Bolesti prljavih ruku

Trbušni tifus, Hepatitis A, Hepatitis E

Bolesti prljavih ruku su crijevne zarazne bolesti, uzrokovane različitim uzročnicima virusima,
bakterijama i nekim parazitima. Svima je zajednički fekalnooralni način prijenosa, što znači da se
uzročnik izlučuje iz organizma bolesnika ili zdravog kliconoše stolicom i/ili urinom, a ulazi u organizam
čovjeka kroz usta. Osim crijevnih zaraznih bolesi bolesti prljavih ruku su i trbušni tifus i paratifus, dječja
paraliza, virusna žutica A i E. Glavni izvor zaraze je čovjek, bolesnik ili zdravi kliconoša koji izlučuju
uzročnike stolicom i/ili urinom. Epidemiološki su najznačajniji kliconoše, zdrave osobe koje izlučuju
uzročnike stolicom.
KAKO SE MOŽEMO ZARAZITI?
Bolesti prljavih ruku šire se prljavim rukama zaražene osobe izravnim i/ili posrednim kontaktom,
zagađenom hranom ili vodom, te u nehigijenskim uvjetima i muhama. Pojedinačni slučajevi bolesti
najčešće nastaju u kontaktu s oboljelom osobom ili kliconošom putem nečistih ruku, dok je pojava većeg
broja oboljelih vezana uz hranu i vodu, osobito u uvjetima nedostatka vode ili manjka higijenski ispravne
vode za piće, osobito u siromašnim zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike.
U anglosaksonskoj literaturi vezano uz način prijenosa ovih bolesti poznata je skraćenica FFF (food,
finger, flies - hrana, prsti, muhe), kojima još treba pridodati i vodu, jer u uvjetima nedostatka vode ili
manjka higijenski ispravne vode za piće česta je pojava crijevnih zaraznih bolesti.
KOJE SU TO BOLESTI?
Prema uzročnicima, bolesti prljavih ruku mogu se podijeliti na bakterijske, virusne i parazitarne.
Najčešće su bakterijske bolesti, kao što su trbušni tifus i paratifus, kolera, salmoneloze, bacilarna
dizenterija ili griža, te "proljevi putnika" uzrokovani enterotoksigenom Escherichiom coli. U skupini bolesti
prljavih ruku uzrokovanih virusima najznačajnije su virusna žutica A i E, dječja paraliza, te rota i Norwalk
virusi odgovorni za "proljeve putnika". Od niza parazita koji mogu biti uzročnici spomenute skupine
bolesti najčešće su amebe, lamblije, toksoplazme, askaris te nešto rjeđe drugi paraziti.
KOJI SU SIMPTOMI BOLESTI?
Nakon razdoblja inkubacije (vrijeme od ulaska uzročnika bolesti u organizam, pa do pojave prvih
simptoma bolesti), koje je različito dugo, ovisno o uzročniku, većina crijevnih zaraznih bolesti nastupa
naglo s povišenom temperaturom, povraćanjem, bolovim u trbuhu i proljevom. Stolice su učestale,
vodenaste i ovisno o uzročniku mogu biti sa primjesama sluzi i krvi u stolici. Uslijed gubitka tekućine i
elektrolita iz organizma, može doći do dehidracije ako unos tekućine nije dovoljan da nadoknadi gubitak.
Virusna žutica A i E , trbušni tifus i dječja paraliza nisu klasične crijevne zarazne bolesti jer se razlikuju
po kliničkoj slici od ostalih crijevnih zaraznih bolesti, stoga će biti opisane pojedinačno.
KADA POTRAŽITI LIJEČNIČKU POMOĆ?
 Kod povišene temperature iznad 39°C
 Kod pojave krvi u stolici
 Kod jakog povraćanja
 Kod proljeva koji traje duže od 3 dana
 Kod znakova dehidracije: malaksalost, vrtoglavica, suhoća usta i ždrijela i smanjeno mokrenje
LIJEČENJE
Liječenje je kod većine crijevnih zaraznih bolesti simptomatsko. Zbog gubitka tekućine i elektrolita iz
organizma, može doći do dehidracije, stoga je najvažnija adekvatna nadoknada tekućine putem infuzije
ili preko usta, ovisno o težini kliničke slike. Osim dovoljnog unosa tekućine (ča j- šipkov, indijski, ruski ili
voćni, te fiziološke otopine pripravljene u kućnoj pripremi - Rehidromix, Nelit) ili u obliku infuzije u
bolničkim uvjetima, važna je pravilna dijeta. Za nadoknadu tekućine koriste se oralne rehidratacijske
otopine; prašci koji se otope u prokuhanoj vodi (Rehidromix, Nelit). U praktičnim uvjetima može se
napraviti otopina u kućanstvu: na 1 litru prokuhane vode dodaje se 1 jušna žlice šecera, 1 mala žlica
kuhinjske soli i pola žlice sode bikarbone. Kalij se nadoknađuje davanjem sokova od voća i povrća.
Specifično antimikrobno liječenje (antibiotici, kemoterapeutici) provodi se samo po preporuci liječnika.
 2
PREVENCIJA BOLESTI PRLJAVIH RUKU
 Prije pripremanja hrane i obavezno nakon nužde dobro oprati ruke tekućom vodom i sapunom, a u
nedostatku vode (putovanja) korisne su higijenske vlažne maramice
 Dostatno dugo kuhanje ili pečenje mesa (temperatura od 80°C uništava sve bakterije u trajanju od
najmanje 30 minuta)
 Dostatno dugo kuhanje i pečenje peradi i jaja. Poželjno je izbjegavati pripremu slastica (kolača,
sladoleda) od termički neobrađenih jaja, te pripremu jela od sirovih ili nedovoljno kuhanih jaja (umaci,
majoneze, deserti)
 Pripremljeno jelo ne držati na sobnoj temperaturi, te potrošiti u roku od 2-3 sata. Ukoliko se ne pojede
u roku od 2-3 sata, ohladiti i spremiti u hladnjak na +4 °C
 Temeljito prati voće i povrće, posebno ono koje se nekuha. U nedostatku vode jesti voće i povrće koje
se guli
 Nemojte piti nepasterizirano mlijeko ili higijenski sumnjivu površinsku vodu

POSEBNI NAPUTCI ZA OSOBE KOJE PUTUJU U TROPSKA I SUPTROPSKA PODRUČJA
Preporuke za sve osobe koje odlaze na tzv. "egzotična putovanja" odnosi se na:
 Izbjegavanja pijenja nekuhanog i nepasteriziranog mlijeka i mliječnih proizvoda npr. sir
 Preporučuje se konzumiranje samo svježe pripremljene i termički obrađene hrane, sigurna je samo
kuhana hrana koja se čuva na temperaturi ispod 10 °C ili iznad 60 °C
 Nedovoljno termički obrađeno meso, ribe i školjke mogu biti prenosioci patogenih mikroorganizama
 Izbjegavati kupnju hrane i napitaka od uličnih prodavača
 Izbjegavati salate i nekuhano povrće, jesti voće i povrće koje se guli
 Preporučuje se uzimanje flaširanih pića (najbolje gazirana pića)
 Vodu za pćce iz nepoznatog izvora prokuhati ili klorirati, sigurna je za piće voda koja ključa najmanje
30 minuta
 Led u piću može uzrokovati bolesti ukoliko je voda bila kontaminirana

VIRUSNA ŽUTICA A I VIRUSNA ŽUTICA E (HEPATITIS A I HEPATITIS E)

Virusna žutica A ili hepatitis A je opće virusno infektivno oboljenje, koje prvenstveno zahvaća jetru.
Bolest se očituje žutilom kože i vidljivih sluznica, kojima najčešće prethodi mučnina, povraćenje, bolovi u
trbuhu i povišena temperatura. Od ostalih znakova bolesti u klinički manifestnom obliku bolesti javlja se
tamna mokraća i bijela stolica. Ovi simptomi se javljaju nakon inkubacije od 10-50 dana (prosječno 30
dana). Bolest može proći bez simptoma u vidu "tihe imunizacije". Učestalost klinički nemanifestnih oblika
veća je u dječjoj dobi. Dok je u dječjoj dobi odnos klinički izraženih oblika bolesti prema klinički
nemanifestnim oblicima bolesti 1:10, u odrasloj dobi taj se odnos smanjuje na 1:3. To znači da se na
jednog oboljelog u okolini nalaze još 3 osobe koje su se inficirale, ali nisu razvile "pravu bolest". Ove tzv.
zdrave kliconoše imaju najveće epidemiološko značenje, jer ne znaju da su u "tihoj imunizaciji" i tako
nesmetano šire bolest u svoju okolinu, jer se virus u ranoj fazi bolesti izlučuje stolicom.
NAČIN PRIJENOSA
Bolest se prenosi isključivo fekalnooralnim putem, tj. prljavim rukama, hranom i vodom. Hepatitis A virus
izlučuje se stolicom tijekom početne asimptomatske faze bolesti i rane simptomatske faze bolesi.
Oboljeli tada obično nije svjestan infekcije. Prijenos se najčešće ostvaruje u izravnom kontaktu s
oboljelom osobom (nečistim rukama) ili posredno stolicom zagađenim predmetima, hranom ili vodom.
Sporadični slučajevi bolesti najčešće nastaju u izravnom kontaktu s oboljelom osobom, dok se pojava
većeg broja češće javlja nakon konzumacije stolicom zagađene hrane (školjke, osobito dagnje, mlijeko,
jagode i sl.) i vode. Opisane su epidemije i nakon kupanja u bazenu. Moguć je prijenos krvlju
(transfuzijom inficirane krvi), kada davatelj daje krv prije pojave žutice.
 3
Način prijenosa hepatitisa E identičan je prijenosu hepatitisa A, s jedinom razlikom što se hepatitis E
češće prenosi vodom. U nerazvijenim zemljama svijeta (Indija, Jugoistočna Azija; Meksiko, Afrika, bivše
zemlje Sovjetskog saveza) bilježi se učestalost hepatitis E virusne infekcije od 10-17%. U zapadnoj
Europi bolest se javlja među imigrantima ili putnicima-povratnicima iz navedenih zemalja. Bolest se
pretežito javlja među mlađim odraslim osobama, simptomi su slični hepatitisu A, a najveći rizik
predstavlja za trudnice u drugom i trećem tromjesečju trudnoće s mogučnošću razvoja fulminantnog
hepatitisa i visokom smrtnošću od 15-20%.
RASPROSTRANJENOST HEPATITISA A
Hepatitis A raširen je u svijetu, posebno u zemljama velikog siromaštva, prenapučenosti, nedostatka
higijenski ispravne pitke vode i loše komunalne higijene. U zemljama gdje je hepatitis A
visokoendemičan djeca razvijaju imunitet rano u životu (zemlje Azije, Afrike i Južne Amerike). U
Hrvatskoj se posljednjih desetak godina bilježi pad broja oboljelih od hepatitisa A, vezano uz poboljšanje
prehrambene i komunalne higijene. Dok su ranije pretežito obolijevala djeca predškolskog i školskog
uzrasta, posljednjih godina prosječna dob u kojoj se javlja hepatitis pomiče se prema mladim odraslim i
starijim osobama. U razvijenim zemljama, hepatitis A javlja se u vrlo malom broju. Hepatitis A u nisko
endemična područja (zapadna Europa, Sjeverna Amerika, Australija, Novi Zeland) donose uglavnom
putnici koji su posjetili endemična područja.
Kako se bolest najčešće prenosi u izravnom kontaktu s oboljelom osobom ili osobom s blagom ili
klinički neprepoznatom bolesti, najvažnije su mjere osobne higijene, poput redovitog pranja ruku
sapunom i tekućom vodom. Komunalna higijena treba spriječiti zagađenje pitke vode stolicom, a pravilno
rukovanje i obrada namirnica prijenos infekcije hepatitisa A hranom. Stoga su kontinuirane
javnozdravstvene mjere od presudne važnosti za kontrolu širenja ne samo hepatitisa A, nego i drugih
"bolesti prljavih ruku", a to su:
 opskrba pitkom vodom za piće i pranje
 moderni kanalizacijski i otpadni sustavi
 visoka razina osobne higijene i
 higijenska ispravnost namirnica
Osim općih zaštitnih mjera kojim je cilj poboljšanje opće i osobne higijene, postoje i specifične mjere
zaštite cjepivom ili imunoglobulinom. Specifična mjera zaštite imunoglobulinom primjenjuju se u
kolektivima (vrtići, škole, ustanove za djecu) prije izloženosti zarazom ili dva tjedna nakon izloženosti.
Kako hepatitis A posljednjih godina ne predstavlja značajan javnozdravstveni problem specifična
imunoprofilaksa provodi se samo u rijetkim specifičnim epidemijskim situacijama.
CJEPIVO PROTIV HEPATITISA A
naktivirano cjepivo protiv hepatitisa A pruža dobru i dugotrajnu zaštitu. Može se primjeniti samostalno ili
u kombinaciji sa cjepivo protiv hepatitisa B.
Primjena cjepiva indicirana je kod osoba koje su u povećanom riziku od zaraze s hepatitisom A, a to su:
 putnici - osobe koje putuju u područja gdje je učestalost hepatitisa visoka. To su podrucja Afrike, Azije,
Središnje i Južne Amerike
 vojne snage - koje djeluju u područjima visoke učestalosti hepatitisa A ili loših higijenskih i sanitarnih
uvjeta
 osobe za koje hepatitis A predstavlja profesionalni rizik - osoblje zaposleno u dječjim vrtićima,
domovima za starije osobe, ustanovama za mentalno hendikepirane osobe, medicinsko osbolje, osobe
zaposlene na pripremi hrane i radnici zaposleni na održavanju kanalizacije
 osobe u bliskom kontaktu s oboljim od hepatitisa A
 bolesnici oboljeli od hemofilije
 homoseksualci
 intravenski ovisnici
 spolno promiskuitetne osobe
Cijepljenje odraslih osoba (stariji od 19 godina) provodi se jednom dozom od 1ml (Havrix 1440).
Docjepljivanje se provodi 6-12 mjeseci nakon prve doze još jednom dozom cjepiva.
 4
Cijepljenje djece (djeca od 1-18 godine) provodi se s jednom dozom cjepiva (Havrix 720 junior
monodosis). Docjepljivanje se provodi nakon 6-12 mjeseci još jednom dozom cjepiva.
Docjepljivanje se provodi svakih 10 godina, iako novije spoznaje upućuju na doživotno trajanje zaštite.
Cjepivo se primjenjuje u mišić, u području gornje trećine nadlaktice u odraslih i djece.
Nuspojave na cijepljenje su blage i prolazne. Od lokalnih nuspojava najčešća je bolnost na mjestu
primjene cjepiva, te otvrdnuće, crvenilo i otok na mjestu uboda. Znatno rjeđe se javljaju glavobolja, opća
slabost, povišena tjelesna temperatura, mučnina i gubitak apetita.
KOMBINIRANO CJEPIVO PROTIV HEPATITISA A I HEPATITISA B
Cjepivo sadrži inaktivirani virus hepatitisa A i pročišćeni rekombinantni površinski antigen hepatitisa B
(HbsAg). Primjenjuje se kod djece i odraslih izloženih zarazi hepatitisom A i B, stoga postoje doza za
djecu od 1-15 godine (doza 0,5ml) i odrasle (doza 1ml). Primarno cijepljenje provodi se sa tri doze
cjepiva, po shemi 0,1 i 6 mjeseci. Preporučuje se docjepljivanje protiv hepatitisa A nakon 10 godina, a
protiv hepatitisa B nakon 5 godina.

TRBUŠNI TIFUS
Trbušni tifus i paratifus je zarazna bolest uzrokovana bakterijom Salmonella typhi i paratyphi A i B.
Nakon razdoblja inkubacije od u prosjeku 14 dana, bolest nastupa polagano s malaksalošću,
glavoboljom, laganim povišenjem temperature koja u drugom tjednu bolesti doseže vrhunac (39-40°C).
U drugom tjednu bolesti na koži trupa javlja se osip u vidu jače ili slabije izraženih mrlja (rozeola) veličine
leće. U težim slučajevima javljaju se simptomi sa strane središnjeg živčanog sustava: nesanica,
pospanost, pomućenje svjesti tzv. tifozno stanje. Tijekom bolesti trbušnog tifusa mogu se javiti
komplikacije: krvarenja iz crijeva, perforacija crijeva, upala trbušna maramice i srčanoga mišica, upala
pluća i bronha, meningitis i drugo. Izvor zaraze je bolestan čovjek ili kliconoša koji izlučuju uzročnika
bolesti stolicom i/ili mokraćom. Procjenjuje se da oko 2-5% osoba koje su preboljele trbušni tifus ostaju
doživotne kliconoše. Bolest se prenosi kao i ostale bolesti prljavih ruku (kontaktom, hranom i vodom).
Liječenje se sastoji od dijetalne prehrane te specifične terapije kloramfenikolom.
Trbušni tifus je kozmopolitska bolest koja je endemski prisutna u zemljama lošeg higijenskog standarda
(Afrika, Južna Amerika, Jugoistocna Azija, Indijski podkontinent).
Osim općih higijenskih mjera koji su iste za sve bolesti prljavih ruku, za trbušni tifus postoje i specifične
mjere zaštite cijepljenjem.
CJEPIVO PROTIV TRBUŠNOG TIFUSA
PREPORUČUJE SE SVIM OSOBAMA STARIJIM OD 2 GODINE POD POVEĆANIM RIZIKOM OD
INFEKCIJE:
 osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s kliconošom trbušnog tifusa
 osobe zaposlene na čišćenju kanalizacije, čišćenju septičkih jama, ukljanjanju smeća i drugih
otpadnih tvari
 osobe koje putuju u endemska područja trbušnog tifusa
Cijepljenje se provodi jednom dozom od 0,5ml cjepiva u području gornje trećine nadlaktice, u mišić ili
potkožno
Docjepljivanje se provodi svake 3 godine u slučaju kada je osoba kontinuirano izložena riziku infekcije.
Kontraindikacije za cijepljenje su :
 poznate alergije na neku od komponenata cjepiva
 akutna zarazna bolesti ili stanja povišene temperature
Nuspojave na cijepljenje općenito su blage i prolazne. Najčešće se može javiti lokalna reakcija na
mjestu primjene cjepiva (bolnost, otok, crvenilo). Opći simptomi, kao što su povišena tjelesna
temperatura, glavobolja, bolovi u zglobovima i mišićima, te mučnina i bol u trbuhu izuzetno su rijetki.