Professional Documents
Culture Documents
Osnovi Radne Terapije
Osnovi Radne Terapije
Osnovi Radne Terapije
STUDIJ SLUČAJA
STUDIJ SLUČAJA
2
SADRŽAJ:
1. UVOD.............................................................................................................................4
1.1. Problem, predmet i objekat istraživanja.......................................................................5
1.2. Svrha i ciljevi istraživanja............................................................................................5
1.3. Struktura rada...............................................................................................................5
1.4. Metode rada..................................................................................................................6
1.5. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze.............................................................................6
2. RAZRADA TEME..........................................................................................................7
2.1. Radna terapija..........................................................................................................7
2.2. Prikaz slučaja..........................................................................................................8
2.3. Intervencija radnog terapeuta..................................................................................9
3. ZAKLJUČAK...............................................................................................................19
4. LITERATURA..............................................................................................................20
3
1. UVOD
Kao što se je razvijalo stajalište o nizu zdravstvenih faktora koji imaju koristan
utjecaj na sveobuhvatno stanje svake pojedine osobe u savremenom društvu, tako je i
u novije vrijeme poznato da određene aktivnosti i sadržaji dovode do značajnog
napretka i poboljšanja u životu osobe s autizmom. Tjelesno vježbanje i prehrana čine
značajan dio cjelokupnog terapijskog postupka u smanjenju i otklanjanju
pojavljivanja simptoma autizma i pridonose kvalitetnijoj saradnji osobe s autizmom i
okoline. „Osobna obilježja i posebnosti poremećaja kod svakog pojedinca s
autizmom vjerovatno su jedan od razloga što za sada nije razvijen jedinstveni pristup
za rješavanje tog problema, te je poznavanje šireg raspona autističnog poremećaja i
osnovnih terapijskih postupka potrebno da bi se dobila saznanja o tome kako
pristupiti takvim osobama i pridobiti ih za suradnju.“1
1
http://hr.winesino.com/conditions-treatments/autism/1016031072.html
4
1.1. Problem, predmet i objekat istraživanja
Problem istraživanja ovog seminarskog rada jeste radna terapija djece sa autizmom,
odnosno mogućnosti i metode radnog terapeuta u otklanjaju smetnji djece sa
autizmom.
Ovaj seminarski rad kreiran je tako da bude sastavljen od tri osnovna gradivna dijela.
U uvodu sam nastojo da vas upoznam sa problemom, objektom istraživanja, svrhom
istraživanja.
U uvodnom dijelu se zatim navodi radna i pomoćne hipoteze. Također, u uvodu se
navodi struktura samog rada, kao i uvod o temi o kojoj se istražuje. Drugi dio jeste
razrada teme, gdje se opisuje radna terapija, definciija autizma, te uloga radna
terapije u liječenju djece sa autizmom. U trećem dijelu, zaključku, seminarski rad se
sumira.
5
1.4. Metode rada
6
2. RAZRADA TEME
Kod djece poteškoćama u razvoju definirana je kao zdravstvena struka koja se bavi
(re)habilitacijom djece kako bi im omogućila dostizanje maksimuma funkcionalnosti
u svakodnevnom životu ovisno o njihovu zdravstvenom stanju, fizičkoj, socijalnoj,
društvenoj i zakonodavnoj okolini.
Izv
or:
http://www.binarnet.hr/Content/WebSites/Large/8c12c4446aa046eb9d077895363c0
9ed.jpg
7
2.2. Prikaz slučaja
Izvor:
http://www.eglas.hr/media/filer_public_thumbnails/filer_public/2016/03/09/autizam
2.jpg__2789x2000_q85_crop_subsampling-2_upscale.jpg
8
2.3. Intervencija radnog terapeuta
2
https://www.udruga-zvoncici.hr/radna-terapija/
3
https://cro24otmummy.wordpress.com/kako-posloziti-puzzle-terapija-senzoricke-integracije-u-djece-
s-autisticnim-poremecajima/
9
1. promicanje, uspostavljanje, obnavljanje, održavanje i /ili modificiranje
izvođenja aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog vremena –
trening ADŽ - a
2. promicanje, uspostavljanje, obnavljanje i održavanje senzomotoričkih,
kognitivnih i psihosocijalnih komponenti aktivnosti (vještina)
3. posobnost procesuiranja senzoričkih podražaja,
4. proceduralne vještine
5. iniciranje i završavanje aktivnosti
6. vještine potrebne za usmjerenost na zadatak,
7. sposobnost samoregulacije,
8. posobnost odgađanja zadovoljenja određenih potreba, interakcijske i
komunikacijske sposobnosti (izražavanje osjećaja na primjeren način, razvoj
usposotavljanja i održavanja odnosa s vršnjacima i odraslima, uključenje u
igru s vršnjacima itd.)
9. procjena i prilagodba okoline potrebama i potencijalima dijeteta (prilagodba
stana, sobe, prostorije u kojoj dijete uči/radi) i
10. edukacija roditelja, skrbnika, učitelja i sl.
Izvor:
http://www.eglas.hr/media/fautizam4.jpg__subsampling-2_upscale.jpg
11
Izvor: https://klokanica.24sata.hr/media/img/be/1e/52987b6b13ea91421cc9.jpeg
Tokom prvog susreta radni se terapeut upoznaje s djetetom i njegovim roditeljima ili
skrbnicima te dobiva inicijalne podatke koji će uz inicijalnu opservaciju poslužiti kao
putokaz za izbor standardizirane procjene s kojom će dobiti objektivne rezultate.
„Evaluacijom dobivenih rezultata postavljaju se strogo definirani i vremenski
ograničeni kratkoročni i dugoročni ciljevi.“4
Izvo
r: http://www.novosti.rs/upload/images/2018//02/16/dr-AUTIzam.jpg
4
http://www.uosim.hr/radna-terapija/
12
Terapeut kroz radnoterapijsku intervenciju upotrebljava i elemente Brain Gym
metode, Masgutove integracije refleksa i taktilne integracije.
5
https://klokanica.24sata.hr/media/img/be/1e/52987b6b13ea91421cc9.jpeg
13
Izvor: https://1.bp.blogspot.com/-rZ2Sps3IpTG4LkAOyjACK4B/s1600/5.jpg
Vrste aktivnosti koje radni terapeut koristi sa djecom koja boluju od autizma su:
14
Izvor: https://i.ytimg.com/vi/fJ0fj333Egc/hqdefault.jpg
Jedna od stvari koja je upadna kod djece na autističnom spektru je njihov način igre.
Odnosno, roditelji često kažu da se njihova djeca ne igraju, barem ne na „klasičan“
način. „Pri tome se referiraju na ono što se zove simbolička igra ili još „kao da“ igra.
I stvarno, govor može biti prisutan ili ne, kao i intelektualne poteškoće, ali uvijek se
uočava deficit u razvoju simboličke igre.“6 Kod neke djece ona u potpunosti izostaje,
a kod neke djece se ona ne razvija spontano, no ipak na poticaj vidimo slabije
razvijenu simboličku igru.
Kod dijela djece se ona razvija u starijoj dobi, no nikad u potpunosti. Igra je
povezana, smislena, vide se nekoliko tema, uključuju se drugi suigrači, koriste se
figurice ili plišane životinje. Igra se paralelno razvija s jezikom, govorom i govornim
razumijevanjem, ali i izvršnim funkcijama. Ono što je primijećeno je da sva djeca
koja imaju govorno-jezične poteškoće imaju poteškoće s razvojem simboličke igre.
6
https://klokanica.24sata.hr/media/img/be/1e/52987b6b13ea91421cc9.jpeg
15
Slika 9. Razvoj simboličke igre
Izvor: https://www.bipoklub.hr/bbimagehandler.ashx?file=/Portals/0/Images/Vrste-
igre.jpg&width=700&height=489&resizemode=Crop
Kod djece na spektru je igra stereotipna, bila od jednog pokreta ili do tematike,
uglavnom je senzo-motorička, a ako i ima simbolike, ona je jednostavna i
nepovezana, u usporedbi s igrom vršnjaka. „Ponekad vidimo djecu da igraju
doslovno ulomke iz crtića, s preuzetim „tekstom“, no to se ne smatra djetetovom
simboličkom igrom, jer ju nije dijete kreiralo, niti ju može samostalno izmijeniti.
Dijete uglavnom unaprijed ima tačno zacrtanu ideju što i kako želi raditi te odbija
nametnute obrasce ili igre izvana.“7 Naravno, važno je postići dijete na spektru da
bude što više funkcionalno te prilagođeno okolini i tome služe bihevioralne terapije
(logopedsko-defektološki tretman, ABA terapija). Ponekad smo toliko fokusirani na
autizam, da zaboravimo na dijete, toliko vidimo problem, da ne vidimo normalne
razvojne i dječje potrebe. „Pogotovo kada puno radimo s djetetom, ponekad dolazi
do zasićenja i regresije, jer je to sve djetetu zahtjevno, a ne radi se na nošenju sa
frustracijama koje ponekad izazivaju zahtjevne terapije. No puno važnije od toga,
7
file:///C:/Users/Ajna&Amar/Downloads/blazevic0206.pdf
16
igra i simbolička igra imaju razvojnu funkciju poticanja razvoja govora i jezika te
izvršnih funkcija. Neke australske studije su pokazale da se poticanjem razvoja
simbolike kod djeteta poboljšava i verbalno razumijevanje, razumijevanje
kauzalnosti te naravno socijalnih odnosa u okolini.“ 8 Drugim riječima, igranje na
terapeutski način (terapeutska igra) je važno za emocionalni razvoj djeteta, ali i
kognitivni.
Izvor:
http://www.centar-logos.hr/wp-content/uploads/2014/01/s-igra-300x228.jpg
Pri tome, igramo na 2 načina: nedirektivno (dijete vodi igru) ili direktivno (mi
vodimo igru). „Najbolji rezultati se postižu kombiniranjem ta dva pristupa.
Nedirektivnom igrom stvaramo odnos s djetetom i pružamo mu poruku apsolutnog
prihvaćanja, a direktivnom igrom prepoznajemo njegove kapacitete i pomažemo mu
da te kapacitete razvije u vještine. Kada mi dijete uđe u terapijski proces, uvijek
započinjem na nedirektivan način, prvenstveno vještine reflektiranja, jer je važno da
dijete kroz stvaranje odnosa osjeti sigurnost.“9 Nakon toga, koristeći djetetove
interese, a uvažavajući njegove kapacitete, razvijamo njegovu igru. Ako dijete ima
fiksaciju na autiće, probati ću izazvati sudar ili ubaciti hitnu pomoć s glasnom
sirenom, možda izgraditi benzinsku pumpu da „nahranimo“ auto i sl.. Varijacije su
različite, a važno je pritom osjetiti dijete. Pri tome moramo osloboditi svoje
8
https://autizam.net/2016/09/30/bihevioralna-terapija/
9
https://autizam.net/2016/09/30/bihevioralna-terapija/
17
racionalne okove i dopustiti da je sve moguće pa i pružiti oživljavanje autiću ili
odvesti bojicu kod doktora.
Izvor: https://i0.wp.comt1.jpg?resize=727%2C481&ssl=1
Važno je imati na umu da je igra slobodna aktivnost u kojoj dijete uživa – dakle
nema forsiranja, tjeranja ili prisiljavanja. Dijete može u tom trenutku samo onoliko
koliko može. Djeci ponekad treba dosta vremena da se opuste te zaista osjete
sigurnima i prihvaćenima. Ponekad treba i preko mjesec dana. Oni imaju svoj tempo,
a poanta igre je prihvaćanje. Igra je univerzalni jezik čovječanstva, kojeg razumiju
sva djeca, bez obzira na dob, spol, rasu ili religiju. I nemojte misliti da se djeca na
spektru biraju osamljivati od vršnjaka, oni se najčešće ne znaju kako uključiti. Tome
služe na primjer Theraplay grupne aktivnosti, gdje je igra direktivna i strukturirana,
ali ne zahtijeva visoki stepen razvijene simbolike. Cilj aktivnosti je grupna
povezanost i jačanje socijalnih vještina svih sudionika.
18
Izvor: http://www.idadidacta.hr/ maxheight=600&maxwidth=800
3. ZAKLJUČAK
Naime, na kraju ovog rada zaključujemo da je radna terapija proces kojim se kroz
problemski usmjerene aktivnosti nastoji razviti, obnoviti ili održati samostalnost
osobe u svakodnevnim aktivnostima, prevenirati onesposobljenje te poboljšati
kvaliteta života. Kod djece poteškoćama u razvoju definirana je kao zdravstvena
struka koja se bavi (re)habilitacijom djece kako bi im omogućila dostizanje
maksimuma funkcionalnosti u svakodnevnom životu ovisno o njihovu zdravstvenom
stanju, fizičkoj, socijalnoj, društvenoj i zakonodavnoj okolini.
19
osoba s autizmom, naročito zbog toga što mogu članove svoje obitelji vidjeti u
okruženju u kojem na način drugačiji od uobičajenog imaju prilike ostvariti svoje
potencijale i pokazati svoje, često potisnute, talente.
4. LITERATURA
Internet stranice:
1. http://www.uosim.hr/radna-terapija/
(Datum pristupa: 05.05. 2018. godine)
2. https://www.udruga-zvoncici.hr/radna-terapija/
(Datum pristupa: 05.05. 2018. godine)
3. https://klokanica.24sata.hr/media/img/be/1e/52987b6b13ea91421cc9.jpeg
(Datum pristupa: 05.05. 2018. godine)
4. https://autizam.net/2016/11/04/maja-bonacic-uloga-igre-i-terapije-igrom-kod-
poremecaja-iz-autisticnog-spektra/
(Datum pristupa: 05.05. 2018. godine)
Knjige:
20
1. Bujas – Petković, Z. i Frey Škrinjar, J. (2000), Autizam i autizmu slična
stanja
2. Ibrahimpašić, F. i Jelčić, S. (1992), Govorna komunikacija, Zagreb:
Naklada Slap.
21