaka
Weyranka, dokazivali su postepeno no, ipak, vidno propadanje, tokom posljednjih dvije stotine
Obrtaja. Poznavanje činjenice nije mijenjalo ništa na stvari. A F'lar je bio jedan od rijetkih u samom
Weyru koji je pridavao značaja Zapisima i baladama. Ako je vjerovati predanjima, situacija bi se
uskoro mogla potpuno okrenuti.
F'lar je osjećao da za svaki pojedini od Zakona Weyera, od Prvog Utiska do Plamenca, od
uzvisina bez trave do žlijebova na njihovim vrhovima, postoji razlog, objašnjenje, namjena. Za
nevažne stvari, poput kontrole apetita zmajeva, do značajnih kao što je ograničenje broja stanovnika
Weyra. Pored svega, F'lar nije znao zašto je napušteno ostalih pet Weyrova. Pitao se ima li po
napuštenim Weyrovima prašnjavih, raspadajućih Zapisa. Kad slijedeći put njegova eskadrila bude u
patroli, morati će udesiti da to provjere. U Benden Weyru zasigurno nije bilo objašnjenja.
„Radi se, ali bez entuzijazma“, govorio je F'nor, privukavši F'larovu pažnju na zanatsku utvrdu
koju su obilazili.
Na područje zanatske utvrde silazili su nažlijebljenom kosinom, širokim putem oivičenim
kolibama sve do golemih, kamenih, zanatskih dvorana. F'lar je bez riječi uočio mahovinom obrasle
oluke na krovovima i zidove pune puzavica. Čovjeku njegova položaja bilo je bolno gledati sramotno
zanemarivanje jednostavnih mjera predostrožnosti. U blizini ljudskih staništa zabranjeno je rastinje.
„Vijesti se brzo šire“, smijuljio se F'lar, klimajući glavom užurbanom zanatliji u pekarskoj odjeći
koji im je mrmljajući nazvao dobar dan. „Nema nijedne ženske osobe na vidiku.“
Točno je primijetio. U ovo doba žene bi morale biti napolju, donositi namirnice iz skladišta, prati
na rijeci, koristeći ovako lijep, topao dan, ili odlaziti u seljačke utvrde da bi pomogle oko sijanja.
Nijedne osobe u haljini na vidiku.
„Nekad smo bili omiljeni partneri“, otrovno primjeti F'nor.
„Prvo ćemo posjetiti Dvoranu Tekstilaca. Ako me sjećanje služi...“
„Kao što te uvijek služi...“ upadne suho F'nor. Nije koristio njihovo krvno srodstvo, ali se u
društvu brončanog jahača osjećao opuštenije od ostalih jahača zmajeva, uključujući i ostale
brončane. U njihovom društvu neobavezne jednakosti, F'lar se rezervirano ponašao. U njegovoj
eskadrili vladala je stroga disciplina, a ipak su se mnogi trudili da dodu pod njegovu komandu.
Njegova eskadrila uvijek je briljirala na igrama. Nitko od njegovih nikad nije zabrljao u
međuprostoru da zauvijek nestane, i nijedna zvijer iz njegove eskadrile nije se razboljela i ostavila
za sobom čovjeka bez zmaja, izgnanog iz Weyra, čoveka čiji će jedan dio zauvijek ostati umrtvljen.
„L'tol je došao ovamo i naselio se u Visokim Prostorima“, nastavio je F'lar.
„L'tol?“
„Da, zeleni jahač iz S'lelove eskadrile. Sjećaš se?“
Loše proračunati zaokret za vrijeme Proljetnih Igara doveo je L'tola i njegovu zvijer u područje
najjače fosfinske emisije S'lelovog brončanog Tuentha. U pokušaju da izbjegne plamen, zmaj je
zbacio L'tola sa svog vrata. Drug iz eskadrile obrušio se i uhvatio jahača, ali je zeleni zmaj,
oprljenog lijevog krila i opečenog tijela, uginuo od šoka i loslinskog trovanja.
„Ltol će nam pomoći u Potrazi“, složio se F'nor kad su ilva jahača zmajeva dospjela do brončanih
vrata Dvorane Tekstilaca. Zastali su na pragu da bi im se oči navikle na slabiju svjetlost. Udubine
zidova osvjetljavale su žar-svjetiljke, što su iznad većih tkalačkih stanova, gdje su majstori i kali fine
tapiserije i tkanine, visile u grozdovima. Vladala je atmosfera tihe svrsishodne zaposlenosti.
Međutim, prije nego što su im se oči prilagodile unutrašnjoj rasvjeti, do njih je dospjela prilika
koja ih je uljudno i odlučno zamolila da je prate.
Krenuli su desno od ulaza i ušli u maleni ured, odvojen od glavne dvorane zastorom. Vodič se
okrenuo ka njima, tako da su mu mogli vidjeli lice u svjetlu zidnih žar-svjetiljki. Zračio je nečim što
ga je nepogrešivo označavalo kao zmajevog jahača. Međutim, lice mu je bilo izbrazdano dubokim
borama, a jedna cijela strana unakažena starim ožiljcima od opekotina. Na licu su mu se isticale oči
prožete velikom ncutaživom čežnjom. Stalno je žmirkao.
„Sada sam Lytol“, reče grubim glasom.
F'lar klimnuvši dade do znanja da je razumio.
„Ti si vjerojatno F'lar“, reče Lytol, „a ti F'nor. Obojica ličite na svog oca.“
F'lar ponovo klimnu.
Lytol grčevito proguta knedlu dok su mu mišići lica igrali od uzbuđenja. Prisustvo zmajevih
jahača oživjelo je svijest da je u izgnanstvu. Na silu se osmjehnuo.
„Zmajevi na nebu. Vijest se proširila brže nego Niti.“
„Nemorth je snijela žensko jaje.“
„A Jora je mrtva?“ zabrinuto upita Lytol, a sa lica mu na trenutak nestadoše nervozni tikovi. „Da
li ju je Hath sustigao?“
F'lar klimnu.
Lytol napravi grimasu ispunjenu gorčinom. „Opet R'gul, ha?“ Zabuljio se negdje daleko, prestao
treptati, ali su mišići duž vilice nastavili titrati. „Vi ste preuzeli Visoke Prostore? U potpunosti?“
upita Lytol, ponovo se okrenuvši ka zmajevim jahačima. Neznatno je naglasio „potpunosti.“
F'lar ponovo potvrdno klimnu.
„Vidjeli ste žene.“ U riječima se odražavalo Lytolovo gnušanje. To je bila tvrdnja, a ne pitanje,
pa je žurno nastavio. „Pa, u cijelim Visokim Prostorima nema boljih.“ U tome se osjećao krajnji
prezir. Polako je sjeo za masivni stol što je dopola zauzimao ugao male sobe. Rukama je tako jako
stiskao široki pojas koji mu je držao široku tuniku uz tijelo, da je debela koža bila presavijena.
„Mora da ste očekivali skoro potpuno obrnutu situaciju, zar ne?“ nastavio jc. Govorio je previše i
prebrzo. Da se radilo o nekom nižeg položaja, ovakvo ponašanje moglo bi se smatrati uvredljivo
nepristojnim. Na brbljavost ga je nagonila užasna usamljenost čovjeka prognanog iz Weyra. Brzo je
postavljao površna pitanja i sam na njih odgovarao, radije nego da dublje zadre u stvari na koje je
bio previše osjetljiv - kao što je bila ncutaživa potreba za druženjem sa ljudima njegovog soja. No,
ipak, je jahačima zmajeva pružao upravo one informacije koje su trebali. „Ali Fax voli da su mu
ženeugodno popunjene i poslušne“, nastavio je brbljati Lytol. „Čak je i Gospodarica Genima naučila.
Drugačije bi to bilo da mu nije potrebna podrška njene porodice. Ah, sigurno bi bilo drugačije.
Ovako, trudi se da ona stalno bude trudna, nadajući se da ćc je neki od poroda ubiti. I uspjet ćc mu.
Zasigurno.“
Lytolov smijeh neugodno zaškripa.
„Kada je Fax došao na vlast, svaki pametan čovjek poslao je svoje kćerke negdje van Visokih
Prostora ili im je unakazio lice.“ Zastao je obuzet mračnim i gorkim sjećanjima, a iz suženih očiju
izbijala je mržnja. „Bio sam budala i smatrao da mi moj položaj pruža imunitet.“
Lytol se sabrao, ispravio ramena i okrenuo se direktno ka dvojici jahača zmajeva. Na licu mu je
sjala osveta, a glas mu je bio tih i napet.
„Ubijte tog tiranina, jahači zmajeva, u ime sigurnosti Pcrna. U ime sigurnosti Weyra. U ime
sigurnosti kraljice. On samo čeka svoj trenutak. Siri nezadovoljstvo medu drugim Gospodarima. On
-“ sada je Lytolov smijeh imao histeričan prizvuk. „On sebe smatra ravnim jahačima zmajeva.“
„Dakle, u ovoj Utvrdi nema kandidatkinja?“ reče F'lar sa dovoljno oštrine u glasu da razbije
čovjekovu zaokupljenost ovom neobičnom teorijom.
Lytol se zagleda u brončanog jahača. „Zar to već nisam rekao? Najbolje žene su umrle pod
Faxovom upravom ili su poslale odavde. Ono što je ostalo je bezvrijedno, bezvrijedno. Slaboumne,
neobrazovane, lakomislene, bez duha. To ste imali sa Jorom. Ono je -“ Progutao je neizgovorene
riječi.
Zatresao je glavom i protrljao lice, ne bi li odagnao očaj koji ga je tištao.
„A druge Utvrde?“
Lytol je smrknuto odmahivao glavom. „Isto. Ili su mrtve ili su pobjegle.“
„Stoje sa Utvrdom Ruatha?“
Lytol prestade mahati glavom i oštro pogleda F'lara, izvivši usne u lukavi osmijeh. Onda se
neobuzdano nasmijao.
„Nadaš se da ćeš u ovakvim vremenima pronaći jednu Torenu ili Moretu skrivenu u Utvrdi
Ruatha? Pa, brončani jahaču, svi iz Loze Ruatha su mrtvi. Toga dana Faxov mač bio je žedan krvi.
Znao je da su priče harfista istinite, da Gospodari Ruathe na pravi način ugošćuju jahače zmajeva i da
su Ruathanci poseban soj ljudi. „Znaš, tamo je bilo -“ Lytolov glas spusti se u povjerljivi šapat -
„izgnanih stanovnika Weyra poput mene, koji su se pomiješali u taj Ogranak Loze.“
F'lar ozbiljno klimnu, ne želeći pobiti ovakvo napuhavanje, koje je čovjeku vraćalo
samopoštovanje.
„Ne, u Dolini Ruathe ostalo je malo toga, jako malo.“ Lytol se tiho smijuljio. „Iz te Utvrde Fax ne
dobija ništa osim nevolja.“ Ovo razmišljanje vratilo je Lytola nečemu nalik na normalno ponašanje, a
izraz lica odražavao je bolje raspoloženje. „Sada smo mi iz ove Utvrde najbolji tekstilci cijelog
Perna. A naše kovačnice proizvode bolje okaljeno oružje.“ U očima mu je zaiskrio ponos zbog
uspjeha njegove nove zajednice. „Regruti iz Ruathe skloni su čudnim, smrtonosnim bolestima i
nezgodama. A žene koje je Fax nekad uzimao...“ Odvratno se nasmijao. „Šuška se da je poslije
mjesecima bio impotentan.“
F'larov živahni um došao je do neobičnog zaključka. „Nije ostao nitko od Loze?“
„Nitko!“
„Ima li u okolnim utvrdama obitelji sa rodbinom u Weyru?“
Lytol se namrštio i iznenađeno pogledao F'lara. Zamišljeno je protrljao unakaženi dio lica.
„Bilo je“, priznao je polako. „Bilo je. Ali sumnjam da je itko preživio.“ Još trenutak je
razmišljao, a onda odlučno zatresao glavom. „Osvajaču je pružen žestok otpor, pa nije bilo milosti. U
Utvrdi je Fax skidao glave čak gospođama i bebama. A pogubio je ili zatočio svakoga za koga se
znalo da se borio na strani Ruathe.“
F'lar sleže ramenima. Ideja je ionako bila malo vjerojatna. Tako grubom odmazdom Fax je
vjerojatno eliminirao kako nosioce svakog otpora tako i najbolje zanatlije. To objašnjava loš kvalitet
proizvoda iz Ruathe i pojavu tekstilaca Visokih Prostora kao najboljih u svom zanatu.
„Volio bih da imam bolje vijesti, jahači zmajeva“, promrlja Lytol.
„Nije važno“, ohrabrio ga je F'lar i podigao ruku da ukloni s puta zastor na vratima.
Lytol mu žurno priđe i poče sa žarom govoriti.
„Uzmite u obzir ono što sam vam rekao o Faxovim ambicijama. Natjerajte R'gula, odnosno onoga
koji će biti slijedeći Weyrvoda, da drži na oku Visoke Prostore.“
„Da li je Faxu poznat tvoj stav?“
Lytolovim licem preleti neutažena žudnja. Nervozno je progutao i odgovorio bezbojnim glasom.
„Kad je u pitanju Gospodar Visokih Prostora, to ne znači mnogo, ali moja bratovština me štiti. U
okrilju zanata, prilično sam siguran. Gospodar ovisi o našem kontinuitetu.“ Podrugljivo je frknuo. „Ja
sam najbolji tkač ratnih scena. Naravno“, dodao je i posprdno izvio jednu obrvu „zmajeve više ne
tkamo kao drugove heroja. Naravno, uočili ste nadiranje rastinja?“
F'lar je izrazom lica iskazao gnušanje. „To nije jedina stvar koju smo uočili. Ali Fax se drži
ostalih tradicija...“
Lytol je odbacio ovu tvrdnju pokretom ruke. „On radi te stvari zato jer imaju u osnovi vojno
opravdanje. Nakon što je zauzeo Ruathu, susjedi su se naoružali, jer to mu je uspjelo pomoću izdaje,
kad vam kažem. I dozvolite mi da vas upozorim“ - Lytol prstom upre u pravcu Utvrde - „da se on
otvoreno ruga pričama o Nitima. Zadirkuje harfiste oko glupavih besmislica u starim baladama, a i
zabranio im je da drže na repertoaru išta o zmajevima. Nova generacija odrasli ćc potpuno neupućena
u dužnosti, tradiciju i mjere predostrožnosti.“
Nakon svega, F'lara nije iznenadilo da čuje i ovakve stvari, iako su ga ove činjenice uznemirile
više od svega ostalog. Bilo je i drugih koji su poricali historijsku vjerodostojnost usmenoj predaji,
nazivajući je običnim trabunjanjem harfista. Ipak, Crvena Zvijezda na nebu je treperila, i približavao
se trenutak kada će takvi histerično obnavljati stare zavjete o podaničkoj vjernosti iz straha za goli
život.
„Da li si u posljednje vrijeme rano ujutro izlazio napolje?“ upita F'lar, zlobno se cereći.
„Jesam“, istisnu Lytol tihim, prigušenim šapatom. „Jesam...“ Iz prsiju mu se ote jauk, te brzo
okrenu leda zmajevim jahačima, pognuvši glavu medu povijena ramena. „Odlazite“, reče, škripeći
zubima. Pošto su oklijevali, zamolio je: „Odlazite!“
F'lar žurno napusti sobu, a F'nor mu je bio za petama. Brončani jahač dugim koracima prede
preko polumračne Dvorane i izjuri na zaslijcpljujuću sunčevu svjetlost. Uspio se zaustaviti tek na
sredini trga. Stao je tako naglo da je F'nor skoro naletio na njega.
„U ostalim Dvoranama provesti ćemo točno ovoliko vremena“, reče napetim glasom,
izbjegavajući F'norov pogled. Grlo mu se slislo. Iznenada je imao poteškoća da išta kaže. Nekoliko
puta je s naporom progutao pljuvačku.
„Ostati bez zmaja...“ sa žaljenjem promrlja F'nor. Susret sa Lytolom uzburkao je dubinu njegove
duše, na što nije bio naviknut. To što je F'lar izgledao podjednako potresen, u dobroj mjeri je
uzdrmalo F'norovo privatno mišljenje da je njegov polubrat nesposoban da pokaže osjećaje.
„Osim Prvog Utiska, nema drugog načina. Ti to dobro znaš“, uspio je procijediti F'lar. Krenuo je
u pravcu Dvorane na kojoj se nalazio znak kožara.
 One za koje zmajevi mare treba poštivati,
Mislima, riječima i djelom podržali
Zmajevi mogu donijeti spasenje
Zemljama kojim prijeti uništenje.

Zmajevi jahači, njegujte umjerenost;

Weyru će samo škodili pohlepnost;
Drevne Zakone treba poštivati,
Na taj način će Weyrprosperirali

F'lar se zabavljao... a i ne baš. Ovo je bio četvrti dan njegovog boravka kod Faxa, a samo je
F'larova čvrsta ruka nad eskadrilom spriječavala provale nasilja.
Dok je Mnementh lijeno klizio ka Grudnom Prolazu u Ruathu, razmišljao je o igri slučaja kojom
je on, F'lar, odabrao Visoke Prostore. Faxova taktika upalila bi kod R'gula koji je jako držao do
časti, ili kod D'nola ili S'lana što su bili suviše mladi da bi imali puno stpljcnja i razboritosti. S'lcl bi
se zbunjeno povukao, što bi za Weyr bilo pogubno skoro isto kao i sukob.
Odavno je trebao povezati činjenice. Opadanje utjecaja i moći Weyra nisu uzrokovali samo
Gospodari Utvrda i njihov narod. Uzroka je bilo i u samom Weyru. Tome su doprinosile slabe
kraljice i nesposobne Weyranke. Doprinosilo je i R'gulovo neobjašnjivo insistiranje da ne
„dosađuju“ stanovnicima Utvrda i da se što više drže Weyra. A u samom Weyru, previše se važnosti
pridavalo pripremama za Igre, sve dok međusobno rivalstvo eskadrila nije postalo početak i kraj svih
aktivnosti Weyra.
Nadiranje trave nije se zbilo preko noći, niti su se Gospodari jednog nedavnog jutra probudili i u
trenutku odlučili da ne daju cijelu tradicionalnu desetinu Weyru. Sve se to dešavalo postepeno, a
Weyr je tolerirao, pa su se danas svrha i razlozi postojanja Weyra i zmajeva skoro potpuno izgubili.
U Faxovoj situaciji, mogao je jedan skorojević, indirektni nasljednik jedne od drevnih Utvrda, biti
drzak prema jahačima zmajeva i zanemarivati osnovne predostrožnosti koje su spriječavale širenje
Niti po Pernu.
F'lar je sumnjao da bi Fax poduzeo svoj agresivni pohod na susjedne Utvrde da je Weyr uspio
održati svoju vodeću ulogu. Svaka Utvrda mora imati svoga Gospodara da štiti narod i dolinu od
Niti. Jedna Utvrda, jedan Gospodar - ne jedan Gospodar na vlasti u sedam Utvrda. To je protiv
tradicije, a, osim toga, nepodesno, jer koliko dobro može jedan čovjek odjednom braniti sedam
dolina? Svaki čovjek, osim jahača zmajeva, može biti u jedno vrijeme samo na jednom mjestu. A,
ukoliko čovjek ne jaše zmaja, potrebno je dosta sati da se iz jedne Utvrde stigne u drugu. Nekadašnji
Weyrani ne bi dozvolili ovakvo sramotno kršenje drevnih običaja.
Na Goletima oko Prolaza, F'lar je ugledao plamene jezike, pa Mnementh poslušno skrenu da bi
jahač bolje vidio. F'lar je poslao pola eskadrile kao prethodnicu. Izviđanje neravnog terena poslužit
će kao dobra vježba. Podijelio je komadiće kamena plamenca i naredio im da za vježbu popale svako
rastinje. Neće škoditi da se Fax i njegovi vojnici podsjete na zastrašujuće sposobnosti zmajskog
roda, koje su, izgleda, obični stanovnici Perna skoro potpuno zaboravili.
Vatrene fosfinske emisije, što su se javljale kada bi zmajevi izbacivali plinove, pokazivale su
dobro uvježbanu leteću formaciju. R'gul je mogao biti protiv vježbi sa plamencem, mogao je navoditi
nemile događaje kao što je onaj zbog kojeg je prognan Lytol, ali F'lar se pridržavao tradicije - pa
tako i svaki čovjek koji je letio sa njim, ili napuštao eskadrilu. Nijedan ga nije iznevjerio.
F'lar je znao da svaki čovjek, isto kao i on, uživa jahati zmaja koji riga vatru; fosfinske pare
uzbuđivale su na poseban način, a osjećaj moći, što je strujao kroz čovjeka koji upravlja moćnim i
veličanstvenim zmajem, nije moglo ništa nadmašiti. Nakon Prvog Utiska, jahači zmajeva su zauvijek
ostajali poseban soj ljudi. A jahanje na borbenom zmaju, bio on plav, zelen, smed ili brončan,
opravdavalo je sve rizike, neprekidni oprez i izoliranost od ostatka čovječanstva.
Da bi prošao kroz uski procjep Prolaza između Croma i Ruathe, Mnementh se oštro nagnuo na
krilima. Čim su izašli iz usjeka, postala je očita razlika između dvije Utvrde.
F'lar je bio zapanjen. Dok je obilazio posljednje četiri utvrde, sve više je bio ubjeden da će
Potraga završiti u Ruathi.
Pronašli su onu malu brinetu, kćer tekstilca iz Nabola, ali... Pa visoku, vitku djevojku sa
ogromnim očima, kćer jednog od nižih Čuvara u Cromu, no ipak... Imale su potencijala, a da je na
F'larovom mjestu bio S'lel, K'net ili D'nol, vjerovatno bi uzeo ove dvije kao moguće partnerice, iako
teško da bi ijedna postala Weyranka.
Sve vrijeme ubjedivao je samog sebe da će pravi izbor naći na jugu. Sada, dok je posmalrao
ruševinu koja je nekad bila Ruatha, nada mu se brzo topila. Ispod njega Faxova zastava davala je niz
znakova čiji je redoslijed značio poziv za njega.
Savladavajući teško razočaranje, usmjerio je Mnementha u silaznu putanju.
Grubo spriječavajući uplašeno propinjanje svoje jahaće životinje, Fax rukom pokaza na na izgled
napuštenu dolinu.
„Vidi veliku Ruathu u koju si toliko polagao nadu“, sarkastično je uživao.
F'lar mu se hladno osmjehnu, pitajući se kako je Fax došao do ovog zaključka. Zar je F'lar bio
toliko providan kad je predlagao Potragu u drugim Utvrdama? Ili je Fax jednostavno pogodio?
„Na prvi pogled je jasno zašto se sada više cijeni roba iz Visokih Prostora“, nevoljko je
odgovorio F'lar. Mnementh zabrunda, pa ga F'lar oštro umiri. Brončani zmaj je prema Faxu osjećao
odvratnost koja se graničila sa mržnjom. Takva antipatija bila je krajnje neuobičajena i brinula je
F'lara. Faxova smrt ne bi ga ni najmanje razočarala, ali nije želio da njen uzrok bude Mnementh.
„Malo dobrog dolazi iz Ruathe“, reče Fax režećim glasom. Snažno je trgnuo uzde i na zapjenjenoj
njušci životinje pojavi se svježa krv. Stvorenje zabaci glavu unazad, ne bi li olakšalo bolni pritisak
metalne šipke u ustima, na što ga Fax divljački udari između ušiju. F'lar je shvatio da udarac nije bio
namjcnjcn jadnoj životinji, već beskorisnoj Ruathi. „Ja sam vrhovni gospodar. Moje proglašenje nije
osporio nitko od Loze. Ponašam se u okviru svojih prava. Ruatha mora plaćati dažbine svom
zakonitom vrhovnom gospodaru...“
„A ostali dio godine gladovali“, suho primjeti F'lar, zagledan u široku dolinu. Samo nekoliko
polja bilo je poorano. Na pašnjacima su pasla oskudna stada. Cak su i voćnjaci djelovali zakržljalo.
U susjednoj dolini voćke su obilato cvale, a ovdje su cvijetovi bili rijetki, kao da biljke oklijevaju da
cvatu na ovako neveselom mjestu. Iako je sunce već dobrano odskočilo, u seljačkim utvrdama nije se
uočavala aktivnost. Prevladavala je atmosfera mrzovoljnog očaja.
„Ruatha se opirala mojoj vlasti.“
F'lar pogleda Faxa, jer mu je glas obilovao žestinom. Iza hladnog izraza lica, smišljao je nove
neugodnosti za pobunjenike iz Ruathe. Faxov stav prema Ruathi i pobunjenicima bio je obojen
osveloljubivošću začinjenom još jednom snažnom emocijom koju F'lar nije mogao identificirati, ali
ju je jasno uočio još onog trenutka kada je vješto predložio ovaj obilazak Utvrda. Nije se radilo o
strahu, jer je Fax očigledno bio neustrašiv i odvratno samouvjeren. Odbojnost? Strahopoštovanje?
Nesigurnost? F'lar nije mogao odredili prirodu Faxovog oklijevanja da posjeti Ruathu, ali čovjek
očito nije baš rado ovamo zalazio, pa je divlje reagirao na ulasku u ovu uznemirujuću okolinu.
„Kakvo glupo ponašanje stanovnika Ruathe“, prijateljski primjeti F'lar. Fax se okrenuo ka njemu,
užarenog pogleda i ruke postavljene iznad drške mača. F'lar je osjetio nešto jako blizu zadovoljstvu
kad je shvatio da bi ovaj otimač stvarno mogao potegnuti mač na jahača zmajeva. Skoro da se
razočarao kad se Fax uspio savladati, čvrsto zgrabio uzde i natjerao životinju u luđački galop.
„Na kraju ću ga još i ubiti“, za sebe reče F'lar, a Mnementh s odobravanjem raširi krila.
F'nor se spusti kraj brončanog vode.
„Da li mi se to učinilo da je htio potegnuti mač na tebe?“ F'norovc oči su opasno sjale, a smijeh
mu je bio otrovan.
„Na vrijeme se sjetio da jašem na zmaju.“
„Čuvaj ga sc, brončani jahaču. Namjerava te uskoro ubiti.“
„Ako mu uspije!“
„Smatraju ga opasnim borcem“, bez osmijeha izjavi F'nor.
Mnementh ponovo zamaha krilima, pa F'lar odsutno pomilova meku kožu na krupnom vratu.
„Zar meni nešto fali?“ upita F'lar, pogođen F'norovim riječima.
„Koliko ja znam, ne“, brzo odgovori iznenađeni F'nor. Nisam ga vidio na djelu, ali ne sviđa mi se
ono što sam čuo. Često ubija, sa i bez razloga.“
„A pošto mi, jahači zmajeva, ne tražimo kavgu, ne treba nas se bojati i cijeniti kao borce?“
odbrusi F'lar. „Sramiš li se biti to što jesi, to zašto si odgojen?“
„Ja, nc!“ F'nor duboko uzdahnu kad je čuo ton glasa svoga vode. Kao ni ostali iz naše eskadrile,
ne. Ali ponašanje Faxovih ljudi prema nama tjera me da... da poželim naći izgovor za borbu.“
„Kao što i sam kažeš, vjerojatno će doći do borbe. U Ruathi postoji nešto što uznemirava
plemenitog vrhovnog gospodara.“
Mnementh i Canth, F'norov smedi, zaklcpetaše krilima ne bi li privukli pažnju svojih jahača.
F'lar je buljio u daljinu, dok je zmaj okretao glavu ka svom jahaču. Velike oči presijavale su se
kao opali obasjani suncem.
„U ovoj dolini postoji skrivena snaga“, promrmlja F'lar, uhvativši poruku uzbuđenog zmaja.
„I to kakva snaga; čak je i moj smeđi osjeća“, odgovori F'nor sa blistavim izrazom na licu.
„Oprezno, smedi jahaču“, upozori ga F'lar. „Oprezno. Pošalji u zrak cijelu eskadrilu. Neka
pretraže dolinu. Trebao sam prije shvatiti. Trebao sam posumnjati. Imao sam na raspolaganju sve
činjenice. Kakve su budale postali jahači zmajeva!“
 Zatvorena Utvrda, Pusta Dvorana,
A ljudi iščeznuše. Tlo je jalovo, Stijena gola.
Sve nade ugasnuše.

Kad je uzbuđeni glasnik uteturao u Veliku Dvoranu, Lessa je upravo čistila pepeo sa ognjišta.
Nastojala je ostati neprimjećena, tako da je Namjesnik ne bi otpustio. Jutros je udesila da baš nju
pošalju u Veliku Dvoranu, jer je znala da Namjesnik namjerava maltretirati glavnog tekstilca zbog
lošeg kvaliteta robe pripremljene za otpremu Faxu.
„Dolazi Fax! Sa jahačima zmajeva!“ prodahtao je čovjek čim je bezglavo uletio u slabo
osvjelljenu Dvoranu.
Namjesnik, koji se upravo spremao da bičuje glavnog tekstilca, zapanjeno se okrenuo. Glasnik,
stanovnik seljačke utvrde sa ruba Ruathe, posrnu ka Namjesniku. Poruka koju je nosio toliko ga je
uzbudila da se usudio zgrabiti Namjesnika za ruku.
„Kako se usuđuješ napustiti svoju Utvrdu?“ Namjesnik zamahnu bičem na iznenađenog čovjeka.
Udarac ga je oborio s nogu. Kriknuvši, brzo se izmakao pred drugim udarcem. „Zmajevi jahači, ma
nemoj. Fax! Ha! On izbjegava Ruathu. Evo ti!“ Namjesnik je svaku riječ naglašavao novim udarcem
biča, a na kraju je ritnuo bespomoćnog jadnika, te se zadihano okrenuo ka tekstilcu i dvojici svojih
pomoćnika. „Kako je ovaj dospio ovamo sa ovako plitkom laži?“ Namjesnik krenu ka vratima Velike
Dvorane. Kad je posegnuo za željeznom trakom, vrata se otvoriše. Skoro ga je oborio s nogu oficir
straže pepeljasta lica, koji nahrupi unutra.
„Jahači zmajeva! Zmajevi! Iznad cijele Ruathe!“ blebetao je i široko razmahivao rukama. I on je
počeo vući Namjesnika za ruku, pokušavajući izvesti zabezeknutog čovjeka u vanjsko dvorište, da ga
uvjeri u istinitost svojih riječi.
Lessa zagrabi posljednju hrpicu pepela. Pokupivši pribor, šmugnu iz Velike Dvorane. Pod velom
uljepljene kose, na licu joj je igrao zadovoljan osmijeh.
Zmajski jahači u Ruathi. Prava prilika; mora nekako izvesti da naljuti ili ponizi Faxa, pa da se on
odrekne prava na Utvrdu. U prisustvu zmajskih jahača. Tada će ona moći zatražiti ono što je njeno po
pravu nasljedstva.
Ali morati će biti posebno oprezna. Zmajski jahači su poseban soj ljudi. Njihovu inteligenciju
nije mogao zamagliti bijes. Pohlepa im nije utjecala na rasuđivanje. Strah nije usporavao njihove
reakcije. Neka glupani vjeruju u priče o ljudskim žrtvama, neprirodnoj požudi i luđačkim
terevenkama. Ona nije toliko lakovjerna. Osim toga, takve priče nisu po njenom ukusu. Jahači
zmajeva su ipak ljudi i u njenim žilama teče Weyranska krv. Imala je istu boju kao i svaka druga;
dovoljno njene je proliveno da bi još sumnjala u to.
Za trenutak joj je zastao dah. Da li je ovo ta opasnost koju je osjetila u zoru prije četiri dana?
Konačni sukob u dugotrajnoj borbi da vrati Utvrdu? Ne, oprezno zaključi Lessa, onaj predznak
označavao je više od osvete.
Dok se vukla niz hodnik niskog stropa ka vratima štale, vedro sa pepelom tuklo ju je po goljenici.
Faxa će dočekati hladna dobrodošlica. Nije zapalila novu vatru na ognjištu. Neugodno se nasmijala, a
zvuk se odbijao od vlažnih zidova. Dok se borila sa teškim, brončanim vratima, koja su vodila u nove
štale, odložila je vedro i prislonila metlu uza zid.
Ove štale sagradio je izvan stijene Ruathe Faxov prvi Namjesnik, čovjek oštroumniji od svih
osam svojih nasljednika. Postigao je više od svih ostalih i Lessa je iskreno zažalila zbog
neizbježnosti njegove smrti. Ali on bi onemogućio njenu osvetu. Bio bi je pronašao prije nego što bi
uspjela naučiti kako da prikrije sebe i svoje miješanje. Kako se ono zvao? Nije se mogla sjetiti. Ipak,
žalila je zbog njegove smrti.
Drugi po redu bio je veoma pohlepan pa je bilo lako organizirati stalne nesporazume između
Namjesnika i zanatlija. Ovaj je odlučio da iz Ruathanske robe iscijedi maksimalni profit, pa da dio
zarade upadne u njegov džep prije nego što Fax uspije posumnjati da postoji manjak. Zanatlije, koji
su bili počeli prihvalati spretnu diplomaciju prvog Namjesnika, gorko su zamjerali grabežljivost
ovog drugog. Nisu bili zadovoljni nestankom Starog Ogranka Loze, a još manje načinom na koji je
nestao. Nisu mogli oprostiti uvrede nanijete Ruathi, niti su se mirili sa njenom drugorazrednom
ulogom u Visokim Prostorima, a pogađalo ih je i pojedinačno ponižavanje, kako stanovnika Utvrde,
tako zanatlija i seljaka od strane Namjesnika. Neznatan utjecaj bio je dovoljan da situacija u Ruathi
postane još gora.
Drugi Namjesnik je smijenjen, a ni njegov nasljednik nije se proveo ništa bolje. Otkriveno je da
otuđuje robu - k tome još onu najbolje kvalitete. Fax ga je dao pogubiti. Njegova lubanja još se
kotrlja po glavnoj jami iznad Velike Kule.
Sadašnji Namjesnik nije bio u stanju održati Utvrdu čak niti u žalosnom stanju u kakvom ju je
zatekao. Na izgled sitne stvari brzo su se pretvarale u prave katastrofe. Takav je bio slučaj sa
proizvodnjom odjeće. Usprkos njegovim obećanjima pred Faxom, kvalitet se nije popravio, a
kvantitet je opao.
Sada je Fax stigao ovamo. I to sa jahačima zmajeva. Zašto sa njima? Razmišljajući o ovom
značajnom pitanju, Lessa je zastala, pa su je teška vrata zatvarajući se bolno udarila po petama.
Nekada su jahači zmajeva bili česti gosti u Ruathi - to je znala, a čak se maglovito sjećala tih
vremena. Ta sjećanja izgledala su kao nešto izvan njenog vlastitog iskustva; nešto što se nekada
događalo drugima, a sada o tome pjeva harfista. Ograničila je svoje interesovanje na Ruathu. Nije se
mogla sjetiti ni imena Weyranke i kraljice o kojima je učila u djetinjstvu. Nije se mogla sjetiti da je
itko u Utvrdi spomenuo ikakvu kraljicu ili Weyranku za posljednjih deset Obrtaja.
Možda će jahači zmajeva konačno pozvati Gospodare Utvrda na odgovornost zbog sramotne
pojave zelenila po Utvrdama. U samoj Ruathi, Lessa je bila velikim dijelom odgovorna za ovu
pojavu, ali čak ni jahačima zmajeva nije priznavala pravo da ju optuže za takve postupke. Bolje bi
bilo da Niti unište cijelu Ruathu nego da ostane pod Faxovom vlascu. Na ovako groznu pomisao i
sama se potresla.
Istresla je pepeo na stajsko dubrište, poželevši da isto tako lako može očistili savjest od ovako
bogohulnih misli. Iznenada se oko nje promjeni pritisak zraka. Klizeća sjenka nagnala ju je da
pogleda uvis.
Iza stijene pojavio se zmaj, lebdeći potpuno raširenih krila da bi što bolje uhvatio jutarnju
uzlaznu struju zraka. S lakoćom se okrenuo i počeo se spuštati. Za njim su slijedili drugi, treći, pa
cijela eskadrila, nečujno zauzimajući mjesta u formaciji za slijetanje, graciozni i zastrašujući. Sa
Kule odjeknu zakašnjeli urlik sirene, a iz kuhinje se začu vika i kričanje užasnute služinčadi.
Lessa se uklonila sa čistine. Šmugnula je u kuhinju, gde ju je dočekao pomoćni kuhar i gurnuo je
prema sudoperu, isprativši je udarcem šakom i nogom. Tamo se odmah prihvatila ribanja zamašćenog
posuda pijeskom za čišćenje.
U mehanizam za okretanje ražnja već su bili upregnuti kevćući psi, pa se iznad vatre vrljelo
mršavo truplo. Kuhar je velikom kašikom po njemu posipao smjesu začina, kunući što takvom
mnoštvu gostiju, od kojih su neki na visokim položajima, mora ponuditi ovako bijednu hranu. Sušeno
voće od prošlogodišnje loše berbe stavljeno je u vodu da omekša, a dvije najstarije sluškinje strugale
su korijenje za kuhanje.
Jedan kuharski šegrt mijesio je kruh, a drugi je pažljivo stavljao začine u umak. Fiksirajući ga
pogledom, Lessa mu je skrenula ruku od jedne kutije začina na drugu, manje odgovarajuću, upravo
kad je završavao sa miješanjem smjese. Bezazleno je stavila previše drva u zidnu peć i time se
osigurala da će kruh propasti. Vješto je upravljala psima, jednog usporavajući, a drugoga
ubrzavajući, tako da će jedna strana mesa ostati sirova, a druga nagorjeti. Imala je samo jedan cilj: da
servirana hrana bude nejestiva, pa da se gozba pretvori u post.
Nije nimalo sumnjala da gore, u Utvrdi upravo otkrivaju stanovite stvari koje je izvela tokom
vremena, pripremajući se upravo za ovakvu priliku.
Jedna od Namjesnikovih žena vrišteći je uletjela u kuhinju, prstiju okrvavljenih batinama, tražeći
utočište.
„Insekti su potpuno pojeli najbolje deke. A na najboljem platnu okotila se kuja i doji svoje mlade,
pa reži na svakoga tko pride. Rogoz je pljesniv, a najbolje odaje zimski vjetar napunio je smećem.
Netko je ostavio otvorene kapke. Samo malo, ali to je bilo dovoljno“, jaukala je žena, ljuljajući se i
busajući se u prsa.
Lessa se saže i nastavi marljivo glancati tanjure.
 Wher-čuvaru, wher-čuvaru,
U jazbini svojoj,
Wher-čuvaru, dobro pazi!
Tko to dolazi?

„Wher-čuvar nešto krije“, rekao je F'lar F'noru kad su se našli u na brzinu očišćenoj velikoj odaji
radi dogovora. Soba je uporno zadržavala zimsku hladnoću, iako je sada na ognjištu gorjela velika
vatra.
„Kad mu se Canth obratio, uzvratio je samo brbljanjem“, napomenu F'nor. Oslanjajući se na
policu iznad ognjišta, lagano se okretao ne bi li se uspio ugrijati. Pogledom je pratio nestrpljive
korake svog vođe eskadrile.
„Mnementh ga upravo smiruje“, odgovori F'lar. „Možda mu uspije da razmrsi košmar. Možda je
tačno da je stvorenje više senilno nego zdravog razuma, ali...“
„Sumnjam“, složio se F'nor. Zabrinuto je pogledao prema stropu prekrivenom paučinom.
Zasigurno je pronašao većinu gamadi, ali njihovi ubodi nisu mu bili po volji. Pogotovo nakon svih
dosad iskušanih neudobnosti u ovoj prokletoj Utvrdi. Ukoliko noć ostane blaga, namjeravao se
smjestiti sa Canthom na uzvisini. „To bi imalo više smisla nego objašnjenja Faxa ili njegovog
Namjesnika.“
„Hmmm“, mršteći se na smedeg jahača promrmlja F'lar.
„Pa, nevjerovatno je kako je u deset kratkih Obrtaja Ruatha mogla toliko propasti. Svi zmajevi
uhvatili su prisustvo moći, a netko je očito petljao sa wher-čuvarom. Za to treba prilično kontrole.“
„Nekog od Loze“, podsjeti ga F'lar.
F'nor prostrijeli vodu eskadrile brzim pogledom, pitajući se da li je moguće, u svijetu svih
informacija koje govore suprotno, da F'lar misli ozbiljno.
„Prihvatam da se ovdje nalazi moć, F'lar“, složi se F'nor. „Ali to jednostavno može biti skriveno
muško kopile nekoga od Loze. A nama je potrebno žensko. Međutim, Fax nam je jasno stavio do
znanja, na svoj neponovljiv način, da onoga dana kad je osvojio Utvrdu nije ostalo nikog živog od
stare Loze. Ni gospoda, ni djece, nikoga. Ne, ne.“ Smedi jahač odmahivao je glavom, kao da
pokušava otjerati svoju neuvjerenost u neobično insistiranje njegovog vođe eskadrile da će se
Potraga završiti u Ruathi, sa nekim od Ruathanskog roda.
„Taj wher-čuvar nešto krije, a samo netko od Loze iz ove Utvrde može to postići, smedi jahaču“,
naglasi F'lar. Pokretom ruke zaokružio je po sobi i pokazao ka prozoru. „Ruatha je savladana. Ali
opire se... diskretno. Ja mislim da to ukazuje na staru Lozu i moć. Ne samo moć.“
Tvrdoglavi izraz u F'larovim očima, i izraz njegovog lica govorili su F'noru da promijeni temu.
„Idem vidjeti ono što se može vidjeti u propaloj Ruathi“, promrmljao je i napustio odaju.
F'laru je gospoda, koju mu je velikodušno dodijelio Fax, smrtno dosađivala. Neumorno se
smijuljila i stalno kihala. Mahala je okolo šalom ili maramicom koja je vapila za čestitim pranjem,
ali ju nije prinosila nosu. Od nje se širio kiseli zadah od znoja, mirisnih ulja i mirisa užežene hrane. I
ona je bila trudna sa Faxom. Ne očigledno, ali povjerila je F'laru svoje stanje, možda nesvjesna
uvrede nanete time jahaču zmajeva ili nagovorena od strane svog Gospodara. F'lar je namjerno
izbjegavao temu, kao što je, osim kad je tokom Potrage njeno društvo bilo obavezno, izbjegavao i nju.
Gospoda Tela je nervozno blebetala o užasnom stanju soba koje su dodijeljene Gospodarici
Gemmi i ostalim gospođama iz Gospodareve pratnje.
„Obadva seta kapaka bila su cijelu zimu otvorena pa ste trebali vidjeti koliko je smeća bilo na
podovima. Jedva smo pronašle dvije sluškinje koje su to počistile u kamin. A onda je iz njega počelo
strašno dimili, pa je čovjek otišao da ispita u čemu je stvar.“ Gospoda Tela se smijuljila. „Otkrio je
kamen iz zida dimnjaka, koji je ispao i blokirao prolaz. Začudo, ostali dio dimnjaka bio je u
odličnom stanju.“
Zamahnula je maramicom. F'lar zadrža dah jer je pokret natjerao odbojni zadah u njegovom
pravcu.
Kad je pogledao niz Dvoranu prema vratima unutrašnje Utvrde, ugledao je Gospodaricu Gcmmu
kako polako i nespretno silazi niz stepenice. Pažnju mu je privukla jedva primjetna razlika u njenom
držanju, pa se zabuljio u nju pokušavajući dokučiti u čemu je stvar.
„O, da, jadna Gospodarica Gemma“, uz duboki uzdah nastavila je blebetati gospoda Tela. „Tako
smo zabrinute. Ne znam zastoje Gospodar Fax insistirao da i ona pode. Još joj nije vrijeme, no
ipak...“ Zabrinutost glupače zvučala je iskreno.
F'larova mržnja prema Faxu i njegova brutalnost, koja je bila u zametku, naglo su porasle.
Ostavio je svoju partnericu da toroče uprazno i uljudno ponudio ruku Gospodarici Gemmi da joj
pomogne niz stepenice i do stola. Samo kratkotrajni pritisak prstiju na njegovoj podlaktici pokazao je
njenu zahvalnost. Upalo lice bilo je blijedo, a duboke bore oko usta i očiju pokazivale su koliko se
napreže.
„Vidim da se pokušavalo dovesti Dvoranu u red“, primjetila je razgovorljivim tonom.
„Jeste“, suho priznade Flar, obuhvativši pogledom veliku Dvoranu, čije su slropne grede bile
nakićene paučinom starom mnogo Obrtaja. Stanovnici ovih paučinastih gnijezda povremeno su bučno
padali na pod, stol i u servirane pladnjeve. Ništa nije zamijenilo stijegove Ruathanske Loze,
poskidane sa potpuno smeđih, kamenih zidova. Masne podne ploče sakrivala je svježa rogozina.
Stolovi montirani na drvenim konjićima djelovali su svježe ostrugani i oribani pijeskom, a u svijetlu
potaknutih žar-svjetiljki pladnjevi su mutno sjali. Na žalost, svjetlost je samo otkrivala bijedu
prizora, koji bi mnogo bolje djelovao da se slabije vidjelo.
„Nekad je ovo bila tako dražesna Dvorana“, promrmlja Gospodarica Gemma samo za F'larove
uši.
„Bili ste im prijatelj?“ upitao je uljudno.
„Da, kad sam bila mlada.“ Kod poslijednje riječi, glas joj se izražajno spustio, govoreći F'laru o
sretnom djevojaštvu. „Bili su tako plemeniti!“
„Mislite li da je netko izbjegao mač?“
Gospodarica Gemma ga osinu zapanjenim pogledom, a onda brzo vrati miran izraz na lice kako
netko ne bi primjetio njihov razgovor. Jedva primjetno je odmahnula glavom, a onda se nespretno
smjestila za stol. Gracioznim klimanjem glavom zahvalila je F'laru i otpustila ga.
On se vratio svojoj družbenici i smjestio ju za stol sa svoje lijeve strane. Kao jedina osoba
visokog roda na večeri u Utvrdi Ruatha, Gospodarica Gemma sjedila je njemu sa desne strane; Fax
će sjesti iza nje. Zmajski jahači i Faxova viša vojna lica sjedit će za nižim stolom. Nijedan zanatlija
nije pozvan u Ruathu.
U tom trenutku stigli su Fax i njegova sadašnja gospođa, praćeni dvojicom Faxovih ljudi. Na
ulazu u Dvoranu, pretjerano se klanjajući, dočekao irTje Namjesnik. F'lar je uočio da se čovjek drži
podaleko od svog vrhovnog gospodara -što se moglo očekivati od Namjesnika čiji je posjed bio u
ovako žalosnom stanju. F'lar kvrcnu jednog kukca i zbaci ga sa sebe. Krajičkom oka, primjetio je da
se Gospodarica Gemma prenula i zadrhtala.
Fax je domarširao do povišenog stola, lica tamnog od suspregnutog bijesa. Grubo je izvukao
svoju stolicu, tresnuvši njome u onu Gospodarice Gemme, prije nego je sjeo. Snažno je privukao
stolicu ka stolu, dovodeći u pitanje ravnotežu ne previše stabilnog stola. Mršteći se, pogledao je svoj
pehar i tanjur, ispitujući prstima površine, spreman da ih odbaci i zbog najmanje sitnice.
„Pečenje, Gospodaru Fax, i svježi kruh, Gospodaru Fax, i nešto voća i korjenja što nam je
preostalo.“
„Ostalo? Ostalo? Meni si rekao da niste ništa ubrali.“
Namjesnik je izbuljio oči, i s mukom progutao slinu, te stao zamuckivati: „Ništa što bi se moglo
proslijediti. Ništa dovoljno dobro da se proslijedi. Ništa. Da sam bar znao za vaš dolazak, mogao
sam poslati nekoga u Crom...“
„Poslati u Crom?“ zaurla Fax, tresnuvši tanjir koji je pregledavao, takvom žestinom o površinu
stola da mu se pod njegovim rukama rub savio. Namjesnik se trgnuo, kao da je i sam obogaljen.
„Po pristojnu hranu, moj Gospodaru“, reče drhtavim glasom.
„Onoga dana kad jedna od mojih Utvrda ne bude mogla sama sebe izdržavati ili podnijeti posjetu
svog vrhovnog gospodara, ja ću je se odreći.“
Gospodarici Gemmi zastade dah. Istovremeno zaurlaše zmajevi. F'lar je osjetio navalu moći, ovaj
put nesumnjivu. Instinktivno je pogledom potražio F'nora za nižim stolom. Smedi jahač je, kao i ostali
zmajski jahači, iskusio neobjašnjivu zraku pobjedonosnog ushita.
„Sta nije u redu, zmajev jahaču?“ izdera se Fax.
Praveći se nczabrinut, F'lar je ispružio noge ispod stola i nemarno se izvalio u velikoj stolici.
„Nije u redu?“
„Sa zmajevima!“
„O, ništa. Cesto riču... u sumrak kad prolazi stado wherova, u doba obroka“, F'lar se prijateljski
nasmiješio Gospodaru Visokih Prostora. Njegova družbenica tiho ciknu.
„U doba obroka? Zar nisu nahranjeni?“
„O, da. Prije pet dana.“
„O. Pet... dana? A da li su gladni... sada?“ Glas joj se izgubi u uplašenom šapatu, a oči se
raširiše.
„Bit će za nekoliko dana“, umiri je F'lar. Pod maskom zabave, F'lar je pregledavao Dvoranu.
Navala moći doprla je iz blizine. Ili iz same Dvorane, ili iz njene neposredne blizine. Moralo je biti
da je izvor u samoj Dvorani. Javila se neposredno nakon Faxovih riječi koje mora da su ju izazvale.
F'lar primjeti kako F'nor i ostali jahači zmajeva kradomice proučavaju svako lice u Dvorani. Mogli
su zanemariti Faxove vojnike i Namjesnikove ljude. A moć je imala onaj nedokučivi tračak
ženstvenosti.
Da nije jedna od Faxovih žena? F'lar je teško mogao u to povjerovati. Mnementh je bio u blizini
svake od njih, a nijedna nije pokazala traga moći, štaviše - sa izuzetkom Gospodarice Gemme - niti
značajniju inteligenciju.
Jedna od žena u Dvorani? Do sada je vidio samo sluškinje u žalosnom stanju i žene poodmakle
dobi koje je Namjesnik držao kao domaćice. Namjesnikova žena? Mora otkriti da li ju ima. Jedna od
žena stražara Utvrde? F'lar se jedva suzdržavao da se ne digne i počne tražiti.
„Postavili ste stražu?“ nehajno upita Faxa.
„U Utvrdi Ruathe uvijek dvostruku!“ odgovorio mu je napet, grub glas, istisnut negdje iz dubine
Faxovih grudi.
„Zar ovdje?“ samo što se nije nasmijao Flar, pokazujući rukom uokolo po tužno opremljenoj
odaji.
„Da, ovdje!“ Fax promijeni temu sa urlikom. „Hranu!“
Petero služinčadi, dvoje od njih žene u tako prljavo-masnim dronjcima smeđe-sive boje da se
F'lar toplo nadao da nisu učestvovale u pripremanju obroka, uteturaše noseći pladnjeve sa mesom.
Nitko, sa i najmanjim tragom moći, ne bi mogao tako nisko pasti, osim ako...
Kad su pladnjevi spušteni na stol, pažnju mu je privukao miris koji je dopro do njega. Zaudaralo
je na izgorenu kost i oprljeno meso. Čak je i bokal u kojem je služen klah ružno mirisao. Namjesnik
je užurbano oštrio nož, kao da će oštro sječivo nekako uspjeti odsjeći ukusne komade sa neprivlačnog
pečenja.
Gospodarica Gemma ponovno zadrža dah, a F'lar primjeti kako steže rukohvate na stolici.
Grčevito je gutala slinu. Ni on se nije radovao ovom obroku.
Ponovo se pojavila služinčad, noseći drvene poslužavnike sa kruhom. Prije serviranja, sa
pojedinih komada kruha sastrugana je izgorena kora. F'lar je pokušavao da osmotri lica posluge, što
je unosila ostale pladnjeve sa hranom. Ulijcpljcna kosa sakrivala je lice one koja je Gospodarici
Gemmi servirala leću u masnoj tekućini. F'lar je s gnušanjem prevrtao po mahunama, tražeći dobro
skuhane komade, da bi ih ponudio Gospodarici Gemmi. Odgurnula ih je, jedva prikrivajući mučninu.
Upravo kad se F'lar okretao da usluzi Gospodaricu Telu, primjetio je stisak ruku Gospodarice
Gemme na naslonu stolice. Tada je shvatio da nije u pitanju samo mučnina od loše hrane. Imala je
trudove.
F'lar baci pogled u Faxovom pravcu. Vrhovni Gospodar je smrknuto promatrao kako Namjesnik
pokušava pronaći neki jestivi komad mesa da mu ga posluži.
Vršcima prstiju F'lar dotačc ruku Gospodarice Gemme. Taman toliko da je okrenula lice da bi
vidjela F'lara krajičkom oka. Uspjelo joj je da se poluosmjehne.
„Ne usuđujem se sada otići, Gospodaru F'lar. Uvjek je opasan kad smo u Ruathi. A možda su
samo lažni bolovi... u mojim godinama.“
F'lar je sumnjičavo promatrao kako je protresa novi drhtaj. Ova žena bi bila odlična Weyranka,
pomisli potišteno, samo da je mlada.
Drhtavim rukama, Namjesnik je servirao Faxu izrezano meso. Komadi su bili prepečeni, a neki
skoro jestivi.
Divljačkim zamahom Faxove velike ruke tanjur, meso i sok odletjeli su Namjesniku u lice. F'lar
uzdahnu jer to su, nesumnjivo, bili jedini jestivi dijelovi cijelog pečenja.
„Ovo nazivaš hranom? Ovo nazivaš hranom?“ zaurlao je Fax. Zvuk se odbio od golog svoda,
stresajući kukce iz mreža jer je razorio krhke niti. „Pomije! Pomije!“
F'lar brzo otrese kukce sa Gospodarice Gemme, koja je bila bespomoćna usred vrlo jakih
trudova.
„U tako kratkom vremenu nismo mogli naći ništa bolje“, skvičao je Namjesnik dok mu se niz
obraze cijedio krvavi sok. Fax ga pogodi peharom, pa mu se niz prsa poče cijediti vino. Zatim je
slijedila posuda puna vrelog korjenja, pa čovjek vrisnu zaliven vrućom tekućinom.
„Gospodaru, Gospodaru, da sam samo znao!“
„Očito da Ruatha ne može podnijeti posjetu svog Gospodara. Morate je se odreći“, začu F'lar
svoj vlastiti glas.
Riječi proizašle sa njegovih usana iznenadile su njega samoga isto koliko i sve ostale u Dvorani.
Nastalu tišinu remetili su samo zvukovi padanja kukaca i kapanje tekućine sa Namjesnikovih ramena
na rogozinu. Dok se Fax lagano okretao prema brončanom jahaču, jasno se čulo struganje peta
njegovih čizama po podu.
F'lar je uspio prevladati vlastitu zapanjenost i počeo brzo smišljati što da učini da bi popravio
situaciju. Vidio je kako F'nor polako ustaje držeći ruku na dršci bodeža.
„Nisam vas dobro čuo?“ upita Fax, na čijem potpuno bezizraznom licu opasno zasjaše oči.
Još ne shvaćaj uči kako je mogao izreći tako drzak izazov, F'lar se prisilio da zauzme stav
potpune opuštenosti.
„Gospodaru, istina je da ste spomenuli da ako neka od vaših Utvrda ne bude mogla podnijeti
posjetu svog zakonitog vrhovnog gospodara ili izdržavati samu sebe“, nastavio je polako, „onda ćete
je se odreći.“
Faxje buljio u F'lara, a na licu mu se odvijala prava studija potiskivanja emocija, medu kojima je
dominirao pobjedonosni sjaj. Lica ukočenog uslijed napora da zadrži nezainteresiran izraz, F'lar je
grozničavo razmišljao. Tako mu Jajeta, zar je potpuno izgubio zdravi razum?
Glumeći potpunu nezabrinutost, nabio je na nož nešto povrća i počeo ga jesti. Dok je to radio,
primijetio je kako F'nor pažljivo kruži pogledom po Dvorani i proučava sve prisutne. Iznenada, F'lar
shvati što se desilo. On, zmajev jahač, u svom je istupu bio podvrgnut prikrivenoj upotrebi moći.
F'lar, brončani jahač, natjeran je u takav položaj da će morati stupiti u borbu sa Faxom. Zašto? Sa
kakvim ciljem? Da natjera Faxa da se odrekne Utvrde? Nevjerojatno! Ali za ovakav razvoj događaja
mogao je postojati samo jedan uzrok. U F'laru je raslo pobjedničko oduševljenje, oštro poput bola.
Krajnjim naporom održavao je izgled dosadne nezainteresiranosti, trudeći se da smisli kako će
pomrsiti račune Faxu, ukoliko ovaj bude inzistirao na dvoboju. Dvoboj ne bi nikome koristio. F'lar
nije smio gubiti vrijeme na takve stvari.
Gospodarici Gemmi omače se jecaj koji prekide dvoboj pogledima između Faxa i F'lara. Fax ju
ljutito pogleda, napola podigavši stisnutu pesnicu da kazni nepromišljenu upadicu. Ženinim velikim
stomakom pronese se talasanje, očigledno kao i njena patnja. F'lar se nije usudio pogledati u njenom
pravcu, ali se pitao nije li namjerno jauknula ne bi li razbila napetost.
Fax se iznenada poče smijati. Zabacio je glavu tako da su se vidjeli veliki, kvarni zubi i urlao od
smijeha.
„Da, odreći ću se Utvrde u korist njenog potomka, ukoliko bude muško... i pozivi!“ zakreštao je
uz hrapavi smijeh.
„Čuli smo i svjedoci smo!“ F'lar žustro reče ivpokaza rukom na svoje jahače. Oni ustadoše kao
jedan. „Čuli smo i svjedoci smo!“ potvrdiše na tradicionalan način.
U tom trenutku svi počeše nervozno brbljati uglas, zahvaćeni valom olakšanja. Ostale žene
uhvatila je groznica zbog skorog poroda, te počeše međusobno dovikivati savjete i naređivati
posluzi. Počele su se približavati Gospodarici Gemmi, ali su zastale na rubu Faxovog domašaja,
nalik na glupave, poplašene ptice. Očigledno su bile razapete između straha od svog Gospodara i
želje da pomognu ženi u trudovima.
Fax je shvatio njihove namjere i zašto oklijevaju, pa je, i dalje se divljački smijući, odgurnuo
stolicu. Prekoračivši je, otišao je do stalka sa mesom i počeo stojećki rezati komade i trpati ih u usta
gušeći se od smijeha, dok mu se sok cijedio niz lice.
Kad se F'lar nagnuo ka Gospodarici Gemmi da bi joj pomogao pri ustajanju, očajnički ga je
zgrabila za ruku. Susreo je pogled njenih očiju prepunih bola. Privukla ga je bliže.
„Namjerava vas ubiti, brončani jahaču. Voli ubijati“, prošaputala je.
„Zmajski jahači nisu lak plijen za ubojice, hrabra gospo. Zahvaljujem vam za upozorenje.“
„Ne želim da vas ubije“, rekla je tiho, grizući se za usnu. „Imamo tako malo brončanih jahača.“
F'lar je zapanjeno zurio u nju. Da li je ona, Faxova gospođa, stvarno vjerovala u Stare Zakone?
Dao je znak dvojici Namjesnikovih ljudi da je ponesu gore u Utvrdu. Kad je za njima krenula
usplahirena Gospodarica Tela, zgrabio ju je za ruku.
„Sto vam je potrebno?“
„Oh, oh“, uzviknula je lica izobličenog od panike; odsutnim pokretima kršila je ruke. „Vrela, čista
voda. Platno. I babica. O, da, treba nam babica.“
 F'lar se osvrnuo, tražeći pogledom neku od žena iz Utvrde. Preskočio je neuglednu osobu koja se
prihvatila brisanja prosute hrane. Umjesto nje pozvao je Namjesnika i odlučno mu naredio da pošalje
po babicu. Namjesnik je udario nogom klečeću služavku.
„Ti... ti! Kako god se zvala, otiđi i dovedi je iz zanatske utvrde. Mora da ju poznaješ.“
Sa živahnošću, koja nije bila u skladu sa njenim izgledom stare, iznemogle žene, služavka je
izbjegla oproštajni udarac. Zabrzala je preko Dvorane i izašla kroz kuhinjska vrata.
Fax je sjekao meso i nabadao ga nožem, povremeno se lajavo smijući zabavljen vlastitim
mislima. F'lar došeta do trupla i, ne čekajući poziv, poče i sam odsijecati tanke kriške mesa,
pozivajući i svoje ljude. Međutim, Faxovi vojnici čekali su da se njihov Gospodar najede.
 Gospodaru Utvrde, tvoje stile imanje
Zidovi debeli, vrata metalna i zelenila čupanje.

Lessa je žurno napustila Dvoranu i krenula ka zanatskoj utvrdi da potraži babicu dok joj je u glavi
bjesnila bura. Bila je tako blizu! Tako blizu! Kako se mogla naći tako blizu uspjeha, pa ipak
promašiti? Fax je trebao izazvati zmajevog jahača. A zmajev jahač bio je mlad i snažan, a na licu mu
se čitala ozbiljnost i samokontrola, osobine pravog borca. Nije smio pokušati dobiti na vremenu. Zar
je na cijelom Pernu čast umrla, prekrivena zelenom travom?
I zašto, oh zastoje Gospodarica Gemma odabrala baš taj dragocjeni momenat da počne rađati? Da
njen jauk nije skrenuo Faxovu pažnju, borba bi se sigurno zametnula. Čak ni Fax, koji se toliko
hvalisao svojim junaštvom opasnog borca, ne bi mogao pobijediti zmajevog jahača kojem bi
pomagala Lessa. Utvrda se mora ponovo vratiti u ruke zakonite Loze. Fax neće živ napustiti Ruathu.
Sa Visoke Kule iznad nje, veliki brončani zmaj čudnovato je zakriještao, a u smiraju dana
njegove višestruke oči čudno su sjale.
Nesvjesno mu je naredila da šuti, kao što je to činila sa wher-čuvarom. Ah taj wher-čuvar. Dok je
prolazila, nije se poj avio iz svoje j azbine. Znala je da je on sada pod pritiskom zmajeva. Čula je
njegovo panično blebetanje. Otjerat će ga u smrt.
Cesta prema zanatskoj utvrdi vodila je nizbrdo, što je ubrzalo njen ionako žuran korak, tako da se
klizeći zaustavila na kamenom pragu babicine kuće. Stala je mlatiti po vratima, što je izazvalo
uplašene i iznenađene uzvike.
„Porod. Porod u Utvrdi“, vikala je Lessa u ritmu udaraca.
„Porod?“ dopre do nje prigušen uzvik, i začu se otvaranje zasuna. „U Utvrdi?“
„Faxova gosoda i, ako ti je život mio, požuri jer ako bude muško, postat će Gospodar Ruathe.“
Ovo će je sigurno dozvati, pomisli Lessa, i u tom trenu muška osoba iz kuće širom otvori vrata.
Lessa ugleda babicu kako užurbano kupi svoje stvari i zamotava ih u šal. Cijelim putem do Utvrde
stalno ju je požurivala, a kad je ugledala zmaja kako ih promatra sa visine, žena je pokušala pobjeći,
pa ju je Lessa morala na silu zadržati. Odvukla ju je u Dvorište i ugurala u Dvoranu.
Žena se grčevito uhvatila za vrata, pokušavajući umaći kad je ugledala okupljene ljude visokog
položaja. Gospodar Fax se još uvijek smijuljio, podigavši noge na stol i čisteći nožem nokte. Za
jednim stolom zmajski jahači, obučeni u bluze od wher-kože, jeli su u tišini, a vojnici su dočekali
svoj red kod pečenja.
Brončani jahač primjetio je njihov dolazak i pokretom ruke im pokazao da krenu u unutrašnju
Utvrdu. Činilo se da je babica okamenjena. Lessa ju poče vući za rukav, bezuspješno pokušavajući
pokrenuti uplašenu ženu. Na njeno veliko iznenađenje, pride im brončani jahač.
„Požuri, ženo, Gospodarica Gemma rada prije vremena“, reče, zabrinuto se mršteći i
zapovjedničkim pokretom pokazujući ka ulazu u Utvrdu. Uhvatio je ženu za rame i poveo ju prema
stepeništu, a Lessa ju je vukla za drugu ruku.
Kad su stigli u podnožje stepenica, popustio je stisak i klimnuo Lessi, dajući joj znak da otprati
ženu ostatak puta. Tek kad su se približile masivnim unutrašnjim vratima, Lessa je primijetila da ju
zmajev jahač oštro promatra. Tačnije, njenu šaku položenu na babicinu ruku. Zabrinuto je pogledala
svoju šaku, posmatrajući je kao da pripada nekom drugom - dugački prsti, lijepo oblikovani, usprkos
prljavštini i slomljenim noktima; malena ruka finih kostiju, prožeta otmjenošću unatoč hitnosti
situacije. Brzo ju je uklonila sa vidjela.
Gospodarica Gemma imala je stvarno jake trudove, a porod nije tekao kako treba. Kad se Lessa
pokušala izvući iz sobe, babica ju je tako užasnuto pogledala da je oklijevajući ostala. Očito da od
ostalih Faxovih gospoda neće biti nikakve koristi. Skupile su se na jednoj strani velikog kreveta,
kršile ruke i uzbuđeno razgovarale piskutavim glasovima. Lessi i babici nije preostalo ništa drugo
nego da same skinu Gemminu odjeću, raskomote je u postelji i drže ju za ruke za vrijeme trudova.
Na licu trudnice preostalo je malo od ljepote. Obilato se znojila, a koža joj je poprimila sivkastu
boju. Disala je šumno i ubrzano, grizući usne da ne bi kričala.
„Ne ide kako treba“, ispod glasa promrmlja babica. „Ti tamo, prestani cmizdriti“, naredila je,
uperivši prst u jednu od žena. Nesigurnost je netragom nestala, jer joj je njen poziv davao privremeno
povlašten položaj. „Donesi mi toplu vodu. Dodaj to platno. Nadi nešto toplo za bebu. Ako se rodi
živa moramo je zaštititi od propuha i hladnoće.“
Ohrabrene ovako tiranskim ponašanjem, žene su prestale cviljeti i krenule na posao.
Ako preživi, odjekivalo je u Lessinoj glavi. Preživi da postane Gospodar Ruathe. Jedan od
Faxovih nasljednika? To se nije poklapalo sa njenim planovima, iako...
Gospodarica Gemma je slijepo pipala, tražeći Lessinu ruku. Usprkos svemu, Lessa je snažno
stisla ženinu ruku, pokušavajući joj pomoći.
„Previše krvari“, promrmlja babica. „Dajte još platna.“
Žene ponovo počeše jaukati, izražavajući tako strah i nelagodnost
„Nije trebala kretati na ovako dalek put“
„Oboje će umrijeti.“
„Oh, stvarno je previše krvi.“
Previše krvari, pomisli Lessa. Nemam ništa protiv nje. A dijete je nedonošče. Umrijet će.
Pogledala je zgrčeno lice sa do krvi izgriženim usnama. Zašto je onda kriknula, a sada trpi? Proze
ju bijes. Ova žena je, iz nekakvih nepoznatih razloga, namjerno skrenula Faxovu i Flarovu pažnju
onog ključnog momenta. Samo što nije od bijesa zdrobila Gemminu ruku u svojima.
Neočekivana bol privukla je Gemminu pažnju, jer se upravo odmarala između grčeva koji su je
prožimah“ u sve kraćim razmacima. Tjerajući treptanjem znoj iz očiju očajnički je pokušavala
fokusirati pogled na Lessino lice.
„Sto sam ti učinila?“ prodahtala je.
„Učinila? Imala sam Ruathu skoro u šakama kad si ispustila onaj lažni krik“, reče Lessa, tako se
nagnuvši da čak ni babica na dnu kreveta nije mogla čuli njihov razgovor. Od silnog bijesa, prestala
se pretvarati, a pošto je ova žena ionako na samrti, nije više bilo ni važno.
Gospodarica Gemma razrogači oči. „Ali... zmajev jahač... Fax ne smije ubiti zmajevog jahača.
Tako je malo brončanih. Svi su nam prijeko potrebni. A stare priče... zvijezda... zvijezda...“ Nije
mogla nastaviti jer ju je protresao snažan napon. Kako je grčevito stisnula Lessu, u njenu ruku bolno
se utisnulo raskošno prstenje.
„O čemu to govoriš?“ promuklim šapatom zapita Lessa.
Međutim, ženina agonija jedva joj je dozvoljavala da diše. Činilo se da će joj oči iskočiti iz
glave. Iako je bila otvrdla na sve osjećaje osim osvete, Lessu obuze duboki ženski instinkt da olakša
ženine užasne boli. Unatoč tome, riječi Gospodarice Gemme odzvanjale su joj u glavi. Znači, žena
nije štitila Faxa nego zmajevog jahača. Zvijezda? Da li je mislila na Crvenu Zvijezdu? Koje su to
stare priče?
Babica je objema rukama priliskala Gemmin trbuh, dovikujući ženi savjete koje ona od boli
sigurno nije čula. Uvijajuće tijelo grčevito se izvi, podižući se sa kreveta. Kad joj je Lessa pokušala
pomoći, Gospodarica Gemma otvorila je oči, a na licu joj se pojavio izraz olakšanja pomiješan s
nevjericom. Klonula je u Lessino naručje i umirila.
„Mrtva jc!“ kriknu jedna od žena. Istrčala je iz sobe jaučući. Hodnicima stadoše kružiti odjeci
njenog glasa. „Mrtva... va... va... aaaaa“, dopiralo je do zbunjenih žena koje su stajale ukočene od
šoka.
Lessa položi ženu na krevet čudeći se neobičnom, pobjedničkom osmijehu na Gemminom licu.
Povukla se u sjenku, potresenija od svih ostalih. Ona, koja nikad nije ni trenutka oklijevala da učini
nešto što će pomrsiti račune Faxu ili osiromašiti Ruathu, tresla se od kajanja. Potpuno je zaboravila
da mogu postojati i drugi koji ga je mržnju prema Faxu. Jedna od takvih bila je Gospodarica Gemma,
osoba koja je pretrpjela daleko više ličnih poniženja i fizičkog maltretiranja nego Lessa. A Lessa ju
je mrzila, zasula je mržnjom ženu koja je zasluživala poštovanje i podršku, a ne proklinjanje.
Lessa zatrese glavom ne bi li otjerala osjećaj tragedije ili samoprezira koji je prijetio da je
potpuno obuzme. Nije bilo vremena za žaljenje i kajanje. Bar ne sada. Ne u situaciji kad je,
izazivanjem Faxove smrti, mogla osvetiti ne samo sebe nego i Gemmu!
Upravo tako. A znala je što će joj pomoći. Dijete... da, dijete. Reći će da je preživjelo. Da je
muško. Zmajev jahač morat će se boriti. Bio je svjedok Faxove zakletve.
Osmijeh nalik onome na licu mrtve žene igrao je Lessinim licem dok je žurila hodnicima ka
Dvorani.
Prije nego je utrčala u Dvoranu, sjetila se da je očekivanje trijumfa potpuno poremetilo njenu
samodisciplinu. Zastala je pred ulazom i polako duboko udahnula. Spustila je ramena i prignula se,
postavši ponovno neugledna sluškinja. Kraj Faxovih nogu, jecajući sklupčao se vjesnik smrti.
Lessa je stisnula zube zbog raspirene mržnje prema vrhovnom gospodaru. Bilo mu je drago da je
Gospodarica Gemma umrla rađajući njegovo sjeme. Čak i sada naređivao je jednoj od histeričnih
žena da ode po njegovu najnoviju miljenicu, nesumnjivo zato da ju proglasi svojom prvom
gospodom.
„Dijete je živo“, uzviknu Lessa, glasom izobličenim od mržnje i bijesa. „Muško je.“
Fax skoči na noge, odgurnuvši nogom uplakanu ženu i opasno pogleda Lessu. „Sta to govoriš,
ženo?“
„Dijete je živo. Muško je“, ponovila je, silazeći niz stepenice. Uživala je u nevjerici i bijesu koji
su preplavili Faxovo lice. Namjesnikovi ljudi progutaše spontano klicanje.
„Ruatha ima novog Gospodara“ zagrmjeli su zmajevi.
Potpuno usredotočena na svoj cilj, nije primijetila niti reakciju ostalih prisutnih u Dvorani, ni
grmljavinu zmajeva napolju.
Fax munjevito krenu u akciju. Preletio je preko prostora koji ih je dijelio, urlikom niječući
novosti. Prije nego se Lessa snašla, pesnicom ju je udario u lice. Udarac ju je oborio s nogu, sa
stepenica, pa je tupo pala na kameni pod, gdje je ostala nepomično ležati nalik na zavežljaj prljavih
dronjaka.
„Stani, Fax!“ F'larov glas razbi tišinu upravo kad je Gospodar Visokih Prostora podigao nogu da
ritne tijelo bez svijesti.
Fax se munjevito okrenu, a ruka mu se automatski sklopi oko drške noža.
„Čuli smo te i svjedoci smo, Fax“, upozori ga F'lar, upozoravajući ispruživši ruku, „mi, jahači
zmajeva. Drži se svoje zakletve koje smo mi svjedoci!“
„Svjedoci? Jahači zmajeva?“ uzviknu Fax uz posprdan smijeh. „Misliš, jahačice zmajeva“,
smiješio se prezrivo, a u očima mu se čitalo omalovažavanje koje je naglasio i odmahivanjem ruke.
Za trenutak je zastao, iznenađen brzinom kojom se u ruci brončanog jahača stvorio nož.
„Jahačice zmajeva?“ upita F'lar, opasno tihim glasom, pokazujući zube u nategnutom osmijehu.
Dok je prilazio Faxu, na oštrici njegovog noža poigravali su odsjaji žar-svjetiljki.
„Žene! Paraziti Perna. Moć Weyra je propala. Zauvijek propala“, zaurla Fax i u skoku zauze
borbeni stav.
Krajičkom svijesti, protivnici su bili svjesni gužve iza njihovih leda, užurbanog pomicanja
stolova da bi se napravilo mjesta za dvoboj. F'lar nije imao vremena da pogleda šta je sa oborenom
služavkom, ali bio je potpuno siguran da je upravo ona izvor moći. Osjetio je to u trenutku kad je ušla
u prostoriju. Rika zmajeva samo je to potvrdila. Ako ju je pad usmrtio, onda... Nastavio je
napredovati prema Faxu, odskočivši u stranu da bi izbjegao oštricu u trenutku kad je Fax napao
širokim zamahom.
F'lar je s lakoćom izbjegao napad, usput ocijenivši koliki je doseg ruku njegovog protivnika;
zaključio je da u tome ima malu prednost. Znao je da to nije značajna prednost. Fax je imao mnogo
više iskustva u ubijanju, jer su F'larovi dvoboji na vježbalištu uvijek završavali kad padne krv. F'lar
je uočio da treba izbjegavati borbu izbliza sa krupnim Gospodarem. Čovjek je imao široka prsa, pa
je bio opasan zbog same svoje masivnosti. F'Iarovo glavno oružje trebalo je biti pokretljivost, a ne
sirova snaga.
Lažnim napadima Fax je testirao F'larove slabosti i reakcije. Pognute borce dijelilo je šest stopa
prostora. Ruke s noževima neprekidno su mahale, a rašireni prsti na slobodnoj ruci bili su spremni da
zgrabe protivnika.
Fax ponovo napade. F'lar dozvoli da mu se približi, dovoljno da bi se izmakao uz zamah nožem
unazad. Osjetio je cijepanje tkanine pod vrškom noža i začuo Faxovo rezanje. Za tako krupnog
čovjeka, vrhovni gospodar se jako brzo osovio na noge, pa je F'lar morao opet izmicati, osjetivši
struganje Faxovog noža po debeloj wher-koži svoje jakne.
Mračno se gledajući, kružili su jedan oko drugoga, tražeći rupu u protivnikovoj odbrani.
Pokušavajući iskoristiti svoju težinu kao prednost, Fax je nasrtao u želji da satjera bržeg i lakšeg
čovjeka između uzdignutog podija i zida.
F'lar je pokušao izmaći, nisko se sagnuvši ispod Faxove ruke u zamahu i uputivši podmukao
udarac ka njegovom boku. Vrhovni gospodar uhvatio ga je za ruku i divljim trzajem privukao uz svoj
bok, pa je F'lar očajnički pokušavao skloniti svoju s nožem. Naglo se opustivši, F'lar je zadao
iznenadan udarac koljenom. Dok se Fax previjao od bola u preponama, uspjelo mu je da se odmakne.
Udaljavajući se, F'lar osjeti iznenadni plamen boli u lijevom ramenu, znak da nije uspio pobjeći
neozlijeđen.
Faxovo lice je bilo krvavocrveno od bijesa, a od bola je disao s naporom. Ali F'lar nije uspio
iskoristiti trenutak prednosti, jer se razgoropađeni Gospodar uspravio i ponovo napao. Morao je brzo
izmaći u stranu da bi izbjegao borbu izbliza. Između njih našao se stol s mesom. Dok je oprezno
kružio, F'lar je probao mišiće na ramenu, ne bi li procijenio o kakvoj se ozlijedi radi. Posjekotina je
pekla kao da je rana nanesena željezom za žigosanje. Svaki pokret izazivao je bol ali ipak se mogao
koristiti rukom.
Fax iznenada zgrabi šaku masnih otpadaka sa poslužavnika i baci ih na F'lara. Zmajev jahač se
sagnu, a Fax pojuri oko stola. F'lar je instinktivno odskočio u stranu, pa je
Faxova oštrica bljesnula nekoliko inča od njegovog stomaka. Svojim nožem zadao je udarac po
vanjskom dijelu Faxove ruke. Slijedećeg trenutka, ponovo su bili okrenuti licem u lice, ali Faxova
lijeva ruka mlitavo je visila o boku.
F'lar strelovito nasrnu, iskoristivši teturanje Gospodara Visokih Prostora. Međutim, krivo je
procijenio čovjekovo stanje pa je zadobio strahovit udarac u bok dok je izmicao fintiranom zamahu
noža. Savijen od bola, očajnički se otkotrljao ne bi li izbjegao nalet protivnika. Fax se bacio
naprijed, trudeći se da poklopi zmajevog jahača i zada konačni udarac. F'lar se nekako osovio na
noge, pokušavajući se uspraviti i dočekati Faxov posrćući napad. Ovo ga je spasilo jer je Fax
promašio cilj i izgubio ravnotežu. Desnom rukom F'lar zamahnu svom raspoloživom snagom i zari
oštricu u Faxova nezaštićena leda. Zaustavila se tek na prsnom oklopu.
Pobijeđeni Gospodar pljošlimice se sruši na kameniti pod. Od siline udarca bodež je izašao iz
prsne kosti, pa se jedan dio oštrog sjcčiva pojavio iznad rane na leđima.
Kroz maglu izazvanu bolom i olakšanjem, probio se lelek. Znojem zamućenim pogledom, uhvatio
je grupicu žena na vratima Utvrde. Jedna od njih držala je dobro povijen predmet u rukama. Značenje
prizora nije mu doprlo odmah do svijesti, ali znao je da je u pitanju nešto jako važno, i da mora
razbistriti glavu.
Zagledao se u mrtvaca. Nije osjećao nikakvo zadovoljstvo što ga je ubio, shvatio je, samo veliko
olakšanje što je uspio preživjeti. Rukavom je obrisao čelo i uspravio se. Onaj posljednji udarac
ostavio je u njegovom boku pulsirajuću bol, a rame ga je peklo. Napola posrćući, otišao je do mjesta
gdje je još uvijek ležala sluškinja.
Nježno ju je okrenuo i ugledao ispod prljavštine, groznu masnicu na obrazu. U Dvorani je vladala
gungula, ali začuo je kako F'nor preuzima komandu.
Zmajev jahač, drhteći usprkos velikom naporu da se kontrolira, položi ruku na ženina prsa,
pokušavajući da osjeti udarce srca... Kucalo je, polako ali snažno.
Ote mu se dubok uzdah, jer su i udarac i pad mogli biti fatalni. Možda također fatalni i za Pern.
Olakšanje se miješalo sa odvratnošću. Tko zna koliko je staro ovo stvorenje prekriveno
prljavštinom. Iako umoran od borbe, bez napora je podigao na ruke njeno lagano tijelo. Znajući da će
F'nor uspješno srediti situaciju, ponio je služavku u vlastite odaje.
Položio je tijelo na visoki ležaj, potaknuo vatru i dodao žara u svijećnjak kraj kreveta. Stomak mu
se prevrnuo na pomisao da će morati dotaknuti prljavu, raščupanu kosu, no ipak je nježno oslobodio
lice, pomičući glavu lijevo-desno. Lice je bilo sitno sa pravilnim crtama. Iz dronjaka je virila jedna
ruka, iznad lakta prilično čista ali prošarana ogrebotinama i starim ožiljcima. Koža je bila čvrsta i
bez bora. Kad je uzeo njene ruke u svoje, vidio je da su ispod sloja prljavštine lijepo oblikovane i
prefinjene.
F'lar se počne smiještiti. Da, vrlo vješto je zamutila njegov pogled na ruku, tako da je stvarno
posumnjao na ono što je isprva vidio. A ispod prljavštine i masnoće bila je mlada. Dovoljno mlada
za Weyr. I ne niskog roda. Na sreću, nije bila dovoljno mlada da bi pripadala Faxovom potomstvu.
Kopile jednog od prethodnih Gospodara? Ne, ovdje nije bilo ni traga pučke krvi. Bez obzira o kojem
ogranku se radilo, sigurno je bila čistokrvna, a sa prilično sigurnosti, povjerovao je da je u pitanju
Ruathanski ogranak. Prije deset Obrtaja, na neki nepoznat način, izbjegla je masakr, i čekala svoj
trenutak da se osveti. Zašto bi inače prisiljavala Faxa da se odrekne Utvrde?
Ovako neočekivana sreća oduševila je i opčinila F'lara. Pružio je ruku da strgne haljinu sa
nesvjesnog tijela, ali otkrio je da ga nešto spriječava. Djevojka se osvijestila. Pogled velikih očiju
počivao je na njemu ne pokazujući ni strah ni iščekivanje, samo umor.
Na licu joj se odvijala jedva primjetna promjena. Sa sve širim osmjehom, F'lar je promatrao
kako svoj prirodni izgled mijenja u neskladnu ružnoću.
„Pokušavaš zbuniti zmajevog jahača, djevojko?“ zacerekao se. Odustao je od pokušaja da ju
dotakne i udobno se smjestio uz izrezbareni stup kreveta. Prekrižio je ruke na prsima, a onda udobnije
namjestio povrijeđenu ruku.
„Djevojko, reci svoje ime i položaj.“
Polako se uspravila, više se ne trudeći da zamagli crte lica. Polagano je kliznula i naslonila leda
na dasku iznad uzglavlja tako da ih je dijelila cijela dužina visokog kreveta.
„Fax?“
 „Mrtav. Kako se zoveš!“
Lice joj preplavi izraz pobjedničkog trijumfa. Sišla je sa kreveta i uspravila se, iznenađujuće
visoka. „U tom slučaju zahtjevani svoje vlasništvo. Ja pripadam Ruathanskoj Lozi. Zahtijevam
Ruathu“, izgovorila je zvonkim glasom.
Plar ju je promatrao, oduševljen njenim ponosnim držanjem. Onda je zabacio glavu i počeo se
smijati.
„Zar ti? U tako raspadajućem stanju?“ Nije mogao odoljeti da ju zadirkuje zbog kontrasta između
njenog držanja i odjeće. „O, ne. Osim toga, lijepa gospo, zmajevi jahači čuli su i posvjedočili
Faxovu zakletvu kojom se odrekao Utvrde u korist svoga nasljednika. Trebam li za vas izazvati i
bebu? Da ga zadavim povojima?“
Bljcsnula je očima, a na usnama joj se pojavi užasan osmijeh.
„Ne postoji nasljednik. Gemma je umrla a da se nije porodila. Lagala sam.“
„Lagala?“ ljutilo upita Flar.
„Da“, izazovno je isturila bradu ka njemu. „Lagala sam. Beba se nije rodila. Jednostavno sam
htjela biti sigurna da ćeš izazvati Faxa.“
Zgrabio ju je za ruku; pogodilo ga je što je dva puta uspjela da ga gurne u akciju.
„Izazvala si zmajevog jahača da se bori? Da ubije? Za vrijeme Potrage?“
„Potraga? Sto mene briga za Potragu? Ruatha je ponovo moja Utvrda. Deset Obrtaja zbog tog
cilja sam radila i čekala, planirala i patila. Što meni znači ta vaša Potraga?“
Flar poželi da udarcem ukloni izraz prezira i oholosti sa njenog lica. Divljački joj je zavrnuo ruku
i dovukao je pred sebe, pa tek onda pustio. Nasmijala mu se u lice, izmakla od njega i izašla kroz
vrata prije nego je shvatio što namjerava, te pošao za njom.
Psujući sebi u bradu, potrčao je niz kamenite hodnike, znajući da će morati pokušati da stigne do
Dvorane ako želi napustiti Utvrdu. Međutim, kad je stigao u Dvoranu, medu onima koji su se još
uvijek tamo muvali, nije bilo ni traga od nje.
„Da li je ono stvorenje naišlo ovuda?“ doviknuio je F’noru koji je slučajno upravo stajao kraj
vrata koja su vodila u Dvorište.
„Ne. Da li je ona, ipak, izvor moći?“
„Da, jeste“, odgovori Flar žučno, iznerviran njenim bijegom. Kud li je otišla? „A još k tome od
Ruathanske Loze!“
„O-ho! Da li će u tom slučaju svrći bebu?“ upita F’nor pokazujući prema babici koja je sjedila
blizu raspirene vatre.
Flar zastade upravo kad je htio krenuti u potragu po bezbrojnim hodnicima Utvrde. Zbunjeno se
zabuljio u svog smedeg jahača.
„Beba? Koja beba?“
„Muško dijete koje je rodila Gospodarica Gemma“, uzvrati F’nor, iznenađen Flarovim pogledom
punim nerazumijevanja.
„Dijete je živo?“
„Da. Iako je nedonošče, silom izvađeno iz stomaka mrtve gospođe, žena kaže da je snažno.“
Zabacivši glavu, Flar se stade smijati Usprkos njenom spletkarenju, pobijedila je Istina.
U tom trenutku začuo je Mnementhov urlik, nepogrešivo ushićen, iza kojeg je slijedio znatiželjan
cvrkut ostalih zmajeva.
„Mnementh ju je uhvatio“, uskliknuo je Flar, radosno se cereći. Brzim korakom, sišao je niz
stepenice, prošao kraj leša bivšeg Gospodara Visokih Prostora i izašao u glavno dvorište.
Brončani zmaj napustio je svoje mjesto na Kuli i dozivao ga. Uzbuđenje je privuklo njegov
pogled. Ugledao je kako se Mnementh u spirali spušta u Dvorište, držeći nešto u prednjim šapama.
Zmaj je obavijestio Flara da ju je ugledao kako se penje kroz jedan od visokih prozora i da ju je
jednostavno pokupio sa prozorske daske, znajući da je zmajev jahač traži. Brončani zmaj nespretno je
sletio na stražnje noge, stalno mašući krilima da bi održao ravnotežu. Oprezno je osovio djevojku na
noge, a onda oprezno oko nje napravio kavez od svojih ogromnih kandži. Stajala je nepomično u tom
krugu, zagledana u trokutastu glavu koja se njihala nad njom.
Kričeći od užasa, bijesa i mržnje, wher-čuvar je divljački trzao nategnuti lanac, pokušavajući
doprijeti do Lesse. Zamahnuo je šapom na F'lara dok je žurno hodao pored njega.
„Djevojko, dovoljno si hrabra da lctiš“, priznao je naslonivši nemarno jednu ruku na
Mnementhovu kandžu. Mnementh je bio jako zadovoljan sobom, pa je spustio glavu očekujući da ga
se počeše po luku iznad očiju.
„Znaš, nisi lagala“, reče F'lar nemoćan da suzbije želju da zadirkuje djevojku.
Polako je okrenula ka njemu bezizrazno lice. Ne plaši se zmajeva, s odobravanjem zaključi F'lar.
„Beba je živa, i muško jc.“
Nije uspjela potpuno sakriti očaj, pa su joj se ramena nakratko opustila prije nego se uspjela
sabrati.
„Ruatha je moja“, tvrdila je napetim i tihim glasom.
„Da, a tako bi i ostalo da si mi direktno prišla čim je eskadrila stigla.“
Razrogačila je oči. „Kako to misliš?“
„Zmajev jahač može zastupati bilo koga čija stvar je pravedna. U vrijeme kad smo stigli u Utvrdu
Ruath, moja gospo, bio sam spreman izazvati Faxa uz svaki razuman povod, iako sam u Potrazi.“ Ovo
baš nije bila istina, ali morao je naučiti djevojku kako je glupo pokušavati upravljati zmajevim
jahačima. „Da si imalo pažnje obraćala na pjesme svoga harfiste, sad bi znala svoja prava.“ I -
samog F'lara iznenadio je optužujući ton njegovog glasa - „i možda Gospodarica Gcmma sada ne bi
ležala mrtva. Ta hrabra duša pretrpjela je mnogo više od tiraninove ruke nego ti.“
Nešto u njenom držanju govorilo mu je da žali smrt Gospodarice Gemme, koja ju je očito duboko
pogodila.
„Sto ti sad vrijedi Ruatha?“ upitao ju je, obuhvativši širokim pokretom ruke ruševno Dvorište i
Utvrdu, podrazumijevajući cijelu dolinu Ruathe. „Stvarno ti je uspjelo da postigneš cilj; od osvajanja
nije bilo nikakve koristi, a osvajač je na kraju umro.“
F'lar frknu. „Tako mu i treba. Njegove Utvrde bit će vraćene zakonitoj Lozi, a i krajnje je
vrijeme. Jedna Utvrda i Jedan Gospodar. Sve ostalo nije u skladu sa tradicijom. Naravno, možda ćeš
se morati boriti protiv drugih koji ne vjeruju tom geslu; onih koje je zarazila Faxova luda pohlepa. Da
li bi mogla odbraniti Ruathu od napada... sada... dok je u ovakvom stanju?“
„Ruatha je moja!“
„Ruatha?“ prezirno se nasmije F'lar. „Znaš li da bi mogla postati Weyranka?“
„Weyranka?“ prodahtala je, zapanjeno buljeći u njega.
„Da, ludice. Rekao sam ti da sam u Potrazi... vrijeme je da obratiš pažnju na druge stvari osim
Ruathe. A predmet moje Potrage... to si ti!“
Buljila je u njegov upereni prst, kao da joj od njega prijeti opasnost.
„Tako mi Prvog Jajeta, djevojko, imaš moći napretek kad možeš navesti zmajevog jahača da
postupa po tvojoj volji, a da toga nije svjestan. Ah, ali nikad više, jer od sada ću te se čuvati.“
Mnementh potvrdi tihom grmljavinom u grlu. Izvio je vrat tako da je jedno sjajno oko gledalo
direktno u djevojku.
Kad joj se približilo oko veće od njene glave, nije se niti trgla ni problijedila, što F'lara ispuni
nepristrasnim ponosom.
„Voli da mu se češka lukove iznad očiju“, prijateljski napomenu F'lar, mijenjajući taktiku.
„Znam“, reče tiho i ispruži ruku da bi to uradila.
„Nemorth je snijela zlatno jaje“, nastavi je uvjerljivo obrađivati F'lar. „Uskoro će umrijeti. Ovog
puta moramo dobiti snažnu Weyranku.“
„Crvena Zvijezda?“ prodahta djevojka, uplašeno pogledavši F'lara. To ga je iznenadilo, jer do
sada ni u jednom trenutku nije pokazala strah.
„Vidjela si je? Razumiješ li što to znači?“ Vidje da je nervozno progutala knedlu.
„Tamo je opasnost...“ poče jedva čujnim šapatom, zabrinuto pogledavajući ka istoku.
F'lar je nije pitao pomoću kakvog čuda je ocijenila blizinu opasnosti. Čvrsto je namjeravao da ju
odvede u Weyr, ako bude potrebno i na silu. Ali jedan dio njega jako je želio da ona dobrovoljno
prihvati izazov. Buntovna Weyranka bila bi opasnija od glupe. Ova djevojka posjedovala je previše
moći, a imala je iskustva u spletkarenju i planiranju. Izazivati ju nepromišljenim postupcima moglo bi
značiti katastrofu.
„Cijeli Pern je u opasnosti. Ne samo Ruatha“, reče, unijevši u boju glasa notu zaklinjanja. „I ti
nama trebaš. Ne Ruathi.“ Odmahnuo je rukom, odbacujući takva razmatranja kao potpuno nevažna u
usporedbi sa općim stanjem stvari. „Bez snažne Weyranke, osuđeni smo na propast. Bez tebe.“
„Gemma je rekla da su sada potrebni svi brončani jahači“, mrmljala je zbunjenim šapatom.
Sta joj znači ova izjava? F'lar se namršti. Da li je čula ijednu riječ od onoga što joj je govorio?
Nastavio je sa uvjeravanjem, siguran da je uspio probuditi njeno interesovanje.
„Ovdje si izvojevala pobjedu. Neka bebu“ - primijetio je iznenadnu odbojnost kad je čula tu
ideju, i nemilosrdno nastavio - „Gemminu bebu - odgajaju u Ruathi. Kao Weyranka, zapovijedat ćeš
svim Utvrdama, a ne samo upropaštenom Ruathom. Uspjela si prouzročiti Faxovu smrt. Zaboravi
osvetu.“
Piljila je u F'lara upijajući njegove riječi, a u očima joj se čitala neodlučnost.
„Moja razmišljanja nisu išla dalje od Faxove smrti“, polako mu je priznala. „Nikad nisam mislila
što će biti poslije.“
U svojoj zbunjenosti ličila je na dijete, što se duboko dojmilo F'lara. Nije imao ni vremena ni
želje da procjenjuje njen čudesan uspjeh. Donekle je shvatio u kolikoj mjeri ima nesalomljiv
karakter. Kad je Fax pobio njenu familiju, nije mogla biti starija od deset Obrtaja. Iako tako mlada,
postavila je sebi cilj i nekako uspjela neotkrivena preživjeti sve brutalnosti da bi osigurala
uzurpatorovu smrt. Kakva će samo biti Weyranka! U skladu sa tradicijom Ruathanske
Loze. U svjetlosti blijedog mjeseca izgledala je mlada i ranjiva, skoro lijepa.
„Mogla bi postati Weyranka“, ponovio je sa blagim insistiranjem.
„Weyranka“, uzdahnula je s nevjericom, kružeći pogledom po unutrašnjem Dvorištu, okupanom
blagom mjesečinom. Učinilo mu se da dršće.
„Ili, možda, uživaš u dronjcima?“ reče glasom punim oštrine i podrugljivosti. „Isto tako, u
zamršenoj kosi, prljavim nogama i ispucalim rukama? Ili, možda, voliš spavanje u slami i to što se
hraniš korama? Mlada si... bar pretpostavljam da si mlada.“ Glas mu je odražavao iskrenu sumnju.
Čvrsto stisnuvši usne, hladno ga je gledala. „Da li je ovo početak i kraj svih tvojih ambicija? Kakva
si ti to kad želiš samo ovaj mali kutak od cijelog bijelog svijeta?“ Zastao je, a onda dodao krajnje
prezirno: „Jasno mije, krv Loze od Ruathe se razrijedila. Ti se bojiš!“
„Ja sam Lessa, kćerka Gospodara Ruathe“, uzvratila je, podbodena uvredom upućenom njenoj
Lozi. Visoko je podigla glavu, uspravila se i sijevala očima. „Ja se ničega ne bojim!“
F'lar se zadovoljio poluosmijehom.
 Međutim, Mnementh je protegao svoj izvijeni vrat do pune dužine i zabacio glavu. Zabrujao je
punim grlom, što je odjeknulo cijelom dolinom. Brončani je prenio F'laru saznanje da je Lessa
prihvatila izazov. Odazvaše se ostali zmajevi; njihovo glasanje bilo je više od Mnementhovog
tuljenja. Wher-čuvar koji je čučao na kraju lanca pustio je svoj tanki, neugodni vrisak dok su iz
Utvrde istrčavali zabezeknuti stanovnici.
„F'nor“, pozva brončani jahač, mašući svom zamjeniku da mu pride. „Ostavi pola jata da čuva
Utvrdu. Neki od obližnjih Gospodara mogao bi se povesti za Faxovim primjerom. Pošalji jednog
jahača u Visoke Prostore da odnese dobre vijesti. Ti odmah kreni u Dvoranu tekstilaca i razgovaraj
sa Lto... Lytolom.“ F'lar se nacerio. „Mislim da će on biti primjeran Čuvar i Gospodar Zamjenik ove
Utvrde u ime Weyra i bebe Gospodara.“
Kad je počeo shvatati kakve su namjere njegovog vode, na licu smedcg jahača pojavilo se
oduševljenje. Faxovom smrću, Ruatha je dospjela pod zaštitu jahača zmajeva, a posebno upravo
onoga koji je Faxu smrsio konce. Pod mudrom upravom, Utvrda će napredovati i biti bezbjedna.
„Da li je ona prouzročila propadanje Ruathe?“ upitao je svog vodu.
„Svojim mahinacijama skoro je i nama došla glave“, odgovori F'lar, ali pošto je pronašao ovako
zadivljujući objekt Potrage, sad je mogao biti velikodušan. „Pričekaj malo sa oduševljenjem, brate“,
brzo je ubacio kad je vidio F'norov izraz lica. „Nova kraljica tek treba izabrati partnericu na Utisku.“
„Ja ću sve ovdje srediti. Lytol je savršen izbor“, reče F'nor iako je znao da F'laru ne treba ničije
povlađivanje.
„Tko je taj Lytol?“ oštro upita Lessa. Uklonila je sa lica pramenove prljave kose. Pod
mjesečinom, prljavština se manje uočavala. F'lar je uhvatio F'nora kako bulji u nju s lako
prepoznatljivim izrazom na licu. Dao mu je strogo znak da odmah krene izvršavati dobijena
naređenja.
„Lytol je čovjek koji je ostao bez zmaja“, rekao je djevojci, „i Faxov protivnik. Dobro će paziti
Utvrdu i pod njegovim vođenjem sigurno će napredovati.“ Uporno je gledajući dodao je sugestivno:
„Zar ne?“
Mrko ga je gledala, ne odgovarajući ništa, sve dok se on nije tiho nasmijao.
„Mi ćemo se vratiti u Weyr“, izjavio je i ponudio joj ruku da ju dovede do Mnementhovog boka.
Brončani je ispružio vrat ka wher-čuvaru koji je ležao dašćući na kraju opuštenog lanca.
„Oh“, uzdahne Lessa i kleknu kraj nakazne zvijeri. Žalostivo jaučući on je polako digao glavu.
„Mnementh kaže da je jako star i da će uskoro zaspati i umrijeti.“
Lessa je smjestila odbojnu glavu u naručje i stala češkati lukove iznad očiju i prostore iza ušiju.
„Hajdemo, Lessa od Perna“, reče F'lar, nestrpljiv da ode odavde.
Podigla se polako, ali poslušno. „Spasio me je. Poznavao me.“
„Sad zna da je dobro postupio“, žustro ju je uvjeravao F'lar, iznenađen ovakvim ispoljavanjem
osjećaja s njene strane.
Ponovo ju je uhvatio za ruku da bi joj pomogao da ustane i da bi je odveo natrag do Mnementha.
U dijeliću sekunde bio je oboren s nogu, ispruživši se po kamenim pločama. Pokušao je da se
prevrne i podigne na noge, ne bi li ugledao napadača. Međutim, snaga prvog udarca ošamulila ga je
toliko da je ostao ispružen na leđima. Zapanjen, ugledao je ljuskavo tijelo wher-čuvara u skoku -
pravo na njega.
Istovremeno je začuo Lessin iznenađen uzvik i Mnementhov urlik. Brončani je zamahnuo velikom
glavom da bi skrenuo wher-čuvara od zmajevog jahača. Ali, upravo u trenutku kad je wher-čuvar
izvio tijelo do pune dužine, Lessa je kriknula.
„Nemoj ubiti! Nemoj ubiti!“
 Wher-čuvarevo rezanje pređe u tjeskoban krik uzbune, te životinja usred skoka izvede jedan
nevjerovatan manevar i skrene sa putanje. Kad je pao na kamen kraj njegovih nogu, F'lar je čuo tupo
krckanje. Silina pada slomila mu je kičmu.
Prije nego što je uspio ustati na noge Lessa je već držala u naručju groznu glavu, djelujući
potreseno.
Mnementh glavom nježno potapša tijelo umirućeg wher-čuvara. Obavijestio je F'lara da je zver
pogodila da Lessa napušta Ruathu, što netko od Loze ne bi smio učiniti. U svojoj senilnoj zbunjenosti,
pretpostavila je da je Lessa u opasnosti. Kad je začula Lessinu divlju komandu, ispravila je grešku
plativši životom.
„Uistinu me je samo htio odbraniti“, dodala je Lessa slomljenim glasom. Pročistila je grlo.
„Samo njemu sam mogla vjerovati. Bio mi je jedini prijatelj.“
F'lar nježno potapša djevojku po ramenu, iznenađen da itko može spasti tako nisko da prizna
wher-čuvara za prijatelja. Trgnuo se od bola, jer se rana na ramenu ponovo otvorila od pada.
„Stvarno je bio odan prijatelj“, reče, strpljivo čekajući dok se u zeleno-zlatnim očima wher-
čuvara svjetlost polako gasila i, konačno, potpuno nestala.
Svi zmajevi ispustiše jeziv, jedva čujan, visok, oštar ton od kojeg se ježila koža, a kojim su
obavještavali da je preminuo jedan od njihove vrste.
„Bio je samo običan wher-čuvar“, zapanjena odavanjem počasti promrmlja Lessa, razrogačivši
oči.
„Zmajevi odaju počast samo kad to oni žele“, suho napomenu Plar, negirajući da je imao udjela u
zbivanjima.
Lessa je još jedan dugi momenat gledala u odbojnu glavu. Onda ju je položila na kamen i
pomilovala podrezana krila. Na kraju je spretno otvorila kopču koja je držala tešku, metalnu ogrlicu
oko vrata životinje. Divlje je zavitlala ogrlicu i bacila je.
Spretno je ustala i odlučno otišla do Mnementha, niti jedan put se ne osvrnuvši. Mirno je stala na
Mnementhovu podignutu nogu i, slijedeći Plarova uputstva, smjestila se na krupnom vratu.
Plar obuhvati pogledom ostatak svoje eskadrile koji se upravo grupirao. Stanovnici Utvrde
povukli su se u sigurnost velike Dvorane. Kad su svi njegovi ljudi uzjahati, on je opkoračio
Mnemenlhov vrat i smjestio se iza djevojke.
„Drži se čvrsto za moje ruke“, naredio joj je, zgrabio rukama posljednji, najmanji nabor na vratu
i naredio poletanje.
Kad je veliki, brončani zmaj poletio, njeni prsti grčevito su se utisnuli u Plarovu podlakticu.
Ogromna krila upinjala su se da u vertikalnom polijetanju postignu visinu. Mnementh je više volio da
letenje započne skokom sa neke Utiče ih tornja. Zmajevi su naginjali lijenosti. Flar pogleda iza i
ugleda ostale kako tvore formaciju za let, vješto popunjavajući rupe gdje su trebali biti oni ostavljeni
na straži u Utvrdi Ruatha.
Kad su postigli dovoljnu visinu, rekao je Mnementhu da se prebaci, ode u međuprostor dok ne
stignu u Weyr.
Samo je iznenađeni uzdah pokazao djevojčinu zapanjenost kada su ušli u međuprostor. Iako je
bio navikao na ubod strahovite hladnoće i zastrašujući nedostatak svjetla i zvuka, F'laru je još uvijek
išao na živce. Pored svega toga, ovaj neobičan prijelaz trajao je ne duže od vremena potrebnog da se
triput nakašlje.
Kad su u treptaju izašli iz jezivog međuprostora Mnementh zagrme, odobravajući ponašanje
kandidatkinje. Nije panično kričala niti ispoljavala strah kao ostale žene. F'lar je osjećao kako joj
srce tuče na ruci kojom ju je obgrlio, ali to je bilo sve.
 A onda su se našli iznad Weyra i Mnementh je jedrio pod jarkim suncem, a od noći u Ruathi
dijelilo ih je pola svijeta.
Kad su stali kružiti iznad kamenite uvale Weyra, Lessa ga je ponovno stisla za ruke, ovaj put od
iznenađenja. F'lar joj je promatrao lice, zadovoljan što na njemu čita oduševljenje; nije bilo ni traga
strahu, iako su lebdjeli na hiljadu dužina iznad planinskog lanca visokog Bendena. Kada je sedam
zmajeva ispustilo svoj krik obavijesti da dolaze kući, na licu joj je zaigrao osmijeh nevjerice.
Ostali su se spuštali sve niže i niže u velikoj spirali, a Mnementh je odabrao spuštanje u laganim
krugovima. Zmajevi jahači spretno su se odvajali i slijetali svaki na svoju kamenu ploču ispred
pećina Weyra. Na kraju je i Mnementh prišao njihovim odajama, snažno krilima kočeći i prodorno
zviždućući sam za sebe. Konačno se s lakoćom spustio na ispust. Čučnuo je da bi F'lar mogao
smjestiti djevojku na hrapavu stijenu, izgrebanu hiljadama slijećućih kandži.
„Ovaj vodi samo u naše odaje“, rekao joj je kad su ušli u hodnik zaobljenog stropa, širok zbog
prolaska velikih brončanih zmajeva.
Kad su stigli u ogromnu prirodnu pećinu, koja mu je pripadala od kada je Mnementh dosegao
zrelost, F'lar je gledao sve oko sebe drugim očima, jer je ovo bilo njegovo prvo duže izbivanje iz
Weyra. Ogromna prostorija bila je, nesumnjivo veća od većine dvorana što ih je posjetio sa Faxom.
Te dvorane, bile su zamišljene kao mjesta za okupljanje ljudi, a ne kao stanište zmajeva. Međutim,
sad je vidio tla su njegove vlastite odaje skoro isto tako jadne kao Ruatha. Benden je, zasigurno, bio
jedan od najstarijih zmajskih weyrova, kao što je i Ruatha bila jedna od najstarijih Utvrda, ali to se
nije moglo prihvatiti kao opravdanje. Koliko li je samo zmajeva ležalo u ovoj šupljini dok se čvrsta
stijena prilagodila oblicima zmaja. Koliko je nogu izlizalo puteljak pored zmajskog Weyra do odaje
za spavanje, te do kupatila iza nje, u kojem je prirodni izvor davao uvijek toplu vodu. Ali zidni ukrasi
su izblijcdili i otrčali se, a na dovratku i podu bilo je masnih mrlja, koje su se lako mogle oribati
pijeskom.
Kad je zastao u spavaćoj sobi, na Lessinom licu primjetio je izraz opreza.
„Odmah moram nahraniti Mnementha. Možeš se prva kupali“, reče, prevrćući po škrinji dok nije
pronašao čistu odjeću za nju, koju su odbacili prijašnji stanari, no ipak daleko pristojnije od njene
sadašnje odjeće. Pažljivo je vratio u škrinju bijelu vunenu haljinu, tradicionalnu odjeću za Utisak.
Nju će ona obući kasnije. Pred noge joj je bacio nekoliko komada odjeće i vrećicu mirišljavog
pijeska, pokazujući joj prema zastoru koji je zatvarao put ka kupaoni.
Nije se potrudila ništa uhvatiti pa ju je ostavio sa hrpom odjeće pred nogama.
Mnementh ga obavijesti da F’nor upravo hrani Cantha i da je on, Mnementh, takode gladan. Ona
ne vjeruje F'laru, ali se ni njega, zmaja, ne boji.
„Zašto bi te se bojala?“ upita F'lar. „Ti si rođak wher-čuvara, njenog jedinog prijatelja.“
Mnementh prenese F'laru da on, potpuno zreo brončani zmaj, nema nikakve veze sa mršavim,
okovanim, puzećim wher-čuvarom podrezanih krila.
„Zašto ste mu onda odali poštu kao da je zmaj?“ upita Flar.
Mnementh drsko odgovori da je pristojno i dolično ožaliti odlazak odane i samoprijegorne osobe.
Čak ni plavi zmaj nije mogao poreći činjenicu da taj ruathanski wher-čuvar nije odao povjerene mu
informacije, iako ga je on sam, Mnementh, bio ozbiljno pritisnuo. Isto tako, postoje onako vješto
uspio izbjeći F'lara, po cijenu vlastitog života, time je uspio da se približi zmajskoj hrabrosti. Zato je
razumljivo da su mu zmajevi odali počast kad je umro.
Zadovoljan što je zadirkivanjem uspio izazvati brončanog, F'lar se u sebi smijuljio. Mnementh je
sa puno dostojanstva krenuo ka dvorištu za hranjenje.
U F'norovoj blizini, Mnementh je zalebdio, pa je F'lar skočio na zemlju. Udarac pri doskoku
podsjetio ga je da je trebao od djevojke zatražiti da mu previje rame. Promatrao je obrušavanje
brončanog na najbližeg ovna u uznemirenom stadu.
„Izlijeganje se očekuje svakog časa“, umjesto pozdrava reče mu F'nor, cereći se. Čučao je, očiju
sjajnih od uzbuđenja.
F'lar zamišljeno klimnu glavom. „Izbor muškaraca je velik“, izjavio je, znajući da F'nor hotimice
nije još rekao one važnije novosti, zadirkujući ga.
Obojica su promatrali kako Canth izdvaja iz stada jednu ovcu. Smedi zmaj vješto zgrabi životinju
što se koprcala jednom šapom, podiže se uvis i slete na jedan slobodan ispust da jede.
Mnementh je dokrajčio prvu životinju i sada je jedrio iznad stada, produživši ka udaljenim
torovima. Odabrao je jednu debelu pticu i uzletio, držeći je u kandžama. Gledajući ga kako se uzdiže,
F'lar je, kao i uvjek, osjećao ponos zbog ljepote prizora. Velika, letna pera bez napora su se kretala
zrakom; na brončanoj koži igrale su sunčeve zrake, a kandže, isukane zbog slijetanja, bljeskale su se
kao načinjenje od srebra. Nikad se nije uspio nagledati Mnementha u letu, niti nadiviti nesvjesnoj
gracioznosti i snazi.
„Lytol je bio zatečen tvojom ponudom“, primjeti F'nor, „i šalje ti izraze dubokog poštivanja.
Dobro će obavljati posao u Ruathi.“
„S tim ciljem je i izabran“, progunđa F'lar, unatoč tome zadovoljan Lytolovom reakcijom. Titula
Gospodara Zamjenika nije mogla nadomjestiti gubitak zmaja, ali radilo se o časnoj dužnosti, punoj
odgovornosti.
„U Visokim Prostorima zavladalo je veselje“, nastavio je F'nor sa širokim osmjehom, „i iskrena
žalost zbog smrti Gospodarice Gemme. Bit će interesantno pratiti koji od takmaca će prigrabiti
titulu.“
„U Ruathi?“ namršteno gledajući svoga polubrata upita Flar.
„Ne. U Visokim Prostorima i ostalim Utvrdama koje je osvojio Fax. Lytol će okupiti vlastite
ljude da bi osigurao Ruathu i natjerao svaku vojsku da se zamisli prije no što pokuša osvojiti tu
Utvrdu. Poznaje mnoge u Visokim Prostorima koji bi željeli promijeniti Utvrdu, iako tamo više ne
vlada Fax. Namjerava ih što prije dovesti u Ruathu, tako da će nam se naši ljudi uskoro pridružiti.“
F'lar klimnu sa odobravanjem i okrenu se da pozdravi dvojicu iz svoje eskadrile, plave jahače
koji su upravo pristigli sa svojim zvijerima u dvorište za hranjenje. Mnementh ode da pokupi još
jednu pticu.
„Malo jede“, prokomentarisao je F'nor. „Canth još uvijek ždere.“
„Smedi nešto sporije dosegnu punu veličinu“, otegnu F'lar, zadovoljno primijetivši ljutit bljesak u
F'norovim očima. To će ga malo naučiti pameti kad zadržava važne novosti.
„Vratili su se R'gul i S'lel“, konačno reče smedi jahač.
Dva plava zmaja dovela su stado do mahnitosti, tako da su ovce bezglavo jurile i prestrašeno
blejale.
„Ostali su opozvani“, nastavi F'nor. „Nemorth samo što se nije potpuno ukočila i umrla.“ A onda
se nije više mogao suzdržati. „S'lel je doveo dvije. R'gul ih ima pet. Kažu da su lijepe i da imaju
snažnu volju.“
F'lar je ćutao. Očekivao je da će ta dvojica dovesti više od jedne kandidatkinje. Ako žele, mogu
ih dovesti na stotine. On, F'lar, brončani jahač, doveo je samo jednu koja će pobijediti.
Ogorčen što su njegove vijesti ostale bez odjeka, F’nor se digao.
„Trebali smo ponovo potražiti onu u Cromu i onu zgodnu...“
„Zgodnu?“ uzvrati F'lar, te prezrivo izvi jednu obrvu. „Zgodna? Jora je bila ljepotica“, cinično
odbrusi.
 „K'net i T'bor upravo dovode kandidatkinje sa zapada“, žurno dodade F'nor zabrinutim glasom.
Zrakom zapuckela vjetrom nošen urlik zmajeva koji se vraćaju kući. Obojica su podigli glave i
ugledali dvostruku spiralu dvije eskadrile u slijetanju, od kojih je svaka brojila po dvadeset zmajeva.
Mnementh visoko podiže glavu i tiho se oglasi. F'lar ga pozva, zadovoljan što se brončani nije
opirao, iako je malo jeo. Prijateljski mahnuvši bratu, stade na Mnementhovu ispruženu nogu. Kad je
uzjahao, zmaj ga ponese na njihov ispust.
Dok su prolazili kratkim prolazom ka unutrašnjoj odaji sa visokim svodom, Mnementh je štucao.
Odgegao se do šupljine koja mu je služila kao ležaj i smjestio se u izdubljeni kamen. Kad se
Mnementh protegao i udobno smjestio svoju trokutastu glavu, F'lar mu pride. Mnementh je promatrao
svoga prijatelja bližim okom, čije su se mnogobrojne površine svjetlucale i presijavale. Kako mu je
F'lar umirujuće češkao očni luk, unutrašnji kapak se postepeno zatvarao.
Neupućenim se ovakva pažnja mogla činiti neumjesnom. Ali od onog momenta, prije dvadeset
Obrtaja, kada je veliki Mnementh probio ljusku jajeta i doteturao preko Dvorišta za Izlijeganje do
dječaka F'lara i zaustavio se pred njim na nesigurnim nogama, zmajev jahač je cijenio ovakve
momente kao najsretnije trenutke dana. Čovjeku se ne može odati veća počast nego da stekne
povjerenje i prijateljstvo krilatih zvijeri Perna. Jer odanost, koju su pripadnici zmajske vrste
pokazivali prema svojim odabranicima iz ljudske vrste, bila je nepokolebljiva i potpuna sve od
trenutka Utiska.
Mnementhovo unutrašnje zadovoljstvo ubrzo je dovelo do zatvaranja velikog oka. Zmaj je
zaspao; samo je vršak repa ostao uspravan, što je bio siguran znak da će, u slučaju potrebe, trenutno
biti spreman za akciju.
 U ime Faranthinog Zlatnog Jajeta
U ime Weyranke, mudre i iskrene,
Gojite jata brončanih i smeđih,
Gojite zmajeve plave i zelene.
Odgajajte jahače, odvažne i snažne,
Što ga je ljubav za zmajeve izležene,
Nek' jata velika u visine nose,
Ljude i zmajeve skladno udružene.

Lessa je pričekala dok po zvuku koraka zmajevog jahača nije bila sigurna da je stvarno otišao.
Žurno je prošla preko velike pećine i začula struganje kandžama, popraćeno fijukom moćnih krila.
Potrčala je kroz kratki prolaz i dospjela na rub kraj ulaza. Ugledala je brončanog zmaja kako kružeći
silazi ka širem kraju oko milju dugačkog ovala Benden Weyra. Kao i svaki stanovnik Perna i ona je
čula za Weyr, ali nešto sasvim drugo bilo je naći se u jednom od njih.
Osvrtala se okolo po strmim liticama. Jedini način da se ode odavde bio je letenjem na zmaju.
Otvor najbliže pećine nalazio se iznad nje, nedohvatljivo visoko. S druge strane nalazio se nešto
udaljeniji otvor, smješten niže od nje. Ovdje je bila potpuno izolirana.
Weyranka, rekao joj je. Njegova žena? U njegovom weyru? Da li mu je to bilo na pameti? Ne, po
zmajevim mislima nije stekla takav utisak. Iznenada joj sinu da je razumijevanje zmajeva
neuobičajena sposobnost. Da li to mogu obični ljudi? Ili samo zmajevi jahači, čija krv je bila
pomiješana u njenoj Lozi? U svakom slučaju, Mnementh je podrazumijevao nešto više, neki značajan
položaj. Onda vjerovatno planiraju da ona postane Weyranka za još neizleženu zmajsku kraljicu.
Samo kako će ona, ili oni to izvesti? Maglovito se sjećala da zmajevi jahači u Potrazi traže određenu
vrstu žena. Pa da, određenu vrstu žena. Dakle, ona je samo jedna od natjecateljki. Ipak, brončani
jahač joj je ponudio položaj Weyranke kao da jedino ona ispunjava uvjete. I on je obilato obdaren
taštinom, zaključi Lessa; arogantan, ali ne nasilnik poput Faxa.
Jasno je vidjela kako se brončani zmaj obrušava na jednu od trčećih životinja iz stada, grabi je i
odlazi na ispust da jede. Instinktivno se povukla natrag u relativnu sigurnost mračnog prolaza.
Prizor zmajevog hranjenja podsjetio ju je na brojne, stravične priče. Nekada se rugala takvim
pričama, ali sada... Da lije, možda, istina da zmajevi jedu ljudsko meso? Da li... Lessa prekide taj
pravac razmišljanja. Zmajska vrsta nije ništa okrutnija od ljudske. Postupcima zmajeva upravljale su
životinjske potrebe, a ne životinjska pohlepa.
Pošto se uvjerila da će se zmajev jahač neko vrijeme zadržati, vratila se kroz veliku pećinu do
spavaće sobe. Pokupila je odjeću i vrećicu sa pijeskom za čišćenje i produžila u kupaonu. Prostorija
je bila malena, ali sasvim dovoljno velika za svoju svrhu. Široka, kamena polica uzdizala se iznad
jednog dijela bazena nepravilnog oblika. Bila je tu i klupa i nekoliko polica za sušenje odjeće. U
svjetlosti žar-svjctiljki, vidjela je da je njoj bliži dio bazena visoko zasut pijeskom, tako da kupač
može s lakoćom stajati. Odatle se dno postepeno spuštalo ka dubokoj vodi koja se protezala sve do
kamenog zida na suprotnom kraju.
Kako je lijepo biti čist. Moći će se okupati i ostati čista na duže vrijeme. Sa odvralnošću, ništa
manjom od one koju je pokazivao zmajev jahač kad ih je dodirivao, skinula je preostale dronjke i
šutnula ih u kut, ne znajući kako bi ih se drugačije riješila. Istresla je obilno na dlan mirisnog pijeska
i sagnula se nad bazenom da ga nakvasi.
Tako dobivenim mirisnim sapunom počela je trljati ruke i povrijeđeno lice. Kad se umila,
nakvasila je još pijeska i navalila prati noge i ruke, tijelo i, na kraju, stopala. Snažno je trljala tako
da je iz još nezaraslih rana počela teći krv. Tada je ušla, bolje rečeno skočila, u bazen, šumno
udahnuvši kad je topla voda zapjenila mirisni pijesak u njenim ogrebotinama. Zaronila je pod
površinu da bi joj se bujna kosa potpuno namočila. Onda je žustro počela trljati kosu pijeskom,
isprajući je i ponovno sapunajući sve dok nije osjetila da bi trebalo da je čista. Godinama nije to
bila. Po vodi su plovile izdužene mrlje, nalik na ogromne insekte sa umanjenim nožicama, i kretale se
ka udaljenom rubu bazena gdje su nestajale. Radosno je primijetila da voda stalno cirkulira, tako da
je zamućena i prljava nadomiještana čistom. Ponovno je počela ribati skorjelu prljavštinu sa tijela,
sve dok je koža nije počela peći. Ovo kupanje nije očistilo samo njenu vanjštinu. Zbog raskošne
čistoće osjećala je zadovoljstvo blisko ekstazi.
Kad je konačno zaključila da joj je tijelo čisto, onoliko koliko to može bili nakon jednog
temeljitog kupanja, još jednom je pijeskom natrljala kosu. Nevoljko je napustila bazen, iscijedila
kosu i savila je navrh glave, da joj ne bi smetala dok bude sušila tijelo. Kad se osušila, raširila je
odjeću i prislonila jedan komad uz tijelo. Svijetlozelena tkanina djelovala je meko na dodir njenih
prstiju, smežuranih od dugog boravka u vodi, iako je na ogrubjelim rukama ostavljala dlačice.
Navukla je haljinu preko glave. Bila je preširoka, ali gornja tunika tamnije zelene boje imala je
pojas, koji je čvrsto pritegla oko struka. Neuobičajeni dodir meke tkanine ispuni je ogromnim
zadovoljstvom i s užitkom se meškoljila. Umjesto pokidanih dronjaka, oko članaka su joj sada
lepršali bogati skuti, pa se osmjehnula od čisto ženskog oduševljenja. Uzela je čisti peškir i počela
sušiti kosu.
Do ušiju joj dopriješe prigušeni zvukovi, pa zastade u pola pokreta, glave nagnute na jednu
stranu. Napregnula se da bolje čuje. Da, izvana su dopirali glasovi. Mora da su se zmajev jahač i
njegova zvijer vratili. Zbog prekidanja u nevrijeme, napravila je zlovoljnu grimasu i stala jače trljati
mokru kosu. Provukavši prste kroz napola osušene pramenove, naišla je na čvorove. Pokušala je
rukama dovesti u red neposlušne kovrdže, gurajući ih iza ušiju. Stala je uzrujano prevrtati po
policama dok nije, kao što se i nadala, pronašla metalni češalj sa široko razmaknutim zubima. Njime
je napala neurednu kosu i, uz mnogo jaukanja i stenjanja, jer je nemilosrdno čupala godinama stare
čvorove, uspjelo joj je da donekle dotjera frizuru.
Sada suha, kosa je iznenada oživjela vlastitim životom, pucketajući joj oko prstiju i hvatajući se
za lice i češalj.
Svilenkaste vlasi bilo je teško kontrolirati. Osim toga, kosa joj je bila duža nego što se nadala;
čista i nezamršena padala joj je do struka - kad joj se nije motala oko ruku.
Zastala je i napregla uši, ali nije ništa čula. Zabrinuto je prišla zastoru i oprezno provirila u
spavaću sobu. Bila je prazna. Ponovno je poslušala i uhvatila razgovijetne misli pospanog zmaja. Pa,
radije će se sa muškarcem sresti pokraj zaspalog zmaja nego u spavaćoj sobi. Kad je krenula,
krajičkom oka je spazila neku tudinku u ulaštenom komadu metala obješenom na zid.
Zapanjeno se ukopala u mjestu, sa nevjericom blenući u lice odraženo u ogledalu. Tek kad je
iznenađeno podigla ruke do lica, i kad je odraz ponovio pokret, shvatila je da gleda svoj lik.
Pa, ta djevojka u ogledalu bila je ljepša od Gospodarice Tele, one kćeri tekstilca. Ali jako
mršava. Ruke joj opipaše tanki vrat, izbačene ključne kosti, grudi, koje, ipak, nisu vjerno odražavale
ispijenost ostalih dijelova tijela. Haljina joj je bila prevelika, primijetila je sa neočekivanom
zabrinutošću, rođenom u trenutku kad se sa oduševljenjem odmjerila. A kosa... stršila joj je oko glave
poput oreola. Nestrpljivim pokretima nastojala ju je poravnati, nesvijesno uokvirujući lice
kovrdžama. Nervozno ih je vratila na mjesto, sjetivši se da više nema potrebe za prerušavanjem.
Kosa se ponovo neposlušno podigla.
Iz zbunjenosti ju je vratio tihi šum, struganje čizmama po kamenu. Čekala je kad će se pojaviti.
Iznenada se prepala. Sa licem otkrivenim pogledima, kosom zataknutom iza ušiju i tijelom koje se
ocrtavalo ispod pripijene tkanine, osjećala se razgolićenom, lišenom uobičajene anonimnosti; dakle,
po njenom mišljenju, ranjivom.
S mukom je savladala želju da pobjegne, iracionalnu navalu straha. Gledajući se u sjajnom metalu
ispravila je ramena, ponosno podigla glavu; pokreti su izazvali pucketanje i komešanje kose oko
glave. Ona je Lessa od Ruathe, pripadnica stare i plemenite Loze. Više se nije morala pretvarati da bi
preživjela. Dakle, mora otkrivenog lica stati pred cijelim svijetom... i tim zmajevim jahačem.
Odlučno je prošla kroz sobu i gurnula u siranu zaslor koji je visio na vralima prema velikoj
pećini.
Stajao je kraj zmajeve glave i češkao lukove iznad velikih očiju, a na licu mu se vidio neobično
nježan izraz. Ovaj prizor bio je u suprotnosti sa svime što je čula o zmajskim jahačima.
Naravno, čula je o čudnovatoj privrženosti jahača i zmaja, ali tek sada je shvatila da u ovu vezu
spada i ljubav. Kao i da je ovaj rezervirani, hladni čovjek sposoban za tako duboke osjećaje. Sjetila
se njegovog otresitog ponašanja kraj starog wher-čuvara. Nije ni čudo što je životinja pomislila da
joj želi nanijeti zlo. Zmajevi su bili mnogo tolerantniji, otpuhnuta je nevoljko.
Polako se okretao, kao da mrzi što napušta brončanu zvijer. Ugledavši je, potpuno se okrenuo,
pomno proučavajući njen novi izgled. Prišao joj je brzim, tihim koracima i držeći je za lakat svojom
snažnom rukom, uveo je natrag u spavaću sobu.
„Mnementh je malo jeo, pa mu treba mir dok se odmara“, reče tihim glasom, kao da je to nešto
trenutno najvažnije. Ponovo je navukao teški zastor na otvor.
Još uvijek ju držeći, odmakao se i počeo je okretati ovamo-onamo, pomno je proučavajući. Preko
lica mu prelete pomalo iznenađen izraz.
„Oprala si se... lijepa, da, skoro lijepa“, priznao je pokroviteljskim tonom i tako se očigledno
zabavljajući da se grubo otrgla od njega, uvrijeđena. Njegov tihi smijeh ju je izazivao. „Napokon, tko
bi mogao pogoditi što se nalazi ispod sloja prljavštine od... deset punih Obrtaja, rekao bih? Da,
sigurno si dovoljno lijepa da se F'nor umiri.“
Izazvana njegovim ponašanjem, upitala je ledenim tonom: „A F'nora treba umiriti pod svaku
cijenu?“
Stajao je pred njom i cerekao se, sve dok nije s naporom stisnula šake na boku da ne bi udarcima
izbrisala to cerekanje.
Nakon nekog vremena rekao je: „Nije važno, trebamo jesti, i zamolit ću te za neke usluge.“
Ispustila je uzvik iznenađenja, našlo se on zlobno osmjehnuo i okrenuo, tako da je mogla vidjeti
krvavu mrlju na njegovom lijevom rukavu. „Mogla bi bar oprati rane, časno zadobijcne u borbi za
tvoju stvar.“
Odgurnuo je draperiju na unutarnjem zidu. „Obrok za dvoje!“ viknuo je u crni otvor, načinjen u
živoj stijeni.
Vjerojatno se radilo o dugačkom tunelu, jer je jasno čula kako mu glas odjekuje negdje duboko.
„Nemorth samo što se nije potpuno ukočila“, govorio je, uzimajući medicinske potrepštine sa
police, također sakrivene draperijom, „tako da će Izlijcganjc uskoro početi.“
Pri spominjanju Izlijeganja, u Lessinom stomaku javi se neka hladnoća. Najumjerenije priče koje
je čula o tom dijelu predanja o zmajevima bile su jezive, a najgore zaprepašćujuće sablasne.
Ukočeno je uzimala stvari koje joj je dodavao.
„Sto jc? Uplašila si se?“ zadirkivao ju je zmajev jahač, trenutno zastavši kad je strgnuo
okrvavljenu košulju.
Stresavši glavom Lessa se skoncentrirala na mišićava leda širokih ramena. Nešto blijeda koža
njegovog tijela bila je prošarana krvavim mrljama. Iz ramena je isticala svježa krv, jer je skinuvši
košulju ogulio nježnu krastu.
„Trebat će mi voda“, rekla je, ali je odmah primjetila da je među stvarima koje joj je dao i plitka
posuda. Žurno je otišla na bazen po vodu, pitajući se kako su je uspjeli nagovoriti da ode tako daleko
od Ruathe. Iako je bila upropaštena, ona ju je poznavala od Kule do dubokih podruma. U vrijeme kad
je prijedlog iznesen i podmuklo odmah sproveden u dijelo, osjećala se sposobnom za sve. Upravo je
bila konačno postigla Faxovu smrt. Sada je jedva uspjela da zadrži vodu u posudi, jer su joj se ruke
nekontrolirano tresle.
Prisilila se da razmišlja o rani. Ružna posjekotina bila je duboka u tački gdje je vrh oštrice ušao,
a postepeno je postajala plića prema dolje, u smjeru reza. Dok je čistila ranu, osjećala je glatkoću
njegove kože. Nije mogla a da ne osjeti njegov muški zadah, nimalo neugodan iako složen od mirisa
znoja, kože i neobičnog mošusa, što je vjerojatno bila posljedica druženja sa zmajevima.
Iako ga je moralo boljeti čišćenje zgrušane krvi, nije pokazivao nikakve znake da mu je neugodno,
na izgled nesvjestan njenog dodira. Još više joj je smetalo što nije mogla sebi dozvoliti da bude
gruba, čime bi mu uzvratila njegovo podrugljivo ponašanje.
Ljutito je stisnula zube i obilato namazala ranu ljekovitim melemom. Od zavoja je formirala
maleni jastučić i pričvrstila ga trakama od pocijepanog platna. Kad je završila, odmakla se. On je za
probu stisnuo ruku, da provjeri kako se kreće u zavoju, uslijed čega mu zaigraše leđni mišići.
Kad se okrenuo prema njoj, oči su mu bile tamne i zamišljene.
„Nježno si to napravila, gospo. Zahvalan sam ti.“ Ironično se nasmiješio.
Ustao je, a ona ustuknu. Ali samo je otišao do škrinje i uzeo čistu, bijelu košulju.
Začu se prigušena grmljavina i stade se brzo pojačavati.
Urlanje zmajeva? Pitala se Lessa, trudeći se da savlada smiješan strah koji je rastao u njoj. Zar je
započelo Izlijeganje? Ovdje nije bilo jazbine wher-čuvara u koju se mogla sakriti.
Kao da je shvatio njenu zbunjenost, zmajev jahač se raspoloženo nasmijao, odmakao zidni zastor
i uzeo pladanj sa hranom koju je nekakav bučni mehanizam upravo dovezao, ne skidajući pogled sa
nje.
Posramljena zbog neosnovanog straha i bijesna što mu je on bio svjedok, buntovno je sjela na
krznima pokrivenu stolicu, želeći žarko da on zadobije najraznovrsnije teške i bolne rane koje će mu
ona nepažljivo previjati. Ako joj se ukaže još neka prilika, neće je propustiti.
Stavio je pladanj na niski stol pred njom i bacio na pod hrpu krzna da mu posluži kao stolica. Na
pladnju se nalazilo meso, kruh, bokal sa klakom, žuti sir izazovnog izgleda, pa čak i nekoliko komada
zimskog voća. Niti ona niti on nisu počinjali jesti, iako je Lessi potekla voda na usta kad je pomislila
da će jesti zrelo voće umjesto truleži. Pogledao ju je i namrštio se.
„I u Weyru dama prva lomi kruh“, reče i uljudno joj se nakloni.
Lessa pocrvene, nenavikla na ljubaznost, a pogotovo da prva jede. Odlomila je komad kruha.
Takvo nešto nikad prije nije kušala. Kao prvo, bio je svjež, nedavno pečen. Brašno iz kojeg je bio
napravljen bilo je glatko, bez traga pijeska ili ljuski. Uzela je komad sira što joj je on nudio. Imao je
neobično ukusnu oštrinu. Ohrabrena ovim potvrdama promijene svog statusa, Lessa pruži ruku da
uzme najveći komad voća.
„A sada“, poče zmajev jahač, dodirnuvši je rukom da bi joj skrenuo pažnju.
Misleći da je pogriješila, ispustila je voće sa osjećajem krivice. Buljila je u njega, pitajući se u
čemu je bila greška. On je podigao voće i vratio ga u njenu šaku, pa nastavio govoriti. Razrogačenih
očiju, grickala je i pažljivoga slušala.
„Slušaj me dobro. Sto god da se desi u Dvorištu za Izlijcganje, ni na trenutak ne smiješ pokazati
strah. A njoj ne smiješ dozvoliti da pojede previše.“ Licem mu prelete kiseli izraz. „Jedan od naših
najvažnijih zadataka je da spriječavamo prežderavanje zmajeva.“
Lessa je izgubila apetit za voće. Pažljivo ga je vratila u zdjelu i pokušala dokučiti ono što joj nije
rekao, ali je podrazumijevao tonom svoga glasa. Gledala je zmajevog jahača u lice, prvi put vidjevši
u njemu osobu, a ne simbol.
Njegova hladnoća izražavala je oprez, a ne nedostatak emocija, zaključila je. Mora da je
strogošću kompenzirao svoju mladost, jer nije mogao imati mnogo više Obrtaja od nje. Njegov
mračni izgled bio je bez zlobe; obuzet crnim mislima, nešto je strpljivo čekao. Gusta crna kosa
talasala mu se unazad, od visokog čela do ovratnika košulje. Jake, crne obrve prečesto su se
skupljale u mrkom pogledu ili su se prezrivo izvijale dok je sa visine gledao svoju žrtvu preko
kvrgavog nosa; očima (boje jantara, dovoljno svijetlim da izgledaju zlatne) i predobro je izražavao
cinizam i nadutost. Usne su mu bile tanke, ali dobro oblikovane i u mirovanju skoro nježne. Zastoje
morao uvijek kriviti usta u negodovanju ili podrugljivom smijanju? Kad se iskreno sve uzme u obzir,
morala je priznati da je zgodan, a imao je i stanovitu magnetičnu privlačnost. U ovom trenutku, bio je
potpuno opušten.
Mislio je ozbiljno to što joj je govorio. Nije se smjela uplašiti. Nije bilo razloga da se ona,
Lessa, boji.
Jako je želio da ona uspije. Da spriječi koga od prežderavanja, čime? Stokom iz krda? Sigurno da
tek izleženi zmaj nije u stanju pojesti jednu cijelu životinju. Lessi je to izgledalo kao prilično
jednostavan zadatak. Wher-čuvar je slušao samo nju i nikoga drugoga u Ruathi. Razumjela je velikog,
brončanog zmaja, a čak joj je i uspjelo da ga ućutka kad je protrčala ispod njegovog mjesta na Kuli
na putu da pozove babicu. Najvažniji zadatak? Naš najvažniji zadatak?
Zmajev jahač ju je promatrao sa iščekivanjem.
„Naš najvažniji zadatak?“ ponovila je, zahtijevajući dodatne informacije.
„O tome ćemo kasnije. Prvo ono najvažnije“, reče i nestrpljivim pokretom odbaci njeno pitanje.
„Ali što će se desiti?“ insistirala je.
„Govorim ti onako kako su i meni govorili. Ni manje, ni više. Zapamti te dvije stvari. Izbaci strah
i ne daj joj da se preždere.“
„Ali...“
„Međutim, ti treba da jedeš. Uzmi.“ Nožem je ubo jedan komad mesa i gurnuo joj ga u ruku. Bio
je namršten sve dok ga nije progutala. Namjeravao joj je gurnuti još, ali ona je brzo zgrabila napola
pojedeno voće i zagrizla. Za ovaj obrok već je pojela više nego u Utvrdi za cijeli dan.
„Uskoro ćemo u Weyru bolje jesti“, napomenuo je, gledajući u poluprazni pladanj.
Lessa se iznenadila jer je ovo, po njenom mišljenju, bila gozba.
„Nisi navikla ni na ovoliko? Da, zaboravio sam da si stvarno upropastila Ruathu.“ Ukočila se.
„Dobro si postupala u Ruathi. Nisam htio kritizirati“, dodao je, smiješeći se na njenu reakciju.
„Ali pogledaj se“, pokazao je na njeno tijelo, a licem mu preletje neobičan izraz, napola ispunjen
veseljem, a napola zamišljenošću: „Ne, nikada ne bih pogodio da ćeš nakon pranja ispasti tako
zgodna“, napomenuo je. „Niti da imaš tako lijepu kosu“. Ovaj put imao je izraz iskrenog divljenja.
Nehotice je podigla ruku, našto joj kosa zapucketa oko prstiju. Ali, kakav god odgovor da mu je
namjeravala dati, ostao je neizgovoren jer je odaju ispunio nezemaljski jauk.
Zvuk je izazvao vibracije iza njenog uha i proširio se niz pršljenove kralješnice. Objema rukama
poklopila je uši. Unatoč tome, zvuk joj je odjekivao u unutrašnjosti lubanje. Kao što je iznenada
počelo, tako je i završilo.
Prije nego je shvatila šta se dešava, zmajev jahač zgrabio ju je za ruku i odvukao je ka škrinji.
 „Skidaj to“, naredio je pokazujući na tuniku i haljinu. Dok ga je glupo gledala, izvadio je široku,
bijelu haljinu, bez rukava i bez pojasa; u stvari, dvije dužine finog platna spojene na ramenima i
bokovima. „Skidaj to, ili želiš da ti ja pomognem?“ upitao je sa velikim nestrpljenjem.
Divlji zvuk se ponovio i uznemirujući ton natjera njene prste na brže gibanje. Tek što se
oslobodila odjeće koju je nosila i pustila je da padne do njenih nogu, navukao joj je bijelu haljinu
preko glave. Uspjela je gurnuti ruke na pravo mjesto prije nego ju je zgrabio i potrčao iz sobe. Za
njima se vijorila njena kosa, pucketajući od statičkog elektriciteta.
Kad su stigli do hodnika, ugledali su u sredini pećine brončanog zmaja koji je pozorno promatrao
vrata spavaće sobe. Lessi je dijelovao nestrpljivo; velike oči, što su je tako fascinirale, prelijevale
su se u duginim bojama. Držanje mu je odavalo veliko uzbuđenje, a iz grla mu se izvijalo visoko
kreštanje, nekoliko oktava niže od uznemirujućeg krika koji ih je sve podigao na noge.
Iako su i zmaj i zmajev jahač odisali žurbom i nestrpljenjem, zastali su. Lessa shvati da se nešto
dogovaraju u vezi sa njom. Iznenada se pred njom nade velika glava zmaja, čiji nos joj je potpuno
zaklonio vidik. Osjetila je toplinu njegovog daha. Čula je kako obaviještava zmajevog jahača da je
sve više i više zadovoljan ženom iz Ruathe.
Uz trzaj, koji joj je dobro protresao glavu, zmajev jahač ju je nastavio vući kroz prolaz. Kraj njih
se gegao zmaj takvom brzinom da se Lessi činilo da će sve troje popadati sa ispusta. Na neobjašnjiv
način, u kritičnom trenutku našla se na vratu brončanog, a zmajev jahač ju je čvrsto obgrlio oko pasa.
Tako su lebdjeli iznad velike udubine Weyra prema suprotnom, višem kamenom zidu. Zrak je vrvjeo
od zmajskih krila i repova, praćenih zbrkom zvukova koji su se odbijali i odjekivali kamenom
udolinom. Mnementh je krenuo u pravcu za koji je Lessa bila sigurna da će ih dovesti do sudara sa
ostalim zmajevima, pravo ka velikom, okruglom crnilu visoko gore na litici. Nekakvom čarolijom,
zvijeri su ulijetale bez problema, a Mnementhova krila, veća od ostalih, jedva su prošla uz strane
ulaza.
Prolaz je odjekivao od grmljavine krila. Udarali su je snažni zvučni valovi. Onda su se našli u
divovskoj špilji.
Dakle, mora da je cijela planina šuplja, sa nevjericom pomisli Lessa. Uokolo ogromne špilje, u
gustim redovima zbijeni su sjedili plavi, zeleni, smedi i samo još dva brončana poput Mnementha,
međutim bilo je mjesta za još stotine zmajeva. Lessa grčevito stisnu ljuskavi vrat brončanog zmaja,
instinktivno osjećajući da predstoji veliki događaj.
Mnementh se nastavio spuštati, prošavši kraj ispusta sa brončanima. Tada je Lessa ugledala ono
što je ležalo na pjeskovitom podu: zmajska jaja. Leglo se sastojalo od deset čudovišnih, šarenih jaja,
čije su se ljuske napinjale i talasale jer su poletarci u njima pokušavali izaći. Izdvojeno na uzvišici,
sa jedne strane se nalazilo zlatno jaje, upola veće od šarenih. Odmah iza zlatnog jajeta, ležala je
nepomična masa stare kraljice boje okera.
Kad je postala svjesna da Mnementh lebdi iznad poda u blizini jajeta, Lessa osjeti kako je zmajev
jahač podiže sa zmajevog vrata.
Sa strahom ga je pokušala zgrabiti. Pojačao je stisak i neumoljivo je spustio na pod. Intenzivno ju
je gledao očima u kojima je gorjela jantarna vatra.
„Zapamti, Lessa!“
Mnementh je dodao ohrabrujući zvuk, okrenuvši jedno veliko složeno oko ka njoj. Tada je
poletjeo. Molećivo je napola podigla jednu ruku, iznenada lišena podrške, uključujući i onaj sigurni
unutrašnji poriv koji joj je pomagao da ustraje u borbi protiv Faxa. Vidjela je kako se brončani zmaj
smjestio na prvom ispustu, malo podalje od ostala dva brončana. Zmajev jahač je sjahao, pa je
Mnementh izvio svoj elastični vrat tako da mu se glava našla uz glavu njegovog jahača. Čovjek je
pružio ruku i, tako se bar učinilo Lessi, odsutno milovao svoju životinju.
Lessinu pažnju privukoše glasni krici i jauci, pa je ugledala još nekoliko zmajeva koji su lebdjeli
nad podom pećine, a njihovi jahači spuštali su mlade djevojke, sve dok na pijesku nije stajalo
dvanaest djevojaka, uključući i Lessu. Sliskale su se jedna uz drugu, a samo je Lessa ostala nešto po
strani. Znatiželjno ih je promatrala, prezirući ih zbog suza, iako njeno srce nije tuklo ništa sporije od
njihovih. Nije ni pomislila da bi suze pomogle. Koliko je vidjela, djevojke nisu bile povrijeđene, pa
onda čemu cmizdriti? Prezir prema njihovom plaču podsjetio ju je da se treba kontrolirati, pa je
duboko udahnula ne bi li potisnula unutrašnju hladnoću. Neka se one plaše. Ona je Lessa od Ruathe i
ne treba se bojati.
Upravo tada, zlatno jaje se grčevito pomaklo. Djevojkama je zastao dah i složno se odmaknuše do
kamenog zida. Jedna od njih, dražesna plavuša sa pletenicom zlatne kose što je dopirala gotovo do
poda, krenula je da side sa uzvišenja i kriknuvši stala, pa se preplašeno vratila u prividnu sigurnost
grupe.
Lessa se okrenu da vidi što je prouzrokovalo užas na djevojčinom licu. I sama je nesvjesno
ustuknula.
U glavnom dijelu pješčane arene, nekoliko jaja već se potpuno otvorilo. Polctarci su se slabašnim
puzanjem kretali ka - Lessa proguta knedlu - dječacima koji su mirno stajali u polukrugu. Neki od njih
nisu bili ništa stariji od nje u vrijeme kad je Faxova armija pokorila Ruathu.
Krici žena pretvoriše se u prigušene uzvike i jecaje, jer je jedan od poletaraca kljunom i
kandžama zgrabio dječaka.
Lessa se prisili da gleda kako mladi zmaj mrcvari dječaka, da bi ga na kraju odbacio kao da je na
neki nedokučiv način nezadovoljan njime. Dječak se nije ni pomakao, a Lessa je jasno vidjela kako
po pijesku kapa krv iz rana što mu ih je nanio zmaj.
Drugi poletarac zaletio se prema drugom dječaku, pa iznenada zastao, nemoćno mašući vlažnim
krilima. Izvio je mršavi vrat i zakriještao parodiju ohrabrujućeg pjeva kojim se Mnementh često
glasao. Dječak nesigurno podiže ruku i poče mu češkati luk iznad očiju. Lessa je sa nevjericom
posmatrala kako se poletarac privija uz dječaka, saginje glavu i sve prijaznije pjevuši. Licem djeteta
razli se smiješak oduševljenja, pomiješan s nevjericom.
Jedva otrgavši pogled od ovog prizora, ugledala je novog poletarca kako počinje istu predstavu
sa drugim dječakom. U međuvremenu, izlcgla su se još dva zmaja. Jedan je oborio dječaka i gazio ga,
nesvjestan činjenice da njegove kandže ostavljaju duboke posjekotine. Poletarac koji je išao iza
njega stao je kraj ranjenog dječaka, sagnuo glavu ka njegovom licu i počeo zabrinuto pjevušiti. Dok
je Lessa gledala, dječak se uspio osoviti na noge, a niz lice su mu se slijevale suze izazvane bolom.
Mogla ga je čuti kako ubjeduje zmaja da ne treba brinuti, da je samo malo ogreban.
Sve je bilo vrlo brzo gotovo. Mladi zmajevi i dječaci stvorili su parove. Zeleni jahači pokupili
su preostale. Plavi jahači sletjeli su sa svojim zvijerima i poveli novopečene parove ka izlazu. Mladi
zmajevi su cičali, pjevušili i mahali vlažnim krilima, a njihovi novi Weyrparovi su ih ohrabrivali.
Lessa se odlučno okrenu ka zaljuljanom zlatnom jajetu, znajući što može očekivati i trudeći se da
pogodi šta su radili, ili nisu radili uspješni dječaci, pa su ih bebe zmajevi odabrali.
Pojavu pukotine u zlatnoj ljusci pozdravili su užasnuti krici djevojaka. Neke su se bacile na pod i
sklupčale u hrpice bijele boje, a druge se međusobno grlile, trudeći se da jedna drugoj odagnaju
strah. Pukotina se proširila i kroz nju proviri trokutasta glava, za kojom ubrzo izađe i sjajno zlatni
vrat. Sa neočekivanim ravnodušjem Lessa se pitala koliko će zvijeri trebati da dosegne punu zrelost,
uzimajući u obzir njenu priličnu veličinu kod rođenja. Glava joj je bila veća nego u muških zmajeva,
a oni su bili dovoljno veliki da savladaju snažne dječake od deset punih Obrtaja.
 Lessa je postala svjesna glasnog brujanja u Dvorani. Kad je pogledala prema publici, shvatila je
da dopire od brončanih zmajeva, jer ovo je bilo rođenje njihovog para, njihove kraljice. Snaga
brujanja se povećala kada se zlatna ljuska rasprsla u komadiće i pojavilo se svjetlucavo, zlatno tijelo
nove kraljice. Isteturala je iz ljuske i zabila kljun u pijesak, što ju je za trenutak zaustavilo. Klepećući
vlažnim krilima, uspravila se, komična u svojoj nespretnosti i slabosti. Iznenada je, neočekivano
brzo, pojurila ka užasnutim djevojkama. Prije nego je Lessa uspjela trepnuti, tresnula je prvu od njih
takvom snagom da se jasno čulo pucanje vrata i djevojka se mlitavo srušila na pijesak. Ne obraćajući
pažnju na nju, zmaj je skočio ka drugoj djevojci, ali je krivo procijenio udaljenost i pao. Pri tome je
zamahnuo jednom kandžom, ne bi li našao oslonac, i njome proparao djevojčino tijelo od ramena do
bedra. Krik smrtno ranjene djevojke skrenuo je zmajevu pažnju i oslobodio ostale iz užasnute
obamrlosti. Razbježale su se u paničnoj zbrci, trčeći, teturajući, posrćući i padajući po pijesku ka
izlazu kroz koji su otišli dječaci.
Zlatna zvijer je, uz žalostivo kričanje, počela silaziti sa povišenog dijela i krenula ka raspršenim
djevojkama. U tom trenutku, Lessa se pokrenula. Zašto se ona glupača nije sklonila u stranu, pomisli
Lessa, zgrabivši trokutastu glavu, ne mnogo veću od njenog torza. Zmaj je bio tako nespretan i slab da
je sam sebi bio najveći neprijatelj.
Lessa je okrenula glavu zmaja, tako da su je složene oči morale pogledati... i izgubila se u
pogledu duginih boja.
U Lessi je navirao osjećaj radosti; osjećaj topline, nježnosti i nepomućene privrženosti, kao i
poštovanje i divljenje, preplaviše joj um, srce i dušu. Nikada više neće Lessa ostati bez zastupnika,
branioca, intimnog prijatelja, koji će u svakom trenutku znati stanje njene duše i uma, kao i svaku
njenu želju. Kako je samo Lessa divna, ubaci se misao u Lessina razmišljanja, kako lijepa, kako
plemenita, kako pažljiva, hrabra i pametna.
Mehanički Lessa ispruži ruku i počne češkati onu pravu tačku na rubu oka.
Zmaj je pokajnički žmirnuo ka Lessi, strašno tužan što ju je uznemirio. Lessa umirujuće potapša
pomalo vlažan vrat, koji se povjerljivo izvijao ka njoj. Zmaj se okrenuo na stranu i jedno krilo mu
zape ispod zadnje kandže. Boljelo je. Lessa mu pažljivo podiže nogu, oslobodi krilo i složi ga na
hrbat životinje.
Zmaj poče grleno pjevušiti, prateći pogledom svaki Lessin pokret. Lagano je gurnuo Lessu, pa
ona poslušno pređe na rub drugog oka.
Zmaj joj objavi da je gladan.
„Odmah ćemo ti nabaviti nešto za jelo“, žustro je uvjeravala Lessa, začuđeno žmirkajući. Kako
može biti tako neuviđavna? Činjenica je da je ova mala napast upravo ozbiljno povrijedila, ako ne i
ubila, dvije žene.
Nije mogla vjerovati da njene simpatije tako uznemirujuće brzo prelaze na stranu životinje. Pa
ipak, za nju je najprirodnija stvar na svijetu bila želja da zaštiti ovu poletarku.
Zmaj izvi vrat da bi pogledao Lessu direktno u oči. Ramoth čeznutljivo ponovi koliko je gladna,
nakon tako duge zatvorenosti u ljusci, bez hrane.
Lessa se pitala otkuda zna ime zlatnog zmaja, a Ramoth odgovori: Zašto ne bi znala svoje vlastito
ime, pošto je već njeno, a ne tuđe? Tada se Lessa izgubi u čudesnosti tih veličanstveno izražajnih
očiju.
Nesvjesna slijećućih brončanih zmajeva, nesvjesna prisutnosti njihovih jahača, Lessa je stajala i
milovala glavu najdivnijeg stvorenja na cijelom Pcrnu, potpuno svjesna budućih nevolja i sjajnih
trenutaka, ali trenutno je jedino važno bilo da je Lessa od Perna Weyranka Zlatne Ramoth sada i
zauvijek.
 II DEO
ZMAJEV LET
 Mora vriju i miču se planine,
Zmajevi se dokazuju, pijesak sjaji od vreline
Prolazi Civena Zvijezda.
Kamenje se gomila i vatre plamte,
Zelenilo vene, Pem naoružajte.
Čuvajte sve prolaze.
Stražo kod Zvjezdanog Kamena nebo nadzirite,
Pripremite Weyre i svi jahači poletite;
Prolazi Crvena Zvijezda.

„Ako kraljica nije stvorena da leti, zašto onda ima krila?“ upita Lessa. Trudila se da zvuči
ljubazno i razumno.
Usprkos svojoj eksplozivnoj prirodi, morala je naučiti da sakrije buru u sebi. Za razliku od
prosječnog stanovnika Pcrna, jahači zmajeva bili su sposobni percipirati jake emocionalne aure.
R'gul se iznenađeno namršli, a obrve mu se skupiše. Razdraženo je škljocnuo vilicom. Lessa je
znala što će odgovoriti prije nego je zinuo.
„Kraljice ne lete“, reče bezbojno.
„Osim kod parenja“, dodao je S'lel. Do tada je kunjao, a to stanje postizao je često i bez napora,
iako je bio mladi od živahnog R'gula.
Opet će se posvađati, pomisli Lessa i zastenja u sebi. Mogla je to izdržati oko pola sata, a onda
bi joj se stomak počeo grčiti. Njihov stav o tome kako treba uputiti novu Wcyranku u „dužnosti prema
Zmaju, Weyru i Pernu“ prečesto je izazivao dugotrajne rasprave o nebitnim detaljima iz lekcija koje
je morala naučiti naizust i bez greške recitirati. Ponekad, kao što je sad bio slučaj, nadala se da će ih
uspjeti čvrsto splesti njihovom vlastitom nedosljednošću, pa da će joj nehotice otkriti i pokoju istinu.
„Kraljica leti samo kod parenja“, prihvatio je ispravku R'gul.
„Naravno“, reče Lessa usiljeno strpljivo, „ako može letjeti kod parenja, onda može i inače.“
„Kraljice ne lete.“ R'gulov izraz odavao je tvrdoglavost.
„Jora nikad nije letjela na zmaju“, promrmlja S'lel, ubrzano žmirkajući. Djelovao je pomalo
zabrinuto. „Jora nikad nije napuštala ove prostorije.“
„Vodila je Nemorth u dvorište za hranjenje“, iznervirano odbrusi R'gul.
Lessi knedla zastade u grlu. Progutala je s mukom. Jednostavno će ih morali natjerati da odu. Da
li će shvatiti da se Ramoth ponekad budi u jako zgodno vrijeme? Možda bi bilo bolje da probudi
R'gulovog Hata. U sebi se lukavo nasmiješila. Njena sposobnost da čuje i razgovara sa svakim
zmajem u Weyru, bio on zelen, plav, smed ili brončan, trenutno ju je smirila. To je bila njena tajna.
„Samo onda kada bi Jori uspjelo navesti Nemorth da se pomakne“, progunda S'lel, zamišljeno
potežući donju usnu.
R'gul ga prostrijeli pogledom i ućutka ga. Nakon toga značajno je kucnuo po Lessinoj pločici za
pisanje.
Potisnuvši uzdah uzela je pisaljku. Ovu baladu napisala je već devet puta bez ijedne greške.
Izgleda da je deset bio R'gulov magični broj. Svaku Poučnu Baladu, Sagu o Nesreći i Zakon morala
je bez greške ispisati deset puta. Istina, pola ih nije razumjela, ali morala ih je znati naizust.
„Mora vriju i miču se planine“, napisala je.
Ova pojava je moguća. Ako se u unutrašnjosti zemlje javi dovoljno veliko uzdizanje. Jedan od
Faxovih stražara u Utvrdi Ruatha udostojio je Stražu pričom iz vremena njegovog prapradjeda. U
Istočnom Fortu, cijelo selo kliznulo je u more. Te godine javljali su se ogromni plimni valovi, a iza
Iste istovremeno se, navodno, pojavila planina sa vrhom u plamenu. Plamen je nestao tek nakon
mnogo godina. To bi mogli biti događaji na koje se poziva ova linija. Mogli bi biti.
„Zmajevi dokazuju...“ Nejasno, i pored pola tuceta objašnjenja, od kojih R'gul nijedno nije želio
priznati za službeno. Da li to znači da zmajevi dokazuju prolaz Crvene Zvijezde? Kako? Možda
posebnim krikovima, nalik na one što ispuštaju kad jedan od njih prelazi u međuprostor da umre? Ili
zmajevi sebe potvrđuju na neki drugi način za vrijeme prolaska Crvene Zvijezde? Osim, naravno,
njihove tradicionalne zadaće da spaljuju Niti dok padaju s neba? O, koliko stvari ove balade
prešućuju, a nitko ih nikad ne objašnjava. Ipak, mora da su postojali opravdani razlozi za nastanak
ovih balada.
„Pijesak sjaji od vreline...“ Istina je da u ljetno vrijeme na zaravni Igen zna biti nepodnošljivo.
Nigdje nema hlada, drveta ni špilje; samo gola, pješčana pustinja. Usred ljeta, čak i zmajski jahači
izbjegavaju taj kraj. Kad bolje razmisli, pijesak u dvorištu za Izleganje uvjek je topao. Da li taj
pijesak ikada postane dovoljno vreo da može opeci? Uostalom, što ga grije? Da li su to iste one
unutarnje vatre što griju vodu bazena za kupanje u cijelom Benden Weyru?
„Kamenje se gomila i vatre plamte!
Zelenilo vene, Pern naoružajte.“
Opet zagonetke. Da li netko gomila kamenje na vatre? Misli li se na plamenac? Ili se kamenje
samo ruši, kao lavina? Pisac balade mogao je barem natuknuti o kojem se godišnjem dobu radi - a
možda i jeste, sa „zelenilo vene“? A vegetacija je, navodno, privlačila Niti, zbog čega, po tradiciji
oko ljudskih staništa nije smjelo biti zelenila. Ali kamenje nije moglo spriječiti Niti da se ukopaju i
množe. Jedino su fosfinske emisije zmajeva, nastale jedenjem plamenca, zaustavljale Niti. A u
sadašnje vrijeme, Lessa se slabašno osmjehnula, nitko, pa čak ni zmajevi jahači - uz časnu iznimku
F'lara i njegove eskadrile - nije se trudio da vježba s plamencem, a još manje da čupa travu oko kuća.
Odskora su i stoljećima strugani vrhovi brežuljaka počeli s proljeća pupati zelenilom.
„Čuvajte sve prolaze.“
Orala je pisaljkom, misleći u sebi: tako da nijedan zmajev jahač ne može neprimjetno napustiti
Weyr.
Sadašnja politika Weyrvode, R'gula, zasnivala se na ideji da ukoliko ni Gospodar ni stanovnik
Utvrde ne sretnu nijednog zmajevog jahača, nema mogućnosti da se nađu uvrijeđeni. Sada su se čak i
tradicionalne patrole izvodile nad nenaseljenim područjima, u očekivanju da se smire neprijateljstva
zbog „parazitskog“ položaja Weyra. Otvoreno Faxovo neprijateljstvo začelo je ovaj pokret, a
njegovom smrću situacija se nije popravila. Novi vođa postao je Larad, mladi Gospodar Telgara.
R'gul je Weyrvoda. Ova činjenica duboko je izjedala Lessu. Bio je tako očigledno nesposoban.
Ali njegov Hath stigao je Nemorth na njenom posljednjem letu. Po tradiciji (a Lessi je već bilo zlo
od te riječi, zbog svih propusta napravljenih u njeno ime) Weyrvođa bio je jahač kraljičinog para. Oh
R'gul je izgledom odgovarao - velik, snažan čovjek, živahan i dominantan. Ozbiljno lice
nagovještavalo je ličnost prožetu krutom disciplinom. Samo, po Lessinom mišljenju, ta disciplina
primjenjivana je na krive stvari.
A F'lar... on je za sebe i svoju eskadrilu uveo disciplinu oko pravih stvari, bar po Lessinom sudu.
Za razliku od Weyrvode, on je ne samo iskreno vjerovao u Zakone i Tradiciju po kojima se ponašao,
već ih je i razumio. Mnogo puta joj je neka zbunjujuća lekcija postajala jasna na osnovu nekoliko
usputnih F'larovih primjedbi. Ali, po tradiciji, samo je Weyrvođa obučavao Weyranku.
Zašto, za ime Jajeta, nije Mnementh, F'larov brončani div, sustigao Nemorth? Hath je plemenita
zvijer u naponu snage, ali veličinom, snagom i rasponom krila ne može se mjeriti sa Mnementhom. Da
je Mnementh sustigao Nemorth, u njenom posljednjem leglu bilo bi više od deset jaja.
 Jora, neprežaljena pokojna Weyranka, bila je tusta, glupa i nesposobna. Svi su dijelili ovo
mišljenje. Pretpostavlja se da zmaj odražava osobine jahača isto koliko i jahač osobine zmaja. Lessa
poče kritički razmišljati. Bez sumnje je Mnementh prema zmaju osjetio istu odbojnost kakvu bi
čovjek F'larovog kova osjetio prema jahačici tog zmaja -nejahačici, ispravi se Lessa, podrugljivo
pogledavajući na kunjajućeg S'lela.
Ali, kad je F'lar već riskirao onaj očajnički dvoboj sa Faxom u Utvrdi Ruatha da bi spasao Lessin
život i odveo je u Weyr kao kandidata za Utisak, zašto onda, nakon njenog uspjeha, nije preuzeo Weyr
i istisnuo R'gula? što je čekao? Kad je nagovarao Lessu da napusti Ruathu i pode u Weyr Benden
pokazao je žestinu i moć ubjedivanja. Zašto je sada tako dalek i nezainteresiran, kao da ga nije briga
što Weyr sve dublje tone u nemilost okolnih Gospodara?
„Da spasim Pern“, rekao je F'lar. Od čega, ako ne od R'gula? F'laru bi bilo bolje da što prije
započne postupak spašavanja. Ili možda čeka momenat kad će R'gul nešto sudbonosno zabrljati? R'gul
neće zabrljati, kiselo pomisli Lessa, jednostavno zato što neće ništa učiniti. Uključujući i davanje
objašnjenja na Lessina pitanja.
„Stražo'kod Zvjezdanog kamena, nebo nadzirite“. Sa svog ispusta Lessa je mogla vidjeti kako
se divovski četverokut Zvjezdanog Kamena ocrtava prema nebu. Stražar-jahač uvijek je stajao do
njega. Jednog dana popet će se tamo gore. Odande se pružao veličanstven pogled na Lanac Benden i
visoku zaravan što se prostirala sve do podnožja Weyra. Prošlog Obrtaja, kod Zvjezdanog Kamena,
održana je proslava u čast kratkog poklapanja izlazećeg sunca i Prstaste Stijene, koje je označavalo
zimski solsticij. Međutim, to je objašnjavalo samo značenje Prstaste Stijene, a ne i Zvijezdanog
Kamena. Još jedna neobjašnjena zagonetka.
„Pripremite Weyre „, mrzovoljno je pisala Lessa. Množina. Ne Weyr, nego Weyre. R'gul nije
mogao poreći činjenicu da je po cijelom Pernu ležalo pet praznih Weyra, napuštenih već tko zna
koliko Obrtaja. Morala je naučiti njihova imena i redoslijed osnivanja. Prvi i najmoćniji bio je Fort,
a slijedili su Benden, Visoki Prostori, Vreli Igen, Oceanska Ista i Nizinski Telgar. Nije bilo nikakvog
objašnjenja zastoje njih pet napušteno. Niti zašto veliki Benden, sposoban da u svoje beskrajne weyr-
špilje primi pet stotina zvijeri, drži jedva dvije stotine zmajeva. Naravno, R'gul je novoj Weyranki
pružio zgodan izgovor u obliku Jore, nesposobne i neurotične Weyranke, koja je dozvoljavala svojoj
zmajskoj kraljici da neograničeno ždere (nitko nije Lessi objasnio zastoje to nepoželjno, niti zašto su
onda svi tako zadovoljni kad se Ramoth naždere). Naravno, Ramoth je rasla, i to takvom brzinom da
su se promjene uočavale preko noći.
Lessa se nasmiješi. Taj nježni osmijeh nije moglo pomutiti ni prisustvo R'gula i S'lela. Podigla je
oči sa rukopisa i pogledala u pravcu prolaza koji je vodio od sobe Vijeća gore ka velikoj špilji,
Ramothinom Weyru. Osjetila je da Ramoth još uvijek duboko spava. Čeznula je da se zmaj probudi;
čeznula je za ohrabrujućim pogledom tih očiju duginih boja, za prisnim drugarstvom koje je činilo
život u Weyru podnošljivim. Ponekad se osjećala kao dvije različite osobe: vesela i zadovoljna za
vrijeme bavljenja sa Ramoth, tužna i frustrirana dok je zmaj spavao. Otrgnula se od sumornih
razmišljanja i marljivo prionula na lekciju. Pisanje je, ako ništa drugo, bar prekraćivalo vrijeme.
„Crvena Zvijezda prolazi „
Ta mračna, zlokobna Crvena Zvijezda. Lessa zabi pisaljku u mekani vosak, ucrtavajući simbol za
kraj misli.
Prije više od dva Obrta, one nezaboravne zore, sa vlažne slame u ostavi za sir digao ju je
zloslutni predosjećaj. Tada je prvi put osjetila prijetnju u svjetlucanju Crvene Zvijezde.
Ipak, dospjela je ovamo. Ona svijetla budućnost puna aktivnosti, koju je F'lar tako sjajno
dočaravao, nije se obistinila. Umjesto da se koristi svojom istančanom moći za upravljanje
događajima i ljudima, u cilju postizanja dobrobiti za Pern, utjerali su je u nepoučnu i dosadnu
kolotečinu. R'gul i S'lel su je beskrajno gnjavili, od čega joj je ponekad bilo doslovce zlo, a kretanje
joj je bilo ograničeno na prostorije Weyranke (iako je i to bio znatan napredak prema onoj kvadratnoj
stopi koju je posjedovala na podu ostave za sir), dvorište za hranjenje i jezerce za kupanje. Svoj
talenat koristila je jedino ako se željela otarasiti tutora. Škripeći zubima pomislila je kako bi
jednostavno bilo otići kad ne bi postojala Ramoth. Istisnula bi Gemminog sina sa položaja
nasljednika i preuzela Utvrdu Ruatha, kao što je trebala učiniti odmah nakon Faxove smrti.
Smiješeći se, ugrizla se za usnu. Da nije Ramoth, ionako ne bi ostala ni trenutka nakon Utiska.
Ali, od trenutka kad je u Dvorištu za Izleganje susrela pogled mlade kraljice, ništa osim Ramoth nije
više bilo važno. Pripadala je Ramoth, a Ramoth je pripadala njoj. Srcem i dušom bile su neraskidivo
povezane. Ovu nevjerojatnu vezu mogla je raskinuti samo smrt.
Povremeno se dešavalo da zmajev jahač ostane živ nakon smrti svoga zmaja. Čuvar Ruathe,
Lytol, bio je jedan od takvih; ali ta neupadljiva ličnost bila je samo sjena nekadašnjeg čovjeka i
živjela je podnoseći strašnu unutarnju bol.
Kad bi se desilo da zmaju umre jahač, on bi odmah nestao u međuprostoru, smrznutom ništavilu
kroz koje su zmajevi trenutno prebacivali sebe i jahača sa jedne geografske točke Pcrna na drugu. Za
neupućene je ulazak u međuprostor predstavljao opasnost. Lessa je znala koliko je opasno ostati
zarobljen u međuprostom duže od vremena potrebnog čovjeku da se tri puta nakašlje.
Ipak, onaj jedan jedini let na Mnementhovim leđima ispunio je Lessu nezasitnom potrebom za
letenjem. Naivno se nadala da se njena obuka neće razlikovati od obuke ostalih mladih jahača i
zmajića. Međutim, iako je ona trebala biti najznačajniji stanovnik Weyra, odmah iza Ramoth, ostajala
je prikovana za zemlju, dok su omladinci ulazili u međuprostor i izlazili iz njega, neprekidno
vježbajući iznad Weyra. Ovo ograničenje nepodnošljivo ju je razdraživalo.
Bez obzira što je ženka, Ramoth bi morala imati urođenu sposobnost za prelaz u međuprostor kao
i mužjaci. Ovu teoriju podupirala je - po Lessinom mišljenju neosporivo -“Balada o Morelinom
letu.“ Zar balade nisu pisane radi obavještavanja slušalaca? Radi učenja nepismenih ljudi? Kako bi
inače mladi stanovnik Perna, bio on zmajev jahač, Gospodar ili stanovnik utvrde, mogao naučiti
dužnosti prema Pernu i njegovu svijetlu povijest. Ova dva totalna idiota mogli su poricati postojanje
Balade ali, ako ne postoji, kako ju je onda Lessa naučila? Bez sumnje, otrovno pomisli Lessa,
kraljice imaju krila da bi letjele.
Kada R'gul odluči - a ona ćc ga gnjaviti sve dok to ne učini - da je došlo vrijeme Lessinog
preuzimanja „tradicionalne“ dužnosti Čuvara Zapisa, pronaći će tu Baladu. Jednog dana mora doći
toliko odlagani „pravi trenutak“.
Pravi trenutak! bjesnila je. Pravi trenutak! Izgleda da je za sve krivi trenutak. Sto čekaju? Sto
čeka pametni F'lar? Možda prolaz Cn'ene Zvijezde, događaj u koji jedino on vjeruje? Zastala je jer
čak i najusputnije pominjanje ovog događaja izaziva sjećanja na hladni, podrugljivi zlokobni osjećaj.
Odmahnula je glavom, ne bi li odagnala tjeskobu. Nepromišljeni pokret izazvao je R'gulovu
pažnju. Podigao je pogled sa Zapisa koji je s mukom čitao. Šum protezanja pločice po kamenom stolu
probudio je S'lela. Trgnuo se, nesvjestan gdje se nalazi.
„Ha? Eh? Da?“ mrmljao je žmirkajući, pokušavajući razbistriti snom zamućen pogled.
Ovo je Lessi bilo previše. Na brzinu je uspostavila kontakt sa S'lelovim Tuenthom, koji se upravo
probudio iz drijemeža. Rado je prihvatio njenu igru.
„Tuenth je nemiran. Moram ići“, uskoro promrmlja S'lel. Obradovan prilikom da se izgubi,
požurio je niz prolaz. Lessa je osjetila olakšanje. Iznenadila se kad je čula kako nekoga pozdravlja u
hodniku. Ponadala se da će joj pridošlica pružiti izgovor da se riješi R'gula.
 Ušla je Manora. Lessa pozdravi prvu ženu Donjih Spilja, jedva prikrivajući olakšanje. Manorino
prisustvo nerviralo je R'gula, te je odmah otišao.
Manora, dostojenstvcna žena srednjih godina, odisala je pritajenom snagom i voljom. S mukom se
pomirila sa ovim načinom života, ali ga je sada podnosila dostojanstveno i ozbiljno. Svojom
strpljivošću šutke je prekorijevala Lessinu razdražljivost i neraspoloženje. Od svih žena što ih je
upoznala u Weyru (od onog malog broja što su joj dozvolili da upozna) Manora je u Lessi budila
najviše poštovanja i divljenja. Lessa je instinktivno znala da nikada neće biti prisna ni sa jednom
ženom u Weyru. Međutim, formalni odnos sa Manorom pružao joj je zadovoljstvo.
Manora je sa sobom donijela pločice sa podacima o stanju u Opskrbnim Spiljama. Dužnost prve
žene bila je informiranje Weyranke o domaćinskom poslovanju Weyra (na ovom je R'gul inzistirao).
„Bitra, Benden i Lemos isporučili su nam desetinu, ali to nam neće biti dovoljno da ovog Obrtaja
preguramo hladnu zimu.“
„Samo to troje snabdjeli su nas i prošlog Obrta, a ne čini mi se da smo loše jeli.“
Manora se prijazno nasmiješila, ali očigledno je ostala u uvjerenju da Weyr nije dobro
opskrbljen.
„To je istina, ali tada smo još imali sačuvane zalihe sušenog voća, preostale iz plodnijih Obrtaja.
Sada su te zalih iscrpljene. Osim onih silnih bačava ribe izTilleka...“ Značajno je zastala.
Lessa se strese. Sušena riba, usoljena riba, riba na sto načina. U posljednje vrijeme prečesto je
servirana upravo takva hrana.
„Zaliha žitarica i brašna u Suhim Spiljama nedovoljna je, a Benden, Bitra i Lemos nisu
proizvođači žitarica.“
„Znači, najviše nam nedostaju žitarice i meso?“
„Zbog raznovrsnosti prehrane, dobro bi nam došlo još voća i gomoljastog povrća“, reče
zamišljeno Manora. „Posebno ako zima bude duga, kao što predviđaju ljudi što prognoziraju vrijeme.
Odlazile smo na Zaravan Igen i skupljale proljetno i jesensko koštunjavo voće i bobice...“
„Vi ste išle na Zaravan Igen?“ zapanjeno je prekide Lessa.
„Da“, odgovori Manora, iznenađena Lessinom reakcijom. „Uvijek tamo sakupljamo plodove. A u
močvarama žanjemo vodene žitarice.“
„Kako tamo odlazite?“ oštro upita Lessa. Postojao je jedan jedini mogući odgovor.
„Pa, starci nas povedu na svojim zmajevima. Nemaju ništa protiv da pomognu, a to ne zamara
zvijeri. Znala si to, zar ne?“
„Da žene iz Donjih Spilja lete sa zmajskim jahačima?“ Lessa ljutilo napući usne. „Ne. Nitko mi
nije rekao.“ Sućut u Manorinim očima nije popravila Lessino raspoloženje.
„Kao Weyranka“, blago reče Manora, „obavezama si ograničena na...“
„Kad bih zatražila da odletim do... Ruathe, na primjer“, upade Lessa, bezobrazno nastavljajući
temu koju je Manora pokušavala izbjeći, „da li bi me odbili?“
Pogleda tamnog od zabrinutosti Manora ju je pažljivo promatrala. Lessa je čekala. Namjerno je
ženu dovela u situaciju da mora ili direktno slagati, što bi osobi njenog kova bilo odvratno, ili
izvrdati odgovor, iz čega bi se mogla izvući neka korisna saznanja.
„U sadašnjem trenutku, tvoja odsutnost, bez obzira na razloge, imala bi katastrofalne posljedice.
Potpuno katastrofalne posljedice“, čvrsto reče Manora i pocrvenje bez vidljivog razloga. „Pogotovo
u periodu dok kraljica brzo raste. Moraš biti ovdje.“ Ovo neočekivano zaklinjanje i rastuća
zabrinutost starije žene ostavili su na Lessu daleko veći utisak od svih R'gulovih opomena o potrebi
njenog konstantnog prisustva uz Ramoth.
„Moraš biti ovdje“, sa očiglednim strahom ponovila je Manora.
 „Kraljice ne lete“, podsjeti je otrovno Lessa. Očekivala je da će Manora ponoviti S'lclov
odgovor na ovu tvrdnju, no umjesto toga starija žena se prebacila na sigurniju temu.
„Čak ni sa prepolovljenim sledovanjima ne možemo pregurati cijelu Hladnoću“, izbrbljala je u
jednom dahu, nervozno prevrćući po rukama svoje pločice.
„Zar nikada prije nije bilo ovakve oskudice... u cijeloj Tradiciji?“ upita Lessa zajedljivo slatkim
glasom.
Manora je upitno pogleda, a Lessa pocrvenje, posramljena što istresa svoje nezadovoljstvo na
ovoj ženi. Dvostruko se pokajala kad je Manora šutke prihvatila njeno nijemo izvinjenjc. U tom
trenutku, čvrsto je odlučila da okonča R'gulovu dominaciju nad sobom i Weyrom.
„Ne“, nastavi mirno Manora. „Po tradiciji“, uputila je Lessi kiseli osmijeh, „Weyr dobija prve
plodove zemlje i prvi ulov iz lova. Istina, prethodnih Obrtaja stalno smo patili od nestašica, ali to nas
nije puno pogađalo. Nismo imali mladih zmajeva. Kao što sama znaš, oni i te kako obilno jedu.“
Pogledi im se sretoše, dijeleći vječno žensko uživanje u hirovima mladih pod njihovom paskom.
Manora sleže ramenima. „Jahači su nekada lovili po Visokim Prostorima i visoravni Keroon. Sada,
međutim...“
Grimasom je pokazala da ih ova R'gulova zabrana lišava dobrodošle ispomoći u opskrbi
živežnim namirnicama.
„Nekada smo“, nastavila je glasom blagim od nostalgije, „provodili najhladniji dio Obrtaja u
južnim Utvrdama. Ili, ako smo željeli i mogli, odlazili smo u svoja rodna mjesta. Nekad su se
porodice ponosile kćerima koje su imale sinove u zmajskom narodu.“ Lice joj prekri tuga. „Svijet se
okrenuo i vremena se mijenjaju.“
„Da“, začu Lessa svoj hrapavi glas, „svijet se okreće, a vremena... vremena će se promijeniti.“
Manora iznenađeno pogleda Lessu.
„R'gul će morati shvatiti da nemamo mnogo izbora“, žurno nastavi Manora, pokušavajući
razgovor zadržati na svojim problemima.
„Misliš da ćemo morati odraslim zmajevima dozvoliti lov?“
„Ma ne. U tome je nepopustljiv. Ne. Morat ćemo trgovati sa Fortom i Telgarom.“ U Lessi buknu
ogorčenje.
„Onoga dana kada Weyr bude morao kupiti ono što mu se treba dati...“ Zastala je u pola rečenice,
zapanjena zlokobnim odjekom ovih riječi. „Onoga dana kada jedna od mojih Utvrda ne bude mogla
sama sebe izdržavati ili podnijeti posjetu svog vrhovnog gospodara...“ U glavi su joj odjekivale
Faxove riječi. Da li su i ove riječi nagovještavale katastrofu? Za koga? Zbog čega?
„Znam, znam“, zabrinuto je govorila Manora, nesvjesna Lessine potresenosti. „To bi, svakako,
nerado učinili. Ali, ako R'gul ne dozvoli lov, ne preostaje nam ništa drugo. Ni njemu se neće svidjeti
praznina u stomaku.“
Lessa se borila sa užasom. Duboko je udahnula.
„Onda će, vjerojatno, prerezati grkljan, kako bi izgubio vezu sa stomakom“, ubacila je, a otrovna
primjedba pomogla joj je da vrati misli u normalan tok. Zanemarila je Manorin zaprepašteni izraz i
nastavila. „Po tradiciji ti, kao prva žena Donjih Spilja, iznosiš ovakve probleme pred Weyranku, zar
ne?“
Manora klimnu, uznemirena brzim izmjenama Lessinog raspoloženja.
„Ja, kao Weyranka, ovakve probleme iznosim Weyrvodi, koji bi trebao“, nije ni pokušala sakriti
izrugivanje „nešto poduzeti, zar ne?“
Manora ponovo klimnu, a u očima joj se očitavalo zaprepaštenje.
„Pa“, reče Lessa ugodnim i jasnim glasom, „ti si se riješila svoje tradicionalne obaveze. Sad je
preostalo da seja riješim svoje. Slažeš li se?“
Manora ju je oprezno promatrala. Lessa joj uputi ohrabrujući osmijeh.
„Onda, prepusti to meni.“
Manora se polako podigla. Ne skidajući pogled sa Lesse počela je skupljati svoje pločice.
„Čujem da su Fort i Telgar imali neobično bogatu žetvu“, nabacila je, pokušavši nemarnim tonom
prikriti zabrinutost. „Isto tako i Keroon, usprkos poplavama.“
„Zaista?“ promrmlja pristojno Lessa.
„Da“, nastavi Manora, „a stada u Keroonu i Tilleku imala su veliki priraštaj.“
„Baš mi je drago.“
Nimalo umirena iznenadnom prijaznošću, Manora je odmjeri pogledom. Pokupila je sve Zapise
pa ih složila na stol u urednoj hrpi.
„Da li si primijetila da K'net i njegova eskadrila teško podnose R'gulovu zabranu?“ upitala je
pažljivo promatrajući Lessu.
„K'net?“
„Da. Slično je sa starim C'ganom. Istina je da mu je noga još uvijek ukočena, a na Tagathu ima
više sivila nego plave boje, ali on pripada Lidithinom potomstvu. Njegovo posljednje leglo dalo je
nekoliko krasnih zvijeri“, napomenula je. „C'gan još pamti bolja vremena...“
„Prije nego je došlo do okretanja svijeta i promjene vremena?“
Slatki glas nije prevario Manoru.
„Za zmajske jahače ti nisi atraktivna samo kao Weyranka Lessa od Perna“, oštro reče Manora,
napetog izraza lica. „Na primjer, nekoliko brončanih jahača...“
„F’nor?“ značajno upita Lessa.
Manora se ponosno uspravi. „On je odrastao čovjek, Wcyranko, a mi iz Donjih Spilja naučili smo
zanemarivati veze bazirane na krvnom srodstvu i osjećajima. Preporučujem ti ga, ne kao svog sina,
već kao brončanog jahača. Da, preporučila bih ti F'nora, ali isto tako i T'suma i L'rada.“
„Predlažeš li ih zato što su pripadnici F'larove eskadrile i odgojeni u duhu Tradicije? Misliš da
će zato biti otporniji na moja umiljavanja...“
„Predlažem ih zato jer vjerujem u tradicionalnu obavezu da Utvrde moraju snabdijevati Weyr.“
„U redu. Lessa se naceri, shvativši da Manora nije zagrizla njeno izazivanje u vezi F'nora. „Tvoje
prijedloge uzet ću u obzir jer ne namjeravam...“ Prekinula je usred rečenice. „Hvala ti što si me
upoznala sa problemima oko snabdijevanja Weyra živežnim namirnicama. Najviše nam je, dakle
potrebno svježe meso?“ upitala je ustajući.
„Žitarice također, a dobro bi nam došlo i nešto gomoljastog povrća sa juga“, službenim tonom
odgovori Manora.
„Dobro“, složi se Lessa.
Manora napusti prostoriju sa zamišljenim izrazom na licu.
Sjedeći poput kipa u prostranoj kamenoj stolici, nogu podvijenih na mekanoj presvlaci, Lessa je
još dugo razmišljala o ovom razgovoru.
Prije svega, uznemirilo ju je saznanje da se Manora užasava mogućnosti Lessinog odsustva iz
Weyra, odnosno, napuštanja Ramoth, i to bez obzira iz kakvih razloga došlo do toga i koliko
potrajalo. Ova instinktivna bojazan bila je daleko djelotvornija od ijedne R'gulove govorancije.
Međutim. Manora nije dala niti naslutiti razloge neophodnosti Lessine prisutnosti. Pa dobro, neće
pokušati letjeti na nekom drugom zmaju, bilo uz njegovog jahača ili sama, kao što je to prije
pomišljala.
Sto se tiče nedovoljnih zaliha živežnih namirnica, u vezi s time nešto će poduzeti. Posebno zato
jer R'gul zasigurno neće ništa pokušati. Pošto R'gul ne može protestirati protiv nečega o čemu ništa ne
zna, ona će smisliti neku tajnu akciju za pošteno snabdijevanje Weyra. Ukoliko se to pokaže
potrebnim, koristit će pomoć K'neta, F'nora ili nekog od i istalih. Redovni obroci postali su ugodna
navika koje se nije željela odreći. Nije namjeravala pretjerivati, ali malo razborite krađe od ionako
obilne žetve, Gospodari Utvrda neće niti primjetiti.
Ipak, mladi K'net bi možda bio suviše brzoplet i indiskretan. Vjerojatno bi se F'nor pokazao kao
mudriji izbor. Da li je on, s druge strane, imao slobodu kretanja kao K'net, koji je, napokon, brončani
jahač? Možda bi C'gan došao u obzir. Odsutnost umirovljenog plavog jahača, pritisnutog teretom
godina, možda se ne bi primijetila.
Nasmiješila se, ali joj osmjeh brzo nestade s lica.
„Onoga dana kada Weyr bude morao kupiti ono što mu se treba dati...“ Potisnula je drhtaj i
koncentrisala se na sramotnu situaciju. Sad se pokazalo u kolikoj mjeri je živjela u samoobmani.
Zašto je mislila da će boravak u Weyru biti potpuno različit od života u Utvrdi Ruath? Zar je
obuka iz djetinjstva usadila u nju toliko poštovanja prema Weyru da je smatrala kako se život mora
promijeniti zato što je Ramoth na Prvom Utisku odabrala Lessu od Ruathe? Kako je samo mogla biti
tako romantična budala?
Pogledaj oko sebe, Lessa od Pcrna, pogledaj Weyr bez koprene na očima. Da li je Weyr star i
svet? Da, ali je otrcan i izlizan - i zanemaren. Da, oduševilo te što sjediš za stolom Vijeća, u stolici
Weyranke, ali presvlaka se istanjila i naprašila. Osjećala si se sitnom kad si pomislila da ti ruke leže
na naslonu na kojem su Moreta i Torene odmarale ruke, zar ne? Pa, u kamen se duboko uvukla
prljavština i vapi za dobrim ribanjem. Trtica ti može ležati tamo gdje su ležale njihove trtice, ali ne
zaboravi da ti mozak nije u tom dijelu tijela.
Otrcani Weyr odražava gubitak značenja njegove namjene u planu života na Pernu. A zgodni
zmajski jahači, tako prkosni u svojoj opremi od wher-kože, ponosito posađeni na vratove velikih
zvijeri - ni oni nisu mogli podnijeti pobliže ispitivanje, a da na vidjelo ne izbije nekoliko
razočaravajućih činjenica. Ipak su bili samo ljudi, sa ljudskim pohlepama i ambicijama, puni mana i
promašaja, nespremni prekinuti lagodan život i poduzeti akcije koje bi vratile slavu Weyru.
Preduboko su se zavukli u izolaciju od ostalog dijela ljudske rase; nisu shvaćali da na njih više nitko
ne obraća pažnju. Nemaju pravog vodu...
F'lar! Što li čeka? Možda da Lessa prozre R'gulovu neefikasnost? Ne, zaključi Lessa, on čeka da
Ramoth naraste. Čeka da Mnementh dostigne kraljicu... jer je tradicionalista, a ovaj izgovor Lessa je
smatrala samo fasadom... kada će jahač zmaja koji se uspije spariti sa kraljicom, po tradiciji postati
Weyrvoda. Baš taj jahač.
Pa, možda se događaji neće odvijati po F'larovom planu.
Ramothine oči su mc zabljesnulo, ali sada vidim usprkos tim duginim bojama, pomisli Lessa,
braneći se od nježnosti koja ju je uvijek obuzimala na pomisao o zlatnoj zvijeri. Sada vidim i ono što
se krije u crnim i sivim sjenkama, a pomaže mi moj nauk i iskustvo iz Ruathe. Istina, ovdje treba
kontrolirati mnogo više od male Utvrde, a umovi na koje treba utjecati daleko su sposobniji za
opažanje. Sposobni, ali na sebi svojstven način ograničeni. Mogu me ozbiljno ugroziti ako ne
uspijem. Ali kako mogu doživjeti neuspjeh? Lessin osmjeh se proširi. Dlanovima je protrljala bedra
uzbuđena od same pomisli na izazove koje će sresti. Bez mene ne mogu ništa učiniti sa Ramoth, a nju
moraju imati. Nikome neće uspjeti obuzdati Lessu od Ruathe, a bez mene ne mogu, kao što nisu mogli
ni bez Jore. Samo što ja nisam Jora.
Ushićena, poskočila je u stolici. Ponovno se osjećala živom. Činilo joj se da je moćnija nego kad
je Ramoth budna.
 Vrijeme, vrijeme, vrijeme, R'gulovo vrijeme. Pa, Lessa je završila odbrojavanje njegovog
vremena. Baš je bila budala. Od sada će biti Weyranka dostojna opisa kojim ju je F'lar namamio u
Weyr.
F'lar... misli su joj se stalno vraćale na njega. Morat će pripaziti na njega. Posebno kada počne
„uređivati“ stvari po svom ukusu. Za jednu njenu prednost on nije znao -mogla je razgovarati sa svim
zmajevima, a ne samo sa Ramoth. Čak i sa njegovim dragim Mnementhom.
Zabacila je glavu i nasmijala se. Smijeh je šuplje odjekivao po velikoj, praznoj Vijećnici. Dugo
se smijala, oduševljena ovim, tako rijetko upražnjavanim, činom. Njena radost probudila je Ramoth.
Ushit zbog donesene odluke zamijenio je ushit zbog buđenja zlatnog zmaja.
Ramoth se promeškolji i nemirno protegli. Glad je počela potiskivati san. Lessa je lakim korakom
otrčala niz hodnik, željna pogleda divnih očiju i dražesne zmajeve ličnosti. Velika, zlatna, uglata
glava pospano je kružila, instinktivno tražeći svoj Weyrpar. Lessa dotače grubu njušku i glava se
zaustavi. Razmače se nekoliko zaštitnih kapaka i ukaza se složeno zmajevo oko; Lessa i Ramoth
obnoviše zavjet o uzajamnoj odanosti.
Lagano podrhtavajući, Ramoth se požalila Lessi da je ponovno imala čudne snove. Tamo je bilo
tako hladno. Lessa je milovala mekane dlačice iznad zmajevog očnog luka, umirujući ga. Kako je bila
tijesno povezana sa Ramoth, jasno je osjećala stravu izazvanu ovim snovima.
Ramoth se požalila na svrab u lijevom dijelu hrbata.
„Koža se ljušti“, reče joj Lessa, brzo nanoseći mirisno ulje na ovo mjesto. „Tako brzo rasteš“,
dodala je nježno se podrugujući, pomalo zaprepaštena naglim rastom zvijeri.
Ramoth se ponovo požali na svrab.
„Ili manje jedi, pa ćeš manje spavati, ili prestani preko noći prerastati vlastitu kožu.“
Utrljavajući ulje recitirala je: „Mladog zmaja treba svakodnevno mazati uljem jer nagli rast u
ranim fazama razvoja može previše rastegnuti kožu i učiniti je mekom i preosjetljivom.“
Radi se o svrabu, razdražljivo je ispravi Ramoth izvijajući se.
„Šuti. Samo ponavljam ono čemu su me naučili.“
Ramoth ispusti ogroman uzdah i ispuhani zrak omota Lessi haljinu čvrsto oko nogu.
„Šuti. Svakodnevno kupanje je obavezno, a detaljno uljenje slijedi nakon ispiranja. Od ispucale
kože nastaju kod odraslog zmaja nepravilnosti. Ove nepravilnosti mogu dovesti do stalnog pucanja
kože, što se može pokazati fatalnim za leteću zvijer.“
Nemoj prestali trljati, molila je Ramoth.
„Baš si mi ti neka leteća zvijer!“
Ramoth obavijesti Lessu da je strašno gladna i zamoli je da kupanje i mazanje uljem odlože za
kasnije.
„Kada se rupčaga koju nazivaš stomakom napuni, toliko si pospana da jedva možeš puzati. Suviše
si narasla za nošenje.“
Zmajev zajedljiv odgovor spriječilo je tiho smijuckanje. Lessa se okrenu, žurno susprežući
uznemirenost. Nemarno naslonjen na otvor prolaza prema ispustu stajao je F'lar.
Očito se tek bio vratio iz patrole jer je na sebi još uvijek imao tešku opremu od wher-kože. Kruta
tunika pripila se uz ravne grudi i dugačke noge, ocrtavajući mišiće. Koščato, privlačno lice još uvijek
se rumenilo od ekstremne hladnoće međuprostora. Oči boje jantara svjetlucale su veselošću i, Lessa
dodade u sebi, taštim r.i.
„Krasno raste“, prokomentirao je približavajući se Ramothinom ležaju. Uljudno se naklonio
mladoj kraljici.
Lessa je čula kako Mnementh pozdravlja Ramoth stojeći na svom povišenom mjestu na ispustu.
 Ramoth je koketno zakolutala očima prema vodi eskadrile. Njegov skoro posesivno ponosni
osmijeh samo je povećao Lessinu razdraženost.
„Pratilac je stigao u pravi čas da poželi kraljici dobar dan.“
„Dobar dan, Ramoth“, poslušno reče F'lar. Uspravio se i otresao rukavice o bedro.
„Da li smo poremetili vaš plan patroliranja?“ upita Lessa.
„Nije u pitanju ništa važno. Rutinski let“, srdačno odgovori F'lar. Da bi mogao bolje osmotriti
kraljicu, primakao se Lessi. „Krupnija je od većine smeđih. U Telgaru su se javile plime i poplave.
Plimne močvare kod Igena duboke su poput zmaja.“ Iscerio se kao da mu ove lokalne katastrofe zbog
nečega pričinjavaju zadovoljstvo.
Kako F'lar nikada ništa nije rekao bez razloga, Lessa zapamti ovu izjavu za ubuduće. Koliko god
ju je F'lar nervirao, njegovo društvo voljela je više od društva ijednog drugog brončanog jahača.
Iz razmišljanja je trže Ramothin zajedljivi ton: ako se već mora okupati prije jela, može li se to
obaviti prije nego izdahne od gladi?
Sa ispusta do Lesse dopre Mnementhovo veselo mumljanje, izazvano ovom primjedbom.
„Menementh kaže da je bolje udovoljiti njenom zahtjevu“, napomene popustljivo F'lar.
Potisnula je želju da mu kaže kako savršeno dobro razumije što govori Mnementh. Jednog dana,
kad sazna da je I cssa u stanju čuti svakog zmaja u Weyru, kao i razgovarati I njim, uživat će u
njegovoj zapanjenosti.
„Strašno je zanemarujem“, naoko pokajnički reče Lessa.
Zaustio je odgovor, ali je zastao. Jantarne oči za trenutak se suziše. Prijazno se smiješeći dade joj
znak da krene prva.
Nešto iznutra tjeralo je Lessu da izaziva F'lara kad god se za to ukaže prilika. Jednoga dana uspjet
će probiti tu fasadu i izbaciti ga iz takta. Da bi to postigla, morat će se svojski potruditi. Jako je
oštrouman.
Trojka se pridružila Mnementhu na ispustu. Dok je Ramoth nespretno jedrila ka drugom kraju
Udubine Weyra, on je zaštitnički lebdio nad njom. Iznad površine malog jezera sa toplom vodom
zadržavao se sloj maglice. Pod udarcima nevještih Ramothinih krila, magla se razišla. Toliko brzo je
zmajska kraljica rasla da nije imala vremena naučiti koordinirati rad mišića i tijela. Kad je sjedala
do F'lara na Mncmenthov vrat Lessa je zabrinuto promatrala teturav kraljičin let.
Kraljice ne lete zato što nisu u stanju letjeti, pomisli razočarano Lessa, uspoređujući Ramothino
nakaradno spuštanje sa Mnementhovim skladnim gibanjem.
„Mnementh ti poručuje da će kraljica biti mnogo gracioznija kad potpuno odrasle“, začula je u
uhu F'larov veseli glas.
„Ali mladi mužjaci rastu isto tako brzo, a nisu ni najmanje...“ Zastala je. F'laru neće ništa priznati.
„Oni ne narastu do njezine veličine, a osim toga stalno vježbaju...“
„Letenje!...“ Jedva je dočekala ovu riječ, ali onda je pogledom uhvatila izraz lica brončanog
jahača, pa nije nastavila. Ovaj čovjek bio je u stanju nemarno bockati kao i ona.
Ramoth je uronila u vodu i nestrpljivo čekala na trljanje pijeskom. Lijevi rub hrpata strašno ju je
svrbio. Lessa poslušno navali trljati osjetljivu površinu.
Ne, njen život u Weyru nije se mnogo razlikovao od života u Ruathi. Još uvijek se bavi ribanjem.
A svakim danom ima sve više Ramoth za ribanje, pomislila je kad je konačno poslala zmaja u dublju
vodu na ispiranje. Ramoth se brčkala, zaronivši sve do vrška nosa. Oči, pokrivene tankim unutrašnjim
kapkom, sjajile su se malo ispod površine poput vlažnih dragulja. Kad bi se Ramoth prevrnu-Ia, oko
Lessinih nogu udarali su mali valovi.
Za vrijeme Ramothinog izlaska iz vode, u Weyru su prestale sve aktivnosti. Lessa je primjetila
gomilu žena okupljenih na ulazu u Donje Spilje, očiju raširenih od divljanja. Zmajevi su stajali na
svojim ispustima ili su lijeno kružili iznad glava promatrača. Čak su i oni najmlađi, dječaci i
zmajevi, znatiželjno prilazili napuštajući svoje barake na vježbalištu.
Iznenada, na visini kod Zvjezdanog Kamena, zatrubi zmaj. Spiralno se spuštao ka njima.
„U prolazu je karavan, F'lar. Donosi desetinu“, široko se osmjehujući javio je plavi jahač.
Osmijeh je ubrzo prešao u razočaranje, jer je brončani jahač potpuno mirno dočekao ovu iznenadnu
dobru vijest.
„Za to će se pobrinuti F'nor“, reče hladnokrvno F'lar. Plavi zmaj poslušno odnese svog jahača na
ispust zamjenika vođe eskadrile.
„Tko bi to mogao biti?“ upita Lessa. „Trojica lojalnih su već predali svoj dio.“
F'lar je pričekao dok se F'nor na smedem Canthu i nekoliko zelenih iz eskadrile nisu izgubili
preko ruba Weyra.
„Uskoro ćemo saznati“, primijetio je. Zamišljen, okrenuo se prema istoku, a kutom usana preleti
mu neugodan osmijeh. I Lessa se okrenula ka istoku. Iako je sunce već bilo visoko, ukoliko si znao
gdje treba gledati mogao si vidjeti blijedu iskru Crvene Zvijezde.
„Lojalni će biti zaštićeni“, promrmlja ispod glasa F'lar, „kad bude prolazila Crvena Zvijezda.“
Lessa nije znala kako i zašto su se njih dvoje slagali po pitanju značaja Crvene Zvijezde. Znala je
samo da i za njega i za nju predstavlja Prijetnju. U stvari, najjači razlog u F'larovom obrazlaganju
potrebe da ona napusti Ruathu i dode u Weyr bila je upravo ta prijetnja. Nije znala zašto se on nije
prepustio pogubnoj bezvoljnosti koja je oslabila ostale zmajske jahače. Nikad ga nije upitala - ne iz
inata, već jednostavno zato što je njegovo vjerovanje bilo van svake sumnje. Znao je. A i ona je
znala.
Povremeno se ovo saznanje manifestiralo i kod zmajeva. U zoru su se svi kao jedan nemirno
meškoljili u snu, ukoliko su spavali - ili su mlatili repom i širili krila u znak protesta ukoliko su bili
budni. Činilo se da i Manora vjeruje. Mora da je i F'nor vjerovao. A možda je nešto od F'larove
ubijedenosti zarazilo i njegovu eskadrilu. Od svojih jahača F'lar je uvijek zahtijevao bezuvjetno
pokoravanje tradiciji, a oni su mu uzvraćali skoro otvorenim obožavanjem.
Ramoth je izronila iz jezera i, nespretno lomatajući krilima, odvukla se do dvorišta za hranjenje.
Mnementh se smjestio na sam rub dvorišta. Dozvolio je Lessi da mu sjedne na prednju šapu. Izvan
ruba Udubine, tlo je bilo hladno.
Ramoth je jela žaleći se na žilavost ovnova. Pobunila se protiv Lessinog ograničenja obroka na
svega šest komada.
„Znaš, i ostali trebaju jesti.“
Ramoth napomenu da je ona kraljica, pa ima prednost pred ostalima.
„Sutra ćeš opet patiti od svraba.“
Mnementh reče da može uzeti njegov dio. Prije dva dana u Keroonu, on je pojeo debelog ovna.
Lessa sa zanimanjem promotri Mnementha. Da li su zbog toga svi zmajevi iz F'larove eskadrile
djelovali tako elegantno? Morat će obratiti pažnju koji zmajevi i koliko često dolaze u dvorište za
hranjenje.
Kad je F'lar u njene odaje doveo vodu karavana, Ramoth je već kunjala u svom weyru.
„Wcyranko“, reče F'lar, „ovaj glasnik dolazi od Lytola, Čuvara Utvrde Ruatha.“
Čovjek se naklonio Lessi, a pogled nije skidao sa sjajne zlatne kraljice.
„Zovem se Tilarek, Weyranko, a dolazim u ime Lytola“, izgovorio je s poštovanjem. Uporno je
gledao Lessu očima punim divljenja, tako da je djelovao gotovo drsko. Iz pojasa je izvukao poruku i
zastao, razapet između poznate činjenice da žene ne znaju čitati i naređenja da ju preda Weyranki.
Upravo kad ga je F'lar nijemo ohrabrio da preda ženi poruku, Lessa je zapovjednički ispružila ruku.
„Kraljica spava“, primijeti F'lar i pokaza rukom ka prolazu prema Vijećnici.
Lukavi F'lar, pomisli Lessa, omogućio je glasniku dugi pogled na Ramoth. Na povratku Tilarek će
širiti glasine, proširene i uljepšane svakim prepričavanjem, o kraljičinoj neobičnoj veličini i izuzetno
dobrom zdravlju. Neka Tilarek slobodno proširi i svoje mišljenje o novoj Weyranki.
Prije nego što je razmotala kožu, Lessa je pričekala da F'lar ponudi glasniku vino. Tek kada je
počela čitati rukopis, shvatila je koliko željno je očekivala vijesti iz Ruathe. Ali zašto su prve riječi u
poruci morale biti:
Beba dobro sraste i zdrava je...
Nije ju interesirao djetetov napredak. Ali...
Ruatha je očišćena od zelenila, od vrha brda sve do ruba zanatskog naselja. Žetva je bila obilna,
a stoka se dobro množi. Šaljem desetinu propisanu za Utvrdu Ruatha. Neka ovaj prilog pospiješi
napredak Weyra koji nas štiti.
Lessa tiho otpuhnu krez nos. Istina, Ruatha je pokazala da poznaje i priznaje svoje obaveze.
Ostale tri Utvrde, iako su pos'alc propisanu desetinu, ni.:u uputile ni uljudne pozdrave. Lytolova
poruka nastavila se zlokobnim tonom:
Poruka mudrima. Faxovom smrću Telgar je stupio na čelo sve jače pobune. Mcron, zvani
Gospodar Nabola, ojačao je i traži da stane na čelo pokreta: za njega je Telgar nepotrebno oprezan.
Nezadovoljstvo raste i raširenije je nego onda kad sam posljednji put razgovarao sa Brončanim
Jahačem, F'larom. Weyr mora udvostručiti oprez. Ako Ruatha može nekako pomoći, pošaljite mi
poruku.
Nad posljednjom rečenicom Lessa se namrštila. Samo je naglašavala činjenicu da premali broj
Utvrda služi Weyru.
„... smijali su nam se, dobri F'lare“, govorio je Tilarek, a u pauzama kvasio grlo obilnin
gutljajima vina, „jer smo izvršavali svoju dužnost.“
„Čudno, ali kako smo se približavali Lancu Benden, čulo se sve manje podsmijeha. Ponekad je
neke stvari teško shvatiti; pogotovo ako nemaš često posla s njima. Da ja nisam održavao snagu i
vježbao desnicu“, na ovo je desnom rukom izveo nekoliko žestokih zamaha i složenih pokreta,
„morao bih se u nekoj dužoj borbi samo braniti. Neki ljudi skloni su povjerovati najglasnijim
govornicima. Neki pak ne, jer ih glasne govorancije plaše. Međutim“, nastavio je žustro, „ja sam iz
vojničke porodice i teško mi pada poruga običnih zanatlija i stanovnika utvrde. Ali naređeno nam je
da zadržimo mačeve u koricama, pa smo tako i učinili. Isto tako“, reče sa kiselom grimasom na licu,
„moramo biti mirni. Gospodari drže pod oružjem cjelokupnu stražu sve od... od Potrage...“
Lessa se pitala što čovjek pokušava reći. Nastavio je ozbiljnim tonom.
„Mnogi će zažaliti kad ispred njihovih vrata počnu padati Niti.“
F'lar doli vino u čovjekovu čašu, raspitujući se nemarno o stanju žetve.
„Krasna žetva, obilna i dobra“, uvjeravao ga je glasnik. „Kažu da je ovog Obrtaja najbolja žetva
što je živi ljudi pamte. Loza u Cromu rodila je ovakvim grozdovima“, krupnim rukama opisao je
širok krug, a slušaoci izraziše divljenje. „A nikad još nisam vidio onako visoko žito i klasje puno
zrnja kao što je ove godine u Telgaru. Nikad.“
„Pern napreduje“, suho ubaci F'lar.
„Izvinite“ - Tilarek podiže uvenulo voće sa pladnja - „ali bolje od ovih nalazio sam po cesti,
odbačene iz kola kao bezvrijedne“. Pojeo je plod u dva zalogaja i obrisao ruke o tuniku. Tada,
shvativši što je upravo rekao, dodade izvinjavajući se. „Utvrda Ruatha šalje vam najbolje od svojih
plodova. Najkvalitetnije voće, kao što je red. Za vas nismo kupili sa zemlje, možete u to biti sigurni.“
 „Ohrabrujuće je znati da je Ruatha potpuno lojalna“, uvjeravao ga je F'lar. „Da li su putevi
prohodni?“
„Da. A vrijeme je čudno za ovo godišnje doba. Hladnoća, a onda iznenadno otopljenje, kao da se
vrijeme ne može odlučiti koje je godišnje doba. Nema snijega, a i kiša je prava rijetkost. Ali kakvi
samo vjetrovi pušu. Ne biste vjerovali. Govori se o neočekivano visokim plimama u obalnom
pojasu.“ Izražajno je zakolutao očima, a onda, slegnuvši ramenima, povjerljivo dodao: „Govori se o
ponovnoj pojavi zadimljene planine u Isti. To je ona planina što se pojavi, pa onda... puf... nestane.“
F'lar je sačuvao masku pristojne sumnjičavosti, iako je Lessa uspjela uhvatiti uzbuđeni sjaj u
njegovim očima. Čovjekova priča zvučala je poput R'gulovih nejasnih stihova.
„Morate ostati koji dan kod nas i dobro se odmoriti“, prijazno je govorio F'lar, vodeći Tilareka
ka onom hodniku koji će ih provesti kraj zaspale Ramoth.
„Veoma sam vam zahvalan. Čovjek ima prilike posjetiti Weyr jednom ili dvaput u životu“,
odsutno je govorio Tilarek izvijajući vrat, ne bi li pogled što duže zadržao na Ramoth.“ Nisam nikad
zamišljaokraljice ovako velikim.“
„Ramoth je već sada mnogo veća i jača od Nemorth“, uvjeravao ga je F'lar. Glasnika je preuzeo
mladac koji ga je trebao odvesti do njegovih odaja.
„Pročitaj“, nestrpljivo reče Lessa, gurajući kožu sa porukom u ruke brončanog jahača čim su se
ponovo našli u Sobi Vijeća.
„Ništa drugo nisam ni očekivao“, nimalo zabrinuto izjavi F'lar. Podbočio se na rub velikog,
kamenog stola. „I...?“ žestoko izusti Lessa.
„Vrijeme će pokazati“, ozbiljno odgovori F'lar i stade tražiti mrlje po voću u posudi.
„Tilarek je implicirao da svi stanovnici utvrda ne dijele mišljenje svojih Gospodara“,
komentirala je Lessa tješeći samu sebe.
F'lar otpuhne. „Tilarek priča ono što slušaoci očekuju da čuju“, reče prilično dobro imitirajući
čovjekov govor.
„Trebate znati“, sa vrata se javi F'nor, „da nije govorio ni u ime svih svojih ljudi. U pratnji ima
dosta gunđanja.“ Pozdravio je Lessu prikladnim pozdravom, iako prilično nemarno. „Osjećaju se
posljedice predugog siromaštva Ruathe. A sada, nakon prvog obilato plodnog Obrtaja, veliki dio
predaje se Weyru, što izaziva nezadovoljstvo. Osim toga, rekao bih da je Lytol bio velikodušniji od
propisanih obaveza. Dobro ćemo jesti... bar neko vrijeme.“
F'lar dobaci kožu sa porukom smedem jahaču.
„Kao da mi ovo ne znamo“, zagunda F'nor nakon što je na brzinu pročitao poruku.
„Kad već sve znate, što namjeravate poduzeti?“ progovori Lessa. „Weyr je medu ljudima
ozloglašen i omrznut, pa uskoro nećemo imali čime prehraniti naše stanovništvo.“
Namjerno je izazivala, pa je sa zadovoljstvom gledala kako im se na licima očitavaju neugodne
uspomene. Pogledali su je gotovo divljački. Međutim, F'lar se odmah nasmijao, pa se i F'nor opustio
uz kiseli osmijeh.
„Pa?“ zahtijevala je odgovor.
„R'gul i S'lel će ogladnijeti, u to nema sumnje“, slegnuvši ramenima reče F'nor. „A vas dvojica?“
F'lar je također slegao ramenima, podigao se na noge i formalno joj se naklonio. „Weyranka,
kako je Ramoth u dubokom snu dozvoli da se povučemo.V.
„Napolje!“ uzviknula je Lessa.
Okrenuli su se i, cereći se jedan drugome, pošli kad je u prostoriju uletio R'gul. Odmah za njim
ušli su S'lel, D'nol, T'bor i K'net.
„Sto to čujem? Iz Visokih Prostora samo je Ruatha poslala desetinu?“
 „Na žalost, to je istina“, mirno je potvrdio F'lar, dobacivši R'gulu kožu sa porukom.
Weyrvođa je čitao mrmljajući riječi poluglasno i mršteći se. Sa gađenjem je uručio poruku S'lelu,
a ovaj ju je tako držao da su je svi mogli čitati.
„Prošle godine prehranili smo Weyr sa desetinama iz tri Utvrde“, prezirno izjavi R'gul.
„Prošle godine da“, ubaci Lessa, „ali samo zato što je u skladišnim špiljama bilo starih rezervi.
Manora me je upravo izvjestila o potpunoj iscrpljenosti tih rezervi...“
„Ruatha je bila vrlo darežljiva“, brzo ubaci F'lar. „Ove godine bi to moglo prevagnuti.“
Lessa zastade; pomislila je da nije dobro čula.
„Ipak, Ruathina darežljivost neće biti dovoljna.“ Nije obraćala pažnju na F'larov prijekoran
pogled.
„U svakom slučaju, mladi zmajevi zahtijevaju više hrane. Dakle, postoji samo jedno rješenje.
Ako želimo preživjeti Hladnoću, Weyr će morati trgovati sa Telgarom i Fortom.“
Ove riječi izazvaše buru.
„Trgovati? Nikada!“
„Weyr da spadne na trgovinu? Treba pljačkati!“
„R'gul; radije ćemo pljačkati. Trgovati nećemo nikada!“
Svi brončani jahači su reagirali. Čak je i S'lel izrazio bijes. K'net je nemirno poskakivao, a u
očima mu se sjajila želja za akcijom.
Samo je F'lar ostao potpuno miran. Ruke je prekrižio na prsima i hladno promatrao Lessu.
„Pljačka?“ R'gulov autoritativan glas nadjačao je žamor. „Ne može biti pljačke!“
Uslijed dugogodišnje navike, njegov zapovjednički ton odmah ih je utišao.
„Neće biti pljačke?“ jednoglasno izgovoriše T'bor i D'-nol.
„Zašto ne?“ nastavio je D'nol, a navratu mu iskočiše žile.
On nije onaj pravi, u sebi zastenja Lessa. Pogledom je potražila S'lana, a onda se sjetila da je na
vježbalištu. Povremeno su se S'lan i D'nol skupa suprotstavljali R'gulu i Vijeću. D'nol nije imao
snage za samostalan istup.
Puna nade pogledala je u F'lara. Zašto on ne progovori?
„Smučilo mi se staro i žilavo meso, loš kruh i drvenasto korijenje“, bijesno je vikao D'nol.
„Ovog Obrtaja Pern je imao odličnu žetvu i red je da se nešto od toga nade i u Weyru!“
Odmah kraj njega stajao je T'bor i odobravajuće gunđao. Lessa se ponadala da bi T'bor mogao
zamijeniti S'lana.
„Ako Weyr sada učini jedan krivi potez“, upade R'gul i upozoravajući podiže ruku, „svi
Gospodari okrenut će se protiv nas.“ Dramatično je spustio ruku.
Stajao je licem u lice sa dva pobunjenika, malo raširenih nogu, visoko uzdignute glave i
sijevajući očima. Za glavu i pol nadvisivao je širokog, niskog D'nola i mršavog T'bora. Kontrast je
bio nesretna okolnost. Djelovao je kao otac koji grdi zločestu djecu.
„Putcvi su prohodni“, nastavio je zloslutnim glasom R'gul, „a nema ni kiše ni snijega koji bi
omeli napredovanje vojske. Od Faxove smrti, Gospodari drže svoje straže pod oružjem.“ Neznatno je
okrenuo glavu ka F'laru. „Sigurno se svi dobro sjećale kakvo smo slabo gostoprimstvo uživali za
vrijeme Potrage?“ Sada je svakog brončanog jahača prostrijelio značajnim pogledom. „Znate kakvo
raspoloženje vlada u Utvrdama, a vidjeli ste i njihovu snagu.“ Isturio je bradu. „Zar ste budale, pa
ćete im se suprotstaviti?“
„Uz obilno korištenje plamenca...“ D'nol izvali bijesno i stade. Brzopleta misao šokirala ga je
isto kao i sve ostale u prostoriji.
Čak je i Lessu osupnula ideja o korištenju plamenca protiv ljudi.
 „Nešto se mora učiniti...“ očajnički je nastavio D'nol. Okrenuo se prvo F'laru, a onda T'boru. U
Ruathi je najlakše bilo utjecati na bijesne ljude. Kad bi samo mogla... Vani se oglasi zmaj.
Od tabana prema vrhu noge propara je razdiruće oštra bol. Omamljena, zateturala je unatrag i
naletila na F'lara. Uhvatio ju je za ruku željeznim stiskom.
„Usuđuješ se kontrolirati...“ divljački joj je prošaptao u uho i, sa lažnom brižljivošću, skoro je
tresnuo u stolicu. Njegova ruka prikovala ju je u taj položaj.
Grčevito gutajući slinu, iznenađena dvostrukim napadom, ostala je ukočeno sjedeti. Dok je
uspjela shvatiti što se desilo, krizni momenat već je prošao.
„U ovakvoj situaciji ništa ne možemo učiniti“, odlučno je govorio R'gul.
„U ovakvoj situaciji...“ Riječi su odjekivale u Lessinim ušima.
„Weyr mora obučavati mlade zmajeve. Omladinu treba odgajati u duhu Tradicije.“
Šuplje Tradicije, sa gorčinom pomisli omamljena Lessa. Tako će i sam Weyr propasti.
U nemoćnom bijesu promatrala je F'lara. U znak upozorenja, pojačao je stisak sve dok joj tetive
nisu nalegle na kost, što je ponovo izazvalo snažnu bol. Kroz navalu suza, ugledala je na mladom
K'netovom licu posramljenost i poraz. U njoj se opet javila nada.
Polako, kao da ju je F'lar stvarno uplašio, s naporom se opustila. Povjerovao je u njenu predaju.
Čim bude mogla, nasamo će porazgovarati sa K'netom. Upravo joj je sinula ideja koju bi on
sigurno prihvatio. Mlad je i prilagodljiv, a ionako ga je privlačila. Odlično će joj poslužiti.
„Zmajski jahači, izbjegavajte ispade“, govorio je R'gul. „Pohlepa će donijeti Weyru samo
neprilike.“
Lessa je buljila u njega, zapanjena licemjernom govorancijom kojom je prikrivao moralni poraz
Weyra.
 One za koje zmajevi mare treba poštivati
Mislima, riječima i djelom podržati
Zmajevi mogu donijeti spasenje
Zemljama kojim prijeti uništenje.

„Što je to sad? Plemeniti F'lar ne poštuje tradiciju?“ Lessa je oštro zapitala F'nora, nakon što joj
se smedi jahač uljudno ispričao zbog odsustva svog vođe eskadrile.
Lessa se više nije trudila da u F'norovom prisustvu obuzdava jezik. Smedi jahač je znao da oštre
riječi nisu upućene njemu, tako da se rijetko vrijeđao. Prihvatio je nešto rezerviranosti od svog
polubrata.
Međutim, danas nije pokazivao nikakvu popustljivost; bio je napet i odbojan.
„Slijedi K'neta“, otvoreno izjavi F'nor, a u tamnim očima odražavala se zabrinutost. Odgurnuo je
crnu, gustu kosu sa čela. I ovu naviku preuzeo je od F'lara, što je samo još više raspalilo Lessinu
zloću.
„Oh, zar doista? Bilo bi mu bolje da umjesto toga radi isto što i K'net“, odbrusila je.
F'nor ljutito sijevnu pogledom.
Dobro je, pomisli Lessa. Uspjela sam ga naljutiti.
„Weyranko, ne shvaćaš da je K'net previše široko shvatio tvoja uputstva. Razumno potkradanje ne
bi izazvalo proteste, ali K'net je premlad da bi bio oprezan.“
„Moja uputstva?“ nevino ponovi Lessa. F'nor i F'lar sigurno nisu imali nikakvih dokaza za ovu
tvrdnju. A i da jesu, to je nije brinulo. „Njemu je jednostavno dozlogrdila ova kukavička zbrka!“
F'nor je stisnuo zube i progutao ljutit odgovor. Premjestio se sa noge na nogu i čvrsto stisnuo
široki jahački pojas, tako da su mu prsti pobijeleli. Hladno je uzvratio pogled Lessi.
Sad je Lessa zažalila što se neprijateljski ponašala prema F'noru. Postajala je sve ogorčenija i on
je pokušavao da joj bude prijatelj. Cesto ju je zabavljao anegdotama. Usprkos stalnim K'netovim
prilozima, nailaskom hladnoće sledovanja u Weyru su se smanjila. Sa ledenim vjetrovima, u Weyr se
uvuklo očajanje.
Nakon D'nolove neuspjele pobune, zmajski jahači klonuli su duhom. Ovo stanje odražavalo se i
na njihovim zvijerima. Koža im je gubila sjaj, a ugojenost zmajeva i jahača bivala je sve slabija, za
što se nije mogla okriviti samo loša ishrana. Velikog udjela u tim pojavama imala je apatija, Lessa se
pitala kaje li se R'gul zbog posljedica svoje beskičmenjačke odluke.
„Ramoth nije budna“, rekla je F'noru, „pa ne moraš meni iskazivati poštivanje.“
F'nor nije ništa rekao. Produžena šutnja počela je uznemiravati Lessu. Ustala je i protrljala
dlanove o bedra, kao da želi obrisati brzopleto izgovorene riječi. Počela je šetkati pogledavajući u
Ramothinu spavaonicu gdje je zlatna kraljica, sad veća od ijednog brončanog zmaja, ležala u
dubokom snu.
Kad bi se bar probudila, pomisli Lessa. Uz budnu kraljicu činilo se da je u redu. U stvari, onoliko
u redu koliko je u ovakvoj situaciji to bilo moguće. Ramoth je bila čvrsta poput stijene.
„Dakle...“ počela je trudeći se da ne pokaže nervozu u glasu, „F'lar je konačno počeo nešto raditi,
bez obzira što time presijeca naš jedini izvor živežnih namirnica.“
„Jutros je stigla poruka od Lytola“, reče ukočeno F'nor. Bijes se izgubio, ali je negodovanje
ostalo.
Lessa se sa očekivanjem zagledala u njega.
„Telgar i Fort pregovarali su sa Keroonom“, tmurno je nastavio F'nor. „Zaključili su da iza
njihovih manjaka stoji Weyr. Zašto“, a bijes ponovo buknu, „kad si već odabrala K'neta, nisi bolje
kontrolirala njegove postupke? Previše je zelen. C'gan, T'sum ili ja...“
„Ti? Ne smiješ ni kihnuti a da ne pitaš F'lara za dozvolu“, uzvratila je.
F'nor joj se nasmijao u lice.
„F'lar te cijeni više nego što si zaslužila“, odgovorio je sa prezirom u glasu. „Zar nisi shvatila
zašto mora čekati?“
„Ne“, zavikala je Lessa. „Nisam! Da li je u pitanju nešto što moram instinktivno naslutiti, kao što
je slučaj sa zmajevima? Tako mi ljuske prvog Jajeta, F'nor, nitko mi ništa ne objašnjava!“
„Ali lijepo je znati da postoji razlog za čekanje. Nadam se da je valjan. Možda je već prekasno.
Ja čak mislim da jeste.“
Bilo je prekasno onda kada me je spriječilo da utječem na T'bora, pomislila je, ali nije glasno
rekla. Umjesto toga dodala je: „Bilo je prekasno onda kada je R'gul kukavički prešao preko
sramote...“
F'nor zamahnu ka njoj lica bijelog od ljutine. „Bilo je potrebno više hrabrosti nego što ćeš je ti
ikada imati da se mirno pregrmi taj trenutak.“
„Zašto?“
F'nor tako prijeteći koraknu ka njoj da se Lessa ukrutila, očekujući udarac. Uspio je savladati
impuls. Žestoko je zatresao glavom, ne bi li povratio kontrolu nad sobom.
„R'gul nije kriv“, konačno je progovorio, sa ispijenim, staračkim izrazom lica, pojačanim
zabrinutošću i bolom u očima. „Bilo je strašno teško mirno promatrati i znati da moraš čekati.“
„Zašto?“ Lessa samo što nije kriknula.
Ovoga puta F'nor se nije dao izazvati. Nastavio je mirnim glasom.
„Ja sam smatrao da bi trebalo reći, ali nije u F'larovoj prirodi ispričavati se u ime nekog od
svojih bližnjih.“
Lessa proguta sarkastičnu primjedbu. Time bi prekinula dugo očekivano objašnjenje.
„R'gul je Weyrvođa samo zato jer se nije takmičio nitko bolji od njega. Bio bi sasvim u redu, bar
pretpostavljam, da se interval nije ovoliko produžio. Zapisi upozoravaju na opasnost...“
„Zapisi? Opasnosti? Sto znači Interval?“
„Interval je period u kojem Crvena Zvijezda ne prolazi dovoljno blizu da bi se uzbunile Niti. U
Zapisima stoji da Crvena Zvijezda pride dovoljno blizu otprilike svakih dvije stotine godina. Po
F'larovom računu, od posljednjeg padanja Niti prošlo je skoro dvostruko toliko vremena.“
Lessa zabrinuto pogleda ka istoku. F'nor ozbiljno klimnu.
„Da, a u razdoblju od četiri stotine godina nije teško zaboraviti na strah i oprez. R'gul je dobar
borac i vođa eskadrile, ali ne priznaje postojanje opasnosti sve dok je ne može vidjeti, opipati i
omirisati. O, naučio je Zakone i Tradiciju, ali nikada ih nije zaista razumio. Bar ne onako kako ih
razumije F'lar, a u posljednje vrijeme i ja“, dodao je prkosno, vidjevši na Lessinom licu sumnjičav
izraz. Oči mu se suziše u proreze i on upre prstom u nju. „Niti na onaj način na koji ih ti shvataš, iako
ni sama ne znaš kako.“
Ustuknula je, ne pred njim, već pred opasnošću za koju je znala da postoji, iako ne i zašto je u to
toliko ubijedena.
„Čim se F'lar na Prvom Utisku vezao sa Mnementhom, F'lon ga je počeo obučavati za ulogu vođe.
Poslije je F'lon poginuo u onoj glupoj gužvi.“ F'norovim licem preletjeli su bijes, žaljenje i
razdraženost. Tek tada je shvatila da govori o svom ocu. „F'lar je bio još premlad za preuzimanje
vodstva i, prije nego je itko mogao išta poduzeti, R'gulov Hath je stigao u letu Nemorth, pa smo
morali čekati. Međutim, R'gul nije uspio ublažiti Jorinu žalost za F'lonom, te je ona ubrzano
propadala. A krivo je protumačio F'lonov plan za što bezbolniji prelaz Weyra kroz kraj Intervala pa
je gurnuo nas u izolaciju. Zbog toga je“, F'nor značajno sleže ramenima, „Weyr sve brže gubio
ugled.“
„Vrijeme, pogrešan trenutak“, narugala se Lessa. „uvijek je pogrešno vrijeme. Kad će doći pravi
trenutak?“
„Slušaj.“ Oštri i zapovjednički F'norov ton prekinuo je Lessinu govoranciju kao da ju je zgrabio i
pretresao. Nije se nadala takvoj žestini od F'nora. Pogledala ga je sa novim poštivanjem.
„Ramoth je potpuno odrasla i spremna je za svadbeni let. Kad poleti, svi brončani će poletjeti za
njom i pokušati je uhvatiti. Nije pravilo da uvijek najjači dobije kraljicu. Ponekad je to onaj kojem
svi u Weyru požele uspjeh u osvajanju.“ Riječi je izgovarao polako i jasno. „Na taj način je R'gulov
Hath osvojio Nemorth. Stariji jahači željeli su R'gula. Nisu mogli zamisliti devetnaestogodišnjaka
kao Weyrvodu, pa makar on bio F'nolov sin. Tako je Hath sustigao Nemorth. Oni koji su te željeli,
dobili su R'gula. A sama vidiš što su dobili!“ Prezirnim gestom obuhvatio je cijeli Weyr.
„Prekasno je, prekasno“, zajauka Lessa. Sada je mnogo toga i predobro shvatila, ali činilo joj se
da je prekasno.
„Moglo bi biti prekasno zahvaljujući tvom podbadanju K'neta na nekontroliranu pljačku“ cinično
je potvrdio F'nor. „Znaš, to ti nije trebalo. Naša eskadrila je potajno izvodila potpuno istu stvar.
Međutim, kad je previše toga počelo pristizati u Weyr, mi smo prekinuli svoje akcije. Zbog
prevelikog odliva dobara u kratkom vremenu, Gospodari utvrda postaju dovoljno nerazumni i pokušat
će uzvratiti. Razmisli, Lessa od Perna“, sa gorkim osmijehom na usnama nagnuo se ka njoj, „kako će
R'gul reagirati. Nisi o tome razmišljala, zar ne? Sada razmisli. Sto će on učiniti kada se dobro
naoružani Gospodari Utvrda pojave i zatraže zadovoljštinu?“
Lessa sklopi oči prestravljena prizorom koji je mogla jasno zamisliti. Svalila se u stolicu i
grčevito zgrabila naslon, poražena činjenicom da je krivo procijenila situaciju. Njeno pretjerano
samopouzdanje, stečeno nakon uspješnog uništenja oholog Faxa, dovest će do propasti Weyra.
Iznenada se začu buka kao da pola stanovnika Weyra juri hodnikom što vodi ka ispustu. Začula je
uzbuđeno dozivanje zmajeva, što nije doživjela u posljednja dva mjeseca.
Trgnula se i poskočila na noge. Možda F'lar nije uspio presresti K'neta? Da nije, nekom groznom
igrom slučaja, K'net pao u ruke Gospodara? Skupa sa F'norom požurila je ka kraljičinom weyru.
Nisu ugledali ni F'lara, ni K'neta ni nekog bijesnog Gospodara. Bio je to R'gul čije je, inače
oprezno lice, izobličavalo uzbuđenje. Izvana, sa ispusta, do Lesse je još uvijek dopiralo Hathovo
intenzivno uzbuđenje. R'gul pogleda ka Ramoth koja je i dalje mirno spavala. Krenuo je prema Lessi,
a u očima mu se čitala hladna proračunatost. U divljem trku, zakopčavajući usput tuniku, u weyr je
ušao D'nol. Odmah za njim pristigli su S'lan, S'lel i T'bor. Prišli su Lessi gradeći oko nje nepravilan
polukrug.
R'gul načini još jedan korak i ispruži ruke kao da će je zagrliti. Nešto u njegovom izrazu izazva u
njoj gnušanje, ali prije nego je uspjela ustuknuti, kraj nje se stvori F'nor, našto R'gul bijesno spusti
ruke.
„Da li to Hath pušta krv svom plijenu?“ prijeteći upita smedi jahač.
„To rade i Binth i Orth“, izvali T'bor očiju sjajnih od groznice koja je, kako se činilo, zahvatila
sve brončane jahače.
Ramoth se uznemirila u snu, a svi zastadoše i napeto se zagledaše u nju.
„Puštaju krv plijenu?“ začuđeno izlanu Lessa, svjesna da se dešava nešto značajno.
„Pozovite K'neta i F'lara“, naredio je F'nor, pokazujući više autoriteta nego što bi trebao jedan
smedi jahač u prisustvu brončanih.
R'gul se neprijatno nasmijao.
 „Nitko ne zna kud su otišli.“
D'nol zausti nekakav protest, ali ga R'gul ušutka divljim pokretom ruke.
„Nećeš se usuditi, R'gul“, reče F'nor sa hladnom prijetnjom u glasu.
Pa, Lessa će se usuditi. Očajnički pozivi Mnementhu i Piyanthu urodili su plodom. Dobila je
slabašni odgovor. U slijedećem trenutku, tamo gdje se nalazio Mnementh ostala je potpuna praznina.
„Probudit će se“, govorio joj je R'gul probadajući je pogledom. „Probudit će se i poletjeti loše
raspoložena. Moraš joj narediti da samo pusti krv svojoj žrtvi. Upozoravam te, odupirati će se. Ako
ju ne obuzdaš i naždere se, neće moći letjeti.“
„Poletjet će zbog parenja“, izvali F'nor glasom ispunjenim hladnim bijesom i očajanjem.
„Poletjet će i spariti se sa brončanim zmajem koji je uspije uhvatiti“, pobjednički nastavi R'gul.
On podrazumijeva da F'lar neće učestvovati u trci, shvatila je Lessa.
„Što let bude duži, parenje će biti kvalitetnije. Ako se naždere teškog mesa, neće moći letjeti
visoko i daleko. Ne smije se prežderati. Dozvoli joj samo da žrtvi pusti krv. Razumiješ li?“
„Da, R'gul“, reče Lessa, „ovoga puta predobro te razumijem. Nema F'lara i K'neta.“ Glas joj
postade piskutav. „Ali Hath neće stići Ramoth, makar je morala odvesti u međuprostor“.
Trijumfalni izraz na R'gulovom licu smijeni strah i zapanjenost. Promatrala je kako se trudi da
ponovo uspostavi kontrolu nad samim sobom. Na licu mu zaigra pakostan osmijeh. Zar misli da mu
isprazno prijeti?
„Dobar dan“, začu se sa ulaza F'larov ugodni glas. Kraj njega je stajao K'net sa širokim
osmjehom na licu. „Mnementh me je obavijestio da brončani puštaju krv plijenu. Baš je ljubazno od
vas što ste nas pozvali na spektakl.“
Olakšanje je privremeno potisnulo Lessino neprijateljstvo prema F'laru. Njegova mirna,
podrugljiva arogancija podigla joj je raspoloženje.
R'gul je pogledom strijeljao po polukrugu brončanih jahača, pokušavajući dokučiti koji je od njih
pozvao ovu dvojicu. A Lessa je osjetila da se R'gul boji F'lara i da ga mrzi. Isto tako, osjetila je
promjenu u F'laru. Nestalo je pasivne nezainteresiranosti i distanciranja. Umjesto toga, ispunjavalo
ga je napeto iščekivanje. Za F'lara je čekanje bilo završeno.
Iznenada se Ramoth ispravila potpuno budna. U zmajskom umu vladalo je čudno raspoloženje i
Lessa shvati da su F'lar i K'net stigli u posljednjem trenutku. Utrobu zmaja probijali su gladni grčevi
te Lessa požuri ka velikoj glavi ne bi li je smirila. Ali Ramothino raspoloženje nije prihvatalo njeno
umirivanje.
Neočekivano žustro krenula je ka ispustu. Lessa potrča za njom, a svi zmajski jahači bili su joj za
petama. Ramoth uzbuđeno zašišta prema brončanim zmajevima koji su lebdjeti u blizini ispusta.
Žurno su se raspršili, sklanjajući joj se s puta. Njihovi jahači potrčaše ka širokom stepeništu koje je
vodilo od kraljičinog weyra ka Udubini.
F'nor je smjestio omamljenu Lessu na Canthova leda i žurno ga potjerao za ostalima ka dvorištu
za hranjenje. Lessa je zapanjeno promatrala kako Ramoth sa lakoćom i gracioznošću klizi nad
uspaničenim stadom. Žustro je napala i zgrabila plijen za vrat. Sklopila je krila i bacila se na plijen,
nestrpljiva od silne gladi.
„Obuzdaj je“ zastenja F'nor i bez suvišnih ceremonija gurne Lessu na zemlju.
Ramoth je naređenje dočekala prkosnim krikom. Mahala je glavom, bijesno širila krila, a oči su
joj gorjele svjetlucavim plamenovima. Nepokorno kričeći istegla je punu dužinu vrata ka nebu. Cijeli
Weyr je odjekivao. Svi zmajevi, plavi, zeleni, smeđi i brončani, snažno su zamahali krilima i
odgovorili joj. Zrak ispuni užasna grmljavina.
Sad je Lessa morala upotrijebiti svu snagu volje, razvijene i njegovane u gladnim godinama u
Ruathi dok je smišljala osvetu. Uglata zmajeva glava njihala se tamo-amo, a u očima je gorjela
neposlušnost. Ovo nije onaj prijazni zmajić pun povjerenja. Ovo je nasilnički raspoloženi demon.
Na okrvavljenom polju Lessa se uhvatila ukoštac sa preobraženom Ramoth. Ne pokazujući ni
najmanji trag slabosti, straha, i ne pomišljajući na poraz, uspjela je prisiliti Ramoth na poslušnost.
Nezadovoljno kričeći, zlatni zmaj spusti glavu na plijen i stade ga oblizivati, otvorila je ralje i
pandžama rasporila ovna. Glava joj je neko vrijeme lelujala nad utrobom koja se pušila. Uz ljutito
rezanje konačno je zarila zube u vrat ovna i isisala mu krv.
„Obuzdaj je“, promrmlja F'nor. Lessa je na njega potpuno zaboravila.
Kričeći, Ramoth se podigla u zrak i nevjerovatnom brzinom obrušila na drugog ovna koji je
bespomoćno blejao. Ponovo je pokušala pojesti iznutrice svoga plijena. Lessa je i ovoga puta
pobijedila. Prkosno cičeći Ramoth je opet samo popila krv.
Treći put nije se usprotivila Lessinoj naredbi. Počela je shvatati da ju je obuzeo neodoljivi
instinkt. Dok nije okusila krv, njome je potpuno vladao bijes. Sada je znala što joj valja činiti; treba
letjeti što brže i što dalje od Weyra, što dalje od ovih kržljavih, beskrilnih stvorenja, što više odmaći
brončanima koje je obuzeo žar parenja.
Kad bi zmaja obuzeo instinkt, nestajalo je planiranja i kontrole i ostajala je samo sadašnjost.
Ljudska vrsta je u zajednicu unosila mudrost i red. Lessa uhvati sebe kako monotono ponavlja ove
činjenice.
Ramoth je bez oklijevanja napala i četvrti put. Požudno je šištala dok je sisala krv iz ovnovog
vrata.
Na Udubinu Weyra spustila se tišina koju su remetili samo zvuči Ramothinog hranjenja i zavijanje
vjetra.
Ramothina koža poče svjetlucati. Činilo se da je narasla, ne od žderanja već od svjetlosti.
Podigla je glavu i jezikom oblizala okrvavljenu njušku. Uspravila se, a istovremeno brončani, koji su
u očekivanju stajali na rubu dvorišta za hranjenje, počeše mrmoriti.
Iznenadnim, zlatnim pokretom Ramoth izvi leda. Široko raširenih krila vinu se prema nebu. Za
tren je postigla nevjerojatnu brzinu. U magnovenju, za njom krenu sedam brončanih prilika, bacajući
moćnim krilima pijesak u oči promatračima.
Lessina duša podigla se sa Ramoth, a zadivljujući kraljičin let popeo joj je srce u grlo.
„Ostani s njom“, žurno prošaputa F'nor. „Ostani s njom. Sada ne smije izmaći tvojoj kontroli.“
Odstupio je i nestao medu ostalim stanovnicima Weyra, koji su, kao jedan, pratili sjajne mrljice
zmajeva kako nestaju na nebu.
Lessin um se na čudan način odvojio od tijela, a onaj mali ostatak svijesti bio je dovoljan samo
da shvati kako je još uvijek na zemlji.
Svi ostali osjećaji i osjeti letjeli su skupa sa Ramoth. Biće Ramoth-Lessa osjećalo je
neograničenu moć, a krila su mu bez naprezanja zahvatala prorijeđeni zrak u visinama. Njenim
tijelom strujalo je ushićenje; ushićenje i - požuda.
Više je osjećala nego što je vidjela velike, brončane mužjake iza sebe. Prezrivo je gledala na
njihove bezuspješne napore. Osjećala se slobodnom i neuhvatljivom.
Povukla je glavu pod krilo i stala im se rugati. Letjela je visoko nad njima. Iznenada je savila
krila i obrušila se. Uživala je u panici sa kojom su izbjegavali sudar sa njom.
Brzo se opet našla iznad njih, dok su oni s mukom nadoknađivali izgubljenu brzinu i visinu.
Neko je vrijeme veličanstveno slobodna Ramoth flertovala sa svojim ljubavnicima, izazivajući ih
da je stignu.
Jedan je iscrpljen počeo da pada. Zakriještala je, objavljujući svoju nadmoć. Uskoro je i drugi
napustio potjeru, te počeo ponirati u složenim figurama. Ponesena užitkom letenja, povremeno je
zaboravljala na progonioce.
Kad se konačno udostojila pogledati brončane, sa zadovoljstvom je ustanovila da se iza nje
nalaze još samo trojica. Prepoznala je Mnemenlha, Ortha i Hatha. Svi ovi zmajevi su bili u naponu
snage, možda podjednako vrijedni parenja s njom.
Izazivajući ih zajedrila je prema dolje. Zabavljala se gledajući kako s naporom lete. Hatha nije
podnosila. Orth? Orth je krasna, mlada zvijer. Skupila je krila i kliznula između njega i Mnementha.
Dok je prolazila kraj Mnementha, on je iznenada sklopio krila i našao se kraj nje. Iznenađena,
pokušala je raširiti krila, ali je otkrila da su joj isprepletana sa njegovim. Vrat je obavio oko njenog.
Tako zamršeni nastavili su padati. Izvlačeći posljednje rezerve snage Mnementh je raširio krila i
pokušao zaustaviti pad. Nadmudrena i iznenađena, užasnuta velikom brzinom padanja i sama je
raširila svoja velika krila. A tada...
Lessa je zateturala mahnito tražeći rukama nekakav oslonac. Činilo joj se da se uz eksploziju
vraća usvoje tijelo. Svaki nerv je pulsirao.
„Nemoj se onesvjestiti, ludo. Ostani s njom.“ F'larov glas grebao ju je u uhu. Grubo ju je
pridržao.
Pokušala je razbistriti pogled. Iznenada, shvatila je da se nalazi u Weyru. Zgrabila je grčevito
F'lara i osjetila pod prstima njegovu kožu. Zbunjeno je odmahivala glavom.
„Dovedi je natrag.“
„Kako?“ uzviknula je, naporno dahćući. Nije mogla dokučiti što bi moglo odmamiti Ramoth od
onako veličanstvenog doživljaja.
Flarovo prisustvo ljutilo ju je i uznemiravalo, a sad je počeo da je šamara. Stajao je pred njom
iskrivljenih usta i divljeg pogleda.
„Misli skupa s njom. Ne smije sada otići u međuprostor. Ostani s njom.“
Na pomisao o nestanku Ramoth u međuprostoru, zadrhtala je i brzo potražila kraljicu. Zatekla ju
je još uvijek isprepletanu sa Mnementhom.
U tom momentu, Lessu je preplavila strast parenja. Iz njene duše podigao se nezadrživi plimni val
i ponio je sa sobom. Čežnjivo se pripila uz F'lara. Osjetila je njegovo tijelo, čvrsto poput stijene.
Snažne ruke podigle su je sa zemlje, a usne su se nemilosrdno pripile uz njene. Duboko je utonula u
ovu neočekivanu poplavu požude.
„Sad ćemo ih mirno dovesti kući“, promrmljao je.
 Zmajev jahaču, zmajev jahaču,
Ogromna je ljubav izmeđ' tebe i zvijeri tvoje
Podijeli sa mnom bljesak te ljubavi
Toliko veće od moje.

F'lar se iznenada probudio i stao pažljivo osluškivati. Umirilo ga je Mnementhovo mrmljanje.

Brončani zmaj stajao je na ispustu ispred kraljičinog weyra. Dolje u Udubini vladao je mir.
Iako mirno, bilo je drugačije nego prije. Kroz Mnementhove oči i osjetila F'lar je ovo odmah
uočio. Preko noći se u Weyru mnogo toga promijenilo. Prisjećajući se jučerašnjih burnih događaja,
F'lar se zadovoljno isceri. Moglo je ispasti i drugačije.
Skoro je ispalo drugačije, podsjeti ga Mnementh.
Tko li je njega i K'neta pozvao natrag? Ponovo ga je zaokupilo to pitanje. Mnementh je
odgovarao na to pitanje samo da ga je netko pozvao. Zašto nije htio imenovati osobu koja je to
učinila?
U F'larovo jutarnje razmišljanje uvukla se zabrinutost.
„Da li je F'nor zapamtio...“ počeo je glasno.
F'nor nikada ne zaboravlja naređenja, razdražljivo ga posjeti Mnementh. Canth me je
obavijestio da je pri promatranju u zoni Crvena Zvijezda stigla na vrh Stijene-Oka. Sunce se još
nije podiglo do nje.
F'lar nestrpljivim pokretom prođe prstima kroz kosu. „Na vrhu Stijene-Oka. Crvena Zvijezda
dolazi sve bliže i bliže, baš kao što predviđaju Stari Zapisi. Zora kad će Crvena Zvijezda grimizno
zasjati, promatraču kroz Stijenu-Oko najavit će opasan mimoilazak i... Niti.
Nije bilo drugog objašnjenja za pažljivo postavljene ogromne kamene gromade i pravilno
oblikovane stijene na Vrhu Bendena. Kao ni za odgovarajuće formacije postavljene na istočnim
zidovima svih pet napuštenih Weyra.
Prvo, Stijena-Prst, na kojoj izlazeće sunce nakratko sjedne u zoru zimskog solsticija. Onda, dvije
dužine zmaja iza nje, ogromni, pravokutni Zvjezdani Kamen. Dopire do visine prsiju visokog
čovjeka, a na uglačanoj površini usječene su dvije strelice. Jedna pokazuje na istok, ka Stijeni-Prstu,
a druga skreće od istoka ka sjeveru i pokazuje direktno ka Stijeni-Oku, koja je ugrađena u Zvjezdani
Kamen.
Uskoro, u zoru, kroz Stijenu-Oko ugledat će kobno svjetlucanje Crvene Zvijezde. A tada...
F'larovo razmišljanje prekinulo je snažno pljuskanje. Nasmiješio se. Djevojka se kupa. Lijepa je
kad se opere, a razodjevena“. Lijeno se protegnuo, uživajući u ugodnim sjećanjima. Želio je saznati
kako će se sada postaviti prema njemu. Ne bi se trebala žaliti. Kakav je to let bio. Tiho se smijuljio.
Sa ispusta se javi Mnementh i napomenu mu kako sa Lessom treba biti oprezan.
Sa Lessom? uzvratio je misao zmaju.
Mnementh samo ponovi zagonetno upozorenje. F'lar se samopouzdano nasmiješi.
Iznenada se Mnementh nade na oprezu.
Stražari su poslali jednog jahača da ispita neuobičajene oblake prašine na zaravni iza Jezera
Benden, odrešito obavijesti Mnementh svoga vodu eskadrile.
F'lar užurbano ustade, pokupi razbacanu odjeću i poče se oblačiti. Upravo je zakopčavao široki,
jahački pojas kad se zastor na ulazu u kupaonu razmače. Pred njim je stajala potpuno obučena Lessa.
Uvijek se čudio njenoj krhkosti. Vanjština je bila potpuna suprotnost tako snažnom umu. Upravo
oprana kosa uokvirivala je lice poput tamnog oblaka. U mirnim očima nije bilo ni traga strasti koju su
jučer iskusili. Strast su u njima pobudili njihovi zmajevi u svadbenom letu. Nije pokazivala ni
najmanji znak prijateljstva ni topline. Da li je Mnementh mislio na ovo? Sto nije u redu sa
djevojkom?
Mnement prenese još jedan alarmirajući izvještaj. Njih dvoje morat će nekako postići
intelektualno razumijevanje, ali to će morati pričekati dok ne prođe ova kriza. U sebi je prokleo
R'gulovo neiskusno ophođenje sa Lessom. Skoro je uništio Weyranku, kao što je skoro upropastio i
Weyr.
Pa, F'lar, Mnementhov brončani jahač, bio je sada Weyrvođa i bilo je krajnje vrijeme za
promjene.
Krajnje vrijeme, suho potvrdi Mnementh. Gospodari Utvrda okupljaju svoje snage na zaravni
oko jezera.
„Na pomolu su nevolje“, F'lar obavijesti Lessu umjesto pozdrava. Nije pokazala nikakvu
reakciju.
„Gospodari Utvrda dolaze da se žale?“ upitala je hladnokrvno.
Zadivila ga je njena smirenost, iako je osuđivao ulogu ove žene u razvoju događaja.
„Pametnije je bilo meni prepustiti pljačkanje. K'net je suviše mlad i dozvolio je da ga ponese
oduševljenje.“
Tajnovito se nasmiješila. F'lar se upita nije li možda sve ovo isplanirala. Da se Ramoth jučer nije
podigla u svadbeni let, danas bi situacija bila potpuno drugačija. Da li je razmišljala o tome?
Mnementh ga obavijesti o R'gulovom dolasku na ispust. Sav je napuhan i srdit, prokomentirao je
zmaj, što znači da želi pokazati svoju vlast.
„Nema je više“, glasno odsječe F'lar, potpuno razbuđen i zadovoljan, usprkos ubrzanom razvoju
situacije.
„R'gul?“
Stvarno je oštroumna, priznade F'lar.
„Dodi, djevojko.“ Pokazao joj je ka kraljičinom weyru. Namjeravao se u razgovoru sa R'gulom
iskupiti za onu sramotu u Sobi Vijeća od prije dva mjeseca. Znao je da i nju muči taj poraz.
Čim su zakoračili u kraljičin weyr, sa dvije suprotne strane uđoše R'gul i uzbuđeni K'net.
„Straža me je obavijestila“, reče R'gul, „o mnogobrojnoj, naoružanoj armiji pod zastavama
mnogih Utvrda, koja se približava Tunelu. K'net“ - R'gul je bio strašno bijesan na mladića - „priznaje
da je stalno pljačkao - što je bilo protiv moga izričitog naređenja i totalno bezumno. Naravno, s njim
ćemo se pozabaviti kasnije“, obavijestio je zlokobno optuženog jahača. „Pod uvjetom da, nakon što
Gospodari završe sa nama, još uvijek bude postojao Weyr.“
Okrenuo se F'laru i još više se namrštio videvši osmijeh na njegovom licu.
„Nemoj samo stajati“, zarežao je. „Nema nikakvog razloga za smijeh. Moramo smisliti kako ćemo
smiriti Gospodare.“
„Ne, R'gul“, još uvijek uz osmijeh usprotivio se F'lar, „prošli su dani smirivanja Gospodara.“
„Šta? Zar si poludio?“
„Ne. Ali sa tobom nešto nije u redu“, reče F'lar. Osmijeh se izgubio.
R'gulove oči raširiše se od iznenađenja. Pogledao je F'lara kao da ga vidi prvi put u živou.
„Zaboravio si nešto jako važno“, bezobzirno nastavi F'lar. „Promjenom vode, mijenja se politika
Weyra. Sad sam ja, F'lar, Mnementhov jahač, Weyrvoda.“
U tom trenutku u sobu uđoše S'lel, T'bor i S'lan. Zastali su i zabuljili se u nepomične figure u sobi.
F'lar je malo sačekao, tako da svi mogu prihvatiti njegovu pobunu kao opravdani potez novog
vode.
„Mnementh“, rekao je glasno, „upravo poziva sve vođe eskadrila i smeđe jahače. Moramo srediti
neke stvari prije nego... stignu naši gosti. Pošto kraljica spava, zmajski jahači neka dođu u Sobu
Vijeća, molim vas. Poslije tebe, Weyranko.“
Koraknuo je u stranu i propustio Lessu, našto je ona lagano pocrvenjela. Ipak ne vlada potpuno
svojim osjećajima, pomislio je.
Čim su posjeli za Stol Vijeća, počeše ulaziti smeđi jahači. F'lar je zamijetio sitne promjene u
njihovu držanju. Zaključio je da hodaju nekako uspravnije. I da je atmosferu poraza i promašenosti
zamijenilo napeto uzbuđenje. Današnji događaji trebali bi oživjeti ponos Weyra i vratiti mu cilj.
Uđoše njegovi zamjenici, F'nor i T'sum. Nesumnjivo su bili jako dobro raspoloženi. Sijevali su
očima, izazivajući prisutne, ne bi li tko pokušao osporiti njihovo unapređenje. T'sum je ostao
naslonjen na ulazu, a F'nor je polako promarširao oko stola i zauzeo svoje mjesto iza F'larove stolice.
Zastao je i sa dubokim poštivanjem poklonio se djevojci. F'lar je primjetio da je pocrvenjela i
oborila pogled.
„Tko nam je to došao na kapiju, F'nor?“ upita prijazno novi Weyrvoda.
„Gospodari Telgara, Nabola, Forta i Keroona, ako nabrojim samo najznačajnije zastave“, na
sličan način odgovori F'nor.
R'gul ustade sa stolice; kad je ugledao izraze na licima brončanih jahača, protest mu zamre u grlu.
Kraj njega je sjedio S'lel koji je počeo mrmljati nešto sebi u bradu i potezati donju usnu.
„Procjena brojnog stanja?“
„Preko hiljadu discipliniranih i dobro naoružanih ljudi“, ravnodušno izjavi F'nor.
F'lar uputi F'noru prijekoran pogled. Samopouzdanje je jedna stvar, ravnodušnost je bolja od
poraza, ali nije mudro poricati težinu situacije.
„Svi protiv Weyra?“ zadahta S'lel.
„Jesmo li mi zmajski jahači ili kukavice?“ odsječe D'nol, skoči na noge i udari šakom o stol.
„Ova uvreda je prevršila svaku mjeru.“
„Zaista je tako“, potvrdi srčano F'lar.
„Moramo nekako uzvratiti. Nećemo više trpjeti“, nastavi žestoko D'nol, ohrabren F'larovom
podrškom. „Koji napad vatrom...“
„Dosta“, oštro mu reče F'lar. „Mi smo zmajski jahači! Zapamtite to, a također zapamtite - i nikada
nemojte zaboravitiova je družina zakleta da štiti.“ Posljednju riječ jasno je naglasio i žestokim
pogledom osmotrio svakog od prisutnih. „Da li je to jasno?“ Upitno se zagledao u D'nola. Danas ne
smiju biti dozvoljena pojedinačna junačka djela.
„Nije nam potreban plamenac“, nastavio je, ubijeden da ga je D'nol dobro razumio, „da
natjeramo u bijeg šašave Gospodare.“ Zavalio se u stolici i nastavio mirnije. „Za vrijeme Potrage
uočio sam, kao i svi ostali, da prosti stanovnik utvrde nije izgubio ni mrvicu onog... recimo...
poštivanja prema zmajskom redu.“
T'bor se naceri, a netko se smijuljio na prijatna sjećanja.
„Pošli su za svojim Gospodarima zapaljeni gnjevom i velikim količinama mladog vina. Ali druga
stvar će biti kada se, oznojeni, umorni i potpuno trijezni, nađu licem u lice sa zmajevima. Ne treba ni
spominjati da su to pješaci, a nigdje u blizini neće biti ni zida ni Utvrde za zaklon.“ Osjetio je
njihovo povlađivanje. „A jahači će imati previše posla sa svojim uznemirenim životinjama da bi se
mogli ozbiljnije boriti“, dodao je uz cerekanje, kojem se pridružila većina prisutnih.
„Koliko god ovo razmišljanje djeluje utješno, postoje i snažniji faktori u našu korist. Sumnjam da
su ih Gospodari Utvrda uzeli u obzir. Pretpostavljam“ - podrugljivo je pogledao svoje jahače - „da
su ih vjerojatno zaboravili... kao što su zaboravili veliki dio znanja o zmajevima... i tradicije.
„Sad je trenutak za obnovu izgubljenog znanja.“ Glas mu je zazvučao hladno poput čelika.
Odgovorilo mu je odobravaj uče mrmljanje. Dobro, ima ih.
„Na primjer, sada su pred vratima. Putovanje u ovaj zabiti Weyr je dugotrajno i naporno. Neke
jedinice su zasigurno marširale više tjedana. F'nor“, reče, namjerno skrećući sa teme, „podsjeti me da
kasnije porazgovaramo o današnjem rasporedu patrola. Upitajte se, zmajski jahači, ako su Gospodari
Utvrda ovdje, tko čuva Utvrde? Tko čuva Unutrašnje Utvrde i sve ono što Gospodari tamo
ljubomorno skrivaju?“
Lessa se zlobno smijuljila. Shvatala je brže od ijednog brončanog jahača. Onog dana u Ruathi
dobro je odabrao, iako prinuđen na ubojstvo za vrijeme Potrage.
„Naša Weyranka shvatila je moj plan. T'sum, kreni i izvrši ga.“ Suho je izdao naređenje. Sa
širokim osmijehom T'sum napusti prostoriju.
„Ne razumijem“, požali se S'lel, zbunjeno žmirkajući.
„Dozvoli mi da ti objasnim“, brzo ubaci Lessa slatkim tonom, koji je F'lar naučio poistovjetiti sa
najgorim izdanjem Weyranke. Nije joj mogao zamjeriti zbog želje da vrati S'lelu milo za drago, ali
njena osveta mogla bi mu štetiti.
„Netko mi mora objasniti“, mrzovoljno reče S'lel. „Ne sviđa mi se razvoj događaja. Stanovnici
Utvrda su na Tunelskoj cesti. Zmajevima se daje plamenac. Ne razumijem.“
„Tako je jednostavno“, ne čekajući F'larovu dozvolu slatko reče Lessa. „Zbunjuje me što se nešto
treba objašnjavati.“
„Weyranko!“ Oštro ju je upozorio F'lar.
Nije ga pogledala, ali je prestala bockati S'lela.
„Gospodari su ostavili nezaštićene Utvrde“, rekla je. „Izgleda da nisu uzeli u obzir sposobnost
gibanja zmajeva kroz međuprostor, što traje svega koju sekundu. Ako ne griješim. T'sum sada kupi iz
nebranjenih Utvrda taoce koji će garantirati poštivanje svetosti Weyra od strane Gospodara.“ F'lar je
potvrdno klimnuo. Nastavila je sa bljeskom bijesa u očima. „Gospodari nisu krivi što su izgubili
poštivanje prema Weyru. Sam Weyr je...“
„Weyr“, presječe je oštro F'lar. Da, morati će pažljivo i sa poštivanjem motriti na ovu mršavu
djevojku. „...Weyr će sada inzistirati na svojim tradicionalnim pravima i povlasticama. Prije nego
ukratko iznesem na koji način, da li bi ti, Weyranko, pozdravila naše goste? Možda nekoliko tvojih
riječi učini lekciju, koju ćemo danas održati svim stanovnicima Perna, upečatljivijom.“
Oči joj zasvjetlucaše. Tako se zadovoljno iscerila da se F'lar upitao koliko je mudro dopustiti joj
kontakt sa taocima.
„Oslanjam se na tvoju diskreciju“, naglasio je, „i inteligenciju, te se nadam da ćeš zadatak vješto
obaviti.“ Uhvatio je njen pogled i nije ga pustio sve dok kratkim klimanjem nije potvrdila da je
razumjela njegovu opomenu. Kad je otišla, obavijestio je Mnementha da pripazi na nju.
Mnementh mu uzvrati kako je to uzaludan trud. Zar nije Lessa pokazivala više domišljatosti od
ikoga na Weyru? Instinktivno je oprezna.
Dovoljno oprezna da je pospješila današnju invaziju, podsjeti F'lar zmaja.
„Ali... Gospodari“, blebetao je zapanjeni R'gul.
„O, prekini“, predloži mu K'net. „Da te nismo ovako dugo slušali, ne bi smo sada ni bili u
ovakvom položaju. Ako nisi zadovoljan, otiđi u međuprostor, ali sada je F'lar Weyrvoda. A ja
mislim da je bilo krajnje vrijeme!“
„K'net! R'gul!“ tražio je mir F'lar, nadvikujući odobravajuće poklike izazvane K'netovim drskim
istupom. „Sad ću vam izdati naređenja“, nastavio je nakon što su svi usmjerili pažnju na njega.
„Očekujem da ih izvršite točno i potpuno.“
Pogledao je svakoga ponaosob i uvjerio se da više nitko ne sumnja u njegov autoritet. Brzo i
sažeto iznio im je svoje namjere. Zadovoljno je promatrao kako nesigurnost na njihovim licima
zamjenjuju divljenje i poštovanje.
Uvjerivši se da su svi brončani i smedi jahači savršeno razumjeli plan, zatražio je od Mnementha
posljednji izvještaj.
Armija se razvukla preko zaravni sa jezerom. Prethodnica se nalazila na Tunclskom putu, jedinom
kopnenom ulazu u Weyr. Mnementh je dodao kako žene iz Utvrda dobro koriste boravak u Weyru.
„Na koji način?“ odmah upita F'lar.
Mnementh odgovori grmljavinom koja je kod zmajeva predstavljala smijeh. Gledale su kako se
dva zelena hrane. Ta normalna aktivnost zbog nečega je, čini se, uznemirila žene.
Ta žena je đavolski pametna, pomisli F'lar pazeći da Mnementh ne osjeti njegovu zabrinutost.
Brončani klaun opijen je jahačicom isto kao on kraljicom. Na koji način je Weyranka očarala
brončanog zmaja?
„Naši zmajevi su upravo kraj jezerca za kupanje“, rekao je zmajskim jahačima. „Dobili ste
položaje. Izvedite svoje eskadrile.“ Izašao je odlučno i bez osvrtanja, potiskujući snažnu želju da
potrči ka ispustu. Nije želio na smrt preplašene taoce.
U dolini kraj jezerca, četiri najmanja zelena pazili su nemarno na žene - ipak, bili su dovoljno
veliki da uplaše neupućene - a žene su vjerojatno bile suviše uplašene, te nisu primjećivale kako su
jahači zelenih zmajeva tek stasali mladići. Uočio je vitki lik Weyranke. Sjedela je po strani od glavne
grupe. Do ušiju mu je dopiralo prigušeno jecanje. Pogledao je prema dvorištu za hranjenje i ugledao
zelenog zmaja što se obrušavao na izdvojenog ovna. Na ispustu iznad dvorišta, drugi zeleni jeo je sa
tipičnom zmajskom pohlepom i neurednošću. F'lar sleže ramenima i pope se na Mnementha.
Oslobodili su ispust zmajevima što su lebdjeli u blizini, čekajući da pokupe svoje jahače.
Dok je Mnementh kružio nad gužvom krila i sjajnih tijela, F'lar je zadovoljno klimao glavom.
Brzi, visoki svadbeni let, zajedno sa predstojećom akcijom, svima su podigli moral.
Mnementh zafrkta.
F'lar nije obratio pažnju na^ zmaja. Promatrao je kako R'gul okuplja svoju eskadrilu. Čovjek je
doživio psihološki poraz. Trebat će s njim oprezno postupati i stalno ga nadgledati. Kada počnu
padati Niti, što će R'gulu vratiti poljuljanu vjeru, doći će sebi.
Mnementh ga upita da li trebaju uzeti sa sobom Weyran- ku.
„Ona nema sa ovim nikakve veze“, reče oštro F'lar, pitajući se zašto je, tako mu dvostrukog
mjeseca, brončani to predložio. Mnementh mu odgovori da misli kako bi Lessa voljela biti s njima.
D'nolova i T'borova eskadrila podigle su se u dobroj formaciji. Ova dvojica postajali su dobre
vode. K'net je na rubu Udubine okupio dvostruku eskadrilu, a onda u treptaju nestao. Njegova grupa
trebala se pojaviti iza neprijateljske armije. Stari plavi jahač, C'gan sređivao je redove omladinaca.
F'lar reče Mnementhu da prenese Canthu naređenje za pokret. Uvjerivši se da su Donje Spilje
zatvorene kamenjem, dao je Mnementhu signal za prelaz u međuprostor.
 Iz Weyra i iz Udubine
Dižu se brončani, smeđi, plavi i zeleni,
Zmajski jahači od Pema,
Vidiš ih, a zatim nestaju na krilima nošeni.

Larad, Gospodar Telgara, odmjeravao je pogledom monolitne visove Benden Weyra. Isprugane
stijene djelovale su poput zamrznutog vodopada. Bile su potpuno nepristupačne. Negdje u
podsvijesti, probudilo se dugo gušeno strahopoštovanje. Uzbunilo se zbog skrnavljenja koje su on i
njegova armija namjeravali izvršiti. Odlučno je ugušio taj pravac razmišljanja.
Weyr je nadživio svoju svrhu. To je bar bilo očigledno. Nije više bilo potrebe da stanovnici
utvrda odvajaju dio teško stečenih viškova za lijene weyrane. Dovoljno dugo su ih trpjeli. Izdržavali
su Weyr uglavnom u znak zahvalnosti za učinjene usluge. Ali zmajski jahači htjeli su više od
normalne darežljivosti.
Prvo, ta arhaična i glupa Potraga. U Weyru je kraljica snijela zlatno jaje, pa šta? Zašto su zmajski
jahači morali oteti najljepše žene iz Utvrda kad i u Weyru imaju dovoljno žena? Nisu morali odvesti
Kyloru, Laradovu sestru. Ona se trebala udati za Branta od Igena i tako učvrstiti savez između
Telgara i Igena. Željno je iščekivala ostvarenje te veze, a sutradan je nestala u toj glupoj Potrazi. Od
tada nisu o njoj imali nikakvih vijesti.
A Faxovo ubojstvo. Premda je to bio opasno ambiciozan čovjek, pripadao je Lozi. Nitko nije
tražio miješanje Weyra u poslove Visokih Prostora.
Stalno pljačkanje prevršilo je svaku mjeru. Oh, stanovnik utvrde mogao je tu i tamo opravdati
nestanak pokojeg ovna. Ali, kad bi se zmaj iznenada pojavio niotkuda (ova sposobnost uznemiravala
je Larada) grabeći najbolje rasplodne ovnove iz pažljivo odgajanog i čuvanog stada, to se nije moglo
tolerirati!
Weyr mora silom prihvatiti svoj podređeni položaj na Pernu. Morati će pronaći druge izvore za
prehranu svog stanovništva, jer nitko više neće davati propisanu desetinu. Uskoro će se osvijestiti i
Benden i Bitra i Lemiš. Sigurno će biti zadovoljni prestankom praznovjerne dominacije Weyra.
Unatoč tome, što su se više približavali divovskoj planini, Larad je sve više sumnjao u
sposobnost Gospodara da prodru kroz taj masiv. Dao je znak Meronu, zvanom Gospodarem Nabola
(nije vjerovao ovom bivšem čuvaru oštrih crta lica, bez ikakavog srodstva sa Lozom) da mu priđe.
Meron natjera svoju jahaću životinju paralelno sa Laradom.
„Nema drugog ulaza u Weyr osim Tunela?“ Meron odmahnu glavom. „Tako tvrdi lokalno
stanovništvo.“
Ova činjenica nije obeshrabrivala Mcrona, ali na Laradovom licu čitala se nesigurnost.
„Poslao sam jednu grupu da ispila južni obronak Vrhunca“, rukom je pokazao o kojem se
području radi. „Možda pronađu neku nisku stijenu koju je moguće prijeći.“
„Poslao si grupu bez savjetovanja sa nama? Ja sam imenovan za vođu...“
„To je istina“, složi se Meron i prijateljski iskezi zube. „Htio sam provjeriti svoju pretpostavku.“
„Slažem se da postoji neka mala mogućnost, ali bolje bi bilo...“ Larad pogleda ka Vrhuncu.
„Nema sumnje, Larad. Vidjeli su nas“, potvrdio je Meron i zamišljeno odmjerio mirni Weyr. „To
je dovoljno. Predaj im ultimatum i sigurno će se predati pred ovolikom vojnom silom. Mnogo puta su
pokazali svoj kukavičluk. Dva puta sam uvrijedio brončanog jahača po imenu F'lar i prešao je preko
toga. Koji čovjek bi tako postupio?“
Njihov razgovor prekide iznenadno šuštanje, urlanje i navala najhladnijeg zraka na svijetu.
Smirujući životinju što se propinjala, Larad je oko sebe ugledao gomilu zmajeva svih boja i veličina.
Zrak se ispunio paničnom njiskom izbezumljenih životinja i kricima iznenađenih i užasnutih ljudi.
Uz velike napore, Larad je uspio okrenuti svoju životinju prema zmajskim jahačima.
Tako mi Praznine koja nas je ispljunula, pomislio je s mukom savladavajući vlastiti strah,
zaboravio sam koliko su zmajevi veliki.
Na čelu zastrašujućeg bojnog poretka nalazila se trokutasta formacija sačinjena od četiri velika,
brončana zmaja. Krila su im se preklapala u ogromni, izukrštani lik. Lebdjeli su tik iznad zemlje. Za
dužinu zmaja iznad njih, nalazila se duža i šira druga linija, sastavljena od smeđih zmajeva. Iznad
njih, u pravilnom luku, bili su izmiješani plavi, zeleni i smedi zmajevi. Svi oni su ogromnim krilima
tjerali velike količine hladnog zraka prema užasnutoj rulji, koja je prije nekoliko trenutaka bila
uredna armija u napredovanju.
Larad se pitao odakle dolazi ta probadajuća hladnoća. Žestoko je trznuo dizgine, jer se njegova
životinja ponovo počela propinjati.
Zmajski jahači mirno su sjedeli na vratovima svojih zvijeri. Promatrali su i čekali.
„Reci im da sjašu sa tih svojih zvijeri, pa da porazgovaramo negdje sa strane“, doviknuo je
Meron Laradu sa svoje užasnute životinje što se ritala.
Larad dade znak pješacima da priđu. Četiri čovjeka smirivala su životinje dok su Gospodari
silazili sa njih.
Kriva procjena broj dva, pomisli Larad ispunjen crnim humorom. Zaboravili smo kako zmajevi
djeluju na životinje Perna. Uključujući i čovjeka. Namjestivši mač i rukavice, glavom dade znak
ostalim Gospodarima da krenu naprijed.
Kad je vidio da su Gospodari sjahali, F'lar reče Mnementhu da prenese naređenje za slijetanje
zmajevima u prva tri reda. Poput velikog vala, zmajevi se poslušno spustiše na zemlju, a skupljanje
krila izazva strahovito šuštanje.
Mnementh prenese F'laru da su zmajevi uzbuđeni i zadovoljni. Ovo je puno zabavnije od Igara.
F'lar napeto reče Mnementhu da se ovdje uopće ne radi o zabavi.
„Gospodar Telgara“, predstavi se predvodnik Gospodara odreštio. Iako relativno mlad, držao se
vojnički i samopouzdano.
„Meron od Nabola.“
F'lar je odmah spoznao kakav se čovjek krije iza oštrih crta garavog lica i nemirnih očiju. Opasan
i izazovan borac.
Mnementh prenese F'laru neobičnu poruku iz Weyra. Neprimjetno je klimnuo i nastavio slušati
predstavljanje ostalih Gospodara.
„Imenovan sam za govornika“, poče Larad od Telgara. „Gospodari Utvrda jednoglasno se slažu
da je Weyr preživio svoju svrhu. Zbog toga su svi zahtjevi Weyra neosnovani. U našim Utvrdama
neće više biti Potraga. Nijedan pripadnik zmajskog naroda neće više pljačkati stada ni žitnice ni u
kojoj Utvrdi.“
F'lar ga je uljudno saslušao. Larad je govorio lijepo i jezgrovito. F'lar mu je uljudno klimao.
Pažljivo je pogledao svakog pojedinog Gospodara pred sobom, procjenjujući ih. Na napetim licima
čitala se uvjerenost u opravdanost njihovog bijesa.
„Kao Weyrvođa odgovorit ću vam ja, F'lar, Mnementhov jahač. Vaša žalba je saslušana. Sada
slušajte što naređuje Weyrvoda.“ Nemarnost se izgubila iz F'larovog držanja. Mnementh je
prigušenom grmljavinom davao prijeteći kontrapunkt oštrom glasu svoga jahača, koji je metalno
odzvanjao po zaravni. Riječi su se čule daleko, sve do uplašene rulje.
„Okrenut ćete se i vratiti u svoje Utvrde. Tada ćete otići u žitnice i medu stada. Odmjerit ćete
pravednu desetinu. Poslat ćete je u Weyr najkasnije tri dana nakon povratka.“
 „Weyrvođa naređuje Gospodarima da daju desetinu?“ odjekne podrugljivi smijeh Merona od
Nabola.
Na F'larov znak iznad jedinica iz Nabola pojaviše se još dvije eskadrile i ostadoše tu lebdjeti.
„Weyrvođa naređuje Gospodarima da daju desetinu“, potvrdi F'lar. „A dok Gospodari ne pošalju
desetinu, sa žaljenjem izjavljujem da će gospode iz Nabola, Telgara, Forta, Igena i Keroona morati
ostati kod nas. Isto vrijedi za gospodje iz Utvrde Balan, Utvrde Gar, Utvrde...“
Zastao je jer su Gospodari počeli međusobno bijesno i uzbuđeno mrmljati. F'lar brzo dade
Mnementhu poruku za prenos.
„Ovaj blef neće uspjeti“, prezrivo se nasmijao Meron. Istupio je naprijed držeći ruku na balčaku
mača. Može se prihvatiti da su uspjeli prikupiti hrabrosti za pljačkanje stada; to se stvarno i
dešavalo. Ali Utvrde su svetinja. Ne bi se usudili...
F'lar zamoli Mnementha da prenese signal i pojavi se T'sumova eskadrila. Svaki jahač je kraj
sebe držao jednu Gospodaricu. T'sum je grupu držao u zraku, ali dovoljno blizu da bi Gospodari
mogli prepoznati svaku uplašenu i histeričnu ženu.
Meronovo lice iskrivilo se od šoka i obnovljene mržnje.
Jedva otrgnuvši pogled od svoje Gospodarice, Larad stupi naprijed. Bio se nedavno oženio i
mnogo ju je volio. Mirna i hrabra nije ni plakala niti se onesvijestila, ali to je bila slaba utjeha.
„Stekli su prednost“, tužno priznade Larad. „Povući ćemo se i poslati desetinu.“ Upravo se htio
okrenuti kad se naprijed divlje probio Meron.
„Mirno ćemo prihvatiti njihove zahtjeve? Tko je taj zmajev jahač da bi nam naređivao?“
„Zaveži“, naredi Larad i zgrabi ga za ruku.
F'lar zapovjednički podiže ruku. Pojavi se eskadrila plavih noseći sa sobom Meronove nesuđene
planinare. Na nekima su se vidjeli tragovi borbe sa južnom padinom Vrhunca Benden.
„Zmajevi jahači i te kako naređuju. Njihovoj pažnji ništa ne može promaći.“ F'larov glas hladno
je odzvanjao.
„Povući ćete se u svoje Utvrde. Poslat ćete odgovarajuću desetinu, a ako ne postupite, mi ćemo
odmah znati. Onda ćete, pod prijetnjom spaljivanja vatrom, očistiti naselja od zelenila, kako Utvrdu
tako i zanatlijsku Četvrt. Telgare, pogledaj samo na što liče tvoje krajnje južne Utvrde. Očistite sve
jame za vatru na odbrambenom pojasu. Dozvolili ste da se zagade. Ponovo ćete otvoriti rudnike i
napraviti zalihe plamenca.“
„Na desetinu pristajemo, ali ostalo...“ prekide ga Larad. F'larova ruka pokaza ka nebu.
„Pogledaj gore, Gospodaru. Dobro pogledaj. Crvena Zvijezda treperi i noću i danju. Planine iza
Iste puše se i bljuju užareno kamenje. Na obali vladaju poplave uslijed velikih plima. Zar ste svi
zaboravili Sage i Balade? Kao što ste zaboravili mogućnosti zmajeva? Zar možete zanemariti ove
predznake koji uvijek najavljuju dolazak Niti?“
Meron mu neće povjerovati sve dok ne ugleda kako se po nebu izvijaju srebrnkaste Niti. Ali F'lar
je znao da Larad i mnogi drugi već sada vjeruju njegovim riječima.
„A kraljica“, nastavio je „podigla se na svadbeni let u svojoj drugoj godini. Let je bio jako visok
i dalek.“
Sve glave okrenuše se prema gore. Oči su se raširile, a čak je i Meron izgledao iznenađen. Iza
sebe F'lar začu R'gulov uzdah, no ipak se nije usudio sam pogledati jer se moglo raditi o triku.
Iznenada krajičkom oka spazio je na nebu zlatni odsjaj.
Mnementh, odrezao je, našto zmaj samo zadovoljno zagunđa. Tada mu u vidno polje uletje
kraljica. Sjajan prizor, nerado priznade F'lar.
Na izvijenom, zlatnom vratu, odjevena u bijelo jasno se vidjela Lessa. Ramoth prede u lebdenje i
stade u mjestu mahati krilima, čiji je raspon nadmašivao ček i Mnementhov. Po načinu na koji je
izvijala vrat bilo je očigledno da je Ramoth razigrana i dobro raspoložena. A F'lar je bio van sebe od
bijesa.
Prizor kraljice u letu snažno se dojmio svih promatrača. F'lar je to osjetio na sebi, a efekti su se
ogledali i na licima zapanjenih stanovnika utvrda. U prisustvu kraljice, zmajevi su mrmorili na
poseban način, a osjetio je promjenu i u Mnementhu.
„A, naravno, naše najveće Weyranke - Moreta, Torene, da pomenem samo neke - potječu iz
Utvrde Ruatha, kao i Lessa od Perna.“
„Ruatha...“ Meron je škriputavo ponovio ime. Sa hladnim izrazom stisnuo je vilicu.
„Dolaze Niti?“ upita Larad.
F'lar polako klimnu. „Vaš harfista može vas ponovo upoznati sa predznacima. Dobri Gospodaru,
trebate predati desetinu. Vaše žene bit će vraćene. Utvrde treba srediti. Weyr priprema Pern, jer je
Weyr obavezan da štiti Pern.
Očekujemo vašu suradnju“ - značajno je zastao - „ili ćemo upotrijebiti silu.“
Sa tim riječima skočio je na Mncmenthov vrat, držeći stalno kraljicu na oku. Zlatna krila su
zaklepetala, zmaj se okrenuo i sunuo uvis.
Razbjesnilo ga je što je Lessa odabrala baš trenutak, kad je svu pažnju trebao usmjeriti na
smirivanje stanovnika utvrda, da bi pokazala svoju pobunu. Zašto se morala razmetati svojom
nezavisnošću pred očima cijelog Weyra i svih tih Gospodara? Žudio je da odmah pojuri za njom, a
nije smio. To će moći učiniti tek kad se armija Gospodara počne povlačiti i kad signalizira početak
konačnog prikazivanja snage Weyra.
Škripeći zubima, dada znak Mnementhu da poleti. Za njim, uz spektakularno trubljenje, poletješe
eskadrile, komešajući se tako da se činilo kako zrakom lete hiljade zmajeva, a ne jedva dvije stotine
sa koliko se mogao pohvaliti Benden Weyr.
Uvjerivši se u dobro odvijanje zamišljene strategije, F'lar je usmjerio Mnementha ka Weyranki
koja je izvodila figure visoko iznad Weyra.
Kad se dočepa te djevojke, reći će joj neke stvari... Mnementh ga je zlobno informirao kako je to
dobra ideja da razgovara sa njom. Mnogo bolja nego ovo osvetničko gonjenje para koji samo
iskušava svoja krila. Podsjetio je svog ljutitog jahača na daleki i visoki jučerašnji let zlatnog zmaja.
Popila je krv četiri ovna, ali od tada nije jela. Dok se dobro ne najede, neće biti niti sposobna niti
zainteresirana za duže letenje. Međutim, ako F'lar inzistira na ovoj nepromišljenoj i potpuno
nepotrebnoj potjeri, mogao bi izazvati Ramoth da pobjegne u međuprostor.
Sama pomisao na ulazak neiskusnog para u međuprostor momentalno je ohladila F'lara. U ovom
trenutku, prihvatio je Mnementhovo rasuđivanje kao pouzdanije od svog. Dozvolio je utjecaj ljutnje i
zabrinutosti na svoje odluke, ali...
Mnementh se u spirali spustio na Zvjezdani Kamen. Sa Vrhnuca Bendena kao osmatračnice, F'lar
je mogao posmatrati i armiju i kraljicu.
Dok je Mnementh podešavao vid na najveću daljinu, činilo se da su mu u očima vrllozi.
Raportirao je F'laru da Piyanthov jahač smatra kako nadgledanje povlačenja izbliza izaziva
histeriju medu ljudima i životinjama. Dolazilo je do stampeda u kojima je bilo i ranjenih.
F'lar odmah naredi K'nctu podizanje na visinu osmatranja, koju treba održavati sve dok armija ne
postavi logor za noćenje. Posebno je napomenuo da trupe iz Nobola treba stalno držati na oku.
Još dok je naređivao Mnementhu da prenese poruku, zaboravljao je na tu problematiku. Svu
pažnju zaokupio mu je par u visokom letu.
Bolje bi ti bilo da je naučiš letu u međuprostoru, napomenu mu Mnementh, a jedno veliko oko
sijalo je kraj F'larovog ramena. Dovoljno je oštroumna, pa će brzo sama doći do toga, a što ćemo
onda ?
Na F'larovim usnama zamro je oštar odgovor. Bez daha je gledao kako je Ramoth iznenada
sklopila krila i počela ponirati poput zlatne igle. Bez napora se izvukla u samoj kritičnoj točki i
sunula prema gore.
Mnementh dozva u um slike njihovog prvog akrobatskog leta. F'larovim licem preletje nježan
osmijeh. Shvatio je kolika je bila Lessina žudnja za letenjem i koliko gorčine je osjećala
promatrajući vježbe zmajića, dok je njoj bilo zabranjeno pokušati.
Pa, on nije R'gul, razdiran neodlučnošću i sumnjama.
A ona nije Jora, zajedljivoga podsjeti Mnement. Pozivam ih da se vrate, dodade zmaj. Ramoth
postaje tamnona-rančasta.
F'lar je promatrao kako letači poslušno započinju sletanje. Kraljičina krila izvijala su se od
napora kod usporavanja. Gladna ili sita, znala je letjeti.
Dao im je znak da produže ka dvorištu za hranjenje. Za trenutak je ugledao Lessino lice obasjano
ushićenjem i prkosom.
Ramoth je sletjela. Lessa skoči na zemlju i dade znak zmaju da počne jesti.
Tada se okrenula prema Mnementhu koji je prišao i zalebdio, dozvoljavajući F'laru sa side.
Uspravila se i prkosno podigla bradu, skupljajući u svom nježnom tijelu snagu za suočenje sa
njegovim gnjevom. Ponašala se poput svakog omladinca koji očekuje kaznu, a odlučio ju je bez riječi
pretrpjeti. Nije bila ni najmanje skrušena.
Divljenje prema toj nesalomljivoj osobi ugušilo je i poslednje tragove F'larovog bijesa. Prilazeći
joj nasmiješio se.
Ustuknula je zapanjena neočekivanim ponašanjem.
„I kraljice mogu letjeti“, izvalila je izazovno.
Osmijeh na njegovom licu se proširio. Stavio joj je ruku na rame i srdačno je protresao.
„Naravno da mogu letjeti“, potvrdio je glasom punim ponosa i poštivanja. „Zato imaju krila!“
 III DEO
PADANJE PRAŠINE
 Pokazuje Prst U krvavo crveno Oko.
Uzbunite Weyre
Nek'pale Niti visoko.

„Još uvijek sumnjaš, R'gul?“ upita F'lar, pomalo se zabavljajući na račun tvrdoglavosti starijeg
brončanog jahača.
Na lijepom R'gulovom licu zadržao se izraz svojeglavosli, ali nije ništa odgovorio na
zadirkivanje Weyrvode. Samo je čvrsto stisnuo zube, kao da bi mogao pregristi F'larov autoritet.
„Na nebu Perna već više od četiri stotine Obrtaja nije bilo Niti. Jednostavno, nema ih više!“
„Uvijek postoji i ta mogućnost“, prijateljskim tonom primijeti F'lar. Međutim, u očima boje
jantara nije bilo ni najmanjeg traga popustljivosti. Kao ni nagovještaja kompromisa u njegovom
držanju.
R'gul je zaključio da strašno liči na oca, F'lona, više nego šio je uobičajeno. Uvijek tako siguran u
sebe; uvijek na tuđe postupke i zamisli gleda sa dozom prezira. Arogantan, eto kakav je F'lar. I drzak,
a po pitanju te mlade Weyranke potpuno je izgubio kontrolu. Pa, R'gul ju je obučavao na takav način
da bi sigurno postala jedna od najboljih Weyranki u posljednje vrijeme. I prije kraja obuke znala je
besprijekorno sve poučne Balade i Sage. A onda se glupa djevojčica okrenula F'laru. Nije imala
dovoljno pameti da bi cijenila prednosti starijeg, iskusnijeg muškarca. Nesumnjivo je prema F'laru
osjećala obavezu, jer je on bio taj koji ju je otkrio u Potrazi.
„Bar moraš priznati da kada sunce sjedne na Prstastu Si ijenu“, govorio je F'lar, „nastupa zimski
solsticij, zar ne?“
„Svaka budala zna čemu služi Prstasta Stijena“, progundao je R'gul.
„Pa zašto onda, ti stara budalo, nećeš da priznaš da je na Zvjezdanom Kamenu postavljena Stijena
Oko radi označavanja Prolaska Crvene Zvijezde?“ izvalio je K'net.
R'gulu je krv navrla u lice. Napola se podigao iz stolice, spremajući se da pozove mladog dripca
na odgovornost zbog ovakve drskosti.
„K'net!“ autoritativno odjeknu F'larov glas. „Zar ti se letenje u Igenskoj patroli toliko svidjelo da
ga želiš produžiti za još koji tjedan?“
K'net žurno sjede, pocrvenjevši koliko zbog ukora, toliko i zbog prijetnje.
„Znaš, R'gul, postoji neoboriv dokaz u korist mojih zaključaka“, prividno blago nastavio je F'lar.
„ 'Pokazuje Prst/U krvavo crveno Oko...'„
„Nemoj ti meni citirati stihove kojima sam te ja učio kad si bio mali“, žestoko ga prekide R'gul.
„Onda vjeruj onome što si podučavao“, odbrusi mu F'lar sa opasnim bljeskom u jantarnim očima.
Zapanjen neočekivanom F'larovom žestinom, R'gul utonu natrag u stolicu.
„R'gul, ne možeš poricati činjenicu da je prije manje od pola sata izlazeće sunce balansiralo na
vršku Prsta“, mirno nastavi F'lar, „i da je Stijena Oko jasno uokvirivala Crvenu Zvijezdu.“
Ostali zmajski jahači, kako brončani tako i smedi, sa odobravanjem su kimali glavama i potvrdno
mrmljali. U atmosferi se osjećala prigušena odbojnost prema R'gulovom neprekidnom
suprotstavljanju politici novog Weyr-vođe, F'lara. Čak se i stari S'lel, nekada zakleti R'gulov
pristalica, slagao sa većinom.
„Punih četiri stotine Obrtaja nije bilo Niti. Niti ne postoje“, promrmlja R'gul.
„U tom slučaju, kolege zmajski jahači“, reče veselo F'lar, „sve čemu su vas učili neistinito je.
Zmajevi su, kao što žele vjerovati Gospodari Utvrda, paraziti u ekonomiji Perna, anakronizam. Isto
tako i mi.
Zbog toga mi ne pada ni na kraj pameti da vas zadržavam ovdje i spriječavam vas da postupite u
skladu sa savješću.
Dozvoljavam vam da napustite Weyr i odete živjeti gdje god želite.“
Netko se nasmijao.
R'gul se nije uvrijedio, jer ga je F'larova izjava toliko zapanjila da nije niti primijetio porugu.
Napustiti Weyr? Da li je taj čovjek lud? Kamo bi otišao? Weyr mu je bio cijeli život. Njegova
porodica je već generacijama pripadala Weyru. Svi njegovi muški preci bili su zmajski jahači. Istina,
nisu svi bili brončani, ali pristojan postotak jeste. Otac njegove majke bio je Weyrvođa kao i on,
R'gul, sve dok F'larov Mnementh nije dostigao novu kraljicu.
Osim toga, zmajski jahači nikada ne napuštaju Weyr. Osim ako nisu toliko nepažljivi da izgube
svog zmaja, kao što se desilo onom momku L'tolu, koji se sada nalazi u Utvrdi Ruatha. A kako bi
mogao napustiti Weyr sa zmajem?
Što F'lar hoće od njega? Zar mu nije dovoljno što je zauzeo R'gulovo mjesto kao Weyrvoda? Zar
mu sujeta nije zadovoljena nakon što je uspješnim blefom naveo Gospodare od Perna da raspuste
vojsku u trenutku kad su bili spremni da silom podjarme Weyr i zmajske jahače? Zar F'lar mora
vladati tijelom i voljom svakog pojedinog zmajskog jahača? S nevjericom se zabuljio u prazno.
„Ne vjerujem da smo mi paraziti“, razbio je tišinu tih i uvjerljiv F'larov glas. „Niti da smo
anakronizam. I prije je bilo dugačkih Intervala. Crvena Zvijezda ne prolazi uvijek dovoljno blizu da
bi Niti prelazile na Pern. Baš zbog toga su naši domišljati preci postavili Stijenu Oko i Prstastu
Stijenu lamo gdje se nalaze... da svojim položajem potvrde kada će nastupiti Prolazak. I još jedna
stvar“ - lice mu se uozbiljilo - „bilo je i drugih perioda kada zmajska vrsta samo što nije izumrla... a
s njom i Pern, zahvaljujući takvim skepticima.“ F'lar se nasmiješio i nemarno zavalio u stolici. „Ne
bih volio da me pamte kao skeptika. Kako će tebe pamtiti, R'gul?“
U Sobi Vijeća osjećala se napetost. R'gul je čuo nečije teško disanje. Shvatio je da je to njegovo
disanje. Gledao je u tvrdo lice mladog Weyrvode, znajući da ne govori u prazno. Ili će u potpunosti
priznati F'larov autoritet, iako bi ga to priznanje duboko zapeklo, ili će napustiti Weyr.
A kamo bi mogao otići, osim ujedan od ostalih Weyrova, napuštenih već stotinama Obrtaja? A -
sa diviljim bijesom mislio je R'gul - zar to samo po sebi nije jasan znak da Niti više ne postoje? Pet
praznih Weyrova? Ne, tako mu Faranthinog Jaja, poslužit će se F'larovom lukavštinom i pričekati
svoj trenutak. Kad se cijeli Pern okrene protiv arogantne budale, on, R'gul, bit će spreman da spasi
što se bude dalo spasti.
„Zmajev jahač ostaje u svom Weyru“, reče R'gul, uspjevši prikupiti malo dostojanstva.
„I prihvata politiku Weyrvođe koji je na vlasti?“ F'larov glas nije zvučao kao pitanje, već kao
naređenje.
Da ne bi lagao, R'gul je samo ukočeno kimnuo glavom. F'lar je i dalje buljio u njega, pa se R'gul
upitao može li mu čitati misli kao što to može njegov vlastiti zmaj. Uspjelo mu je da mirno uzvrati
pogled. Doći će njegov trenutak. Čekat će.
F'lar je prihvatio predaju, ustao i oštro podijelio dnevna zaduženja za patrole.
„T'bor, tebi pripada promatranje vremenskih prilika. Dok to obavljaš, obrati pažnju i na karavane
sa desetinom. Imaš li jutrošnji izvještaj?“
„U svitanje, vrijeme je bilo lijepo... u cijelom Telgaru i Keroonu... iako prehladno“, reče T'bor s
kiselim osmijehom. „Karavane sa desetinom imaju dobre, tvrde puteve, tako da bi uskoro mogle biti
ovdje.“ Oči su mu zaiskrile jer je unaprijed uživao u gozbi koja će uslijediti nakon dolaska namirnica
- a po izrazima lica oko stola, činilo se da većina dijeli ovakvo raspoloženje.
F'lar kimnu glavom. „S'lan i D'nol, vi ćete nastaviti sa pažljivom Potragom za dječacima koji
obećavaju. Dajte prednost mladcima, ali nemojte preskočiti nikoga za koga se sumnja da ima talenta.
Lijepo bi bilo na Utisku imati dječake odgojene na tradicijama Weyra.“ F'lar se nasmiješio krajičkom
usana. „Ali u Donjim Spiljama nema ih dovoljno. Mi smo, također, zaostali u začinjanju djece. U
svakom slučaju, zmajevi dosegnu zrelost brže nego njihovi jahači. Kad dođe do izlijeganja
Ramothinih jaja, moramo imati višak mladića za Utisak. Otiđite u južne utvrde, Istu, Nerath,
Forth i South Boll, jer tamo ljudi brže sazrijevaju. Pod izgovorom da pregledavate Utvrde radi
moguće pojave zelenila, razgovarajte sa što više dječaka. Ponesite kamen plamenac i koji put
prclelite uz riganje plamena po uzvišenjima koja nisu opaljena - oh - ima zmajska godina. Zvijer koja
riga plamen ostavlja utisak na mladež i izaziva zavist.“
F'lar je pažljivo motrio R'gula, ne bi li uočio kakvu reakciju bivšeg Wcyrvođe na ovo naređenje.
R'Gul je bio ljuti protivnik traženja kandidata izvan Weyra. Kao prvo, govorio je, u Donjim Špiljama
ima osamnaest mladaca, od kojih su neki bili prilično mladi, ali R'gul nije želio priznati da će
Ramoth snijeti više od Ncmorthinog uobičajenog tuceta jaja. Kao drugo, R'gul je i dalje zagovarao
izbjegavanje svakog postupka koji bi mogao dovesti do sukoba sa Gospodarima.
Pošto R'gul nije otvoreno protestirao, F'lar nastavi.
„K'net, natrag u rudnike. Želim da provjeriš položaj i količinu kamena plamenca u svim
raspoloživim hrpama. R'gul, nastavi sa uvježbavanjem točaka za prepoznavanje sa omladinom.
Moraju biti potpuno sigurni u svoje reference. Ako ih budemo koristili za snabdijevanje i prenošenje
poruka, morati će na brzinu otići i neće biti vremena za postavljanje pitanja.
„F'nor, T'sum“ - F'lar se okrenuo svojim smeđim jahačima - „danas ste četa za čišćenje.“
Dozvolio je sebi osmijeh, jer im se na licima vidjelo krajnje zaprepaštenje. „Pokušajte u Ista Weyru.
Očistite Dvorište za Izlijeganje i dovoljno Weyrova za duplu eskadrilu. I, F'nor, nemojte ostaviti
nijedan Zapis. Vrijedi ih sačuvati.
Zmajski jahači, to je sve. Dobar let.“ F'lar ustade, izađe iz Sobe Vijeća, te krenu prema
kraljičinom weyru.
Ramoth je još uvijek spavala, a koža joj je sijala zdravom bojom koja je počela tamnjeti,
približavajući se nijansi zlatne boje vrlo bliske brončanoj, što je bilo karakteristično za trudnoću.
Kad je prolazio kraj nje, primijetio je da joj se vršak repa neznatno trza.
Ovih dana svi su zmajevi pokazivali znake nemira, pomisli F'lar. Kad je upitao Mnementha,
brončani mu nije znao reći niti jedan razlog za ovakvo ponašanje. Samo je spavao.
To je bilo sve. F'lar nije mogao postaviti ključno pitanje, jer time bi otkrio svoje sumnje. Morao
se zadovoljiti maglovitom pretpostavkom da je nemir neka vrsta instinktivnog ponašanja.
Lessa nije bila u spavaćoj sobi, a nije se ni kupala. F'lar frknu. Ta djevojka će zguliti kožu
stalnim kupanjem. Da bi se zaštitila u Utvrdi Ruatha, morala je živjeti u prljavštini, ali kupati se dva
puta dnevno? Počeo se pitati da nije možda u pitanju istančana uvreda njemu lično. Uzdahnuo je. Ah,
ta djevojka. Zar mu nikada neće prići svojevoljno. Da li će ikada uspijeti doprijeti do Lessinog
unutarnjeg bića? Pokazivala je više topline u odnosima sa njegovim polubratom F'norom i najmlađim
brončanim jahačem K'netom nego prema njemu, iako je F'lar s njom dijelio postelju.
Iznervirano je vratio zastor na mjesto. Kud li je otišla baš danas kada je, nakon više tjedana,
uspio odaslati sve eskadrile iz Weyra zato da bi mogao nju učiti letenju u međuprostoru?
Uskoro će jaja toliko otežati Ramoth, da će biti nesposobna za slične aktivnosti. Obećao je to
Weyranki i namjeravao je održati obećanje. Da bi ga podsjetila na neispunjeno obećanje, počela je
nositi jahaću opremu od wher-kože. Iz nemarno nabačenih primjedbi, znao je da neće još dugo čekati
na njegovu pomoć. Nikako mu nije odgovaralo da proba tako nešto na svoju ruku.
Ponovo je prošao kroz kraljičin weyr i zavirio u hodnik koji je vodio ka Sobi Zapisa. Cesto ju je
tamo nalazio, zadubljenu u pljesnive kože. To je bila jedna od stvari koje je pod hitno trebalo uzeti u
razmatranje. Zapisi su postajali nečitljivi uslijed kvarenja koža. Začudo, stariji Zapisi bili su u
dobrom stanju i potpuno čitljivi. Još jedan zaboravljeni postupak.
Ta djevojka! Uklonio je sa obrva uvojak guste kose, karakterističnim pokretom koji je odavao
uznemirenost ili zabrinutost. Prolaz je bio mračan, što je značilo da Lessa nije dolje u Sobi Zapisa.
„Mnementh“, bezglasno je pozvao svog brončanog zmaja koji se sunčao na ispustu ispred
kraljičinog weyra. „Sto radi ta djevojka?“
Lessa, odgovori mu zmaj, naglašavajući pretjerano Weyrankino ime, razgovara sa Manorom.
Obučena jeza jahanje, dodao je nakon kratke pauze.
F'lar sarkastično zahvali brončanom i krenu niz prolaz ka izlazu. Kad je prošao zadnji zavijutak,
samo što nije pregazio Lessu.
Nisi me pitao gdje se nalazi, odgovorio je sa žaljenjem Mnementh na F'larov ljutiti ukor.
Od siline sudara Lessa se jedva održala na nogama. Bijesno ga je gledala, a usne su joj se
iskrivile od nezadovoljstva.
„Zašto se nije i meni pružila prilika da gledam Crvenu Zvijezdu kroz Stijenu Oko?“ ljutilo ga je
upitala grubim glasom.
F'lar se čupnuo za kosu. U popisu jutarnjih nevolja samo mu je još falila Lessa u svom najgorem
izdanju.
„Na Vrhu je već bilo previše promatrača“, promrmljao jc, čvrsto odlučivši da ga danas neće
uspjeti naljutiti. „A ti ionako vjeruješ.“
„Voljela bih to vidjeti“, odrezala je i progurala se kraj njega, krenuvši ka weyru. „Ako ništa
drugo, onda u svojstvu Weyranke i Zapisničarke.“
Uhvatio ju je za ruku i osjetio kako joj se tijelo ukočilo. Stisnuo je zube i poželio, kao što je već
nebrojeno puta od vremena Ramothinog prvog svadbenog leta, da Lessa nije bila djevica. Nije ni
pomišljao da kontrolira zmajeve pobuđene osjećaje, pa je Lessino prvo seksualno iskustvo bilo
prilično grubo. Iznenadilo ga je što je bio prvi, jer je svoje mladenačke godine provela služeći
razvratne čuvare i vojnike. Očito se nitko nije potrudio da zaviri iza zastora od dronjaka i ispod sloja
prljavštine koji je ona pažljivo održavala baš u svrhu maskiranja. Nakon tog prvog puta bio joj je
pažljiv i nježan partner u postelji, ali, ukoliko nisu bili umiješani Mnementh i Ramoth, to je jako
ličilo na silovanje.
Ipak, znao je da će jednog dana nekako uspjeti da je navede da svim srcem odgovori na njegovo
vođenje ljubavi. Ponosio se svojom ljubavnom vještinom, a čvrsto je odlučio da bude ustrajan.
Sada je duboko udahnuo i polako joj pustio ruku.
„Kakva sreća da nosiš jahačku opremu. Čim sve eskadrile odu i Ramoth se probudi, učit ću te letu
u međuprostoru.“
Čak i u slabo osvijetljenom prolazu jasno se vidio uzbuđeni sjaj u njenim očima. Čuo je njen
oštar uzdah.
„Ne možemo to više dugo odlagati, jer uskoro Ramoth neće biti u stanju letjeti“, prijateljski je
nastavio.
„Stvarno to misliš?“ Glas joj je bio tih i činilo se da je zaustavila dah, a otrovni prizvuk, njoj
svojstven, potpuno je nestao. „Danas ćeš nas učiti?“ Poželio je da joj može jasno vidjeti lice.
Jednom ili dva puta bila je neoprezna, pa je uspio na njenom licu uhvatiti izraz ljubavi i nježnosti.
Dao bi mnogo toga da se ti osjećaji usmjere ka njemu. Međutim, kiselo je ' priznao, trebao bi biti
sretan što tako osjeća prema Ramoth, a ne prema nekom drugom muškarcu.
„Da, draga moja Weyranko, mislim ozbiljno. Danas ću te naučiti da letiš međuprostorom. Ako ni
zbog čega drugog“, naklonio se uz puno prenaglašenog geslikuliranja, „onda da te spriječim da to
pokušaš sama.“
Tiho smijuljenje pokazalo mu je da je zadirkivanje pogodilo u metu.
„Međutim, prije toga“, reče, dajući joj znak da krene natrag u weyr, „ne bi bilo loše da nešto
pojedemo. Ustao sam prije nego je proradila kuhinja.“
Pošto su već ušli u dobro osvijetljeni weyr, nije mu promakao oštar pogled koji mu je uputila
preko ramena. Neće mu lako zaboravili što ju je izostavio iz grupe koja je jutros bila na Zvjezdanom
Kamenu. Sigurno da mit o letenju u međuprostoru neće biti dovoljno.
Koliko se samo promijenila ova unutrašnja prostorija otkada je Lessa Weyranka, razmišljao je
F'lar dok je Lessa naručivala hranu vičući u servisni tunel. Za vreme Jore, spavaća soba bila je
pretrpana smećem, neopranom odjećom i prljavim posuđem. Jora je bila kriva, u istoj mjeri kao i
R'gul, za stanje u Weyru i smanjeni broj zmajeva, jer je indirektno ohrabrivala lijenost, nemar i
proždrljivost.
Da je bar on, F'lar, bio koju godinu stariji kad je njegov otac, F'lon, umro... Jora je bila odvratna,
ali kada se zmajevi podignu u svadbeni let, izgled partnera više ne igra nikakvu ulogu.
Lessa uze sa platforme pladanj sa kruhom, sirom i peharima u kojim se nalazio stimulativni klah.
Spretno ga je poslužila.
„Zar ti nećeš jesti?“ upitao ju je.
Snažno je odmahnula glavom, tako da joj je pletenica od guste, tamne kose skakutala po
ramenima. Takva frizura nije odgovarala uskom licu, ali nije uspijevala, ako joj je to bila namjera,
prikriti njenu ženstvenost i zanimljivu ljepotu. F'lar se po tko zna koji put pitao kako tako maleno
tijelo može sadržavati toliko oštroumne inteligencije i snalažljive... lukavosti - da, to je prava riječ,
lukavosti. F'lar nije potejenjivao njene sposobnosti, što su drugi često činili.
„Na Manorin poziv prisustvovala sam rođenju Kylarinog djeteta.“
F'lar zadrža izraz učtivog interesovanja. Dobro je znao da Lessa sumnja da je dijete njegovo, a i
moglo je biti, priznao je u sebi, iako je sumnjao. Kylara je bila jedna od deset kandidatkinja uzetih za
vrijeme iste Potrage koja je prije tri godine otkrila Lessu. Kao i ostale koje su preživjele Utisak,
Kylara je otkrila da neki vidovi života u Weyru savršeno odgovaraju njenom temperamentu. Išla je od
jednog do drugog jahačkog weyra. Uspjelo joj je i da zavede F'lara - iako se on, da bude iskren, nije
mnogo opirao. Sada, kada je postao Weyrvoda, smatrao je pametnijim ignorirati njene pokušaje da
produži vezu. Preuzeo ju je T'bor i imao je pune ruke posla, sve dok je nedavno nije prebacio u
Donje Spilje, u dobrano poodmakloj trudnoći.
Osim što je u ljubavi nalikovala zelenom zmaju, Kylara je bila hitra i ambiciozna. Bila bi snažna
Weyranka, pa je F'lar zadužio Manoru i Lessu da joj usade takvu ideju. Kao Weyranka... u drugom
Weyru... koristit će se svojim intenzivnim porivima za dobro Perna. Nije se kao Lessa na težak način
naučila stpljenju i suzdržavanju, a nije imala ni Lessin neobičan um. Srećom, prilično se bojala
Lesse, a F'lar je sumnjao da Lessa suptilno utječe na ovaj stav. Kad je Kylara bila u pitanju, F'lar je
više volio da ne stavlja primjedbe na Lessino petljanje.
„Krasan sin“, rekla je Lessa.
F'lar je srknuo klah. Neće ga navesti da prizna nikakvu odgovornost.
Nakon duže pauze, Lessa je dodala: „Dala mu je ime T'kil.“
F'lar je suspregnuo cerekanje, jer očito joj nije uspijevalo da ga izazove.
„Vrlo razborito s njene strane.“ „Oh?“
„Da“, blago uzvrati F'lar. „T'lar bi djelovao zbunjujuće, iako bi drugi dio imena bio zadnji slog
njenog imena, što je uobičajeno. Međutim, 'T'kil' upućuje i na oca i na majku.“
„Dok sam čekala kraj sjednice Vijeća“, reče Lessa, nakon što je pročistila grlo, „Manora me je
odvela u obilazak opskrbnih pećina. Karavani sa desetinom koju su nam Gospodari bili ljubazni
poslati“ - glas joj je bio oštar - „trebali bi stići tokom ovog tjedna. Uskoro će biti jestivog kruha“,
dodala je, mršteći se na sivu pogaču koja se mrvila dok ju je pokušavala namazati sirom.
„Dobrodošla promjena“, složi se F'lar.
Zastala je.
„Da li je Crvena Zvijezda izvela predviđenu tačku?“ Klimnuo je.
„I prosvjetiteljski, crveni sjaj uklonio je sve R'gulove sumnje?“
„Nipošto“, F'lar se nacerio, praveći se da ne primjećuje njen sarkazam. „Nipošto, ali ubuduće
neće više tako glasno kritizirati.“
Brzo je progutala zalogaj, da bi mogla govoriti. „Dobro si učinio što si sasjekao njegovo
kritizerstvo“, rekla je okrutnim glasom, mašući nožem kao da ga nekome zabija u srce. „Nikada neće
potpuno prihvatiti tvoj autoritet.“
„Potrebni su nam svi brončani jahači... znaš da ih ima svega sedam“, naglasio je. „R'gul je dobar
vođa eskadrile. Kada počnu padati Niti, smirit će se. Da bi odbacio sumnje, potrebni su mu dokazi.“
„A Crvena Zvijezda u Stijeni Oku nije dokaz?“ Lessa razrogači izražajne oči.
F'lar se intimno slagao sa Lessinim mišljenjem - da je pametnije ukloniti R'gula zbog njegove
tvrdoglave svadljivosti. Ali nije mogao žrtvovati jednog vodu eskadrile u situaciji kada su mu svaki
zmaj i jahač bili i te kako potrebni.
„Ne vjerujem mu“, dodala je mračno. Srkutala je vreli napitak, tako da su preko ruba pehara
virile'samo sive oči. Kao da, mislio je F'lar, ni njemu ne vjeruje.
Kao što i nije, osim u nekim stvarima. Jasno mu je to dala do znanja i, pošteno gledajući, nije joj
ništa mogao zamjeriti. Shvatila je da sve F'larove akcije imaju samo jedan cilj... sigurnost i održanje
zmajske vrste i Weyrana, a samim time sigurnost i održanje Perna. Da bi postigao cilj, bila mu je
potrebna njena bezrezervna podrška i saradnja. Kada se raspravljalo o poslovima Weyra i učenju o
zmajevima, potiskivala je antipatiju koju je, to je dobro znao, gajila prema njemu. Na sastancima ga
je svim srcem i ubjedljivo podržavala, ali on je uvijek osjećao dvosmislenost nekih njenih komentara
i hvatao sumnjičav, zamišljen pogled njenih očiju. Trebala mu je ne samo tolerantnost s njene strane,
već potpuno suosjećanje.
„Reci mi“, nastavila je nakon poduže pauze, „da li je sunce dotaklo Prstastu Stijenu prije nego se
Crvena Zvijezda našla uokvirena u Stijeni Oku, ili poslije toga?“
„Da budem iskren, nisam siguran, pošto ja lično nisam obratio pažnju... pojava traje svega
nekoliko trenutaka... ali te dvije stvari trebale bi se odvijati istovremeno.“
Kiselo se namrštila. „Zbog koga si propustio promatrati događaj? R'gula?“ Bila je bijesna i
ljutito je šarala pogledom.
„Ja sam Weyrvoda“, otresito je rekao. Nerazumno je reagirala.
Uputila mu je dug, tvrd pogled, a onda se prignula da dovrši obrok. Jela je brzo, jako malo i
pristojno. U usporedbi sa Jorom, to što bi za cijeli dan pojela ne bi bilo dovoljno da održi na životu
bolesno dijete. S druge strane, nije imalo nikakvog smisla uspoređivati Lessu i Joru.
Dovršio je doručak i zamišljeno stavio pehar na poslužavnik. Ona se bez riječi digla i pokupila
posuđe.
„Čim se Weyr raščisti, krenut ćemo“, rekao joj je.
„Čula sam te.“ Pokazala je glavom ka uspavanoj kraljici koja se vidjela kroz luk vrata. „Moramo
čekati Ramoth.“
„Zar se ne budi? Već sat vremena trza repom.“
„To uvijek radi u ovo doba dana.“
 F'lar se zamišljeno nagnuo preko stola i, skupivši obrve, zamišljeno promatrao kako se
rascijepljeni vršak zlatnog repa grčevito trza na sve strane.
„Isto tako i Mnementh. Uvijek u zoru ili rano jutro. Kao da povezuju doba dana sa nevoljama...“
„Hi sa izlaskom Crvene Zvijezde?“ upade Lessa.
Jedva primjetna razlika u tonu natjerala je F'lara da ju pogleda. Sada više nije bio u pitanju bijes
zbog propuštenog jutarnjeg događaja. Zagledala se ni u šta; na glatkom licu uskoro se počeše
pojavljivati sitne boriće usljed zabrinutog mrštenja koje se širilo preko izvijenih, lijepo oblikovanih
obrva.
„Zora... tada dolaze sva upozorenja“, mrmljala je. „Kakva to upozorenja?“ upitao je tiho,
ohrabrujući je da nastavi.
„Toga jutra... nekoliko dana prije... prije nego što ste ti i Fax dospijeli u Ruathu stiglo je
upozorenje. Nešto me je probudilo... kao neki veliki pritisak... osjećaj da predstoji neki užasni
događaj, da prijeti neka velika opasnost.“ Ućutala je. „Izlazila je Crvena Zvijezda.“ Nesvjesno je
grčila i širila prste lijeve ruke. Zadrhtala je cijelim tijelom. Pogled joj se vratio na njega.
„Ti i Fax došli ste sa sjeveroistoka, iz Croma“, oštro je dodala. F'lar je primijetio da je
zanemarila činjenicu da Crvena Zvijezda izlazi također nešto sjevernije od pravog istoka.
„Uistinu jesmo“, nasmijao se, živo se prisjećajući toga jutra. „Iako“, dodao je, pokazujući na
veliku špilju oko njih, „vjerujem da ti toga dana nisam naškodio... ti ga nerado spominješ?“
U hladnom pogledu odražavala se tajnovitost.
„Opasnost se pojavljuje maskirana na mnoge načine.“
„Slažem se sa tobom“, uzvratio je pomirljivo, čvrsto odlučivši da ne reagira na njena
podbadanja. „Da li si imala još neko neugodno buđenje?“ upitao je razgovorljivo.
Potpuna tišina u sobi privukla je njegovu pažnju ka Lessi. Sa lica joj je potpuno nestala boja.
„Onoga dana kada je Fax napao Utvrdu Ruath.“ Glas joj je bio jedva razumljiv šapat. Oči
zabuljene u jednu tačku i raširene. Ruke su joj stiskale rub stola. Ćutanje se oteglo toliko dugo da se
F'lar zabrinuo. Neočekivano burna reakcija na jedno usputno pitanje.
„Ispričaj mi“, tiho je predložio.
Počela je govoriti udaljenim, bezosjećajnim glasom, kao da recitira Tradicionalnu Baladu ili
priča o nečemu što se dogodilo nekome drugom.
„Bila sam dijete. Tek jedanaest ljeta. Probudila sam se u zoru...“ Glas joj je zamro. Pogled je
ostao uprt u daljinu, gledajući davne događaje.
F'lara obuze neodoljiva želja da je utješi. Dok ga je potresalo ovo neobično sažaljenje, sinulo mu
je da nikada nije niti pomislio da bi Lessu mogao mučiti tako dalek događaj.
Mnementh oštro obavijesti svoga jahača da je Lessa očito jako uznemirena. U dovoljnoj mjeri da
bi njeno unutarnje stanje počelo buditi Ramoth. Nešto blažim tonom obavijestio je F'lara da su R'gul i
njegovi mladi učenici konačno odletjeli. Međutim, R'gulov zmaj, Hath, bio je jako dezorijentiran
zahvaljujući raspoloženju svoga jahača. Zar F'lar mora uznemiriti baš svakog pojedinca u Weyru...
„Oh, šuti“, poluglasno odvrati F'lar.
„Zašto?“ upita Lessa normalnim glasom.
„Nisam mislio na tebe, Weyranko draga“, uvjeravao ju je uz ugodan osmijeh, gradeći se da se
prethodno nije ništa desilo. „Ovih dana Mnementh je prepun savjeta.“
„Kakav jahač, takav zmaj“, uzvratila je zajedljivo.
Ramoth je moćno zijevnula. Lessa se u trenutku našla na nogama i otrčala do svog zmaja. Mala
figura gubila se kraj šest stopa velike zmajeve glave.
Dok je gledala u Ramothine sjajne, svjetlucave oči, licem joj se razli izraz nježnosti i
obožavanja. F'lar stisnu zube, zavideći, tako mu Jajeta, zmaju na ljubavi njegove jahačice.
U umu je začuo Mnementhov zmajski ekvivalent smijeha.
„Gladna je“, obavijestila ga je Lessa. U mekanoj liniji usta zaostao je odjek ljubavi prema
Ramoth, a u očima joj se zadržala nježnost.
„Uvijek je gladna“, primjetio je i pošao za njima ka izlazu iz weyra.
Mnementh je pristojno lebdio odmah kraj ispusta sve dok Lessa i Ramoth nisu poletjele. Zajedrili
su preko Udubine Weyra, prelijećući maglom prekriveno jezero za kupanje, i krećući se prema
dvorištu za hranjenje, smještenom na drugom kraju dugačkog ovala koji je predstavljao tlo Benden
Weyra. Strme, isprugane zidove probijali su tamni otvori ulaza u pojedinačne weyrove, ispred kojih
su obično, u ovo doba dana, kunjali zmajevi, sunčajući se na zimskom suncu. Sada su svi ispusti bili
prazni.
Penjući se na Mnementhov glatki, brončani vrat F'lar se toplo nadao da će Ramothino leglo biti
spektakularno i da će uspijeti sprati sramotu zbog Nemorthinih posljednjih nekoliko legala, koja su
sadržavala jedva po bijedno tuce jaja.
Nakon Ramothinog izvanrednog svadbenog leta sa Mnementhom, nije gajio neke ozbiljnije sumnje
u poboljšanje. Brončani zmaj uobraženo potvrdi uvjerenje svog jahača, te obojica pokroviteljski
pogledaše kraljicu koja je upravo bila izvila krila i pripremala se za slijetanje. Kao prvo, bila je
dvostruko veća od Nemorth; imala je upola duža krila od Mnementha, koji je bio najveći od sedam
brončanih mužjaka. F'lar je očekivao da će Ramoth ponovno napuniti pet praznih Weyrova, isto kao
što je očekivao da će on i Lessa uspjeti oživjeti ponos i čestitost zmajskih jahača i cijelog Perna.
Nadao se da mu je preostalo dovoljno vremena na raspolaganju da bi uradio sve što je potrebno.
Stijena Oko uokvirivala je Crvenu Zvijezdu. Uskoro će padati Niti. Negdje, u Zapisima iz drugih
Weyrova, mora da se nalazi podatak koji će omogućiti točno određivanje kada će Niti početi padati.
Mnementh je sletio. F'lar je sišao sa izvijenog vrata i stao pokraj Lesse. Svo troje su promatrali
kako se Ramoth podiže do ispusta za hranjenje, držeći u svakoj od prednjih nogu po jednog ovna.
„Zar joj apetit nikada neće presahnuti?“ upita Lessa sa očajem prepunim ljubavi.
Kao zmajić, Ramoth je jela da bi rasla. Kad je dosegla punu veličinu, počela je, naravno, jesti za
svoj podmladak, pa je sada savjesno ispunjavala taj zadatak.
F'lar se tiho smijuljio i čučnuo na lovački način. Kupio je pljosnate ljuskice škriljevca i bacao ih
paralelno sa suhim, ravnim tlom, brojeći podignute oblačiće prašine poput dječaka.
„Doći će vrijeme kada neće jesti sve što ugleda“, uvjeravao je Lessu. „Ali mlada je...“
„... i potrebna joj je snaga“, upadne Lessa, prilično dobro imitirajući R'gulov cjepidlački glas.
F'lar pogleda prema njoj i zažmirka na zimsko sunce koje ih je obasjavalo.
„Zvijer je zadivljujuće porasla, a posebno ako se usporedi sa Nemorth.“ Prezirno je otpuhnuo. „U
stvari, nema nikakve usporedbe. Ostavi sad to i pogledaj ovamo“, odsječno je naredio.
Kuckao je prstom po ravnom pijesku ispred sebe, pa je vidjela da su njegove, na izgled
nasumične, črčkarije imale određeni cilj. Komadićem kamena nacrtao je brzim i sigurnim potezima
skicu.
„Da bi se sa zmajem letjelo u međuprostoru, on mora dobro znati kamo ide. A isto tako i ti.“
Zapanjen i bijesan izraz njenog lica izazvao je njegov osmijeh. Očito ga je ispravno razumjela. „Ah,
loše zamišljen skok može imati stanovite posljedice. Ako se referentne točke loše vizualiziraju, često
dolazi do zapinjanja u međuprostoni.“ Glas mu se zlokobno stišao. Sa lica joj je nestalo odbojnosti.
„Zbog toga sav podmladak weyra apsolutno mora naučiti neke određene orijentire ili tačke za
prepoznavanje. To“, - prvo je pokazao prstom na svoj crtež, a onda na stvarni Zvijezdani Kamen, sa
svojim Prstom i Okom, smještene na Vrhu Bendena- „predstavlja točku za prepoznavanje koju mladci
uče. Kada se uzdignemo u zrak, zauzet ćeš položaj na određenoj visini iznad Zvijezdanog Kamena,
tako da možeš jasno vidjeti rupu u Stijeni Oku. Tu sliku izoštri i fiksiraj u umu, a onda ju prcnesi
Ramoth. To će te uvijek dovesti kući.“
„Razumijem. Ali kako ću naučiti tačke za raspoznavanje mjesta na kojima nikada nisam bila?“
Nacerio se. „Upornim vježbanjem. Isprva te obučava tvoj instruktor“, upro je komadićem kamena
u svoja prsa, „a kasnije odlaziš tamo tako da tvoj zmaj dobija predodžbu o mjestu od ovog
instruktora“, sada je pokazao na Mnementha. Brončani zmaj spustio je svoju klinastu glavu i usmjerio
jedno oko na svoga jahača i jahača svoga para. Duboko u grudima proizveo je zadovoljan zvuk.
Lessa se nasmijala sjajnom oku i, sa neočekivanom srdačnošću, potapšala mekani nos.
F'lar iznenađeno pročisti grlo. Bio je svjestan da Mnementh gaji prema Weyranki neuobičajenu
simpatiju, ali pojma nije imao da je brončani drag Lessi. Začudo, to mu je zasmetalo.
„Međutim“, reče glasom koji je i njemu samome zvučao neprirodno, „mlade jahače neprekidno
vodimo do točaka za raspoznavanje po cijelom Pernu, do svih Utvrda tako da svojim očima zapamte
slike na koje će se moći osloniti. Dakle, da bi se međuprostorom nekud otišlo, potrebno je
zadovoljiti samo jedan uvjet: jasnu sliku mjesta na koje se želi otići. Drugi uvjet je da imaš zmaja!“
Nasmiješio joj se. „Osim toga, uvijek planiraj da stigneš iznad točke za raspoznavanje, u zrak.“
Lessa se namrštila.
„Bolje je dospjeti u zrak“ - F'lar mahnu rukom iznad glave - „nego pod zemlju“ raširenim dlanom
udario je po prašini. Podigao se upozoravajući oblak prašine.
„Ali onoga dana kada su Gospodari dospjeli u Blizinu Weyra, eskadrile su krenule iz same
Udubine“, podsjetila gaje.
Njena bistrina izmamila mu je smiješak. „To je istina, ali samo oni najiskusniji. Jednom smo
naišli na zmaja i jahača u stijeni. Bili... su... jako mladi.“ U očima mu se odražavala tuga.
„Shvatila sam“, ubjedljivo ozbiljno mu je rekla. „Ovo joj je peti“, dodala je pokazujući na
Ramoth koja je upravo odnosila svoju posljednju žrtvu na ispust za hranjenje.
„Uvjeravam te da će danas sve pojedeno izbaciti znojenjcm“, napomenuo je F'lar. Ustao je i
otresao koljena oštrim udarcima jahaćih rukavica. „Provjeri kako je raspoložena.“
Lessa ga posluša i uputi jedno nečujno: Da li ti je dovoljno? Namrštila se jer je Ramoth srdito
odbacila takvo pitanje.
Kraljica se obrušila na veliku pticu i podigla se u oblaku sivih, smeđih i bijelih pera.
„Prevarantica nije gladna u tolikoj mjeri, već te samo pokušava u to uvjeriti“, cerekao se F'lar,
ali vidio je da je I .cssa došla do istog zaključka. U očima joj je sijevala srdžba.
„Kad završiš sa lom pticom, Ramoth, hajde da učimo letenje u međuprostoru“, kazala je glasno
Lessa da bije čuo i F'lar, „prije nego se naš dobri Weyrvođa ne predomisli.“
Ramoth je podigla pogled sa jela i pogledala prema dvojici jahača na rubu dvorišta za hranjenje.
Oči su sijale. Nastavila je jesti, ali Lessa je osjetila da će je zmaj poslušati.
U zraku je bilo hladno. Lessa je bila zahvalna za krznenu podstavu svog jahaćeg odijela, a
pomagala je i toplina velikog, zlatnog vrata na kojem jejahala. Odlučila je da ne misli na apsolutnu
hladnoću međuprostora, koju je do sada samo jednom iskusila. Pogledala je udesno i prema dolje,
gdje je na krilima lebdio Mnementh. Uhvatila je njegove vesele misli.
F'lar mi kaže da kažem Ramoth da kaže tebi da dobro zapamtiš sliku Zvjezdanog Kamena kao
polaznu tačku. Onda, prijateljski je nastavio Mnementh, ćemo odletjeti do jezera. Vratit ćeš se kroz
međuprostor točno na ovo mjesto. Da li si razumjela ?
Lessa energično zaklima glavom, a na licu joj je igrao glupav osmijeh, izazvan iščekivanjem.
Koliko je samo vremena štedjela time što je mogla direktno razgovarati sa zmajevima. Ramoth
nezadovoljno zagrmje negdje iz dubine grla. Lessa ju je umirujuće potapšala.
„Draga, da li si dobro zapamtila sliku?“ upitala ju je, a Ramoth ponovo zagrmje, nešto manje
uznemirena jer je počela primati Lessino uzbuđenje.
Mnementhova krila, zelenkasto-smeda pod sunčevim svjetlom, počeše se gibati hladnim zrakom.
Graciozno je savio dolje prema jezeru na zaravni ispod Weyra Benden. Linija njegovog leta vodila je
nisko iznad ruba Weyra. Sa Lessine pozicije izgledalo je kao da je sudar neizbježan. Ramoth ga je
slijedila u stopu. Od pogleda na nazubljene stijene neposredno ispod vršaka Raraothinih krila, Lessi
je zastao dah.
Lessa je u sebi podvriskivala. Bilo je oduševljavajuće, a osjećaj je pojačavalo Ramothino
ushićenje koje je dopiralo do nje.
Mnementh se zaustavio iznad udaljene obale jezera, a Ramoth je zalebdjela odmah pokraj njega.
Mnementh joj je kratko poručio da sada čvrsto u umu uspostavi sliku mjesta na koje želi otići i
naredi Ramoth da je tamo odnese.
Lessa je poslušala. Slijedećeg trenutka obuhvatila ih je zastrašujuća hladnoća međuprostora koja
je prodirala do kosti. Tek što su i ona i Ramoth postale svjesne neprobojne tame i štipajuće hladnoće,
našle su se iznad Zvijezdanog Kamena.
Lessa ispusti trijumfalan krik.
To je krajnje jednostavno. Činilo se da je Ramoth razočarana.
Nešto ispod njih i malo u stranu iskrsnu Mnementh.
Sada se istim putem vrati do jezera, naredio je, a Ramoth je krenula skoro prije nego je završio
misao.
Kad je iskrsnuo kraj njib na jezeru, pušio se od svog i F'larovog bijesa. Prije transfera nisi ništa
vizita Iizirala. Nemoj misliti da te početni uspjeh čini nepogrešivom. Nemaš pojma o opasnostima
koje vrebaju u međuprostoru. Nemoj nikada više propustiti da u umu stvoriš sliku mjesta na koje
želiš dospjeti
Lessa pogleda na F'lara. Iako su ih razdvajale dvije dužine krila, jasno je mogla vidjeti bijes na
njegovom licu, a skoro da je osjećala bljesak iz očiju. Isprepletena sa srdžbom, jasno se osjećala
zabrinutost za njenu bezbjcdnost, što je samo po sebi predstavljalo veći ukor od njegovog bijesa.
Lessa se sa gorčinom upitala da li je u pitanju njena ili Ramothina bczbjednost?
Slijedi nas, govorio je nešto mirnije Mnementh, i vježbaj dvije orijentacione točke koje si
upravo naučila. Ovoga jutra skakat ćemo između njih, a polako ćemo uključivali i ostale točke iz
okolice Bendena.
Tako su i učinili. Otišli su i do same Utvrde Benden, što se ugnijezdila na obroncima iznad
Doline Benden. Odatle je Vršak Weyra bio samo udaljena točka na podnevnom nebu. Lessa je svaki
put marljivo pamtila sliku mjesta.
Stvarno je bilo prekrasno uzbudljivo, kao što je i očekivala, povjerila se Lessa Ramoth. Ramoth
je odgovorila: da, sigurno da je ovaj način puno bolji od dugotrajnih metoda kojim se drugi moraju
koristiti, ali ona uopće ne smatra da je skakanje od Utvrde Benden do Benden Weyra i obratno
uzbudljivo. Naprotiv, dosadno jc.
Ponovno su se sreli sa Mnementhom iznad Zvjezdanog Kamena. Brončani je obavijestio Lessu da
je ovo bilo sasvim dobro za prvi put. Sutra će vježbati malo više razmaknute lačke.
Lessa smrknuto pomisli da će sutra iskrsnuti nešto hitno, ili će strašno zaposleni Weyrvođa
smatrati da je današnjom lekcijom ispunio zadano obećanje.
Postojao je jedan skok kroz međuprostor koji je mogla izvesti sa svake točke na Pernu, a da ne
promaši cilj.
 Vizualizirala je za Ramoth Ruathu onako'kako izgleda sa visova iznad Utvrde... tu nikada nije
mogla pogriješiti. Da bi bila što je moguće jasnija, unijela je u sliku i raspored jama za plamenac.
Prije Faxove invazije i njenog uticaja koji je izazvao nazadovanje, Ruatha je bila tako lijepa,
napredna dolina. Naredila je Ramoth da skoči kroz međuprostor.
Učinilo joj se da je intenzivna hladnoća potrajala mnogo otkucaja srca. Upravo kad je pomislila
da su se izgubili u međuprostoru, eksplodirale su u zrak iznad Utvrde. Preplavilo ju je ushićenje.
Toliko, što se tiče F'larovog pretjeranog opreza. Sa Ramoth može skočiti gdje god želi. Ispod nje se
protezala vatrom očišćena uzvisina iznad Ruathe. Na pozadini sivila rane zore crnjeli su se konusi
Prolaza Prsa koji je spajao Ruathu i Crom. Letimično je pomislila kako na jutarnjem nebu ne sjaji
Crvena Zvijezda. Isto tako, uočila je i razliku u zraku. Da, hladan zrak, ali ne zimski... u zraku se
osjećala vlažna svježina ranog proljeća.
Zapanjeno je pogledala prema dolje, pitajući se da, i pored svoje samouvjerenosti, nije u nečemu
pogriješila. Ali ne, bila je to Utvrda Ruatha. Kula, Unutrašnje Dvorište, izgled široke ceste koja vodi
prema zanatskim utvrdama potpuno su odgovarali. Pramenovi dima iz udaljenih dimnjaka govorili su
da se ljudi spremaju za novi dan.
Ramoth je naslutila njenu nesigurnost i počela inzistirati na objašnjenju.
Ovo jeste Ruatha, čvrsto odgovori Lessa. Ne može biti niti jedno drugo mjesto. Napravi krug
iznad uzvisine. Vidiš niz jama koji sam ti pokazala...
Zastao joj je dah, a u stomaku se javio led koji je kočio mišiće.
Ispod nje, u raspršujućoj svijetlosti praskozorja, vidjela je kako se mnoštvo ljudi mukotrpno
spušta sa visova iznad Ruathe, ljudi koji su se kretali tiho poput kriminalaca.
Naredila je Ramoth da bude krajnje mirna, tako da ne bi privukli njihovu pažnju. Iako znatiželjan,
zmaj ju je poslušao.
Tko bi mogao napadati Ruathu? Činilo se nevjerojatnim. Napokon, Lytol je bivši zmajev jahač i
već je uspio odbiti jedan pokušaj osvajanja. Zar sada, kad je F'lar Weyrvoda, može postojati makar i
pomisao na osvajanje između Utvrda? Osim toga, koji bi to Gospodar Utvrde bio dovoljno glup da
krene u osvaja nje« novih teritorija dok traje zima?
Ali ne, ovo nije zima. Nesumnjivo se radi o proljetnom zraku.
Ljudi su se nastavili šuljali ka rubu uzvisine. Iznenada Lessa shvati da niz liticu spuštaju ljestve
od konopa i silaze ka otvorenim kapcima Unutrašnje Utvrde.
Iznenada je sa sigurnošću shvatila što se dešava i divlje zgrabila Ramothin vrat.
Osvajač Fax, mrtav već gotovo tri Obrtaja - Fax i njegovi ljudi upravo započinju napad na
Ruathu, koji se odigrao prije skoro trinaest Obrtaja.
Da, tamo je stražar na Kuli, čije je lice, nalik na bijelu mrlju, okrenuto ka Litici i nijemo
promatra. Podmićen je da bi ovoga jutra ćutao.
Ali zašto wher-čuvar, obučen da digne uzbunu kod svakog upada - zašto on ne tuli svoje
upozorenje? Zašto se ne glasa?
Zato, obavijesti je Ramoth, y'er osjeća tvoje i moje prisustvo, tako da ne može zamisliti da je
Utvrda u opasnosti
Ne, ne! Lessa zastenje. Sto da učinim? Kako da ih probudim ? Gdje sam sada ja kao djevojka ?
Spavala sam, a onda se probudila. Sad se sjećam. Izletjela sam iz sobe. Bila sam uplašena.
Potrčala sam niz stepenice i skoro pala. Znala sam da moram što prije u wher-čuvarevu štenaru...
znala sam...
Da ne padne Lessa je čvrsto obgrlila Ramoth oko vrata, jer joj je u trenutku sve postalo kristalno
jasno.
 Sama je sebe upozorila, isto kao što je njeno prisustvo nad Utvrdom spriječilo wher-čuvara da
podigne uzbunu. Dok je zabezeknuto i bez riječi promatrala Utvrdu, pojavila se malena prilika
odjevena u sivo, a to je mogla biti samo ona kao djevojčica. Izletjela je kroz vrata Dvorane i
nesigurno potrčala niz hladne, kamenite stepenice ka Dvorištu. Nestala je u smrdljivom brlogu wher-
čuvara. Začula je njegovo slabašno, zbunjeno cviljenje.
Tek što je djevojčica Lessa dospjela do sumnjivog utočišta, Faxovi osvajači nagrnuli su kroz
otvorene prozore i započeli klanje njene zaspale familije.
„Natrag - natrag do Zvijezdanog Kamena!“ uskliknula je Lessa. Razrogačenih očiju i ukočenog
pogleda prizvala je sliku stijena, grčevito se držeći za nju kao vodilju ka vlastitoj razumnosti, a i kao
pokazivač pravca za Ramoth.
Snažna hladnoća donekle ju je vratila u normalu. A onda su se našle iznad tihog, mirnog, zimskog
Weyra kao da nikada nisu na ovako čudan način posjetile Ruathu.
F'lar i Mnementh nisu bili na vidiku.
Međutim, ovaj doživljaj nije se nimalo dojmio Ramoth. Samo je otišla tamo kuda su joj rekli da
ode, pa nije u potpunosti razumjela zašto je to toliko potreslo Lessu. Natuknula je svojoj jahačici da
ih je Mnementh vjerojatno slijedio do Ruathe, pa ako joj Lessa da valjane orijentire, ona će je
odnijeti tamo. Ramothino razumno ponašanje djelovalo je utješno.
Lessa se ovoga puta čuvala da ne izvuče iz sjećanja davno nestale slike idilične Ruathe.
Koncentrirala se na nedavnu sliku sive, mračne Utvrde u praskozorju, sa pulzirajućom Crvenom
Zvijezdom na horizontu.
Slijedećeg trenutka nađoše se ponovo iznad Doline, sa Utvrdom nešto udesno od njih. Na
uzvisinama je neometano rasla trava, obrastajući jame za plamenac i bedeme od opeke; jasno se
vidjelo propadanje koje je ona izazvala, trudeći se da liši Faxa ikakve dobiti od osvojene Utvrde
Ruathe.
Ali, dok je promatrala, iz kuhinje se pojavila prilika. Wher-čuvar je ispuzao iz brloga i slijedio
priliku odjevenu u rite sve dok ga lanac nije zaustavio. Prilika se popela na Kulu i zagledala pravo ka
istoku, a onda ka sjeveroistoku. Ni ovo nije bila današnja Ruatha. Lessa je bila potpuno
dezorijentirana i vrtjelo joj se u glavi. Ovoga puta stigla je u posjetu samoj sebi od prije tri Obrtaja.
Prilika koju je gledala bila je ona u vrijeme kada je kao prljava služavka planirala osvetu Faxu.
Za trenutak je osjetila potpunu hladnoću međuprostora kad ih je Ramoth brzo vratila natrag. Još
jednom su se pojavile iznad Zvjezdanog Kamena. Lessa je podrhtavala i žudno očima pila umirujući
prizor Udubine Weyra, nadajući se da nije ponovno stigla negdje u prošlost. Iznenada, u zraku se
pojavi Mnementh, nekoliko dužina ispod i iza Ramoth. Lessa ga je dočekala usklikom velikog
olakšanja.
Natrag u svoj weyr! U Mncmcnthovom tonu odražavala se neprikrivena, silna srdžba. Lessa je
bila isuviše potresena, pa nije ništa uzvratila, već ga je jednostavno poslušala. Ramoth je brzo
zajedrila prema njihovom ispustu. Hitro se uklonila da bi napravila mjesta Mnementhu.
Strašan gnjev F'lara, koji je sišao sa Mnementha i krenuo prema njoj, trgnuo je Lessu iz
otupjelosti. Nije se ni pokušala izmaći kad ju je zgrabio za ramena i počeo divljački tresti.
„Kako se usuđuješ riskirati svoj i Ramothin život? Zašto mi se u svakoj prilici suprotstavljaš?
Možeš li zamisliti što bi se desilo Pernu kad bi izgubili Ramoth? Gdje si bila?“ Kiptio je od bijesa, a
svako pitanje koje je prevalio preko stisnutih usana naglašavao je snažno je drmajući.
„Ruatha“, uspjela je izgovoriti, pokušavajući se zadržati na nogama. Pružila je ruke ne bi li se
uhvatila za njega, ali ponovo ju je zalresao.
„Ruatha? Bili smo tamo. Ti nisi. Gdje si bila?“
 „Ruatha!“glasnije uzvikne Lessa, i dalje se pokušavajući uhvatiti za njega, ali on ju je drmusajući
stalno izbacivao iz ravnoteže. Nije se mogla koncentrirati dok joj je glava lamatala amo-tamo.
Bila je u Ruathi, odlučno reče Mnementh.
I to dva puta, dodada Ramoth.
Kad je zmajeva smirena tvrdnja dospjela do F'lara jedva se probijajući krozzaslorgnjeva,
prestaojuje tresti. Mlitavo je visjela na njegovim rukama, slabašno se držeći za snažne podlaktice.
Lice joj je posivjelo, a oči su joj bile zatvorene. Podigao ju je i brzo krenuo u kraljičin Weyr, a
zmajevi su ga pratili u stopu. Položio ju je na ležaj i čvrsto je umotao u krzneni pokrivač. Viknuo je u
otvor tunela za uslugu da mu pošalju vreli klah.
„U redu, što se desilo?“ zapovjednički je upitao.
Izbjegavala je njegov pogled, ali uspio je uhvatiti uznemirenost u njenim očima. Stalno je
žmirkala kao da žudi izbrisati ono što je upravo vidjela.
Kad je napokon uspjela donekle uspostaviti kontrolu, rekla je tihim, umornim glasom. „Otišla sam
u Ruathu. Samo što... vratila sam se natrag u Ruathu.“
„Natrag u Ruathu?“ glupavo je ponovio F'lar; izmicalo mu je pravo značenje izgovorenih riječi.
Istina je, složi se Mnementh i bljesne u F'larov um dvije scene koje je pokupio iz Ramothine
memorije.
Osupnut značenjem primljenih prizora F'lar se polako spustio na rub kreveta.
„Međuprostorom si putovala kroz vrijeme?“
Polako je klimnula glavom. Oči su joj se počele oslobađati nagomilanog užasa.
„Međuprostorom kroz vrijeme“, mrmljao je F'lar. „Pitam se...“
Glavom su mu se rojile mogućnosti. Lako bi se moglo desiti da ova činjenica donese prevagu u
korist opstanka Weyra. Nije mogao točno smisliti kako se može koristiti ova izvanredna sposobnost,
ali mora da se može iskoristiti za dobrobit zmajskog naroda.
U tunelu za uslugu počelo je kloparanje. Uzeo je vrč sa platforme i nalio dva pehara.
Lessi su se ruke toliko tresle da nije uspijevala prinijeti svoj pehar ustima. Umirio joj je ruku,
pitajući se hoće li kretanje međuprostorom između vremena uvijek izazivati ovakav šok. Ako je to
tako, neće moći koristiti ovu mogućnost. S druge strane, ako se danas dovoljno prepala možda drugi
put neće biti tako neposlušna, što će njemu koristiti. -
Napolju, u weyru, Mnementh je frktanjem prokomentirao ovo razmišljanje. F'lar nije na njega
obraćao pažnju.
Lessa je divlje podrhtavala. Zagrlio ju je i čvrsto omotao krzno oko mršavog tijela. Prisilio ju je
da pije naslonivši pehar na njene usne. Osjetio je kako se podrhtavanje smanjuje. Nakon svakog
gutljaja duboko bi udahnula, odlučno nastojeći da se kontrolira. Pustio ju je onoga trenutka kada je
osjetio da se ukrutila. Pitao se da li je Lessa ikada imala ikoga bliskoga. Nakon što je Fax osvojio
njenu porodičnu Utvrdu, sigurno nije. Tada je bila dijete, svega jedanaest godina stara. Zar su mržnja
i osveta bile jedine emocije koje je gajila tokom mladosti?
Pažljivo je spustila pehar, držeći ga objema rukama kao da je poprimio nekakvu nedokučivu
važnost.
„Sada mi sve ispričaj“, naredio je mirnim glasom.
Duboko je udahnula i počela pričati, pojačavši stisak na peharu. Njena uznemirenost nije se
smanjila; samo ju je dovela pod kontrolu.
„Meni i Ramoth dosadile su vježbe za omladince“, iskreno je priznala.
Iako će je ovaj doživljaj učiniti opreznijom, nije se uplašila dovoljno da bi postala poslušna,
mračno je razmišljao F'lar. Nije mogao zamisliti što bi imalo takav efekt.
 „Dala sam joj sliku Ruathe, tako da bi međuprostorom stigle tamo.“ Nije gledala u njega, ali joj
se profil jasno ocrtavao na tamnoj pozadini krznenog tepiha. „One Ruathe koju sam tako dobro
poznavala -slučajno sam se poslala unazad kroz vrijeme, na dan Faxove invazije.“
Sada je shvatio što ju je šokiralo.
„I...“ hrabrio ju je, pazeći da mu glas ostane neutralan.
„I vidjela sam samu sebe -“ glas joj se prekinuo. Nastavila je sa vidljivim naporom.
„Vizualizirala sam za Ramoth raspored jama za plamenac i pogled na Utvrdu odozgo, onako kako se
vidi kad se od jama gleda ka Unutarnjem Dvorištu. Upravo tamo smo se pojavile. U praskozorje“ -
nervoznim trzajem podigla je glavu - „a na obzorju nije bila Crvena Zvijezda.“ Letimično ga je
pogledala, provjeravajući da li joj vjeruje. „Ugledala sam ljude kako se šuljaju po jamama za
plamenac i spuštajući ljestve od konopa ka najgornjim prozorima Utvrde. Stražar na Kuli je gledao.
Mirno promatrao.“ Pomisao na izdaju natjerala ju je da stisne zube, a u očima se javio opasan sjaj.
„A onda sam vidjela sebe kako trčim iz Dvorane u jazbinu wher-čuvara. A znaš li zašto“ -snizila je
glas do šapata prepunog gorčine - „wher-čuvar nije alarmirao Utvrdu?“
„Zašto?“
„Zato jer je na nebu bio zmaj, a na njemu ja, Lessa od Ruathe.“ Odgurnula je pehar, kao da
pokušava odbaciti spoznaju. „Pošto sam ja bila tamo, wher-čuvar nije podigao uzbunu, smatrajući da
je upad zakonit, jer je pripadnik Loze nad Utvrdom u društvu sa zmajem. Dakle, zbog mene“ -ukočila
se, a od stiskanja šaka članci na prstima su joj pobijelili-“zbog mene je moja obitelj doživjela
masakr. Nije kriv Fax. Da se danas nisam ponijela kao budala, ja i Ramoth ne bismo se pojavile, pa
bi wher-čuvar...“
Glas joj je zadobio histeričan ton samooptuživanja. Ošamario ju je i prodrmao onako zamotanu.
Uznemirili su ga zamagljen pogled i tragičan izraz na licu. Nestalo je bijesa izazvanog njenom
samovoljom. Neukrotiva duhovna i umna nezavisnost privlačili su ga isto tako kao i njena zanimljiva,
tamna ljepota. Iako je bjesnio zbog njene svadljive neposlušnosti, ona je predstavljala suviše vitalan
dio njenog integriteta da bi se isplatilo odstraniti je. Njena nesalomljiva volja danas je bila ozbiljno
uzdrmana, pa je bilo poželjno što prije ponovo uspostaviti poljuljano samopouzdanje.
„Naprotiv, Lessa“, ozbiljno je rekao, „Fax bi ipak poubijao tvoju obitelj. Sve je pažljivo
isplanirao, pa je predvidio napad onoga jutra kada na straži bude čovjek kojega može podmititi.
Također, nemoj zaboraviti da je bila zora, a pošto je wher-čuvar noćna životinja, sa zorom prestaje
njegova dužnost, jer je po danu slijep, a životinja to dobro zna. Koliko god ti se činilo da je značila
prokletstvo, tvoja prisutnost ni u kom slučaju nije bila odlučujući faktor. Skrećem ti pažnju na jednu
jako važnu činjenicu, a to je da si, upozorivši na opasnost Lessu-dijcte, samu sebe spasila. Zar ti to
nije jasno?“
„Mogla sam vikati“, promrmljala je, ali iz očiju je nestao onaj unezvereni pogled, a na usnama se
pojavio nagovještaj normalne boje.
„Ako se želiš zamlaćivati nepostojećom krivicom, samo izvoli“, reče namjerno zajedljivo.
Ramoth se ubaci sa razmišljanjem da, pošto su njih dvije bile tamo u vrijeme kada su se Faxovi
ljudi spremali za upad, to se već desilo, pa kako se onda išta može promijeniti? Činjenice su
neizbježne i nepromjenljive i danas i onoga dana. Jer kako bi inače Lessa preživjela i dospjela u
Weyr da bi prisustvovala izlijeganju Ramoth?
Mnementh je prenio vjerno cijelu Ramothinu poruku, uključujući imitiranje njenih egocentričnih
finesa u izražavanju. F'lar je oštro gledao u Lessu da bi vidio efekat Ramothinih razmišljanja.
„I liči na Ramoth da ima posljednju riječ“ rekla je sa nagovještajem prijašnjeg smisla za humor.
Napetost u mišićima na F'larovom vratu i leđima poče se smanjivati. Zaključio je da će sa njom
biti sve u redu, ali možda je pametno natjerati je da sada sve ispriča, tako da cijelo ovo iskustvo
sagleda iz pravog ugla.
„Rekla si da si bila tamo dva puta?“ Zavalio se na ležaj i pažljivo je promatrao. „Kada drugi
put?“
„Zar ne možeš pogoditi?“ pitala je podrugljivo. „Ne“, slagao je.
„A kada drugo nego u zoru kada me je probudila zlokobna prijetnja Crvene Zvijezde?... Tri dana
prije nego što ste ti i Fax došli sa sjeveroistoka.“
„Čini se“, suho je primjetio, „da si u oba slučaja li sama prouzrokovala predosjećaje.“
Klimnula je.
„Da li je bila još neka takva slutnja... ili da to nazovem naglašenim upozorenjem?“
Iako je zadrhtala, odgovorila je skoro potpuno u svom starom duhu.
„Ne, ali kad bi se ukazala potreba za još jednim odlaskom u prošlost, morao bi ići ti. Ja više ne
želim.“ F'lar se pakosno iscerio.
„Međutim“, dodala je, „voljela bih znati kako se izvodi takva stvar.“
„Nikada nisam naišao ni na spomen o nečem sličnom“, otvoreno je priznao F'lar. „Naravno, ako
je tebi uspjelo - a nedvojbeno jeste“, žurno je dodao da bi spriječio ogorčeni protest, „onda je
očigledno izvodljivo. Rekla si da si zamislila Ruathu onako kako je izgledala baš toga dana. Zacijelo
je to dan koji se pamti. Zamislila si zoru u proljeće, nebo bez Crvene Zvijezde - da, dobro pamtim da
si to spomenula - dakle, da bi se međuprostorom otišlo u prošlost potrebno je pamtiti osobitosti dana
u koji se želi vratiti.“
Polako je klimnula, duboko zamišljena.
„Koristići se istim metodom, otišla si i drugi put u Ruathu, ali sada si se vratila tri Obrtaja
unatrag. Naravno, opet je bilo proljeće.“
Protrljao je dlanove, a onda se snažno pljesnuo po koljenima i ustao.
„Vratit ću se“, reče i izađe iz prostorije, ne obraćajući pažnju na njen napola izgovoren uzvik
upozorenja.
Prošao je kraj Ramoth koja se upravo sklupčala u svom Weyru. Primijetio je da, usprkos
jutarnjim naporima i gubitku energije, još uvijek ima lijepu boju. Okrznula ga je pogledom, očima već
pokrivenim unutrašnjim zaštitnim kapkom.
Mnementh je čekao svog jahača na ispustu i poletio istog trena kada je F'lar skočio na njegov
vrat.
Želiš pokušati izvesti Lessin trik, reče Mnementh, nimalo se ne uzbuđujući zbog predstojećeg
eksperimenta.
F'lar s ljubavlju pomilova veliki, izvijeni vrat. Da li si shvatio kako je to uspjelo Lessi i
Ramoth?
Onoliko koliko je to moguće, odgovori Mnementh uz nešto što je ličilo na slijeganje ramenima. U
koje vrijeme planiraš da se vratimo?
Do toga trenutka F'lar nije imao nikakvu ideju. Sada je u mislima nepogrešivo vidio ljeto i dan
kada je R'gulov brončani Hath sustigao u svadbenom letu grotesknu Nemorth, te kad je R'gul postao
Weyrvođa umjesto njegovog preminulog oca, F'lona.
Jedini pokazatelj da su izvršili prijelaz bila je hladnoća međuprostora; još uvijek su lebdjeli
iznad Zvjezdanog Kamena. F'lar se pitao da nisu propustili učiniti nešto bitno za uspjeh prijelaza. U
tom trenutku je shvatio da se sunce nalazi u drugom kvadrantu neba, i da je zrak ispunjen bogatim
mirisima ljeta i topao. Ispod njega, ležao je prazan Weyr; na ispustima se nije sunčao niti jedan zmaj,
a u Udubini se nije vidjela niti jedna žena zabavljena poslom. Zapljusnuše ga zvuči; razuzdan smijeh,
uzvici, krici i tiho pjevušenje koje je dominiralo nad zvucima lude kuće.
Tada iz pravca omladinskih baraka u Donjim Spiljama, iskrsnuše dvije pojave - mladac i mladi
brončani zmaj. Dječak je ruku prebacio preko zmajevog vrata. Dva lebdeća promatrača imali su
utisak krajnje potištenosti. Par je zastao kraj jezera i dječak se zagledao u mirnu, plavu vodu.
Pogledao je ka kraljičinom weyru.
F'lar je u mladcu prepoznao sebe i ispunila ga je sućut. Kad bi samo mogao ohrabriti tog dječaka
shrvanog bolom i ispunjenog zlovoljom. Kad bi mu rekao da će jednoga dana postati Weyrvoda...
Preneražen tokom vlastitih misli, brzo je naredio Mnementhu da ih prebaci natrag. Silna hladnoća
međuprostora pogodila ga je poput šamara, ali skoro trenutno su izbili iz međuprostora i našli se na
normalnoj, zimskoj hladnoći.
Mnementh je polako letio natrag ka kraljičinom weyru. I on i F'lar bili su otriježnjeni onim što su
upravo doživjeli.
 Dignite se visoko u sjaju,
Brončani i zlatni sva ti.
Ponirile u zagrljaju zapleteni,
Tako će Utvrda ojačati.
Odbroji mjeseca tri,
Pa još grijanje tjedana pet,
Doći će dan slave,
A za mjesec, novi svadbeni let.
Po plavom nebu Srebrni strukovi kleti...
Toplina raste, sve se ubrzava,
I vrijeme biže leti

„Ne znam zašto uporno zahtijevaš od F'nora da iskapa ove gluposti po Ista Weyru“, uzviknula je
Lessa ozlojeđeno. „Ne sadrže ništa osim trivijalnih bilješki o tome koliko mjerica zrna se trošilo za
pravljenje dnevne količine kruha.“
F'lar podiže pogled sa Zapisa koje je proučavao. Uzdahnuo je i protegnuo se u stolici tako da su
zapucketale kosti.
„A nekada sam mislila“, reče Lessa sa pokajničkim izrazom na živahnom, uskom licu, „da će ti
poštovanja vrijedni Zapisi sadržavati ukupno znanje ljudskog roda i svo učenje o zmajevima. Bolje
rečeno, držali su me u takvom uvjerenju“, dodala je sa posebnim naglaskom.
F'lar se zakikotao. „U njima jeste sve to, ali treba truda da bi se iznijelo na vidjelo i razumjelo.“
Lessa je namrštila nos. „Fuj. Smrdi kao da smo... jedino ispravno bi bilo sve to ponovno
zakopati.“
„Sto me sjetilo još jedne stvari za koju se nadam da ću je otkriti... stare tehnike konzerviranja
koja je spriječavala stvrdnjavanje i kvarenje koža.“
„U svakom slučaju, glupo je koristiti se kožama za zapisivanje. Mora postojati nešto bolje.
Postali smo previše uskogrudni, dragi Weyrvodo.“
Iznenada je skočila na noge, gonjena još jednim od njenih nepostojanih raspoloženja.
„Pa, nećeš pronaći to što tražiš. Nećeš pronaći činjenice za kojima tragaš. Znam što te zanima, a
to nije zapisano!“
„Objasni!“
„Vrijeme je da prestanemo prikrivati prilično neugodnu istinu.“ „A to je?“
„Činjenica da nas dvoje osjećamo prijetnju Crvene Zvijezde, i uvjereni smo da će se pojavili
Niti. Mi smo sami odlučili da bude tako, iz čistog samoljublja, a onda se međuprostorom vratili do
presudnih trenutaka u svojim životima i ojačali ovakvo stanovište u našim ranijim osobama. U tvom
slučaju to je trenutak kada si zaključio da si predodređen“ - izgovorom je učinila da riječ zazvuči
podrugljivo - „za Weyrvodu.“
„Moguće je da“, nastavila je prezirno, „naš ultrakonzervativni R'gul ipak ima pravo, zar nc?
Možda stvarno nije bilo Niti već četiri stotine Obrtaja zato što ih više nema? A možda zmajevi sami
osjećaju da više nisu od životnog značaja za Pern, pa je to razlog opadanju njihovog broja? Možda
smo stvarno anakronizam i paraziti?“
F'lar nije bio svjestan koliko dugo je sjedio i promatrao njeno lice ispunjeno gorčinom, odnosno
koliko dugo je tražio odgovore na njena pitanja.
„Weyranko, sve je moguće“, začuo je svoj miran odgovor. „Uključujući i činjenicu da jedno
jedanaestogodišnje dijete, ukočeno od straha, može isplanirati osvetu nad ubojicom svoje porodice i
uspjeti - usprkos svim otežavajućim okolnostima.“
Neočekivano pobijanje dojmilo se Lessc pa je nehotice koraknula ka njemu. Pažljivo je slušala.
„Sklon sam vjerovanju“, nastavio je nepopustljivo, „da u životu ima i važnijih stvari od odgajanja
zmajeva i proljetnih igara. Bar za mene to nije dovoljno. A i još nekolicinu sam prisilio da prošire
svoje horizonte i prevaziđu vlastiti interes i udobnost. Postavio sam pred njih cilj i zaveo disciplinu.
Time su podjednako na dobitku i zmajski narod i Utvrdari. U ovim Zapisima ne tražim nešto što će
ojačati moje uvjerenje. Tražim čvrste činjenice. Weyranko, mogu dokazati da je nekada bilo Niti.
Mogu dokazati da je bilo Intervala u kojima su Weyrovi nazadovali. Mogu dokazati da, ako se u
vrijeme zimskog solsticija Crvena Zvijezda nade direktno uokvirenu u Stijeni Oku, prolazak Crvene
Zvijezde kraj Perna odvijati će se na tako malom razmaku da će Niti moći prelaziti. Kako ove
činjenice mogu dokazati, vjerujem da je Pern u opasnosti. Ja vjerujem... ne mladac od prije petnaest
Obrtaja. U to vjeruje F'lar, brončani jahač, Weyrvoda!“
U očima su joj se odražavale sjenke sumnji, ali osjetio je da se počela smirivati.
„Kad sam ti natuknuo da bi mogla postati Weyranka“, nastavio je mirnije, „isto tako si se
premišljala da li da mi povjeruješ. Povjerovala si i...“ Umjesto riječi poslužio se gestom kojom je
obuhvatio weyr.
Slabašno se osmjehnula.
„Zato jer nikada nisam planirala što poslije trenutka kada Fax bude ležao mrtav pod mojim
nogama. Naravno, predivno je biti Ramothin weyrpar, ali“ - jedva primjetno se namrštila - „to samo
za sebe nije mi više dovoljno. Zbog toga sam toliko željela naučiti letjeti i...“
„... upravo tako je i počela ova svađa“, dovršio je F'lar podrugljivo se smješeći.
Ozbiljno se nagnuo preko stola.
„Vjeruj skupa sa mnom, Lessa, dok se ne pojavi neki dobar razlog da prestaneš. Poštujem tvoje
sumnje. Nema ničeg lošeg u sumnjičavosti. Ponekad iz nje rezultira još čvršće uvjerenje. Ali vjeruj
uz mene do proljeća. Ako do tada ne budu padale Niti...“ Fatalistički je slegnuo ramenima.
Jedan dugi trenutak ga je odmjeravala, a onda polako potvrdno klimnula.
Svim silama se trudio da suspregne olakšanje izazvano njenom odlukom. Lessa je, kao što je Fax
dobro osjetio na svojoj koži, bila nemilosrdan neprijatelj i mudar zagovornik. Osim toga, bila je
Weyranka; od suštinske važnosti za njegove planove.
„A sada, vratimo se razmatranju podataka o svakodnevnici. Iz njih, u svakom slučaju, vidim
vrijeme, trajanja i mjesto upada Niti, znaš“, umirujuće joj se osmjehnuo. „A ove činjenice neophodne
su za sačinjavanje mojih vremenskih tabela.“
„Vremenske tabele? Ali rekao si da ne znaš vrijeme.“
„Ne točan dan i trenutak kada bi Niti mogle početi padati i odmotavati se. Kao prvo, dok traje
ova neuobičajena hladnoća za ovo doba godine, Niti postaju krte i pretvaraju se u prašinu koju
raznosi vjetar. Bezopasne su. Međutim, kada je zrak topao, one su sposobne za život i... smrtonosne.“
Stisnuo je ruke u pesnice i postavio ih jednu iznad druge, tako da su bile razmaknute i postrance.
„Moja desna ruka je Crvena Zvijezda, a lijeva je Pern. Crvena Zvijezda vrti se veoma brzo, i to u
obrnutom smjeru od nas. Istovremeno se čudnovato koleba po putanji.“
„Kako znaš?“
„Sa dijagrama nacrtanih po zidovima Dvorišta za Izlijeganje u Fort Weyru. Kao što znaš, to je
prvi Weyr osnovan na Pernu.“
Lessa se kiselo osmjehnula. „Znam.“
„Dakle, kada Zvijezda prolazi, Niti kreću prema nama. Svaki napad traje šest sati, a javljaju se u
razmacima od približno četrnaest sati.“
 „Napadi traju čitavih šest sati?“
Smrknuto je klimnuo.
„Kada je Crvena Zvijezda najbliže. Sada je tek započela Prolazak.“ Namrštila se.
Počeo je premetati po kožama na stolu, pa je gurnuo predmet koji je sa metalnim zveketom pao na
pod.
Lessa se sagnula i podigla ga, te stala znatiželjno prevrtati tanki list po rukama.
„Šta je ovo?“ Lagano je prstom pretraživala nepravilnu šaru na jednoj strani predmeta.
„Ne znam. F'nor ga je donio iz Fort Weyra. Našao ga je čavlima pribijenog na jednom od
ormarića u kojima su spremani Zapisi. Mislio je da bi moglo biti nešto važno pa ga je donio sa
sobom. Rekao mi je da na zidu Dvorišta za Izlijeganje, točno ispod dijagrama Crvene Zvijezde,
postoji slična ploča.“
„Prvi dio je prilično jasan: 'Otac majčinog oca, koji je zauvijek otišao u međuprostor, rekao je
da mu je ključ zagonetke sinuo dok je šarao; izjavio je da je tada rekao: ARRHENIUS? EUREKA!
MYCORRHIZA...' Naravno, ovaj dio nema nikakvog smisla“, frknula je Lessa. „Čak nije ni na
Pernskom. Te posljednje tri riječi obično su blebetanje.“
„Lessa, ja sam to proučavao“, odvratio je F'lar, pogledavajući i naginjući ploču ne bi li se još
jednom uvjerio u ispravnost svojih zaključaka. „Jedini način da se zauvijek ode u međuprostor je
smrt, točno? Jasno je da ljudi tamo ne mogu sami odletjeti. Dakle, radi se o viziji samrtnika koju je ne
baš previše pismeni unuk poslušno zapisao. Vjerovatno umjesto šarao treba stajati umirao!“
Popustljivo se osmjehnuo. „A što se tiče ostaloga, poslije besmisli - kao i većina samrtničkih vizija,
'objašnjava' opće poznate stvari. Čitaj dalje.“
„Gušteri koji rigaju vatru mogu zbrisati spore. Q.e.d.?“
„Ni to nam baš puno ne pomaže. Očigledno je u pitanju primitivno uživanje u statusu zmajevog
jahača, iako nije znao ni točno ime za Niti.“ F'lar je izražajno slegnuo ramenima.
Lessa je nakvašenim prstom provjeravala da li su slova nanesena tintom. Kad bi uspjela ukloniti
ispisano, ostao bi joj metal dovoljno sjajan da bi mogao poslužiti kao ogledalo. Međutim, ispisane
šare nisu se dale izbrisati.
„Primitivni ili ne, imali su trajan način očuvanja svojih vizija, bolji čak i od dobro obrađenih
koža“, promrmljala je.
„Odlično očuvano blebetanje“, reče F'lar i vrati se prekapanju po kožama u potrazi za nekim
razumljivim podacima.
„Možda je u pitanju jako iskrivljena balada?“ pitala se Lessa, a onda odustade. „Sare čak nisu ni
lijepe.“
F'lar izdvoji kartu koja je prikazivala projekciju kontinentalne mase Perna, iscrtanu
horizontalnim, preklapajućim trakama.
„Evo“, reče, „ovo predstavlja valove napada, a ova“ -izvuče drugu mapu sa vertikalnim trakama
- „prikazuje vremenske zone. Možeš lako uočiti da prekidi od četrnaest sali uzrokuju da su svakim
napadom pogođeni samo neki dijelovi Perna. Jedan od razloga za popriličan razmak među
Weyrovima.“
„Šest punih Weyrova“, promrsila je, „blizu tri tisuće zmajeva.“
„Statistika mi je poznata“, odvratio je bezbojnim glasom. „To je značilo da nijedan pojedini
Weyr nije bio preopterećen ni u vrijeme najžešćih napada, a ne da su tri tisuće životinja stajale u
svakom momentu na raspolaganju. Bilo kako bilo, uz pomoć ovih tablica snaći ćemo se dok ne
narastu prva Ramothina legla.“
Cinično ga je pogledala. „Polažeš puno nade u kapacitete jedne kraljice.“
 Nestrpljivo je odmahnuo rukom, odbacujući njenu primjedbu. „Bez obzira što ti misliš, još više
nade polažem u zapanjujuće podatke koji se stalno ponavljaju u ovim Zapisima.“
„Ha!“
„Ne mislim na podatke o tome koliko mjerica se koristilo za dnevnu količinu kruha“ uzvratio je
podižući glas. „Mislim na stvari kao što su vremenski raspored patroliranja pojedinih eskadrila,
trajanje svake patrole, broj povrijeđenih jahača u borbama i slično. Zanima me brojnost izleženih
jaja tokom pedeset godina koliko traje Prolazak, kao i tokom Intervala između dva Prolaska. Da, tu su
i takvi podaci. Po onome što sam iz ovog naučio“, značajno je lupnuo po najbližoj hrpi prašnjavih,
smrdljivih koža, „Nemorth se u proteklih deset Obrtaja morala pariti dva puta po Obrtaju. Da je svaki
put snijela samo svojih bijednih dvanaest jaja, sada bismo imali dvije stotine i četrdeset zmajeva
više... Ne prekidaj me. Ali, Weyranka je bila Jora, R'gul Weyrvoda, a širom planete pali smo u
nemilost tokom Intervala od četiri stotine Obrtaja. Pa, Ramothino leglo neće brojati mizerno tuce, a
izleći će i zlatno jaje, zapamti što ti kažem. Cesto će se pariti i obilatno nositi jaja. U trenutku kada
nam Crvena Zvijezda bude najbliže i kada napadi učestaju, biti ćemo spremni.“
Buljila je u njega razrogačenim očima ispunjenim nevjericom. „Zahvaljujući Ramoth?“
„Zahvaljujući Ramoth i kraljicama koje će ona izleći. Sjeti se da postoje Zapisi o Faranthinog
leglu koje je brpjilo šezdeset jaja, uključujući nekoliko zlatnih.“
Lessa je samo začuđeno odmahivala glavom.
„To plavom nebu/Srebrni strukovi kleti... Toplina raste, sve je užurbano/I vijeme brže leti'„
odrecitirao joj je F'lar.
„Proći će više tjedana prije nego što snese jaja, a onda treba čekati izlijeganje...“
„Da li si u posljednje vrijeme odlazila u Dvorište za Izlijeganje? Nazuj čizme. Kroz sandale ćeš
se opeci.“
Proizvela je grleni, nipodaštavajući zvuk. Zavalio se unazad, zabavljajući se njenom nevjericom.
„A onda treba obaviti Utisak, pa čekati dok jahači -“ nastavila je.
„Sto misliš zašto sam ustrajno tražio starije dječake? Zmajevi sazrijevaju mnogo ranije od
njihovih jahača.“
„Onda znači da cijeli sistem ne valja.“
Pogledao ju je i priprijetio joj pisaljkom.
„Zmajska tradicija stvorena je kao vodič... ali naiđu vremena kada čovjek postane isuviše vezan
za tradiciju. Da, po tradiciji se za Utisak koriste djeca odgojena u weyru jer je to bilo najzgodnije.
Osim toga, osjetljivost jača kada su oba roditelja rođeni weyrani. To ne znači da su ljudi rođeni u
weyru najbolji mogući izbor. Uzmimo tebe kao primjer...“
„U Ruathanskoj Lozi pomiješana je i krv iz Weyra“, ponosno je kazala.
„Točno. Uzmimo mladog Natona; potječe od zanatlija iz Nabola, a F'nor mi kaže da mu ipak
uspijeva prenijeti misli Canthu.“
„Oh, pa to nije nimalo teško“, upala je. „Šta ti to znači?“ Ova tvrdnja podigla ga je na noge.
Prekinulo ih je visoko, prodorno cicanje. F'lar je trenutak pozorno slušao, a onda se nacerio i slegao
ramenima. „Opet ganjaju neku zelenu.“
„To je još jedna tema koju ovi tvoji, takozvani, sveznajući Zapisi nikada ne spominju. Zašto se
samo zlatni zmaj može razmnožavati?“
F'lar nije uspio potisnuti razvratno smijuljenje.
„Pa, kao prvo, plamenac spriječava razmnožavanje. Kada ne bi žvakali plamenac, zeleni bi mogli
nositi jaja, ali i u najboljem slučaju dobijaju se malene životinje, a nama su potrebne velike. Kao
drugo“ - vragolasto se smiješio - „kad bi se zeleni mogli razmnožavati, uzimajući u obzir njihovu
zaljubljivost i postojeće brojno stanje, začas bismo se našli do ušiju zatrpani zmajevima.“
Cicanju se pridružio još jedan glas, a onda se javi tiho, ritmično brujanje koje kao da je izbijalo
iz samih kamenih zidova Weyra.
Iznenađenje na F'larovom licu brzo je zamijenio izraz trijumfa. Sunuo je u hodnik.
„Što se dešava?“ zahtijevala je Lessa, pokupivši suknju da bi mogla potrčati za njim. „Što ovo
znači?“
Brujanje je posvuda odjekivalo, ali je u rezonantnom prostoru kraljičinog weyra bilo upravo
zaglušujuće. Lessa je zamijetila da je Ramoth odsutna. Začula je bat Flarovih čizama u hodniku koji
je vodio ka ispustu; oštro ta-ta-tat izraženo iznad brujanja koje je odjekivalo poput talambasa.
Cicanje se toliko povisilo da je postalo neuhvatljivo za uho, ali je još uvijek trgalo živce.
Uznemirena i uplašena Lessa krenu za F'larom.
Kad je dospjela do ispusta, Udubina je vrvjela od zmajeva u letu. Svi su hrlili ka visokom ulazu u
Dvorište za Izlijeganje. Weyrani, jahači, žene i djeca žurili sii dnom Udubine, uzbuđeno se dovikivali
i slijevali se kroz niski ulaz u Dvorište.
Ugledala je F'lara kako trči prema ulazu i doviknula mu vrištavim glasom da je pričeka. U zbrci i
buci nije čuo.
Pušila se od bijesa jer je morala dugim stepeništem sići na suprotan kraj, tamo gdje se nalazilo
dvorište za hranjenje, a tek onda se vratiti preko Udubine do Dvorišta za Izlijeganje. Shvatila je da će
ona, Weyranka, posljednja dospijeti na lice mjesta.
Zašto joj je Ramoth zatajila da će početi nositi jaja? Zar joj njen weyrpar nije dovoljno blizak da
u takvim trenucima poželi njegovu prisutnost?
Zmaj zna Sto treba činiti, mirno je obavijesti Ramoth.
Mogla si mi reći, zajaukala je Lessa, osjećajući se jako zapostavljenom.
Dakle, dok je F'lar naveliko raspredao o ogromnim leglima i tri tisuće životinja, taj zmaj koji ju
je dovodio do ludila počeo je to raditi.
Lessa se morala prisjetiti još jedne F'larove napomene, što nije nimalo popravilo njeno
raspoloženje - napomene u vezi sa stanjem u Dvorištu za Izlijeganje. Čim je stupila u špilju veliku
poput planine, kroz potplate sandala osjetila je vrelinu. Na udaljenom kraju, svi okupljeni stajali su u
povelikom krugu i stalno skakutali s noge na nogu. Kako je Lessa inače bila niska, nije imala velike
šanse da vidi što je to Ramoth izvela.
„Pustite me da prođem!“ zapovijednički je zatražila, lupkajući po širokim leđima dvojicu visokih
jahača.
Pred njom se nevoljko otvorio prolaz, te je krenula naprijed, ne udostojivši pogleda niti lijevu
niti desnu gomilu uzbuđenih weyrana. Razjarena, zbunjena i povrijeđenih osjećaja znala je da izgleda
smiješno jer je zbog vreline pijeska hodala čudno isprekidanim, ubrzanim koracima.
Kad je ugledala gomilu jaja, stala je kao ukopana i razrogačila oči, zaboravljajući na takve
sitnice kao što je vrelina ispod stopala.
Nad gomilom se izvila Ramoth, djelujući krajnje zadovoljno. I ona se premještala s noge na nogu,
zaštitnički šireći i skupljajući krila nad svojim jajima, tako da je bilo teško odrediti im točan broj.
Nitko ih neće ukrasti, luclice, pa preslani mlatarati tim krilima, savjetovala joj je Lessa,
pokušavajući izbrojiti jaja.
Ramoth je poslušno savila krila. Međutim, da bi dala oduška materinskoj brizi vijugala je dugim
vratom iznad svjetlucavih, pjegavih jaja, držeći na oku cijelu špilju. Stalno je palucala rašljastim
jezikom.
Špiljom se pronio ogroman uzdah, nalik naletu vjetra. Sada kada je Ramoth sklopila krila, među
pjegavim jajima zasjalo je jedno zlatno. Kraljica.
„Zlatno jaje!“ Uzvik se prolomio istovremeno iz pedesetak grla. Dvorište za Izlijeganje stalo je
odjekivati od uzbuđenih krikova, odobravaj ućih uzvika i radosnog urlanja.
U neobuzdanom izlivu osjećaja netko je zgrabio Lessu i okrenuo je ka sebi. Poljubio ju je negdje
u blizini ustiju. Nije se ni uspjela osoviti na noge, a već ju je netko drugi grlio -učinilo joj se da je to
Manora - a onda su je počeli gurkati i udarati, čestitajući joj, dok se na kraju nije obrela u nekoj vrsti
plesa kojim je nastojala izbjegavati čestitare i olakšati sve veću neugodu na stopalima.
Kad se konačno uspjela probiti kroz uzburkanu gomilu, otrčala je preko Dvorišta do Ramoth.
Stigavši do jaja, iznenada je zastala. Učinilo joj se da pulsiraju. Ljuske su dijelovale slabašno.
Mogla se zakleti da su onoga dana, kada je na Utisku dobila Ramoth, bila tvrda. Poželjela je
dotaknuti jedno od jaja ne bi li se uvjerila, ali se nije usuđivala.
Slobodno, ohrabri je ljubazno Ramoth. Nježno je jezikom dotakla Lessino rame.
Jaje je na dodir stvarno dijelovalo mekano, pa Lessa hitro povuče ruku, plašeći se da ne učini
kakvu štetu.
Vrelina će ih otvrdnuti, reče Ramoth.
„Ramoth, tako se ponosim tobom“, uzdahnu Lessa, gledajući zadivljeno u velike oči u kojima su
se iskrile dugine boje. „Ti si najdivnija kraljica koja je ikada postojala. Vjerujem da ćeš naseliti
zmajevima sve Weyrove. Stvarno vjerujem.“
Ramoth je kraljevski nagnula glavu, a onda je poče zaštitnički njihati iznad jaja. Iznenada stade
šištati, uspravi se i zaklepeta krilima. Kad se spustila na pijesak, snijela je još jedno jaje.
Pošto su odali počast novopridošlom zlatnom jajetu, weyrani su već počeli napuštati Dvorište za
Izlijeganje. Vreli pijesak neugodno je pržio tabane, a, osim toga, kraljici je trebalo nekoliko dana da
snese sva jaja, pa nije imalo smisla čekati. Kraj važnog, zlatnog jajeta već je ležalo sedam drugih, a
to je obećavalo popriličan konačan broj, oko kojeg su stale pljuštati oklade. Ramoth je snijela i
deveto, pjegavo jaje.
„Baš kao što sam predvidio, majku mu“, odjeknuo je F'larov glas kraj samog Lessinog uha.
„Kladim se da će biti najmanje deset brončanih.“
Podigla je pogled ka njemu, osjećajući u ovom trenutku potpunu harmoniju sa Weyrvodom.
Postala je svjesna Mnementhovog prisustva. Gordo je čučao na ispustu i nježno promatrao svoju
družicu. Lessa iznenada položi ruku na F'larovu podlakticu.
„F'lar, vjerujem ti.“
„Tek sada?“ zadirkivao ju je, ali iznad širokog osmijeha u očima mu je sjao ponos.
 Uči Weyranine, dobro promatraj,
Nešto novo nosi svaki Obrtaj.
Najtrezvenije razmišljaju stari
Osjeti što je dobro; istinu otkrij!

Iako su tokom sljedećih mjeseci F'larova naređenja izazivala beskrajna razglabanja i gunđanja
medu stanovnicima Weyra, Lessi su izgledala kao logičan nastavka raspre koju su vodili nakon što je
Ramoth snijela pozamašnu količinu od četrdeset i jednog jajeta.
F'lar je na svakom koraku gazio tradiciju i odlučno kročio naprijed, zanemarujući dotadanju
opreznu politiku konzervativnog R'gula.
Zbog svoje odbojnosti prema otrcanim doktrinama, protiv kojih je bijesnila za vrijeme R'gulovog
vodstva, kao i zbog poštivanja F'larove inteligencije, Lessa ga je u potpunosti podržavala. Možda se
ne bi bila držala ranije danog obećanja da će skupa s njim vjerovati do proljeća, da se njegova
predviđanja nisu jedno za drugim ostvarivala. Međutim, ta predviđanja nisu se bazirala na
predosjcćanjima, kojima nije više vjerovala nakon onoga što je doživjela u međuprostoru, već na
zapisanim činjenicama.
Čim su ljuske od jaja otvrdle i Ramoth otkotrljala svoje posebno, kraljevsko jaje na strapu da bi
o njemu posebno brinula, F'lar je u Dvorište za Izlijeganje doveo jahaće kandidate. Po tradiciji,
jahači su vidjeli jaja prvi put na sam dan Utiska. Ovom presedanu F'lar je pridodao i ostale: samo
nekolicina od šezdeset i nešto kandidata potjecalo je iz Weyra, a većina je bila dobrano prekoračila
deset godina. Kandidati su dovedeni da bi se privikli na jaja, dodirivali ih, milovali i prihvatili ideju
da će se iz tih jaja izleći mladi zmajevi koji će žudjeti za Utiskom. F'lar se rukovodio mišlju da bi
ovakva praksa mogla smanjiti broj žrtava na Utisku, jer su tada dječaci obično suviše uplašeni da bi
se uklonili s puta nespretnim zmajićima.
Isto tako, F'lar je natjerao Lessu da nagovori Ramoth da dopusti Kylari prilaz dragocjenom,
zlatnom jajetu. Kylara je spremno pristala. Odbila je svoga sinčića od prsiju da bi mogla sate i sate
provesti kraj zlatnog jajeta. Lessa ju je budno nadzirala. I pored svoje veze sa Tborom, Kylara je
otvoreno nastojala biti u F'larovom društvu. Zbog toga je Lessa zdušno pomagala F'larov plan, jer je
njegovo ostvarenje značilo odlazak Kylare i izležene kraljice u Fort Weyr.
Pokazalo se da je F'larov izbor budućih jahača medu Utvrdarima poslužio još jednoj svrsi. Uoči
Izlijeganja i Utiska, Lytol, naimenovani Namjesnik Utvrde Ruatha, poslao je poruku.
„Očigledno da uživa slati loše vijesti“, primjetila je Lessa kad joj je F'lar dodao kožu sa
porukom.
„Stvarno je mračan“, složio se F'nor. On je lično donio poruku. „Zao mi je što mladac ima posla
sa takvim pesimistom.“
Lessa se namrštila na smedeg jahača. Još uvijek nije podnosila nikakvo spominjanje Gemminog
sina, sada Gospodara utvrde njenih predaka. Ipak... pošto je nehotice prouzrokovala smrt svoje
majke, a nije mogla istovremeno bili Weyranka i Gospodarica Utvrde, Gemmin Jaxom je s pravom
bio Gospodar Ruathe.
„Međutim“, reče F'lar, „ja sam mu zahvalan za ovo upozorenje. Očekivao sam da će sa Meronom
opet biti problema.“
„Ima nemirne oči kao i Fax“, napomenula je Lessa.
„Sa nemirnim očima ili bez njih, opasan je“, odgovorio je F'lar. „Ne smijemo dozvoliti da širi
glasine kako namjerno odabiramo pripadnike Loze, ne bismo li time oslabili pojedine porodične
Ogranke.“
 „U svakom slučaju, uzeli smo više zanatlijskih sinova nego Utvrdara“, frknuo je F'nor.
„Ne sviđa mi se što postavlja pitanje zašto se Niti ne pojavljuju“, smrknuto reče Lessa.
F'lar sleže ramenima. „Kad kucne čas, pojavit će se. Trebamo biti zahvalni što je vrijeme još
uvijek hladno. Kad zagrije, a Niti se ni onda ne pojave, onda ću se zabrinuti.“
Osmjehnuo se Lessi, dajući joj do znanja da ne smije zaboraviti dano obećanje.
F'nor pročisti grlo i žurno pogleda na drugu stranu.
„Međutim“, žustro nastavi Weyrvoda, „u vezi s prvom optužbom mogu nešto poduzeti.“
Kad je bilo očigledno da će Izlijeganje nastupiti svakog trenutka, F'lar je prekršio još jedan
tradicionalan običaj i poslao jahače po očeve mladih kandidata iz Utvrda i zanatskih naselja.
Velika Spilja za Izlijeganje djelovala je skoro prepunjena Utvrdarima i Weyranima koji su se
smjestili na uzvišenjima iznad vrelog Dvorišta. Lessa je zamijetila da ovog puta nema atmosfere
straha. Mladi kandidati bili su napeti, ali ne i užasnuti pred nemirnim jajima koja su upravo počela
pucati. Kada su iz njih stali posrtati zmajići slabo koordiniranih pokreta - Lessa je imala dojam da
svaki od njih pažljivo pretražuje lica, kao da je obavljen pred-Utisak - mladci su ili stupali u stranu
ili spremno prilazili kad bi na njih pao izbor tiho pjevušećih zmajića. Utisak je obavljen brzo i bez
ijednog nemilog događaja. Lessa je čak pomislila kako se kolona posrćućih zmajića i ponosnih,
novopečenih jahača formirala isuviše brzo. Napustili su Dvorište za Izlijeganje i krenuli ka
omladinskim barakama.
Mlada kraljica razvalila je ljusku i nepogrešivo se uputila ka Kylari koja je samopouzdano
stajala na vrelom pijesku. Životinje u gledalištu zabrujaše sa odobravanjem.
„Sve se prebrzo završilo“, te večeri rekla je Lessa F'laru razočaranim glasom.
Popustljivo se nasmijao. Sada, kada je još jedan korak protekao kako je planirao, dozvolio je
sebi jednu večer opuštanja i odmora, što mu je rijetko uspijevalo. Utvrdari su odvedeni kućama,
omamljeni i zbunjeni. Weyr i Weyrvođa ostavili su na njih snažan utisak.
„Zato što si ovoga puta bila promatrač“, napomenuo je, sklanjajući joj s lica uvojak kose. Sada je
mogao nesmetano vidjeti cijeli profil. Ponovno se tiho nasmijao. „Primjetila si da je Naton...“
„N'ton“, ispravila ga je.
„Dobro, N'ton - dobio brončani par.“
„Kao što si predvidio“, rekla je pomalo osorno.
„A Kylara je Pridithina Weyranka.“
Lessa se uzdržala od komentara, a nastojala je i da ne pokaže reakciju na njegov smijeh.
„Pitam se koji će se brončani pariti sa njom“, promrmljao je tiho.
„U obzir dolazi samo T'borov Orth“, uvrijeđeno reče Lessa.
Odgovorio joj je na jedini pametan način.
 Pršti crna prašina,
Po hladnom zraku leti.
Nekorisna svemirska prašina,
Sa Civene Zvijezde goleti.

Lessa se trgla iz sna zamućenog pogleda, suhih ustiju i sa glavoboljom. U magnovenju se

prisjetila užasne noćne more, ali već slijedećeg trenutka umakla joj je iz sjećanja. Sklonila je kosu sa
lica i iznenadila se kad je otkrila da se obilato preznojila.
„F'lar?“ pozvala je nesigurnim glasom. Očito je rano ustao. „F'lar“, ponovila je nešto glasnije.
Dolazi, obavijesti je Mnementh. Lessa je osjetila da je zmaj toga časa sletio na ispust. Dodirnula
je mislima Ramoth i otkrila da su i kraljicu mučili nedefinirani, zastrašujući snovi. Nakratko se
probudila, a onda utonula u duboki san. Uznemirena nejasnim strahovanjem Lessa je ustala i obukla
se, prvi put otkada je u Weyru preskočivši kupanje.
Viknula je u tunel narudžbu za doručak, a onda sjela da čeka pletući kosu vještim prstima.
Platforma sa pladnjem pojavila se u tunelu u istom trenutku kada je ušao F'lar. Preko ramena je
promatrao Ramoth.
„Što ju je spopalo?“
„To su odjeci moje more. Probudila sam se oblivena hladnim znojem.“
„Kad sam odlazio da izdam patrolama zadatke, spavala si prilično mirno. Znaš, zmajići jako brzo
napreduju, pa su već sposobni pomalo letjeti. Ništa drugo ne rade osim što jedu i spavaju, a to je...“
„... ono od čega zmaj raste“, zamišljeno ga nadopuni Lessa i srknu vrući klah. „Biti ćeš posebno
oprezan kad počnu vježbati, zar ne?“
„Misliš da spriječim neki slučajan prelaz međuprostorom između vremena? Naravno da hoću“,
uvjeravao ju je. „Ne želim da mi zmajski jahači iz dosade počnu nekontrolirano uskakati u
međuprostor i iskakati iz njega.“ Pogledao ju je značajnim, dugim pogledom.
„Pa, nisam ja kriva što me nisu na vrijeme učili letenju“, uzvratila mu je sladunjavim glasom koji
je koristila kada je bila posebno pakosna. „Da sam vježbala od dana Utiska do dana prvog leta,
nikada ne bih otkrila taj trik.“
„Zaista je tako“, rekao je ozbiljno.
„Znaš F'lar, ako sam to ja otkrila, mora da je i prije to nekome pošlo za rukom, a možda će uskoro
uspjeti još netko. Ako u međuvremenu već nije.“
„F'lar povuče gutljaj i napravi grimasu jer mu je klah opckao jezik. „Ne znam kako da oprezno
saznam nešto o tome. Glupo je vjerovati da smo mi prvi kojima je to uspjelo. Konačno, radi se o
urođenoj sposobnosti zmajeva, jer da nije tako, nikada ti ne bi pošlo za rukom.“
Namrštila se, brzo udahnula, a onda ispustila zrak i slegla ramenima.
„Samo reci“, hrabrio ju je.
„Pa, nije li moguće da naša ubjedenost u neposrednu opasnost od napada Niti potječe od jednoga
od nas koji se vratio iz vremena kada su Niti stvarno padale? Mislim...“
„Draga djevojko, skupa smo izanalizirali svaku neobičnu misao koja nam je pala na pamet, kao i
svaku našu neočekivanu radnju - čak te je i jutrošnji san uznemirio, iako je to, nesumnjivo, posljedica
svog onog sinoć popijenog vina - sve dok nismo došli u situaciju da ne bi prepoznali jedan pošteni
predosjećaj pa makar pali preko njega.“
„Ne mogu se oteti dojmu da je sposobnost kretanja međuprostorom između vremena od bitnog
značaja“, rekla je odlučno.
„Moja draga Weyranko, to jeste jedan pošteni predosjećaj.“
 „Ali zašto?“
„Ne zašto“, ispravio ju je sa zagonetnim izrazom lica. „Kada.“ U glavi mu se rodila maglovita
ideja. Pokušao ju je izvući i pojasniti da bije mogao prožvakati. U tom trenutku, Mnementh objavi da
F'nor ulazi u weyr.
„Što ti je?“ upitao je F'lar polubrata, jer se F'nor gušio i pijuckao, lica oblivenog rumenilom
uslijed naprezanja.
„Prašina...“ iskašljao se otresajući jahačkim rukavicama rukave i prsa. „Prašine koliko hoćeš, ali
nema Niti“, kazao je opisujući rukom široki luk, prstima slikovito pokazujući padanje prašine. Udario
je po bedru svojih hlača od wher-kože i namrštio se na oblak fine, crne prašine.
Dok je promatrao kako se prašina polako sliježe na pod, na F'larovom tijelu napeo se svaki
mišić.
„Gdje si se tako zaprašio?“ upitao je.
F'nor ga pogleda pomalo iznenađenim pogledom. „Patrola koja izviđa vremensku situaciju nad
Tillckom. U posljednje vrijeme cijeli sjever je zahvaćen prašnjavim olujama. Ali ja sam došao
zbog...“ Zastao je uznemiren F'larovom ukočenošću. „Sto ti znači ta prašina?“ upitao je zbunjeno.
F'lar se okrenuo na peti i pojurio ka stepeništu koje je vodilo u Sobu Zapisa. Lessa mu je bila za
petama, a F'nor je, nakon nekoliko časaka, krenuo za njima.
„Rekao si Tillek?“ doviknuo je F'lar svome zamjeniku u eskadrili. Žurno je sklonio sa stola
gomile koža da bi načinio mjesta za četiri koje je razastro po njemu. „Koliko dugo se javljaju te
oluje? Zašto ih nisi spominjao u izvještajima?“
„Da izvještavam o prašnjavim olujama? Htio si saznati kretanje toplih zračnih masa.“
„Koliko dugo se javljaju te oluje?“ zaštektao je F'lar.
„Skoro jedan tjedan.“
„Koliko je to skoro?“
„Prije šest dana primjećena je prva takva oluja u gornjem Tilleku. Nakon toga, javile su se u
Bitri, Gornjem Telgaru, Cromu i Visokim Prostorima“, sažeto izvijesti F'nor.
Sa nadom je pogledao u Lessu, ali ona je također buljila u četiri neobične karte. Pokušao je
shvatiti zašto su na kopnenu masu Perna nanesene vertikalne i horizontalne trake, ali nije mu
uspijevalo.
F'lar je žurno nešto bilježio, a onda odgurnu jednu pa drugu mapu.
„Previše sam zauzet, pa ne mislim ispravno, ne vidim jasno i ne razumijem očigledno“, režao je
sam na sebe Weyrvoda. Bijesno je bacio pisaljku.
„Ali sam si rekao da pratimo samo tople zračne mase“, začu F'nor svoj vlastiti, ponizni glas.
Shvatio je da je nekako iznevjerio svoga Weyrvodu.
F'lar nestrpljivo odmahnu glavom.
„Nisi ti kriv, F'nor. Ja sam. Morao sam pitati. Znao sam da imamo sreće jer se ovako dugo
zadržalo hladno vrijeme.“ Položio je obje ruke na F'norova ramena i pogledao mu direktno u oči.
„Niti padaju“, svečano je izjavio. „Padaju u hladan zrak i smrzavaju se, te ih vjetar raznosi“ - F'lar je
ponovio predašnji F'norov pokret rukom - „kao mrvice crne prašine.“
'„Pršti crna prašina'„, odrecitirala je Lessa. „U 'Baladi o Moretinom Putovanju' cijeli refren
govori samo o crnoj prašini.“
„Nemojte me sada podsjećati na Moretu“, zarežao je F'lar i sagnuo se nad mapama. „Ona je
mogla razgovarati sa svakim zmajem u Weyrovima.“
„Ali i ja to mogu!“ pobunila se Lessa.
Polako, kao da u potpunosti ne vjeruje svojim ušima, F'lar se okrenuo ka Lessi. „Što si to sada
rekla?“
„Rekla sam da mogu razgovarati sa svakim zmajem u Weyru.“
Zapanjeno žmirkajući i neprekidno buljeći u nju F'lar je polako sjeo na stol.
„Koliko dugo“, uspio je procijediti, „posjeduješ tu vještinu?“
Nešto u njegovom tonu i držanju natjeralo je Lessu da porumeni i počne zamuckivati poput klinca
koji je nešto zgriješio.
„Ja... Ja to oduvijek mogu. Počelo je sa wher-čuvarom u Ruathi.“ Neodređeno je pokazala prema
zapadu gdje je ležala Ruatha. „A u Ruathi sam počela razgovarati sa Mnementhom. A... kad sam
stigla ovdje mogla sam...“ Glas joj je zapeo u grlu kad je uhvatila optužujući i hladan pogled
F'larovih očiju. Optužujući i, što je još gore, preziran.
„Mislio sam da si pristala da mi pomogneš. Mislio sam da mi vjeruješ.“
„Stvarno mi je žao, F'lar. Nikada mi nije palo na pamet da bi to moglo nekome biti od koristi,
ali...“
F'lar je ekslozivno skočio na noge, a u očima mu je plametjelo ogorčenje.
„Nikako nisam mogao smisliti kako ću upravljati eskadrilama i održavati vezu sa Weyrom za
vrijeme napada, kako ću uspjeti na vrijeme poslati pojačanja i plamenac. A ti... ti sve vrijeme sjediš
ovdje i pakosno prikrivaš...“
„Ja NISAM pakosna“, povikala je na njega. „Rekla sam da mi je žao. Stvarno je tako. Ali ti imaš
ogavan, samodopadan običaj da sve držiš za sebe. Kako sam mogla znati da ti ne možeš izvesti taj
trik? Ti si F'lar, Weyrvoda, ti sve možeš. Samo što ni ti nisi bolji od R'gula, jer mi nikada ne govoriš
ni pola od onoga što bih morala znati...“
Dok je govorila, F'lar ju je snažno tresao, a prestao je tek kad joj je glas zamro.
„Dosta. Ne smijemo se svađati i gubiti vrijeme.“ Tada mu se oči raširiše i nesvjesno otvori usta.
„Gubljenje vremena, to je to.“
„Ići ćeš međuprostorom između vremena?“ zinula je od čuda.
„Da, međuprostorom između vremena!“ F'nor je bio potpuno zbunjen. „O čemu to vas dvoje
govorite?“
„Niti su u zoru počele padati na Nerat“, reče F'lar. Djelovao je odlučno, a oči su mu sjale.
F'nor osjeti kako mu se stomak stišće od uzbuđenja. U zoru na Nerat. Dakle, kišne šume su
razorene. Na pomisao o opasnosti, žilama mu je počeo kolati adrenalin.
„Dakle, vratiti ćemo se nazad, međuprostorom između vremena i naći se tamo kad su Niti počele
padati, a to je prije dva sata. F'nor, zmajevi nas mogu prenijeti ne samo tamo gdje ih uputimo već
ikada ih uputimo.“
„Gdje? Kada?“ zbunjeno je ponovio F'nor. „To može biti opasno.“
„Da, ali danas će to spasti Nerat. Sada, Lessa“, ponovo |il je protresao, ovog puta ponosno i s
ljubavlju, „naredi svim zmajevima koji mogu letjeti da izađu, mladima, starima, svima. Reci im da
natovare vreće sa plamencem. Ne znam možeš li razgovarati preko vremena...“
„Moj jutrošnji san...“
„Možda. Ali za sada podigni Weyr na noge.“ Okrenuo se ka F'noru. „Ako Niti padaju... padahu...
u zoru nad Neratom, sada će biti nad Keroonom i Istom, jer takav im je vremenski raspored. Uzmi
dvije eskadrile i vodi ih u Keroon. Uzbuni cijelu ravnicu. Neka raspale vatru u jamama. Povedi
nekoliko omladinaca i pošalji ih u Igen i Istu. Te Utvrde nisu u neposrednoj opasnosti kao Keroon.
Poslat ću ti pojačanje čim budem mogao. I... neka Canth stalno bude u vezi sa Lessom.“
F'lar, pljesnuvši ga po ramenu, posla brata na izvršenje zadataka. Smedi jahač je naučio da sluša
naređenja, pa nije ni pokušao raspravljati.
 „Mnementh kaže da je R'gul dežurni oficir i da želi znati...“ započe Lessa.
'„Ajdemo djevojko“, reče F'lar očiju užagrenih od uzbuđenja. Dograbio je mape i stao je gurati uz
stepenice.
Ušli su u weyr baš kad su stigli R'gul i T'sum. R'gul je gunđao zbog neuobičajenog poziva.
„Hath mi reče da se javim na raport“, požalio se. „Baš lijepo kad ti vlastiti zmaj...“
„R'gul, T'sum, okupite svoje eskadrile, naoružajte ih sa onoliko plamenca koliko mogu ponijeti i
okupite se iznad Zvijezdanog Kamena. Ja ću vam se pridružiti za nekoliko trenutaka. Cilj nam je
Nerat, u zoru.“
„Nerat? Ja sam oficir straže, a ne patrolac...“
„Nije u pitanju patrola“, presječe ga F'lar.
„Ali gospodine“, upade T'sum razrogačenih očiju, „zora u Neratu prošla je prije dva sata, kao i
naša.“
„To je kada idemo, smeđi jahaču. Otkrili smo da se zmajevi mogu međuprostorom kretati ne
samo geografski nego i vremenski. U zoru, Niti su padale na Nerath. Međuprostorom ćemo se vratiti
kroz vrijeme i popaliti ih dok još budu u zraku.“
F'lar nije obratio pažnju na R'gulov zamuckujući zahtjev za objašnjenjem. T'sum je zgrabio vreće
za plamenac i potrčao ka ispustu gdje ga je čekao Munth.
„Kreni, stara budalo“, ljutito reče Lessa R'gulu. „Niti su ovdje. Nisi bio u pravu. Sada budi
zmajev jahač ili otiđi u međuprostor i tamo ostani!“
Ramoth, probuđena općom uzbunom, poče gurkati R'-gula glavom veličine čovjeka, pa se bivši
Weyrvođa trže iz stanja šoka. Bez riječi je krenuo za T'sumom.
F'lar je u međuvremenu obukao tešku tuniku od wher-kože i stao navlačiti jahaće čizme.
„Lessa, pobrini se da poruka stigne do svih Utvrda. Ovaj napad trajati će još oko četiri sata.
Dakle, najdalje što može doprijeti na zapad je Ista. Ali želim da svi zanati i sve Utvrde budu
upozoreni.“
Potvrdno je klimnula, napeto ga promatrajući da joj neka riječ ne bi promakla.
„Srećom, Zvijezda je tek započela Prolazak pa o sljcdećem napadu ne moramo brinuti nekoliko
dana. Kad se vratim, izračunat ću kad će to tačno biti.
Naredi Manori da organizira žene. Trebat će nam puna vjedra pomasti za rane. Zmajevi će biti
išibani Nitima, a to boli. Sto je najvažnije, ako nešto slučajno krene po zlu, moraš čekati da brončani
navrši bar punu godinu da bi se mogao pariti sa Ramoth...“
„Nitko neće letjeti sa Ramoth u svadbenom letu osim Mnementha“, viknula je opasno sijevajući
očima.
Žestoko ju je privio uz sebe i strasno poljubio, kao da želi ponijeti sa sobom svu njenu snagu i
umiljatost. Naglo ju |e pustio, pa je zateturala unatrag i zaustavila se tek kad je dospjela do spuštene
Ramothine glave. Uhvatila se za zmaja da bi vratila ravnotežu i utješila se.
To važi ako me Mnementh uspije uhvatiti, dodala je samozadovoljno Ramoth.
Vrti se i okreći Jer krvavo će te opeci. U međuprostor kreni, Plavi i zeleni.
Uzđigni se, u poniranje pređi, Brončani i smeđi Zmajski jahači letjeli moraju Kada Niti nebom
haraju.
Dok je trčao niz hodnik, F'lara su vreće za plamenac lupkale po bedrima. Sada je bio zahvalan što
su ga tjerali na sve one zamorne patrole iznad svake Utvrde i doline na Pernu. U glavi je jasno vidjeo
Nerat. Vidio je vitičaste cvjetove sa mnogo peteljki, karakteristične za kišne šume u ovo doba godine.
Cvijeće je imalo boju bjelokosti i u svijetlu zore jasno bi se presijavalo poput zmajevih očiju, jasno
se ističući na visokim biljkama sa širokim lišćem.
 Očiju zacakljenih od uzbuđenja, Mnementh je lebdio neposredno iznad ispusta. F'lar se uspe na
brončani vrat.
Weyr je vrio od raznobojnih krila i orio se od uzvika i proturječnih zapovjedi. Atmosfera je bila
naelektrizirana, ali u zbrci se osjećao stanoviti red, a F'lar nije zamjećivao ni trag panike. Iz otvora
duž zidova Udubine, navirali su ljudi i zmajevi. Žene su žurno koračale po dnu, prelazeći iz jedne
Donje Špilje u drugu. Djeca koja su se igrala pored jezera, poslana su da prikupe drvo za loženje.
Omladinci su se okupljali i postrojavali ispred svojih baraka pod budnim nadzorom staroga C'gana.
F'lar je podigao pogled ka Vršku i sa zadovoljstvom odmjerio mnoštvo eskadrila postrojenih u letne
formacije. Dok je promatrao, upravo se formirala nova eskadrila. Na trenutak prije nego što je cijela
eskadrila nestala, uspio je prepoznati smedeg Cantha i F'nora na njegovom vratu.
Naredio je Mnementhu da se podigne u zrak. Vjetar je bio hladan i vlažan. Zakašnjeli snijeg? Ako
je ikada trebao pasti ovo je bio pravi trenutak.
Sa njegove lijeve sirane razvrstaše se R'gulova i T'borova eskadrila, a sa desne T'sumova i
D'nolova. Uočio je da su svi zmajevi propisno natovareni vrećama za plamenac. Prenio je
Mnementhu sliku kišne šume u Neratu onako kako izgleda u proljetno praskozorje, sa sjajnim,
vitičastim cvjetovima i valovima koji se razbijaju o hridi Velikih Sprudova...
Uštipnula ga je hladnoća međuprostora. Iznenada se javi nalet sumnje. Zar nije nepromišljeno
poslati sve te ljude i zmajeve da možda poginu pokušavajući međuprostorom premostiti vrijeme
samo zato da bi se spriječio napad Niti na Nerat?
Iskrsli su u blijedu svijetlost koja je nagovještavala zoru. Zapahnuo ih je bogati, voćni miris iz
kišnih šuma. Prilično loplo, a toga se i plašio. Pogledao je prema sjeveru. Tamo je zlokobno
pulsirajući sijala Crvena Zvijezda.
Kad su ljudi razabrali što se odigralo, začuli su se zapanjeni povici.
Mnementh obavijesti F'lara da su zmajevi iznenađeni nemirenošću svojih jahača.
„Saslušajte me, zmajski jahači“, povika F'lar glasom izobličenim od napora da ga svi čuju.
Pričekao je da svi priđu šio je moguće bliže. Mncmenthu je rekao da prenosi poruku svim zmajevima.
Onda je sažeto objasnio što su napravili i zbog čega. Nije bilo komentara, ali je preko sjajnih krila
izmjenjeno mnogo nervoznih pogleda.
Suho je izdao naređenje za postavljanje u razmaknutu formaciju, održavajući vertikalno i
horizontalno razmak od pet raspona krila između pojedinih zmajeva.
Sunce se promolilo.
Uskoro se iznad mora pojavilo nešto nalik na sve gušću i gušću maglu. U jutarnjoj tišini padale su
Niti, lijepe na svoj poseban način. Te spore, koje su prelazile svemirski prostor kao duboko smrznuti
ovali, u dodiru sa toplom atmosferom I'crna razmotavale su se u gruba vlakna srebrnosive boje.
Potpuno bezumne, napuštale su svoju neplodnu planetu i kretale prema Pernu, gdje su padale kao
strašna kiša u potrazi za organskom materijom kojom će se hraniti. Nit koja padne na plodno tlo
duboko se ukopa i uskoro stvori na tisuće novih u toplom tlu, koje se uskoro pretvori u pustoš
prekrivenu crnom prašinom. Tako je potpuno uništen Južni kontinent Perna. Niti su bile stvarni
Pernski paraziti.
Iznad zelenih padina Nerata, zrakom se prolomio prigušeni urlik iz osamdeset ljudskih i zmajskih
grla - kao da Niti mogu čuti ovaj izazov, pomisli F'lar.
Kao po komandi svi zmajevi okrenuše klinaste glave prema jahačima zahtijevajući plamenac.
Velike vilice stale su mljeti. Kad bi progutao usitnjenu masu zmaj bi zatražio još. U utrobi životinje
kiseline su stvarale otrovne fosfine. Kad zmajevi budu podrigivali, izbacivati će plin koji će se u
dodiru sa zrakom upaliti i pržiti padajuće Niti. Isto tako, zmajevi su mogli paliti Niti na tlu.
 U trenutku kada su Niti počele padati na obale Nerata, zmajevima je zavladao instinkt.
Iako je F'lar uvijek gajio divljenje prema svom brončanom drugu, u sljedećih nekoliko sati taj
osjećaj dosegao je neslućene razmjere. Mnementh je snažnim zamasima manevrirao zrakom i
plamenim dahom dočekivao navalu padajuće napasti. Nošen vjetrom, dim je gušio F'lara sve dok se
nije sjetio da se spusti što je moguće niže i zakloni u zavjetrinu velikog, brončanog vrata. Kad mu je
Nit liznula vršak krila, zmaj je zacičao. On i F'lar odmah su se našli u hladnoj, crnoj tišini
međuprostora. Smrznuta Nit skvrčila se i otpala. U magnovenju su se vratili da nastave obračun sa
Nitima.
Oko F'lara zmajevi su nestajali u međuprostoru i izlazili iz njega. Rigali su vatru, ponirali i
uzdizali se. Kako je val napada odmicao preko Nerata, F'lar poče razabirati pravilnosti u
instinktivnom ponašanju zmajeva pri navali i izbjegavanju. Isto je važilo i za Niti. Jer, suprotno
onome što je očekivao na osnovu proučavanja Zapisa, Niti su padale na mahove. Više je to ličilo na
nalete snježne mećave nego na neprekidni mlaz kiše; gusto su padale sad ovdje sad tamo, a onda su ih
iznenadni naleti vjetra nenadano pomicali na sve sirane. Iako im je ime sugeriralo upravo takvo
kretanje, nikada nisu padale u kontinuiranom mlazu.
Kad bi se iznad njega pojavila skupina Niti, zmaj bi krenuo uvis, rigajući vatru. Jahač bi uživao
gledajući kako se cijela gomila kvrči i pada. Ponekad se dešavalo da grupa Niti upadne između dva
jahača. Jedan od zmajeva dao bi znak da će on preuzeti i prešao bi u poniranje, paleći sve Niti na
svom putu.
Postepeno su zmajski jahači odmicali preko gustih, izazovno zelenih kišnih šuma. F'lar je odbijao
i samu pomisao što bi se desilo kad bi se samo jedna živa Nit ukopala u tu raskošnu šumu. Poslati će
natrag niskoleleću patrolu da pažljivo pretraži svaku stopu tla. Jedna jedina Nit mogla bi sklopiti sve
prekrasne oči, boje bjelokosti, raskošnog, vitičastog cvijeća.
Negdje slijeva kriknuo je zmaj. Prije nego je uspio otkriti o kome se radi, životinja je izmakla u
međuprostor. Čuo je i druge bolne krike, kako ljudske tako i zmajske. Zanemario je slušanje i
koncentrirao se na sadašnji trenutak, kao što su lo činili zmajevi. Da li će Mnementh zapamtiti te
prodorne krike? Snažno je poželio da ih on sam zaboravi.
U ovim trenucima, F'lar, brončani jahač, osjetio se potpuno suvišnim. Bitku su vodili zmajevi.
Jahači su ih hrabrili, tješili kad ih opeku Niti, ali sve je potpuno ovisilo o zmajskom instinktu i
njihovoj brzini.
Na F'larov obraz kapnuo je vreli plamen, a onda se zario u rame. Izgledalo je kao da ga je
poprskala kiselina... sa usana mu se ote krik iznenađenja i agonije bola. Mnementh ih prebaci u
milostivi zagrljaj međuprostora. Zmajev jahač mahnito je mlatio rukama po Niti sve dok nije osjetio
da se skvrčila i otpala. S gađenjem je i dalje stresao mjesta još vrele ozljede. Povratak u vlažnu
atmosferu iznad Nerata donekle je umanjio bol. Mnementh je utješno zapjevao i prešao u poniranje ka
jednoj grupi Niti, usput rigajući vatru.
Iznenada se sjetio svoga zmaja i, šokiran obuzetošću samim sobom, stade žurno pregledavati
ramena životinje, tražeći tragove opekotina.
Vrlo brzo izmičem, reče mu Mnementh i naglo skrenu da bi izbjegao opasnu blizinu jedne skupine
Niti. Onda je pošao za njima i spalio ih.
Nekoliko trenutaka, ili možda nekoliko stotina sati kasnije, F'lar je pogledao dolje i začudio se
kad je ugledao suncem obasjanu površinu mora. Sada su Niti bezopasno padale u slanu vodu. S
njegove desne strane, na istoku, ostao je Nerat, kameniti spust u moru koji je savijao prema zapadu.
Osječao je umor u svakom pojedinom mišiću. Uzbuđenje tokom žestoke bitke navelo ga je da
zaboravi krvave ozlijede na obrazu i ramenu. Sada, dok su on i Mnementh polako jedrili zrakom, rane
počeše peći i probadati.
Poletjeli su uvis, a kad su se popeli dovoljno visoko, stali su lebdjeti. Nije uspio otkriti ni jednu
jedinu Nit na putu prema kopnu. Ispod njega, zmajevi su se raštrkali, neki visoko, a neki sasvim
nisko, tražeći neke od znakova ukopavanja. Budno su pazili na iznenadno rušenje drveta ili
uznemirenu vegetaciju.
„Natrag u Weyr“, naredio je Mnementhu uz dubok uzdah. Kad su prelazili u međuprostor, čuo je
kako brončani prosljeđuje naređenje. Bio je toliko umoran da čak nije vizualizirao gdje - a kamoli
kada - potpuno uvjeren da će ih Mnementhov instinkt bezbjedno dovesti kući kroz vrijeme i prostor.
 One za koje zmajevi mare treba poštivati,
Mislima, riječima i djelom podizati
Zmajevi mogu donijeti spasenje
Zemljama kojim prijeti uništenje.

Stojeći na ispustu, Lessa je nagnula glavu ka Zvjezdanom Kamenu i Vršku Bendena. Gledala je
kako jedna za drugom nestaju četiri eskadrilc.
Duboko je uzdahnula da bi potisnula strah pa potrča niz stepenište koje je vodilo ka dnu Benden
Weyra. Kraj jezera je već plamtjela vatra, a Manora je jasnim i mirnim glasom izdavala ženama
uputstva.
Stari C'gan postrojio je omladince. Sa prozora baraka pljuštali su zavidljivi pogledi najsvježijih
jahača. Oni će sigurno imati dovoljno prilika da jašu na zmaju koji riga vatru. Iz onoga što joj je
natuknuo F'lar, zaključila je da će borbe trajati više Obrtaja.
Kad je prišla omladincima, drhtala je od uzbuđenja, ali ipak se uspjela osmjehnuti. Izdala im je
naređenja i poslala ih da upozore Utvrde. Na brzinu je provjerila kod svakog zmaja da li mu je jahač
dao jasne orijetacione točke. U Utvrdama će uskoro nastati uzbuna.
Canth joj prenese da su se nad Keroonom pojavile Niti, te da padaju po Keroonovoj strani
zaljeva Nerat. Prenio joj je da F'nor smatra da su dvije eskadrile premalo za zaštitu pašnjaka.
Lessa zastade računajući koliko je ukupno eskadrila van Weyra.
Ovdje je još uvijek K'netova eskadrila, obavijesti je Ramoth. Nalazi se na Vršku Bendena.
Lessa podiže pogled i ugleda brončanog Piyantha koji je raširio krila da bi ga lakše uočila.
Kazala mu je da međuprostorom ode u Keroon, u blizinu zaljeva Nerat. Čitava eskadrila poslušno se
podigla u zrak i nestala.
Okrenula se da nešto kaže Manori kad je preplavi težak smrad i zapuhne je snažno strujanje zraka.
Prostor iznad
Weyra ispunio se zmajevima. Upravo je htjela upitati Piyantha zašto nije otišao u Kcroon kad je
razabrala da je u pitanju mnogo više životinja od K'netovih dvadeset.
Ali tek što ste otišli, viknula je kad je prepoznala karakterističnu Mnementhovu pojavu.
Za nas je to bilo prije više sati, odgovori Mnementh sa toliko umora da je Lessa suosjećajno
sklopila oči.
Neki zmajevi slijetali su suviše brzo. Njihova nespretnost govorila je da su povrijeđeni.
Žene složno dograbiše posude sa melemom i čiste krpe, te stadoše znakovima pozivati ozlijeđene
da priđu. Obilno su nanosile melem na trakaste brazde, unutar kojih je krilo nalikovalo čipki otkanoj
u crnim i crvenim tonovima.
Svaki jahač, bezobzira koliko jesam bio povrijeđen, prvo se brinuo za svoju životinju.
Lessa je držala na oku Mnementha, tješeći se da F'lar sigurno ne bi tjerao brončanog da tako dugo
lebdi ukoliko je zmaj ozbiljnije povrijeđen. Dok je pomagala T'sumu oko Munlhovog gadno
progorenog krila, postala je svijesna da je prostor iznad Zvjezdanog Kamena ostao prazan.
Prisilila se da završi sa Munthom prije nego je krenula u potragu za brončanim i njegovim
jahačem. Kad ih je pronašla, ugledala je Kylaru kako nanosi melem na F'larov obraz i rame. Odučno
se zaputila prema tom paru kada do nje dopre Canthov hitan poziv u pomoć. Primjetila je da je
Mnementh podigao glavu. Očigledno, i on je uhvatio poruku smedeg zmaja.
„F'lar, Canth poručuje da im treba pomoć“, povika Lessa. Nije ni zamijetila da se u tom trenutku
Kylara izgubila u gužvi.
F'lar nije bio ozbiljno ranjen. U to se odmah uvjerila. Kylara se dobro pobrinula za ružne, ali
plitke, opekotine. Netko mu je već dao novo krzno da zamijeni ono osmudeno Nitima. Namrštio se - i
bolno trgnuo, jer je mrštenje povrijedilo opečeni obraz. Žurno je srknuo malo klaha.
Mnementh, koliko ima zmajeva sposobnih za borbu? Oh, nema veze, samo izdaj naređenje za
polijetanje, i to sa punim teretom plamenca.
„Jesi li dobro?“ upitala je Lessa, stavljajući ruku na njegovu podlakticu. Nije valjda namjeravao
samo tako otići?
Umorno joj se osmjehnuo, gurnuo joj svoju praznu čašu u ruke i nakratko ih stisnuo. Tada se
popeo na Mnementhov vrat. Netko mu je dodao vreće sa plamencem.
Iz Udubine Weyra digoše se plavi, zeleni i smeđi zmajevi i stadoše se na brzinu grupirati. Tamo
gdje je prije kojeg minuta lebdjelo osamdeset zmajeva, sada ih se okupilo nešto više od šezdeset.
Tako mali broj zmajeva. Tako malo jahača. Koliko dugo će izdržati pod ovakvim opterećenjem?
Canth poruči da F'noru treba još plamenca.
Zabrinuto se osvrnula. Još se niti jedan omladinac nije vratio sa zadatka. Tužno zapjeva neki zmaj
i ona se brzo okrenu. Bila je to Pridith, koja je posrćući preko Weyra prema dvorištu za hranjenje
razigrano gurkala Kylaru. Svi preostali zmajevi bili su ranjeni ili - pogled joj padne na C'gana koji je
upravo izlazio iz jedne omladinske barake.
„C'gan, možete li ti i Tagath otići do Keroona i odnijeti F'noru plamenac?“
„Naravno“, reče uvjerljivo stari, plavi jahač, a grudi mu se raširiše od ponosa. U očima mu se
javio mladenački bljesak. Nije joj palo na pamet da starca rasporedi negdje van Weyra, a on je
cijelog života trenirao baš za ovakav slučaj. Ne bi mu smijela uskratiti ovu šansu.
Dok su na Tagathov vrat tovarili teške vreće, smješila mu se sa odobravanjem, pozdravljajući
tako njegovu spremnost da pomogne. Stari, plavi zmaj frktao je i trupkao u mjestu, kao da se vratio u
dane kad je bio mlad i snažan. Prenijela mu je sliku koju joj je poslao Canth.
Pratila ih je pogledom sve dok u treptaju nisu nestali iznad Zvjezdanog Kamena.
To nije pošteno. Svi se dobro zabavljaj u, mrzovoljno primjeti Ramoth. Lessa ugleda njen lik na
ispustu ispred weyra. Sunčala se i dotjerivala svoja ogromna krila.
„Ako budeš žvakala plamenac, postati ćeš glupavi, zeleni zmaj“, oštro reče Lessa svome
Weyrparu. U sebi se zabavljala na račun kraljičinog gundana.
Tada Lessa stade obilaziti ranjene ljude i zmajeve. B'folova tankoćutna zelena ljepotica jaukala
je i bolno mahala glavom. Nije mogla saviti jedno jako oprljeno krilo, na kojem se mogla vidjeti
ogoljena hrskavica. Tjednima će biti van stroja, ali, srećom, to je bila najteža ozljeda medu
zmajevima. Lessa hitro odvrati pogled da ne bi morala gledati tugu u B'folovim očima.
Dok je obilazila, shvatila je da je povrijeđeno više ljudi nego zmajeva. U R'gulovoj eskadrili
dvojica su pretrpjela ozbiljne povrede glave. Jedan od njih vjerojatno će izgubiti jedno oko. Manora
mu je dala dovoljno melema od omamljujuće trave, tako da je izgubio svijest. Ruka jednog jahača
bila je spaljena do kosti. Iako su ozljede najčešće bile beznačajne, njihov ukupan broj obeshrabrio je
Lessu. Tko zna koliko još će ih biti onesposobljeno kod Keroona?
Od stotinu sedamdeset i dva zmaja, petnaest ih je već bilo izbačeno iz stroja. Istina, neki samo na
dan-dva.
Iznenada joj nešto pade na pamet. Ako je N'ton stvarno jahao na Canthu, možda bi mogao u
slijedećem naletu jahati nečiju životinju, pošto je bilo povrijeđeno više jahača nego zmajeva. F'lar je
ionako kršio tradiciju kad god je stigao. Evo još jedne koje se treba riješiti. Naravno, ako se zmajevi
slože.
Ako pretpostavi da N'ton nije jedini novi jahač sposoban da jaše na tuđoj životinji, kako bi se
ova fleksibilnost mogla iskoristiti u dužem periodu? Bila je sigurna da joj je F'lar rekao kako najezde
u početku neće biti previše česte, zato što je Crvena Zvijezda tek započela svoj pedeset Obrtaja dug
Prolazak. Ali koliko često je često? On bi joj znao odgovoriti, ali sad ga nema.
P a , imao je pravo jutros kad je rekao da će se Niti pojaviti kod Nerata; dakle, iscrpno
proučavanje starih Zapisa se isplatilo.
Ne, to nije baš cijela istina. Zaboravio je upozoriti ljude da obrate pažnju na crnu prašinu i
otopljenje. Kako je grešku ispravio krećući se međuprostorom unazad kroz vrijeme, velikodušno će
mu oprostiti taj propust. Ipak, njegov običaj da točno predviđa buduće događaje dovodio ju je do
bjesnila. Ispravila se. Nije pogađao. Proučavao je. Planirao.
A onda se samo koristio zdravim razumom. Na taj način zaključio je gdje će Niti udariti,
oslanjajući se na navode u smrdljivim Zapisima. Lessa je počela osjećati veću sigurnost po pitanju
budućnosti.
Sada bi morao ubijediti jahače da se u okršaju oslanjaju na instinkt svojih zmajeva, što će
smanjiti broj ranjenika.
U tom trenu, iznenada Zvjezdanog Kamena pojavi se jedan plavi zmaj i zrakom se prolomi njegov
bolan krik.
Ramoth! kriknu Lessa, instinktivno reagirajući i prije nego je uspjela shvatiti o čemu se radi. Još
nije ni zamro odjek njene zapovijedi, a Ramoth se već našla u zraku. Plavi zmaj je očigledno bio u
velikoj nevolji. Pokušavao je smanjiti brzinu, ali jedno krilo nije funkcioniralo. Jahač je skliznuo
skroz na kraj ramena i nesigurno se držao za zmajev vrat samo jednom rukom.
Lessa je zaprepašteno promatrala, držeći ruku na ustima. U Udubini su zamrli svi zvuči, tako da
se jasno čuo klepet Ramothinih krila. Kraljica se brzo uspinjala, nastojeći zauzeti položaj pored
očajnog plavog zmaja, ne bi li mu na povrijeđenoj strani pomogla snagom svojih krila.
Medu promatračima začuo se uzdah kada je jahač izgubio uporište, kliznuo i pao. Sletio je točno
na Ramothina široka ramena.
Plavi zmaj se srušio poput kamena. Ramoth se pažljivo zaustavila odmah kraj njega i nisko klekla
da bi weyrani mogli skinuti njenog putnika.
Bio je to C'gan.
Kad je ugledala pustoš koju su Niti ostavile na licu staroga harfiste, Lessi se prevrnuo stomak.
Spustila se kraj ranjenika i uzela mu glavu u krilo. Oko njih, weyrani su načinili tihi krug, ispunjen
poštovanjem.
Manorino lice ostalo je mirno, kao i uvijek, ali u očima su joj se pojavile suze. Kleknula je i
stavila ruku na prsa starog jahača. Kad je pogledala Lessu, u očima joj se čitala zabrinutost. Polako
je odmahnula glavom. Onda je, stisnuvši usne u tanku crtu, počela nanositi melem na rane.
„Bez zuba nije mogao rigati vatru, a bio je prespor da umakne u međuprostor“, mrmljao je C'gan
bolno trzajući glavom. Ali „'Zmajski jahači letjeti moraju. Kada Niti nebom haraju...'„ Glas mu se
izgubio, a oči se sklopiše.
Manora i Lessa tjeskobno se pogledaše. Tišinu rasprši užasni, razorni ton. Tagath se u ogromnom
skoku nade u zraku. C'ganove oči se polako otvoriše, ali više ništa nisu vidjele. Zadržavši dah Lessa
je promatrala plavog zmaja. Znala je što slijedi, ali nije htjela povjerovati. Tagath je nestao usred
skoka.
Po cijelom Weyru razleže se tihi jauk, nalik na isprekidani zvuk zavijajućeg vjetra. Zmajevi su
odavali poštu.
„Da lije... preminuo?“ upitala je, iako je vrlo dobro znala istinu.
Manora polako klimnu. Kad je posegnula da sklopi oči mrtvome C'ganu, niz obraze su joj tekle
suze.
 Lessa je polako ustala i dala znak ženama da uklone tijelo staroga jahača. Odsutno je obrisala
krvave ruke o skut i pokušala se koncentrirati na predstojeće događaje.
Ipak, misli su joj stalno letjele na ono što se upravo odigralo. Umro je jedan zmajev jahač.
Njegov zmaj također. Niti su već pokosile jedan par. Koliko će još žrtava pasti prije nego završi ovaj
Obrtaj? Koliko dugo će Weyr uspjevati preživjeti? Čak i ako dočekaju da četrdeset Ramothinih
potomaka sazrije, kao i oni koje će uskoro začeti. Hoće li, možda, prevagu u njihovu korist donijeti
potomci Ramothinih kćeri-kraljica?
Lessa se odvojila od ostalih, trudeći se da savlada nesigurnost i smiri bol. Primjetila je da se
Ramoth prevrnula u zraku i odjedrila do Vrška gdje je mirno sletjela. Da li će jednog od narednih
dana Lessa na tim zlatnim krilima ugledati crvene i crne čipkaste tragove Niti? Da li će Ramoth...
nestati?
Ne, Ramoth neće nestati. Ne dok je Lessa živa.
F'lar joj je jednom rekao da mora naučiti gledati preko uskih granica Utvrde Ruatha i da ne smije
dozvolitida je osveta potpuno okupira. Kao i obično, bio je u pravu. Živeći kao Weyranka, pod
njegovom paskom, naučila je da život znači više od odgajanja zmajeva i Proljetnih Igara. Živjeti
znači boriti se da postigneš nešto nemoguće - uspjeti ili umrijeti znajući da si pokušao.
Lessa razabra da je tek sada potpuno prihvatila svoju ulogu Weyranke i partnerice koja će
pomoći F'laru da utječe na ljude i događaje tokom mnogobrojnih budućih Obrtaja - a sve sa ciljem
odbrane Perna od Niti.
Ispravila je ramena i visoko uzdigla glavu.
Stari C'gan imao je pravo.
 Zmajevi jahači letjeti moraju
Kada Niti nebom haraju!
Zmajevi mogu donijeti spasenje
Zemljama kojim prijeti uništenje.

Kao što je F'lar i predvidio, napad se završio točno u podne. Umorne jahače i zmajeve dočekalo
je kao dobrodošlica Ramothino visoko trubljenje sa Vrška.
Kad se Lessa uvjerila da F'lar nije zadobio niti jednu novu ranu, da su F'norove ozljede samo
površinske prirode, te da Manora zabavlja Kylaru kuhinjskim poslovima, potpuno se posvetila
organiziranju brige za ranjenike i umirivanju zabrinutih ljudi.
Sa sutonom se na Weyr spusti mir prožet tjeskobom -mir tjelesa i umova suviše umornih da bi
razgovarali. Dok je Lessa pravila listu ranjenih ljudi i zmajeva, činilo joj se da se sama sebi ruga.
Dvadeset i sedam ljudi i zmajeva bilo je van stroja za slijedeću bitku sa Nitima. C'gan je bio jedina
žrtva, ali je kod Keroona ozbiljno povrijeđeno još četiri zmaja i sedam ljudi. Biti će potpuno van
stroja više mjeseci.
Lessa je krenula preko dna Udubine ka svom weyru. Iako nevoljko, čvrsto je odlučila da ona
odnese F'laru uznemirujuće vijesti.
Očekivala je da će ga naći u spavaćoj sobi, ali ju je zatekla praznu. Prošla je kraj zaspale Ramoth
i ušla u Vijećnicu -također praznu. Zbunjena i pomalo zabrinuta napola je potrčala stepeništem prema
Sobi Zapisa. Tamo je našla F'lara sa duboko zamišljenim izrazom na oronulom licu.
„Sto radiš ovdje?“ ljutito je upitala. „Morao bi biti u postelji i spavati.“
„Isto kao i ti“, veselo je otegao.
„Pomagala sam Manori u smještanju ranjenika...“
„Svatko radi svoj posao.“ Ipak, odmakao se od stola i zavalio u stolici. Stao je trljati vrat i vrtjeti
neozlijeđeno rame ne bi li opustio ukočene mišiće.
„Nisam mogao spavati“, priznao jc, „pa sam pomislio da u Zapisima potražim odgovore na još
neka pitanja.“
„Još odgovora? Na koja pitanja?“ povikala je ozlojeđeno Lessa. Kao da su mu Zapisi dali ikakav
odgovor. Očigledno je strahovita odgovornost oko odbrane Perna od Niti počela ostavljati trag na
Weyrvodi. Napokon, danas je preživio i stres prve bitke, a da ne spominje iscrpljujući prolaz
međuprostorom između vremena da bi kod Nerata preduhitrio Niti.
F'lar se osmjehnu i dade joj znak da sjedne do njega na klupu ugrađenu u zidu.
„Tražim odgovor na jedno goruće pitanje, a to je kako jedan nejaki Weyr može voditi bitku
umjesto šest Weyrova.“
Lessa se borila da savlada paniku koja se u njenoj utrobi podizala poput plime.
„Oh, pa tvoje vremenske tabele će to srediti“, odgovorila je neustrašivo. „Tako ćeš štedjeti
zmajeve sve dok novih četrdeset ne stupi u bojne redove.“
F'lar podrugljivo podiže obrvu.
„Budimo iskreni jedno prema drugom, Lessa.“
„Ali i prije je bilo Dugih Intervala“, uvjeravala ga je, „a pošto ih je Pern preturio preko glave,
valjda ćemo uspjeti i ovoga puta.“
„Prije je uvijek bilo šest Weyrova. A oko dvadesetak Obrtaja prije početka Prolaska Crvene
Zvijezde, kraljice bi počele nositi neuobičajeno velik broj jaja. Sve kraljice, a ne samo jedna vjerna,
zlatna Ramoth. Oh, koliko puta sam prokleo Joru!“ Skočio je na noge i počeo koračati po sobi,
nervoznim pokretom uklanjajući uvojak crne kose koji mu je stalno padao na oči.
 Lessa je bila razapeta između potrebe da ga utješi i paralizirajućeg straha u utrobi koji je
otežavao svako razmišljanje.
„Prije nisi bio tako sumnjičav...“
Naglo se okrenuo prema njoj. „Sve dok nisam u stvarnosti sreo Niti i izračunao ukupan broj
povrijeđenih. Te činjenice osjetno umanjuju naše šanse. Čak i ako pretpostavimo da neozlijeđenim
zmajevima možemo dodijeliti nove jahače, bit će jako teško održavati jednu stalnu borbenu silu, a ne
zanemariti ni straže na tlu.“ Primjetio je da se na ovo namrštila. „Sutra moramo pješke pregledati
Nerat. Bilo bi glupo pretpostaviti da smo zaista u zraku spalili sve Niti.“
„Neka to rade Ulvrdari. Ne mogu se samo tako zatvoriti u svoje Unutrašnje Utvrde i prepustiti svu
brigu nama. Da nisu bili tako glupi i škrti...“
Odlučnim pokretom presjekao je njene jadikovke. „Oni će uraditi svoj dio posla, ne brini“,
ustvrdio je. „Sutra ću poslati pozive za sastanak Vijeća u punom sastavu, znači svim Gospodarima
Utvrda i svim Glavarima zanata. Ali nije dovoljno samo odrediti gdje je Nit pala. Kako uništiti
jazbinu ukopanu duboko ispod površine? Zmajev dah je dobar za rad u zraku i na površini, ali već na
tri stope dubine nema više efekta.“
„Ah, nikada nisam o tome razmišljala. Ali jame...“
„... se nalaze samo na visovima i oko ljudskih nastambi. Nema ih na pašnjacima Keroona, ni u
zelenim, kišnim šumama Nerata.“
Činjenice su stvarno djelovale obeshrabrujuće. Istisnula je jadan, usiljen osmijeh.
„Bilo je jako kratkovidno pretpostaviti da će ova naša šačica zmajeva biti dovoljna da zaštiti
jadni Pern od Niti. Ipak...“ Riječito je slegla ramenima.
„Postoje i druge metode“, reče F'lar, „ili su bar postojale. Često se spominje kako su Utvrde
organizirale grupe naoružane vatrom. Nikada se ne spominje kakvom vrstom vatre jer je to bilo opće
poznato.“ Sa gnušanjem je podigao ruke, a onda se svalio natrag na klupu. „Ni pet stotina zmajeva ne
bi uspjelo popaliti sve Niti koje su danas pale. Ipak, oni su nekada uspjevali održavati Pern
slobodnim od Niti.“
„Pern da, ali zar nisu izgubili bitku na Južnom Kontinentu? Ili su imali pune ruke posla sa samim
Pernom?“
„Nitko se nije trudio oko Južnog Kontinenta punih stotinu tisuća Obrtaja“, frknu F'lar.
„Nalazi se na mapama“, podsjeti ga Lessa.
Sa gađenjem se namrštio na nijeme gomile Zapisa poredane po dugom stolu.
„Tu negdje mora postojati odgovor.“
U glasu mu se javio prizvuk očajanja, znak da smatra sebe odgovornim pošto mu nije pošlo za
rukom da pronađe odgovarajuće činjenice.
„Pola od toga nije mogao pročitati ni onaj koji ih je napisao“, reče kiselo Lessa. „Osim toga,
tvoje vlastite ideje do sada su nam najviše pomogle. Izdvojio si karte sa vremenskim tablicama i
vidiš kako su nam dobro došle.“
„Opet postajem sitničav, je li?“ upitao je, a u kutu usana zaigra mu osmijeh.
„Bez sumnje“, uvjeravala ga je sa više pouzdanja nego što je stvarno osjećala. „Oboje znamo da
su Zapisi puni besmislenih omaški.“
„Dobro kažeš, Lessa. Dakle, hajde da zaboravimo te stare i varljive upute i smislimo vlastite
smjernice. Prvo, potrebno nam je više zmajeva. Drugo, potrebni su nam sada. Treće, potrebno nam je
nešto efikasno kao zmaj koji riga vatru, za uništavanje ukopanih Niti.“
„Četvrto, potreban nam je san, jer inače nećemo moći ništa pametno smisliti“, dodala je sa
tragom uobičajene oštrine u glasu.
 F'lar se glasno nasmija i zagrli je.
„Uvijek misliš samo na jedno, zar ne?“ zadirkivao ju je, a njegove ruke žudno su je milovale.
Bezuspješno ga je gurala, pokušavajući izmaći iz zagrljaja. Za jednog ranjenog, umornog
muškarca bio je zadivljujuće ljubavnički nastrojen. A danas ono sa Kylarom. Ta drsko smjela žena
usudila se da mu previje rane.
„Moje dužnosti Weyranke uključuju i brigu o tebi, Weyr-vodo.“
„Ali provela si sate uz plavog jahača i prepustila me Kylarinim nježnim rukama.
„Nije izgledalo da imaš nešto protiv.“
F'lar zabaci glavu i slatko se nasmija. „Da otvorim Fort Weyr i tamo pošaljem Kylaru?“ izazivao
je.
„Voljela bih da je Kylara Obrtajima i miljama odvojena od ovog mjesta“, odbrusi Lessa, sada
već stvarno iznervirana.
F'lar zapanjeno zinu i razrogači oči. Skočio je na noge uz iznenađeni uzvik.
„Upravo si izgovorila pravu stvar!“ „Što sam to rekla?“
„Obrtajima daleko! To je to. Poslati ćemo Kylaru da međuprostorom ode unazad kroz vrijeme,
zajedno sa svojom kraljicom i mladim zmajićima.“ F'lar je uzbuđeno koračao po sobi, a Lessa se
trudila da uhvati tok njegovih misli. „Ne, bolje da pošaljem bar jednog starijeg brončanog. I F'nora...
Volio bih da F'nor brine o svemu... Naravno, diskretno.“
„Poslati Kylaru natrag... a kamo?“ prekide ga Lessa.
„Dobro pitanje.“ F'lar izvuče nekoliko karata. „Jako dobro pitanje. Gdje ih u blizinu možemo
poslati, a da ne izazovemo anomalije stavljajući ih u neki od Weyrova? Visoki Prostori su suviše
daleko. Ne, tamo smo otkrili još tople ostatke vatri, a pojma nemamo tko ih je palio i zašto. Osim
toga, da smo ih tamo poslali, danas bi bili spremni, a to se nije desilo. Dakle, ne mogu se nalaziti na
dva mjesta istovremeno...“ Odmahivao je glavom omamljen paradoksima.
Lessin pogled ležao je prikovan na bijele konture zanemarenog Južnog Kontinenta.
„Pošalji ih tamo“, predložila je slatkim glasom i uprla prstom u mapu.
„Tamo nema ničega.“
„Ponijeti će sve što im je potrebno. Vode mora biti, jer nju Niti ne proždiru. Sve drugo možemo
donijeti zrakom. Hranu za stoku, žitarice...“
F'lar skupi obrve i zamisli se. Oči su mu sijale od intenzivnog razmišljanja, a malopredašnju
depresiju i osjećaj nemoći potpuno je zaboravio.
„Prije deset Obrtaja, tamo nije bilo Niti. U stvari, nije ih bilo skoro četiri stotine Obrtaja. Deset
Obrtaja dovoljno je vremena da Pridith odraste i nekoliko puta snese jaja. Možda medu jajima bude i
koja kraljica.“
Tada se namrštio i sumnjičavo odmahnuo glavom. „Ne, tamo nema Weyra, nema Dvorišta za
Izlijeganje, nema...“
„Kako znamo da je tako?“ oštro ga presiječe Lessa, previše oduševljena mnogobrojnim
prednostima ovog projekta da bi lako odustala. „Zapisi ne spominju Južni Kontinent, to je istina, ali
oni ispuštaju mnogo toga. Kako znamo da u četiri stotine Obrtaja, od posljednjeg padanja Niti, nije
ponovo ozelenio? Znamo da Niti ne mogu dugo opstati ukoliko nemaju hrane organskog porijekla.
Kada sve požderu, osuše se i raznese ih vjetar.“
F'lar je zadivljeno pogleda. „Kako se samo netko prije nije upitao tako nešto?“
„Previše ste upali u ustaljene načine razmišljanja.“ Lessa mu priprijeti prstom. „Osim toga, nije
bilo nikakve potrebe razbijati glavu takvim problemima.“
„Potreba - ili možda ljubomora? - u stanju je skršiti mnoge tvrde orahe.“ Na licu mu je zaigrao
osmjeh pun pakosti. Kad je pružio ruke ka njoj, Lessa je hitro izmakla.
„Sve za dobrovit Weyra“, odbrusila mu je.
„Nadalje, sutra ću tebe i F'lanora poslati da lično malo pogledate. Ideja je tvoja, pa je pošteno da
ideš.“
Lessa se ukočila. „Ti ne ideš?“
„Osjećam da ovaj projekt mogu mirne duše prepustiti tvojim sposobnim, jako zainteresiranim
rukama.“ Nasmijao se i privio je uz svoj neozlijeđeni bok, posmatrajući je sjajnim očima. „Ja sutra
moram izigravati bezobraznog Weyrvodu, da bih spriječio Gospodare Utvrda da jednostavno zalupe
Unutrašnja Vrata. A nadam se“ - podigao je glavu i lagano se namrštio- „da bi jedan od Glavara
zanata mogao znati rješenje trećeg problema - kako se riješiti ukopanih Niti.“
„Ali...“
„Putovanje će bar malo smanjiti Ramothinu razdražljivost.“ Privukao je djevojčino tijelo bliže i
pažljivo se zagledao u čudno, delikatno lice. „Lessa, ti si moj četvrti problem.“ Sagnuo se i poljubio
je.
U hodniku su se začuli koraci, pa se odmakao od nje i razdraženo namrštio.
„U ovo doba?“ promrmljao je, spremajući se da ozbiljno ukori nezvanog gosta. „Tko ide?“
„F'lar?“ začu se F'norov zabrinuti, prigušeni glas.
Izraz F'larovog lica govorio je Lessi da čak ni njegov polubrat neće proći bez ukora, što je ispuni
zadovoljstvom. Ali, u trenutku kada je F'nor upao u sobu, Weyranka i Weyrvođa zapanjeno su
umuknuli. U izgledu smeđeg jahača nešto nije bilo u redu. Stao je mehanički i nepovezano
pripovijedati. Lessa iznenada shvati u čemu je stvar. Bio je opaljen suncem. Nije imao zavoje, a nije
mogla uočiti ni najmanji trag od dodira Niti na njegovom licu, a nedavno, ove iste večeri, ona ga je
lično previla.
„F'lar, ne ide! Ne može se odjednom živjeti u oba vremena!“ pometeno je govorio F'nor.
Zateturao je ka zidu i zgrabio golu stijenu da bi se održao u uspravnom položaju. Usprkos tamnom
tenu, pod očima su mu se isticali veliki podočnjaci. „Ne znam koliko ćemo još ovako izdržati. Svi
smo pogođeni. Nekih dana to je više izraženo, a nekih manje.“
„Ne razumijem.“
„Tvoji zmajevi su dobro“, umirio je F'nor Weyrvodu uz gorak smijeh. „Njima ne smeta. Potpuno
su sačuvali razum. Ali, njihovi jahači... svi weyrani... mi smo sjenke, napola živi, nalik ljudima koji
ostanu bez zmaja, kao da je jedan dio svakoga od nas nestao zauvijek. Izuzetak je jedino Kylara.“
Lice mu se iskrivi od otvorene antipatije. „Ona stalno ide nazad kroz vrijeme i promatra samu sebe.
Bojim se da će nas uništiti egoizam te žene.“
Pogled mu se iznenada zamuti i on se snažno zaljulja. Oči mu se raširiše, a donja vilica olabavi.
„Ne mogu ostati. Već se nalazim negdje ovdje. Jako blizu. Takav slučaj duplo pogoršava
nelagodnost. Ali morao sam te upozoriti. Obećavam ti, F'lar, izdržati ćemo koliko god duže budemo
mogli, ali to neće biti jako dugo... dakle, nećemo uspjeti ostati dovoljno dugo, ali znaj da smo
pokušali. Trudili smo se!“
Prije nego je F'lar uspio reagirati, smedi jahač se okrenuo i pogrbio, te istrčao iz sobe.
„Ali još nije niti otišao!“ zabezeknu se Lessa. „Nije još ni otišao!“
 IV DEO
HLADNOĆA MEĐUPROSTORA
 F'lar je buljio za svojim polubratom, a obrve su mu igrale od velike zabrinutosti.
„Sto se moglo dogoditi?“ upita Lessa Weyrvodu. „Još ništa nismo rekli F'noru. I sami smo tek
razmatrali ideju.“ Ruka joj poletje ka licu. „A trag Niti - lično sam ga večeras previla - potpuno je
nestao. Nestao. Znači da je prilično dugo bio odsutan.“ Svalila se na klupu.
„Bilo kako bilo, vratio se. Dakle, otišao je“, polako primjeti F'lar zamišljenim glasom. „Sada
znamo da poduhvat nije sasvim uspio i prije nego smo ga započeli. Međutim, pošto smo ovo saznali,
znači da smo ih ipak poslali deset Obrtaja unazad, bez obzira što znamo da će rezultati biti mršavi.“
Zamišljeno je zastao. „Odatle slijedi da nemamo drugog izbora već da nastavimo sa eksperimentom.“
„Ali što je moglo krenuti naopako?“
„Mislim da znam, a tom problemu nema lijeka.“ Sjeo je kraj nje i zagledao joj se u oči. „Lessa,
kad si prvi put kroz međuprostor premostila vrijeme i otišla u Ruathu, vratila si se jako uznemirena.
Sada mislim da se radilo o još nečemu, a ne samo o šoku zbog toga što si promatrala Faxov napad na
tvoju Utvrdu ili što si pomislila da je tvoj povratak, ustvari, izazvao katastrofu. Mislim da to ima
veze sa postojanjem u dva vremena.“ Ponovo je zastao, trudeći se da razumljivo uobliči potpuno novi
koncept o kojem je upravo govorio.
Lessa ga je neko vrijeme promatrala sa strahopoštovanjem, a on se zbunjeno nasmija.
„U svakom slučaju, obeshrabrujuća je i sama pomisao da se vratiš i promatraš sebe kao
momčića“, nastavio je.
„Mora da je upravo na to mislio kad je spominjao Kylaru2', iznenađeno reče Lessa, „ono o njenoj
želji da se vraća i promatra sebe... kao dijete. Ah, ta bijednica!“ Lessu preplavi bijes zbog Kylarine
sebičnosti. „Bijedno, sebično stvorenje. Sve će upropastiti.“
„Još ne“, podsjeti je F'lar. „Pazi, iako nas je F'nor upozorio da u njegovom vremenu situacija
postaje beznadežna, nije nam rekao koliko toga je uspio ostvariti. Međutim, ti si primjetila da su mu
ožiljci potpuno nestali - odakle slijedi da je moralo proći nekoliko Obrtaja. Čak i da je Pridilh
snijela samo jednu pristojnu gomilu jaja, pa čak i da su četrdeset Ramothinih dorasli za borbu koja
slijedi kroz tri dana, nešto smo postigli. Zato, Weyranko“, primjetio je kako se ispravila na spomen
svoje titule, „nećemo se obazirati na F'norov dolazak. Sutra, kad budete letjeli prema Južnom
Kontinentu, nemoj praviti nikakve aluzije u vezi s ovim večeras. Razumiješ?“
Lessa ozbiljno kimnu i uzdahnu. „Ne znam jesam li sretna ili razočarana što znam, prije nego što
ću sutra tamo otići, da na Južnom Kontinentu Weyr može opstati“, reče potišteno. Uzbudljivije je kad
nisi siguran što ćeš otkriti.“
„U svakom slučaju“, reče F'lar, podrugljivo se smijući, „otkrili smo djelomično rješenje za
probleme jedan i dva.“
„Bolje bi ti bilo da odmah riješiš i problem broj četiri!“ predloži mu Lessa. „I to odlučno!“
 Tkaču, Harfisto, Kovaču, Rudaru, Kožaru, Seljače, Stočaru, Gospodaru,
Okupite se brzo da možete slušati
Hitnu poruku Weyranin će dati

Uspjelo im je da ne izlanu ništa u vezi s preranim F'norovim povratkom kad su slijedećeg jutra
razgovarali s njim. F'lar je bio zamolio smedeg Cantha da pošalje svog jahača u kraljičin weyr čim
se probudi. Na njegovo zadovoljstvo, ovaj se skoro odmah pojavio. Ako je smeđi jahač primijetio
kako Lessa čudno bulji u zavoje na njegovom licu, ničim to nije pokazao. Točnije rečeno, čim mu je
F'lar u kratkim crtama iznio smjeli plan o izviđanju Južnog Kontinenta, uz mogućnost osnivanja
Weyra pomaknutog u vremenu deset Obrtaja unazad, F'nor je potpuno zaboravio na svoje ozljede.
„Rado ću poći, ali pod uvjetom da sa Kylarom pošalješ T'bora. Ne želim čekati dok N'ton i
njegov brončani ne porastu dovoljno da bi je preuzeli. T'bor i ona su -“ F'nor stade i napravi grimasu
prema Lessi. „Pa, oni su, u granicama svojih mogućnosti, par. Nemam ništa protiv da mi se...
dosađuje, ali postoje granice do kojih se čovjek svojevoljno može žrtvovati iz odanosti prema
zmajskoj vrsti.“
F'lar je jedva susprezao veselje izazvano F'norovim zastojem u izlaganju. Kylara je iskušavala
svoje trikove na svakom jahaču, a pošto F'nor nije popuštao, čvrsto je odlučila da i tu mora uspjeti.
„Nadam se da su dva brončana dovoljna. Pridith bi mogla postati svojeglava kad dode vrijeme
parenja.“
„Ne možeš smedeg pretvoriti u brončanog!“ uzviknu F'nor toliko obeshrabreno da se F'lar više
nije mogao savladati.
„Ah, prekini!“ To je razbuktalo Lessin smijeh. „Vas dvoje niste ništa bolji par“, odbrusi F'nor i
ustade. „Ako ćemo na jug, Weyranko, bolje da krenemo. Pogotovo zato jer ovome nasmijanom
napasniku moramo dati šansu da se sabere prije nego što stignu dostojanstveni Gospodari. Ja ću od
Manore uzeti namirnice za put. Onda, Lessa? Ideš li sa mnom?“
Gušeći smijeh Lessa dograbi krznom podstavljeni letački ogrtač i krenu za njim. Avantura je bar
veselo počela.
Noseći sa sobom pehar Maha F'lar prede u Vijećnicu, premišljajući da li da Gospodare i
Glavare zanata obavijesti o ovome poduhvatu na jugu ili ne. Sposobnost zmajeva da međuprostorom
premošćuju ne samo prostor nego i vrijeme još nije bila općepoznata. Možda Gospodari neće doznati
da je ta sposobnost korištena prethodnog dana da bi se pretekle Niti. Kad bi bar F'lar mogao biti
siguran da će projekat uspjeti - pa, to bi sastanku dalo jednu optimističku notu.
Bolje je prepustiti mapama, na kojima su jasno prikazani raspored prostora i vremena napada
Niti, da uvjere Gospodare.
Nije trebalo dugo čekati da se posjetioci okupe. Nije svakome polazilo za rukom da prikrije
zabrinutost i šokiranost zbog ponovne pojave Niti, koje su, padajući sa Crvene Zvijezde, prijetile
uništenjem života na Pernu. Ovo će biti naporan sastanak, mračno zaključi F'lar. Za trenutak je
poželio da je i on pošao na put sa F'norom i Lessom na Južni Kontinent, ali brzo potisnu tu pomisao.
Umjesto toga, nagnuo se revno nad kartama razastrtim po stolu.
Uskoro su nedostajala još samo dvojica, Meron od Nabola (više bi volio da ga nije morao
uključiti, jer taj je bio mutivoda) i Lytol od Ruathe. F'lar je čekao do posljednjeg časa i tek onda
poslao po Lytola, jer nije želio da ga Lessa susretne. Još uvijek je bila previše - a po njegovom
mišljenju
1glupo osjetljiva po pitanju Ruathe i odricanja prava na Utvrdu u korist sina Gospodarice
Gemme. Kao Namjesnik Ruathe Lytol je imao pravo prisustva na ovom sastanku. Osim toga, bivšem
zmajevom jahaču dolazak u Weyr bio je sam po sebi bolan i ne bi bilo zgodno da se još sretne i sa
Lessinom odbojnošću. Pored mladog Larada od Telgara, Lytol je bio najbolji saveznik Weyra.
U to uđe S'lel, a odmah za njim Meron. Utvrdar je očigledno bio bijesan; bijes mu je izbijao iz
očiju, hoda, iz nabusitog držanja. Ali znatiželja je nadvladala bijes, pa je ipak došao na sastanak.
Kimnuvši glavom pozdravio je Larada i zauzeo prazno mjesto kraj njega. Svojim držanjem jasno je
dao do znanja da je ovo mjesto, po njegovom mišljenju, preblizu F'lara.
Weyrvođa uzvrati S'lelu pozdrav i dade znak smedem jahaču da sjedne. F'lar je pažljivo
razmislio o rasporedu sjedenja u Vijećnici, pa je vješto izmješao smeđe i brončane jahače sa
Utvrdarima i Zanatlijama. U prilično velikoj pećini, jedva da je ostalo mjesta za kretanje, ali nije
bilo dovoljno mjesta ni za potezanje bodeža, ukoliko se medu sudionicima podigne temperatura.
Skup se utišao. Kad je F'lar podigao pogled, na pragu Vijećnice ugledao je snažnog, mrkog
Namjesnika Ruathe, bivšeg zmajevog jahača. Lytol je polako podigao ruku na pozdrav Weyrvodi.
F'lar je otpozdravio, uočivši da je tik na Lytolovom lijevom obrazu postao skoro stalan.
Pogledom tamnih očiju, ispunjenih bolom i nemirom, preletjeo je po sobi. Kimnuo je u znak
pozdrava svojim bivšim drugovima iz eskadrile, te Laradu i Zurgu, Glavaru njegovog tkačkog zanata.
Ukočenim korakom prišao je preostalom praznom sjedalu i promrmljao pozdrav T'sumu koji mu je
sjedio sleva.
F'lar ustade.
„Zahvaljujem što ste se odazvali mome pozivu, poštovani Gospodari i Glavari zanata. Niti se
opet razmotavaju nad Pernom. Prvi napad je dočekan i popaljen u zraku. Gospodaru Vincent“, obratio
se Gospodaru Nerata koji nervozno podiže pogled, „poslali smo patrolu u nisko nadletanje nad
kišnim šumama, da se uvjeri da su sve Niti uništene i da nema jazbina.“
Vincent nervozno proguta knedlu, problijedivši na pomisao što bi Niti mogle učiniti njegovom
plodnom, bujnom posjedu.
„Potrebna nam je pomoć vaših najboljih ljudi.“ „Pomoć? ali rekli ste... Niti su spaljene u zraku?“
„Nema smisla izložiti se i najmanjem riziku“, odgovori F'lar, tonom glasa nagovještavajući da su
patrole samo mjera opreza, a ne neophodna potreba, što je bilo mnogo bliže istini.
Vincent s naporom proguta slinu i osvrnu se po sobi, tražeći razumijevanje. Međutim, ostali su
ćutali jer su znali da će se uskoro svaki od njih naći u sličnoj situaciji.
„Potrebno je organizirati patrole u Keroonu i Igenu.“ F'lar pogleda Gospodara Cormana, pa
Gospodara Bangera, a oni mu dostojanstveno kimnuše. „Da vas malo umirim, reći ću vam da
slijedeći napad slijedi tek kroz tri dana i četiri sata.“ Kucnuo je prstom po odgovarajućoj karti.
„Započet će negdje ovdje, kod Telgara, i kretat će se prema zapadu, preko najjužnijih dijelova
Croma, a to su planine. Dalje će se kretati preko Ruathe i juga Nabola.“
„Kako možeš bili siguran u to?“
F'lar prepoznade podrugljivi glas Merona od Nabola.
„Niti ne padaju kao dječje igračkice, Gospodaru Meron“, odgovori F'lar. „Njihov dolazak slijedi
predvidljiv obrazac; napadi traju točno šest sati. Razmaci između napada postepeno će postajati sve
kraći tokom slijedećih nekoliko Obrtaja, kako se Crvena Zvijezda bude sve više približavala. Nakon
toga, četrdeset punih Obrtaja, dok Crvena Zvijezda ne prođe kraj nas, napadi će se javljati svakih
četrnaest sati, krećući se preko naše planete po točno utvrđenom vremenskom rasporedu.“
„Tako ti kažeš“, podrugljivo reče Meron, a proprati ga tiho odobravajuće mrmljanje.
„Tako govore i Poučne Balade“, ubaci čvrsto Larad.
Meron probode Gospodara Telgara užagrenim pogledom, pa nastavi. „Ako se dobro sjećam, po
jednom od tvojih predviđanja, Niti su morale početi padati odmah nakon solsticija.“
 „To se i dogodilo“, prekide ga F'lar. „Niti su padale u obliku crne prašine po Sjevernim
Utvrdama. Možemo samo zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi što nam je podarila neuobičajeno oštar i
dug Hladni Obrtaj.“
„Prašina?“ upita Nessel od Crona. „Zar su ta zrnca prašine bile Niti?“ On je bio u krvnom
srodstvu sa Faxom i pod utjecajem Merona. Već u godinama, bio je iskusan čovjek, a naučio je
mnoge krvave trikove od svog osvajački nastrojenog rođaka. Međutim, nije imao dovoljno pameti da
bi pokušao poboljšati ili izmijeniti ono što je naučio. „Moja Utvrda još uvijek je prekrivena tim
zrncima. Da li su opasna?“
F'lar odlučno odmahnu glavom. „Koliko dugo već vjetar nosi crnu prašinu po vašoj Utvrdi?
Nekoliko tjedana? Da li je do sada pretrpljena ikakva šteta?“
Nessel se namršti.
„Ja sam zainteresiran za vaše karte, Weyrvodo“, prijazno reče Larad od Telgara. „Da li će nam
one dati točnu sliku koliko često možemo očekivati Niti nad našim Utvrdama?“
„Da. Također, možete računati na to da će zmajevi jahači doći neposredno prije navale“, nastavi
F'lar. „Međutim, s vaše strane, neophodne su neke dodatne mjere, što je i glavni razlog sazivanja
ovog Vijeća.“
„Samo trenutak“, zareza Corman od Keroona. „I ja želim imati vlastite kopije tih vaših šarenih
karata. Želim saznati kakvo je značenje tih traka i krivudavih linija. Želim...“
„Naravno da ćete dobiti vlastite vremenske tabele i karte. Namjeravam zadužiti Majstora-harfistu
Robintona“ -F'lar sa poštovanjem klimne prema Glavaru - „da se pobrine oko kopiranja i objašnjenja
o pravilnom korištenju tabela.“
Robinton, visok, suhonjav čovjek sa izboranim, sjetnim licem, duboko se nakloni. Gospodari
Utvrda su ga sa nadom pogledavali, što na njegovom licu izmami osmijeh. Njegov zanat, kao i
zmajski jahači, bio je dugo vremena izvrgnut ruglu, pa ga je ovo iznenadno pobuđivanje poštovanja
zabavljalo. Bio je to čovjek bujne mašte i istančanog osjećaja za uočavanje gluposti. Okolnosti u
kojima se obreo sumnjičavi Pern bile su i suviše ironične, a da ne probude njegov urođeni osjećaj za
pravednost. Za sada se zadovoljio dubokim naklonom i kratkom izjavom.
„Uistinu će svi obratiti pažnju na majstora.“ Glas mu je bio dubok, a riječi nije iskrivljavalo
nikakvo provincijsko razvlačenje.
Kad je uhvatio dvostruko značenje ove izjave, F'lar, koji se upravo spremao da govori, oštro
pogleda u Robintona. I Larad se okrenu ka Majstoru-harfisti, te žurno pročisti grlo.
„Dobit ćemo karte“, reče Larad preduhitrivši Merona koji je zaustio da nešto kaže. „Kad se Niti
budu počele razmotavati nad našim glavama, doći će zmajski jahači. O kakvim se dodatnim mjerama
radi? I zbog čega su neophodne?“
Sve oči ponovno se uperiše u F'lara.
„Imamo samo jedan Weyr, a nekada ih je bilo šest.“
„Ali kruže glasine da je Ramoth dobila podmladak od četrdeset zmajeva, izjavi netko iz pozadine.
„I zašto još uvijek traje Potraga za našim mladićima?“
„Točan broj je četrdeset i jedan mladi zmaj“, reče F'lar. U sebi se toplo nadao da će poduhvat na
jugu ipak uspjeti. U tom glasu zazvučao je veliki strah. „Rastu brzo. U sadašnjem trenutku, dok Niti ne
nadiru toliko često jer je Crvena Zvijezda tek počela Prolazak, naš Weyr je dovoljan... ako nam vi
pomognete na tlu. Po Tradiciji“ - taktično je kimnuo prema Robintonu, Glavaru zanata-nosioca
Tradicionalnih znanja - „vi, Utvrdari, odgovarate samo za svoje nastambe, koje su adekvatno
zaštićene jamama i golom stijenom. Međutim, proljeće je, a na našim uzvisinama nesmetano se
razvija vegetacija. Obradivo tlo prekriveno je usjevima. Sve to predstavlja ogromnu ranjivu
površinu, kojom jedan Weyr, bar ne ovakav kakav je sada naš, ne može ozbiljno patrolirati, a da ne
iscrpi snage svojih jahača i zmajeva.“
Ovo iskreno priznanje izazvalo je val uplašenog i ljutitog mrmljanja, koji se brzo raširio po sobi.
„Ramoth će uskoro u novi svadbeni let“, nastavi razložno F'lar. Naravno, u prošlim vremenima,
kraljice bi počele nositi velike količine jaja, uključujući i nove kraljice, mnogo Obrtaja prije
kritičnog solsticija. Na nesreću, Jora je bila bolesna i stara, a Nemorth tvrdoglava. U stvari -“ grubo
je prekinut.
„Vi, zmajski jahači, sa svojim nadmenim i silničkim ponašanjem sve ćete nas upropastiti!“
„Možete bacati krivicu samo na sebe“, kroz nastalo dovikivanje probi se Robintonov glas. „Svi
pojedinačno to morate priznati. Manje ste držali do Weyra nego do jazbina svog wher-čuvara - a to
nije mnogo. A sada, kada su lopovi na uzvisinama, derete se jer je jadni reptil skoro mrtav uslijed
vašeg zanemarivanja. Prebit ćete ga, zar ne? A sami ste ga otjerali u jazbinu kad vas je pokušao
upozoriti, zar ne? Zar vas nije pokušao upozoriti i natjerati vas da se pripremite za predstojeću
invaziju? Vas treba da grize savjest, a ne Weyrvodu i zmajske jahače, jer oni su pošteno tokom
proteklih stotina Obrtaja održavali zmajski rod na životu... usprkos vašim protestima. Koliko je vas“
- nemilosrdno je nastavio - „mislima i djelima bilo velikodušno prema zmajskom narodu? Od kada
sam ja Glavar moga zanata, koliko samo puta su se moji harfisti žalili da su dobili batina zbog
pjevanja starih pjesama, a svi znamo da je to njihova osnovna dužnost? Dobili ste ono što ste
zaslužili, dobri moji Gospodari i Glavari, pa se sada zatvorite u svoje kamenite Utvrde i batrgajte se
kao crvi dok Niti budu uništavale usjeve na vašim oranicama.“ Ustao je.
'„Nikakve Niti neće padati, to je samo zimska priča harfiste“', otegnuo je, nepogrešivo imitirajući
Nessela. „Te zmajske krvopije odnijet će nam i posljednje mrvice od žetve i naše nasljednike'„, glas
mu postade prigušeni, laskavi tenor, neodoljivo nalik Meronovom. „Asada, istina je gorka kao
strahovanje hrabrog čovjeka i teško ju je progutati kao travu-rugalicu. S obzirom na poštivanje koje
ste im ukazivali, zmajevi jahači trebali bi vas ostaviti da sami pređete Niti.“
„Bitra, Lemos i ja“, progovori Raid, žilavi Gospodar Bendena, ratoborno podigavši svoju grubu
glavu, „uvijek smo izvršavali svoje dužnosti prema Weyru.“
Robinton se okrenu prema njemu, odmjeravajući polako govornika sa blijeskom u očima.
„Tačno, jeste. Od svih Velikih Utvrda vas troje ste bili lojalni. A vi ostali?“ srdito podiže glas.
„Kao zastupnik svoga zanata znam do u detalje vaše mišljenje o zmajskom narodu. Znao sam, i to čim
su se čula prva došaptavanja, za vašu namjeru da napadnete Weyr.“ Promuklo se nasmijao i dugačkim
prstom pokazao na Vincenta. „Gdje biste danas bili vi, dobri Gospodaru Vincent, da vas Weyr nije
poslao natrag da čekate povratak svojih gospoda? A svi vi“, optužujućim prstom pokaza svakog
Gospodara koji je učestvovao u tom neuspjelom pohodu, „ustali ste protiv Weyra jer... 'Niti... više...
ne... postoje!“
Podbočio se i stao sjajnim očima odmjeravati skup. F'lar požele da klikne u znak odobravanja.
Sad mu je bilo jasno zašto je ovaj čovjek postao Majstor-harfista. Bio mu je zahvalan što zagovara
Weyr.
„A sada, u ovom kritičnom trenutku, nevjerojatno drsko se bunite protiv mjera koje predlaže
Weyr!“ Robintonov glas obilovao je čuđenjem i izrugivanjem. „Slušajte što vam Weyrvođa ima reći i
poštedite ga sitničavih zanovijetanja!“ Ove riječi sasuo im je u lice tonom oca koji grdi zločesto
dijete. „Čini mi se“, obraćajući se F'laru prebacio se na najuljudniji, umjereni ton, „poštovani
Weyrvodo, da ste zahtijevali našu suradnju? U čemu?“
F'lar žurno pročisti grlo.
„Tražim da Utvrde nadgledaju svoja vlastita polja i šume, ako je moguće i za vrijeme napada, a
nakon prolaska Niti obavezno. Sve pronađene jazbine treba označiti i uništiti. Što ih prije pronađemo,
lakše ćemo ih se riješiti.“
„Sada nema vremena da kopamo jame oko svih zelenih površina... osim toga, tako bismo izgubili
polovinu obradivog tla“, tvrdio je Nassel.
„U stara vremena korišteni su neki drugi načini, a uvjeren sam da bi nam o tome nešto više znao
reći naš majstor-kovač.“ F'lar uljudno pokaza na Fandarela, tipičnog predstavnika kovačkog zanata.
Kovač je za nekoliko inča nadvisivao najvišeg čovjeka u Vijećnici, a širokim ramenima i rukama,
obilno ukrašenim mišićima, pritiskao je najbliže susjede za stolom, iako se očigledno trudio da
nikoga ne gura. Ustao je, nalik na džinovsko deblo i zatakao palčeve, velike poput rogova neke manje
zvijeri, za pojas. Nakon godina nadvikivanja kroz buku ognjišta i čekića, glas mu nije mogao ni u kom
slučaju biti nježan, ali nakon veličanstvenog Robintonovog govora zazvučao je kao razvodnjeni,
nesigurni bariton.
„Postojali su strojevi, to je istina“, priznao je odmjerenim, zamišljenim tonom. „Moj otac, upravo
on, govorio mi je o njima kao o kuriozitetima našeg Zanata. U Dvorani možda postoje skice. Možda
ne postoje. Takve stvari ne mogu se dugo čuvati na kožama.“ Uputio je jedan prikriven pogled ispod
stršećih obrva ka Glavaru Kožara.
„Sada moramo brinuti kako da sačuvamo naše vlastite kože“, ubaci F'lar da bi preduhitrio
meduzanatlijsko koškanje.
Fandarel grleno zagrme, a F'lar nije bio siguran da li je u pitanju smijeh ili jednostavno
odobravanje.
„Razmotrit ću problem, a razmotrit će ga i sve moje zanatlije“, ustvrdi Fandarel. „Spaliti Niti na
tlu, a ne oštetiti zemljište, može se pokazati kao nimalo lak zadatak. Postoje, istina, tekućine koje prže
i pale. Mi se koristimo jednom takvom kiselinom da bismo pravili šare na bodežima i ukrasnim
metalnim dijelovima. Unutar Zanata nazivamo je haenotri. Postoji, također, crna, teška voda koja leži
na površini bara u Igenu i Bollu. Gori vrelim plamenom koji jako dugo traje. A pošto, kao što ste
rekli, hladnoća pretvara Niti u prašinu, možda bi led iz hladnih, sjevernih zemalja mogao smrznuti
ukopane Niti i pretvoriti ih u prašinu. Međutim, problem je kako donijeti led do mjesta gdje je Nit
pala, pošto nam one neće činiti uslugu i padati baš tamo gdje mi to želimo...“ Napravio je zamišljenu
grimasu.
F'lar ga je iznenađeno gledao. Shvata li taj čovjek koliko je smiješan? Ne, govorio je iskreno
zabrinuto. Majstor-kovač tada počeša glavu, a ogrubjeli prsti proizveli su čujne zvukove grebanja po
oštroj kosi i od topline otvrdloj koži glave.
„Zgodan problem. Zgodan problem“, glasno je razmišljao kovač. „Posvetit ću mu punu pažnju.“
Sjeo je, a masivna klupa je zaškripala pod njegovom težinom.
Majstor-seljak plaho podiže ruku.
„Kad sam ja postao Glavar zanata, naišao sam negdje na spomen o pješčanim crvima u Igenu.
Nekada su uzgajani za zaštitu.“
„Nikada nisam čuo da je Igen dao nešto korisno. U toj vrelini postoji samo pijesak“, netko ubaci
sarkastično.
„Pozdravljamo svaku sugestiju“, oštro reče F'lar, trudeći se da otkrije šaljivčinu. „Molim vas,
pokušajte pronaći gdje je to spomenuto, Glavaru. Gospodaru Banger od Igena, pronađite nekoliko tih
pješčanih crva.“
Potpuno zatečen činjenicom da njegova jalova Utvrda ima neke skrivene vrijednosti, Banger
žustro kimnu glavom.
„Dok ne otkrijemo neki efikasniji način za ubijanje Niti, svi Utvrdari će se za vrijeme napada
rasporediti po tlu, tako da bi uočili sve jazbine, a onda ćemo u njima ložiti plamenac. Ne želim da
ijedan čovjek bude opečen, ali dobro vam je poznato kakvom se brzinom Niti ukopavaju, pa je bolje
brzo djelovati jer ne smijemo ostaviti niti jednu jazbinu. Vi možete najviše izgubiti“, značajno je
zastao i pogledao Gospodare, „više nego itko drugi. Zato nemojte čuvati samo svoj posjed, jer
jazbina na granici može se razmnožiti po susjedovom posjedu. Mobilizirajte sve muškarce, žene i
djecu sa farmi i iz zanatskih utvrda. Učinite to odmah.“
Vijećnicu preplavi napetost. Svi su u tišini napeto razmišljali, a onda ustade Zurg, Majstor-
tekstilac.
„Moj zanat također može nešto ponuditi... što je i normalno, jer mi se svaki dan bavimo nitima... u
vezi s drevnim metodama.“ Zurgov glas bio je tih i suh. Iz udubina od suvišne, naborane kože, oči su
mu streljale okolo, skačući sad na jednog, sad na drugog slušaoca. „U Utvrdi Ruatha jednom sam na
zidu vidio... tko zna gdje se danas nalazi ta tapiserija?“ Lukavo je pogledao pravo u Merona od
Nabola, a onda u Bergena od Visokih Prostora, koji je tamo naslijedio Faxovu titulu. „Djelo je bilo
staro koliko i zmajski rod, a, između ostalog je prikazivalo pješaka sa čudnom napravom na leđima.
U ruci je držao zaobljen predmet, dugačak otprilike kao mač, iz kojeg su izbijali plameni jezici...
veličanstveno otkani u narančastocrvenoj boji, koju smo u međuvremenu izgubili... usmjereni prema
zemlji. Naravno, iznad su prikazani zmajevi u gustom poretku, i to većinom brončani... i tu nijansu
zmajsko-brončane smo izgubili. To djelo sam zapamtio po neobičnoj napravi koja nas danas ovdje
zanima i po njegovoj velikoj umjetničkoj vrijednosti.“
„Bacač plamena?“ zagrmje Kovač. „Bacač plamena“, ponovio je silaznom intonacijom. „Bacač
plamena“, promrmljao je zamišljeno i skupio guste obrve u džinovsko mrštenje. „Bacač kakve vrste
plamena? O tome treba razmisliti.“ Spustio je glavu i ućutao toliko zaokupljen razmišljanjem da je
zanemario ostatak razgovora.
„Da, Zurg, u svim zanatima tokom posljednjih Obrtaja izgubljene su mnoge vještine“, ironično je
prokomentarisao F'lar. „Ako želimo nastaviti živjeti na Pernu, potrebno je brzo ponovo otkriti ta
znanja... jako brzo. Posebno bih se volio domoći tapiserije o kojoj je govorio Zurg.“
F'lar je pogledom preletjeo one Gospodare koji su se nakon Faxove smrti otimali oko njegovih
sedam Utvrda.
„Naprava sa slike mogla bi svima pomoći i znatno umanjili gubitke. Predlažem da se pojavi u
Ruathi ili u Zurgovoj ili Fandarelovoj zanatskoj dvorani. Kako vam bude zgodnije.“
Začulo se protezanje nogu i meškoljenje, ali nitko nije htio priznati da je sadašnji vlasnik
tapiserije.
„Tapiserija će biti vraćena Faxovom sinu, sadašnjem Gospodaru Ruathe“, dodade F'lar,
smijuljeći se na ovako čudnu manifestaciju pravde.
Lytol tiho frknu i odmjeri pogledom sve prisutne. F'lar ga iznenađeno pogleda jer je očekivao bar
nekakav znak zadovoljstva. Žalio je siroče Jaxoma. Odgajao ga je tako luroban, iako krajnje pošten,
čovjek.
„Ako mi dozvolite, poštovani Weyrvodo“, upade Robinton, „predlažem da svi prouče svoje
Zapise ne bi li pronašli nešto korisno, kao što su, na primjer, podaci o Nitima i mape koje ste vi
pronašli.“ Iznenada se zbunjeno osmjehnuo. „Ja lično smatram i sebe donekle odgovornim, jer smo
mi, I larfisti, dozvolili da iz našeg repertoara nestanu neke nepopularne balade, a neke duže Poučne
Balade i Sage rijetko smo izvodili... zbog nedostalka publike, a ponekad i zbog očuvanja vlastite
kože.“
F'lar je kašljanjem ukrotio smijeh. Robinton je stvarno bio genijalan.
„Moram vidjeti tu ruathansku tapiseriju“, zagrmi Fandarel s neba pa u rebra.
 „Siguran sam da će vam uskoro biti u rukama“, stade ga uvjeravati F'lar, iako sam nije puno
vjerovao u to. „Gospodari, mnogo toga treba uraditi. Sada, kada ste razumijeli sa čime smo suočeni,
prepuštam vama, vodama u Utvrdama i Zanatima, da na najbolji način organizirate svoje podanike.
Vi, Glavari, dajte najboljim umovima da rješavaju probleme o kojima smo ovdje raspravljali;
pregledajte sve Zapise, ne bi li iskrslo nešto korisno, nešto što ćemo moći iskoristiti. Gospodari
Telgara, Croma, Ruathe i Nabola, vidjet ćemo se kroz tri dana. Nerat, Keroon i Igen, stojimo vam na
raspolaganju po pitanju pomoći oko uništavanja jazbina, ako koju otkrijete na svojim posjedima. Kad
smo se već okupili, iznesite svoje potrebe, Majstoru-rudaru. Kakva je situacija u vašem zanatu?“
„Zadovoljni smo, jer za nas ima dosta posla“, kreštavo reče Majstor-rudar.
U tom trenutku, F'lar ugleda u hodniku F'norovu priliku. Trudio se da privuče Weyrvodinu pažnju.
Smedi jahač radosno se osmjehivao i očito je gorio od nestrpljenja da mu prenese dobre vijesti.
F'lar se pitao kako im je uspjelo da se tako brzo vrate sa Južnog Kontinenta, a onda mu sinu da je
F'nor - opet -opaljen suncem. Glavom je dao znak F'noru da ode u spavaće odaje i tamo pričeka.
„Gospodari i Glavari, jedan mladi zmaj stajat će na raspolaganju svakome odvas, radi prenosa
poruka i transporta. To je sve za sada. Želim vam prijatno jutro.“
Izašao je iz Vijećnice, prošao kroz prolaz ka kraljičinom weyru i razmaknuo još nemirni zastor na
spavaćoj sobi. F'nor je upravo točio čašu vina.
„Uspjeli smo!“ uzviknu F'nor čim je Weyrvođa ušao. „Iako nikada neću razumijeti kako si znao da
trebamo baš trideset dva kandidata. Isprva sam mislio da uvredljivo potcjenjujcš našu plemenitu
Pridith. Međutim, u četiri dana snijela je točno trideset dva jaja. Kad se prvo pojavilo, jedva sam se
suspregnuo da odmah ne dojašem.“
F'lar mu stade srdačno čestitati. Osjetio je silno olakšanje. Ipak će biti neke koristi od na izgled
nesretnog poduhvata na jugu. Samo je još trebalo nekako doznati koliko dugo je F'nor proveo na jugu
prije sinoćne mahnite posjete. Za sada se na F'norovom opaljenom, nasmijanom licu nisu
primjećivale bore i tragovi napetosti.
„Nije bilo zlatnog jajeta?“ upita F'lar, pun nade. U prvom pokušaju dobili su trideset dva jaja, pa
bi mogli novu kraljicu poslati još dalje u prošlost i pokušati opet.
F'norovo lice se izduži. „Ne, a bio sam tako siguran da će doći. Zato imamo četrnaest brončanih.
U tome je Pridith nadmašila Ramoth“, dodao je ponosno.
„Stvarno jeste. Kako inače napreduje Weyr?“
F'nor se namršti i zatrese glavom, tjerajući nekakvu svoju zbunjenost. „Kylara je... pa, ona je
problem. Stalno izaziva nevolje. T'bor muku muči sa njom, pa je postao toliko osjetljiv i razdražljiv
da ga svi izbjegavaju.“ Malo se razvedri. „Mladi N'ton razvija se u dobrog vodu eskadrile, a njegov
brončani mogao bi biti brži i istrajniji kod slijedećeg Pridithinog svadbenog leta. Nije da bih volio
natovariti N'tonu Kylaru na vrat... kao ni ikom drugom.“
„Nemate problema sa snabdijevanjem?“
F'nor mu se nasmija u lice. „Da nam nisi jasno stavio do znanja kako ne smijemo sa vama
održavati vezu, mogli bismo vas opskbljivati voćem i povrćem, boljim od ičega na sjeveru. Jedemo
upravo onako kako to zmajski jahači zaslužuju. F'lar, bilo bi dobro razmotriti osnivanje jednog
Weyra za snabdijevanje na Južnom Kontinentu. Nikada više ne bismo morali brinuti o karavanima sa
desetinom i...“
„Sve u svoje vrijeme. Sada odlazi. Znaš da ove posjete moraju biti što kraće.“
F'nor napravi nezadovoljnu grimasu. „Ali nema nikakvih većih problema. U svakom slučaju, ne
nalazim se ovdje u ovom vremenu.“
„Istina“, složi se F'lar, „ali nemoj se zabuniti pa doći dok si još uvijek ovdje.“
 „Hmmm? Ah, da, tako je. Zaboravio sam da za nas vrijeme puzi, a vama leti. Pa, neću dolaziti
dok Pridith ne bude opet nosila jaja.“
Uz veseli pozdrav, F'nor izađe iz weyra. F'lar je zamišljeno gledao za njim, a onda laganim
korakom krenu natrag u Vijećnicu. Trideset dva nova zmaja, od čega četrnaest brončanih, bili su
veliki dobitak i činilo mu se da se rizik isplatio. Ili će se pokazati da rizik neprekidno raste?
Netko namjerno pročisti grlo. F'lar podiže pogled i ugleda Robintona u nadsvodenom prolazu koji
je vodio u Vijećnicu.
„Prije nego budem mogao kopirati mape i tumačiti ih drugima, moram ih potpuno razumijeti,
Weyrvodo. Zato sam bio toliko slobodan da ostanem.“
„Odlično si zastupao našu stvar, Majstore-harfisto.“
„Vaša stvar ima plemenit cilj, Weyrvodo“, Robintonove oči vragolasto su sjale. „Molio sam Jaje
da mi se pruži prilika da govorim pred plemenitom publikom.“
„Jeste li za čašu vina?“
„Bendenovo grožđe budi zavist diljem Perna.“ „Treba imali razvijeni ukus da bi se cijenio tako
delikatan buke.“
„Poznavaoci vina pažljivo održavaju takav ukus.“
F'lar se zapita kada će se čovjek prestati igrati riječima i preći na nešto konkretno. Bilo mu je još
mnogo toga na umu, pa nije imao previše vremena za objašnjavanje vremenskih tabela.
„Pala mi je na pamet balada koju sam, zbog nedostatka objašnjenja o sadržaju, uklonio kad sam
postao Glavar svoga zanata“, reče Robinton pronicljivo odmjeravajući F'lara; kušao je vino i licem
mu se razli izraz zadovoljstva. „Riječi i melodija te pjesme djeluju podjednako uznemirujuće. Svaki
harfista, iz praktičnih razloga, razvija osjećaj koje stvari će njegova publika prihvatiti, a koje
odbaciti... žestoko odbaciti“, trgnuo se, vjerojatno na neka vlastita neugodna sjećanja. „Otkrio sam da
ta balada uznemiruje i pjevača i publiku, pa sam je povukao iz upotrebe. Mislim da je došao trenutak
da je ponovo izvučem na svijetlo dana; sličan slučaj kao sa onom tapiserijom.“
Nakon C'ganove smrti, njegov instrument visio je na zidu Vijećnice, čekajući izbor novoga
weyrpjevaca. Gitara je bila vrlo stara, izrađena od tankog drveta. Stari C'gan držao je instrument
pokriven i redovno ga štimao. Majstor-harfista sa poštovanjem uze instrument i lagano udari po
žicama da bi mu čuo zvuk. Iznenađeno je podigao obrve kad Vijećnicu ispuni divan ton.
Udario je jedan neskladan akord. F'lar se upita da li je to instrument raštiman ili je harfista
slučajno udario krivu žicu. Ali Robinton ponovi čudnu disonancu, a onda se prebaci u neobičan mol
koji je još više uznemiravao nego prve note.
„Rekao sam da je pjesma tjeskobna. Pitam se znate li odgovore na pitanja koja postavlja. U
posljednje vrijeme sam mnogo puta u glavi premetao ovu zagonetku.“
Tada iznenada prede iz govora u pjevanje.
 Otišli su, otišli naprijed,
Jeka se odbija unedogled.
Prazno, prašno, mrtvilo vlada,
Zašto su Weyrani pobjegli sada?
Kamo li ode sva zmajska bratija?
Sad vjetar Weyrima pustim zavija.
Puštena stoka šeta se svuda,
Odoše branioci naši, tko zna kuda ?
Možda u novi Weyr odletješe?
Gdje se drugi ljudi Niti Plaše?
Da li su daleko ti svjetovi razni?
Zašto, ah, zašto su Weyri prazni?

Odjeknu posljednji žalobni akord.

„Treba naglasiti da je pjesma prvi put zapisana u analima zanata prije oko četiri stotine Obrtaja“,
nemarno reče Robinton, pažljivo obgrlivši gitaru objema rukama. „Crvena Zvijezda tek što je
odmakla iz blizine dovoljne za napade Niti. Ljudi su sa puno razloga bili zapanjeni i zabrinuti zbog
iznenadnog nestanka stanovništva pet Weyrova. Ah, mogu zamisliti koliko se javilo objašnjenja, ali
nijedno... niti jedno jedino objašnjenje... nije zapisano.“ Robinton značajno zastade.
„Nisam naišao ni na kakve podatke o tome“, odgovori F'lar. „U stvari naredio sam da se svi
Zapisi iz ostalih Weyrova donesu ovamo... zbog toga da bih uspio izdvojiti točne vremenske tabele.
Svi Zapisi ostalih Weyrova jednostavno prestaju -“ F'lar napravi rukom pokret kao da nešto siječe.
„U Zapisima iz Bendena nema spomena o bolesti, smrti, požaru, katastrofi - ni jedne jedine riječi
objašnjenja za iznenadni prestanak saobraćaja među Weyrovima. Bendenovi Zapisi neometano teku
dalje, ali samo za Benden. Postoji jedna bilješka koja se posredno odnosi na masovni nestanak
jahača... uspostavljanje bendenskih patrola širom
Perna, jer se do tada patroliralo samo nad Bendenovim teritorijem. I to je sve.“
„čudno“, glasno je razmišljao Robinton. „Kad je prošla opasnost od Crvene Zvijezde, zmajevi i
jahači mogli su otići u međuprostor da bi olakšali život Utvrdama. Ali ne mogu povjerovati u tako
nešto. Zapisi moga zanata uistinu spominju nekoliko uzastopnih loših žetvi i prirodnih katastrofa...
pored Niti. Čovjek može biti galantan, a poznato je da ste vi, zmajski jahači, najgalantniji, ali, ipak,
masovno samoubojstvo? Jednostavno ne mogu prihvatiti takvo objašnjenje... ne za zmajske jahače.“
„Hvala“, reče blago ironično F'lar.
„Nema na čemu“, odgovori Robinton i dobrodušno kim- nu.
F'lar se pomirljivo nasmiješi. „Sad vidim da smo bili previše uskogrudni i zatvoreni unutar
Weyra.“
Robinton iskapi čašu i tužno se zagleda u nju, čekajući da mu je F'lar opet napuni.
„Pa, vaša izoliranost ipak je nečemu poslužila, znate. Veličanstveno ste savladali onu pobunu
Gospodara. Skoro sam se ugušio od smijeha“, napomenu Robinton uz široki osmijeh. „Ukrasti im
žene dok zmaj jedan put udahne!“ Ponovo se zacerekao, a onda se iznenada uozbiljio i pogledao
F'laru pravo u oči. „Pošto sam navikao slušati ono što čovjek ne govori naglas, pretpostavljam da ste
na sastanku Vijeća mnogo toga uljepšali. U moju diskreciju možete biti sigurni... i... isto tako možete
biti sigurni da ću vas svim srcem podržati; ja i moj ne baš beznačajni zanat. Ukratko, recite kako vam
moji harfisti mogu pomoći?“ Stade svirati nekakav živahan marš. „Možda da uzburkaju krv u žilama
ljudi baladama o slavnoj prošlosti i uspjesima našeg naroda?“ Prsti mu iznenada počeše proizvoditi
melodiju krutog i odlučnog ritma. „Da pripreme sve umne i fizičke potencijale naroda za predstojeće
teškoće?“
„Ako svaki vaš harfista može dirnuti ljude kao što to možete vi, onda ne moram brinuti što mi fali
pet stotina zmajeva.“
„Ah, znači da je, usprkos vašim hrabrim riječima i šarenim kartama, situacija“ - disonanca na
gitari naglasila je njegove posljednje riječi - „još gora od onoga što mi se učinilo da prikrivate na
sastanku.“ „Moglo bi biti upravo tako.“
„Da li će bacači plamena, kojih se sjetio stari Zurg, a Fandarel ih treba rekonstruirati, donijeti
prevagu u našu korist?“
F'lar zamišljeno odmjeri ovoga visprenog čovjeka i donese odluku.
„Za sada bi nam mogli pomoći čak i crvi iz Igena, ali kako vrijeme bude odmicalo, Crvena
Zvijezda dolazit će sve bliže, što će skratiti vrijeme između napada, a mi imamo svega sedamdeset i
dva zmaja više nego jučer. Jedan je preminuo, a nekoliko ih neće moći letjeti koji tjedan.“
„Sedamdeset i dva?“ oštro upita Robinton. Ramoth je izlegla svega četrdeset, a ti su isuviše
mladi da bijeli plamenac.“
F'lar mu u kratkim crtama iznese cilj ekspedicije koju su poduzeli Lessa i F'nor. Opisao je,
također, F'norova pojavljivanja i upozorenja, kao i djelomični uspjeh poduhvata jer je Pridith u
prvom leglu snijela trideset i dva jaja. Robinton ga je pozorno saslušao.
„Kako je to moguće da se F'nor već vraćao, kad ti Lessa i on još nisu javili niti da li uopće
postoji mjesto za razmnožavanje zmajeva na Južnom Kontinentu?“
„Zmajevi međuprostorom mogu premostiti i vrijeme na sličan način kao prostor. Podjednako
lako mogu otići kada kao i kamo.“
Dok je probavljao ovu činjenicu, Robinton je široko razrogačio oči.
„Stvarno možete skočiti unatrag kroz vrijeme? Koliko daleko?“
„Ne znam. Kad sam učio Lessu da leti sa Ramoth, zahvaljujući svojoj nesmotrenosti vratila se u
Ruathu od prije trinaest Obrtaja, u trenutak kada su Faxovi ljudi počeli svoj napad sa uzvisine. Kad
se vratila u sadašnjost, ja sam pokušao vraćanje međuprostorom za otprilike deset Obrtaja. Za
zmajeve je jednostavno da kroz međuprostor dosegnu neko mjesto ili vrijeme, ali izgleda da se jahač
strašno iscrpljuje. Jučer, kad smo se vratili iz Nerata i morali odmah produžiti za Keroon, osjećao
sam se kao da su me pregazili i ostavili na Ravnici Igena cijelo ljeto da se sušim na suncu.“ F'lar je
zatresao glavom. „Očito je da nam je uspijelo poslati Kylaru, Pridith i ostale međuprostorom deset
Obrtaja unazad, jer mi je F'nor već podnio izvještaj nakon što je tamo proveo nekoliko Obrtaja.
Međutim, iscrpljenost ljudi, izgleda, s vremenom raste. Ali čak i samo sedamdeset i dva nova odrasla
zmaja bit će nam od velike pomoći.“
„Pošaljite jednog jahača unaprijed kroz vrijeme i provjerite da li ste uspjeli“, predloži Robinton.
„Tako ćete uštedjeti nekoliko dana nerviranja.“
„Ne znam dospjeti do kada koje se još nije desilo. Zmaju morate dati neke referentne tačke, znate.
Kako dočarati vrijeme koje još nije nastupilo?“
„Imate dovoljno mašte. Napravite projekciju unaprijed.“
„Pa da možda izgubim zmaja, baš sada kad mi je svaki dragocjen? Ne, moram nastaviti dalje...
jer, sudeći po F'norovim posjetama, očigledno sam uradio... kao što sam u početku odlučio. To me
podsjetilo da moram izdati naređenja za pakovanje. Nakon toga, pogledat ću sa vama te karte.“
Tek nakon podnevnog obroka, koji je pojeo skupa se Weyrvodom, Majstor-harfista bio je siguran
da razumije karte. Tada je otišao da organizira kopiranje.
 Preko pučine nemirnog, sinjeg mora,
Gdje već dugo zmajsko krdo letjelo nije,
Poletješe u proljeće zlatni i smeđi
Da provjere jel' kopno juga mrtvo kao prije.

Ramoth i Canth donijeli su Lessu i F'nora do Zvijezdanog Kamena upravo u vrijeme kad su počeli
pristizati na Vijeće prvi Gospodari i Glavari zanata.
Da bi se vratili deset Obrtaja unatrag i stigli na Južni Kontinent, Lessa i F'nor odlučili su se za
najsigurniju varijantu. Prvo će se međuprostorom vratiti kroz vrijeme u Weyr od prije deset Obrtaja,
kojeg se F'nor dobro sjećao. Nakon toga će međuprostorom premostiti udaljenost do tačke nad
morem, nešto odmaknute od Južnog Kontinenta. To je bilo najbliže referentnoj tački medu podacima i
skicama nađenim u starim Zapisima.
F'nor prenese Canthu prizor Weyra od prije deset Obrtaja za koji je smatrao da ga se najbolje
sjeća. Ramoth pokupi orijentire direktno iz uma smedeg zmaja. Užasavajuća hladnoća međuprostora
izbila je Lessi dah. Sa olakšanjem je za trenutak ugledala Weyr zaokupljen uobičajenim aktivnostima,
a onda zmajevi ponovo uđoše u međuprostor i pojaviše se nad uzburkanim morem.
Ispred njih ležao je tajanstveni Južni Kontinent, zamrljan purpurnim odsjajima pod svijetlom
oblačnog, tmurnog dana.
Lessa osjeti kako zabrinutost potiskuje nesigurnost izazvanu pomakom u vremenu. Ramoth
snažnim zamasima krila stade napredovati ka dalekoj obali. Canth je nastojao da ne zaostane.
On je samo smeđi, prekori Lessa svoju zlatnu Kraljicu.
Ako leti uz mene, hladnokrvno odvrati Ramoth, mora malo protegnuti krila.
Lessa se naceri, a duboko u sebi bila je ubjedena da se Ramoth još uvijek ljuti zato što nije
učestvovala u borbi skupa sa svojim mužjacima. Neko vrijeme, svi mužjaci će imati problema sa
njom.
Naišli su na jato wherrija, što im je dalo do znanja da na Kontinentu mora postojati vegetacija.
Wherriji nisu mogli živjeti bez vegetacije, iako su, ako je to bilo potrebno, mogli preživjeti jedući
samo crve.
Lessa naredi Canthu da svom jahaču prenese njeno pitanje. Ako je Južni Kontinent potpuno
opustošen Nitima, kako je niklo novo bilje? Odakle su stigli wherriji?
Da li si ikada promatrala kako pucaju čahure sa sjemenkama, koje onda raznosi vjetar? Da
lisiprimjetila da wherriji lete ka jugu odmah nakon jesenskog solsticija?
Da, ali...
Nema ali!
Ali zemlja je bila opustošena Nitima!
Za manje od četiri stotine Obrtaja čak su i popaljeni vrhovi brda na našem Kontinentu počeli u
proljeće vrvjeti od mladica i izdanaka, preko Cantha odgovori F'nor, pa je lako pretpostaviti da je i
Južni Kontinent mogao oživjeti.
Iako je Ramoth diktirala snažan tempo, trebalo im je prilično vremena da stignu do razvedene
obale, pune opasnih grebena i tvrdih stijena obasjanih tmurnim svijetlom. Lessa zastenje od
razočaranja, ali ipak naredi Ramoth da se uzdigne nad uzvisinom koja je zaklanjala vidik ka
unutrašnjosti. Sa uzvisine je i unutrašnjost djelovala sivo i beživotno.
Iznenada se kroz oblačni sloj probi sunce i sivilo se pretopi u splet zelenih i smeđih tonova,
mješavinu boja karakterističnih za bujno tropsko raslinje. Lessinom trijumfalnom poviku odgovoriše
F'norovo hura i metalni glasovi zmajeva. Panično krešteći u zrak se diže jato wherrija, poplašeno
neobičnom bukom.
Iza predgorja, koje se uzdizalo nad obalom, tlo se spuštalo prema gustoj džungli i travnatim
površinama. Cijelo jutro proveli su u traženju, ali nisu uspjeli pronaći stijene u kojima bi se mogao
osnovati novi Weyr. Da nije to jedan od faktora koji su pridonijeli propasti poduhvata, pitala se
Lessa.
Obeshrabreni, sletjeli su na visoravan kraj jezerca. Bilo je toplo, ali ne previše. Dok su F'nor i
Lessa jeli svoj podnevni obrok, zmajevi su se osvježavali brčkanjem u jezeru.
Lessa je bila uznemirena i nije imala teka za meso i kruh. Primjetila je da je F'nor takode
nemiran. Stalno je pogledavao prema jezeru i rubovima džungle.
„Sto mi to očekujemo? Wherriji ne napadaju ljude, a divlji wherovi se ne usuđuju prići ni blizu
zmaja. Nalazimo se deset Obrtaja prije nailaska Crvene Zvijezde, dakle, Niti se ne mogu pojaviti.“
F'nor sleže ramenima i plaho se namršti. Vratio je nepojedeni kruh natrag u torbu za hranu.
„Valjda nas tišti praznina ovog mjesta“, rekao je i dalje se osvrćući. Ugledao je zreli plod na lozi
mjesečarki. „Ovo bar izgleda poznato i dobro za jelo, a, osim toga, neće imati ukus po prašini.“
Spretno se popeo i otkinuo narančasto-crveni plod.
„Dobro miriše, izgleda zreo, mekan je kao da je zreo“, rekao je i vješto rasjekao voćku. Uz
osmjeh je Lessi dodao prvu krišku, a onda sebi odsjekao drugu. Izazovno ju je podigao. „Jedimo i
umrimo zajedno!“
Nije mogla a da se ne nasmije i otpozdravi mu. Istovremeno zagrizoše sočni plod. Lessa žurno
obliza usne da bi pokupila odbjegle kapi slasnog soka koji joj se počeo shvati iz kutova usana.
„Umri sretna - Ja sigurno hoću još“, uzviknu F'nor i odsječe nove kriške.
Ova epizoda s voćem malo ih je ohrabrila, pa su bili u stanju porazgovarati o svojoj
uznemirenosti. . „Ja mislim“, reče F'nor, „daje u pitanju odsustvo stijena i špilja, kao i preveliki mir,
svijest da osim nas ovdje nema drugih ljudi, kao ni životinja.“
Lessa odobravajući kimnu glavom. „Ramoth, Canth, da li bi vas nedostatak Weyra uzbudio?“
Mi nismo uvijek živjeli u špiljama, pomalo bahato odgovori Ramoth, prevrćući se po jezeru. U
obalu su zbog toga udarali prilično veliki valovi, dopirući skoro do srušenog debla na kojem su
sjedeli Lessa i F'nor. Ovdje je sunce ugodno i toplo, a voda dobro osvježava. Uživala bih ovdje, ali
ja neću doći.
„Malo je nakrivo nasađena“, šapnu Lessa F'laru. „Neka ovo bude Pridilhino, draga“, umirujuće je
doviknula zlatnoj kraljici. „Ti imaš Weyr i sve ostalo!“
Umjesto odgovora, Ramoth zlovoljno zaroni podižući u zrak pjenu.
Canth priznade da on ne bi imao ništa protiv života bez Weyra. Na suhoj zemlji toplije je spavati
nego na kamenu, naravno, kad se napravi odgovarajuća šupljina za tijelo. Ne, špilja mu ne bi
nedostajala ako bi bilo dovoljno jela.
„Morat ćemo donijeti stoku“, razmišljao je F'lar. „Dovoljno grla da možemo odgojiti veliko
stado. Wheriji su ovdje ogromni. Kad bolje razmislim, čini mi se da ova visoravan nema izlaza.
Nećemo trebati postavljati ograde. Bolje da provjerim. Ovaj plato sa jezerom i dovoljno slobodnog
prostora za Utvrde izgleda idealno. Izađeš u šetnju i ubereš doručak sa obližnjeg drveta.“
„Možda bi bilo pametno da odaberemo one koji nisu odgojeni u Utvrdama“, dodade Lessa. Njima
neće biti neudobno bez zaštitničkih visova i stijena.“ Kratko se nasmijala. „Više sam podložna moći
navike nego što sam mislila. Sav ovaj nenaseljeni prostor i njegova mirnoća čine mi se...
nepristojnim.“ Slabašno je zadrhtala promatrajući široku ravnicu iza jezera.
„Obiluje plodovima i lijepo je“, ubaci F'nor i skoči na noge da donese još sočnih, narančasto-
crvenih plodova. „Ukus je izvanredan. Ne sjećam se da sam ikad probao nešto ovako slatko i sočno
iz Nerata, a, ipak, radi se o istom voću.“
„Nepobitno je kvalitetnije od onoga što dobija Weyr. Rekla bih da Nerat prvo namiri svoje
potrebe, a ono što ostane pošalje u Weyr.“
Oboje su pohlepno pojeli popriličnu količinu voća.
Daljnjim izviđanjem, utvrdili su da je plato izoliran, a više nego dovoljan da hrani ogromno krdo
stoke za hranu zmajevima. Završavao se s jedne strane strmom padinom, u visini od nekoliko
zmajskih dužina, a ispod je bila gušća džungla. S druge strane, strmo se obrušavalo obalno grebenje.
Obilje drvene grade poslužit će za izgradnju nastambi. Ramoth i Canth nepokolebljivo su tvrdili da
će zmajevima biti dovoljno udobno ispod gustog zelenila džungle. Pošto je po klimi ovaj dio
kontinenta nalikovao Gornjem Neratu, neće ih smetati ni pretjerana vrućina, ni hladnoća.
Međutim, iako je Lessa jedva čekala da se vrate, izgledalo je da F'nor oteže sa polaskom.
„Možemo na povratku međuprostorom preći i vrijeme i prostor odjednom“, na kraju je inzistirala
Lessa, „pa ćemo stiče u Weyr kasno popodne. Do tada će Gospodari sigurno otići svojim kućama.“
F'nor se složi i Lessa se pripremi za put kroz međuprostor. Pitao se zašto joj mnogo više smeta
kada kroz međuprostor nego kamo, pogotovo zato jer je zmajevima bilo potpuno svejedno. Osjetivši
Lessino raspoloženje, Ramoth ohrabrujuće zapjeva. Dugo, dugo visili su u užasnoj hladnoći
međuprostora, a onda iznenada iskrsnuše iznad suncem okupanog Weyra.
Lessa pomalo iznenađeno primjeti da se ispred Donjih Spilja nalaze složene hrpe zavežljaja i
vreća. Zmajski jahači nadgledali su tovarenje svojih životinja.
„Sto se to događa“, uzviknu F'nor.
„Ovaj, valjda je F'lar bio ubijeden da ćemo uspjeti“, hitro ga umiri Lessa.
Mnementh, koji je posmatrao gužvu sa ispusta ispred kraljičinog weyra, pozdravi putnike. Usput
ih je obavijestio da ih F'lar želi vidjeti u weyru što je prije moguće.
F'lara su zatekli u Vijećnici, nagnutog nad nekim od najstarijih i najnečitkijih koža sa Zapisima.
„Pa?“ upitao je uz široki osmjeh dobrodošlice.
„Zeleno, bujno i pogodno za život“, izjavi Lessa pažljivo ga posmatrajući. Nešto je saznao. Pa,
nadala se da će paziti što govori. F'nor nije budala, a prijevremeno znanje moglo je biti opasno.“
„Nadao sam se da ćete to reći“, mirno nastavi F'lar. „Hajde, detaljno mi opišite što ste vidjeli i
otkrili. Dobro će nam doći popunjavanje bijelina na karti.“
Lessa prepusti F'noru da govori, a F'lar je pažljivo slušao i pravio bilješke.
„Želeći biti praktičan, pripremio sam jahače i naredio da počnu sa pakovanjem“, rekao je F'noru
kad je ovaj završio. „Ne zaboravimo da nam u ovom vremenu što je na raspolaganju svega tri dana za
obavljanje svih priprema i vaše slanje deset Obrtaja unatrag. Ali nemamo ni trenutka vremena za
bacanje. A za tri dana, kod Telgara, moramo imati još mnogo odraslih zmajeva, spremnih za borbu.
Dakle, iako će za vas prohujati deset Obrtaja, ovdje će proći svega tri dana. Lessa, tvoja ideja da je
bolje uzeti ljude odgojene na selu je na mjestu. Srećom, nedavna Potraga za jahačima-kandidatima za
budući Pridithin podmladak dovela je uglavnom mladiće sa sela i zanatskog podrijetla. Tu nemamo
problema. A većina od trideset dvojice nema ni petnaest godina.“
„Trideset dvojica?“ uzviknu F'nor. „Treba nam bar pedeset. Zmajići moraju imati nekakav izbor,
iako kandidate navikavamo na jaja i prije izlijeganja.“
F'lar nemarno sleže ramenima. „Pošalji po još. Ti ćeš imati vremena, zapamti to“, zacerekao se;
učinilo se da će još nešto reći, no u posljednjem trenutku je odustao.
„F'nor nije imao prilike za natezanje sa Weyrvodom jer F'lar odmah poče izdavati nova naređenja
i upute.
F'norova eskadrila će pomoći u transportu omladinaca. Povesti će sa sobom i četrdeset mladih
zmajeva iz Ramothinog prvog legla, te Kylaru i njenu kraljicu Pridith. Poći će i T'bor sa brončanim
Piyanthom, a pošto će N'tonov mladi brončani vjerojatno biti opreman za parenje kad i Pridith,
kraljica će imati najmanje dva brončana uz sebe.“
„A da smo tamo zatekli pustoš?“ upita F'nor, još uvijek zbunjen F'larovom samouvjerenošću. „Sto
bi onda bilo?“
„O, pa poslali bismo vas natrag u, recimo, Visoke Prostore“, odgovori F'lar i previše nehajno, ali
zato brzo nastavi. „Morao bih poslati više brončanih, ali trebat će mi za traženje jazbina po Keroonu
i Neratu. U Neratu su već otkrili nekoliko. Čujem da je Vincent od straha na rubu srčanog udara.“
Lessa jasno pokaza što misli o pomenutom Gospodaru Utvrde.
„Sto je bilo jutros na sastanku“, sjeti se F'nor. „Sada to nije važno. F'nor, prije mraka moramo
započeti prebacivanje kroz međuprostor.“
Lessa uputi Weyrvodi dug, oštar pogled i zaključi da uskoro mora od njega izvući sve detalje.
„Skiciraj mi nekoliko orijentira, hoćeš li, Lessa?“ zamoli F'lar.
„Dok joj je gurao pisaljku i čistu kožu u očima mu se nedvojbeno odražavala molba. Sada nije
želio nikakva pitanja sa njene strane. Vjerojatno bi njima uznemirila F'nora. Sa uzdahom je uzela
pisaljku.
Brzo je crtala, pa je uskoro, uz F'norovu pomoć, dobila pristojnu mapu platoa koji su odabrali.
Iznenada joj se pogled zamuti. Obuze je blaga ošamućenost.
„Lessa?“ F'lar se nagnuo ka njoj.
„Sve... kruži... oko mene...“ Svalila mu se u naručje.
Podigao je njeno nježno tijelo i izmjenio zabrinut pogled sa polubratom.
„Poslat ću po Manom“, predloži F'nor.
„Kako se ti osjećaš?“ povika Weyrvođa za svojim bratom.
„Samo sam umoran i ništa više“, umirio ga je F'nor i počeo dozivati niz tunel one u kuhinji,
tražeći Manoru. Usput je naručio klah. Nesumnjivo mu je baš sad trebao.
F'lar položi Weyranku na ležaj i nježno je pokri.
„Ovo mi se ne sviđa“, progundao je sjećajući se što je F'nor govorio o Kylarinom ponašanju.
Zašto bi na Lessu ovako brzo djelovalo?
„Skakanje kroz vrijeme izaziva osjećaj neodređene -“ F'nor je zastao, tražeći pravu riječ. „Ne
osjećaš se potpuno... cijelim. Jučer si i sam prošao međuprostorom kroz vrijeme, kad smo išli u
Nerat...“
„Jučer sam bio u borbi“, podsjeti ga F'lar, „a ni ti ni Lessa niste se danas ni sa kim borili. Možda
postoji neki unutrašnji... mentalnL. stres zbog samog pomaka u vremenu kroz međuprostor. Čuj,
F'nor, volio bih da kad odete u južni Weyr samo ti dolaziš ovamo. Izdat ću takvo naređenje, a Ramoth
će prenijeti zabranu zmajevima. Tako nitko neće uspijeti doći, makar mu i padne na pamet. Možda
postoje neki faktori, mnogo ozbiljniji nego što mi pretpostavljamo. Nemojmo nepotrebno riskirati.“
„Slažem se.“
„Još jedna sitnica, F'nor. Pažljivo biraj trenutke kad ćeš doći kod mene. Na tvom mjestu, ne bih
birao vremena suviše blizu periodima kad si stvarno ovdje. Ne mogu zamisliti što bi se dogodilo da u
hodniku naletiš na samog sebe, a ne smijem te izgubiti.“
U jednom od rijetkih izliva osjećaja, F'lar snažno stisnu polubratova ramena.
„Dobro zapamti, F'nor. Ovdje sam proveo cijelo prijepodne i nisi se vratio sa prvog putovanja
prije sredine popodneva. Također zapamti da mi imamo svega tri dana. Ti imaš deset Obrtaja.“
U odlasku, F'nor se u hodniku mimoiđe sa Manorom.
Žena nije uočila ništa što bi kod Lesse izazvalo takvo stanje, pa su konačno odlučili da se
vjerojatno radi o premorenosti usljed jučerašnjeg naprezanja u održavanju veze između zmajeva i
jahača, te današnjeg prelaska međuprostorom između vremena.
Kad je F'lar krenuo da poželi sreću onima koji su odlazili na jug, Lessa je bila u zdravom snu,
ponešto blijeda, ali pravilno dišući.
F'lar preko Mnementha iznese Ramoth svoju želju da svim zmajevima koji kreću u ovaj poduhvat
kraljica usadi zabranu povratka.sJRamoth ga posluša, ali usput dodade Mnementhu kako svi učestvuju
u ponekoj avanturi, a ona, kraljica Weyra, mora stajati po strani i promatrati. Mnementh ovo prenese
F'laru.
Tek što su natovareni zmajevi jedan za drugim nestali iznad Zvijezdanog Kamena, doletio je
omladinac dodijeljen kao glasnik Utvrdi Nerat. Lice mu je bilo blijedo od straha.
„Weyrvodo, otkriveno je još mnogo jazbina, a nije ih moguće uništiti samo vatrom. Gospodar
Vincent želi da dođete.“
F'lar nije bio nimalo iznenađen.
„Otiđi i večeraj, dječače, prije nego kreneš natrag. Uskoro ću poći.“
Prolazeći prema odajama za spavanje, čuo je kako Ramoth ispušta grlene zvukove. Spremala se
za počinak.
Lessa je još uvijek spavala. Jednu ruku podvila je pod glavu, a tamna kosa rasula joj se preko
ruba kreveta. Djelovala je krhko, kao dijete. Mnogo mu je značila. F'lar se osmjehnuo. Dakle,
jučerašnja Kylarina pažnja probudila je u njoj ljubomoru. To mu je godilo i osjećao se polaskanim.
Lessa nikad neće od njega saznati da ga Kylara, i pored svoje napadne ljepote i senzualne prirode, ne
privlači ni približno koliko nepredvidljiva, tamnokosa i tankoćutna Lessa. Čak su i njena tvrdoglava
nepopustljivost i oštar i pakostan smisao za humor začinjali njihov odnos. Sagnuo se i poljubio je sa
nježnošću koju nikad ne bi pokazao da je bila budna. Promješkoljila se u snu i osmjehnula.
Morao se posvetiti stvarima koje nije obavio, pa ju je oklijevajući ostavio. Zastao je kraj
kraljice, a Ramoth je podigla svoju veliku, klinastu glavu i odmjerila Weyrvodu očima, čije su se
mnoge površine jasno presijavale.
„Menementh, zamoli Ramoth da stupi u vezu sa zmajićem u Fondarelovoj zanatskoj dvorani.
Želim da majstor-kovač pode sa mnom u Nerat. Želim vidjeti što taj njegov haenolri može Nitima.“
Dok joj je Mnementh prenosio poruku, Ramoth je klimnula glavom.
To je obavila i zeleni zmaj stići će što prije bude mogao, raportira Mnementh svome jahaču.
Puno je lakše obavljati ovah'e razgovore kad je Lessa budna, progundao je.
F'lar se od sveg srca složio. Jučer, za vrijeme bitke, mnogo im je pomogla, a ubuduće će još više
koristiti.
Možda bi bilo dobro da pokuša razgovarati sa F'norom, unatoč vremenskoj razlici... ali, ne, F'nor
je dolazio.
F'lar je ušao u Vijećnicu, još uvijek se nadajući da će negdje u nečitkim dijelovima starih Zapisa
naći trag rješenja koje je očajnički tražio. Mora postojati izlaz iz ovog škripca. Ako to nije poduhvat
na jugu, onda nešto drugo. Nešto drugo.
Fandarel je pokazao da, osim čeličnih mišića, ima i čelične živce. Mirno je promatrao otkriveni
čvor Niti, koji je naočigled svih rastao. Ogavno su se uvijale i preplitale.
„Stotine hiljada u jednoj jedinoj jazbini“, uzviknuo je užasnutim glasom Gospodar Vincent od
Nerata. Mahnito je mahao rukama, pokazujući mlado drveće plantaže na kojoj je jazbina otkrivena.
„Dok vi tu oklijevate, ova stabla već počinju venuti. Učinite nešto. Koliko će mladog drveća propasti
samo na ovom polju? Gdje je zmaj da ih sprži? Zašto samo stojite?“
F'lar i Fandarel nisu obraćali pažnju na čovjekovo divlje uzbuđenje. Sa mješavinom
revoltiranosti i očaranosti po prvi put su promatrali podzemni stadij razvoja vjekovnog neprijatelja.
Usprkos Vincentovoj panici, ovo je bila jedina jazbina otkrivena na ovoj padini. F'lar nije želio niti
pomisliti koliko ih je ukupno uspjelo umaći zmajevima i dospjeti do toplog i plodnog tla Nerata. Da
su bar imali dovoljno vremena prije napada, pa da su uspjeli postaviti ljude za praćenje promaklih
grupica Niti. Kroz tri dana, u Telgaru, Cromu i Ruathi bar će tu grešku ispraviti. Ali to neće biti
dovoljno.
Fandarel dade znak dvojici zanatlija iz njegove pratnje. Nosili su čudnu napravu. Veliki, metalni
cilindar imao je na sebi priključenu cijev sa širokom mlaznicom. Na drugom kraju cilindra, bila je
još jedna kratka cijev na kojoj se nalazila ugrađena klipna pumpa. Jedan zanatlija stade žustro
pumpati, a drugi je drhtavim rukama jedva uspijevao usmjeriti mlaznicu prema jazbini Niti. Kad mu
je onaj na pumpi dao znak, okrenuo je malo dugme na mlaznici i oprezno je ispružio što dalje od
sebe. Iz mlaznice poče u jazbinu prskati snop finih kapljica. Čim su kapljice dotakle zapletenu Nit, iz
jazbine počne šišteći izlaziti para. Uskoro su od blijedih, uvijajućih izdanaka ostala samo pocrnjela
vlakna. Fandarel je zurio u rupu još dugo nakon što je dao znak svojim ljudima da odstupe. Konačno
je nešto progundao i dugim štapom počeo prekopavati po ostacima. Nijedna Nit nije se micala.
„Hm“, zabrundao je zadovoljno. „Međutim, teško da možemo ići okolo i otkopavati svaku
jazbinu. Sad mi nađite još jednu.“
Jedan od domaćih ljudi odveo ih je do druge jazbine, smještene na rubu kišne šume, okrenute
moru. Gospodar Vincent pratio ih je, kršeći ruke i neprekidno jaučući. Ovdje su Niti prodrle u zemlju
kroz ogromno drvo koje se već počelo naginjati.
Fandarel je štapom napravio rupicu na jazbini, a onda dade znak svojim ljudima. Onaj na pumpi
ponovo počne žustro pumpati, a drugi smjesti mlaznicu u rupu. Počeli su prskati na Fandarelov znak.
Kovač je polako odbrojavao, a onda im mahne da prestanu. Iz male rupe izvi se dim.
Nakon nekog vremena, Fandarel naredi ljudima koji su ih pratili da kopaju. Upozorio ih je da ne
dodiruju tekućinu haenotri. Otkrivena jazbina pokazala je efikasnost kiseline. Masa vilica i izdanaka
bila je temeljito pougljena.
„U svakom slučaju, metoda je prespora. Najbolje bi ih bilo dokrajčiti već na površini“, gunđao je
Majstor-kovač.
„Najbolje ih je srediti u zraku“, blebetao je Vincent. „A što će ta tekućina učinili mojim
voćnjacima? Sto će biti s njima?“
Fandarel se okrenu, tek sad obrativši pažnju na uzbuđenog Utvrdara.
„Maleni, haenotri u razblaženom obliku koristi se u proljeće kao gnojivo za biljke. Istina, ovo
polje spaljeno je i neće biti pogodno za korištenje nekoliko godina, ali nije puno Niti. Bilo bi bolje
kad bismo kiselinu raspršili visoko u zraku. Tada bi se polako slijegala na zemlju i apsorbirala bez
posljedica usput ravnomjerno gnojeći tlo.“ Zastao je i šumno počešao glavu. „Mladi zmajevi mogli bi
ponijeti timove sa opremom u visine... Hmmm. Moguće je, ali aparat je još uvijek previše glomazan.“
Okrenuo je široka leda iznenađenom Gospodaru Utvrde i upitao F'lara da li je tapiserija vraćena.
„Još nisam otkrio kako učiniti da cijev baca plamen. Ovaj mehanizam kojim se koristimo je isti kao
onaj što ga izrađujemo za voćare.“
„Još uvijek nemam nikakvih novosti o tapiseriji“, odvrati F'lar, „ali prskanje očigledno djeluje.
Jazbina Niti je uništena.“
„Djeluju i pješčani crvi, ali nisu efikasni“, nezadovoljno zamumla Fandarel. Iznenada pozva
svoje pomoćnike i krenu kroz padajući sumrak ka zmajevima.
U Weyru ih je nestrpljivo čekao uzbuđeni Robinton. Naoko je izgledao potpuno smireno. Uljudno
se raspitivao
 0 Fandarelovom uspjehu. Majstor kovač samo je zamumlao slegnuo ramenima.
„Cijeli moj zanat radi na rješavanju problema.“
„Majstor kovač je isuviše skroman“, upade F'lar. „Već je sastavio lukavu napravu koja prska
hacnotri u jazbine Niti i pretvara ih u crnu, spaljenu kašu.“
„Nije dovoljno efikasno. Više mi se sviđa ideja o bacaču plamena“, reče kovač sa sjajem u
očima. „Nešto što će izbacivati plamen“, ponovio je zamućenog pogleda. Snažno je zatresao velikom
glavom, tako da se jasno začulo pucketanje kostiju. „Odlazim“, reče, ukočeno kimnuvši glavom
harfisti i Weyrvodi, te izađe.
„Sviđa mi se njegova potpuna zaokupljenost idejom“, primjeti Robinton. Iako ga je zabavljalo
kovačevo ekscentrično ponašanje, osjećalo se da ga duboko poštuje. Dat ću zadatak mojim učenicima
da spjevaju jednu Sagu o Majsto-rukovaču. Koliko sam shvatio“, reče, okrenuvši se F'laru, „južni
poduhvat je otpočeo.“
F'lar bezvoljno kimnu.
„Vaše sumnje su u međuvremenu porasle?“
„ To putovanje međuprostorom između vremena ima svoju cijenu“, priznao je i zabrinuto
pogledao ka spavaćoj sobi.
„Weyranka je bolesna?“
„Spava. Današnje putovanje djelovalo je na nju. Treba tražiti neko drugo, manje opasno
rješenje!“ F'lar žestoko udari pesnicom o dlan druge ruke.
„Ja nisam donio nikakve konkretne odgovore“, žustro reče Robinton, „već, vjerujem, samo još
jedan djelić zagonetke. U Zapisima sam pronašao jedan podatak. Prije četiri stotine Obrtaja tadašnji
Majstor-harfista pozvan je u Fort Weyr, neposredno nakon što se Crvena Zvijezda povukla sa
večernjeg neba Perna.“
„Sto piše u toj bilješci?“
„Napominjem da su tek bili prestali napadi Niti i da je poziv za Majstora-harfistu stigao kasno
uveče. Neuobičajeni poziv. Međutim“, Robinton naglasi slijedeće riječi upirući dugim, žuljevitim
prstom u F'lara, „o toj posjeti nema nigdje ni slova. Moralo bi biti, jer svi takvi pozivi imaju neki
ozbiljan cilj. O njima se brižno vode bilješke, ali o ovome nema nikakvih naknadnih objašnjenja.
Bilješka je napravljena nekoliko tjedana nakon sastanka, a zapisao ju je lično
Majstor-harfista. Otprilike deset mjeseci kasnije, obaveznim Poučnim Baladama dodana je
Pjesma Pitalica.“
„Mislite da te dvije stvari imaju veze sa napuštanjem pet Weyrova?“
„Tako je, ali ne mogu vam točno reći zašto. Jednostavno osjećam povezanost posjete, nestanka i
Pjesme Pitalice.“ F'lar obojici natoči vino u čaše.
„I ja sam još jednom provjerio nadajući se da ću otkriti neke indicije.“ Slegnuo je ramenima.
„Mora da je sve do momenta nestanka život tekao sasvim normalno. Postoje zapisi o prispjelim
karavanama sa desetinom, o skladištenju zaliha, popisi ranjenih zmajeva i zaduženja pojedinih
patrola. Tada, usred Hladnoći, Zapisi prestaju, a naseljen ostaje samo Benden Weyr.“
„Zašto baš taj Weyr, zašto ne neki drugi?“ upitao je Robinton. „Ako je trebalo ostaviti samo
jedan Weyr, mnogo bolji izbor bio je otok Ista. Benden, smješten mnogo na sjeveru, nije baš mjesto
koje može s lakoćom pregurati četiri stotine Obrtaja.“
„Benden je smješten visoko i izolirano. Možda je neka bolest pogodila ostale, a nije se proširila
u Benden?“
„A da se to nigdje ne spomene i opiše? Nisu mogli svi-zmajevi, jahači i weyrani - odjednom
pasti mrtvi, a da njihovi leševi ne ostanu trunuti na suncu.“
 „Onda se upitajmo zašto je harfista mogao biti pozvan. Možda mu je naređeno da smisli Poučnu
Baladu koja opisuje nestanak?“
„Pa“, frknu Robinton, „ta Balada svakako nije spjevana da bi nas umirila, ne sa takvom
melodijom - ako se to usudimo nazvati melodijom, što sa mnom nije slučaj - niti da bi odgovorila na
neko pitanje. Ona ih samo postavlja.“
„Možda da bismo mi na njih odgovorili?“ tiho predloži F'lar.
„Tako je.“ Robintonove oči zasjaše. „Stvarno, da bismo mi na njih odgovorili, jer pjesma se
teško zaboravlja. To znači da je stvorena s namjerom da se pamti. Pitanja u njoj su jako važna, F'lar!“
„Koja su to pitanja važna?“ upita Lessa, koje je neprimjetno ušla u sobu.
Obojica ustadoše. F'lar joj neuobičajeno pažljivo pridrža stolicu i ponudi joj čašu vina.
„Ne boj se, neću se raspasti“, reče kiselo. Izgledalo je kao da joj smeta pretjerana ljubaznost.
Osmjehom je pokušala ublažiti oštre riječi. „Naspavala sam se, pa se sad mnogo bolje osjećam. Oko
čega vas dvojica tako žestoko raspravljate?“
F'lar ukratko opisa o čemu su on i Majstor-harfista razgovarali. Kad je spomenuo Pjesmu
Pitalicu, zadrhtala je.
„Tu neću nikad zaboraviti. Rečeno mi je da je jako važna.“
Sjećanje na mrsko učenje s R'gulom izazvalo je na njenom licu ružnu grimasu. „Ali zašto? Samo
postavlja pitanja.“ Tada žmirnu a oči joj se raširiše od iznenađenja.
'„Otišli su, otišli naprijed!“ skočila je vičući na noge. „Tako je! Svih pet Weyrova otišlo je
negdje, a ja sad znam gdje... naprijed. Ali u koje vrijeme?“
F'lar se okrenuo ka njoj i nijemo je promatrao.
„Znam, došli su u, naše vrijeme. Pet Weyrova punih zmajeva“, sa strahopoštovanjem reče Lessa.
„Ne, to je nemoguće“, usprotivi se F'lar.
„Zašto?“ upade uzbuđeno Robinton. „Zar to ne rješava nailazeće probleme? Zar tako ne dobijamo
zmajeve sposobne za borbu? Zar to ne objašnjava iznenadni odlazak, bez ikakvih objašnjenja osim
Pjesme Pitalice?“
F'lar odgurnu gusti pramen koji mu je upadao u oči.
„Objasnilo bi zašto su tako iznenada otišli“, priznao je F'lar. „Nisu smjeli ostaviti nikakve
tragove o tome kuda idu, pošto bi to sve poništilo. Kao što ja nisam smio reći F'noru da južni
poduhvat ima problema. Ali kako su mogli dospjeti ovamo - ako je ovdje kada su otišli? Nema ih.
Kako su mogli znati da su nam potrebni - odnosno kad su potrebni? To je najveći problem - kako dati
zmaju orijentire za kada koje se još nije odigralo?“
„Netko odavde mora se vratiti natrag i dati im prave orijentire“, jedva čujno odgovori mu Lessa.
„Ti si luda, Lessa“, viknu na nju F'lar, a na licu mu se čitala strepnja. „I sama znaš što ti se danas
desilo. Kako možeš pomišljati na odlazak natrag u kada koje ne možeš ni približno zamisliti? U kada
od prije četiri stotine Obrtaja? Odlazak unatrag svega deset Obrtaja izazvao je nesvjesticu i slabost.“
„Zar se ne bi isplatilo?“ upitala ga je ozbiljno. F'lar je zgrabi za ramena i protrese. U očima mu je
sjao divlji strah.
„Ni zbog cijelog Perna ne bih pristao da izgubim tebe, ili Ramoth. Lessa, Lessa, da se nisi usudila
ne poslušati me.“ Glas mu se spustio do žestokog šapata iz kojeg je izbijao ledeni bijes.
„Ah, možda postoji način da se to realizira, ali u ovom trenutku mi ga ne znamo“, vješto se
umiješa Robinton. „Tko zna što nosi sutra? Takvo nešto svakako se ne pokušava prije nego se stvar
dobro razmotri iz svih mogućih kutova.“
Lessa je zurila u Robintona, ni ne pokušavši ukloniti F'larove ruke koje su još uvijek grčevito
stiskale njena ramena.
 „Vino?“ predloži Majstor-harfista i napuni joj čašu. Svojom upadicom razbio je dramatičnu
situaciju između Lesse i F'lara.
„Ramoth se ne plaši da pokuša“, odlučno reče Lessa.
F'lar probode pogledom zlatnog zmaja koji je promatrao ljude savivši vrat skoro do ramenog
zgloba velikog krila.
„Ramoth je mlada“, odsječe F'lar, a onda uhvati Mnementhovu ubačenu misao, koja je
istovremeno doprla i do Lesse.
Zabacila je glavu i zasvodenim prostorijama odjeknu njen zvonki smijeh.
„I meni bi dobrodošla šala“, primjeti značajno Robinton.
„Mnementh je rekao F'laru da on nije mlad, a ipak se ne boji da pokuša“, objasni Lessa, brišući
suze.
F'lar uputi strog pogled ka hodniku na čijem kraju je bio ispust gdje se obično odmarao
Mnementh.
Dolazi natovareni zmaj, obavijesti brončani one u Weyru. To je smeđi Fanth, a na njemu su
mladi B'rant i Lytol.
„Zar sada lično donosi loše vijesti?“ kiselo upita Lessa.
„Lessa od Ruathe, za Lytola je veliko iskušenje jahati na nekom zmaju, kao i doći ovamo. Zato ne
povećavaj čovjeku muke svojim djetinjarijama“, oštro reče F'lar.
Lessa obori pogled da prikrije bijes. Nije voljela da F'lar tako postupa prema njoj ispred
Robintona.
Tada u kraljičin weyr utetura Lytol, povijen pod jednim krajem velikog, smotanog tepiha. Sa
drugim krajem borio se oznojeni mladi B'rant. Lytol se sa poštovanjem nakloni prema Ramoth, a onda
dade znak mladom smedem jahaču da mu pomogne razmotati tepih. Kad je osmotrio tapiseriju, F'lar
je razumio zašto je ona ostavila tako dubok utisak na Majstora-tekstilca. Iako je tkanina nedvojbeno
bila drevna, boje su ostale žive i svježe. Sadržaj slike bio je još zanimljiviji.
„Mnementh, pošalji po Fandarela. Evo mu modela za bacač plamena koji je tražio“, reče F'lar.
„Ta tapiserija pripada Ruathi“, ogorčeno uzviknu Lessa. Cesto sam je viđala dok sam bila dijete.
Visila je u Velikoj Dvorani i smatrana je za najvrijedniji posjed moga Ogranka Loze. Gdje se
nalazila?“ opasno je sijevala očima.
„Gospodo, vraćena je tamo gdje pripada“, nehajno joj odgovori Lytol, izbjegavajući da joj
pogleda u oči. „Stvarno se radi o djelu vrhunskog majstora“, nastavio je, dodirnuvši sa
strahopoštovanjem bogatu tkaninu. „Kakve boje, kakvo tkanje. Čitav jedan život utrošen je samo da
se postavi na razboj, a vjerojatno je cijeli zanat uložio mnogo napora prije nego je završena; po
mojoj ocjeni, ovo je pravo remek-djelo majstorstva.“
F'lar je hodao duž ogromnog zidnog saga, žaleći što ga nema gdje objesiti, jer tek tada bi dobio
pravi pregled herojskog prizora. U gornjem dijelu dominirala je formacija sačinjena od tri eskadrile
zmajeva u letu. Zmajevi su ponirali, rigali plamen i palili sivkaste Niti. Nebo iza njih bilo je
savršeno jesenski plavo. U ostalim dijelovima godine nije se javljala takva boja neba. Na donjim
padinama brežuljaka zelenilo je počinjalo žutjeti od noćnog mraza. Pločaste stijene podsjećale su na
ruathanski kraj. Da li je zbog loga tapiserija visjela upravo u Velikoj Dvorani Ruathe? Dolje, na tlu,
ljudi su se kretali od sigurne Utvrde, usječene u goloj stijeni, noseći na leđima čudne cilindre o
kojima je govorio Zurg. Cijevi u njihovim rukama izbacivale su sjajne dugačke vatrene jezike,
usmjerene na migoljeće Niti koje su se pokušavale ukopati u zemlju.
Lessa iznenada kliknu, pride tapiseriji i zabulji se u otkane obrise Utvrde sa širom otvorenim,
masivnim vratima, čiji su brončani ukrasi bili pomno izvedeni finijim koncem.
 „Meni izgleda kao šara na vratima Utvrde Ruatha“, primjeti F'lar.
„Jeste... i nije“, zbunjenim glasom odvrati Lessa.
Lytol je namršteno odmjeri, a onda se i on zagleda u istkana vrata. „Tačno. Nije, a ipak jeste.
Čudno, a prošao sam kroz ta vrata prije nepun sat.“ Tmurno je zurio u vrata pod svojim nogama.
„Pa, dobili smo uzorak koji je Fandarel htio proučiti“, gledajući u bacače plamena, sa olakšanjem
reče F'lar.
Hoće li kovač moći u roku od tri dana napraviti spravu koja će raditi, F'lar nije znao. Ali, ako to
ne uspije Fandarelu, onda znači da nema čovjeka kome bi to pošlo za rukom.
Majstor-kovač se sa entuzijazmom bacio na pronađenu tapiseriju. Legao je na tepih i stao pomno
proučavati detalje iz tolike blizine da su ga dlačice škakljale po nosu. Neko vrijeme je tako ležao,
mumljajući, stenjući i gunđajući. Onda je sjeo prekrštenih nogu i stao skicirati.
„Jednom je napravljeno. Dakle, može se napraviti. Mora se napraviti“, mumlao je dubokim
glasom.
Lessa je naručila klah, kruh i meso, jer je od mladog B'ranta saznala da ni on ni Lytol nisu još
jeli. Veselo je poslužila sve prisutne muškarce, usput ih zadirkujući. F'laru je laknulo što nije dirala
Lytola. Lessi je uspjelo da nešto kruha i klaha gurne čak i Fandarelu. Sitna ženica tjerala je ogromnog
muškarca da napravi pauzu u mumljanju i crtanju, makne se sa tapiserije i nešto pojede i popije.
Konačno je Fandarel odlučio da je dosta skiciranja i nestao, naredivši da ga vrate u njegovu
zanatsku utvrdu.
„Nema smisla pitati ga kad će se vratiti. Toliko je duboko zamišljen da me ne bi čuo“, primjeti
veselo F'lar.
„Ako nemate ništa protiv, i ja bih se povukla“, reče Lessa ljupko se osmjehujući preostaloj
četvorici za stolom. „Dobri namjernice Lytol, mladi B'rant mora uskoro u postelju. Napola je
zaspao.“
„Ni u kom slučaju, Weyrgospo“, žurno je stane uvjeravati B'rant, šireći oči ne bi li dokazao
budnost.
Lessa se na to samo nasmija i otide u spavaću sobu. F'lar je zamišljeno buljio za njom.
„Ne vjerujem Weyranki kad se koristi tim popustljivim tonom“, polako je izgovorio.
„Pa, vrijeme je da se svi raziđemo“, predloži Robinton i ustade.
„Ramoth jeste mlada, ali nije toliko lakoumna“, mrmljao je F'lar nakon što su ostali otišli.
Ramoth je mirno spavala, ne obazirući se na njega. Pokušao je pronaći umirenje kod Mnementha,
ali bez uspjeha. Veliki brončani kunjao je na ispustu.
 Crno, crnje, najcrnje,
A hladnoća strašna prožima.
Međuprostor i Život povezati možeš
Samo na zmajskim krilima.

Samo želim vratiti tu tapiseriju na zid u Ruathi“, uporno je zahtjevala Lessa od F'lara. „Želim da
dospije tamo gdje pripada.“
Pošli su u obilazak povrijeđenih i već su se porječkali oko toga što je F'lar poslao N'tona na jug.
Lessa je željela da on proba jahati tuđeg zmaja. F'lar je smatrao uputnijim da mladić nauči voditi
vlastitu eskadrilu dolje na jugu. Imat će na raspolaganju cijele Obrtaje da sazrije i uči. Podsjetio je
Lessu na F'norove povratke, u nadi da će tako zatrti njenu ideju da se vrati četiri stotine Obrtaja
unatrag, a uporno je spominjao i njene vlastite teškoće koje je doživjela nakon prethodnih putovanja
takve vrste.
Nije mu se suprotstavila, ali je postala jako zamišljena.
Zbog takvog njenog ponašanja, F'lar je sa priličnom sigurnošću dozvolio Lessi da vrati ukradenu
tapiseriju u Ruathu. U međuvremenu, od Fandarela je stigla poruka da bi želio F'laru pokazati novu
napravu. Lessa je otišla da organizira pakiranje zidne slike i njeno vezivanje na Ramothina leda.
Promatrao je kako se Ramoth velikim zamasima širokih krila podiže do Zvijezdanog Kamena.
Onda je u treptaju nastala u međuprostoru. U tom trenutku, na ispustu se pojavi R'gul i obavijesti ga
da je u Tunel upravo ušao ogroman karavan sa kamenom plamencom. Zbog toga je tek sredinom
prijepodneva uspio otići da pogleda Fandarelov nesavršeni i ne baš efikasni bacač plamena... plamen
se „izbacivao“ iz cijevi vrlo malom snagom. Bilo je kasno poslije podne kad se vratio u Weyr.
R'gul kiselo izjavi da ga je tražio F'nor - i to dva puta.
„Dvaput?“
„Kao što rekoh, dva puta. Nije mi htio ostaviti poruku za tebe.“ Očito je F'norovo odbijanje
uvrijedilo R'gula.
U vrijeme večernjeg obroka, pošto se Lessa još nije bila pojavila, F'lar posla u Ruathu odakle mu
potvrdiše da je stvarno tamo donijela tapiseriju. Dosađivala je i gnjavila cijelu Utvrdu dok nije bila
zadovoljna kako su objesili tepih. Skoro punih nekoliko sati sjedela je promatrajući umjetninu,
povremeno šetajući ispred nje.
Nakon toga su ona i Ramoth uzletjele iznad Velike Kule i nestale. Lytol je pretpostavio da se
vratila u Benden Weyr, a slično su pomislili i ostali ljudi u Ruathi.
„Mnementh“, zaurla F'lar čim je glasnik završio. „Mnementh, gdje su?“
Dugo je čekao na-Mnementhov odgovor.
Ne mogli ih čuli, konačno je rekao svojim metalnim glasom, onoliko tiho i zabrinuto koliko je to
zmaju moguće.
F'lar objema rukama zgrabi rub stola i zabulji se u prazni kraljičin weyr. Duboko u sebi, znao je
vrlo dobro kuda je Lessa pokušala otići.
 Poput smiti hladne, smrću prijeti,
Sigurno umire tko tamo zaluta.
Smjeli i odvažni ostaju duže.
To su dokazali nekoliko puta.

Ispod njih bila je Velika Kula Ruathe. Lessa strpljivo nagovori Ramoth da se samo malo pomakne
ulijevo, ignorirajući zmajeve otrovne komentare, jer je znala da je i zmaj uzbuđen.
Tako je dobro, draga, ovo je točan kut pod kojim tapiserija oslikava vrata Utvrde. Samo što,
kad je tapiserija rađena, nitko još nije bio izrezbario gornje grede niti natkrio vrata. A nije bilo ni
Kule, ni unutrašnjeg Dvorišta, ni kapljice. Pomilovala je iznenađujuće mekanu kožu izvijenog vrata
i nasmijala se ne bi li prikrila vlastitu napetost izazvanu podhvatom koji je namjeravala pokušati.
Govorila je sebi da postoje dobri razlozi za ovakav postupak. Balada je asocirala na odlazak
negdje drugdje, a to je moglo biti samo međuprostorom između vremena. A tapiserija je davala
orijentire za skok kroz međuprostor između dva kada. Ah, kako je bila zahvalna Majstoru-tekstilcu
koji je otkao ta vrata. Mora se sjetiti da ga pohvali. Nadala se da će moći. Dosta je bilo takvog
razmišljanja. Naravno da će moći razgovarati s njim. Zar nisu Weyri nestali? Pošto je ona pogodila
da su otišli naprijed kroz vrijeme, a znala je kako se treba vratiti natrag da bi ih dovela, očito je onda
ona ta koja se mora vratiti i dovesti ih.
Ponovo se nervozno nasmijala i nekoliko puta duboko uzdahnula.
„U redu, moja zlatna ljubimice. Imaš referentnu tačku. Znaš u kada želim otići. Vodi me u
međuprostor, Ramoth, premosti četiri stotine Obrtaja.“
Hladnoća je bila strašna, čak jača nego je zamišljala. Pa ipak, nije to bila fizička hladnoća. Prije
se radilo o svijesti da je sve odsutno. Nedostatak svijetla. Nedostatak zraka. Nedostatak dodira.
Nakon izvjesnog perioda lebđcnja u ništavilu, Lessu obuze val panike koji je prijetio da pomuti
razum. Znala je da sjedi na Ramothinom vratu, ali ni pod butinama, ni pod rukama nije ništa osjećala.
Nehotice joj se ote krik, ali samo je otvorila usta i... ništa... do ušiju ne dopre nikakav zvuk. Podigla
je ruke do lica, ali ni njihov dodir nije osjetila.
Ja sam tu, začula je u svom umu Ramothin glas. Mi smo par, i to ohrabrenje jedino je pomoglo
da ne izgubi zdrav razum u užasavajućem eonu neprolaznog, bezvremenskog ništavila.

Netko se sjetio da pozove Robintona. Majstor-harfista zatekao je Flara za stolom, blijedog kao
smrt, očiju prikovanih za prazan weyr. Ulazak Glavara i njegov miran glas trgli su ga iz ukočenosti.
Odlučnim pokretom ruke poslao je sve prisutne iz sobe.
„Otišla je. Pokušala se vratiti četiri stotine Obrtaja unatrag“, reče Flar glasom hrapavim od
napetosti.
Majstor-harfista svali se u stolicu preko puta Weyrvode.
„Odnijela je tapiseriju u Ruathu“, nastavi prigušeno F'lar. „Govorio sam joj o F'norovim
dolascima. Upozoravao sam je na opasnosti. Nije se raspravljala sa mnom, a, osim toga, znao sam da
ju je put međuprostorom između vremena uplašio, ako išta može uplašiti Lessu.“ U nemoćnom bijesu
udario je šakom po stolu. „Takvo ponašanje moralo mi je biti sumnjivo. Kad misli da je u pravu,
nikad ne zastane radi dublje analize. Jednostavno djeluje!“
„Ali ona nije lakomislena glupača“, polako reče Robinton. „Čak ni ona ne bi skočila
međuprostorom između vremena bez orijentacionih točaka. Zar nije tako?“
„Jedini trag nam je stih 'Otišli su, otišli naprijed'!“
„Samo trenutak“, upade Robinton i pucne prstima. „Sinoć je pokazala neobično interesovanje za
onu tapiseriju, odnosno za vrata na njoj prikazane Utvrde. Sjećate se da je o njima raspravljala sa
Lytolom.“
Flar je već bio na pola hodnika.
„Hajde, čovječe, moramo u Ruathu.“
Da bi F'lar i Robinton bolje vidjeli tapiseriju, Lytol je upalio sve žar-svjetiljke u dvorani.
„Cijelo popodne je provela pred njom“, reče Namjesnik odmahujući glavom. „Sigurni ste da je
pokušala taj bezumni skok?“
„Mora da jeste. Mnementh nigdje ne čuje ni nju, ni Ramoth. A kaže da od Cantha, udaljenog
nekoliko Obrtaja i smještenog na Južnom Kontinentu, ipak dobija slabe odjeke.“ F'lar je nemirno
koračao ispred tapiserije. „Sto je s tim vratima, Lytol? Razmišljaj, čovječe!“
„Nalik su sadašnjima, osim što nemaju gornje, izrezbarene grede, a nema ni vanjskog Dvorišta ni
Kule.“
„Pa u tome je stvar. Tako mi prvog Jajeta, kako je jednostavno. Zurg reče da je tapiserija stara.
Mora da je Lessa zaključila da je stara četiri stotine Obrtaja i uzela detalje sa ovog prizora kao
referentne točke za skok kroz međuprostor između vremena.“
„Onda je stigla zdrava i čitava“, kliknu Robinton i sa olakšanjem se zavali u stolici.
„A ne, harfiste Nije to baš tako jednostavno“, promrmljao je F'lar, a Robinton tek sada uoči
njegov ukočen pogled, ispunjen očajem, prikovan za Lytolovo lice.
„U čemu je stvar?“
„ U međuprostoru ništa ne postoji“, pogrebnim glasom reče F'lar. „Da bi međuprostorom
premostio dva mjesta, ostaješ u njemu samo koliko traju tri nakašljavanja. Koliko se dugo boravi u
međuprostoru kad premošćuješ četiri stotine Obrtaja...“ Glas mu je polako zamro.
 Tko želi, Može.
Tko pokuša, Uspije.
Tko voli, Živi

Isprva su joj glasovi izgledali kao direktni urlici u njenim bolnim ušima, a onda se izgubiše ispod
praga čujnosti. Kad se javi vrtložni osjećaj mučnine, ona iznenađeno proguta zrak. Okretao se i krevet
na kojem je, izgleda, ležala. Grčevito je zgrabila strane kreveta, a onda joj glavu probode bol.
Izvirao je točno negdje po sredini lubanje. Kriknula je, protestirajući protiv bola i užasavajućeg
ljuljanja; imala je osjećaj da se ne nalazi na čvrstom tlu.
Ipak, neka ljuta potreba stalno ju je tjerala da pokušava odverglati poruku koju je donijela.
Povremeno bi osjetila da Ramoth pokušava sa njom uspostaviti vezu, probijajući se kroz golemu,
nasrtljivu tamu koja ju je okruživala. Pokušat će se uhvatiti za Ramothin um, pa će je možda zlatna
kraljica uspjeti izvući iz ovoga ništavila. Iscrpljenost ju je gurala sve dublje i dublje u zaborav, ali
očajnička potreba da govori stalno ju je vraćala.
Konačno je postala svjesna mekane, njegovane ruke položene na njenu i tople, ukusne tekućine u
ustima. Neko vrijeme vrtjela je tekućinu oko jezika, a onda joj dozvoli da side niz bolno grlo. To je
izazvalo iscrpljujući napad kašlja, od kojeg se zadihala. Pokušala je otvoriti oči. Slika nije poskočila
i nije se počela vrtjeti.
„Tko... si... ti?“ uspjela je prokrkljati.
„Oh, draga Lessa...“
„Znači, tako se zovem?“ upitala je zbunjeno.
„To smo saznali od tvoje Ramoth“, umiri je glas. „Ja sam Mardra od Fort Weyra.“
„Ah, F'lar će biti strašno ljut na mene“, prostenjala je Lessa, kad su joj stala navirati sjećanja.
„Tresti će me i tresti.
Uvijek me trese kad ga nešto ne poslušam. Ali imala sam pravo. Imala sam pravo. Mardra?... ah,
to... grozno ništavilo“, reče, i utonu u san kojem se nije mogla oduprijeti. Krevet ispod nje nije se
više ljuljao.
Soba, mutno osvijetljena zidnim žar-svjetiljkama, ličila je na njenu vlastitu u Benden Weyru, ali
se ipak jedva primjetno od nje razlikovala. Lessa je mirno ležala i pokušavala otkriti razlike. Da,
ovdje su zidovi jako glatki. Soba je nešto veća, a strop viši i zakrivljen. Pokućstvo je bilo finije
izrade, što je uočila tek na kraju, kad su joj se oči privikle na mutno svijetlo, pa je mogla uočavati
detalje. Nemirno se promeškoljila.
„Ah, misteriozna gospa se probudila“, reče muški glas. Zastor na ulazu se razmaknu i svjetlost iz
weyra preplavi sobu. Lessa je više osjetila nego što je vidjela ljude u drugoj sobi.
Ispod muškarčeve ruke prođe žena i žurno priđe krevetu.
„Tebe se sjećam. Ti si Mardra“, iznenađeno reče Lessa.
„Točno, a ovo je T'ton, Weyrvođa Forta.“
T'ton je stavljao dodatne žar-svjetiljke u zidna ležišta, pogledavajući preko ramena Lessu da
utvrdi smeta li joj svijetlo.
„Ramoth!“ kriknu Lessa i uspravi se u postelji, tek sad shvativši da um koji je dotakla u weyru
nije bio Ramothin.
„Ah, ta nevaljalica“, Mardra se nasmija, glumeći očajanje. „Izgleda da bi bila u stanju pojesti
cijeli Weyr, tako da je moja Loranth morala upozoriti ostale kraljice da je obuzdavaju.“
„Stalno sjedi na Zvijezdanom Kamenu, kao da je njeno vlasništvo, i neprekidno jadikuje“, dodade
manje veselo T'ton. Naćulio je uši. „Ha. Prestala je.“
 „Možete doći, zar ne?“ izlanu Lessa.
„Doći? Kuda da dođemo, draga?“ pometeno upita Mardra. Stalno si govorila o našem 'dolasku',
približavanju Niti i Crvenoj Zvijezdi, uokvirenoj u Stijeni Oku i, draga moja, zar ne shvataš da je
Crvena Zvijezda završila prolazak prije dva mjeseca?“
„Ne, ne, Niti su već počele. Zbog toga sam se i vratila kroz međuprostor između vremena...“
„Vratila? Međuprostorom između vremena? uzviknu T-ton, te priđe krevetu i pomno se zagleda u
Lessu.
„Mogu li dobiti malo klaha! Znam da vam ovo što govorim ne izgleda suvislo, a još se nisam
pošteno ni razbudila. Ali nisam niti luda niti bolesna, a objašnjenje je prilično zamršeno.“
„Naravno da jeste.“, primjeti T'ton sa varljivom blagošću. No ipak je kroz servisni tunel zatražio
klah. Tada je privukao stolicu do njenog kreveta i pripremio se da je sluša.
„Naravno da nisi luda“, umiri je Mardra, ljutito gledajući svog weyrpara. „Sigurno ne bi jahala
kraljicu.“
T'ton se morao složiti sa Mardrinom logikom. Lessa je sačekala da stigne klah, a onda
zadovoljno srkutala, uživajući u stimulativnoj toplini.
Duboko je uzdahnula i počela pričati. Ispričala im je o Dugom Intervalu između opasnih
približavanja Crvene Zvijezde, o tome kako je jedini preostali Weyr pao u nemilost i postao predmet
prezira, kako je Jora zastranila i izgubila kontrolu nad svojom kraljicom Nemorlh, pa se kod
približavanja Crvene Zvijezde nisu pojavile velike gomile jaja. Nastavila je opisom Utiska na kojem
je stekla Ramoth i tako postala Weyranka u Bendenu. Opisala je kako je F'lar nadmudrio pobunjene
Gospodare Utvrda, jedan dan nakon Ramothinog prvog svadbenog leta i preuzeo vodstvo nad
Weyrom i Pernom, pripremajući se za dolazak Niti u koji je čvrsto vjerovao. Sada već jako
pozornom slušateljstvu, iznijela je sve o svojim prvim pokušajima leta na Ramoth i slučajnom
povratku kroz međuprostor na dan kad je Fax napao Utvrdu Ruatha.
„Napao... Utvrdu moje obitelji?“ uzviknu zaprepašteno Mardra.
„Ruatha je dala Weyrima mnoge čuvene Weyranke“, reče Lessa lukavo se osmjehujući. T'ton se
poče glasno smijati.
„Nedvojbeno je i ona Ruathanka“, rekao je Mardri. Prenijela im je u kakvoj su sesituaciji našli
zmajski jahači. Sa nedovoljnim snagama trebali su se oduprijeti navalama
Niti. Na kraju im je ispričala sve o Pjesmi Pitalici i velikoj tapiseriji.
„Tapiserija?“ uzviknu Mardra i stavi ruku na usta. „Opisi mije!“
Lessa to učini i na njihovim licima konačno se moglo vidjeti da joj vjeruju.
„Moj otac nedavno je naručio tapiseriju sa takvim prizorom. Neki dan mi je baš to spomenuo, a
povod je posljednja bitka sa Nitima, koja se odigrala upravo iznad Ruathe.“ Mardra se sa nevjericom
okrenu ka T'tonu, koji je sada bio jako ozbiljan. „Mora da je učinila to što kaže. Kako bi drugačije
mogla saznati za tapiseriju?“
„Možeš provjeriti preko svoje kraljice, koja može pitati moju“, predloži Lessa.
„Draga moja, sada ti potpuno vjerujemo“, iskreno reče Mardra, „ali poduhvat je krajnje
nevjerojatan.“
„Znajući ono što sada znam“, reče Lessa, „mislim da ne bih više nikada takovo nešto pokušala.“
„Da, ako se složimo da tvoj F'lar mora dobiti pojačanje, taj šok predstavlja veliku prepreku za
skok međuprostorom naprijed kroz vrijeme“, primjeti T'ton.
„Doći ćete? Stvarno hoćete?“
„Postoji realna mogućnost da hoćemo“, mrko reče T'ton, a onda mu licem prođe iskrivljeni
osmijeh. „Rekla si da smo otišli iz Weyrova... napustili ih bez ikakvih objašnjenja. Otišli smo
nekud... točnije u neko vrijeme, ali smo, za sada, još ovdje...“
Svi su zamukli jer su pomislili na istu mogućnost. Weyrovi su napušteni, ali Lessa nije nikako
mogla dokazali da se pet Weyrova pojavilo u njenom vremenu.
„Mora postojati način. Mora da postoji“, uzviknu pometeno Lessa. „A nemamo vremena za
gubljenje. Nemamo vremena!“
T'ton se lajavo nasmija. „Na ovom kraju povijesti ima vremena napretek, draga moja.“
Natjeraše je da se odmara, zabrinuti zbog njene bolesti koja je potrajala nekoliko sedmica. U
deliriju stalno je bila kričala kako pada i da ne vidi, ne čuje i ne osjeća ništa dodirom. Rekli su joj da
je i Ramoth osjećala posljedice produženog boravka u zastrašujućem ništavilu međuprostora, jer se
pojavila iznad drevne Ruathe nalik na požutjelu utvaru svog prijašnjeg, krepkog lika.
Gospodar Utvrde Ruathe, Mardrin otac, beskrajno se iznenadio pojavi teturave jahačice i blijede
kraljice na kamenitom rubu njbgove Utvrde. Srećom, odmah je poslao po svoju kćerku u Fort Weyr,
pa su Lessa i Ramoth prebačene u Weyr, a Gospodar Ruathe je o cijeloj stvari ćutao.
Kad je Lessa dovoljno ojačala, T'ton je sazvao Vijeće Weyrvoda. Začudo, nijedan se nije
usprotivio odlasku... ukoliko uspiju riješiti problem vremenskog šoka i otkriti usputne referentne
točke. Lessi nije dugo trebalo da shvati zašlo su zmajski jahači bili voljni prevaliti ovaj put. Većina
njih bila je rođena tokom perioda navale Niti. Posljednja četiri mjeseca samo su imali rutinske
patrole, pa ih je počela mučiti dosada. Igre su bile blijedi nadomjestak za stvarne borbe. Utvrde, koje
su se nekad natjecale kako da što bolje ugode zmajevim jahačima, počele su pokazivati
nezainteresiranost. Weyrvođe su mogle jasno uočiti vezu između porasta incidenata i smanjenja
straha od Niti u narodu. Moralno propadanje napadalo je podmuklo, nalik na sušicu, a javljalo se i u
Weyru i u Utvrdi. Alternativa koju je ponudila Lessa djelovala je privlačnije od polaganog
propadanja u vlastitom vremenu.
Iz Bendena je sastancima prisustvovao samo lično Weyrvođa. Budući da je u Lessinom vremenu
Benden bio jedini Weyr, morao je sve do tog vremena ostati u neznanju. Također se nigdje nije
govorilo o Lessinom dolasku, jer je ta činjenica u njenom vremenu bila nepoznata.
Uporno je tražila da se u Fort pozove Majstor-harfista, jer je u njenim Zapisima stajala bilješka o
tom pozivu. Međutim, kad je ovaj zatražio da čuje Pjesmu Pitalicu, osmjehnula se i počela
odugovlačiti.
„Vi ćete je napisati, ili će to učiniti vaš nasljednik, onda kada se utvrdi da su Weyri prazni“, rekla
mu je. „Ali to mora biti vaše djelo, a ne moj diktat.“
„Težak zadatak. Sve što sam saznao jeste da napisana pjesma mora kroz četiri stotine Obrtaja
sadržavati dragocjeni trag.“
„Samo se pobrinite“, upozorila gaje, „da melodija bude upečatljiva. Ne smije biti zaboravljena,
jer u njoj će biti pitanja na koja ja moram dati odgovor.“
Stao se smijuljiti, pa je zaključila da je dobio korisne podatke.
U međuvremenu, rasplamsala se rasprava o tome kako dospijeti tako daleko u vremenu, a ne
izložiti se dugotrajnom nedostatku osjetila. Javilo se više originalnih ideja kako otkriti usputne
referentne točke, ali sve su bile praktično neizvodive. U budućem vremenu nema pet Weyrova, a
tokom svog divovskog skoka unatrag, Lessa nije nigdje zastala, pa ni ona nije imala nikakve orijentire
u tom vremenskom razdoblju.
„Rekla si da skokovi međuprostorom za deset Obrtaja nisu izazivali teškoće?“ upitao je T'ton
Lessu, kad su se slijedećeg puta sastali Weyrvođe i Majstor-harfista da porazgovaraju o problemu.
„Nikakve. Potrebno je... pa, dvostruko vremena nego za skok međuprostorom između dva
mjesta.“
 „Dakle, sigurni smo da te je skok od četiri stotine Obrtaja izbacio iz ravnoteže i potpuno iscrpio.
Hmmm. Možda bi se pokazalo sigurnim napredovanje po dvadeset ili dvadeset pet Obrtaja.“
Začulo se odobravanje, a onda progovori D'ram, Weyrvođa Iste.
„Ne bih želio ispasti kukavica koja se krije u Utvrdi, ali jednu mogućnost nismo spomenuli. Kako
znamo da smo stvarno kroz međuprostor dospjeli u Lessino doba? Putovanje međuprostorom je
rizično. Cesto netko nestane. A znamo da je Lessa ovamo dospijela jedva živa.“
„Dobro si to primjetio, D'ram“, žustro se suglasio T'ton, „ali osjećam da ima više stvari koje
možemo shvatiti kao dokaz da smo otišli - ćemo otići naprijed. Jedna od njih je i to što su svi tragovi
praktički namijenjeni Lessi. Sama činjenica da je pet Weyrova ispražnjeno, poslala je Lessu natrag
da zatraži našu pomoć.“
„Slažem se, slažem“, prekide ga gorljivo D'ram, „ali, pitam se da li mi možemo biti sigurni da
smo stvarno dospijeli u Lessino vrijeme? To se još nije dogodilo. Znamo li sigurno da se može
dogoditi?“
T'ton stade prevrtati po umu ovo pitanje, pokušavajući pronaći odgovor. Iznenada Weyrvođa sa
oba dlana snažno udari po stolu.
„Tako mi jajeta, možemo izabrati da polako umremo, ne poduzimajući ništa, ili da umremo brzo,
pokušavajući. Meni je već preko glave ovog mirnog života što ga zmajski jahači vode nakon prolaska
Crvene Zvijezde. Ne želim ovako dočekati starost i otići u međuprostor. Priznajem, skoro mi je žao
što na večernjem nebu Crvena Zvijezda sve više blijedi, udaljavajući se od nas. Ja predlažem da
zgrabimo rizik objema rukama i tresemo ga sve dok potpuno ne nestane. Mi smo zmajski jahači,
odgajani za borbu protiv Niti, zar ne? Hajdemo u lov na njih... četiri stotine Obrtaja naprijed!“
Lessino upalo lice se opusti. Dobro je razumjela valjanost D'ramove primjedbe i u njoj se bio
javio duboki strah. Riskirati vlastiti život njena je privatna stvar, ali dovoditi u opasnost živote
stotina ljudi i zmajeva, kao i weyrana koji će ih pratiti...?
T'tonove zvonke riječi zauvijek su otjerale takva razmišljanja.
„A ja vjerujem“, kroz oduševljene uzvike odobravanja probi se glas Majstora-harfiste, „da sam
pronašao vaše referentne tačke.“ Na licu mu je igrao osmijeh. „Dvadeset Obrtaja ili dvije hiljade,
uvijek imate vodiča. T'ton ga je upravo spomenuo. Crvena Zvijezda sve više blijedi na večernjem
nebu...“
Kasnije, dok su crtali orbitu Crvene Zvijezde, otkrili su da je ovo rješenje u biti jako
jednostavno. Smijuljili su se jer kao vodič poslužit će im vjekovni neprijatelj.
Na vrhu Fort Weyra, kao i u svim Weyrovima, nalazilo se veliko kamenje. Bilo je tako
postavljeno da je u određena vremena tokom Obrtaja označavalo približavanje i udaljavanje Crvene
Zvijezde. Tako nije bilo teško isplanirati skokove međuprostorom od po dvadeset i pet Obrtaja, i to
posebno za svaki Weyr. Odlučeno je da svaki Weyr putuje kroz međuprostor iznad svog tla jer
nedvojbeno bi došlo do nesretnih slučajeva kad bi se tisuću i osamstotina natovarenih zmajeva
koristilo jednom točkom.
Sada je svaki trenutak odvojenosti od njenog vremena bio mučenje za Lessu. Cijeli mjesec bila je
odvojena od F'lara i pokazalo se da joj nedostaje mnogo više nego je očekivala. Također, pobojala
se da bi se Ramoth mogla pariti bez Mnementha u blizini. Ovdje je bilo dosta brončanih jahača i
brončanih zmajeva koji su bili spremni da uskoče, ali Lessu nijedan od njih nije interesirao.
T'ton i Mardra zaokupili su je organizacionim detaljima oko seobe. Nijedan trag, osim tapiserije i
Pjesme Pitalice, koja će biti naknadno komponirana, nije smio ostati u Weyrovima.
Kad je naredila Ramoth da se digne u noćno nebo i zauzme mjesto pored T'tona i Mardre iznad
Zvijezdanog Kamena Fort Weyra, Lessa je od olakšanja skoro zaplakala. U ostalih pet Weyrova,
velika krila održavala su letne formacije spremne da napuste ovo vrijeme.
Zmajevi svakog pojedinog Weyrvođe izvijestili su Lessu da je sve spremno i da su orijentacione
točke, određene putanjom Crvene Zvijezde, smještene u umovima zmajeva. Ovaj putnik iz budućnosti
bio je taj koji je izdao naređenje da skoče u međuprostor.
 Dolazi zora i poslije najcrnje noći,
Sunčeva svjetlost strahove iz snova tjera.
Kad će moja beskrajno bolna duša moći
Potražiti utjehu svog mračnog Weyra?

Izveli su jedanaest skokova kroz međuprostor, a između njih, kratko su odmarali. Weyrvodini su
brončani zmajevi za vrijeme tih pauza, izvještavali Lessu. Od nešto više od hiljadu i osamslotina
putnika, samo četvero nije se pojavilo sa ostalima, a i to su bile stare životinje. Svih pet grupa složilo
se da prije posljednjeg skoka od svega dvanaest Obrtaja na brzinu nešto pojedu i popiju topli klah.
„Lakše je“, govorio je T'ton dok je Mardra servirala klah“, preći dvadeset i pet Obrtaja nego
dvanaest. Pogledao je na Jutarnju Crvenu Zvijezdu, tog njihovog treperavog i vjernog vodiča. „Nije
baš mnogo promijenila položaj. Računam da ćeš nam ti, Lessa, dali dodatne orijentire.“
„Želim da stignemo u Ruathu prije nego što F'lar otkrije da sam otišla.“ Pogledala je Crvenu
Zvijezdu i zadrhtala. Žurno je srkutala vreli klah. Već sam vidjela Crvenu Zvijezdu u ovakvom
položaju jednom... ne, dva puta... iz Ruathe.“ Zabuljila se u T'tona, a u grlu joj se javi čvor kad se
sjetila onoga jutra kad je zaključila da joj Crvena Zvijezda predstavlja prijetnju, a tri dana nakon toga
Fax i F'lar pojavili su se u Utvrdi Ruatha. Fax je poginuo od F'larovog bodeža, a ona je otišla u
Benden Weyr. Iznenada osjeti vrtoglavicu, slabost i čudni nemir. Kad su zastajali između drugih
skokova, nije se ovako osjećala.
„Jesi li dobro, Lessa?“ upita zabrinuto Mardra. „Tako si blijeda. Treses se.“ Obgrlila je Lessu i
tjeskobno pogledala svog weyrpara.
„Prije dvanaest Obrtaja, bila sam u Ruathi“, promrmlja Lessa i zgrabi za oslonac Mardrinu ruku.
„Dva puta sam tada bila u Ruathi. Hajdemo brzo dalje. Previše je mene u ovom jutru. Moram natrag.
Moram se vratiti F'laru. Bit će jako ljut.“
Histeričan prizvuk u Lessinom glasu uznemirio je i Mardru i T'tona. Weyrvođa užurbano stade
izdavati naređenja da pogase vatre i uzjašu. Čekao ih je posljednji skok prema naprijed.
Tako joj je u glavi vladao haos, Lessa je prenijela referentne slike zmajevima ostalih Weyrvoda:
Ruatha u predvečerje, Velika Kula, Unutarnje Dvorište, proljetni krajo- lik...
Civena tninka na hladnom nebu noći, Kapljica krvi što pokazuje im kud' poći, Obrtaj za
Obrtajem ostaje iza njih, Civena Zvijezda naprijed vodi ih,

Lytol i Robinton naizmjence su tjerali Flara da jede, a usput su mu neprekidno dolijevali vino.
Negdje duboko u sebi, F'lar je znao da ne bi smio stati, ali potpuno je klonuo duhom i sve mu je
predstavljalo preveliki napor. Nije ga tješilo što još uvijek imaju Pridith i Kylaru, tako da mogu
nastaviti zmajsku vrstu. Ipak, oklijevao je da pošalje nekoga po F'nora jer nije bio u stanju da sebi
prizna što bi to značilo. Kad bi poslao po Pridith i Kylaru, prihvatio bi činjenicu da se Lessa i
Ramoth neće vratiti.
Lessa, Lessa, beskonačno je u sebi ponavljao. Čas je proklinjao njenu bezobzirnu, nepromišljenu
hrabrost, a čas ga je ispunjavala ljubav prema ženi koja se usudila pokušati tako nevjerojatnu stvar.
„Rekoh, Flar, da vam je sada potrebniji san nego vino.“ Robintonov glas prodre kroz njegovu
zamišljenost.
F'lar ga sa nerazumijevanjem pogleda. Tada primijeti da pokušava podignuti pehar koji je
Robinton čvrsto držao na stolu.
„Što ste rekli?“
„Hajdemo. Pravit ću vam društvo do Bendena. U stvari, ništa me ne može natjerati da vas
napustim u ovakovom stanju. U nekoliko sati, ostarjeli ste za više godina, čovječe.“
„Zar to nije razumljivo?“ viknu Flar i ustade, usmjeravajući svoj nemoćan bijes na najbližu metu,
Robintona.
Robintonove oči bile su pune sućuti i čvrsto je stisnuo F'larovu ruku.
„Čovječe, čak ni ovaj Majstor-harfista nema dovoljno riječi da izrazi svoje suosjećanje i
poštivanje prema vama. Ali morate spavati; sutrašnji dan treba preturiti preko glave, a prekosutra
opet slijedi borba. Zmajski jahači moraji imati vodu...“ Glas mu zamre. „Sutra morale poslati po
F'nora... i Pridith.“
F'lar se okrenu na petama i žustro koraknu ka vratima Velike Dvorane Ruathe.
Oh, Jeziče, povedi pjesmu radosnu glasom kristalno jasnim
O nadama i željama nošenim na zmajskim krilima krasnim.

Ispred njih stajala je Velika Kula Ruathe, a u sve slabijem svijetlu još su se vidjeli visoki zidovi
Vanjskog Dvorišta.
Zrakom divljački zabruja klakson, ali ga skoro potpuno priguši grmljavina uslijed pojave stotine
zmajeva. Eskadrila za eskadrilom zauzimala je borbenu formaciju, koja se širila iznad cijele doline.
Vrata Utvrde se otvoriše i trak svijetlosti, koji je pao kroz njih, osvijetli kamene ploče Dvorišta.
Lessa naredi Ramoth da se spusti u blizini Kule i sjaha. Hitro je potrčala u susret ljudima koji su
izašli kroz vrata. Prepoznala je snažnog Lytola, jer je visoko iznad glave držao ručnu korpu sa žar-
svjetiljkama. Toliko joj je laknulo što ga vidi, da je za trenutak zaboravila prijašnja neslaganja sa
Namjesnikom.
„Posljednji skok ste krivo procijenili, Lessa. Pogriješili ste za dva dana“, doviknuo joj je čim je
bio dovoljno blizu da ga ona može čuti. Jedva ga je razumijela kroz buku zmajeva u slijetanju.
„Krivo procijenila? Kako se to moglo desiti?“ dahnula je-
„Ne trebate brinuti“, umiri je Lytol i čvrsto je uhvati za ruku. Oči su mu veselo poigravale. Čak se
i smješio. „Prebacili ste točan dan. Samo otiđite dva dana unatrag. To je sve.“ Kad je primjetio njenu
zbunjenost, osmijeh mu se proširio. „Sve je u redu“, ponovio je tapšući je po ruci. „Uzmite ovo isto
doba dana, Veliko Dvorište, sve isto, samo još na ovim kamenim pločama vizualizirajte mene, F'lara
i Robintona. Mnementha postavite na Veliku Kulu, a plavog zmaja na rub Utvrde. Sada pođite.“
Mnementh? javi se Ramoth, sa neprikrivenom žudnjom za svojim Weyrparom. Prignula je veliku
glavu, a u ogromnim očima gorjeo je svjetlucavi plamen.
„Ne razumijem“, zajaukala je Lessa. Mardra je utješno zagrli.
„Ali ja razumijem - vjerujte mi“, molećivo reče Lytol, nespretno je lupkajući po ramenu i
pogledavajuć prema T'tonu, ne bi li mu ovaj kako pomogao. „F'nor je bio u pravu. Ne može se
boraviti istovremeno u više vremena, a da se ne osjeti velika klonulost, pa je zbog toga Lessa osjetila
slabost kada ste se zaustavili prije dvanaest Obrtaja.“
„Znate za to?“ iznenađeno uzviknu T'ton.
„Naravno. Samo se vi vratite dva dana unatrag. Vidite, ja znam da već jeste. Tada ću, naravno,
biti iznenađen, ali sada, večeras, znam da ste se pojavili prije dvije večeri. Ah, otiđite. Nemojte
raspravljati. F'lar je napola lud od brige za vama.“
„Opet će me tresti“, pobuni se Lessa, a u tom trenutku je podsjećala na malu djevojčicu.
„Lessa!“ T'ton je uze za ruku i odvede je do Ramoth, koja spremno čučnu tako da njena jahačica
može uzjahati.
T'ton preuze komandu, a njegov Fidranth prenese svima naređenje za pokret. Iskoristio je
reference koje je Lytol netom opisao, a Ramoth je dala izgled ljudi i Mnementha.
 Hladnoća međuprostora donekle je otrijeznila Lessu, iako je greška ozbiljno uzdrmala njeno
samopouzdanje. Pred njima se ponovo ukaza Ruatha. Zmajevi ponovo počeše stvarati džinovsku
formaciju. A dolje, ocrtani naspram svijetla iz Dvorane stajali su Lytol, visoki Robinton i... F'lar.
Mnementh izrazi dobrodošlicu svojim slatkim glasom, pa Ramoth brže bolje sletje da bi
istovarila Lessu i što prije otišla da ispreplete vrat sa svojim parom.
Lessa je stala tamo gdje ju je iskrcala Ramoth i nije se mogla ni pomaknuti. Krajičkom oka
primjetila je da su kraj nje stali T'ton i Mardra, ali cjelokupnu pažnju privlačila joj je F'larova figura.
Luđački je trčao prema njoj. Stajala je kao ukopana.
Zgrabio ju je u naručje i tako jako privio na grudi da nije mogla posumnjati u iskrenost njegove
dobrodošlice.
„Lessa, Lessa“, u ušima joj je odjekivao njegov isprekidan glas. Priljubio je lice uz njeno, toliko
je stisnuvši da je jedva disala. Odbacio je pažljivo namještenu nezainteresiranost i ljubio je, grlio,
privijao na grudi, a onda opet žudno ljubio. Iznenada ju je spustio na noge i uhvatio za ramena.
„Lessa, ako ikada...“ reče, naglašavajući svaku riječ pokretom ruku. Zaustavilo ga je cerekanje
stranaca koji su ih okruživali.
„Rekla sam vam da će me tresti“, govorila je Lessa, a nizu obraz su joj tekle suze. „Ali F'lar, sve
sam ih dovela... sve osim Benden Weyra. Eto zašto je pet Weyrova napušteno. Ja sam ih dovela
ovamo.“
F'lar pogleda oko sebe i ugleda mnoštvo zmajeva koji su se spuštali na visove, u Dolinu, svugdje.
Plavi, zeleni, brončani, smeđi i cijela eskadrila kraljica.
„Ti si dovela Weyre?“ zapanjeno je upitao.
„Da. Ovo su Mardra i T'ton od Fort Weyra, D'ram i...“
Prekinuo ju je, nježno je prodrmavši. Postavi je kraj sebe, tako da može vidjeti pridošlice.
„Zahvalan sam vam više nego se može riječima izraziti“, reče, a sve ono što je namjeravao dodati
zape mu u grlu.
Tton istupi naprijed i pruži ruku. F'lar je prihvati i čvrsto stisnu.
„Doveli smo hiljadu osam stotina zmajeva, sedamnaest kraljica i sve ostalo što je potrebno da
naselimo naše Weyrove.“
„Donijeli su i bacače plamena“, uzbuđeno upade Lessa.
„Ali - doći... pokušati tako nešto...“ zadivljeno je mrmljao Flar.
T'ton, D'ram i ostali se nasmijaše.
„Lessa je pokazala put...“
„... a Crvena Zvijezda nas je vodila...“ reče ona.
„Mi smo zmajski jahači“, ozbiljno nastavi T'ton, „kao i ti, F'laru od Bendena. Saznali smo da su
se ovdje pojavile Niti koje treba uništiti; to je posao zmajskih jahača... u bilo kojem vremenu!“
 Bubnjaru udri, frulašu puhni,
Harfisto zasviraj, vojnice kreni
Oslobodite plamen, nek travom plazi
Dok Crvena Zvijezda zornjača prolazi

Istovremeno dok su se pet Weyrova spuštali u Dolinu Ruathe, F'nor je dovodio natrag svoje južne
weyrane. Bio je prisiljen na to, jer su već svi bili na granici izdržljivosti zbog života u dva vremena.
Sa olakšanjem su ušli u odaje koje su napustili prije dva dana i deset Obrtaja.
Ne znajući za Lessin put unatrag,R'gul je pozdravio F'lara i njegovu Weyranku viješću o
F'norovom povratku. Odmah je izrazio sumnju da će sedamdeset i dva nova zmaja biti od pomoći, jer
vjerojatno nijedan jahač neće biti sposoban za borbu.
„U svom životu nikada nisam vidio toliko isrpljene ljude“, nastavio je brbljati R'gul, „a ne mogu
dokučiti što ih je spopalo. Imali su sunce i obilje hrane, a nikakva odgovornost ih nije pritiskala.“
F'lar i Lessa se pogledaše.
„Pa, južni Weyr treba održati, R'gul. Razmisli o tome.“
„Ja sam borac, a ne ženskar“, progunda stari zmajev jahač. „Da ja postanem kao ti ljudi, potrebno
je mnogo više od putovanja međuprostorom između vremena.“
„O, ne brini, začas će se oporaviti“, reče Lessa i poče se smijuljiti, što izazva R'gulovo mrštenje i
nijemu osudu.
„Morat će, ako želimo održati nebo slobodnim od Niti“, napeto odsječe R'gul.
„Za to sada više ne trebamo brinuti“, veselo reče F'lar.
„Ne trebamo brinuti? A imamo svega stotinu četrdeset i četiri zmaja?“
„Dvije stotine i šesnaest“, odlučno ga ispravi Lessa.
Ne obraćajući na nju pažnju, R'gul upita F'lara, „Da li je Majstor-kovač uspio napraviti
djelotvorni bacač plamena?“
„Naravno da jeste“, sa širokim osmijehom reče F'lar.
Pet Weyrova donijelo je sa sobom i svoju opremu. Fandarel samo što nije strgnuo nekoliko
primjeraka bacača plamena s njihovih leđa. Nedvojbeno, do jutra će svako ognjište i kovačnica na
cijelom kontinentu biti spremni da dupliciraju spravu. T'ton je rekao F'laru da je u njegovo vrijeme
svaka Utvrda imala više nego dovoljan broj bacača plamena, tako da ga je mogao dobiti svaki čovjek
na tlu. Međutim, tokom Dugog Intervala, bacači su bili ili pretopljeni ili odbačeni kao nešto
nepotrebno. D'ram se posebno zainteresirao za Fandarelov raspršivač haenotria, smatrajući to mnogo
boljim rješenjem od bacača plamena, pošto je u pitanju i dobro gnojivo.
„To je dobro“, mračno reče R'gul, „prekosutra će nam dobrodoći nekoliko bacača plamena.“
„Pronašli smo nešto drugo, što će nam pomoći mnogo više“, napomenu Lessa, a onda se žurno
izvini i odjuri u spavaću sobu.
Kroz zastor su dopirali zvukovi, koji su mogli potjecati ili od smijeha, ili od jecaja. R'gul se
namršti na obe mogućnosti. Ta djevojka je jednostavno premlada da bude Weyranka u ovakvim
vremenima. Nije stabilna.
„Shvata li ona koliko je naša situacija kritična? Čak i sa F'norovom prinovom? Naravno, ukoliko
budu u stanju letjeti“, upita R'gul. „Ne bi joj smio dozvoljavati da napušta Weyr.“
F'lar na ovo ne odgovori, već nasu sebi čašu vina.
„Jednom si istakao da pet praznih Weyrova na Pernu govori u prilog tvojoj teoriji o nestanku
Niti.“
R'gul pročisti grlo i pomisli da bi izvinjenje - iako ga je Weyrvođa zaslužio - malo pomoglo u
borbi protiv Niti.
„Sada vidim da je ta tvoja teorija imala dobrih strana. Pet Weyrova je prazno jer... jer su došli
ovamo.“
Sa čašom na pola puta do usana R'gul se zablenuo u F'lara. Ovaj čovjek suviše je mlad da bi
ponio sve odgovornosti. Ali... činilo se da stvarno vjeruje u ono što govori.
„Vjerovao ti ili ne, R'gul - a za koji dan morat ćeš povjerovati - pet Weyrova više nije prazno.
Došli su k nama, u naše vrijeme. Prekosutra, kod Telgara, oni će nam se pridružiti, njih hiljadu i osam
stotina, sa bacačima plamena i mnogo borbenog iskustva.“
R'gul je za trenutak glupo buljio u jadnika. Onda je pažljivo odložio čašu, okrenuo se na petama i
izašao iz weyra. Nije mogao pristati da bude predmet izrugivanja. Najbolje da odmah počne planirati
kako da ponovo preuzme vodstvo Weyra. Prekostura treba nastaviti borbu protiv Niti.
Slijedećeg jutra R'gul je neko vrijeme nijemo promatrao skupinu velikih, brončanih zmajeva, koji
su donijeli na sastanak Weyrvođe i vođe eskadrila. Otišao je i tiho se opio.
Lessa je sa prijateljima izmijenjala jutarnje pozdrave, a onda se izvinila i, uz slatki osmijeh,
napustila weyr, rekavši da mora nahraniti Ramoth. F'lar je nekoliko trenutaka zamišljeno gledao za
njom, a onda pode da pozdravi Robintona i Fandarela, koji su zamoljeni da prisustvuju sastanku.
Glavari nisu puno govorili, ali su upijali svaku izgovorenu riječ. Fandarelova velika glava pomno je
pratila svakog govornika, a duboko usađene oči povremeno su žmirkale. Robinton je sjedeo sa
širokim osmijehom na licu, potpuno očaran posjetiocima iz davnine.
F'lara su složno odvratili od ideje da podnese ostavku na mjesto Weyrvođe Bendena zbog svog
neiskustva.
„Kod Nerata i Keroona dobro si se pokazao. Stvarno dobro“, reče T'ton.
„Nazivate to dobrim rukovođenjem, a dvadeset i osam ljudi i zmajeva izbačeno mi je iz stroja.“
„Zar to nije bila prva bitka, a svi tvoji zmajski jahači neiskusni kao tek izlegli zmajevi? Ne,
čovječe, kod Nerata si stigao na vrijeme, bez obzira kako ti je to uspjelo“, T'ton se lzlurado osmjehnu
F'laru“, a to je ono što zmajev jahač mora uraditi. Ne, to si dobro letjeo, ja bih tako rekao. Dobro si
to letjeo.“ Ostala četiri Weyrvođe promrmljale su da se potpuno slažu sa komplimentom. „Međutim,
tvoj Weyr je malobrojan pa ćemo ti mi posuditi dovoljno jahača iz raznih eskadrila dok tvoj Weyr ne
bude ponovo u punoj snazi. Ah, kako samo kraljice vole ova vremena!“ A njegov široki osmijeh
pokazivao je da i brončani jahači tako isto misle.
F'lar uzvrati osmijeh, uz pomisao da je Ramoth skoro spremna za svadbeni let, a ovaj put Lessa...
ah, i ta djevojka se ponaša varljivo pokorno. Bolje će biti da pripazi na nju.
„Sada“, govorio je T'ton, „prepustit ćemo sve bacače plamena, koje smo donijeli, Fandarelovom
zanatu, tako da sutra pješaci na zemlji budu naoružani.“
„Zahvaljujem“, zagunda Fandarel. „U rekordnom vremenu proizvesti ćemo nove, a vama vaše
uskoro vratiti.“
„Ne zaboravi da izvedeš i raspršivač za haenotri“, ubaci D'ram.
„Složili smo se“, i T'ton brzo zaokruži pogledom po ostalima,“ da se svi Weyrovi u punoj snazi
sretnu iznad Telgara tri sata prije zore, odakle ćemo slijediti napad Niti preko Croma. Usput, F'lar,
Robinton mi je pokazao one tvoje izvanredne karte. Mi ih nikada nismo imali.“
„Kako ste onda znali kad će doći do napada?“
T'ton slegne ramenima. „Dok sam još bio mladac, dolazile su u jako pravilnim razmacima, pa
smo znali kad će otprilike naići. Ali ovaj tvoj način je mnogo, mnogo bolji.“
„Efikasniji“, sa odobravanjem dodade Fandarel.
„Kad prođe sutrašnji dan i svi Weyrovi se pokažu nad Telgarom, možemo zatražiti namirnice
potrebne za opskrbu praznih Weyrova“, T'ton se nacerio. „Kao u dobra stara vremena, iscijedit ćemo
dadatne dažbine od Utvrdara.“ Sa nestrpljenjem je protrljao ruke. „Kao u dobra stara vremena.“
„Imamo i južni Weyr“, predloži F'lar. „Mi smo ga napustili šest Obrtaja prije u ovom vremenu, a
ostavili smo stoku. Sigurno se namnožila, a bit će sigurno voća i žitarica.“
„Bio bih veoma zadovoljan kad bi se južni poduhvat nastavio“, napomenu F'lar i ohrabrujuće
kimnu F'noru.
„Da. Molim te, neka Kylara ostane dolje“, žurno dodade F'nor, a oči su mu se caklile od potisnute
ljutine.
Dogovorili su se o slanju najnužnijih potrepština za tek useljene Weyre i time završili sastanak.
„Djeluje pomalo uznemirujuće“, govorio je T'ton Robintonu, dok su pijuckali vino, „da Weyr,
koji si jučer ostavio u dobrom stanju, danas nadeš kao prašnjavu ruinu.“ Zacerekao se. „Žene iz
Donjih Spilja prilično su uznemirene.“
„Mi smo očistili kuhinje“, uvrijeđeno se javi F'nor. Nakon što se dobro ispavao u ovom vremenu,
umor je uglavnom nestao.
T'ton pročisti grlo. „Po Mardrinom mišljenju, nijedan muškarac nije u stanju ništa očistiti.“
„Misliš li da ćeš sutra moći jahati, F'nor“, smirenim glasom upita Flar. Na licu svoga polubrata
jasno je uočavao stanje stresa, iako se ovaj osjećao mnogo bolje nego jučer. Ipak, ti naporni Obrtaji
bili su neophodno potrebni; ni u svjetlu dolaska hiljadu osam stotina zmajeva iz prošlosti nisu se
činili uzaludnim. U trenutku kada je Flar naredio F’noru da se vrati deset Obrtaja unatrag, da bi za
njih odgojio neophodno potrebne zmajeve, još nisu bili doznali za Pjesmu Pitalicu, niti za tapiseriju.
„Ne bih propustio sutrašnju borbu, pa taman da sam ostao bez zmaja“, odvažno ustvrdi F'nor.
„To me je podsjetilo“, primjeti F'lar, „da će nam sutra kod Telgara biti potrebna Lessina pomoć.
Znate, ona može govoriti sa svim zmajevima“, objasnio je, skoro se izvinjavajući T'tonu i D'ramu.
„Ma, znamo“, uvjeravao ga je T'ton. „Mardra nema ništa protiv.“ Videvši F'larov izraz
nerazumijevanja, dodao je: „Kao najstarija Weyranka, Mardra, naravno, predvodi eskadrilu
kraljica.“
Izraz na F'larovom licu postade još tuplji. „Eskadrilu kraljica?“
„Naravno.“ Kad su vidjeli F'iarovu zaprepaštenost, T'ton i D'ram izmjenjaše upitne poglede.
„Nije valjda da ne puštate svoje kraljice u borbu?“
„Naše kraljice? T'ton, mi, u Bendenu imah smo samo jednu kraljicu odjednom već nebrojeno
generacija, pa su mnogi proglasili legendu o kraljicama u borbi za najcrnju herezu!“
T'ton pokajnički reče: „Do ovoga trenutka nisam stvarno shvatio koliko ste malobrojni.“ No,
odmah mu se vrati dobro raspoloženje. „Bilo kako bilo, kraljice su jako korisne. Nose bacače
plamena i pale klupka koja ostalima umaknu. Lete vrlo nisko, ispod glavnih formacija eskadrila. Zbog
toga je D'ran tako živo zainteresiran za raspršivače haenotrija. Tako Utvrdarima neće faliti ni dlaka s
glave, da se slikovito izrazim, a iznad obrađenog zemljišta mnogo je bolje igrati se gnojivom, nego
plamenom.“
„Da li mi to želite reći da vi dozvoljavate vašim kraljicama da učestvuju u borbama protiv Niti?“
F'lar je ignorirao F'norovo i T'tonovo cerekanje.
„Dozvoljavamo?“ veselo zagrmi D'ram. „A tko ih može spriječiti? Zar ne znaš Balade?“
„Moretino jahanje?“
„Tako je.“
F'nor se morao nasmijati na izraz Flarovog lica. Weyr-vođa je nervozno odmakao uvojak kose
koji mu je padao u oči. Stao se smeteno smijuckati.
„Hvala. To mi je dalo ideju.“
 Otpratio je goste do zmajeva i veselo mahnuo na pozdrav Robintonu i Fandarelu, naoko mnogo
bezbrižniji nego što se moglo očekivati uoči sutrašnje bitke. Tada upita Mne1 mentha gdje je Lessa.
Kupa se, odgovori brončani zmaj.
F'lar pogleda prema praznom kraljičinom Weyru.
Ramoth je na Vršku Bendena, kao i obično, tužno mu prenese Mnementh.
F'lar primijeti da je u kupatilu prestalo pljuskanje vode, pa naruči vreli klah. Uživat će u ovome.
„Da li je sastanak bio plodan?“ umiljato upita Lessa, kad se pojavila na vratima kupatila. Oko
vitke figure čvrsto se pripijala tkanina za brisanje.
„Preko svakog očekivanja. Da li si svijesna, Lessa, da ćeš sutra morati biti prisutna kod
Telgara?“
Za časak ga je prodorno pogledala, a onda se ponovo nasmiješila.
„Ja jesam jedina Weyranka koja može razgovarati sa svakim zmajem“, odgovorila je vragolasto.
„Točno“, priznade Flar. „A više nisi jedina jahačica na kraljici u Bendenu...“
„Mrzim te!“ uzviknu Lessa. Nije mogla umaći njegovim rukama, pa je privio njeno još vlažno
tijelo uz svoje.
„Ništa neće promijeniti ako ti kažem da Fandarel ima za tebe jedan bacač plamena, te da se sutra
možeš pridružiti eskadrili kraljica?“
Prestala se migoljiti i zablenula se u njega s nevjericom, uznemirena što je tako točno pogodio
njene namjere.
„Ili ako dodam da ću Kylaru postaviti za Weyranku na jugu... u ovom vremenu? Jednom Weyrvodi
potreban je mir i tišina između borbi...“
Tkanina za brisanje pade na pod. Odgovorila je na njegov poljubac sa žarom nalik onome kad
deli uzbuđenje svoga zmaja.
 Iz Weyra i iz Udubine,
Dižu se brončani, smeđi, plavi i zeleni,
Zmajski jahači od Perna,
Vidiš ih, a zatim nestaju krilima nošeni

Postrojeni iznad Vrška Benden Weyra, jedva tri sata poslije svanuća, dvije stotine šesnaest
zmajeva čekali su da F'lar na brončanom Mnementhu izvrši smotru.
Dolje, u Udubini, okupili su se svi weyrani i neki jahači povrijeđeni u prvoj borbi. U stvari, svi
weyrani, osim Lesse i Ramoth. One su otišle u Fort Weyr jer tamo je bilo zborno mjesto za eskadrilu
kraljica. F'lar nije mogao potisnuti tračak zabrinutosti zbog Lessinog i Ramothinog učestvovanja u
borbi. Znao je da mu je to ostalo iz vremena kad je Pern imao samo jednu kraljicu. Ako je Lessa
mogla kroz međuprostor prevaliti četiri stotine Obrtaja unatrag i dovesti pet Weyrova, sigurno je
mogla voditi računa o sebi i svom zmaju u borbi protiv Niti.
Provjerio je da li svaki jahač nosi dovoljno vreća sa plamencem, da li svi zmajevi imaju dobru,
zdravu boju. Naročito je pažljivo provjeravao one iz južnog Weyra. Zmajevi su, naravno, bili
spremni, ali na ljudima su se još vidjeli tragovi vremenske napetosti koju su pretrpjeli. Previše otežu,
a nad Telgarom će uskoro početi padati Niti.
Naredio je da udu u međuprostor. Pojaviše se iznad same Utvrde Telgar, pomaknuti nešto prema
jugu. Nisu bili prvi. Na zapadu, sjeveru i istoku pristizale su nove i nove eskadrile, sve dok cijeli
horizont nije postao išaran sa nekoliko hiljada zmajskih krila, a svaki par krila činio je u zraku figuru
nalik velikom slovu V. U daljini se začuo klakson sa kule Utvrde Telgar. Radosno je pozdravljao
neočekivano mnoštvo zmajeva.
„Gdje je ona?“ upita F'lar Mnementha. „Uskoro će nam zatrebati da prenosi naređenja...“
Dolazi prekide ga Mnementh.
Direktno iznad Utvrde Telgar pojavi se još jedna eskadrila. Čak i sa ove udaljenosti F'lar je
mogao uočiti razliku; na jutarnjem suncu novopridošli zmajevi davali su zlatan odsjaj.
Zmajskim redovima prostruja odobravajuće mumljanje. F'lar potisnu zabrinutost i ponosno se
osmjehnu.
U tom trenutku, eskadrile na istoku sunuše pravo uvis. Zmajevi su osjetili prisutnost vjekovnog
neprijatelja.
Mnementh podiže glavu i pridruži se metalnoj grmljavini ratnog pokliča zmajeva. Okrenuo je
glavu da primi od svog jahača plamenac; skoro istovremeno to učiniše stotine drugih zmajeva. Stotine
velikih vilica stadoše žvakati kamen i gutati ga, a probavne kiseline počeše iz suhog kamena
oslobađati zapaljive plinove, koji su se palili na dodir s kisikom.
Niti! F'lar ih je jasno vidio na pozadini vedrog, proljetnog neba. Puis mu se ubrza, ali ne od
straha, već od divlje radosti. Od uzbuđenja, srce mu poče nepravilno kucati. Mnementh zatraži još
kamena i poče ubrzavati zamahe krilima, pripremajući se da na zapovijed krene uvis.
Najisturenije eskadrile već su rigale jezike narančasto-crvenog plamena. Zmajevi su u treptaju
nestajali i pojavljivali se, rigali vatru i ponirali.
Velike zlatne kraljice stuštiše se u niskom letu iznad samih litica, da bi uhvatile ono što ostali
propuste.
Tada F'lar naredi penjanje u susret nadirućim Nitima. Kad je Mnementh sunuo uvis, F'lar prkosno
zamahnu pesnicom prema treperavoj Crvenoj Zvijezdi.
„Jednoga dana“, povikao je, „nećemo više sjedeti ovdje i čekati da padate na nas. Mi ćemo se
stuštiti na vas tamo odakle krećete na put i spaliti vas na vašem tlu.“
 Tako mi Jajeta, pomislio je, ako možemo putovati kroz vrijeme četiri stotine Obrtaja, i to u
treptaju oka, zar nije putovanje sa jedne planete na drugu samo nova vrsta koraka?
Nacerio se sam sebi. Bolje da tako smjele ideje ne spominje u Lessinom društvu.
Strukovi Niti su pred nama, upozori ga Mnementh.
Kad je bončani zmaj napao, rigajući vatru, F'lar jače stisnu koljena oko velikog vrata. Majku mu,
bilo mu je drago što je baš sada, od svih mogućih prošlih i budućih vremena, on, F'lar, jahač
brončanog Mnementha, zmajev jahač Perna!