Professional Documents
Culture Documents
Prikriveni idealista u meni ima uvek nekakav otpor i to je ono što i kako deluje ta
moja samokomunikacija. No ti otpori su sveti jer mi ukazuju na to čemu se šta i ko
opire. Koji su to delovi koji traže zadovoljenje i zašto .
Belo ima isti smisao kao i otpor .Ako se prepustim belom prepuštam se i otporu ako
zadobijem belinu kakvim naratorom ona mi otkriva kakva je naratorska tehnika
ubeđenja koja su tog dana aktivnija kod mene.Prostom opservacijom koja je daleko
od posmatranja mogu steći uvid u to koliko je mehanizama i sistema u meni utisnuto
tokom dosadašnjeg života.
P: Osjedaj «ja jesam» temelj je sveg iskustva. Ono što ti pokušavaš opisati moralo bi
također biti iskustvo, ograničeno i prolazno. O sebi govoriš kao o nepromjenjivom.
Ja čujem zvuk riječi, prisjedam se njihova značenja, ali nemam iskustvo vlastite
nepromjenjivosti. Kako mogu slomiti sve zapreke pa osobno, na meni blizak način,
spoznati što znači biti nepromjenjiv?
M: Ta je riječ sama po sebi most. Prisjedaj je se, razmišljaj o njoj, istražuj je, kruži
oko nje i promatraj iz svih mogudih pravaca, uroni u nju s ozbiljnom ustrajnošdu.
Izdrži sva odgađanja i razočaranja dok se tvoj um iznenada ne okrene od riječi u
smjeru stvarnosti, koja se nalazi onkraj nje. Nešto slično događa se kad pokušavaš
nadi osobu koju znaš samo po imenu. Dodi de dan kad de te tvoje raspitivanje
dovesti do nje pa de ime postati stvarnost. Riječi su dragocjene jer između njih i
njihova značenja postoji veza. Istražujemo li marljivo riječi, uzdižemo se iznad
koncepta i uranjamo u iskustvo koje se nalazi u njihovu korijenu. U stvari, ono što
zovemo meditacijom samo su ponovljeni pokušaji da se uzdignemo iznad riječi.
Sadhana nije ništa drugo do uporno nastojanje da se iz verbalnog prijeđe u
neverbalno. Zadatak se čini nemogudim dok odjednom sve ne postane jasno,
jednostavno i tako čudesno lako. Ali dokle god budeš zainteresiran za svoj sadašnji
način života, izbjegavat deš konačni skok u neznano.
M: Ni od kakve, Ali vrijedno bi bilo saznati što te to drži zarobljenog unutar uskih
granica znanog. Cjelovito i točno znanje o znanom upravo je ono što de te dovesti do
neznanog. O neznanom ne možeš razmišljati u pojmovima koristi iIi prednosti.
Postati miran i nevezan, izvan dosega svih briga za lažno sebstvo, iznad svih sebičnih
razmatranja, neizbježna je posljedica oslobodenja. Ti to možeš nazvati smrdu, ali za
mene je to življenje na najsmisleniji i najdublji način zato što sam sada jedno sa
životom, u svoj njegovoj cjelovitosti i punini. Dubina, punina, smisao i sklad - što bih
više od toga mogao poželjeti? “