Professional Documents
Culture Documents
Vuksic - Zumberacki Uskoci
Vuksic - Zumberacki Uskoci
ŽUMBERAČKI
USKOCI
UNIJAĆENJE I
ODNAROĐIVANJE
Dragan Vukšić
ŽUMBERAČKI USKOCI
Unijaćenje i odnarođivanje
isbn 978-953-7442-23-1
ŽUMBERAČKI
USKOCI
UNIJAĆENJE I
ODNAROĐIVANJE
Sadržaj
UVOD — 13
predgovor — 13
sećanja i razgovori s ocem — 19
suština problema — 35
I. Doseljavanja
DOSELJAVANJE ŽUMBERAČKIH USKOKA — 40
žumberak — 57
Geografski položaj, reljef i veličina — 57
Naziv i teritorijalna pripadnost Žumberka — 62
II. Unijaćenje
UNIJA I UNIJATSKA CRKVA — 204
Prilozi
»IDEOLOG« ŽIVKO KUSTIĆ — 478
U
vod sam podelio na tri dela. Prvi je ono što se obično naziva
predgovorom. Drugi deo su moja sećanja i razgovori s ocem.
Treći nije uobičajen, ali je potreban, jer će čitaocu omogućiti
da već na početku razume suštinu problema.
PREDGOVOR
1 Radoslav Lopašić, »Žumberak, crte mjestopisne i poviestne«, Zagreb, 1881, Tisak di-
oničke tiskare, str. 4-5.
Država se do 1867. zvala Habsburška Monarhija, a posle Austro-Ugarska Monarhija.
2
Međutim, većina autora koristi naziv Austro-Ugarska, verovatno jer je najkraći i u
svakom trenutku odražava dvojnost – najveći unutrašnji problem te države.
15 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Koristiću taj naziv, jer prema izvornom značenju izraza »katolički« i druge zapadne
3
hrišćanske crkve su katoličke (opšte, sveopšte), a samo jedna je Rimokatolička.
16 uvod
4 Pitanje da li je »drug« Bog (samo) rimokatolik postaviću uvek kad njegovi poslenici –
popovi, u njegovo ime pišu i postupaju apsurdno i apsolutistički i time izraziti svoje
neraspoloženje (odbojnost, prezir, gađenje) ne samo prema verskom nego i prema
svakom drugom apsolutističkom jednoumlju i diktaturi, prevarama i lažima. Izraz
»drug« dodajem, s obzirom da sam rođen i živeo u vreme kada su »drugovi« mslili da
apsolutono sve znaju i mogu.
17 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
5 Ime Kranjci koristiću sve do stvaranja Jugoslavije 1918. godine ne samo zato što se u
vreme doseljavanja žumberačkih uskoka pisalo da u Kranjskoj žive Kranjci i da go-
vore kranjskim jezikom nego i zbog kontroverzi u odnosima »stvarnih« Kranjaca i
žumberačkih uskoka, navodnih Vlaha.
21 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Škola mi nije bila problem, ponekad sam znao i više nego što se tra-
žilo. Došlo je vreme da se krene i na veronauk. Rečeno je da je sad novo
vreme, drugačije od pređašnjeg pa i po odnosu prema religiji i crkvi. Nova
komunistička vlast ne voli religiju, ali nije potpuno protiv, u smislu da
je zabranjuje. A što se tiče nas Žumberčana, vlast je tolerantnija ima-
jući u vidu zasluge za vreme Narodnooslobodilačke borbe. Pošao sam na
veronauk, nevoljno i s predrasudama. Otac je imao odbojan stav prema
religiji i crkvi, a naročito prema konkretnim popovima. Često je o tome
pričao. Majka nije išla u crkvu, sem posebnim povodima: rađanje, udaja i
sahrane. Njezino verovanje svodilo se na molbe i zahvalnosti, ali mnogo
češće na žalbe i vapaje u smislu: »O, bože, ima li te? Ako te ime, vidiš li
ovo«? Povoda za vapaje bilo je na pretek, posvuda siromaština i nepravda.
Konkretni »pastir božji«, pop Jure Hrnjak, Žumberčanin, nije uživao po-
štovanje, posebno ne moje porodice.
Kao i u školi, s lakoćom sam naučio i što je pop tražio, ali sam želeo
da dam na znanje da to učim jer mi je rečeno da idem na veronauk, a ne
što bih ja želeo ili da to nečemu služi. Pop je primetio moj nemir, upozora-
vao me da se ne smejem, okrećem i slično, što u školi nikada nisam činio.
A onda se desilo nešto što je dodatno uticalo na moj odnos prema religiji.
Za mladu učiteljicu govorilo se da je komunista i da smatra da đaci
ne bi trebalo da idu u crkvu. Učiteljica je znala da posle nastave idemo u
crkvu i da među školskim imamo i crne, tvrdo ukoričene, otrcane popove
knjige požutelih listova. Rekla je da u školu ne bi trebalo da nosimo popo-
ve knjige i pošla od učenika do učenika zahtevajući da svak izvadi popove
knjige. Ništa nije govorila niti je dirala molitvenike, kao da nisu čisti, samo
je svakog značajno pogledala i rekla da to stavi na stranu. Kad je došla do
mene, gledao sam u patos, nisam se ni pomerio niti sam izvadio »bogo-
molju«. Zavladao je tajac, svi su gledali u nas. Činilo mi se da to dugo traje.
Učiteljica nije tražila da izvadim molitvenik, samo se odmakla za korak i
upitala: »Pa zar i ti? Šteta, posebno tebi tamo nije mesto«. Dalje nije išla.
Do kraja časa bio sam kao ošamućen. Nisam više čuo niti razumeo
nijednu reč. Bio sam posramljen i ponižen. Nisam smeo da pogledam uči-
teljicu, a žarko sam želeo da tu, pred svima, iznesem šta o svemu tome
mislim i osećam. Posle nastave, nisam otišao u crkvu. Događaj nije prošao
bez posledica. Pop se žalio pa je učiteljica ubrzo premeštena.
26 uvod
6 Pop Jure i popadija Milena Hrnjak su baš ostavili »dubok trag«. Mnoge »dogodovš-
tine« prepričavaju se i danas. Zabeležio sam samo neke. Komšinica Mara S. morala je
da svrati kod popa oko podneva, baš na dan »strogog posta«. Zastala je na vratima i
razrogačila oči: pop i popadija su srkali supu, a pred njima poveći komad mesa. Mara
je razvukla po žumberački: »Jo mene, što vi danas...?«, ali je popadija kao iz topa pre-
kine: »Mareee, mi smo to juče kuvali«.
Nekom prilikom povela se priča kako to da su se popadija Milena i baba Antonija
devojački prezivale Topić, a jedna je rimokatolkinja, druga grkokatolkinja? Pošto je
razgovor krenuo u nepoželjnom pravcu, tj. da su preci babe Antonije pounijaćeni, što
znači da su bili pravoslavci, popadija je razgovor energično presekla: »Ja sam Topić i ja
sam rimokatolkinja«. Nema šta, kad popadija kaže, stvar je rešena.
Nikola R. je uvek bio spreman da pomogne popu, manje zbog svojih ličnih uv-
erenja, a više jer je porodica bila privržena veri i crkvi. Pošli, tako, Nikola i pop da
seku popu drva u šumi Grabik. Nikola počeo da radi i pozove popa da pomogne, ali
popa nema. Pomislio Nikola da je pop »negde iza grma«, ali kad se nije odazvao, shva-
ti on da je pop »otperjao« kući.
Drugom prilikom orali Nikola i pop popovu njivu. Pošto pop nije baš vešto vo-
dio Nikoline volove, ovaj je, onako po narodski, »spominjao druga Boga«. Odjednom,
jedan vo padne i ugine na licu mesta. Velik je to gubitak i nevolja, međutim, pop se
ponašao kao da »luk nije ni jeo ni mirisao«. O tome koga je »drug« Bog kaznio i ne bi
li bio red da se Nikoli pomogne i nadokandi deo štete, nije bilo ni reči.
Marta R. je, kao i većina Žumberčana, živela u bedi i mukotrpno radila da bi
prehranila svoju dečicu. Znala je da u Americi ima rođake, kao i oni da Marta živi u
Radatovićima, ali nisu bili ni u kakvoj bližoj vezi. Jedne godine došli rođaci u Žum-
berak pa »zapucali« kod popa (na pravu adresu) da upitaju gde živi Marta i dodali da
bi joj ostavili nešto »dolars«. Kad je hijena osetila krv, to jest pop »dolars«, rekao je
ubedljivo da mu nije poznato da u njegovoj župi postoji hrišćanka tog imena i prezi-
mena, iako je selo Milčinovići udaljeno od »popovog dvora« vazdušnom linjom svega
nekoliko stotina metara, a putem ceo kilomera i po. Amerikanci su otišli, ali »dolars«
nisu ostavili, čemu se pop, očigledno, nadao. Kad su rođaci iz sela Kamenci ispričali
Marti šta se dogodilo, a imajući u vidu da je već imala nesporazuma s popadijom,
pohitala je »kao bez duše« pa jecajući, već s vrata »istresla« popu sve što joj je bilo
na srcu. Međutim, pop se nije zbunio: »Šta ti misliš, da ja u župi znam svima ime i
prezime«!
Dako S. je bio još dete kad je njegova majka sebi prekratila tegobni život. Došao
je kod popa da se dogovori za sahranu i jecajući, skrušeno procedio: »Sad nemam no-
vaca, ali ću da platim čim zaradim prve pare«. Pop ga je gledao tupo, bezosećajno i bez
reči utehe i saosećanja odrbrusio: »Ne sprovodim one koji se ubiju«. Dako se okren-
30 uvod
Kad sam ocenio da sam dovoljno čuo i naučio o našim mukama i ne-
voljama, rešio sam da pitam. S obzirom da se u našoj kući o tim problemi-
ma češće razgovaralo i više znalo negu u većini drugih porodica, bilo je
normalno da prvo razgovaram s ocem.
Prvo pitanje bilo je da li smo mi Vlasi, ako nismo zašto nas tako zovu,
i znamo li mi ko su Vlasi? Otac je rekao da je siguran da nismo Vlasi, da ni-
kada nije čuo da se neko od nas oseća Vlahom, da o Vlasima, ako i postoje,
ništa ne zna niti je ikada čuo da neko u ovim krajevima nešto zna o tom
narodu. A zašto nas tako zovu, verovatno da bi nas nekako pogrdno zvali,
izazivali i vređali. Izgleda da nas Vlasima zovu jer nismo rimokatolici.
Zašto mi Slovence zovemo Kranjcima i zašto se i oni zbog toga ljute?
»Ne znam ni to«, rekao je otac. »Živimo u Žumberku i ne ljutimo se kad
nam kažu da smo Žumberčani. Zašto Slovenci ne vole da ih zovemo Kra-
njcima, iako žive u Kranjskoj, ne znam. Učio sam zanat u Metlici, živeo
u kući majstora Kranjca i među Kranjcima, tamo sam položio majstorski
ispit, ali mi ni do danas nije jasno zašto sam ja za njih bio ’Vlah’, a oni za
mene ’Kranjci’ i zašto bi to trebalo da bude pogrdno«.
Na pitanje ko smo mi i odakle smo došli, otac je rekao da se oduvek
znalo da smo mi uskoci, da smo došli iz dalekih krajeva, s područja Srbije,
Kosova, Crne Gore, Hercegovine, da smo se selili preko Bosne i Dalmacije,
da nismo ni Hrvati ni Kranjci, nego Srbi i da smo bili pravoslavci. Danas
se o tome zna barem malo više i može se slobodnije govoriti, a nekada se
nije smelo ništa ni znati niti spominjati. Nije se smelo reći ni da smo mi
bili Srbi i pravoslavci, a kamoli da se tako osećaš. Austro-Ugarske vojne i
crkvene vlasti to nisu trpele. Posebno su nad tim »bdeli« popovi i domaći
»doušnici«. Pop Janko Višošević je za vreme Prvog svetskog rata, prilikom
SUŠTINA PROBLEMA
namera, makoliko sama po sebi vredna hvale i uzvišena, ako se služi nasi-
ljem, osuđena na neuspeh«. Dakle, unijaćenje da, ali ne silom.
U »Žumberačkom krijesu« za 1985. godinu Živko Kustić, urednik
»Glasa koncila« i jedan od glavnih ideologa i teoretičara opravdavanja
unijaćenja i odnarođivanja žumberačkih uskoka obnovio je temelje usta-
ške teorije o »pravoslavnim Hrvatima, odnosno o hrvatskoj pravoslavnoj
crkvi i o ulozi Hrvata katolika na ovim prostorima«. Da bi obrazložio deo
svoje teze o ulozi Hrvata katolika, Kustić je napisao: »Napokon bi moralo
postati jasno da Hrvati katolici nisu tek neka straža na granici kršćanskog
evropskog zapada, da naša uloga – ona označena teško stečenim naslo-
vom, ’predziđe kršćanstva’ – ipak nije ta da budemo zid koji bi priječio
bratsko saobraćanje kršćanskog Istoka i Zapada, ili čak krvavi plot na ko-
jem bi se umjesto ljubavi utvrđivale razlike«. Bilo bi dobro da je tako, ali
nije! Baš je onako kako Kustić tvrdi da nije. Tragična istorija i Rimokato-
lička crkva natovarile su na leđa hrvatskom narodu (pre)teško breme da
bude »(pred)straža« na granici kršćanskog evropskog Zapada. To znači da
bi sve na tim prostorima etnički trebalo da bude hrvatsko i verski rimoka-
toličko. Hrvat je rimokatolik – rimokatolik je Hrvat. A ako nije tako, onda
treba učiniti da tako bude.
I kao treće, navodim događaj koji se zbio u aprilu 2012. u Novom
Selu, u severoistočnom delu Žumberka. Sastali se vatrogasci iz brojnih
društava iz Žumberka i susednih mesta Hrvatske i Slovenije. Prisustvo-
vali su i predstavnici vlasti iz Zagreba. Organizatori su zamolili gospodina
(neću da spomenem ime) da, na početku, prisutne upozna s istorijom žu-
mberačkih uskoka. Uvodničar je počeo rečenicom: »Žumberački uskoci
bili su u vreme doseljavanja pravoslavci i Srbi« i nastavio s izlaganjem.
Neki učesnici su bili iznenađeni i međusobno se značajno pogledavali dok
su prisutni iz Radatovića također bili iznenađeni ali su se pogledavali sa
zadovoljstvom. Kad su mi ispričali šta se dogodilo i ja sam izrazio zado-
voljstvo, ali i rekao: »Siguran sam da ovo neće tek tako da prođe«. Tako
je i bilo. Bliski rođaci uvodničara došli su kroz nekoliko dana na sličnu
proslavu u Radatovićima. Iskoristili su priliku i da prodube prijateljstvo
uspostavljeno na njihovoj priredbi i obaveste se o svojim rođacima u se-
lima Kunčani i Dragoševci. Ispričali su da su organizatori skupa, po zavr-
37 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
K
ad je reč o seobama žumberačkih uskoka, na prvi pogled se
čini da o tome postoji obilje istorijskih dokumenata i da je taj
deo prošlosti Žumberčana jasan. Međutim, kad se problemu
priđe istraživački precizno i sa željom da čitalac dobije jasnu
sliku o toku i problemima prilikom doseljavanja, dolazi se do
zaključka da, ipak, nema dovoljno podataka, barem ne o trećoj i četvrtoj
seobi. Zatim, autori se pozivaju uglavnom na iste izvore, ali ih različito
koriste, navodeći samo ono šta oni smatraju značajnim i što žele da nagla-
se, odnosno šta od njih očekuje »poručilac«. Posledica su značajne razlike
u tumačenju da li se i kada nešto dogodilo i kako se dogodilo?
Znamo da »istoriju pišu pobednici« i da su žumberački uskoci i nji-
hovo doseljavanje vekovima bili »pod lupom« raznih pobednika i njihove
politike te da su »pobednici« različito gledali na žumberačke uskoke pa i na
njihovo doseljavanje. Surova istorijska stvarnost uticala je da su Žumberča-
ni morali da vode računa ne samo o tome ko su »aktuelni« pobednici nego i
ko će da pobedi u narednom periodu i kakvi će da budu ti budući pobednici.
Svestan da su razlike u viđenjima tako dalekih događanja neminov-
ne, kao i da je svaki autor dao vlastiti pečat napisanom, opredelio sam
se da u ovom odeljku govorim o razlozima za doseljavanje žumberačkih
uskoka, najnužnije o samom Žumberku, kao i da se oslonim na podatke
koje su o doseljavanju izneli Milko Predović i Milan Radeka, ali i da ih do-
41 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Globalno-političke okolnosti
Istina, Turci su još jednom došili do Beča (1683) i bili neposredno pred
ostvarenjem cilja o kojem su sanjali duže od 150 godina. Međutim, sa-
veznička poljska vojska, pod komandom Jana Sobjeskog, napala ih je u
odsudnom trenutku s leđa pa se pohod na Beč pretvorio u istorijsku kata-
strofu. Da su Turci osvojili Beč, bilo bi samo pitanje vremena koliko bi se
održao Rim.
Ovo bi mogao da bude širi okvir za razumevanje novih političkih,
vojnih i posebno verskih odnosa. Prodorom Turaka i osvajanjem Balka-
na, nestajale su srednjovekovne države i dotadašnji način života, a verske
razlike postajale su sve značajnije.
Izgubivši svoju državu, srpskom narodu je, od svega što je do tada
stvorio, ostala samo Srpska pravoslavna crkva. Svest o pripadnosti Srpskoj
pravoslavnoj crkvi postalo je egzistencijalno pitanje ne samo sa stanovi-
šta preživljavanja pojedinca nego i naroda u celini. Srpski patrijarh je u
narodu imao položaj i ugled narodnog vođe ne samo u verskim nego i u
svim drugim poslovima od uticaja na položaj srpskog naroda
9 Milan Radeka, »Gornja krajina ili Karlovačko vladičanstvo«, Savez udruženja pravo-
slavnih sveštenika SR Hrvatske, Zagreb 1975, str.33.
50 1.
doseljavanja
12 Najviše podataka o upadima Turaka u Kranjsku ima u brošuri »Prišli so Turki za njimi
Uskoki« , Belokranjska dediščina 4, Metlika 2008.
54 1.
doseljavanja
Još teže je bilo posle bitke kod Mohača, kad su stradale Bela krajina,
Kočevsko područje i Kras, a najteže u leto 1528, kad su u kratkom roku
Turci upali i pljačkali četiri puta. Svakako da su to bili napadi radi prip-
reme i u okviru samog napada na Beč. Tada su napadali u četama od 50
do 60 konjanika. Već tada su se, navodno, počeli pojavljivati takozvani
»martolozi«, neregularna vojska sastavljena od islamiziranih i vojnizira-
nih pripadnika hrišćanskih naroda.
Prema podacima iz više izvora Turci su s područja Kranjske i šire
odevli u ropstvo oko 200.000 ljudi. Mislim da je taj broj preteran i da je
u najmanju ruku neobično da niko nije izrazio sumnju u tačnost takvih
podataka. To znači da se jednom napisano najčešće nekritički preuzima
i prenosi. To bi se moglo razumeti, jer je mnogo jednostavnije prepisati,
nego studioznim radom opovrći netačan podatak, ali se ne može prihva-
titi, jer je neodgovorno i štetno sa stanovišta traganja za istorijskom isti-
nom.
Ako je to tačno, onda se u najmanju ruku menja ukorenjena slika –
da su janjičari i martolozi, dakle turski vojnici hrišćanskog porekla – bili
samo pravoslavni hrišćani. Bilo je među njima i rimokatolika, Kranjaca,
Hrvata i drugih, možda i više nego Srba i drugih pravoslavaca. Razlog je
prilično jednostavan. Turskoj carevini nije mogao da bude cilj da odvede
u roblje i na taj način opustoši krajeve koji su već bili deo carstva. Pored
toga, Turci nisu napadali snagama koje bi bile u mogućnosti da zarobe i
kontrolišu veliki broj zarobljenika, kao i da ti predeli nisu bili tako nase-
ljeni da bi se u kratkom vremenu zarobilo toliko ljudi.
I posle doseljavanja žumberačkih uskoka Turci su nastavili s napadi-
ma i upadima u Kranjsku, 1540, 1545, 1547, 1559 i 1575. godine. Poslednji
put su Turci napali Kranjsku 1599. godine. Zapravo, izgradnjom Karlov-
ca i uspostavljanjem Vojne krajine, stvorena je stabilna granica između
Turske i Habsburške Monarhije pa je unutrašnjost bila sigurnija. Turci su
mogli da prodru samo za vreme stvarnih ratova i to kad su se ratna dejstva
odvijala u njihovu korist.
Turski upadi na kranjske teritorije i dalje, bez obzira na brojnost i
veličinu jedinice, nisu bili slučajni. Naprotiv, po pravilu su bili dobro
pripremljeni, zahvaljujući i dobro organiziranoj obaveštajnog službi. Tu
56 1.
doseljavanja
ŽUMBERAK
kućni broj 1 u kranjskom selu Radovici. To nikada nije bilo niti je danas po
volji nekim Kranjcima. Nedavno se jedan mlađi čovek »malo preglasno«
upitao: »Kako je moguće da ’tujc’ (stranac, tuđinac, prim. autora), ’vlah’
ima kućni broj 1 u Radovici«. Pokajao se ubrzo kad je shvatio da mu je taj
»tujc« bio prijatelj u situaciji kad su ga i njegovi Kranjci i drugi »obilazili«
i ponižavali. Takav je život!
U nastavku granice su Malo Lešće i Brezovica – vekovima i etnički i
katastarski »isprepletena« sela. Cesta Brezovica–Bušinja vas–Suhor – Ju-
gorje (prevoj Vahta) opasuje Žumberačko gorje s jugozapada. Međutim,
granica i u tom delu »odseca« deo Žumberačkog gorja i preko šume Grabik
penje se prema selu Popovićima. U tom delu, koji pripada Sloveniji, četi-
ri su mešovita sela: Hrast, Škemljevac i Malinje te čisto uskočke Drage,
ali i mnogobrojnija slovenačka sela i veće naselje Suhor. S obzirom da su
Gorjanci strmi i krševiti, veća kranjska naselja od Vahte prema vrhu Gere
su Cerovec, Dolž i Gabrje. Od Gabrja do granične tačke na Geri, sem pla-
ninarskog doma »Gospodična« i restorana »Sv. Miklavž«, nema kranjskih
sela.
Od Popovića do Gere državna granica daleko zaobilazi žumberačka
sela Gudalji i Gaj i obuhvata žumberačke šume i senokose. Pošto u tom
delu nema naselja, nije poznato na osnovu čega i kada je tu ustanovljena
granica, verovatno na osnovu katastra. Zemljište koje pripada Hrvatskoj,
uglavnom nadvisuje slovenačko.
Od Gere granica ide pretežno gorskim grebenom, stručno rečeno
»vodelinicom«, iznad žumberačkih sela Sopote, Kekići, Osredak, Novo
Selo i Stojdraga i dalje. Zbog krševitosti Gorjanaca, veća kranjska nase-
lja i na tom delu granice (Vrhpolje, Šentjernej i Kostanjevica) su prilič-
no udaljenja i njima su vrhovi Gorjanaca/Žumberačke gore daleki i teško
dostupni.
Granica Žumberačkog gorja između Stojdrage i Ostriža je šira u od-
nosu na područje na kojem žive žumberački uskoci, tako da Žumberku
pripadaju brojna čisto hrvatska i pojedina mešovita uskočko-hrvatska
sela.
Da raspored i gustina naseljenosti Žumberka nisu u skladu s geo-
grafskim, reljefnim i klimatskim uslovima potvrđuje i nekoliko činjenica.
61 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Bilo mi je poznato da nije baš jasno odakle potiče naziv Žumberak, kao i
da se ne zna da li se ovaj kraj zvao Žumberak pa je po njemu nazvan i stari
utvrđeni grad, što bi bilo logično ili je, možda, bilo obrnuto, ali se onda
postavlja pitanje kako se zvao taj kraj pre izgradnje grada? Nije logično da
je neko došao niotkud i nigde i iz čista mira počeo da gradi utvrđeni grad!
Kad sam došao u posed publikacije izdate povodom 700 godina prvog
spominjana imena Žumberak, mislio sam da je problem rešen. Ali ne lezi
vraže, samo je još zakomplikovan. Našao sam samo tekst o starom gradu
Žumberku koji glasi: »Žumberak se spominje u popisu papinskih deseti-
na iz 1269«. U popisu župa Akvilejske patrijaršije – u okviru koje je tada
bio i Žumberak – na strani 36 pod br. 483 spominje se »SICHERBERCH«,
što je ondašnji način pisanja naziva Žumberak«. Isti autor ponavlja i da se
župa Sicherberh, to jest Žumberak, spominje i u popisu župa Zagrebačke
biskupije 1334, 1339. i 1501. i time potvrđuje da nemački Sicherberh zna-
či Žumberak.16 Ni reči više. Zbog toga nije trebalo obeležavati 700 godina
imena Žumberak niti izdavati skoro beskorisnu »knjižurinu«.
Bio sam više nego iznenađen. To bi značilo da se uopšte ne zna
kada se prvi put spominje naziv Žumberak, s obzirom da nemačka reč
Sicherberch (nemački Ziherberh) u prevodu ne znači Žumberak, već »si-
gurno brdo«, s obzirom da je pridev sicher (ziher) i tada i sada, na nemač-
kom značio siguran, kao i da je sasvim moguće da se sadašnji »der Berg«
(brdo) tada pisao »der Berch« (berh). Pored toga, u spisku se spominju žu-
panije. Nije valjda samo utvrđeni grad pripadao nekoj županiji, nego ceo
kraj. To bi moglo da znači da je tada zvanični naziv bio nemački, s obzirom
da su tu »carovali Nemci«, a da je naziv Žumberak, ako je i postojao, bio
kolokvijalan, a upotrebljavali su ga Kranjci i Hrvati.
Milko Predović je te podatke primio »zdravo za gotovo« pa je izves-
ne Engelbertusa de Sicherbercha i Gerlochusaa castellanusa de Sicherber-
ka jednostavno nazvao Engelbert i Gerloh Žumberački, i »mirna Bosna«.
16 »Žumberak, baština i izazovi budućnosti, zbornik u čast 700-te obljetnice prvog spo-
mena imena Žumberak, stari grad Žumberak 1996, str. 33. i 34.
63 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
i gorje. Ali kako dovesti u vezu nemački sicher (ziher) s »naškom« (kranj-
skom i hrvatskom) slovnom grupom »žum«.
Što se tiče trećeg nemačkog imena: »Schoenberg« ili »Schoenburg«
(Šenberg ili Šenburg, lepo brdo ili lep grad), pridev lep bi mogao da se pod-
jednako »prikrpi« i uz brdo i uz grad, ali ni to nema veze sa »žum«.
Postoje podaci i da su se neki vlasnici Žumberka (gore i/ili grada)
zvali Soenberg (Šenberg). U Žumberku je postojalo prezime Šembrek, što
opet podseća na Šenberg. Poznavao sam potomke Šembreka u selu Jezer-
nice. Bilo je reči da su oni nekada bili imućni, odnosno vlastelini. Smatra
se da u Žumberku i danas ima potomaka Čeha, recimo u hrvatskom selu
Dojutrovica ima Vrbosa, a žumberačko rimokatoličko selo Berdiki su ve-
rovatno češki Berdihi (Čeh Tomaš Berdih danas jedan od najboljih tenise-
ra sveta).
Dakle, ako uzmemo kao vrlo verovatno da je nemačka reč der Berg
(brdo) prevodom i transformacijom postao »berk/berak«, onda smo rešili
problem drugog dela naziva Žumberak. Izvesno je i da se do prvog dela na-
ziva »žum« ne može doći transfracijom nemačkih reči Sichel (Zihel), srp,
sicher (ziher), siguran, niti schoen (šen), lep. S obzirom i da slovna grupa
»žum« sama po sebi ne znači ništa, najlogičnije je da je »žum« došlo od
»šum«, odnosno šuma. U nekim nemačkim izvorima naziv Žumberak ob-
jašnjava se i rečju »Schumberg«, šumovito brdo, pri čemu je Schum (šum)
samo nemačka transkripcija reči šuma ili šumovit.
Ne pretendujem da sam razrešio problem, ali imam osećaj da je ime-
nom Žumberak, ipak, prvo nazvano gorje, tako što je »žum« nastalo od
»šum«, odnosno od šume (pa od čega bi drugog?), a drugi deo »berak« od
nemačkog der Berg (brdo). Izvesno je i da su Nemci to područje najčešće
zvali Sichelberg, odnosno srpno brdo. Teško da je Žumberak ikada, poseb-
no onako prazan i divlji pre dolaska Uskoka, nekome bio siguran, a još
manje da je bio lep.
U prilog tome govori i da je šuma i na češkom šuma i da tamo ime
sličnih naziva, kao Šumava. Sličnih toponima ime i na kranjskoj strani.
Schoenberg (Šenberg – lepo brdo) nekada se zvala gora iznad Novog Mes-
ta, a danas se zove Šumberk. Na njezinoj severnoj strani nalazi se naseobi-
na koju se zove »sela pri Šumberku«, a na južnoj Gornji i Donji Šumberk.
65 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
mberčanin Dane Despotović, koji je i sam bačen kroz isti prozor. Među-
tim, iz drugih izvora imamo i podataka da se to dogodilo u okviru velike
uskočke pobune 1621. godine, koja je imala i socijalni i verski karakter,
odnosno da je uzrokovana i prvim pokušajima unijaćenja, kao i da su po-
bunjenici na mesto Viva postavili Danila Despotovića, rodom iz Sošica.
A da s kapetanom Paradajzerom nije sve bilo u redu, potvrđuje i
tužba poručnika Petra Hranilovića. »Paradajzer sve radi na svoju ruku, ne
brine za službu, prima ovcu od onih koji izbegavaju službu, za 100 forinti
daje zemlju nemarnima, one koji pogreše on potpuno opljačka, retko je
na svom mestu, pa carska služba trpi« itd.
Petar Hranilović je bio u pravu. Istraga je pokazala da je Slunj potpu-
no zapušten i izložen napadima Turaka, da je neki Teslić, očigledno hrišća-
nin u turskoj službi, »uskočio« na hrvatsku stranu i odveo 30 ljudi, a da bi
za njima mogli i sumnjivi Komadina i Medaković. U tom kontekstu piše
i da je Žumberak umesto 500, tada davao samo 200–300 vojnika; da se
Gavro Badovinac, slunjski vojvoda i šizmatik (pravoslavac) ubio, a da je
Paradajzer na njegovo mesto postavio poznatog ubojicu Miku Belavića.
Pokrenuta istraga pokazala je da je Hranilović bio u pravu pa je kapetan
Paradajzer, ionako već ostareo, smenjen. O ovim aktivnostima Petra Hra-
nilovića nema podataka kod drugih izvora.
Dakle, kad se »ukrsti« pisanje Predovića i Radeke, dobija se nešto
potpunija i realnija slika, ali nedostaju još mnogi podaci.
mesta, ali su oni to odbili, jer bi ih Turci, zbog toga što su prešli na hrišćan-
sku stranu, stalno napadali.
Pošto su uskoci ostali pri stavu da žele da se nastane »u Žumberku
i u planini, koja se od Žumberka prostire prema Metlici i Mehovu, u ka-
petaniji Kostanjevici, u Metliki i na pustom zemljištu manastira Pleter-
je, u Kaltenfeldu (Mrzlo polje) i u Hercogtumu (Vivodina)«, komesari su
usvojili njihov zahtev i predložili kralju da ga usvoji, »jer su ta dobra kra-
ljevska svojina, te je njih najlakše otkupiti«. Kobasićima i drugim zaku-
pnicima treba dati novčanu odštetu, a naseljavanje treba obaviti najesen,
da bi kmetovi mogli da pokupe svoje useve. Zemljište treba za više godina
osloboditi od plaćanja kmetovskih obaveza, kao naknadu za štetu, a »nad
Srbima treba postaviti jednog kapetana, koji će boraviti u Žumberku, ali
taj mora da bude iz Kranjske, jer Srbi neće nikako da im starešina bude
Kobasić, a isto tako neće da im zapoveda neko od hrvatske gospode«.
Navedeno je i da uskoka u Kranjskoj ima 200 konjanika i 300 pe-
šaka, kao i da ih ima i u Hrvatskoj. Kralju je predloženo i da se u prvom
momentu u službu primi 150 konjanika i 200 pešaka, kao i da plata konja-
nika bude 8–10, a pešaka 4–6 forinti.
S obzirom da se stanje kod uskoka sve više pogoršavalo, raslo je i nji-
hovo neraspoloženje i spremnost na oružani otpor. Stanje je kulminiralo
kad su u aprilu 1533. kmetovi napali uskoke na metličkom zemljištu i ne-
kolicinu ranili. Još nije završena istraga ni u vezi s ovim napadom, a kme-
tovi s imanja Kobasićevih ponovo iznenada napadoše Srbe, raniše smrtno
nekolicinu, rasteraše žene i decu i oteše stoku.
Iako su se Srbi počeli prikupljati radi odbrane i osvete, Margareta
Kobasić je otezala pregovore o otkupu Žumberka, s ciljem da odvrati kra-
lja od otkupa ili da iznudi veću odštetu, pa je odbila da dođe na nove pre-
govore u Ljubljanu, jer nema kuda da ide iz Žumberka. Kranjski poglavari
su javili kralju njezine uslove, ali su predložili i da se više ne osvrće na
njezine zahteve jer bi uskoci mogli da dignu bunu i vrate se u Tursku. Ivan
Pihler, koji je vodio istragu zbog zločina na metličkom i kostanjevačkom
zemljištu, i jedva izvukao živu glavu, izvestio je: »Uskoci su tu već tri go-
dine, nemaju stalnog boravišta, idu od mesta do mesta, nemaju od čega da
žive, niti da pribave hranu za stoku i ne mogu ništa da spreme za zimu«.
87 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
25 Jasnoće radi, u dvojnoj Habsburškoj Monarhiji bečki carevi bili su ugarski kraljevi.
Pošto je Hrvatska pripadala Ugarskoj, Habsburgovci su bili hrvatski kraljevi. Među-
tim, s obzirom da je Žumberak pripadao Kranjskoj, a ova Austriji, a žumberački usko-
ci su bili pod direktnom vojnom upravom Beča, pravilnije je govoriti o carevima.
88 1.
doseljavanja
26 Josip Mal, »Naselja i poreklo stanovništva«, Srpska Kraljevska Akademija, knjiga 18,
Jugoslovanska tiskara u Ljubljani 1924.
96 1.
doseljavanja
uskoci »dobiju lekciju« ili je, opet, svime bilo stalo da se oko toga ne diže
»velika prašina«.
Lopašić detaljno opisuje legendu o krvavom kamenu i podseća na
neke slične istorijske legende. »Kranjci su se napatili svakog zla od Usko-
ka, a zbog međa bilo je uvjek svađe i krvavih glava. Zbog svađa i krvavih
okršaja između Kranjaca i Uskoka nisu se više održavali sajmovi na vrhu
Gere, nego su premešteni u Sošice« (str. 4 i 38). To je tačno, sajmovi u
Sošicama državali su se još i pedesetih godina dvadesetog veka, kada su
ukinuti.
I u »Žumberačkom krijesu« za 2008. godinu (str. 240) napisan je
članak o Krvavom kamenu u kojem se, po običaju, ne kaže ništa pametno.
Dvema spomenutim verzijama događaja dodaju se još dve. Po jednoj Turci
su tu »posekli glave svojim izdajnicima, koji su prebegli uskocima«, a po
drugoj, skupinu od 500 Turaka koja se povlačila posle poraza kod Beča,
potukli su uskoci pod vođstvom svog kapetana Petra Hranilovića.
Ovo ne bi zasluživalo pažnju da ne predstavlja grubu zloupotrebu.
Da je bilo tako, ne bismo sada razbijali glavu pitajući se šta se dogodilo?
A da su Turci kod »krvavog kamena« kažnjavali svoje izdajnike ili da je
Petar Hranilović tu pobio 500 Turaka, morali bi »drugovi Turci« da budu
prisutni kod »krvavog kamena«, a njih 1687. tu teško da je bilo. Hrabri
i sposobni kapetan Petar Hranilović »digao je glas« protiv žumberačkog
kapetana Paradajzera još 1621. godine pa je pitanje da li je 1687. bio i živ.
O legendama o dvema crkvicama i Krvavom kamenu, pa i odnosi-
ma žumberačkih uskoka i Kranjaca u celini, pevao je i Jovan Hranilović u
svojim »Žumberačkim elegijama«: »Krvava je njekoč borba bila, med Slo-
venci i med Žumberčani, i bratska se često krvca lila (...) Lešine im ponesli
daleko, za granicu, da im zatru znamen. Naspu cvijeća, založe im meko,
na njih teški navalili kamen«. Srećom, nisu ni svi popovi isti, a Jovan je,
kao što je već rečeno, ponajmanje bio pop, barem ne onakav kakav je »tre-
bao« da bude!
Priču o Krvavom kamenu završio bih osvrtom na članak »Poruke
krvavog kamena« iz vremena raspada Jugoslavije i sukoba Slovenije i Hr-
vatske na Geri.30 Spominju se sukobi žumberačkih uskoka i Kranjaca, Lo-
Ovaj deo popisa Srba Žumberčana naslovljen je: »Srbi u okolini Žumber-
ka. Srpska sela i zaseoci u Žumberku i okolini. Popis Srba Žumberčana
prema mestima u kojima su stanovali. Popis Srba Žumberčana bez oznake
mesta«. Zbog značaja ovog dokumenta i podataka koje sadrži, donosim ga
onako kako ga je objavio dr Aleksa Ivić, uz neke opaske radi pojašnjenja i
preciznosti navedene u zagradi.
»Prilikom seobe Srba u Žumberak 1530. i 1538. godine zauzeli su
doseljenici stalno boravište u ovim varošicama, selima i zaseocima: Kalje,
Oštrc, Drage, Radatovići, Kašt, Sošice, Pećno, Mrzlo polje, Grabar, Stojdra-
ga, Rude, Grabarak, Krašnji vrh, Kostanjevac, Kupčina, Priseka, Budinjak,
Kalovo (Kalje), Pribićani (Pribić), Dragoševci, Poklek, Podbrežje, Vinica,
Kostel, Semić, Mehovo, Metlika, Črnomelj, Pleterje, Šenternej, Kočevje,
Vivodina, Kravljak, Cerovica, Cvetašin, Dvorišće, Vrtački, Grič, Brašljevi-
ca, Marindol, Bojanci, Veliko i Malo lešće, Tupčina, Glušinja vas, Osredak,
Dragoč vrh, Javor, Pogana jama, Sveti Juraj, Hrestovo (Reštovo), Priselje,
Stupe, Vrhovac, Kovačev vrh, Jugorje, Dol, Tisovac, Lipovac, Ditmardol,
Vražlena vas, Gornji Visoč, Mišljendol, Goljak, Magnješevac, Vodanev, Ši-
čevac, Tomaševo selo, Gorenski vrh, Vodic, Vrani potok, Malinac, Tihočaj,
Vresović, Škril, Dane, Oštritag, Sopote, Osojno, Jezernice i Šnota.
Prema jednom aktu iz 1535. stanovali su Vuk Daja u Sošicama, Re-
san Šišmanović u Gaberju (Grabaru), Vijačko Jurašević (Đurašević) u
Kuneč vrhu, Vučeta Dimitrović i Radič Smičiklas u Sopotu. Ovi su Srbi
doseljeni 1530. iz predela Srba, Unca i Glamoča, a s njima su se uskoro
pomešali Srbi koji dođoše s područja reke Cetine.
Po spisku žumberačkih Srba vojnika od 1. marta 1551. stanovali su
u STOJDRAGI: Toma Severović, Vukdrag Vukčević, Prerad Mikulić, Jura-
šin Ivković i Radič Vukčević. U OSOJNOM: Vuksan Rakutović, Vukša
Marinković, Dragoslav Radmanović, Vladislav Vukdragović, Miljen Be-
115 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Kao što je već rečeno, popis od 1551. do 1690. godine dr Aleksa Ivić sačinio
je na osnovu dokumenata u kojima se navode grupe Srba Žumberčana u
vojnim jedinicama i službi sa Srbima iz drugih krajeva Vojne krajine, bilo
da je navedeno da se radi o Žumberčanima ili se prepoznaju po prezime-
nima.
»U platnom spisku vojnika na Hrvatskoj granici od 1. marta 1553.
navedeni sledeći Srbi Žumberčani: Dragiša Vrinčić, Pavko Ratković, Jovan
118 1.
doseljavanja
Kad sam, pre više desetina godina, došao do navedenih dokumenata s po-
pisom Srba Žumberčana bio sam dirnut, ganut, srećan i ponosan, posebno
kad sam našao i podatke o više Vukšića, mojih prađedova i prezimenjaka.
Popis sam u celosti preneo u ovu knjigu, iako je bilo lakše i jednostavnije
ukazati na izvor i, ilustracije radi, preneti samo neka imena, prezimena
i mesta stanovanja. Nije mi bilo teško da strpljivo pišem, jer sam želeo
da svaki Žumberčanin koji pročita ovu knjigu oseti radost kakvu sam i
sam osetio kad sam saznao više o svom prađedovskom poreklu. Zbog toga
sam zahvalan obojici, dr Aleksi Iviću što nam je podario tako dragocen do-
kumenat i dr Dragi Roksandiću što nam je taj dokumenat naučnom ana-
lizom »oživeo, obogatio i približio«.
Ako je tako, čitalac bi se se možda mogao upitati šta bih ja još imao
da kaže o popisima Srba Žumberčana? Uveren sam da će već naredni redo-
vi pokazati da itekako imam šta da kažem, jer Žumberčanin sam i pišem
o Žumberku kako je »preporučio« Radoslav Lopašić, jer se radi o prošlosti
i istini o mom rodnom kraju i mojim praprecima, jer sam bio sam u veli-
kom broju naselja u Žumberku u kojem su živeli i žive uskoci, jer do de-
talja poznajem ne samo navedena imena i prezimena iz davnog vremena
već i mnoge njihove današnje nosioce. Najzad, jer se prezime koje nosim
po ocu i prezime po majci, daljim đedovima, babama i rođacima nalaze u
popisima Srba Žumberčana iz davnog vremena, a i danas ih ima u skoro
ispražnjenom Žumberku.
125 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
sela nije korektno napisan, ali se lako prepoznaje dok deo nije moguće
identifikovati pod navedenim nazivima, a neka možda više i ne postoje,
barem ne pod tadašnjim imenom. Recimo, Ugorje je današnje Jugorje,
Malinac, današnji Malinci, Hrestovo je Reštovo, Kuneč vrh su Kunčani,
Glučina ves je slovenačko selo Glušinja vas, pri čemu treba znati da »vas«
na slovenačkom ne znači ništa drugo nego selo. Mislim da bi bilo suvišno
da tragam za drugim greškama i nepravilnostima imena naselja, jer je to
zanemarljiva slabost, s obzirom da je velika većina korektno napisana.
Nadalje, nikome nije poznato kako su se neka naselja tada zvala, odnosno
da li su dobila nova imena, a i ma koliko se trudio, ne bih bio u stanju da
uočim sve greške, a možda bih i sam počinio nove.
Značajnije od toga je da su većinu navedenih naselja tada delom
naseljavali starosedeoci, Kranjci i Hrvati. Na slobodna selišta (staništa,
posede) u tim selima naseljavani su žumberački uskoci pa su većina i da-
nas mešovita, posebno u istočnom Žumberku. Veći deo sela kojih nema u
popisima, nastao je kasnije. Njih su osnivali žumberački uskoci, srodnici,
i nazivali ih po svojim prezimenima. Pažnje vredan podatak je da dva sela
istog imena imaju samo rod Rajakovića (jedno između Donjeg Oštrca i
Kostanjevca, drugo ispod Gere) i rod Kordića (jedno između Badovinaca i
Sošica, a drugo istočnije od Mrzlog polja).
S obzirom da je Drago Roksandić ukazao da su svi uskoci istog pre-
zimena verovatno bili i rođaci, ali da nisu živeli u istim naseljima, navo-
dim još tri primera. Nijedan od mojih Vukšića nije tada bio iz istoimenog
sela, pri čemu je verovatno da to selo tada nije ni postojao. Takođe, nije-
dan Radatović, prezime karakteristično upravo za Radatovićki kraj, nije
živeo u Radatovićima, iako to selo Ivić navodi kao četvrto po redu i jedno
je od najbolje poznatih u Žumberku. Vjekoslav Klaić piše da je »Andrija
Radatović zapalio i napustio tvrdi grad i varoš Banjaluku 1528. godine,
posle pada Jajca, pa sramotno pobegao« (str. 105). Niti brojni Popovići i
drugi nisu tada živeli u istoimenom selu. Razloge sam već naveo. Uskoci
su prva selišta dobijali i razmeštali se u nižim predelima, odnosno prvim,
najbližim praznim staništima, jer je u njima bilo napuštenih imanja i bo-
ljih uslova za život.
127 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
što je došlo do promena i što danas u Žumberku više nema mnogih tada-
šnjih prezimena. Naprotiv, mogao bi da uoči neraskidivu vezu ondašnjih
i današnjih prezimena i da najmanje polovina tadašnjih prezimena i da-
nas postoji u Žumberku, ili u mestima u koja su se odselili Žumberčani.
A prošlo je skoro pet vekova. Za to vreme nestajali su celi narodi i države,
pa i Austro-Ugarska Monarhija, ali maloj verskoj i etničkoj skupini u Žu-
mberku nisu »počupani koreni«. Ta krupna i značajna istorijska činjenica
svedoči o vitalnosti srpsko-pravoslavne skupine žumberačkih uskoka!
Postoje i brojni drugi razlozi nestanka pojedinih prezimena, ali je
jedan osnovni, a to je pogibija. Imamo neke spiskova živih, ali do sada ni-
sam našao da neko spominje bilo kakav dokumenat u kojem su navedeni
poginuli Žumberčani. A vojna služba i ratovanje bili su »profesija« žumbe-
račkih uskoka. To je bila »krvava cena« kojom su oni plaćali svoje versko
i etničko poreklo i socijalne slobode, svoje biće i opstanak ne samo u ve-
kovnim sukobima s Turcima, zatim nemačko-nemačkim, francusko-ne-
mačkim, nemačko-ruskim, nemačko-italijanskim i kojim sve ne ratovi-
ma, nego i u sukobima unutar Habsburške Monarhije, na primer Gupčeva
buna 1573. i Ugarska pobuna i revolucija 1848. Najzad, u Prvom svetskom
ratu neki su »gurnuti« u rat i protiv svoje srpske braće. Ima podataka da
su Žumberčani učestvovali i u tzv, »Tridesetogodišnjem verskom ratu« iz-
među zapadnih hrišćana, rimokatolika i protestanata, 1618–1648. godine.
Ukratko, nezavisno s kim je ratovao Bečki dvor, napadajući ili braneći se,
Žumberčan je znao što mu je činiti: oružje u ruke pa na zborno ili mobili-
zacijsko mesto i u rat. A tamo ih niko nije štedeo, obično su raspoređivani
na najopasnija mesta. Ginulo se, verovatno masovno.
U popisima ima dosta slučajeva da postoje samo jedan, dvojica, tro-
jica nosilaca jednog prezimena. Da li su oni uopšte imali porodicu i, ako
jesu, koliko su imali članova i rođaka, od toga koliko muških? Njihovim
nestankom ugasila su se i brojna prezimena. U odeljku o doseljavanju se
kaže da su uskoci-samci samovoljno ušli u grad Žumberak i da se nisu dali
isterati. Dakle bilo je pojedinaca, samaca, verovatno su oni većim delom
bili vojnici pa su se njihovom pogibijom gasila i njihova prezimena.
Među tadašnjim prezimenima žumberačkih uskoka, koja su za-
čuđujuće pravilna i istovetna s današnjim prezimenima naroda u kraje-
130 1.
doseljavanja
vima odakle potiču naši preci, nema više onih koja zvuče pomalo neobič-
no. Takvih prezimena, bilo je vrlo malo, na primer: Vrs, Duničvarić, Ne-
poskok, Volović, Prebigarević, Kozlović... Njih danas nema u Žumberku.
Međutim, sam sebi sam postavio pitanje po čemu su ta prezimena neob-
ična kad se, primera radi, porede s prezimenima, Pecikoza, Ubiparip, Krši-
kapa ili prezimena zbog kojih njihovi nosioci i nisu baš »previše srećni«:
Guzina, Kenjalo, Slinavi, Magarac. Šta tek reći o mnogim prezimenima
Kranjaca, Hrvata i drugih naroda?31
Prezimena su neiscrpan izvor novih i dragocenih saznanja o njiho-
vim nosiocima. Ogromna većina prezimena žumberačkih uskoka karak-
teristična je za današnje područje severne i jugozapadne Srbije, Kosova,
Hercegovine, a naročito Crne Gore i drugih područja gde žive Srbi. To
znači da je najveći broj žumberačkih uskoka došao iz tih krajeva. Pritom
je očigledno da je većina došla iz jugoistočnih krajeva, Crne Gore, Koso-
va, jugozapadne Srbije i Hercegovine pa čak i današnje Makedonije. Neka
prezimena, na primer Hranilović, Badovinac, Keserić, Šajatović, Petko-
vić, Smičiklas, ukazuju na one uskoke koji su u Žumberak došli iz Sme-
derevskog kraja i Beograda, posle pada Kneževine Srbije, pod dinastijom
Brankovića.
Vojvoda Resan Šišmanović je verovatno Resen, jer u Makedoniji po-
stoji istoimeni grad, a prezime je nastalo od bugarskog imena Šišman. Uo-
stalom, carska dinastija Šišmanovića vladala je Bugarskom neprekidno od
1323. do 1430, a i kasnije. Sve ukazuje da je »naš vojvoda Šišmanović« bio
bugarskog porekla, a da li je i vlaškog morali bismo da upitamo »drugove
Bugare«. M. Predović kaže da su »Šišmanovići kasnije prozvani Gvozda-
novići«, ali ne kaže kada i zbog čega (ŽK 1965, str. 57).
Ponovo primera radi, za Hercegovinu su karakteristična prezime-
na Kordić, Rajaković, Dučić, Ratković, Smiljanić, Heraković..., grupa
prezimena koja završava na slovo lj: Dragelj, Gud(e)alj, Bratelj. Naime u
Hercegovini ima više srpskih prezimena na slovo lj. Poznajem Antelje, u
mostarskom »Veležu« fudbal su igrali Pecelj i Gudelj, koji su posle raspa-
31 Primera radi, kad sam bio u diplomatskoj službi u Nemačkoj, predsednik najrazvije-
nije nemačke pokrajine Baden-Wirttenberg prezivao se Teufel (Tojfel – đavo).
131 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
zaključio da ništa što sam već napisao ne protivreči Skarićevoj analizi, ali
i da niti jedna analiza nije potpuna i ne bi se mogla smatrati završenom.
Skarić dokazuje da je prapostojbina najvećeg broja žumberačkih uskoka
južna Hercegovina, Boka Kotorska, stara Crna gora, posebno područje
Plava, plemena Vasojevići i Kuči, takozvana Brda i okolina Skadarskog
blata. Manji deo potiče iz Podrinja i Polimlja. Veliki deo žumberačkih pre-
zimena našao je na području Hercegovine i današnje Crne Gore. Na osno-
vu porekla i raspostranjenosti prezimena, Skarić zaključuje da je 60 posto
žumberačkih uskoka poreklom iz jugoistočnih i primorskih, a 40 posto iz
drugih, severnijih srpskih krajeva.
Od prezimena, čije poreklo analizira Skarić, ukazujem samo na ne-
koliko, posebno interesantnih. Žumberačko selo i prezime Kokot (pevac,
pjevac, oroz) mora da je u vezi sa selima i prezimenima u Hercegovini,
Boki kotorskoj i Crnoj Gori. Selo Kokoti spominje se u Konavlima 1433.
godine, a ja lično poznajem i brojne Pjevce i Kokote iz Bosne.
Žumberačko selo i prezime Maršići, spominju se i u varijantama:
Maržići, Mažići i Mašići. Maršići se spominju u Pećkom spomeniku. U
vreme Nemanjića spominju se Maršenići, današnji Marsenići (u pleme-
nu Vasojevića). Maršići, muslimani, žive u Malom Ostrogu, u crnogorskoj
krajini. U prijepoljskom okrugu postoji selo Maržići, u srezu Bosanska
Gradiška Mašići, a u lepeničkom kraju u Srbiji Maršići. Dodajem da mi
je poznato da i u Žumberku postoji prezime Mašić, a da neki stanovnici
Maršića u Srbiji nose prezime Maršićanin.
Žumberačko selo Pilatovci navodi Skarića na zaključak da je među
žumberačkim uskocima bilo i stanovnika sela Pilatovaca iz Oputne Rudi-
ne u Crnoj Gori koji su i u Žumberku dali isto ime svom selu, o čemu će da
bude više reči kasnije.
Na žumberačke Herakoviće i Herake podsećaju srednjevekovni spo-
menici u južnoj Hercegovini: u selu Deranama na grobu nekog Heraka,
u Boljunima kod Stoca na grobu Radosava Herakovića, zatim beleška iz
1405. o Heraku Miloševiću, a bratstvo Herakovića u plemenu Njeguši u
Crnoj gori vodi poreklo iz Hercegovine i od Nikšića.
Prezimenjaka Šimraka ima samo u Boki Kotorskoj, u selu Sasovići-
ma, kod Herceg novog. Prezime Goleš je Skarić našao samo još na jednom
138 1.
doseljavanja
mestu, ali ne kaže gde, dok sela istog imena ima kod Ohrida, u Polimlju,
na Romaniji, kod Travnika i Banja luke. Goleši, po Skariću, vuku poreklo
od polimskih Goleša. Stići su, po Skariću, u stvari, Stijići, a potiču iz Vaso-
jevića, gde se danas zovu Stijovići, a ima ih i u Gornjem i Donjem Draga-
čevu u Šumadiji, slave Vasojevićku slavu Sv. Aleksandra.
Od imena Vraneš, čestog među žumberačkim uskocima, ali i u dru-
gim krajevime, nastala su prezimena Vraneš, Vranješ, Vranešić, Vraneše-
vić i Vranješević. Ima ih posvuda u Srbiji, ali i u drugim krajevime, poseb-
no u Bosni. Skarić smatra da su i žumberački uskoci tog imena iz Polimlja,
a ja bih postavio pitanje da li se u Žumberak doselio neko s prezimenom
izvedenim od tog imena ili su Vranešići nastali tek po dolasku u Žumbe-
rak?
Ovaj odeljak o imenima i prezimenima žumberačkih uskoka zaklju-
čio bih konstatacijom da bi se teško moglo dovesti u pitanje njihovo srp-
sko i pravoslavno poreklo i vezu s njihovim sunarodnicime na području
Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova, Srbije, posebno jugozapadne, te
Dalmacije i Slavonije.
33 Naslov na nemačkom jeziku: Die Ehre des Hertzogthums Crain. Knjiga je izdata povo-
dom četiri stotine godina prve knjige na slovenačkom jeziku. Prevodilac s nemačkog
jezika i urednik je dr Mirko Rupel, izdavač »Mladinska knjiga«, a štampana je 1951. u
Ljubljani u štampariji Toneta Tomšiča.
140 1.
doseljavanja
stiti kasnije, kaže »da je za taj dio Valvasor naveo literaturu po kojoj se
ravnao, objašnjavajući šta je pravoslavlje općenito. On citira i izjave samih
Žumberčana da im je vjerski poglavar pećki patrijarh (tada je to bio Arse-
nije III Crnojević)«.
Valvasor nastavlja: »Što se tiče hrane, obezbeđuju je (uskoci, prim.
autora) redovno s plenom i otimačinom, a uglavnom idu po plen u Tur-
sku; kažem uglavnom, jer, ako se lako može do čega ga dođe u susedstvu,
njima je svejedno: prijatelj ili neprijatelj, ovaj ili onaj, ništa ne zapos-
tavljaju, ništa ne propuštaju. Mnogi trguju i varaju s konjima, dobri su
konjski trgovci i prevaranti i ako mogu nekoga da prevare, nisu ni lenji ni
tupavi. Nađe se među njima i mnogo poštenih ljudi. Daju dobre vojnike.
Na krađu ih ne tera smo potreba, jer imaju rodne gore, jer raste kako žito
tako i vino i nasadi, a pored toga drže sve vrste živine; njihov neprimeran
način života utiče da s tim ne izdrže dugo, jer žderu i piju dok ne prote-
raju sve kroz grlo u želudac, da ništa ne ostane. I pritom se čvrsto drže
zajedno. Sve mora da bude odjednom pospremljeno, kao da bi ih čekala
teška kazna ili smrt ako bi šta ostavili – kao što kaže Plinius – kao da se
ne bi moglo drugačije upotrebiti i popiti, ako ne kroz čovekovo telo. Ali
kad proždrljivost rodi sina po imenu pomanjkanje, i vrli Uskoci si također
moraju, kad su pri kraju sa žderanjem, pomagati, ako ne kod Turaka, onda
kod suseda, ili pripasati sablju i ići u četovanje da nešto prigrabe, iz čega bi
mogli opet da naprave novi imetak ili dinarčić za piće«.
Valvasor je napisao mnogo ružnog o žumberačkim uskocima. Pole-
misati s njim bilo bi bespredmetno. Da već nije napisao onoliko proizvolj-
nosti i netačnosti, možda bih mu više verovao i rekao: neka bude kako je
napisao! Međutim, ne mogu se oteti utisku da se uskoci nisu uklapali u
Valvasorovu idiličnu sliku o vojvodstvu Kranjskom, pre svega rimokato-
ličkom i nemačkom.
Od kad znam za sebe, svestan sam i uočavao sam razlike između
žumberačkih uskoka i Kranjaca, jer one su postojale od iskona i postoje i
danas, ali ne i tako drastične i samo na štetu Žumberčana. Ipak, to me ne
pogađa toliko koliko ono o »rodnim gorama, žitu i vinu«. Pa zašto je onda
Žumberak pre dolaska uskoka uglavnom bio pust, samo delom slabo na-
seljen, neobrađen? Kranjci niti su ikada bili niti su danas »široke ruke« pa
143 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
da prepuštaju drugima ono što valja. I ne samo to, kako takvi »proždrljivci
i banditi« uopšte stignu, a ako i stignu, kako umeju da obrade polja, po-
seju žito, obrade vinograde? Oni su, sve donedavno, bili samo »pokretni
stočari«, lutalice pa zbog toga prozvani i »Vlasima«? Otkud i kako, odjed-
nom, naučiše da obrađuju rodna polja i gaje vinograde? I ko to obrađuje i
gaji kad je veći deo muške snage u stalnoj vojnoj službi?
Na stranici 46, govoreći o stanovnicima Notranjske, Valvasor kaže:
»Treći rod stanovnika zovu se Ćići. A ti prebivaju među Podgradom i Sa-
cerbom; u nošnji su zapravo mnogo slični opisanim Kraševcima, ali su
im u govoru mnogo daleko i govore svoj posebni jezik kao pravi Japidi,
ili potomci starih Japida, kako ih opisuju stari geografi i istoričari. Preživ-
ljavaju kao i Kraševci, ali neki od njih na konjima prenose so od mora u
unutrašnjost. Veoma su vešti i izvežbani u bacanju kamena s praćkom pa
pogađaju skoro sve što hoće; isto tako vešto obaraju čoveka s konja, kao da
bi ga kuglom odstrelio«.
Poznato da su Ćići vlaško pleme naseljeno na planini Ćićariji, oko
nje i dalje u Istri, da su skoro potpuno pohrvaćeni, ali da i danas među-
sobno govore rumunskim (ili vlaškim) jezikom. Da li je Valvasor znao do-
voljno o Vlasima? Zapravo, naslućuje se u čemu je problem. Po njegovom,
postoje dve vrste Vlaha. Jedni Vlasi su oni koji su »stvarno« Vlasi, pa čak
govore i svoj posebni jezik »kao pravi Japidi ili njihovi potomci«. Drugi
Vlasi su oni koji ni po čemu nisu Vlasi, ali su, ipak, »Vlasi«, jer ih Vlasi-
ma proglašava Valvasor i njemu slični, za koje u njihovoj rimokatoličkoj
i progermanskoj narcisoidnosti ne bi trebalo da bude mesta u vojvodstvu
Kranjskom. Da je ozbiljno porazmislio o stvarnim Vlasima-Čićima i žum-
beračkim uskocima koje on proglašava Vlasima i koji, po njemu, govore
ilirski i vlaški jezik, Valvasor bi shvatio ko su Vlasi, posebno to da žumbe-
rački uskoci teško da imaju bilo kakve veze s Vlasima u etničkom pogle-
du, nošnji, običajima, posebno u jeziku, s obzirom da u govoru Žumberča-
na nikada nije bilo niti danas ima sličnosti s vlaškim jezikom.
Na stranicama 123–125 on piše: »Vlasi ili Uskoci su dobili ime od reči
skok, što na Kranjskom znači poskok, oni su pred nekih 146 godina usko-
čili (ili pobegli) sa ženama i decom iz Turske i došli u Kranjsku. Zato ih po
Kranjskom zovu Uskoci, što Nemci izgovaraju kao Uskogen, takođe Usko-
144 1.
doseljavanja
ken ili Viskoken. Ako je uskok isto kao preskok, Uskok obeležava prebega.
Sami se u svom jeziku nazivaju Vlahi ili Lahi, isto tako kako su se pod
grčkim carevima nazivali Blaci, kako se kaže u Laoniku (nije mi poznato
šta je Laonik, možda neki grad ili pokrajina, prim. autora).
Ti Uskoci ili Vlasi prebivaju na Srednjem Kranjskom, tj. u trećoj pe-
tini, pa imaju uglavnom kod Pobrežja, Vinice i u tom kraju velika sela, a
na brdima pri Žumberku većinom usamljene kuće i uz svaku vinograd,
mnogo voćaka i polja. U svakoj kući stanuju zajedno tri, četiri, pa čak i pet
porodica i uz njih velika grupa dece, ali samo je jedan gospodar i jedna
gospodarica. Gospodar je najstariji muškarac, ako je za to sposoban, a gos-
podarica je žena najmlađeg oženjenog brata, ili strica. Njima dvoma mo-
raju svi drugi da budu poslušni i da obavljaju kućanske poslove. Ima čak i
takvih kuća u kojima ima i osam, pa i dvanaest muškarac, koji su svi spo-
sobni da nose oružje i idu na granicu. Da, skoro svi su dobri vojnici. Ne
treba im plaćati dnevnice i dodatke, ali zato moraju služiti vojsku i, kad
god je potrebno i glavar naredi, moraju u boj protiv omraženog neprijate-
lja ili stražariti dan i noć na vlastiti trošak. Od toga dvoga rađe obavljaju
prvo, naime da idu protiv omrznutog neprijatelja, jer im nadanje za dob-
rim plenom uklanja opasnost ispred očiju... Inače se prehranjuju životinj-
skim mesom, govedima, kozama i kozlićima, ali ipak imaju najviše koristi
i hrane od ovaca, kojih mnogi imaju i do dvesta, znači celo krdo. Mnogi
takođe trguju konjima na crkvene praznike, volovima i drugim životinja-
ma koje ili razmenjuju ili prodaju; u svakom slučaju, bilo na jedan ili drugi
način, nastoje da nešto zarade... Takođe, izvanredni majstori su u umetno-
sti da nešto nađu pre nego to čovek izgubi i da uzmu pre nego im čovek da.
Ipak, to se ne može pripisati svima, jer i među njima ima poštenih i vred-
nih ljudi koji sebi ne pomažu krađom, nego naprotiv, poštenim zanima-
njem i radom... Takođe, uobičajeno je da ubadaju noseve suviše duboko u
vrčeve ili čaše i da rado zamenjuju želuce s vinskim podrumom i ostavom
za hranu. Redovno u jesen popiju i pojedu sve, što su privredili vina i žita.
Sve treba rešiti! Idu od kuće do kuće, proždiru i žderu dokle god nečega
ima. Od toga imaju barem tu korist da im ništa ne poplesnivi, ne istrune,
ili padne u ruke Turcima. Kad su sve pojeli i ždrelo im je na dopustu, idu
po plen. Ako ga nema kod omraženog neprijatelja, traže unakrsno po
145 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
državi, gde bi ga našli. (To ne tvrdim za sve.) Zato zbog njih u državi nasta-
ju često velike neugodosti. Drže se zajedno kao verige i vežu se kakvom
zakletvom da jedan drugog neće da napuste. Pored toga dobri su trkači pa
mnogi tako brzo trče da ih nijedan nemački konj ne može preteći; zbog
toga ih često uzalud proganjaju. Ali ako koga uvate, stavljaju ga u verige,
bez obzira da li je građanin ili duhovnik, pop ili kaluđer. Pa to je ispravno:
ako neko kad greši ne poštuje samoga sebe, da ga se ne poštuje niti pri
kazni... Ono što sam već ranije rekao, da rado uzimaju što im čovek ne da,
odnosi se takođe i na prosidbu. Ako je Uskok ili Vlah donekle imućan pa
hoće da se oženi i ako njegovi rođaci znaju za slobodnu žensku, za pošte-
nu devojku (za udovice nikada ne pitaju), tada mnogo puta ne prave duge
ceremonije pri prosidbi; ako roditeli na prvo pitanje ne obećaju kćer ili ne
daju saglasnost, dođe mladoženja s pet ili desetak konja, u većem ili ma-
njem broju, zavisno od potrebe, i silom uzme dotičnu koja mu je srcu pri-
rasla, tako da je za takvog otimača najpravilnije reći da je ženu oteo. U
tom cilju prethodno pažljivo odaberu vreme i priliku kad devojčin otac,
brat ili stric nije kod kuće, jer je na granici ili iz drugih razloga, da ne bi
među njima došlo do sukoba ili prolivanja krvi. Zbog toga dođu po noći i
ako oni koji su ostali kod kuće ne dozvole devojci da mirno izađe, razvale
vrata, uđu u kuću, uhvate devojku i odvedu je silom i protiv volje rodite-
lja... Sa živim ljubavnim plenom beže i vode otetu dve do tri milje daleko,
popu ili kaluđeru (tj. k vlaškom duhovniku ili monahu) koji je mora ven-
čati i koji malo propituje da li će se obaviti uz saglasnost ili bez saglasnosti
roditelja. Ali ako čuje poglavar u Žumberku, moraju svi koji su bili učesni-
ci da plate veliku kaznu. Toga se boje pa se otmice ne događaju svakog
dana. S obzirom da se ne mogu toga potpuno odreći, ipak se više puta
drznu.... Kad se ženidba obavlja u redu i idu po nevestu, vodi je dever, to
jest drug, na konju pred sobom potpuno skrivenu. Ona sedi napred u sed-
lu, a iza nje drug, koji joj obavije celu glavu maramom, da ne vidi kuda
ide... Ponekad je običaj da prvu noć pored neveste spava neko od njezinih
ili njegovih najbližih rođaka, Razume se čisto pošteno (naravno po uskoč-
ki), jer bi drugi ljudi za takvu prijateljsku uslugu i ukazivanje časti takvom
prethodniku bili malo zahvalni, pa bi takvog uslužnika napravili Vlahom,
kako kažu Nemci, kada uškope ždrepca. Ipak, mladoženja sme, ako naleti
146 1.
doseljavanja
na pogaženi sat, ako joj stoji središnji krug napred na čelu, hoću da ka-
žem, ako vidi da nevesta nije nevina, može je vratiti i oženiti se s drugom.
Ali to mu je dozvoljeno samo jedanput, a taj koji se odrekao prve, zbog
prethodnog crkvenog venčanja ne može više da računa na bilo kakvu du-
hovnu službu (crkveno venčanje, prim. autora)... Nevestu vode iz rodi-
teljske kuće u crkvu sa zastrtim licem, kao opomena da se iz vlastitih po-
buda ne sme vratiti u očevu kuću. U crkvi se za vreme venčanja otkrije
obraz. Duhovnik koji venčava stavlja nevesti i mladoženji na glavu venac
od ružinih stabljika, kao znamenje i pouku da se ne smeju rastaviti ni u
sreći niti u nesreći... Uskoci krste decu kad su već starija i odrasla, takođe,
ne idu na ispovest pre tridesete godine... Ako neko tako oboli da se ne
može nadati da će da preživi, mora sam da se umije. Uzrok tome je stvar-
no smešan i bazira se na ubeđenju da mora da dođe Bogu, Ocu, Sinu i Sv.
Duhu čist i snažan. Pritom takođe ne govore pametno, da će ga okružiti
anđeli i da će mu svaki od njih na putu na onaj svet govoriti njegova vite-
ška dela; jedan anđeo da će nositi pred njim sablju i pušku (bez obzira što
će da ostane kod kuće obešena na klinu), s kojima se borio tako viteški
protiv omrznutog neprijatelja Turčina; drugi da će mu pevati šta je s go-
lom rukom ugrabio i odneo, opet drugi da će opevavati jarce i ovce, treći
kozliće i koze, četvrti konje i kobile koje je iz tuđih krajeva dognao, peti
odeću. Tako lepo podele časne službe da među anđelima ne bi bilo zavisti
i ljubomore. Na kraju dolaze mnogi hvalospevi kako se u životu držao
čvrsto i hrabro, tako da zaslužuje slavu i besmrtno ime. I na taj način umi-
re uz utehe tih žalosnih utešitelja... Za pokop umrlih nemaju groblje, ceo
svet im je groblje. Telo sahranjuju gde je najbliže i gde naiđu, bilo pod
drvetom ili negde drugde. Uz mrtvaca stavljaju parče hleba i sitan novac,
sold ili groš, a ponekad samo novčić. Zatim naspu malo zemlja i polože na
glavu prilično težak kamen i isto takav na noge (možda zbog toga da ne bi
ustao i hodao po kući). Potom se daje popu ili kaluđeru za zadušnicu pet
kranjskih zlatnika i pogreb je završen... Ako pokopavaju dete, njegova
majka nosi na glavi ljuljašku, pa kad ga zabrbaju, počne da optužuje smrt
i da joj zamera da je tog gluvog jadnika tako pogodila da je izgubio sluh i
vid, da ne bi čuo i video; zbog toga proklet bio onaj koji joj je uzeo dete, jer
bi od njega mogao da postane dobar junak, i druge stvari joj stavlja pod
147 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
nos. Svoj napad, prekor ili tužbu završava na način kao da hoće takorekuć
da ojača prijašnje optužbe. ‘Đavolska, gadna, primitivna, strašna, neza-
sitna Smrt!’ Uzela si mi i požderala dete, pa imaj i ljuljašku! Požderi je da
se zadaviš! Napuni gubicu njome da ti se svi zubi polome! Posle tog poklo-
na i pametnog zaključka stavi ljuljašku na grob, gazi je dok se ne razbije
na sitne delove... Tu moram još napisati o njihovoj odeći. Nošnja je prika-
zana na priloženom bakrotisku. Žene nose duge gornje suknje bez ruka-
va, jer imaju ispod druge rukave. Grudi ukrašavaju maramama s napisima
ili ružama; isto tako se i suknje ukrašavaju plavim, crvenim i drugim bo-
jama. Na nogama nose opanke, tj. široke podplate koje na rubu imaju
male šupljine; kroz njih se protne vrpca i obuća je gotova. Tu obuću zovu
opanci. Neki seljaci i siromašni uzmu samo parče sirove kože, nožem
postružu dlaku i tako naprave opanke. Glavu zavijaju, prema potrebama
vrlo pažljivo s dugom i uskom maramom iz izvezenog platna. Muškarci se
odevaju skoro isto kao Hrvati, s tim da neki nose male, neki široke kape.
Neki ih s uzicom privežu pod bradom, da ne odleti. Takođe, i muškarci
nose opanke, pantalone i ogrtač kako i Hrvati, većinom iz obojenog
sukna. Isto tako su pantalone i nogavice kao i kod Hrvata iz jednog dela.
Neki nose velike i duge brade, drugi ih odseku s makazam i puste da raste
gornja brada ili brkovi. Takođe, šišaju i glave i puste napred dugu kitu, ili
šop kose, a nekima takva kita raste kao u Turaka. Neki nose na glavama
velike šešire kao Hrvati; primer se vidi na bakrotisku, na čoveku koji se
duboko klanja kaluđeru (ili uskočkom duhovniku). Ovaj sa šeširom je ka-
luđer, onaj drugi s kapom je pop, tj. sveštenik. Takvi ljudi se kod Mo-
skovljana isto tako nazivaju popovi, što po svoj prilici dolazi od reči papa,
kako su nekad nazivali učitelja latinske crkve, pošto su ga u grčkoj crkvi
zvali pappos. Otuda takođe donjonemačko i nizozemsko de Pap i gornjo-
nemačko der Pfaff. Popovi nose ponekad kape, kao ovaj na slici, ipak veći-
nom nose šešire kao kaluđeri, tj. kao monasi. To ljudstvo govori vlaški.
Jezik se od hrvatskoga razlikuje ponešto, od kranjskog nešto više«.
Pošto ne poznajem svoje prapretke, pre i iz vremena kada je o njima
pisao Valvasor, ne mogu da kažem koliko je bilo, a koliko nije bilo tako
kako kaže Valvasor, ali verujem da je istina, kao i obično, negde u sredi-
ni. Sa stanovišta sadržaja ove knjige, Valvasor ponovo poredi uskoke, (po
148 1.
doseljavanja
njemu Vlahe) s Hrvatima, što još jednom potvrđuje da uskoci nisu Vlasi,
ali još jednom asocira na istorijsku, politički i ideološki stvorenu zavr-
zlamu o sličnostima i razlikama među Srbima i Hrvatima. Valvasor je taj
problem, očigledno, rešavao pojednostavljeno i arbitrano. Svako ko nije
Kranjac, ali je rimokatolik, je Hrvat. Problem nastaje kad neko nije rimo-
katolik, već je »grčke vere«, a sličniji je Hrvatima nego Kranjcima, onda je
on uskok, pri čemu mu je Valvasor, kako mu je kad palo napamet, prikačio
vlaško poreklo, ilirski ili vlaški jezi i slično,
Zaista, koji je to i kakav »vlaški jezik«, koji se malo razlikuje od hr-
vatskog, a malo više od kranjskog. Vlaški jezik, kojim govore Vlasi, teško
da ima išta zajedničko sa srpskim i hrvatskim, bolje rečeno srpsko-hrvat-
skim, a posebno s kranjskim jezikom. Očigledna besmislica.
Ono o ženidbama/udajama, odnosno otmicama neveste, je bilo
stvar običaja, posebno morala. Ne znam da li su Žumberčani bili u tom
pogledu »moralniji« od Kranjaca, ali znam da su Žumberčanke bile mo-
ralnije, u smislu konzervativnije, od Kranjica. Mnogo češće su se Kranjci
ženili Žumberčankama, nego Žumberčani Kranjicama. Ako je u Žumber-
ku bilo otmica neveste, otimači nisu trebali da idu »kod najbližeg popa
ili kaluđera«. U Žumberku su, od doseljavanja, bile samo dve parohije, u
Radatovićima i Mrzlom polju, sa svega dva, a samo u »boljim vremenima«
2–3 popa. Prema tome, niti su otimači trebali da »traže« popa ili kaluđera
niti je kapetanu žumberačkom bilo teško da otkrije otimače.
Posebno je bestidno šta je Valvasor napisao o sahranama mrtvih
»pod prvim drvetom«. Svi narodi, pa i srpski, a žumberački uskoci poseb-
no, imali su »čast i privilegiju« da svoje poginule i umrle stotinama godi-
na, u teškom vremenu uzmicanja i pred opasnošću, sahranjuju »usput, ili
kraj puta«. Nije ni ljudski, a hrišćanski da i ne govorimo, da se neko ruga
grobovima, takozvanim »krajputašima«. Grobovi »krajputaši« su oplaka-
ni u pesmama »tužbalicama« i legendama, opisani u pričama i romanima.
Sem toga, u Žumberku je u vreme kada je Vlavasor pisao, bilo najmanje
dvadesetak crkava, uglavnom na mestima gde se i sada nalaze, a oko njih
su bila i sada su groblja. U tim crkvama su ta dva-tri popa krstili, venčava-
li, ispraćali preminule i obavljali druge službe pravoslavne veroispovesti.
149 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Pri toj pobuni ubijen je jedan kmet i stara žena, a malo dete su pogazili
konji. Najgore su prošli Uskoci jer ih je od 100 izašao sam deseti deo. Tom
prilikom je sin sudije iz Mehova ustrelio jednog Uskoka jer ga je uvredio,
pošto mu je pokazao zadnji deo tela«.
Na osnovu napisanog nije uopšte jasno šta se stvarno dogodilo u Me-
hovu? Ko su pobunjenici? Zar je moguće da bi uskoci pošli tek tako u okr-
šaj u kojem ih je 90 poginulo? Pa gubici su ravni onima u katastrofalnoj
bici kod Budačkog! Uskoci su u to vreme bili dobro vojnički organizovani,
imali su svog kapetana, komandanta i područne komande. Sporovi su se
vodili zbog pljački i pojedinačnih zlodela, a niko nigde ne spominje 90
poginulih u sukobu oko Mehova. Ali ovo nije jedini primer besadržajnog i
nejasnog pisanja. A kakve su posledice, vidi se iz činjenice da je Josip Mal
preuzeo ono što je napisao Valvasor, ali ga nije naveo kao izvor (str. 184).
Stranica 241: Rezidencija Pleterje »ima s jedne strane ravna polja, a
na drugoj visoke Gorjance, gde prebivaju Uskoci«.
Stranica 246: »Od Ljubljane šest, a od Novog Mesta tri milje je uda-
ljen grad i trg Žužemberk. U leto 1559. drznuo se da u Žužemberk dođe
Gregor, nezakoniti sin g. Jurija Turjaškog, rođen u Švajcarskoj, pošto su
mu umrli otac Jurij Turjaški i brat g. Volbenk, s osamnaest Napolitanaca;
došao je do Žužemberka na neradni, vašarski dan. Nije se dugo zadržavao,
nego se još isto veče prebacio preko zidova i zauzeo grad. Međutim, stra-
žar je brzo kroz gužvu izašao iz grada i sakupio svoje kmetove. Ubrzo im
se pridružio i gospodin Herbart, baron Turjaški, general Hrvatske krajine,
napao grad i zauzeo ga. Osam Laha su provalili zid; pod zidom su ih izne-
nadili naoružani kmetovi s pripremljenim i podignutim kopljima, ostale
su ubrzo, zajedno s nezakonitim sinom Gregorom, u gradu savladali i sve
poubijali. Posle borbe su izbrojali trideset i šest mrtvih, najviše Gregor s
njegovih osamnaest Laha i sedamnaest ljudi gospodina Turjaškog. Lahe i
njihove vođe nisu pokopali, nego su ih odvukli preko vode u divljinu, gde
su Gregora divlje svinje, a njegove drugove psi, ptice grabljivice i divlje
zveri razderale i požderale, kao crknute mrcine«.
Jasnoće radi, Valvasor Napolitance, dakle autohtone Romane, nazi-
va Lahi, za razliku od Vlaha, kako naziva pripadnike romaniziranih na-
roda. Ova priča je slična onoj u vezi sa sukobom u Mehovu. Teško bi bilo
151 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
ima mnogo. Kad Žumberčanin kaže »gli sad«, onda to znači baš sada, ovog
momenta, a reč »gli« dolazi od nemačkog »gleich« (glajh), što znači sada,
odmah; »šenkati« znači pokloniti (schenken); lon je dnevna zarada »die
Lohne«; »žaga« (testera, pila) dolazi od nemačke reči »die Sege«, »šrajf«,
od »die Schraube« itd.
Drugi negativan uticaj na jezik Žumberčana posledica je unijaće-
nja, odnosno menjanja istočnog, grčkog, pravoslavnog veroispovedanja.
Popovi su narodu nametali »mašu«, umesto liturgije, ili službe božje; Va-
zam, umesto Uskrsa; žegnanje (nemački segnen), umesto blagoslova itd.
Prilika je i da ukažem na barem dve reči u jeziku Žumberčana, koje
govore o njihovom »južnjačkom« poreklu. Kad Žumberčanin želi nekog
da podstakne, nagovori na nešto, on će reći »elaj«: elaj uzmi, elaj požuri,
elaj budi dobar, elaj idi itd. Ta reč na grčkom znači u osnovi isto, u smislu:
hajde, napred, pa Grci bodre svoje sportiste s »Ella Hellas«, napred Grčka
(Helenija, Helada, zemlja Grka, starih Helena).
Žumberčanin po pravilu kaže »sussjed«, »ssutra«, »ssedi«, »sseno-
kos« i slično. Radi se glasu između »s« i »š«, koji je donet iz prapostojbi-
ne Crne Gore. Tamo je ne samo u upotrebi i danas nego se postojanje tog
glasa u govoru Crnogoraca u sadašnje vreme koristi kao jedna od osnova
ustanovljavanja crnogorskog jezika i njegovog odvajanja (razlikovanja)
od srpskog. Dovoljno je da se pogleda program na nekoj od crnogorskih
televizija pa da se uoče ne samo velike jezičke sličnosti u imenima i pre-
zimenima, običajima i drugom nego i u jeziku.
Valja naglasiti i da potomci žumberačkih uskoka, više u središnjem
i istočnom delu, nego u Radatovićkom kraju, »rastežu i naglašavaju« po
crnogorski i imaju naglasak na zadnjem slogu: išaa, došaa, rekaa. Moji pri-
jatelji, kojima sam skrenuo pažnju kako govore u Crnoj Gori, mogli su u
to da se uvere nedavno, i više puta, u Sopotima, Sošicama, Reštovu, De-
livukima i drugim selima. Priznali su mi da o tome i bezbrojnim drugim
istinama o sebi i svom narodu, nisu imali pojma.
Značajan doprinos istini o govoru Žumberčana dao je dr Ivan Brabec,
u kratkom članku »Žumberački govori«.34 On jasno razlikuje uskočki je-
takvim sluti. Uskoci govore jezik čist štokavski, na način bosanski, s tom
razlikom da nema u njemu toliko turskih riječi, jer su dolaskom Turaka
već bili ostavili svoju pradomovinu, i tako ostadoše čisti od upliva turšti-
ne. Isto tako drže se vjerno starih svojih običaja, pjevajući one iste pjesme
što su ih donosili iz starog svog zavičaja, o Kraljeviću Marku, Milošu Obi-
liću, Relji Omučeviću, Sibinjaninu Janku, banu Sekuli...Isto tako ne daju
da se pomiješa krv njihova s krvlju srodnih im susjeda; i svi trudovi bivaju
uzalud, kojima nastojahu njihovi svećenici da si uzimaju za žene kakve
Kranjice, ili da koja Uskokinja pođe za imućnijeg Kranjca. No međutim
žive Uskoci s Kranjcima u slozi i bratstvu, i što se tiče vjerozakona vrlo
su slobodno misleći. Ako Uskok ide poslom po Kranjskoj, te ga tu zateče
neđelja ili svetac, ide on u katoličku crkvu. Isto tako i svi Kranjci iz Hrasta
idu na liturgiju u unijatsku (grkokatoličku) crkvu... Inače, žive Uskoci kod
kuće vrlo siromašno. Četovanje je zabranjeno, a trgovine nema. Zemlja je
kršna i neplodna te jedva toliko obrodi... da se godina tako proživotari,
više puta s glađu i nevoljama. Uskok (žumberački) ima od svih krajišnika
najtežu službu... Do svog kordona ima 5–6 milja. Na granici je više puta
po tri četiri nedelje. Valja sa sobom nositi hranu. Ako nema sina, valja da
pođe žena. Gospodarstvo ostaje na đeci i starcima«.
Svoje pisanje Vraz je završio lirski i melanholično: »U duši mi je još
mnogo lijepih riječi ostalo, nu za ta slova pero je moje preslabo«.
Kad se uporedi Lopašićevo i Vrazovo viđenje žumberačkih uskoka
uočavaju se neobične sličnosti, samo se postavlja pitanje ko je više prete-
rao u pohvalama. Bitna je razlika u prilazu problemu etničke pripadnosti
i identiteta. Dok je Lopašić »prohrvatski« orjentisan do mere da negira i
samo svoje pisanje, Vraz je »operisan« od nacionalnih pojmova i rasprava.
U njegovom fokusu je (sve)slovenstvo u širem i jugoslovenstvo u užem
smislu. Vraz bi da svako bude ono što jeste i da jedni drugima to priznaje-
mo, a da iznad toga etničkog, verskog i lokalnog budemo jedno – Sloveni.
Vrlo plemenito. Međutim, iza nas je vreme u kojem smo ne samo mislili
da bi tako trebalo da bude nego smo verovali i da smo upravo to i ostvarili!
Pokazalo se da nismo!
167 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Posle Drugog svetskog rata deo stanovništva, ponegde i cela sela, po-
čeli su se opredeljivati za srpsku etničku pripadnost, suprotno današnjem
pretežno hrvatskom opredeljenju. To se posebno odnosi na zapadni deo,
Radatovićki kraj, bez Kašta. Međutim, od popisa 1971. samo stanovnici
nekih sela se većinski izjašnjavaju kao Srbi. S obzirom da se većina sta-
novnika Radatovićkog kraja 1991. izjasnila kao Jugosloveni, to je bio jasno
izražen protest protiv raspada zajedničke države i postavljanja granice iz-
među Slovenije i Hrvatske. To svedoči o složenosti i teškoćama održava-
nja kolektivne svesti i izjašnjavanja o etničkoj pripadnosti u naglašenim
(kritičnim) ’etničkim vremenima’. U takvim vremenima ljudi se vraćaju
u prošlost i naglašavaju svoju osobenost i osećanja na teritorijalnoj osnovi
i tradiciji pa kažu: ’mi smo Uskoci’ ili ’mi smo Žumberčani’... Što se tiče
veroispovesti, grkokatoličanstvo se pojavljuje kao lokani osamljeni feno-
men, ali i glavni elemenat razlikovanja. Lokalno grkokatoličanstvo je i te
kako živo i ukazuje na neuništivu moć samoodržanja... Što se jezika tiče,
Žumberak predstavlja jezičku mnogostrukost. S obzirom na svu njegovu
etničku, versku i jezičku složenost i ovde bi trebalo ostati kod lokalne,
teritorijalne oznake...Tako označen dijalekt Žumberčana evocira, ali ne
provocira, a ne udaljava se od suštine koju označava« (Duška Knežević
Hočevar, studija, str. 40–45).
Žena iz sela Drage kaže: »Mi smo Srbi, grkokatolici, potomci senj-
skih uskoka...« Kratka, ali sadržajna rečenica. Ima u njoj istorijske istine o
srpskom poreklu, nasilju u vidu unijaćenja i istorijskoj zabludi o senjskim
uskocima!
Interesantne stavove i mišljenja o žumberačkim uskocima nalazi-
mo i kod drugih autora. Ivan Navratil (1825–1896), slovenački jeziko-
slovac, Metličanin, po ocu češkog porekla, dvadesetak godina pre Vraza
kaže: »Imao sam prilike da u rodnoj kući razgovaram s trojicom Uskoka.
Pitao sam ih da li znaju od kuda su njihovi preci došli u naše krajeve? Sva
trojica su samo slegnuli. Debelo su me gledali kad sam im rekao da su
došli pre više od 300 godina iz turske Bosne i Hercegovine, gde njihova
uboga braća i danas pate pod Turskom silom, koji govore isto tako (srp-
ski ili hrvatski), kao i oni i koji pevaju isto tako narodne pesme kao oni:
o Kraljeviću Marku, Milošu Obiliću i dr... Upitao sam ih kako oni zovu
170 1.
doseljavanja
same sebe? Žumberčani! A kako nazivate svoj jezik, to jest kako govorite?
A neki kažu i hrvatski, rekoše! Rastužio sam se na te reči. Tako zaboravi
– uzdanuo sam – ceo rod, koji se odvoji od braće svoje, od naroda svoje-
ga, zaboravlja pomalo celo svoje narodno ime, pa počne imenovati sebe i
svoj jezik po državi u kojoj živi; na primer Kranjci – kranjski jezik, da ne
kažem kranjska špraha (lokalizam za nemački jezik, die Sprache, prim.
autora) itd. Samo Korušci i Štajerci su odbranili staro čestito ime: Sloven-
ci – slovenski jezik, koji opet treba svim odnarođenim Slovencima, pa i u
novim knjigama«.36
Mnogo je Ivan Navratil, opet poreklom Čeh-Slovak, u samo nekoli-
ko rečenica, rekao o Žumberčanima, o vekovnim uslovima života u koji-
ma su mogli da budu ono što jesu, samo u meri u kojoj im je to neko do-
zovoljavao, ali još više o Kranjcima, o jeziku i narodnom imenu. Ovakva
upozorenja su dragocena, imaju istorijski i civilizacijski smisao i značaj.
Ona bude iz »košmarnih snova« i pogrešnih predstava o sebi i drugima.
S obzirom da je Navratil posebno naglasio značaj jezika, valja
podsetiti da je »jezik je kuća naroda. U srpskom jeziku je sačuvana čitava
naša istorija i sve naše samosaznanje. Gubitak jezika nije gubitak samo
sredstva za komunikaciju, nego gubitak čitavog jednog sveta koji postoji
u jeziku. Mi možemo da se sporazumevamo i na drugim jezicima, ali taj
gubitak ne možemo nadoknaditi«, kako je govorila jedna od najumnijih i
najpoznatijih Srpkinja, Isidora Sekulić.37
Kranjci i žumberački uskoci su se u početku razlikovali u svemu. Ali
zajednička istorijska sudbina je uslovila da su se postepeno bolje upozna-
vali i »tražili« sličnosti i ono zajedničko. Iako su razlike i određene supro-
tnosti prisutne i danas, a biće ih i sutra, one su mnogo manje, veze su te-
šnje, odnosi bolji, a ono, nekad pogrdno – »Vlasi« i »Kranjci« – ima simbo-
lički značaj. Bitno je da slovenačka istoriografija i nauka i niko pametan i
razuman u Sloveniji već odavno ne dovodi u pitanje srpski i pravoslavni
D
oseljavanjem Srba u Hrvatsku i Slavoniju te Vojnom kraji-
nom bavim se samo kao procesima čiji su žumberački uskoci
bili prethodnici i deo, kao i ambijentom u kojem su živeli u
narednih najmanje četiri stotine godina, a žive i danas. Seobe
žumberačkih uskoka bile su samo početak masovnog nase-
ljavanja uskočkog srpsko-pravoslavnog stanovništva. Dolaskom žumbe-
račkih uskoka stvoreni su temelji Vojne krajine. Najbolje bi bilo ako bi se
ta dva procesa razmatrala jedinstveno i pritom sledilo vreme. Svestan da
bi to bilo složeno i da se ne radi o težišnom pitanju, odlučio sam da prvo
izložim doseljavanje Srba u Hrvatsku i Slavoniju, a potom razvoj Vojne
krajine.
Doseljavanjem i vojnim angažovanjem žumberačkih uskoka steče-
na su prva iskustva o njihovoj valjanosti i mogućnosti krajiškog organizo-
vanja odbrane protiv Turaka. Bilo je jasno da su za to bili potrebni brojni
vojnici i da je njihovo dovođenje i organizovanje bilo izuzetno složeno.
Valja naglasiti da u naseljavanju Srba u Hrvatsku i Slavoniju nije bilo
plana, u smislu unapred pripremljene strategijske vojno-odbrambene za-
misli. Stalni faktori tog procesa bili su tursko nastojanje da svoja pogra-
nična područja naseli hrišćanskim stanovništvom i da ih učini stabilnim
osloncem za nova osvajanja. Suprotno, Habsburška Monarhija je težila da
to hrišćansko stanovništvo preseli na svoja opustela i poharana područja
173 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
S
obzirom da je Vojna krajina bila žumberačkim uskocima
»sudbina« celih 350 godina, smatram da bi trebalo reći u naj-
kraćem o njezinom nastanku, razvoju i ukidanju.
Zbog stalnih turskih upada i teške situacije u Hrvats-
koj, vojnici Habsburške Monarhije prvi put su privremeno
raspoređeni na teritoriji Kraljevine Hrvatske 1522. godine. Međutim, taj
dolazak nije bio zvaničan pa bi se početkom Vojne krajine (austrijski zva-
ničan naziv »Militaergrenze« – Vojna granica) mogao smatrati dolazak
habsburške vojske u Hrvatsku 1526. godine, zbog nasledne krize u Kra-
ljevini Ugarskoj.
Kad je nadvojvoda Ferdinand 1527. izabran za hrvatskog kralja,
obećao je da će na granici držati 1.000 konjanika i 200 pešaka i snabdevati
gradove. To je bilo »provizorno« obećanje, jer nije bilo zasnovano na dr-
žavno-pravnom odnosu Austrije i Hrvatske, još manje je bilo rezultat sa-
glasnosti i plana o načinu organizovanja odbrane: centralizovano iz Graca
ili bi za odbranu pojedinih delova granice bili odgovorni hrvatski feudalci,
a nije bilo ni dovoljno snaga.40
Hrvatski istoričar Ferdinand Šišić kaže da je »pohlepno plemstvo
išlo samo za tim da zadovolji sebe, ne mareći nimalo za opće interese«.
Da dogovora i bitnijeg napretka u narednom periodu nije bilo pokazuje i
činjenica da je 1537. na hrvatskoj krajini bilo svega 400 vojnika, a na dal-
matinskoj 250. U Bihaću, tada najznačajnijem vojnom uporištu, bila su
S
vako ima svoju predstavu šta znače ti pojmovi i u čemu je
njihova suština. Zbog toga ću izneti kratko šta o uniji i uni-
jatskoj crkvi kažu zvanični izvori i šta misle pojedini autori.
»Enciklopedija Leksikografskog zavoda«, Zagreb 1976,
kaže: »Unija je sjedinjavanje, objedinjavanje, spajanje dviju
prvotno odvojenih stvari ili pojava. U oblasti politike i međunarodnog
prava pojam unije koristi se za razne saveze, koalicije, federacije i konfe-
deracije. U oblasti crkveno-religioznog života takozvana ’mistična unija’
trebalo je da znači tobožnje spajanje volje individualnog čoveka s voljom
boga. Govori se i o sjedinjenju i uniji katoličke crkve sa istočnopravoslav-
nim crkvama«.
A o Grkokatoličkoj crkvi, kao produktu unije kaže se da je to »vjer-
ska organizacija koja se u bogoslužju služi grčko-bizantskim obredom i
različitim jezicima (grčki, staroslovenski, rumunjski), a priznaje jedin-
stvo s Rimokatoličkom crkvom i papu za crkvenog poglavara. Do stvara-
nja ove crkve kao posebne organizacije došlo je posle crkvenog sabora u
Firenci (1439), gdje je rješavano pitanje kršćanskog jedinstva. Veće sku-
pine te crkve organizirane su tek posle Brestlitovske unije (1596) među
zapadnim Ukrajincima (Rusinima) i erdeljskim Rumunjima. U našim
krajevima (uglavnom u Hrvatskoj) organizirana je Grkokatolička crkva
prvi put od onih kršćana grčko-slavenskog obreda koji su u XVI i XVII
vjeku kao uskoci i prebjezi pobjegli ispred Turaka iz Bosne i Slavonije i
naselili se na području uže Hrvatske (Karlovački generalat, Varaždinski
205 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
generalat, Vojna krajina) ... Križevačkoj biskupiji pripadaju danas svi gr-
kokatolici na području SFRJ. Kao kompaktna cjelina nastanjeni su jedino
u Žumberku«.
U »Rječniku stranih riječi« Bratoljuba Klaića, Zagreb 1987. kaže se
»da su unijati pripadnici grkokatoličke crkve, to jest nekadašnji pravoslav-
ci koji su se pod političim pritiskom sjedinili s Rimokatoličkom crkvom,
priznavši neke njezine dogme, a zadržavši svoj obred i organizaciju; uni-
jatiti znači prevoditi pravoslavne na grkokatolicizam«.
U »Leksikonu stranih reči i izraza« Milana Vujaklije, Prosveta, Be-
ograd 1972. piše »da su unijati poglavito pravoslavni (u istočnoj Galiciji,
Hrvatskoj i Vojvodini) koji su se, pod političkim pritiskom, ponovo sjedi-
nili s Rimokatoličkom crkvom time što su priznali papinu vlast i dogmu
»Filiokve«,41 a zadržali svoje ranije crkveno ustrojstvo, crkveni jezik i pri-
češćivanje u oba vida (i hlebom i vinom)«.
Ni tekst u »Leksikonu Minerva«, Minerva nakladna knjižara, Zagreb
1936, nije baš precizan, ali direktno ukazuje na suštinu, odnosno prisilu:
»Žumberačka unija iz 1760. je prisilno odvajanje oko 4.000 istočno-pra-
voslavnih Srba od gornjokarlovačke i pripajanje Marčanskoj episkopiji«.
»Enciklopedija Jugoslavije« o unijatskoj crkvi kaže »da je to vjerska
organizacija koja priznaje jedinstvo s Rimokatoličkom crkvom i papu za
svoga vrhovnog crkvenog poglavara«. Dalji tekst je netačan i beznačajan
opis nekih događanja u vezi s takozvanom »Marčanskom unijom«, o kojoj
će biti reči u nastavku.
»Istorija srpskog naroda«, Beograd 1986, u vezi unijaćenja kaže:
»Ono što se nije postiglo u odnosu na Srbe u Hrvatskoj kao celinu, ostva-
reno je barem prema jednom delu tog naroda, prema Srbima u Žumber-
ku, koji su pod najjačim pritiskom i primenom svih jezuitskih metoda bili
primorani da prihvate uniju. Pune dve decenije, počev od 1750. godine,
na pokrštavanju te udaljene oaze srpskog naroda složno su radili generali
41 Problem »Filiokve« odnosi se na pitanje: da li Sveti Duh potiče samo od Boga (Oca),
kako se verovalo u prvim vekovima hrišćanstva ili i od Sina, kako se kasnije počelo
tumačiti na Zapadu i nametati celokupnom hrišćanstvu? To je jedno od centralnih
pitanja koje je dovelo do velike podele među hrišćanima na Rimokatoličku i Pravo-
slavnu crkvu 1054. godine.
206 11.
unijaćenje
42 Dr Aleksa Ivić, »Iz istorije crkve hrvatsko-slavonskih Srba tokom XVII veka«, Zagreb
1917, str. 4.
208 11.
unijaćenje
Šta se sve dešavalo u naredne dve godine nije, zbog tragičnih posle-
dica, moguće izostaviti, ali ni zbog nedostatka prostora potpunije prika-
zati. Kordić je narodne vojvode obmanuo i dobio njihove potpise za pri-
kupljanje sredstava za opravku crkve, a na papiru napisao da je to njihova
podrška za izbor za episkopa, i s tim otišao u Beč. Međutim, prevaru je ub-
rzo otkrio general Valter Lesli (Walter Leslie), komandant Varaždinskog
generalata, što je vojsku učvrstilo u uverenju da bi i dalje trebalo poštovati
volju naroda i izbeći konfrontaciju s narodom. S obzirom da su se obadva
kandidata obratila za podršku biskupu Petretiću, došlo je, konačno, i »nje-
govih pet minuta«, posebno kad je i iz Beča zatraženo njegovo mišljenje.
Petretić nije žurio, a kad je konačno odgovorio, iznenadio je sve.
Priznao je da je Kordić prevarant, čime je naškodio i sebi, s obzirom da
ga je godinama podržavao i protežirao. Nije mogao da ne napiše da je Mi-
jakić učen i valjan čovek, ali je naglasio da je »vatreni pravoslavac i odan
pećkom patrijarhu i stoga neprihvatljiv«. Zbog toga je predložio da se
odbace obojica i da se Srbima konačno nametne unijatski sveštenik koji
će priznati papu i uvesti uniju. Petretićev predlog uneo je dosta zbrke pa
ni Ugarski sabor u Požunu, koji je trebalo da reši taj problem, nije doneo
odluku.
Petretić i Kordić su, svaki na svoj način, optuživali Mijakića, ali ni
on nije čekao skrštenih ruku, nego je otišao u Beč, gde je negirao optu-
žbe i laži i tražio podršku. Dobio je podršku i od ugarskog kancelara, ali
»otrovanu«, odnosno uz uslov da pristane na iste uslove na koje je već pri-
stao Kordić. Gore nije moglo da bude. Pravoslavnom narodu nije se pisalo
dobro. Videvši da se našao u bezizlaznoj situaciji, Mijakić je i to prihvatio,
ali je lukavi kancelar ugarski tada zatražio od Mijakića da dobije podršku
i od biskupa Petretića. Valja istaći da je Gavrila Mijakića, otvoreno i bez
ikakvih uslova, podržavao hrvatski ban Petar Zrinski, s kojim je imao
dobre odnose, ali će mu to kasnije doći glave.
Mijakiću je »voda došla do grla«, a Petretić je ponovo »vraćen u igru«.
U Beču su bili već odlučili da imenuju unijatskog sveštenika, ali je general
Lesli još jednom »spasao stvar« energično upozorivši da se srpski narod
ne izaziva i da se vodi računa kako bi na to gledali u Moskvi. U međuvr-
emenu Kordić je smislio novu »vratolomiju«. Otišao je u Bukurešt i od
224 11.
unijaćenje
47 Dušan Kašić: »Otpor marčanskoj uniji«, Pravoslavlje, Aranđelovac 1986, str. 18.
226 11.
unijaćenje
vratio iz Rima, rekli su mu: »Kao što je bilo pre, neka bude vazda. Mi ćemo
svi pre dati glave, nego prihvatiti rimskog prvosveštenika svojim pasti-
rom. Mi imamo četiri patrijarha i njima ćemo biti pokorni... Ako budemo
pokorni rimskom prvosvešteniku, moraćemo prihvatiti i latinski obred«
(Kašić, str. 20).
Kad je Zorčić morao da izađe pred narod, pratio ga je lično general
Herberštajn, komandant Karlovačkog generalata, koji se kao protivnik
Srba i pravoslavaca već dokazao na dužnosti u Varaždinskom generalatu.
Međutim, sve je pošlo naopako. Vladiki su se odlučno suprotstavili ka-
luđeri manastira Gomirje i Lepavina, a uz njih i ceo narod u Karlovačkom
generalatu. Napadnut je i fizički. Kad su to videli, Zorčić i general Herber-
štajn su se odlučili na neshvatljiv potez – da se privremeno zabrani bogo-
služenje i zatvore sve pravoslavne crkve.
Narod je tužio Zorčića nadvojvodi u Gracu, a u Varaždinskom ge-
neralatu je došlo do otvorene pobune i krvoprolića. Ustanak je ugušen
vojnom silom, a za krivce su proglašeni gomirski i lepavinski kaluđeri.
General Herberštajn je dočekao svoj trenutak, uhvatio je i na doživotnu
robiju osudio 15 kaluđera i poslao ih na Maltu, gde su mučeni i ponižavani
i gde su i završili svoje živote. Zagrebačkom biskupu Borkoviću general
Herberštajn je pisao da mu je žao što nije mogao da na Maltu pošalje još
nekoliko kaluđera, jer bi se tako »crkveni kukolj brzo iskorenio« (Kašić,
str. 21).
Međutim, time se Zorčićev položaj nije popravio. Bio je svestan da
ne može da utiče na verski život pravoslavnog naroda. To su znali i njego-
vi zaštitnici pa su mu omogućili da kupi kuću u Zagrebu i da uglavnom
tamo boravi. Kad je morao da bude u Marči, spavao je u crkvenoj kuli jer
je strahovao za svoj život. Neko je, ipak, pucao na njega, a narod je 1678.
pokušao da zapali manastir Marča. Zorčić je bio samo omrznuti simbol, a
opstajao je samo zahvaljujući podršci vlasti. S obzirom da narod nije hteo
ništa da daje, car Leopold je naredio da se iz državne kase daje mesečno
30 forinti, a dodelio mu je i imanje u Pribiću, na rubu Žumberka, od čijih
prihoda je finansirano školovanje unijatskih popova. Odobrena su mu i
sredstva za osnivanje unijatskog, Grkokatoličkog semeništa koje je tre-
balo da postane rasadnik unijatskog sveštenstva. Zorčić je umro u Marči
u januaru 1685. godine.
228 11.
unijaćenje
je vladika marčanski postao Isaija Popović, koji niti je imao ambicija niti
se nadao da bi mogao to da bude. Popović je bio već u godinama, mudar i
umeren, pa se njegovom izboru nisu suprotstavljali ni odlučni protivnici
unije, jer su se plašili da bi mogli da dobiju nekog ostrašćenog i nasilnog
unijata-katolika, a znali su da Popović neće da uradi ništa što ne bude mo-
rao.
Kao što se i očekivalo, Isaija Popović je nastojao da bude što ma-
nje prisutan u aktuelnim zbivanjima i da ne zaoštrava odnose, ali su se
u njegovo vreme odvijali istorijski događaji od sudbonosnog značaja za
hrišćanski svet, za Habsburšku Monarhiju, za srpski pravoslavni narod u
celini, a to znači i za srpski pravoslavni narod na području Vojne krajine,
pre svega kroz sudbinu Marčanske episkopije (unije). Prema tome, hteo
to Isaija Popović ili ne, njegovih jedanaest godina vladikovanja (biskupo-
vanja) u Marči bili su istorijski.
Naime, još 1683. godine počeo je »Veliki rat« s Turskom. Prvo je sil-
na turska vojska od 250.000 ljudi, predvođena sultanom Mehmedom IV
i velikim vezirom Kara Mustafom, nezadrživo zgazila sve pred sobom i
došla u julu iste godine do Beča, opkolila ga, razarala postepeno bedeme i
spremala se za odlučujući udarac. Beč je od pada, u podslednjem trenut-
ku, spasila saveznička poljska vojska, pod komandom Jana Sobjeskog,
koja je energično napala spolja, probila tursku opsadu i naterala Turke na
povlačenje i beg.
Mnoge posebne zadatke za vreme opsade izvršavao je Srbin Đorđe
Mihajlović. Pošto je znao turski jezik i običaje, preobučen u tursku odeću,
on je više puta prošao kroz turske položaje, donoseći korisne podatke o
stanju i namerama turske vojske. U odlučujućem trenutku, Mihajlović
je ponovo prošao tursku opsadu i na Kalembergu, najvišem vrhu Bečke
šume, stupio u vezu s Janom Sobjeskim, ukazujući da Beč može da se spa-
se samo hitnim i energičnim udarom, i to još iste noći. Iako je opšte poz-
nato i u nemačkim dokumentima na bezbroj mesta zapisano da je Đorđe
Mihajlović Srbin, za Janka Šimraka on je »mladi Hrvat« (str. 9). Žao mi
je što Šimrak tada nije znao da će on za neke njegove sličnomišljenike i
sledbenike biti poreklom Albanac!
233 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Međutim, niti je sve išlo kako je car naredio niti je patrijarh Arsenije
mogao istovremeno da radi na rešavanju problema na svim prostorima.
Brojni protivnici su se na sve moguće načine suprotstavljali sprovođenju
privilegija koje je odobrio car Leopold. Najvažnije im je bilo da se privi-
legije ne obznane u Hrvatskoj, odnosno Karlovačkom generalatu, na šta
su bili obavezni, računajući da će se ono što nisu obznanili zaboraviti i
zabašuriti.
Ali ponovo se pokazalo da je sve uzalud i da niko ni u kom pogledu
nije dorastao patrijarhu Arseniju III Čarnojeviću. On je iz manastira Lepa-
vina, gde je boravio dva meseca, nadgledao sprovođenje carskih privilegi-
ja i rešavao teške probleme, posebno smeštaj srpskog naroda na području
Ugarske, Hrvatske i Slavonije. Trpeo je sve optužbe i, na zaprepašćenje
njegovih neprijatelja, pravio se kao da ništa ne zna i nastojao da sa svima
održava odnose kao da je sve u najboljem redu. Kad je ocenio da su svi
rekli šta su imali i da je došao pravi trenutak, obratio se sredinom 1694.
pismom caru Leopoldu s molbom da se pobrine da se njegove privilegije
obznane, poštuju i sprovedu i na području Karlovačkog generalata.
Sad su svi nastojali da cara ubede da to ne uradi, u čemu je pre-
dnjačio ugarski kardinal Kolonić, s namerom da se poništi ono što nije
sprovedeno. Pošto je saslušao sve, izdao je car Leopold novu privilegiju
4. marta 1695. godine. Njen značaj se najbolje vidi iz onog što je napisao
Šimrak. »Radi toga nalaže Leopold da se Arseniju dade stara čast i vlast,
da može biskupe svoga roda svuda postavljati i određivati im teritorij nji-
hove vlasti. Ti biskupi bit će u svojim određenim granicama zaštićeni po
carskoj vlasti. To se sve stavlja do znanja svim velikašima i osobito se to
nalaže nadbiskupima u Ostrogonu, Kaloči i Bačkoj, zatim ugarskom pala-
tinu i banu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Osim toga car daje
pravo Arseniju na sve crkvene prihode u županijama srijemskoj i požeš-
koj, koje će davati narod grčkog obreda. Ovom diplomom car Leopold je
izričito uzeo u obranu Arsenija protiv zagrebačkih biskupa, protiv Kolo-
nića i protiv upravnih vlasti u Ugarskoj i Hrvatskoj, kojima se u diplomi
posebno predbacuje, da ne poštuju povlastice, koje su Arseniju bile dane.
Tom diplomom je car Leopold ujedno ozakonio sve ono što je Arsenije do
sada učinio protiv sjedinjenih biskupija, ne samo u Srijemu i Požegi nego
239 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
pop Teodor Popović i njegov sin pop Nikola. Narod je Markoviću odrekao
poslušnost i obraćao se susednim episkopima (Kašić, str. 30).
Sledeće godine sakupili su se u Križevcima narodne vojvode, knezo-
vi, popovi i oficiri i uputili pismo caru da niti mogu više priznavati Mar-
kovića za svog episkopa niti one koje je on rukopoložio dok to njihov mi-
tropolit ne potvrdi, kao i da će postojano držati stari, istočni (pravoslavni)
obred (veroispovedanje). S obzirom da je Habsburška Monarhija ušla u
rat s Turskom, Ratni savet iz Graca je 19. septembra 1716. izdao naređenje
iz kojeg se vidi dvoličnost politike i odnosa prema pravoslavnima i uniji:
»Strašno se tuži srpski narod na unijatskog vladiku Rafaela Markovića.
Premda se valja najrevnije starati za hrišćansko-katoličku vjeru i za njezi-
no rasprostiranje, to treba činiti diskretno, a ne pakosničkim ponašanjem
i nasilničkom samovoljom... jer bi se dovela opšta stvar za vrijeme ovog
rata u najopasnije neprilike... Stoga je naređeno da se nikome nasilno ne
nameće vjera, ...da se ne dopusti da se već pounijaćeni natrag vraćaju (u
pravoslavlje, prim., autora), niti da se zabranjuje da se pounijate oni koji
to žele od svoje volje. U nuždi treba takve braniti i vojskom« (Grbić, str.
285).
Međutim, čim se ratna sreća protiv Turske okrenula na stranu Hab-
sburške Monarhije, saopšteno je da car neće pored svidničkog episkopa
(unijatskog, Markovića) trpeti i pravoslavnog vladiku. To se odnosilo na
vođu narodne pobune, popa Nikolu Popovića, kojeg je beogradsko-karlo-
vački mitropolit Mojsije Petrović, na saboru u Sremskim Karlovcima
1726. imenovao za episkopskog namesnika za celokupno Marčansko vla-
dičanstvo i time izolovao Markovića (Kašić, str. 31).
To je izazvalo Markovića da silom uđe u manastir Lepavina i tako
demonstrira svoju moć. Iguman manastira Lepavina, koji mu je preprečio
put, ubijen je na crkvenom pragu. Izbila je krvava pobuna pa je mitropo-
lit Petrović nastojao da smiri narod, a vlasti su uhapsile i zatvorile protu
Nikolu Popovića.
Rafajlo Marković je nastavio s nasilničkim ponašanjem, iako nije
bio po volji niti vlastima. Njegova smena nije dolazila u obzir jer bi to zna-
čilo da se priznaje greška, ali i zbog toga što nije bilo boljeg izbora jer su
uniju prihvatali samo loši ljudi i još gori duhovnici.
244 11.
unijaćenje
Pošto dogovora oko manstira Marče i dalje nije bilo, carica je prihva-
tila predlog da se Marča uzme silom, ali da se sve dobro pripremi i izvede
u tajnosti. Izvođenje plana otimanja manastira Marča carica je poverila
generalu Petaciju, zameniku komandanta Varaždinskog generalata, zas-
lepljenom rimokatoliku i protivniku Srba i pravoslavaca.
General Petaci je na prevaru izdejstvovao potpise navodnih naro-
dnih knezova, od kojih su četvorica bili rimokatolici, da priznaju novo-
imenovanog unijatskog vladiku Gabrijela Palkovića i pripremio teren za
otimanje Marče. Kad je ocenio da je došao trenutak, pozvao je u Marču 1.
avgusta 1753. najviše srpske oficire i došao tamo u pratnji 20 konjanika
i 200 pešaka, sve rimokatolika. Pošto su naslutili o čemu se radi, srpski
oficiri, pod vodstvo potpukovnika Mihajla Mikašinovića, zatražili su da ih
ne vodi u Marču ako misli da je preda unijatima, ali im je Petaci pročitao
caričin dekret kojim se »nepokornima preti gubitkom života, a narodu
gubitkom privilegija« (Kašić, str. 78).
Po dolasku u Marču, Petaci je saopštio kaluđerima da u roku od 24
časa napuste manastir, koji se stavlja pod vojnu upravu. U Marču je doveo
dvojicu unijata, isterao pravoslavne parohe iz šest okolnih crkava, pozat-
varao pravoslavne crkve i uzeo ključeve. Ključeve crkve u Grabovnici nije
predao već spomenuti poručnik Filip Radotić. Marču i pravoslavne crkve
kontrolisao je kapetan Mrzljak, rimokatolik (Kašić, str. 76–80). Otimanje
Marče bila je samo vežba generala Petacija za nasilno unijaćenje pravo-
slavnog srpskog naroda u Žumberku.
Otmica Marče teško je pogodila srpski narod u celom Mačanskom
vladičanstvu. Episkop gornjokarolavčki Danilo Jakšić pisao je mitropoli-
tu Pavlu Nenadoviću: »Lakše bi preboleli da je carica, za kakav svoj naroči-
ti interes, od svake srpske kuće po jednu glavu uzela i smrti predala, nego
što će preboleti ovu žalost, koju im zadade otmicom najstarijeg srpskog
manastira Marče« (Grujić, str. 16).
Sve žalbe s narodnih zborova, mitropolitova pisma i zahtevi, kao
i zahtevi deputacije upućene u Beč, koju je predvodio potpukovnik Mi-
hajlo Mikašinović, odbijeni su pa je carica 5. novembra 1753. odgovorila
mitropolitu Pavlu Nenadoviću da se Marča ne može povratiti pravoslav-
nima. Tada je još više pojačan teror nad pravoslavnim sveštenicima i naro-
252 11.
unijaćenje
nje od pravoslavne crkve i stavljanje pod »kapu« pape, bio san i jednih i
drugih, razlika je bila u tome što su taj san Rimokatolička crkva i popovi
sanjali neprekidno, a Beč uvek kad mu je »išlo dobro na ratištima«.
Uostalom, kakva bi to bila Rimokatolička crkva i kakav papa kad
ne bi težili da ostvare »svetsku dominaciju«! Ali kakva bi bila i država
Habsburška Monarhija kad ne bi imala svoje interese i politiku? Morali
bi da budu jedno! Zbog toga je Habsburška Monarhija podržavala Rim i
unijaćenje, uvek i koliko su to njezini interesi dozvoljavali. Bitno je da su
prilikom usklađivanja njihovih interesa i politike najmanje pitani zagre-
bački i drugi hrvatski biskupi. Moj zaključak je da su pitani najčešće kad
je trebalo da se dobije u vremenu i da bi im se time, na trenutak, »stavio
u ruke vruć krompir«.
Naravno, ovakvo rezonovanje Z. Kudelića nije izvorno i primarno,
ono je samo posledica razlika u gledanju na neke opštija pitanja i pro-
bleme o uniji, o crkvi i o etnosu (narodu). Naime, Kudelić sasvim proi-
zvoljno i neutemeljeno tvrdi da suština sukoba pravoslavnih krajišnika
s Rimokatoličkom crkvom i Habsburškom Monarhijom zbog unijaćenja
nije bila verske prirode, dakle zbog pripadnosti i odanosti pravoslavlju,
nego socijalne prirode, zbog plaćanja desetine i »pokmećivanja« krajišni-
ka, odnosno njihovog pretvaranja iz slobodnih seljaka-vojnika u kmetove
hrvatskih staleža.
Svako iole stručan i pošten svestan je da su obadva razloga delovala
paralelno i istovremeno, ali i da je za krajišnike odbrana pravoslavlja bio
primarni i suštinski razlog. Pravoslavni uskoci-krajišnici su pre postali
pravoslavni, nego što su postali uskoci i krajišnici. Barem je sad jasno da
oni ne bi mogli da odbrane svoje pravoslavlje da su postali kmetovi hr-
vatske rimokatoličke vlastele. Dakle, odbrana pravoslavlja bila je suština,
a odbijanje da se služi hrvatskoj vlasteli i biskupima samo sredstvo za
ostvarenje tog cilja.
Šta je bio preči cilj i preči interes rimokatoličke crkve i hrvatskih
staleža, potčinjavanje uskoka vlasteli i crkvi ili unijaćenje, skolastičko je
pitanje tipa »šta je starije – kokoška ili jaje«. Nema jedinstvenog odgovo-
ra, ni u opštem smislu niti u svakoj konkretnoj situaciji. Uostalom, neka
se sastanu, pretresu to pitanje i izađu sa zajedničkim stavom. Ne bih da
258 11.
unijaćenje
budem maliciozan, ali uveren sam da bi pre »voda potekla uzbrdo«, nego
što bi se oni usaglasili.
Tvrdnjom da Marčanska eparhija nije bila pravoslavna, odnosno
deo pravoslavne crkve, Kudelić negira činjenice, a protura »prljavu« tezu
o neopravdanom poistovećivanju pravoslavne veroispovesti i »vlaškog«
etnosa, s obzirom da se taj njegov »vlaški etnos« opet neopravdano iden-
tificira kao srpski. Ili, ako pođemo obrnutim redom, pravoslavni uskoci
nisu bili Srbi, već nekakvi Vlasi, a ovi opet ne moraju da budu pravoslavne
veroispovesti, i »mirna Bosna«. Te doseljenike treba samo »prosvetiti«,
objasniti im suštinu hrišćanstva, spasiti njihove »zabludele« duše i uvesti
ih u »carstvo« rimokatoličanstva. I sad, šta bi ti Vlasi bili nego Hrvati, i to
kakvi, »pravi« Hrvati, nezavisno od toga što se kao Vlasi nisu baš dokazali,
što im čak ni poreklo nije jasno, što je njihov civilizacijski učinak i dopri-
nos prilično skroman, što se nisu »proslavili« niti kao državotvorni narod
i tome slično (mislim na »prave Vlahe«, samo ne znam gde da ih nađem,
jer ih se podosta posakrivalo među Hrvatima).
Kad je reč o »uniji«, Kudelić piše da je »unija crkveno-pravni akt ko-
jim se uspostavlja zajedništvo pojedinih istočnih crkava s univerzalnom
Katoličkom crkvom, čiji je poglavar rimski biskup«. Već ovakva definicija
unije pokazuje ne samo nestručnost i nenaučnost autora nego otkriva i
njegove prave namere. Radi se o definiciji koja je tendenciozna i uopšte
se ne bi mogla primeniti u predmetu njegovog istraživanja. Zašto? Zbog
toga što se u centar svega, dakle kao subjekat, stavlja Katolička crkva,
pojedine istočne crkve su samo objekti. To implicira da samo Katolička
crkva ima pravo da unijati, odnosno da »pod svoju kapu« stavlja hrišćane,
vernike pojedinih istočnih crkava, odnosno da ne bi moglo da bude obr-
nuto. Drugo, unijaćenje o kojem govorimo nikad nije bilo predmet razgo-
vora Katoličke crkve i Pravoslavne crkve pa se ne zasniva ni na kakvom
crkveno-pravnom aktu tih crkava, već su predmet unijaćenja vernici
Pravoslavne crkve, kao objekat proizvoljnosti i nasilja Katoličke crkve,
uprkos žestokom protivljenju Pravoslavne crkve. Treće, i Srpska i druge
pravoslavne, ali i katoličke crkve su univerzalne, bez obzira šta Kudelić
podrazumeva po pojmom univerzalnosti.
259 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
narođivanje, pa iako ono u ranom novom vijeku nije moralo biti svrhom
unijaćenja, svakako je bilo njegovom posljedicom«. Ona kaže i da »na-
metanje institucionalnosti suprotno volji zajednice, vjerske ili etničke,
predstavlja pak nasilje«. »Pojam unije, ako uopće ima neki sadržaj, ima
nasilje nad crkvenim narodom, kao što su to pokazali gotovo svi primeri
sklapanja unije, tzv. crkvenog sjedinjenja«.
Naravno, dosledan u svojoj nedoslednosti i lošim namerama, Kude-
lić u svojoj knjizi spominje nasilje, ali samo nasilje pravoslavnih vernika
nad onima koji vrše nasilje nad njima, dakle pravoslavni su krivi što se
suprotstavljaju nasilju. O nasilju, kao sredstvu za nametanje unije, dakle
nasilju nad žrtvom, nema ni reči. Žrtva je kriva što sama ne stavlja glavu
na panj, vuk optužuje jagnje da mu je na izvoru zamutilo vodu itd. Ire-
na Smiljanić kaže i da je »šteta što Kudelić nije detaljnije prikazao nasilje
nad pravoslavnim Žumberčanima u vrijeme Marije Terezije«, o čemu piše
i Nemac J. H. Šviker. Dodajem da je reč »šteta« slaba i neadekvatna. Radi
se o zameni teza, o drskosti, bezobrazluku i civilizacijskoj sramoti, u šta
ćemo se uveriti već na narednim stranicama.
UNIJAĆENJE
ŽUMBERAČKIH
USKOKA
I
mamo dovoljno podataka o verskom i etničkom identitetu, dose-
ljavanju, načinu života i uslovima u kojima su živeli žumberački
uskoci skoro vek i po pa i šta je ko mislio i pisao o njima. Tu su i
podaci i o drugim uskočkim, srpsko-pravoslavnim zajednicama na
području Habsburške Monarhije, čiju su krajišku vojničku sudbinu
delili i Žumberčani, posebno o pokušaju njihovog unijaćenja
U narednim poglavljima biće, prvo, prikazan njihov verski život u,
uslovno rečeno, tri perioda. Prvi, od doseljavanja do 1609. godine, odnos-
no formiranja pravoslavne Marčanske episkopije. Drugi, od odlaska Sime-
ona Vratanje u Rim 1611. i početaka unijaćenja uopšte, do propasti »Mar-
čanske unije« i manastira Marča 1739. godine. Treći period je vreme na-
silnog unijaćenja, 1750. do 1769. godine. Što se nasilnog unijaćenja tiče,
sistematski i argumentovano ga je obradio Nemac Johan Hajnrih Šviker
(Johann Heinrich Schwicker). Tome nema šta da se doda, a ne može niti
da se oduzme.
262 11.
unijaćenje
jući stvari u tom smislu, Šimrak navodi i da je »sa zakonske strane unija
legalno dogovorena, tu nije bilo ništa mučki urađeno«. Međutim, Šimrak
priznaje i da postoji i druga strana pa ukazuje i da »unija nije samo spora-
zum, nego i duhovno djelo, koje se zasniva na korigovanju krivih nauka i
na pravom hrišćanskom životu. Formalno djelo jedinstva trebalo je nasta-
viti u tom pravcu, ali Vratanja nije imao učenih ljudi za to, pa je i sama
pastva bila slaba. Imajući u vidu i da su Žumberački uskoci bili daleko od
Marče, unija u Žumberku u prvo vreme nije mogla da uhvati dubljeg kor-
jena«.
I ovo tumačenje složenih prilika i odnosa je u svakom pogledu isti-
nito i korektno. Međutim, izrekom da »unija nije samo sporazum, nego i
duhovno djelo, koje se zasniva na korigovanju krivih nauka i na pravom
hrišćanskom životu«, Šimrak je, možda i nesvesno i nenamerno, ukazao
na suštinu i dao povod da se detaljnije rasprave neka suštinska pitanja,
s obzirom da u toj rečenici leže mnoge zablude i zla, što se tiče verskog
hrišćanskog života i odnosa.
Šta znači prvi deo Šimrakove rečenice: »unija nije samo sporazum,
nego i duhovno djelo«. Šimrak je pod »sporazumom« mislio na sporazum
vladike Simeona Vratanje i pape o crkvenom jedinstvu, odnosno »uniji«,
o čijem je značenju i (različitom) razumevanju i primeni, dakle duhov-
noj strani i delu, već bilo dosta reči. Da bi sve bilo razumljivije, trebalo bi
imati na umu da je svaka crkva sistem, koji ima dve funkcije, organizaci-
ju i verovanje, i tri dela: upravni (rukovodeći), od običnog popa do pape,
odnosno patrijarha, vernički narod (pastvu) i sakralne (crkvene) objekte.
Crkva, i Pravoslavna i Rimokatolička, trebalo bi da deluju tako da
nema suprotnosti između funkcije organizacije i verovanja, i tri sastavna
dela crkvenog sistema. To znači da između funkcije organizacije i vero-
vanja postoji jedinstvo, u smislu da se vernički narod identifikuje, i for-
malno i suštinski, s organizacijom, i da se sve odvija u objektima te crkve.
Ako se taj sistem naruši, kao što je to bilo za vreme unijaćenja srpsko-pra-
voslavnog naroda u Habsburškoj Monarhiji u celini, a posebno kod žum-
beračkih uskoka, onda se dolazi u veoma složenu, »bolesnu« situaciju, u
kojoj su moguća proizvoljana tumačenja, samovoljnosti i zloupotrebe.
265 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Nije čudno što je sporazum vladike i pape, dakle formalni čin, Ri-
mokatolička crkva tumačila kao »svršenu stvar«, što bi trebalo da znači
da se u sistemu Srpske pravoslavne crkve, odnosno njezine Marčanske
eparhije, sve promenilo. Njen upravni deo, počev od vladike Vratanje do
poslednjeg pravoslavnog popa, kao i vernički pravoslavni narod, trebalo
je da, »preko noći«, prestane da budu to što jesu, pravoslavci, i da postanu
grkokatolici, a crkveni objekti (crkve i manastiri), iako građeni i uređeni
kao pravoslavni, preko noći bi trebali da služe kao grkokatolički.
Dakle, sporazum vladike i pape, kao formalna strana, važio je utoli-
ko što ga je priznavao vladika Simeon i možda još poneki pop i vernik. Da
li je onda od 1611. godine moglo da bude reči o grkokatolicima u Slavoni-
ji, Hrvatskoj i Kranjskoj, odnosno kod žumberačkih uskoka? Svakako na
nije. Nije suština sporazum, kao formalnost, nego je njegovo prihvatanje
u smislu verovanja suština.
Sve je još crnje i jadnije ako se raščlani drugi deo rečenice: »o korigo-
vanju krivih nauka i o pravom hrišćanskom životu«. Da bi se mogla razu-
meti suština, treba da se upitamo šta je nauka pa onda i šta je »prava«, a šta
»kriva« nauka, šta je »pravi« hrišćanski život, a ako postoji »pravi«, mora
da postoji i »krivi hrišćanski život«? Da li je teologija, »nauka o bogu«
(grčki, teo – bog, logos – nauka) uopšte nauka, s obzirom da se zasniva na
pretpostavci, verovanju (zvanično, »iskustvu objave«) o postojanju Boga?
Ogromna većina vernika malo zna o nauci i nisu vernici zato što je teolo-
gija nauka, nego što je verovanje. A verovanje je jednostavno i ne bi ništa
izgubilo, ni smisaono ni sadržajno, ako mu se ne bi imputirala naučnost!
Ako je »naučnost« potrebna da bi se jedan način veroispovedanja, ri-
mokatolički, proglasio »pravom« naukom, samo da bi se drugi, pravoslav-
ni, proglasio »krivom naukom«, da bismo na osnovu toga utvrdili da jedni
vode »pravi«, a drugi »krivi«, grešni hrišćanski život pa ih se zbog toga
prisiljava da »veruju«, onda to nije »duhovno delo« i nema veze s naukom
i hrišćanskim životom, to je brutalna, opsolutistička ideologija i politika
bliska klerofašizmu. To je prljava i genocidna rabota prevođenja pripa-
dnika jedne crkve, Pravoslavne, u drugu, Rimokatoličku. Kad se odreknu
»krive« i prihvate »pravu« nauku i »druga papu«, čeka ih pravi hrišćanski
život! Nije li to antinauka i antihrišćanstvo?
266 11.
unijaćenje
lati među Vlahe«. A dok se oni ne iškoluju, neka se među Uskoke pošalju
bosanski učeni sveštenici. Hren je mislio i da će uskoci to visoko ceniti, s
obzirom da zapovednici s njima postupaju kao s marvom. Smatrao je i da
bi za Žumberak trebalo osnovati posebnu biskupiju, na čijem bi čelu bio
franjevac iz Bosne, koji bi poznavao vlaški jezik.
Šimrak ukazuje i da se za žumberačke uskoke u verskom pogledu
veoma interesovao i rektor zagrebačkog isusovačkog kolegija Petar Lju-
bić. On je bio protiv da se među Uskoke pošalju popovi glagoljaši iz Dal-
macije, jer su većinom neuki, a i nestalni su i skitalice. Kao i biskup Hren,
smatrao je da se za njih mora odgojiti sveštenstvo domaćeg porekla i da bi
u tu svrhu trebalo da se osnuje semenište za dvanaest pitomaca.
Tim problemom bavio se žumberački kapetan Ernst Paradajzer. On
je izvestio da se u Žumberku 1626. godine nalaze tri raskolnička, vlaška
sveštenika i jedan monah (kaluđer), koji služe misu, ispovedaju, krste,
propovedaju, sahranjuju, praznuju prema starom kalendaru i godišnje
poste osam meseci. On sam je više puta nastojao da ih preobrati na kato-
ličku veru, ali do sada nijedan od njih nije pristao. »Oni, koji bi se dali na-
govoriti boje se neprijateljstva ostalih«. Razume se, Paradajzer je, protiv
toga »da se raskolnički popovi silom oteraju iz Žumberka, jer bi se Uskoci
pobunili, a oni u borbu mogu da pošalju i do 2.000 ljudi«.
Predlaže da se zapovednicima na granici naredi »da na svoju terito-
riju više ne primaju niti jednog pravoslavnog sveštenika«, a on je već iste-
rao iz Žumberka jednog novodošlog kaluđera, koji je otišao svom vladiki
u Marču. Dalje, trebalo bi Vratanji u Marči narediti da više ne sme zarediti
nijednog mladića, popovskog sina, kojeg je otac naučio popoviji, nego da
moraju učiti bogoslovske nauke u školama. Na taj način biće uskoci pri-
siljeni da, posle smrti sadašnjih sveštenika, pređu na latinski obred i da
primaju sakramente iz ruku latinskih sveštenika.
S obzirom da je to vreme početka unijaćenja, odnosno da je od odla-
ska vladike Vratanje u Rim prošlo tek 15 godina, trebalo bi zapamtiti da su
mere koje je kapetan Paradajzer primenjivao već početkom 17. veka (zab-
rana dolaska u Žumberak pravoslavnim popovima), bile osnova nasilnog
unijaćenja žumberačkih uskoka sredinom 18. veka.
268 11.
unijaćenje
spominje samo kad prenosi što su drugi napisali, a i to čini veoma retko.
Njegov cinizam dolazi do izražaja i kad »presvetlog« biskupa Hrena zove
Toma i dokazuje da Hren ne razume ni osnovne pojmove iz oblasti vere
i crkve.
U prilog uniji u Žumberku, i pre nasilnog unijaćenja, Šimrak je pro-
tumačio i dokumenat (u vezi s izdavanjem zemljišta u posedu parohije
Radatovići), na kojem je marčanski vladika Isaija Popović, Žumberčanin,
svoj stav napisao ćirilicom. Za njega je to dokaz da je Popović »vršio crkve-
nu vlast nad Radatovićima, a to znači i nad cijelim Žumberkom, jer su
Radatovići (tada Sveta Nedjelja) najveća i najstarija žumberačka župa i
da se pod njom razumjeva i čitavi Žumberak i svi Žumberački uskoci«. U
prilog tome podseća i da je druga žumberačka parohija, Mrzlo polje, bila
pod vlašću biskupa još 1641, kako to tvrdi Rafael Levaković, a da je treća,
mešovita parohija Pećno, zbog blizine Pribiću bila nesumnjivo pod vlašću
unijatskih marčanskih vladika (Arsenije Čarnojević i unija, str 82).
Ovaj Šimrakov stav zaslužuje posebnu pažnju. Napisao je da »unija
nije samo sporazum, nego i duhovno delo«, a sad se postavlja formalistič-
ki, u smislu: postignut je dogovor vladike Vratanje i pape pa je sve uni-
jatsko, iako i sam zna da se unija svodila na nekoliko vladika i kaluđera
koji su formalno prihvatali uniju, ali u praksi nisu imali nikakvog uticaja.
Marčanska episkopija je bila pravoslavna, na njenom čelu su bile vladike,
imala je svoje duhovnike, više od stotinu hiljada pravoslavnih vernika i
crkvene objekte. Gde i šta je tu bilo unijatsko, u smislu »Marčanske uni-
je«? To je Šimraku, profesoru teologije, moralo da bude poznato.
Nažalost, Šimrak se »povodi« za zaslepljenim klerikalnim primitiv-
cima koji nekoliko dolazaka Metodija Terleckog i Rafaela Levakovića u
Radatoviće i Mrzlo polje zloupotrebljavaju da bi »ustvrdili« da su to već
tada bile grkokatoličke župe. Da je tako bilo, ne bi bilo potrebno stotinu
godina kasnije »vojnom silom unijatiti Žumberčane i spasavati njihove
duše«. Ko je mogao da spreči misionare da dođu u Žumberak kad su iza
njih stajali svi: Beč, Rim, Budimpešta i Zagreb, a sve češće i vojska. Pored
toga, imamo podatak da oni nijednom rečju nisu spominjali uniju.
Dalje, nije li dolazak misionara i spremnost pravoslavnih Žumber-
čana da ih saslušaju svedočanstvo veće širine i hrišćanske tolerancije pra-
voslavnih, u odnosu na rimokatoličku isključivost i agresivnost? Žao mi
270 11.
unijaćenje
pre 1642. godine, kao što je brinjski grof Frankopan izvestio Dvorski ratni
savet u Beču – kada je proterao od Brinja pravoslavne srpske kaluđere iz
manastira Rmanj, da bi se, kako sam kaže, lakše zadobili za rimokatoličku
veru i brinjski Srbi, kao što je već pošlo za rukom sa onima u Krmpotama i
sa pojedinim porodicama u Žumberku i po Uskočkoj gori« (str. 24).
Grujić kaže i da nema podataka kako su se prema pravoslavnim Žu-
mberčanima odnosili ljubljanski biskupi i da su prvi podaci iz vremena
osnivanja Marčanske pravoslavne eparhije. I on spominje delatnost bi-
skupa Hrena, jezuite Ljubića i žumberačkog kapetana Paradajzera. Čud-
no je što ni Grujić ni drugi autori ne spominju Primoža Trubara, vodećeg
protestanta koji ne da nije bio za unijaćenje, nego je, kao što će se videti,
imao odlične odnose s pravoslavnim sveštenicima u Žumberku.
Grujić dalje kaže da je tako počeo sistematski rad na organizovanju
snažne rimokatoličke propagande među pravoslavnim Srbima uopšte, u
Žumberku posebno. Međutim, niti školovanje dece niti zabrana ulaska
pravoslavnih kaluđera iz Bosne u Žumberak, koja se nije mogla kon-
sekventno sprovesti, nisu urodili plodom pa su pravoslavni Žumberčani
za sve vreme silom nametanja unije u Varaždinskom generalatu, ostali
na miru pod duhovnim vođstvom svojih sveštenika vernih pravoslavlju
(str. 26).
Međutim, posle propasti unije, pounijaćeni marčanski episkopi os-
tali su bez unijatske pastve pa su činili sve da potčine sebi Žumberak. Oni
su uspeli da ubede državne vlasti da bi, radi očuvanja autoriteta rimoka-
toličke vlasti i crkve, među pravoslavnim Srbima trebalo po svaku cenu
sprovesti uniju u Žumberku, koji je bio i geografski odvojen od glavnine
Srba u Hrvatskoj«.
Radoslav Lopašić jasno kaže da su žumberački uskoci bili »sledbeni-
ci istočne crkve«, to jest pravoslavni. S obzirom da u Hrvatskoj nisu ima-
li svojih posebnih crkvenih poglavara, priznavali su »vrhovnom glavom
svoje crkve carigradskog patrijarha, dok su im popove redili egzarsi pos-
lani od srpskog patrijarha iz Peći i od drugih vladika iz Turske. Od starijih
popova, poznat je pop Ivan (Jovan, prim. autora) Maleševac, koji je 1561.
godine predlagao revnom luteranskom pripovedaču Grguru Vlahoviću da
se u Mlecima štampaju crkvene knjige na ćirilici, kod »tiskara Stjepana od
273 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
šima«, što znači onim, pre svega pravoslavnim hrišćanima koji su primi-
li islam. Za Uskoke koji su prihvatili katolicizam, na primer Krmpoćani,
istarski Vlasi i neki drugi, Mal kaže da su se odricanjem od pravoslavlja,
odrekli i svog nacionalnog imena i postali Hrvati.
Žumberački uskoci su imali svoje vlastite duhovnike. Po seobi
1530. javlja se neki Nikolaj, nećak uskočkog sveštenika. Dvadesetak go-
dina kasnije spominje se već poznati pop Jovan Maleševac, obrazovan i
sklon protestantizmu, što je retkost među pravoslavnima. Mal potvrđuje
sve što znamo o popovima Jovanu Maleševcu i Matiji Popoviću, poseb-
no saradnju s protestantskim propovednicima Grigorijem Vlahovićem i
Matijom Klombnerom, rasparčavanje 200 protestantskih katehizama u
Radatovićima i neke druge detalje. Potvrđuje i da su Maleševac i Popović
otišli u Bosnu, s ciljem da tamo štampaju crkvenih knjiga na ćirilici, ali su
ih napali tamošnji, pravoslavni popovi (str. 146–151).
Mal kaže i da »skoro pola stoleća nemamo nikakvih vesti o uskoč-
kim verskim prilikama. Crkvene vlasti imale su više nego dovoljno posla
s protestantizmom pa za mirne i tihe pravoslavce nisu imali vremena, niti
su se za njihovo veroispovedanje starali. Tek kad su reformatorske komi-
sije opravile posao s protestantizmom i kad se veći deo zemlje povratio u
krilo stare crkve, tada su obratili pozornost na veru uskočkih raskolnika.
Zato što se u Hrvatskoj verskoj zanesenosti pridružio i staleški interes,
koji je zahtevao da se Uskoci potčine zemaljskoj vlasteli, videćemo da taj
boj nije bio ništa manje žestok nego pređašnja borba protiv protestantiz-
ma« (str. 151).
Papskog nuncija Salvaga, koji je 1607. godine dobio zadatak da »pro-
uči uskočke duhovne i svetske prilike, osobito su zanimali Žumberački
uskoci«. Salvago je ukazao na skroman izgled i opremljenost pravoslav-
nih crkava, u kojima su oltari uski, a od opreme u crkvi se drži samo krst,
kao i da će pokušati da nagovori nadvojvodu Ferdinanda da »poradi oko
poboljšanja«. U to vreme počeo se za pravoslavlje interesovati kaločki
nadbiskup Leopold Karl Kolonič, kojem je pripadala i zagrebačka bisku-
pija. »To se zanimanje kasnije pretvorilo u moćan pritisak, koji je kušao
udušiti pravoslavlje, ili mu barem oduzeti zajamčena prava« (str. 152).
Mal navodi i da je ogorčeni protivnik protestantizma i pravoslavlja
biskup Hren hvalio svog »učenika« popa Martina Dobrovića da je bio izvr-
278 11.
unijaćenje
stan propovednik, ali među šizmaticima nije ništa posebno učinio, iako
je s njim 1616. u Gracu raspravljao o uskočkim sveštenicima. Očigledno,
Hrenu nije bila po volji Dobrovićeva mirna narav. Malo iza toga Dobrović
je umro.
Mal misli da je Hren posetio uskočke naseobine na kranjsko-hrvats-
koj međi, ali nije naveo konkretan dokaz. S obzirom da ni drugi ne spomi-
nju dolazak Hrena u Žumberak, a znajući podosta o njegovim stavovima,
mislim da se Hren, ipak, nije »udostojio« da dođe među »šizmatike«. Da je
došao, možda bi se bio oslobodio netrpeljivost i mržnje.
Godine 1620. se uskočkim verskim pitanjem bavio i papin legat
na Ferdinadovom dvoru u Gracu. Zahtevao je da se raskolnički popovi
odstrane sa žumberačkog područja, a na njihova mesta dovedu katolič-
ki duhovnici pa su zatražena mišljenja biskupa Hrena, isusovca Ljubića i
žumberačkog kapetana Paradajzera. U to vreme (1629) u žumberačkom
poglavarstvu bila su samo tri uskočka sveštenika i jedan kaluđer (str.
153–155).
I Mal spominje smederevskog biskupa Renđića, »koji je do tada ži-
veo među pravoslavnima«, i kojem je papa Urban VIII 1629. naredio da,
»radi duhovne okrepe i osokoljenja«, poseti uskočke naseobine po Kranjs-
koj, Hrvatskoj i Slavoniji, i dao mu pravo i ovlašćenja: da »promeni, popra-
vlja, reformira i ponovo uspostavlja što i kako se njemu čini potrebnim«.
Međutim, nema dokaza »da je Renđić došao u naše krajeve i šta je posti-
gao«.
Ako Renđić nije dolazio u Žumberak, drugi »misionar«, rusinski
unijat Metodije Terlecki je imao uspeha. Još kao đak obilazio je uskoke
u Hrvatskoj i Žumberku i proučavao njihove verske prilike. Kao holm-
ski biskup (1630–1649), na putu iz Rima u Poljsku posetio je u Ljubljani
biskupa Hrena, s obzirom da su bili istomišljenici u vezi unijaćenja žum-
beračkih uskoka. Hren je pisao da je Terlecki »već odavna među Vlasima
položio dobar temelj«, preporučio ga papi i Beču i zatražio da mu se pruži
svaka pomoć.
Cela stvar je usporena jer su 1630. godine umrli ne samo biskupi
Tomo Hren i Albert Renđić nego i vladika Simeon Vratanja koji je, barem
formalno, priznavao uniju, a na njegovo mesto došao ogorčeni protivnik
unije Maksim Predojević.
279 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
vladike, i sam bio tolerantniji prema uniji; težak i složen život uskoka,
pun protivrečnosti i opasnosti; stalni i nesmiljeni pritisci radi unijaćenja
i odnarođivanja te sklonost privilegovanih porodica i vođa da, zbog ličnih
interesa, zapostave odbranu verskog i etničkog identiteta itd.
O pravoslavnom verskom životu žumberačkih uskoka u periodu
dužem od 220 godina brinuli su sledeći poznati pravoslavni popovi: Joani-
kije, Čačilo, Mišljen Vučinić, Jovan Vučinić, Novak protopop, Jovan Male-
ševac, Matija Popović, Janko Popović, neimenovani pop (kojeg spominje
Vranešić), Đurađ Đurašević, Ilija Latković, devet popova Pruščevića (Pe-
tar, Jovan, Tadija, Lazar, Todor, Jakša, Damjan, Teodor i Marko) i đakon
Janko Pruščević (Radeka, str. 139, Grbić, str. 107), od kojih su poslednji,
Marko i Teodor umrli, a đakon Janko Pruščević, likvidiran u zatvoru u
Karlovcu 1751. To je pokazatelj, s jedna strane da u Žumberku nije bilo
drugih popova, sem pravoslavnih, a s druge da je to (pre)mali broj duše-
brižnika za 7–8 hiljada vernika.
U tom periodu u Žumberku su postojale samo dve pravoslavne pa-
rohije: Radatovići i Mrzlo polje, s ukupno 26 crkava, koje su nosile i danas
nose pravoslavna imena. Tek u sadašnje vreme pokušava se »pounijatiti«
i imena tih crkava. Već je spomenuto da u popisu parohija Karlovačkog
generalata iz 1700. piše da Žumberak (tri parohije) pripada parohiji Go-
mirje, s obzirom da ga opslužuju kaluđeri manastira Gomirje. U popisu
parohija Karlovačke eparhije iz 1755, kod protopopije budačke piše da je
u Slunjskom puku izostavljeno celo žumberačko područje, gde se nala-
zi 26 »naših« (pravoslavnih) crkava (Kašić, str. 93). Poređenja radi, danas
na tom području postoji 11 grkokatoličkih župa (Stojdraga, Mrzlo polje,
Pećno, Grabar, Kalje, Žumberak, Oštrc, Sošice, Kašt, Drage i Radatovići),
s 11 župnih i 13 područnih crkava, u kojima »deluje« i 11 popova, a koliko
danas Žumberak ima stanovnika?
Na osnovu toga jasno je da bi unijaćenje, odnosno preveravanje, a s
njime i odnarođivanje, da je ostavljeno da teče »prirodnim putem«, ako
je tako nešto uopšte prirodno, među žumberačkim uskocima teško ika-
da uhvatilo dubljeg korena i ostavilo znatnijeg traga. Niko pametan ne bi
očekivao da se mala žumberačka srpsko-pravoslavna zajednica ne bi »osi-
pala« i u verskom i nacionalnom smislu, odnosno da vreme ne bi učinilo
287 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
svoje, ali većina bi ostala ono što jest! Završavajući svoju studiju, Mal kaže
i »da se Uskoci i sada razlikuju po običajima i navikama od ostalog stanov-
ništva«, a isto su do detalja opisali i Valvasor, Lopašić, Vraz i mnogi drugi.
O autoru i delu
S obzirom da je takva dozvola izdata još 1706, a posle toga više puta
samo potvrđivana, poslednji je to pravo pravoslavnim gomirskim kaluđe-
rima potvrdio upravo taj isti »visoki gospodin general Šercer«, 16. avgusta
1746, dakle samo nešto više od tri godine pre zabrane. Tada je naredio da
se kaluđerima manastira Gomirje dozvoljava da mirno putuju u Žumbe-
rak i da ih se ni najmanje ne uznemirava u traženju bilo kakvih davanja.
Pukovnik Pencinger, odgovoran za izvršenje ovog Šercerovog naređenja,
preneo je odgovornost na Žumberčane, natporučnike Jakšu Tupca i Janka
Paunovića (str. 23/24).
Razume se da je propast »Marčanske unije«, unijaćenja pravoslavaca
na području Hrvatske, Slavonije i Kranjske, bio pravi razlog promena u
odnosu na žumberačke uskoke. Pošto je propalo sve, želelo se zadržati i
pounijatiti barem Žumberak. Šviker ne ukazuje kada i gde je tako odluče-
no jer on piše na osnovu dokumenata, a takvim dokumentom ne raspola-
že. On neposredne razloge vidi u pojačanom pritisku crkvenih krugova,
rimokatoličkih i novostvorene grkokatoličke biskupije (eparhije) u Pri-
biću, odnosno dvojice pounijaćenih sveštenika, kasnije i biskupa Gabrije-
la Palkovića i Vasilija Božičkovića.
Njihova nastojanja ostala bi bez rezultata da, po mišljenju Švikera,
na dužnost komandanta Karlovačkog generalata nisu dolazili generali,
vatreni rimokatolici i otvoreni zagovornici i nosioci unijaćenja. Videće se
da je ta teza tačna. Naravno, treba uvek imati u vidu i da je carica Marija
Terezija, inače prosvećeni apsolutista, bila duboko religiozna. Poznato je
da je to bio uzrok nesporazuma i s njezinim suprugom i sinom, koregen-
tom i savetnicima po mnogim pitanjima stanja i odnosa u Habsburškoj
Monarhiji. Stoga je sasvim razumljivo da je carica prilikom imenovanja
na visoke dužnosti, pre svega u svom neposrednom okruženju, prednost
davala osobama koje su religiozno bile rimokatolici, i da se to odnosilo i
na generale, s obzirom da je među njima moglo da bude i protestanata.
Neposredni povod što je zabrana doneta baš 1750. godine bila je bo-
lest i smrt Teodora i Marka Pruščevića, poslednje dvojice od ukupno de-
vet pravoslavnih sveštenika iz porodice Pruščević iz sela Malinci. Kao što
je već rečeno, njih je progonio i kažnjavao onaj »slavni« vladika-biskup
Teofil Pašić još 1739 godine.
291 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
skog ratnog veća i zatražili da se taj propust ispravi pre ustoličenja vladi-
ke. Mišljenje je zatraženo ni od koga drugog nego od generala Šercera. On
tu priliku nije propustio. U odgovoru od 25. aprila 1752. godine ukazao
je da molba polazi od pogrešne pretpostavke da su stanovnici Žumberka
oduvek pripadali Pravoslavnoj crkvi. Naprotiv, Žumberak je od naseljava-
nja bio odan unijatskoj crkvi. Ne može se naći ni traga da je Pravoslavna
crkva ikada imala duhovnu pravosudnu vlast u žumberačkom području,
a pravoslavnim sveštenicima je oduvek bio najstrože zabranjen pristup u
Žumberak (str. 34).
Malo je reći da je to bilo besramna laž, ali takav odgovor generala
Šercera jedva je dočekao unijat Gabrijel Palković pa požurio da zatraži da
se njemu dodeli to područje. Dvorska ratna kancelarija nije se udubljivala
u suštinu problema. Jednostavno je podržala stavove generala Šercera i
zahtev Gabrijela Palkovića. Lakonski je zaključeno da, pošto pravoslavni
vladika do tada nije imao duhovnu vlast u žumberačkom području, to mu
se ni ubuduće ne može dozvoliti. A ako je to već bio slučaj, takvo odobre-
nje imalo bi se naknadno ukinuti. I sve to »u interesu spasenja nekoliko
hiljada duša i pristalica svete unije« (str 34).
Svaki komentar je izlišan. Dvorska ratna kancelarija se pravi kao da
problem uopšte nije bio poznat, niti se interesuje za stvarno stanje. Bitno
je bilo da se Žumberak odseče od pravoslavlja. Sve drugo će da ide samo
po sebi.
Uvidevši kuda to vodi, još neustoličeni vladika Danilo Jakšić više
puta je tražio da se reši problem Žumberka i da se ne uskraćuju prava pra-
voslavnih Žumberčana koja su im garantovana od doseljavanja. Tada se
vladici Jakšiću iz Beča pismom neočekivano javio ministar za »ilirske«
narode i obavestio ga da će kraljica u Žumberak poslati izaslanike, koji će
popisati pravoslavne i unijate, kako bi se ustanovilo stvarno stanje. Bilo je
to prvi put da se predviđa mogućnost da se i u Žumberku, na licu mesta
utvrdi ko je stvarno unijat, a ko pravoslavac, što se u tom trenutku moglo
oceniti kao pozitivno. Pored toga, ministar predlaže vladiki da prihvati
ustoličenje za Karlovački generalat te Liku i Krbavu, a da će se problem
Žumberka naknadno rešiti (str. 35). Kasnije će se videti da je to bio samo
običan trik i brutalna prevara.
294 11.
unijaćenje
jao, stigne zapovijed da i najstariji III. bataljon (3. poziva, prim. autora)
izmaršira na vojsku... Vojnici se skupe i krenu iz Žumberka u Karlovac...
S vojnicima je pošlo i više rodbine da ih isprati do Karlovca... U Pribiću ih
zaustave unijati na čelu s vikarom unijatskog vladike Petrom Vuksano-
vićem. Tu ih nahrane i napoje, a onda im podnesu na potpis ovu izjavu: Mi
dolje potpisani prisežemo u ime svoje i u ime svojih porodica, da hoćemo i
živjeti i mrijeti po starom grčkom običaju, a u pravoj katoličkoj vjeri, pod
rimskijem papom i da nećemo nikada ni priznati ni držati drugijeh vladi-
ka ni sveštenika, nego sadašnjeg gospodina biskupa Božičkovića, i njego-
ve s Rimskom crkvom, sjedinjene našljednike, i od njega postavljene nam
sveštenike. Ali preklinjemo sve šizmatičke vladike i sveštenike, da naše
prijatelje i naše susjede ne navode u svoju vjeru. Za bolju tvrđu dajemo
ovdje naše svojeručne potpise«.
Slede imena i prezimena, a za pojedine i godine starosti: »Nikola Go-
lubić, Joco Gvozdanović, Nikola Dejanović, Petar Rapljenović, Vuk Čučić,
Mijajlo Golubić, Juriša Gvozdanović, Jovan Rajić, Janko Čučić, Janko Lat-
ković, Janko Rebić, Janko Grubač, Rade Vidović, Ive Lukač, Ilija Stanišić,
Janko Vidović, Nikola Vučinić, Janko Višošević, Mijajlo Gvozdanović, Ilija
Grubač, Ilija Bratišić, Mitar Štrbac, Ilija Kožar, Nikola Grubišić, Đuro He-
raković, Tome Vidović, Marko Heraković, Tadija Vidović, Stanko Klisurić,
Tome Vučković, Grgo Klisurić, Marko Heraković, Dako Kožar, Jovica Bra-
tišić, Jure Krajić, Niko Vicković, Marko Heraković, Mijat Severović, Božo
Heraković, Pajo Severović, Vid Heraković, Petar Bratelj, Vid Gvozdanović,
Juriša Gozdanović, Rade Gvozdanović, Janko Gvozdanović i Tome Vuči-
nić«.
Posle ovih imena i prezimena stoji: »Ja zdola podpisani posvjedočiti
morem, da ljudi više podpisani dali jesu ove križe dobrovoljno, i ja takajše
na mesto mojega križa podpisivam se zmojom rukom, Vid Gvozdanović,
nadporučnik. Ja, Jovo Kovačević valujem, da nijednoga ne želim biskupa
nego Pribićkoga«
Slede druga imena i prezimena: »Teodor Jelenić, Teodor Bukvić,
Stanko Heraković, Vaso Heraković, Niko Hodanovac, Jovica Šintić, Rama-
ta Belivić, Janko Belivić, Ignjatija Rapljenović, Tome Gvozdanović, Ilija
Šintić, Ilija Vučinić, knez, preko 60 godina, Grgec Viković, preko 70 go-
307 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
dina, Mileta Milković, Niko Višošević, oko 75 godina, Niko Pavković, oko
80 godina, Niko Gvozdanović, Luka Selaković, preko 70 godina, Jove Gvo-
zdanović. Posle ove grupe stoji: Nikola, sin husarov i gospodina lajtmana
brat, Tome; prvi je na vojsci a drugi u sužanjstvu«.
Dalje slede: »Stanko Rebić, Jovo Reškovac, preko 60 godina,Toma
Reškovac, oko 80 godina, Stevan Reškovac, oko 70 godina. Ova su tri
Reškovca kmetovi njegove ekselencije grofa Perlaša u Kaljama. Stanko
Delivuk, Jovica Duniskvarić, oko 50 godina, Vid Radić, Miloš Vrapče-
vić, oko 90 godina, Petar Čučić, Tome Šintić, oko 70 godina, Ilija Relić,
Simo Ognjanovac, Sipan Hodanović, oko 80 godina, Ilija Rušnov, oko 80
godina, Lazo Đerić, oko 100 godina, Jure Milaković, oko 65 godina, Ile
Hodanovac, Stipan Vidaković, Petar Kovačević, Novak Kovačević, Janko
Severović, Stjepan Vidović, Petar Vuković, Janko Latković, Petar Klisurić,
Petar Hamer, Janko Damjanović, Niko Ljubanović, Ante Vujičić, Marko
Dučić, Petar Hrnjak, Niko Badovinac, Miloš Radić, Rade Herak, Jovo Mali
Rajaković, Mile Vukasović, Vaso Brnčić, Novak Hodanovac, Marko Bado-
vinac, Damjan Gudelj, Jovica Bavanović, Janko Rebić, Niko Rušnov, Toma
Bastašić, Janko Malić, Todor Bukvić, Marko Lalić, Jakov Šajatović, Ile Hr-
njak, Janko Šumonja, Đuro Dejanović, Ignjatija Stanić, Tomica Štibić, Ta-
dija Šajatović, Mitar Šajatović, preko 80 godina, Brajan Popović, Marko
Badovinac«.
Sledi nejasan tekst: »Janičko Badovinac, brat gosp. nadporučnika.
Brat mene na stran gosp. biskupa Pribićkoga sa svim nižim lastovitom
(vlastitom, prim. autora) rukom podpisuje Niko Badovinac«.
Sledeća grupa: »Ile Garapić, Niko Popović, Braco Popović, oko 60
godina, Tome Crljenica, Jovica Bastašić, knez, oko 60 godina, Niko Vuksa-
nović, Damjan Rađenović, Nikola Radovanić, Pero Badovinac, Miloš Šu-
monja, Dako Goleš, Novak Keserić, Janko Sladojević, Todor Ognjanović,
oko 90 godina, Milak Radmanović, Grgo Kekić, Mile Marjanović, Perica
Vukasović, Jovo Keserić, Mikaš Rajaković, Grgo Bojić, peko 60 godina, Ni-
kola Kekić, oko 70 godina, Dako Strahinić, Rade Kuljaj, Nikac Radić, Pan-
te Selaković, oko 65 godina, Stanko Latković, Ile Gajski, Lovre Peris, oko
70 godina, Tode Drkušić, Kara-Vukšić, oko 65 godina, Ivanac Selaković,
Jovica Damjanović, Jure Vujičić, Dane Vukšić, Niko Car, Miloš Badovi-
308 11.
unijaćenje
nac, Braco Goleš, oko 80 godina, Janko Goleš, Lazo Bečić, Pero Smiljanić,
oko 50 godina, Todor Hrnjak, Niko Dragelj, Ile Bojić, Mile Garapić, Janko
Šobatović, Lovre Bulić, Mitar Car, Braco Bastašić, Pero Radić, Tode Radi-
nović, Ivica Radinović, Stanko Malić, oko 87 godina, Jovica Makar, Vaso
Peris, preko 100 godina, Ile Hrnjak, oko 60 godina, Mijat Brzović, 80 go-
dina, Stanko Radonja, oko 70 godina, Perica Damjanović, Pavle Galić, oko
70 godina, Marko Popović, Braco Popović, Brajan Popović. Ova pošljednja
dvojica jesu kmetovi iz Kranjske na imanju Krup.
Kao što već rekoh, ovo je potpisivanje izvršeno u Pribiću 6. marta
1761. i to sa ljudima vojnicima, koji su pošli na vojsku i koji su u punoj
ratnoj opremi stajali ’u glidi’ (stroju) pred svojijem vojničkijem starješi-
nama, gdje im je red slušati sve bez pogovora, pa makar im na mah i glave
s ramena poletjele. A Bog će dragi znati, da li su ljudi i znali na šta daju
svoje krstove, jer samo su od 190 potpisa četiri svojeručna. A potpisali su
eno i one, što bijahu na vojsci i u sužanjstvu, pa onda što kakve kmetove
tja (čak) iz Kranjske pa i udovice – pa tja i starce preko 100 godina, koji le
nisu pošli na ’auzmarš’ ni stajali onđe ’u glidi’! I sa svijem tijem jedva su
ih nakupili 190 na broj – i to su dakle bili u Žumberku 1761. svi unijati; jer
da ih je više bilo, bez sumnje bi ovom prilikom sve bili izređali i potpisali«
(str. 129–134).
I posle svega što su o ovom sramnom činu rekli Šviker i Grbić, autor
bi mogao da navede još nekoliko činjenica. Mi ne znamo niti ćemo ikada
saznati ko se od onih koji su pošli u nemačko-nemački rat vratio, a koliko
ih je ostalo na bojištu. U svakom slučaju, oni koji su se vratili i njihove
porodice bili su sada »potpisani unijati«, kao i porodice onih koji se nisu
vratili, samo što je njihova situacija bila još tragičnija.
Druga činjenica odnosi se na ranije ukazano – da su se među Žum-
berčanima od naroda odvajale pojedine vojvode, a kasnije oficiri i unijat-
ski popovi. Vidimo da se u ime 47 nepismenih vojnika potpisao njihov
komandir, nadporučnik Vid Gvozdanović, kasniji general kojeg oni koji
»slave« unijaćenje i odnarođivanje Srba Žumberčana, dakle svog naroda,
ističu kao jednog od »glasovitih, čuvenih Žumberčana«. Očigledno je da
su to bili njegovi vojnici pa neka neko kaže da to sve nije bilo unapred
pripremljeno i naređeno ili da je neko smeo i da pomisli da se suprotstavi.
309 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Kao što sve u životu, pa i list papira, ima najmanje dve strane, tako je i
slava ovog i drugih »glasovitih Žumberčana« najmanje dvostrana, zavisi s
koje strane se gleda ili čita.
Sledeća činjenica je druge prirode i odnosi se na ranije popise Srba
Žumberčana, od doseljavanja do 1690, i spisak onih koji su naterani da
priznaju da su unijati. Radi se o promenama nastalim u periodu od oko
230 godina. Već na prvi pogled može da se vidi da je tačno sve na šta je
ukazano u komentarima onih popisa. Na »sramnom« spisku vide se pre-
zimena kojih na onim spiskovima nije bilo, a nema mnogih od onih pre-
zimena iz vremena doseljavanja i popisa. Među imenima dominira Janko,
i danas najčešće ime u Žumberku, zatim Petar, Ilija i Mihajlo. Mnogo Ilija
upisano je kao Ile, kako i danas u Žumberku najčešće zovu Iliju, kao i u
Hercegovini. Jovana i Jova ima mnogo, Ivana svega nekoliko, i to kao Ive.
Ali vratimo se Johanu Švikeru. Dogodilo se da se na dan ovog »sra-
mnog i nasilnog« potpisivanja vladika Danilo Jakšić našao u Metlici, na
povratku iz Beča i na putu u Žumberak. Kad je čuo što se u Pribiću događa,
odustao je od puta u Žumberak i preko Gomirja otišao u Plaški, kako bi
o svemu obavestio mitropolita Pavla Nenadovića. Mitropolit se 1. maja
1761. obratio pismom carici i zatražio da se potpisi iznuđeni u Pribiću pro-
glase ništavnim, da se nešto slično više ne čini i da general Petaci konačno
dozvoli vladici Jakšiću obilazak pravoslavnih vernika u Žumberku. Među-
tim, iz Beča nije bilo odgovora, a Petaci je, nakon mesec dana, cinično za-
molio vladiku da se »još malo strpi«.
Kad je video da je i taj postupak ostao bez konkretne reakcije njego-
vih pretpostavljenih i Bečkog dvora, general Petaci je ocenio da je pravi i
efikasan metod da se deluje upravo na vojnike na ratištu, pojedince i gru-
pe Žumberčana, i da na to treba staviti težište. Zbog toga je naredio da se
na pravoslavne Žumberčane na ratištima utiče svim sredstvima da odlaze
u rimokatoličke crkve, odnosno odvraćaju da odlaze na bogosluženje kod
pravoslavnih sveštenika. Kad su se Žumberčani požalili svom pretpos-
tavljenom komandantu, potpukovniku Herberštajnu (Herberstein), on
im je otvoreno rekao da je to naređenje generala Petacija. Rekao im je i
da je general Petaci na ratište uputio dvojicu pounijaćenih oficira Žum-
berčana, Gvozdanovića, da sprovode njegova naređenja i da ga o svemu
detaljno izveštavaju (str 56).
310 11.
unijaćenje
nuđivali na uniju – jest djelo koje je protivno intenciji iliti misli njenog
C. K. Veličanstva, jer ona nije namjerna dopustiti, da se ma ko na držanje
zakona nagoni, i zbog toga ima g. đenerao (general) što skorije poslati svo-
je krepko opravdanje« (Grbić, str. 13).
Međutim, general Petaci je znao »pravo stanje stvari« pa se nije ni
zbunio, a kamoli zabrinuo i postupio po naređenju. Nije njemu bilo ni na
kraj pameti da odgovara na optužbe, nego je postupao po onoj »napad je
najbolja odbrana«. Tvrdio je da je »glupim Žumberčanima« više stalo do
forme i obreda nego do vere. Žalbe vladike Jakšića nisu mu uopšte jasne
i on ih ne razume, posebno nakon što je dobio izveštaj zastavnika Janka
Gvozdanovića. Naprotiv, evidentno je da pravoslavni sveštenik Mihajlo-
vić nastoji da unijate ubedi da prihvate pravoslavnu veru, kao što je to ura-
dio s dvojicom desetara. Međutim, takva protivzakonita delatnost nije
izuzetak, nego stalna praksa (str. 56).
Petaci je izneo i nove optužbe. Navodno se pravoslavni sveštenici
potajno sastaju s vernicima na seoskim sajmovima i u belokranjskim ka-
fanama, čašćavaju ih i nagovaraju da budu privrženi pravoslavnoj crkvi,
odnosno da se odreknu unije i vrate u krilo vere i crkve u kojoj su rođeni.
Razume se, vojnici i uhode koje je upućivao Petaci imali su mogućnost
da ostvare potpunu kontrolu i da svaki događaj i sve što vide protumače
na način kako im je naredio sam Petaci. Uostalom, njih nije interesovala
istina. Bilo je dovoljno da vide pravoslavne sveštenike i nepodobne pravo-
slavce u društvu s drugima, ili da ih neko denuncira, pa da budu optuženi
za delatnost protivnu carskim zakonima i odlukama.
Svestan da je najvažnije da stalno optužuje vladiku Jakšića, vratio se
Petaci na dolazak vladike u Žumberak, na putu za Beč, pre godinu dana.
Pozvao se na novi izveštaj kapetana Lovockog iz Kupčine, od 20. okto-
bra 1761. godine, »da je vladika u selu Brašljevica naredio da mu se otvori
crkva, da je u selu Liješće seoskom odborniku Janku Heraku dao 17 kru-
na da sazove ljude, da bi im saopštio kako je, s visokog dvorskog mesta u
Beču, primio pisanu dozvolu da može nesmetano da dolazi u Žumberak,
kao i da će se već idućeg dana sastaviti komisija, koja ima da utvrdi ko je
unijat, a ko pravoslavac« (str. 57).
312 11.
unijaćenje
Mislim da ne bih bio dosledan ako bih izostavio šta je o Žumberku, pošto
je nasilno pounijaćen, napisao Janko Šimrak. Posle svega što je napisao u
Arseniju Crnojeviću i uniji, Šimrak je na kraju, pod naslovom »Važnost
Žumberka« (str. 132/133), progovorio nekim drugim jezikom, navodim
od reči do reči:
»Neprestani su dakle bili sukobi između katoličkog višeg klera na
čelu sa zagrebačkim biskupima i Uskoka radi kolonizacije, desetine i tla-
ke. Ti sukobi imali su najjači odraz na uniju tako, da se ona konačno mogla
održati samo u Žumberku, gdje takva pitanja nisu dolazila na površinu i
gdje nije moglo biti tih sukoba. Od tog vremena postao je Žumberak je-
dino utočište unije. U njemu je jedinom sačuvana sveta i čista ideja sje-
dinjenja, kao što je čista voda u njegovim gorskim potocima. Žumberak
je jedini čuvao kroz vijekove sa najvećom požrtvovnošću, sa najvećom
ljubavi sveto sjeme unije u svom krilu, da ga kasnije prosipa sa najvećom
širokogrudošću braći, koja će doći sa slavenskog sjevera u Bačku, Srijem
i Slavoniju i kasnije, u Bosnu. Žumberak će svoj toj braći dati ne samo
dobre i svete vladike, koji će na svoje grudi pritisnuti sve sa jednakom
ljubavi, nego i svećenike, koji će biti među njima prvim pastirima i koji će
uz pripovijedanje svetog evanđelja braniti i obraniti njihove narodne oso-
bine pred navalama nenarodnog duha. Žumberak će jedini kroz vijekove
sa svojim biskupima čuvati osobito zagrebačko eparhijsko sjemenište kao
zjenicu oka i njegova vrata otvarati s najvećom pripravnošću. Tako je Žu-
mberak postao ne samo zatočenik unije, nego je on njen centrum, njena
majka. Ko bi se ikada bio nadao, da će tako maleni kraj, tako siromašan,
izvesti tako velika istorička djela, da će se razviti u pravu gradinu, koja će
319 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
tolikima davati svjetlo i istinu! Malo će biti krajeva, koji su u tako velikom
opsegu vršili toliki ogromni uticaj na kulturni i vjerski napredak, kao Žu-
mberak. Od konca 17. vijeka povijest unije je zapravo povijest Žumberka.
Stradanja i križevi unije jesu zapravo stradanja i križevi Žumberka. Pošte-
nje i čast unije jesu zapravo poštenje i čast siromašnih sinova, koji su iz
gologa kamena izrasli na golom se kamenu odhranili. Tu su iz pećina vrca-
le nove i nove ideje. Tu su se rađali pod okriljem svetoga jedinstva novi
i novi sinovi, koji će pregnuti na sveti rad sa sve većim prijegorom i sve
većom ljubavi. Žumberak je dakle spasitelj unije. On svoju veliku zadaću,
koju mu je Providnost odredila, nije izvršio, nego istom započeo. To će
nam pokazati bliža budućnost. Radi toga treba paziti na taj Žumberak kao
na zjenicu oka. To smo svi dužni prema njemu iz zahvalnosti prema onim
golemim žrtvama, što ih je on do danas doprinio na oltar svetog sjedinje-
nja nesebično i oduševljeno i radi zadaća, koje ga u budućnosti čekaju.«
Šta da se kaže, možda da »vuk dlaku menja, ali ćud nikada«, a ćud
popa Šimraka je ipak »otrovna«. Međutim, razlika između njega i drugih
nije mala. On je više puta (barem na trenutak) zbacio sa sebe »vučju dla-
ku« i napisao istinu. To je ostalo zabeleženo i ne može se poreći i negirati.
Ali to znaju samo oni koji su imali uvida u veći deo onoga što je napisao
Janko Šimrak. Oni koji su pročitali samo ovu »slavopojku« pounijaćenom
Žumberku ne bi mogli da dođu do drugog zaključka nego da su žumbe-
rački uskoci i došli u Žumberak da bi bili uvedeni u carstvo nebesko uni-
jatstva i rimokatoličanstva.
Posebno je ružno ono o »nenarodnom duhu«, koji postoji, razume
se, u okviru »krive hrišćanske nauke i krivog hrišćanskog života«, dakle
pravoslavlja. Nenarodno je u Žumberku sve što je pravoslavno, a pravim
narodnim duhom Žumberak je počeo da diše tek s unijaćenjem. Nimalo
ljudski i hrišćanski! A da i Šimrak poneka nije razmišljao šta stvarno piše,
svedoči i ono da je »Žumberak zaista zatočenik unije«. To je istina i pre
nego se oslobodi zatočeništva – nestaće. To je njegova »bliža budućnost«,
koju je predvideo Šimrak.
320 11.
unijaćenje
lim živežom. Seljani su jedva život spasili, a nisu si mogli oteti ni rubeni-
ne ni posteljine. Bijeda golema. Šteta se računa na 20.000 Kruna«.
(...)
»Na 1. prosinca u 9 sati pred podne izgorele su nepoznatim načinom
četiri kuće u Dragoševcima (Rebe) sa nuzgradama i s njima sav živež. Si-
rotinja je već od prije ovdje bila velika, a sad pogotovo«
(...)
»Na preporuku biskupovu kod generalnog poštanskog ravnateljstva
u Budimpešti uspio sam ponovnom molbom da se je ovdje ipak otvorila
(22. svibnja 1902.) javna pošta. Došao ju otvoriti isti onaj gospodin savjet-
nik Augustin Jernejc, koji je morao po nalogu pošt. ravnatelja u Zagrebu
zatvoriti privatnu našu poštu. Zagovorom preuzv. g. biskupa Julija Droho-
beckog dobila je poštu moja supruga Zora. U zahvalu na lijepoj biskupo-
voj toj ljubavi i dobroti poslali smo mu petero jaganjaca, čime se u velike
dičio«.
Ne znam da li se to tada zvalo korupcijom? Ako i jeste, to za popove
nije važilo, jer se i pop Višošević i biskup Drohobecki hvale onim ti meni
– ja tebi«.
(...)
»Na 31. svibnja izgorelo je nepoznatim načinom u selu Visočama 18
kuća sa nuzgradama. Šteta je procijenjena na 48.506 Kruna. Osamnaest
obitelji sa mnogobrojnom dječicom bacio je požar na prosjački štap«.
(...)
»Na 11. listopada 1903. izorelo je u selu Čučićima župe pećnjar-
ske (Pećno) 13 kuća i time upropašteno 13 obitelji. Drugima su izgorele
nuzgrade sa svim živežom. Bijeda velika«.
(...)
»Ove godine (1904) bio veliki jubilej pedesetgodišnjice proglašenja
dogme o bezgriješnom začeću Blažene Djevice Marije«.
Kad sam ovo pročitao, bio sam više nego iznenađen. Znao sam za
priču da je »to kod Marije bilo bezgrešno«, što automatski znači da je sve
drugo na tu temu bilo, sada je i biće »grešno«. Međutim, ja sam mislio
da ta glupost postoji od nastanka hrišćanstva ili eventualno neku stoti-
nu godina kasnije, dok »drugovi ideolozi i teoretičari hrišćanstva« nisu
324 11.
unijaćenje
nić; Sekulića – Đuro Sekulić; Kuljaja – Dane Kuljaj; Pilatovaca – Niko Mil-
ković; Goleša – Dane Goleš; Liješća – Tomo Sumina; Dragoševaca – Mile
Pavić; Kamenaca i Kesera – Đuro Badovinac; Kunčana – Luka Vukasović
i Cvetiša i Malinaca – Dako Šandor. Kod rasprave molio sam nagodbu, do
koje ali nije došlo. Od tog časa župljani su me zamrzjeli i zahtijevali da
idem sa župe«.
Godina 1919. »Izdata je odluka po kotarskoj oblasti od 28/XII za po-
višicu reluktuma na 30 kruna po vozu. Proti ovoj odluci pravim utuk na
županiju, što nije izdata i u smjeru za kapelanska drva i što sam ja osuđen
na platež 240 kruna razpravnih troškova župljanima. Ova je odluka izaz-
vala kod župljana toliku buru ogorčenja, da su mi na Bogojavljanje korpo-
rativno poslije liturgije zabranili obilaziti kuće i po običaju jih blagosliv-
ljati. Samo pet kuća i to Nikole, Jele i Julike Radatović, g. učitelja Marka
Perisa, te g. nadlugara Pavla Herakovića tražiše moj posjet. Ja sam se tome
odazvao i blagoslovio jim kuće, dočim se u druge nisam usudio poći usli-
jed nastalog terora u župi«.
(...)
»Administrator priobćuje da mi je po vladi obećano za 70–100 obi-
telji zemlja u Slavoniji za Žumberčane, pa pozivljem siromašne i čestite
obitelji na kolonizaciju«.
Godine 1920. pop Višošević opisao je samo svoj konačni i prisilni
odlazak iz Radatovića. »Teror radi povišice reluktuma za drva biva u župi
sve žešći te mi župljani uskraćuju zvonarski bir i opet otkazuju na Bogo-
javljanje meni i nadošlom izaslaniku duhovnoga stola preč. g. kanoniku
Rebi blagoslov kuća. Jer ogorčeno zatražiše moje premještanje i pismeno
kod duhovne oblasti i ustmeno po liturgiji na Bogojavljanje, inače da idu
svi na pravoslavlje, da jim više nebude moja osoba na smetnji i povodom
njihove grupne nakane, mičem se sa župe i idem po odredbi administra-
torovoj na župu Dišnik.
Na 11/III predao sam župu privremenom nasljedniku kapelanu so-
šičkom Dr Nikoli Erdeljiju i odselio na 15. u Dišnik. To mi je plaća za 32
godine mog mukotrpnog rada na župi. Bože, fala Ti budi na ovoj gorkoj
piluli. Gospodo nasljednici molite Boga za me. Savjest mi kaže da nisam
bio ništa kriv, a postajem žrtva socijaldemokratijama. Trojica huškača,
330 11.
unijaćenje
nabrkana izvana – kojima neću da se zna za imena – stvoriše ova crna ned-
jela, ja idem, a Bog jim neka oprosti i bude milostiv«.
Tako je duhovnu službu obavljao »pastir božji« Janko Višošević.
Više nego »duhovnom službom«, bavio se »kamenom, drvetom i drugim
hrišćanskim službama. O njemu se u Radatovićima nije mogla čuti po-
voljna reč.
Dr Nikola Erdelji, bio je pop u Radatovićima od 11. 3. do 13. 10. 1921.
godine. Tog dana izbio je veliki požar u Bulićima pa je i pop Erdelji pošao
da pomogne u gašenju. Trudio se da uradi što više, ali je pao sa zgrade u
vatru. Umro je od opekotina. Privremeni upravnik župe do kraja godine
bio je Pavle pl. Gvozdanović.
Iz nepoznatih razloga, samo nepunu godinu dana pop u Radatovići-
ma bio je Mihajlo Firak. S obzirom da on nije ništa napisao, Spomenicu je
nastavio da vodi Pavle Gvozdanović, koji se, po odlasku Firaka, ponovo u
oktobru 1922 vratio u Radatoviće, gde je ostao do 1928. godine. Napomi-
njem da je Pavle Gvozdanović veći bio u Radatovićima (1886–88), kad je
nasledio Jovana Hranilovića. Pisanje je počeo s napomenom: »da je bila
nestašica svećenika radi smrti mnoge braće, koju je Gospodin pozvao k
sebi bilo radi starosti bilo radi teških bolesti, koje su poslije strašnog rata
počele harati«.
Godina 1923. »Oglasio sam na Novu godinu narodu da bi bilo lijepo,
kad bi mogli imati zvona, te sam u tu svrhu počeo sabirati prigodom bla-
goslova kuća. Sabrao sam 24.000 kruna«.
»Najvažniji događaj u ovoj župi bio je svakako taj, da su se obdrža-
vale misije, od uskrsa do Tomine neđelje. Misije su držali isusovci iz Za-
greba o. Kulundžić i o. Gorsić. Pri kraju misija dogodio se jedan žalostan
incident, koji baca ružnu sjenu na dvojicu mlađih ljudi. Dva dana prije
završetka misije dobili su oci Isusovci jedno prijeteće pismo, gdje im se
crne duše tobožnje »Orjune« (to je zloglasna organizacija demokratske
stranke i Svetozara Pribićevića, koja ognjem i mačem oće da uništi sve što
ne misli po njihovoj volji) groze napadajem, ako ne ostave smjesta ovu
župu, jer da su oni Austrijanci koji rade i smjeraju samo na Beč, Peštu i
Rim. To su bili Nikola Smiljanić sin Nikića iz Doljana i Jure Dučić (Vajdin).
Iza toga pozvao ja Nikolu Smiljanića u kancelariju, te ga pitao, da li je on
331 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
(...)
»Danica Smiljanić iz Doljana 5. prešla je na ’pravoslavnu vjeru’, te se
vjenčala u Karlovcu dana 19. 1. 1929. s Pavlom Bogdanovićem iz Dučića,
koji je također otpao od katoličke vjere. To je prva obitelj koju je uspje-
lo agitatorima osnovati i otkinuti od katoličke vjere i iz ove župe. I to je
posljedica one strašne agitacije u ovom kraju, a osobito srpske stranke
Svetozara Pribićevića, koji je imao u planu da uništi Sv. Jedinstvo u ovom
kraju, a taj svoj demonski plan nije tajio«.
(...)
»Opaža se u općinskom odboru neka borba: nekoji – njih trojica –
htjeli bi svagdje vidjeti »srpstvo«, pa i u općini; pomažu im mjesni uči-
telj Janko Smiljanić, te tužakaju općinskog načelnika i bilježnika – no ne
uspijevaju, jer su se na laži podigli, koja im, ipak, ne pomaže baš svagdje«.
(...)
»Birtaš Marko Smiljanić zatražio je dozvolu da gradi kuglanu, i to
na onom zemljištu koje pripada crkvi, a koje je on prevarom »kupio« od
zemljišne zajednice u Sošicama god. 1923. (jer je Z. Z. u Sošicama još god.
1909. isto zemljište priznala crkvi). Očevid za kuglanu bio je 29.V, a vodio
je seoski pristav Branko Guteša, koji je u svemu išao na ruku birtašu Smi-
ljaniću, te nije htio uvažiti nijednog prigovora s moje strane: niti blizina
crkve, niti crkvenog zemljišta – to njemu sve nije ništa«.
Pop Firis piše da je 9.VI. pala velika kiša pa je nabujala Sušica nanela
velike štete mlinovima, »a jedan mlin kod sela Goleši posvema je nestao
s lica zemlje, premda je bio zidan kamenom i pred kratko vrijeme resta-
uriran. Taj srušeni mlin pripada Daki Golešu iz Malog Liješća br.7. Tko u
tome ne vidi prst Božji? Ovaj Dako je jedan od onih koji su predšasnika
Višoševića progonili; to je taj Dako, koji je kod odlaska Preč. Višoševića
nabijao neki panj kraj župne crkve i pucao ’od radosti i veselja!’ Ne plaća
Bog svake subote! (...) Kad sam već kod toga, onda ću spomenuti još ne-
što. Među kolovođe protiv predšasnika Višoševića spadaju još i Nikola
Smiljanić – Nikić iz Doljana 4 i Mitar Živković iz Dragoševaca. Pa šta su
ova dvjica dočekala? Mikić je na škarpi pred crkvom harangirao masu – a
poslije je njegov jedini sin Nikola ’Bijeli’ stao na stepenice njihove kuće
sa sjekirom – prijeteći ocu da će ga ubitu pokuša li ući gore u kuću. I Mi-
335 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
kić je morao ostaviti sramotno i žalosno svoju kuću, koju je sam sagra-
dio, te je bio prisiljen sa svojom ženom ići u ’štand’. Još i sada ne smije
u rođenu kuću, te sa sinom vodi parnicu – a sjekira je još i sada na sudu
kao svjedok Božje pravice! A Mitar? Žena njegova bila je osumunjičena,
da je podmetnula onu strahovitu vatru u Dragoševcima god. 1926. Mitar
je poslije toga naglo propadao u gospodarstvu, prodao je i kuću te se odse-
lio nekamo u Sloveniju, otkuda se povratio za kratko vrijeme siromašan i
oskudan; sada je i on u ’štandu’. Nudio se je za općinskog pandura, ali mu
ni to nisu dali. Eto, kako se Bog brine za svoje svećenike i kako se ljuto
osvećuje za nepravde njima nanesene«.
I ne samo to. Pop Firis navodi i drugi, sasvim suprotan primer: »Dru-
gi oštećeni – jača! Mlinu koji pripada Niki Badovincu ’Zoriću’ iz Kamenaca
voda je preko mosta prešavši provalila vrata, te srušila suprotni zid, gdje
su kotači, koje je polomila. Ovaj mlin je uskoro popravljen, te radi i dalje«.
»Drug« Bog, sudeći po primerima koje je opisao pop Firis, nepogre-
šivo pogađa i »ljuto se sveti«, ne svima koji su naneli nepravdu »njego-
vim svećenicima«, nego samo onima koji na bilo koji način podsećaju na
»srpstvo i pravoslavlje«. Čudnovat neki Bog. Prati on budno kako se oseća-
ju u nacionalnom smislu Mikić, Mitar i Janko i drugi i kakvi su oni (ne)
rimokatolici. I ne oprašta. Jednom poruši mlin, drugog posvađa s ocem,
trećem upropasti gospodarstvo.
Jadni i bedni pop doktor Firis nije se zapitao kakav je onda taj Bog
kad se, umesto da prašta, sveti, kad umesto da miri, »doliva ulje na va-
tru«, kad nije vodio računa da njegov pastir pop Janko Višošević bude
malo umereniji u zahtevima prema jadnom i bednom narodu, kad prima
u svoju pastirsku službu takve pastire Božje kao što je Firis, pune mržnje,
zlobe i pakosti.
»Dne 17. III. općinski odbor daje komad zemljišta ’na crkvenom
brdu za mjesto srpske crkve’«.
(...)
»Dekretom banske uprave postavlja se 19. 4. u općini novi odbor s
načelnikom Jankom Predović iz Radatovića«.
(...)
336 11.
unijaćenje
59 Nedavno sam se u Mladenovcu, pored Beograda, slučajno našao ispred tri crkve. Ne-
posredno pored stare, sagrađena je nova, velelepna, pravi hram, a pored ove mala
»Adventistička pravoslavna crkva«. Posmatrao sam crkve bez posebnih osećanja,
međutim, odjednom, nisam mogao da poverujem svojim očima: na belom zidu sta-
jao je grafit: »Da ima Boga, ne bi na crkvama bilo gromobrana«! Slatko sam se nasme-
jao što neko »srpče« razmišlja kao ja.
339 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
sao... jer i oni imućniji oće da dobiju kao i oni siromašni... Koliko kletvi,
koliko klevetanja – to se ne može niti zamisliti, a kamoli izreći. Doći će
dan Božji, kada će ljudi vidjeti ogavnost toga svoga djela i vidjeti moju
savjesnost i nepristrasnost... Još nisam imao tako lošeg i žalosnog Božića!
Ali hvala Bogu na svemu. Ne može učenik biti veći od učitelja«.
Slažem se s popom Firisom u pogledu odnosa siromašnih i bogatijih.
Ali ni to nije novotarija Žumberka i Žumberčana. Tako je bilo i biće, od
kad je sveta i veka. Kad mi je otac rekao da je Hristos bio prvi komunista,
iznenađeno sam ga pogledao i upitao kako je to moguće? Rekao je da su
mu to rekli ljudi koji su o svemu tome znali mnogo više, da je Hristos bio
neobičan samo po tome što je ustao protiv nepravdi i zala koje su bogati
činili siromašnima.
»Kada sam išao ove godine u ’Povodice’ – ušao sam i u kuću Janka
Pavića, Dragoševci br. 1 (koji je inače brat Preč. g. Đure Pavića, župnika u
Novom Sadu); ali on me je primio sjedeći u zapećku, a na moj kršćanski
pozdrav odgovorio je sa ’zdravo’, križića nije htio poljubiti, niti dao pisati
’Jordan’, niti je dao što spada župniku! Napravio se važan, te se nešto i
grozio... ja mu nisam ništa kriv, a nije mu kriva niti moja sestra učiteljica.
Jer njegova djeca su ostala opetirati u školi – ostali su u razredima III i IV,
koje ove godine nije imala moja sestra, a nisam im ni ja dao slabe ocijene
(s kojima bi svejedno mogli prijeći u viši razred). – Inače je to čovjek pod-
mukao i dosta lijen.«!
Možda je sve tako kako je opisao Firis. Tome jedino mogu dodati
kako mi je veoma dobro poznato da to nije jedini slučaj da su pojedini Žu-
mberčani dočekivali ovakve popove sedeći u zapećku. Zapećci su »kultno
mesto« u žumberačkim kućama. Tu su se grejali stariji i đeca. Čekalo se na
red i grejalo na smenu. Kad neko dođe promrzao izvana, najpre i najbolje
se zagreje u zapećku. Zreli muškarci, domaćini, retko su sedali u zapećak,
obično kad ne bi imali ništa drugo da rade i kad bi okupljenoj porodici
imali šta da sopšte, autoritativno, onako »s visine«. U zapećak se sedalo i
kad nekome želiš da pokažeš da nije dobro došao u kuću, da ga svedeš na
»pravu meru« i pokažeš gde mu je mesto To je važilo i za popove. Tako se
dočekivao i pop Višošević. Bilo je to gore nipodaštavanje nego dati mu na
znanje da ne dolazi u kuću. Ali, Višošević se nije lako predavao. Počeo bi
342 11.
unijaćenje
ti i oca i đeda, zar se ne sećaš ovoga ili onoga... Kakav si ti čovek? Uosta-
lom, ne bi morao niko ništa ni da mi kaže, još gore bi bilo da ćute, da me
samo prezrivo pogledavaju, a ti znaš i šta misle i da te preziru’«.
Zbog toga u Žumberku ima sve manje, a u Radatovićima nikada više
neće ni biti radatovićih popova. I zbog toga su morali u Radatoviće da do-
laze Rusini, kao Firis, da bi vređali i nipodaštavali narod i »prodavali« ga
u verskom i nacionalnom pogledu. A žumberački popovi nisu tako radili
među Rusinima. Mladi pop, Rusin, ispričao mi je da je među Rusinima
»živo sećanje na Jovana Hranilovića, jer je pred Prvi svetski rat hrabrio
Rusine da izdrže i ne dopuste da ih »mađarizuju«. Poslušali su ga i danas
su Rusini«. Ako to zna mladi pop, Rusin, kako to nije znao Firis, kojeg je,
u vreme dolaska u Radatoviće, od tih događanja delilo samo dvadesetak
godina?
Pop Firis dalje piše: »U srpnju i dalje vodila se u parlamentu i izvan
njega velika borba za konkordat naše države i Vatikana. Srpski su se vla-
dike strašno uzbunili protiv toga konkordata jer ne mogu podnesti ra-
vopravnost Katoličke crkve (...) To je ona toliko razvikana ’širokogrudost’
srpske vjere... E pa alal im...«
(...)
»Lanjske i ove godine opaža se da je u ovoj župi počelo nestajati sta-
re, domaće narodne nošnje kod ženskih! Sve se počele – osobito mladež
– nositi po gradski: sve je u kostimima, mantlovima, pa i šeširima. To su
sve skupe stvari, pa ta moda samo povećava siromaštvo i bijedu Žumber-
ka! Ova je moda došla ovamo iz draške župe, te se odavde širi dalje prema
Sošicama i ’dvanajstoj’ (nečitko) općini, gdje se još prilično drži domaća
narodna nošnja. S ovom modom nadolazi, dakako, i druga moda; bijela
kuga iliti umjetno smanjivanje poroda, tako da je ove godine natalitet
manji nego li u ijednoj poratnoj godini! Bijela je kuga i dalje počela uzi-
mati maha, pa će ona uspjeti, ako tako dalje pođe, da uništi Žumberčane,
kojih dosada nisu mogli ni ratovi ni siromaštvo uništiti...
I ove godine – kao i prijašnjih, izlazile su u Zagrebu ’Žumberačke
novine’ pod redakcijom Dr Janka Šimraka; ove su novine učinile mnogo
dobra Žumberku – osobito u materijalnom pogledu, jer su Amerikanci
– čitajući ove novine, nanovo se zagrijali za stari kraj i njegove potrebe!
345 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
bogoslovnoj akademiji jer je Rim osudio njegov rad pod nazivom »Spor
o epiklezi između Istoka i Zapada« (epikleza – deo kanona Euharistije,
središnjeg dela svete liturgije). S obzirom da je stao na stranu Istoka, bio
je skoro izopšten iz crkve.
Rimu se posebno nisu dopadala njegova razmišljanja o katoličkoj
ideologiji crkvene unije i unijaćenja. Kosteljnik je za sebe rekao da je
uvek bio slobodan duhom i da je tražio vlastite puteve u životu. Iako uni-
jat, Kosteljnik je imao razvijen nacionalni osećaj i nije prihvatao da bi, on
i njegovi sunarodnici, zbog toga što su verski unijati, trebalo da budu ma-
nje ili da upće prestanu da se nacionalno osećaju Rusinima (Ukrajincima).
Kosteljnikova pisma pisana su 1925–34. godine, dakle u vreme kad
je Donizije Njaradi već bio biskup (vladika) Križevačke biskupije (epi-
skopije), a bave se mnogim aspektima odnosa između katoličke Poljske i
Ukrajine s jedne i Ukrajine i pravoslavne Rusije, odnosno SSSR-a, s druge
strane, posebno problemom unije.
Pisma su redak i dragocen dokumenat, po značaju gotovo ravan po-
pisima Srba Žumberčana i Švikerovoj knjizi o njihovom unijaćenju. Iz
njih se vide mnoge Kosteljnikove dileme i unutrašnja borba. Ona odra-
žavaju i donekle rasvetljavaju njegovu transformaciju na dugoj skali – od
ubeđenog i za sudbinu unije zabrinutog unijata – do povrataka u pravosla-
vlje i njegovog (ponovnog) sjedinjenja s Ruskom pravoslavnom crkvom.
Prava je šteta što nisu dostupni odgovori biskupa Dionizija Njaradija. Bez
sumnje, bilo je u njihovoj prepisci oštrih rasprava i sukoba, do konačnog
razlaza. Više o tome saznaje se iz Kosteljnikovog pisma posle smrti bisku-
pa Dionzija Njaradija.
Sa stanovišta sadražaja ove knjige neprocenjivo je da Kosteljnikova
pisma sadrže i njegova razmišljanja o Katoličkoj crkvi i njezinoj ideologiji
unije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji, kao i o
manje poznatom pokušaju obnove pravoslavlja u Žumberku između dva
rata, posebno u već prokazanim i omrznutim prosrpskim Radatovićima.
Da Žumberak Kosteljniku nije nepoznat i da nije bio ravnodušan prema
njemu govori i činjenica da je on još 1909. napisao i zbirku pesama od nas-
lovom: »Žumberak. Gorske simfonije«.
348 11.
unijaćenje
unije i protiv Rimske crkve. Inače će sve biti đavolsko. Najjače što je napi-
sano protiv Rimske crkve, napisao je nakon vatikanskog sabora francuski
sveštenik Vladimir Guettee, koji je iz katoličanstva prešao u pravoslav-
lje... Ko to nije pročitao ne može ni zamisliti kako je teško braniti Rim. U
njegovim odnosima prema istočnoj crkvi (počev već od vremena Sv. Vasi-
lija Velikog, koji je takođe veoma oštro kritizirao Rim) u 90% apsolutno se
ne može odbraniti Rim. Kako se može odbraniti to da je Ivan VIII izopštio
zbog Bugarske ne samo Focija s kojim se pomirio, nego pre toga i Sv. Igna-
cija, i sve grčke vladike i sveštenike u Bugarskoj? Kako se može odbraniti
da je Stefan V u pismu Svetoplku izopćio Sv. Metodija i sve metodijevce,
i naredio da ih isteraju iz Moravske? Kako odbraniti to da su papinski le-
gati, koji su izopštili Celularija, u svom dekretu pripisali mu 15 ili koliko
hereza, a sve izmišljene? A toga u istoriji ima mnogo. Još ranije Latini su
ratovali samo time da je sve to izmišljeno, lažno, ali danas se time više ne
može braniti, jer bi ispalo da je cela istorija lažna! (...) Nama u Poljskoj gde
uvek moramo da ratujemo protiv Latina, takva istorijska pojašnjenja po-
mažu. Ali kod vas to treba skrivati jer bi to bila korist pravoslavlja, ali kako
to sve u ozbiljnoj polemici sakriti ili prećutati, ni sam ne znam. Kažem, to
nije laka stvar. Ali tu su ’advokati’, pa neka brane. Zašto ćute?«
Dakle, Kosteljnik je poslednje pismo Njaradiju napisao 1934. Tada
je, očigledno, nešto »puklo« u njihovim odnosima. Nije teško da se zaklju-
či da se Njaradi nije slagao ili nije smeo da se saglasi s onim što je Kostelj-
nik pisao o Rimskoj crkvi, latinizaciji, čistoti obreda unijata, neprihvatlji-
vosti da se unijaćenjem sprovodi latinizacija i odnarođivanje itd.
Više o svemu tome doznaje se iz članka napisanog posle smrti Di-
onizija Njaradija (1940). »Njemu sam zahvalan za mnogo dobrih djela.
Među ostalim, i to da me je poslao da studiran teologiju u Lavovu... Ipak,
mi se nikada nismo slagali u mišljenju: on je živio kroz ’stvorene’ pojmo-
ve, a ja sam sam sebi stvarao pojmove. Za vreme Druge Poljske sasvim
smo se razišli u shvatanju crkvene unije. Biskup Njaradi je ostao uvjereni
unijat kako smo i vaspitani, a ja sam došao do sasvim drugih uvjerenja.
Razumljivo, misam mu se mogao potpuno povjeravati. Ipak, uvjek sam
kritikovao njegovu politiku, koja je proizilazila iz ’unijatskog duha’ i ogle-
dala se u tome, da je biskup Njaradi i većina njegovih sveštenika (uz retke
353 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
darskom i uopće društvenom životu, još uvjek ima ljudi koji ne znaju da
ima pravih katolika i pravih Hrvata koji se križaju sa tri prsta, koji imaju
i oženjenih svećenika, u crkvama ikonostase, u pričesti kvasni kruh, koji
čak u nekim župama i dandanas slave blagdane po starom julijanskom ka-
lendaru« (str. 36).
Šta reći, nego se zahvaliti »vrlom ideologu«, jer Žumberčani nisu
»samo Hrvati«, to jest oni obični, svakodnevni, »krivi«, nego »pravi Hr-
vati«. Nego, nije li »drug ideolog« preterao? Ko je to ovlašćen, od koga i
kojim se metodama utvrđuje ko je ne samo »pravi« Hrvat nego i pripa-
dnik nekog drugog naroda? Nije li to buđenje ili samo nastavak ustaške
politike vođene kroz Hrvatsku pravoslavnu crkvu?
Vrli Kustić, razvijajući nadahnuto svoje velike i prave misli, dalje
kaže: »Napokon bi moralo postati jasno da Hrvati katolici nisu tek neka
straža na granici kršćanskog evropskog zapada, da naša uloga – ona oz-
načena teško stečenim naslovom, ’predziđe krščanstva’ – ipak nije ta da
budemo zid koji bi priječio bratsko saobraćanje kršćanskog Istoka i Zapa-
da, ili čak krvavi plot na kojem bi se umjesto ljubavi utvrđivale razlike«.
Ovo ističem kao ilustraciju velike prevare – kad neko govori da nije
upravo ono što jeste. Iako mu je poverena uloga »vrhovnog falsifikatora«,
Kustić je do zla boga tanak i proziran. Ono što on kaže i čemu se sam divi
kao vrhovnoj mudrosti, lako je »dešifrovati«, samo treba čitati i tumačiti
suprotno od onoga što piše i što nudi. Za Kustića je brat mio koje vere i
nacije bio – samo neka je rimokatolik i Hrvat.
Već spomenuti Mile Vranešić, kao glavni i odgovorni urednik »Žu-
mberačkog krijesa« za 1988. piše: »Povijest nas uči da je narod Žumberka
usprkos izvanjskim pritiscima i opasnostima uspio sačuvati svoj identi-
tet, jer je bio u sebi moralno i fizički zdrav, jer je rastao u čvrstim obitelji-
ma, dobrim školama i poštenom radu« (str. 5).
Tipično popovski, zvuči visokoparno, u suštini lažno i otrovno, na-
menjeno onima koji ne razumeju. O kom identitetu žumberačkog naroda
se radi? O nacionalno srpskom i verski pravoslavnom, kao i o uskočkoj
istorijskoj prošlosti ili o nečem drugom? Ko nam je to »spolja« napao srp-
sko nacionalno poreklo i pravoslavlje i ko to i danas čini? Zna to dobro
Mile Vranešić, glavni i odgovorni urednik glasila na čijim stranicama se
to i danas čini.
362 11.
unijaćenje
jao još pre nego se rodio. Narod smatra da s takvima ne vredi razgovarati
i gradira ih slikovitim uzrečicama. Za blaže slučajeve kaže: »Oprosti mu,
Bože, ne zna šta govori«. Za teže: »Pusti ga, njega je, ionako, tetka rodi-
la«. A za one najteže: »Smrdiće celog života jer je pri porođaju promašio
otvor«.
Braneći se od napada Petra Badovinca, što na crkvi Svetog Nikole,
prilikom proslave nije upisana godina 1620, urednik Mile Vranešić piše i
ovo: »Usprkos svemu, ostaje trunka gorčine u vezi te proslave. Naime, ne-
kolicina nedobronamjernih ljudi, prvenstveno vojnih penzionera, u spre-
zi s nekim centrima izvan Žumberka, željela je ovu godišnjicu iskoristiti
za promociju velikoj većini Žumberčana neprihvatljivih stavova. Kad im
nije uspjelo spriječiti održavanje proslave, uslijedila je kampanja odvraća-
nja ljudi da ne dođu na proslavu. Ni to im nije bilo dosta, nego nastavi-
še u javnom tisku (u »Vjesniku«, prim. autora) obmanjivati čitateljstvo
falsifikatima iz povijesti uskoka. Pitali smo se čemu to ovdje i zašto se to
radi? Njihove prave razloge za tu nečasnu rabotu nismo uspjeli saznati, ali
nismo daleko od istine ako na njih primjenimo stihove najvećeg žumbe-
račkog pjesnika i Hrvatskog književnika, svećenika Jovana Hranilovića.
»Žumberak bi opet rado od Hrvatske otadžbine...«
Poznajem ljude o kojima piše Mile Vranešić. Vodeći vojni penzio-
ner je Nikola Pavić, zvan Dika. Poznajem i pripadnike drugih porodica iz
Dragoševaca: Živkoviće, Rebe, Bračike, Popoviće i njihovu svest o svom
poreklu. Da li je porodica Vranešić, koja je iznedrila i popa Vranešića, izu-
zetak? Poznajem i Jovu Vranešića.
Na redu je »Žumberački krijes« za 1992. i novi članak »ideologa«
Živka Kustića: »Žumberak za pluralističku Hrvatsku« (str. 36). I gle čuda,
sad Kustić po sistemu »toplo-hladno« kombinuje: »uskoci su branili os-
tatke ostataka slavne nekoć Kraljevine Hrvatske«; »donijeli su sa sobom
vlastitu crkvenu baštinu, bogatu osebujnost dijelom kršćanskog istoč-
nog obreda, a dijelom Rimokatoličkog glagoljaštva iz primorskih strana«;
»smanjenu Hrvatsku učinili su pluralističkom, što je oznaka demokracije
kao nagovještaj buduće Evrope«. I dalje: »...zbog rata koji protiv Hrvat-
ske vode pravoslavni Srbi, moglo bi se u ogorčenoj i ugroženoj Hrvatskoj
sredini dogoditi da križanje sa tri prsta postane nepriličnim, da ga Hrvati
372 11.
unijaćenje
sa«. Nije li upravo ovih dana (mart 2014) jedan rimokatolički pop rekao
da »Hrvatskom vladaju sinovi udbaša«. Pa kad će katolički popovi da se
»izleče« od paranoje?!
»Žumberački krijes« za 1996. na strani 74 piše o već spominjanom
zagrebačkom biskupu Petru Petretiću (1648–1887), Žumberčaninu,
rođenom Srbinu i pravoslavcu. »Biskup Petretić, budući da je porijeklom
(pardon, podrijetlom) iz Žumberka, mnogo se bavio i pitanjem grkoka-
tolika u Hrvatskoj. O tome je dosta i pisano... No neke njegove postavke
ne možemo ocijeniti kao pozitivne za učvršćenje crkvenog jedinstva u
Hrvatskoj«, ali koje?
O Petretiću nisam pročitao ništa pohvalno. Naprotiv, bio je revnosni
pravoslavni otpadnik i zalagao se za nasilno unijaćenje i rimokatoličnje
svog naroda. Ne znam što mu konkretno zameraju, ali ako je to »unijatski
radikalizam«, kao što se čini, jer su mu to zamerali i drugi, šta je onda ovo
što rade njegovi sadašnji naslednici?
Pored pohvala o već više puta spominjanom popu Juraju Hrnjaku,
na strani 123 se kaže: »Kako se samo trebalo boriti s nekim učiteljima za
djecu radi vjeronaučne poduke. A grupa domaćih komunista, poticani od
onih izvan župe, stalno je rovarila po župi... Nečija je politika bila da se što
više ljudi u radatovićkoj župi posrbi. Na tome se sistematski radilo. To se
sada vidi u najnovijim događajima, kad su dvije osobe iz župe Radatovići
uhapšene zbog svoje antihrvatske djelatnosti«.
Zaista iznenađuje koliko se nisko spuštaju autori ovih članaka. O
svemu je već dovoljno rečeno. Svi znamo da je uhapšeno dvoje mladih
ljudi, mladi bračni par Nikica i Irena Drakulić, iz Velikog Liješća, ali i da
se pokazalo da je to bilo na osnovu mržnje i klevete. Nisam siguran da sve
nije poteklo iz lonca u kojem se »kuvaju i ovi pravi hrišćanski tekstovi«.
»Otrovna strelica« iz »Žumberačkog krijesa« za 1999. opet je ispa-
ljena na Radatoviće. Ali glavni »optuženi« je Vladimir Magoč, Rusin, pop
u Radatovićima koji se od svog »stada«, zbog premeštaja, oprostio 15. av-
gusta 1998. godine. Kriv je jer je oproštaj organizovan »u partijskoj ćeliji
kod gostioničara u susjedstvu«. Nepotpisanom autoru(ima) nije žao što
nisu prisustvovali, nego šta »naš kolega Magoč u pojedinim slučajevima
nije mudro postupao. Budući da nije poznavao povijest naše Križevačke
377 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
zadovoljan što tom prilikom nije spomenuto srpsko ime, ali ne mogu da
i na ovom mestu ne ukažem da stranice »Krijesa« jasno pokazuju da se to
»društvo« ne bavi bogoslovljem, nego najgorom, nažalost nekažnjenom,
fašistoidnom politikom verskog i nacionalnog negiranja i iskorenjivanja
svega što je srpsko i pravoslavno.
Osvrnuću se na ono »protojerej« ispred imena M. Vranešića, utoli-
ko pre što se ovih novembarskih dana 2013. godine može pročitati da je
dotični, u stvari ne samo protojerej nego još više – »protojerej-stavrofor«,
nešto ne samo sasvim nepoznato nego i neviđeno i nečuveno na ovim
prostorima, i da će on u tom svojstvu u Jastrebarskom predvoditi »svetu
liturgiju«, pazite – ne »mašu«.
Stvar postaje s jedne strane malo jasnija, ali s druge i mnogo nejas-
nija kad vidimo šta Vikipedija kaže: »Protojerej-stavrofor je najviši mirski
prezviterski čin u Pravoslavnoj crkvi i odgovara najvišem monaškom
prezviterskom činu arhimandrita. U Pravoslavnoj srpskoj crkvi ovim naj-
višim crkvenim odlikovanjem u prezviterskom činu sveštenstva mirskog
reda odlikuju se ugledni stariji sveštenici, obično pri kraju svoje pastirske
službe, koji su se svojim životom i radom posebno istakli i sebe i ceo svoj
život ugradili u Crkvu. Ovaj čin daje Sveti arhijerejski sinod Srpske pra-
voslavne crkve na predlog eparhijskog arhijereja, a svečano se uručuje na
svetoj arhijerejskoj liturgiji. S obzirom da odlikovanje daje pravo nošenja
krsta na grudima, protojerej-stavrofor je protojerej koji nosi krst.«
Kad bismo barem znali kakve veze ima M. Vranešić sa Srpskom pra-
voslavnom crkvom, možda bi sve bilo barem malo jasnije? Ovako, sve iz-
gleda neprirodno i liči na kombinacije potrebne križevačkim »zidarima«.
Irena Smiljanić mi je to lepo objasnila: »Tome se inače ne treba čuditi. Bit
grkokatoličke crkve je u svojatanju svega pravoslavnog – osim pravoslav-
lja«.
Dakle, treba ponoviti, križevački popovi su »uspeli« u nečasnoj
nameri da sve u vezi sa žumberačkim uskocima bude grkokatoličko, ali
takvo da bude »pravo rimokatoličko i u potpunom jedinstvu s rimskim
papom«, kad god to njima zatreba, s krajnjim ciljem da bi sve bilo hrvat-
sko. Pošto takvih »grkokatolika i Hrvata« u Žumberku ima još veoma
malo, a oni koji su napustili Žumberak postaju i formalno to što su žele-
385 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
i Nikovići, mogu naći samo u tom područja ili direktno potiču odatle. I
moji prijatelji Špiro Niković i Radivoje Daković su iz današnje Crne Gore.
Jankova majka je od Dučića, a njegov »vjeroučitelj« pop Firis, već se
videlo, upravo Dučiće je svrstavao među najopasnijie »srboljube«. Ja ih
poznajem kao ljude koji su bili svesni svog srpskog i pravoslavng porekla.
Stoga Janko može da misli i piše šta hoće, ali ne može da pobegne od sa-
mog sebe, ne može da dokaže da je »čistokrvni« Hrvat, ali i bez dokaziva-
nja može to da bude »koliko mu srce hoće«.
Jankova baba je znala junačke narodne pesme. Nije ih znala samo
Jankova baba. Znala ih je i majka popa Predoevića u Dragama, ali ih nije
znao ili nije hteo da ih zna, njezin sin, jer je u unijatskom semeništu »na-
učio« da ih zaboravi. Mnogi istoričari ističu da su žumberački uskoci »ju-
načke narodne pesme doneli sa sobom«, a Radoslav Lopašić i ilirski prvak
Stanko Vraz privrženost junačkim narodnim pesmama i njihovo pozna-
vanje ističu ne samo kao jedan od pokazatelja porekla i identiteta Žum-
berčana već i njihovog razlikovnja od Hrvata.
Poznajem lično mnoge članove pet rodova ili porodica Car iz Pilato-
vaca, Brezovice i Dučića, koje Janko spominje. Znam ne samo da su svi bili
svesni svog srpskog porekla, nego da se i danas tako osećaju. Moj školski
drug Milan Car, iz porodice Skerinih iz Pilatovaca, tako je upisan i u knjige
našeg razreda. I ne samo to, Milan je ovih dana, u rodnim Pilatovcima, s
porodicom i rodbinom, proslavio Đurđevdan, krsnu slavu.
Na kraju, po svemu što je i kako je pisao o svom selu i suseljanima,
Janko Car nije mogao da ne bude svestan svog porekla pa je njegov ne mali
napor da to negira uzaludan.
U »Krijesu« za 2011. godinu vidimo značajne personalne promene.
Dotadašnji glavni urednik Nikola N. Kekić je »avanzovao«, postao je bi-
skup križevački. Šta se može? Drugi izbor je bio da i na to mesto (ponovo)
postave nekog Rusina. Da li to znači da mu je uređivanje »Krijesa« bila
»odskočna daska«? Ili još gore, da li su ga »preporučili« tekstovi u koji-
ma nastoji da »abolira« ustaštvo i endehaziju? Glavni urednik ponovo je
postao Mile Vranešić pa se to odmah osetilo u »uvodnoj riječi«.
Nije baš sasvim jasno šta je »pesnik« Vranešić hteo da kaže kad je
napisao: »Kad je riječ o »rušilačkom zlu kojeg nije bila pošteđena Crkva ni
389 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
na ovim našim prostorima«, ali je sasvim jasno šta se htelo reći kad je na-
pisano: »Jedan od najdrastičnijih primjera svakako je zlo Istočnog crkve-
nog raskola. Gotovo već jedno tisućljeće traje sablazan crkvenog razdora«.
Nazvati zlom Istočnu (pravoslavnu) crkvu, znači nazvati zlom sve
hrišćane koji ne misle kao papa i njegovi podrepaši. To mogu da napišu
samo bolesni, pomućeni umovi, klerofašisti najgore vrste.
Hvaleći vladiku Simeona Vratanju, kaže se da je on »znao reći dosta
tim podjelama i svađama... dobro je razlučio što je bitno a što nebitno...
znao je razlikovati ambalažu od sadržaja«. I dalje: »Nasljednici tako mu-
drog čovjeka kroz duge vjekove nerazumjevanja, progona i nevolja sva-
ke vrste uspjeli su sačuvati sve do današnjih dana crkveno zajedništvo i
obrednu raznolikost na ovim prostorima«.
Očigledno je autor samo »razradio« svoju prethodnu veliku hrišćan-
sku misao na primeru ambalaže i sadržaja. Ako je ambalaža od dasaka,
onda je među njima sigurno i ona daska koja nekome »nedostaje u gla-
vi«. Naravno, ni reči o tome ko je progonio navodne naslednike »mudrog«
Vratanje, koja je to vlast i crkva bila, kada je to bilo i s kojim ciljem?
Na str. 57–63 već spomenuti Zvonimir Kurečić izneo je »plan obi-
lježavanja 400. obljetnice obnove crkvenog zajedništva u Hrvatskoj«.
Uskoci su za njega Vlasi i samo Vlasi. Iako na jednom mestu govori o »pra-
voslavnim Vlasima«, a na drugom o »Vlasima koji su pripadali istočnoj
crkvenoj tradiciji«, mudrom Zvonimiru Kurečiću ne smeta da na trećem
mestu kaže: »Otvorenim ostaje pitanje jesu li preci današnjih grkokatoli-
ka Žumberčana bili katoličke vjeroispovijesti ili su došli kao »nesjedinje-
ni istočnjaci grčkog obreda. To pitanje ostavljamo znanstvenom skupu«.
Drskost i bezobrazluk! Zar se to utvrđuje na skupu koji organizuju
klerofašisti? Zar Žumberčani ne znaju ko su i odakle su? Podseća me to na
onu narodnu: »je li majka rodila budalu«?! A da je majka, zaista, rodila bu-
dalu, potvrđuje i napisana logička besmislica, smisaona glupost i jezička
praznina: »nesjedinjeni istočnjaci grčkog obreda«.
U »Krijesu« za 2012. godinu najviše prostora dato je opisu dvaju do-
gađaja. Prvi je, razume se, poseta Hrvatskoj pape Beneditka XVI počet-
kom aprila 2011. godine. Drugi je obeležavanje 400 godina Marčanske
unije, sramnog projekta unijaćenja i preveravanja pravoslavnog srpskog
naroda na području Habsburške Monarhije.
390 11.
unijaćenje
pom... Kao posljedica toga bit će sve veći otpad od Marčanske biskupije
i priključivanje novoosnovanim pravoslavnim eparhijama u Hrvatskoj.«
Verujem da će čitalac prepoznati da je ovo samo interpretacija ono-
ga što je, čak pre 80 godina, više puta napisao Kekićev prethodnik Janko
Šimrak. Zašto je to sada napisao i Kekić? Svakako ne što je hteo, već što je
morao, u ovom vremenu istina je dostupna, ne može više da se sakriva.
Ako zagrebački biskupi i rimokatolički popovi nisu baš bili pamet-
ni, izuzimajući »Vlahe« Martina Dobrovića i Petra Domitrovića, da li je
Kekić svestan da je time udario težak šamar hrvatskom narodu i rimo-
katoličkim popovima. Popovi bi trebalo da budu »cvet naroda«, a biskupi
»cvet cveta naroda«.
Partijarh Čarnojević je došao s narodom iz južne Srbije. Da li to zna-
či da je Srbija i postojala i da postoji? Ko je stvorio Srbiju? Pa, verovatno
Srbi! Ako Srbiju nisu stvorili Srbi, onda ni Hrvatsku nisu stvorili Hrvati,
možda Vlasi koji su, prema Kekiću, postali Hrvati!
Kekić priznaje da su pripadnici Marčanske biskupije bili grčkog
obreda, što znači da su bili pripadnici i Srpske pravoslavne crkve, jer se
druge pravoslavne crkve niti ne spominju. Znači li to da je Kekić razumeo
papu i njegovo jasno izražavanje o Srbima i pravoslavcima? Bilo bi dobro
ako je tako. Neće li se Kekić i dalje ponašati kao da je on veći katolik i od
samog pape Benedikta? A novi papa Franja na hrišćanstvo rimokatoličko
gleda drugačije nego njegovi »evropski« prethodnici.
Kekić piše i o »otpadu od Marčanske biskupije«! Ne znam kojim je-
zikom piše, ali znam šta je otpad, ono što ljudi odbace jer je bezvredno.
Ljude se ne bismo smelo nazivati otpadom, pogotovo ne vernike, hrišća-
ne, posebno to ne bi smeo hrišćanin na tako visokom položaju. Ali kad je
već upotrebio taj izraz, ne bi bilo loše da neki što pre »otpadnu« od »Žu-
mberačkog krijesa«.
Kekić piše o svakom od 17 navodnih »marčanskih biskupa«, od Si-
meona Vratanje, do Vasilija (po njegovom Bazilija) Božičkovića i priznaje
»da neki nisu bili dorasli da vode Marčansku biskupiju pa je među klerom
i monasima vladao nerad i nered« i slično. Maksim Predojević je »trebao
poći u Rim na posvetu za biskupa, ali to nije održao nego ga je posvetio
pećki patrijarh Pajsije«. Ni naslednik Gavrilo Predojević nije otišao u Rim,
393 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
dijalektu. Sve što je napisao dragoceno je, čak i ono o njegovim zabludama
o poreklu svoje porodice i uskoka.
S obzirom da je smisao ove knjige da se pokaže poreklo i nacionalni
i verski identitet Jankovih i mojih predaka, njegovo pisanje došlo mi je,
»kockarski« rečeno – kao »kec na banku«. To se »uklapa« i u priču o Pila-
tovcima i Pilatovčanima, s obzirom da je to selo bilo »poznato« po kocki
kao omiljenoj zabavi, ali i veštini da naivni pojedinci u Pilatovcima os-
tanu bez mukom stečenog novca, o čemu Janko nije ništa napisao. Malo
je verovatno da mu nije poznata anegdota koja se prepričava od davnina:
»Prije nego uđeš u Pilatovce, izvrni naopako džepove, da bi Pilatovčani
vidjeli da nemaš para«.
Janko piše da su se Žumberčani borili i ginuli širom Evrope, ali su to,
po njemu, radili »za opstanak katoličke crkve«. Ne bi se trebalo čuditi, s ob-
zirom da u nastavku kaže i da je »Hrvatska s pravom nazvana od Svete sto-
lice, jedinog istinskog prijatelja hrvatskog naroda, predziđem kršćanstva«.
Nije li to »rukopis« ideologa Kustića? Dodajem samo da bi jadan bio život
čiji bi smisao bila Katolička crkva i narod čiji bi jedini pravi prijatelj bila
Sveta stolica, a njegova osnovna zadaća da bude »predziđe hrišćanstva«!
Janko piše da su »vladajuće državne strukture Kraljevine (Kraljevi-
na SHS, prim. autora) pokušavale, ne birajući sredstva, uvjeriti javnost o
pripadnosti žitelja Žumberka, posebice njegovog zapadnog dijela srpskom
narodnom korpusu. Postoje, međutim, brojni vjerodostojni povijesni do-
kumenti koji apriorno potkrepljuju činjenicu o nedvojbenom Hrvatskom
podrijetlu uskoka«. Ti izvori su izvesni Rudolf Horvat i još (ne)izvesniji
Dominik Mandić, a najblaže rečeno neobična je konstrukcija o apriorno
potkrepljenim činjenicama s obzirom da ta kontradikcija u stvari najbolje
pokazuje i samu prirodu unijatskog istoriografskog »konstruktivizma«.
Veoma je značajno da Janko priznaje da je »u tu i takvu politiku
bila involvirana i moja obitelj«. Znači li to da Janko, ipak, priznaje da
je rođen i odrastao u porodici koja je bila svesna svog srpskog porekla?
On to i priznaje kad kaže: »Mojim ulaskom u sjemenište našao sam se u
potpuno drugačijoj sredini od one u kojoj sam se do tada nalazio. Već od
samog početka ona je imala golem uticaj na sva moja dotadašnja saznanja
i način razmišljanja. Duktor, prefek i rektor nastojli su nas usmjeriti i u
397 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
64 Poncije Pilat (Pontius Pilatus) je od 26. do 36. godine bio rimski namesnik u Judeji, za
vreme cara Tiberiji. Prema Novom Zavetu, on je osudio Isusa Hrista na smrt.
398 11.
unijaćenje
BALAMANDSKI SPORAZUM
izvorima zovu Nigri Latini (Crni Latini), ime za pastire Rimskog podri-
jetla i romanizirane koji su se nakon slavenske kolonizacije od VI stoljeća
održali u balkanskim planinama sa svojim lingvističkim i somatičkim
obilježjima. Imenom Morovlasi zovu se i oni rumunjski pastiri, koji su
se, bježeći pred Turcima na zapad, smjestili u gorama od Skadarskog je-
zera do Velebita. Tako je jedna grupa dospjela oko 1450–80. i na otok Krk
(naselja Dubašnica i Poljica), gdje su se pojedine riječi rumunjskog jezika,
prožete slavizmima (na primjer molitva »Oče naš«) sačuvale do počet-
ka XIX stoljeća. Grupice tih Rumunja doprle su i do Trsta, a dosta su se
dugo sačuvale i u nekim selima Istre. Talijanski oblik Morlacco pojavljuje
se već u XV stoljeću, a u XVI stoljeću to je oznaka za domaćeg čovjeka u
planinama od Kotora pa na sjever do Kvarnera. Mnogo Morlaka bilo je u
Velebitskom gorju pa su Mlečani taj kraj zvali Morlacia. Velebit se zvao
Montagne della Morlacca, a Morski kanal ispod Velebita, zatvoren otoci-
ma, bio je Morlački kanal (Canale della Morlacca)«.
Iako bi i ovo trebalo da bude dovoljno, ipak treba videti šta o Vlasima
kažu drugi: naučnici, istoričari, spisatelji, imajući u vidu da oni nisu pisali
»iz glave«, nego se služili zvaničnim dokumentima.
utoliko pre što im prećutno priznaje i verska prava i slobode. Tako je bilo
dok su im interesi bili zajednički. Dakle, Bečki dvor bi novodoseljenim
Uskocima, Srbima i Raščanima, garantovao prava tako što bi oni imali
»vlaški status«, protiv čega ovi ne da nemaju ništa, nego i sami ističu da
su u tom smislu »vlasi«.
Međutim, hrvatski staleži i banska vlast uskoke vide, pre svega, kao
skupine koje bi trebalo potčiniti i u civilnom i u verskom pogledu te ih
izjednačiti s kmetovima, što oni nikako nisu želeli. Zbog toga hrvatskim
vlastima i katoličkoj crkvi više odgovara naziv »Vlasi«, koji podrazume-
va narod rasut i nedefinisan u etničkom, a posebno u državno-pravnom
smislu, jer bi ga se lakše odnarodilo i potčinilo, nego ako su Srbi koji su
svesni svog etničkog porekla i verskog identiteta.
Krajišnici, nezavisno od toga kako se osećaju u etničkom pogledu,
često i sami koriste naziv »vlah,« u statusnom smislu, s obzirom da im
on donosi privilegije i garantuje prava. To uočava i hrvatski istoriograf
Jaroslav Šidak, koji kaže: »Ti su se došljaci obično sami služili imenom
»vlaha«, ističući na taj način ponajprije svoj društveni položaj slobodnog
stočara-ratnika. Prema tome, ime Vlah samo je sinonim (zamena) etnič-
kog imena Srbin«.
Šidakov stav je svojevremeno izazvao dosta nesporazuma u hrvats-
koj istoriografiji, imajući u vidu da to ime u Hrvatskoj i Bosni koriste često
i Hrvati. Stoga su Vlasi u katoličko-pravoslavim »suočavanjima« u Vojnoj
krajini, od XVI do XIX veka, često u njihovom središtu (str. 248).
Ne želim da zaobiđem i članak Irene Smiljanić: »Žumberčani, Vlasi
ili ne?«65 Osim Srbima, Turcima i uskocima, u istorijskim dokumentima
o naseljavanju uskočko-pravoslavnih skupina u Žumberak i Gorjance u
prvoj polovni 16. veka, habsburške vlasti doseljenike nazivaju često i Vla-
sima. S obzirom da se taj izraz do danas zadržao kao oznaka za Žumberča-
ne, trebalo bi pojasniti njegovo poreklo i osnovna značenja te preispitati
opravdanost upotrebe u naučnom smislu i (ne)umesnost u komunikaciji.
»Vlah« je praslovenska reč, potekla od imena keltskog plemena koje
su Rimljani nazivali »Volcae«. Petar Skok, hrvatski romanist rođen u Žu-
berku se javljaju samo kao veoma retki izuzeci. I drugi elementi duhovne
i materijalne kulture, od vremena naseljavanja pa sve do današnjih dana,
pokazuju integriranost Žumberčana u srpsko srednjovekovlje.
Razumevanju dvojnosti naziva »Srbi« ili »Raščani« i »Vlasi« u slu-
čaju Žumberčana doprinosi putopis Benedikta Kuripešića, prevodioca u
delegaciji cara Ferdinanda na pregovorima u Carigradu 1530. godine. Opi-
sujući gornju i donju Bosnu, odnosno krajeve od Une do Sarajeva i dalje do
Zvečana i Mitrovice, Kuripešić piše da tamo sem Bosanaca rimokatolika,
žive i pravoslavni Srbi, koje »oni nazivaju Vlasima, a mi ih zovemo ’Ćići’«.
To znači da se naziv »vlah« koristio samo kao heteronim za srpsko-pravo-
slavno stanovništvo, a spominjanje naziva »Ćići« pokazuje da je Kuripe-
šić znao da na području Hrvatske žive pravi istarski Vlasi, to jest »Ćići«.
Još kaže da je to pravoslavno srpsko stanovništvo došlo od Smedereva i
Beograda.
Dvojnost naziva, kakvu često susrećemo u izvorima o Žumberča-
nima, hrvatski istoričar D. Roksandić objašnjava time da je stanovništvo
zadržalo vlaški naziv jer se tako razlikovalo od drugih pa i od Srba, koji su
bili u nepovoljnijem staleškom položaju.
Istraživanje porekla Žumberčana i njihovo razlikovanje od starohr-
vatskih Vlaha olakšavaju njihov govor i, verski, pravoslavno poreklo. Na-
ime, na području Unca nalazio se u kasnom Srednjem veku pravoslavni
manastir Rmanj, u 16. veku sedište Dabro-bosanske mitropolije i rasad-
nik monaštva i teološke ikonopisne i pisarske delatnosti za Krku, Marču i
druge pravoslavne manastire u Hrvatskoj.
Već ova osnovna pitanja opravdanosti primene naziva »Vlasi« za Žu-
mberčane, pokazuju da bi njegova primena u isključivo etnogenetskom
smislu značila da se previđa oblikovanje njihovog identiteta u sloven-
skom i srpskom kulturnom krugu u periodu dužem od hiljadu godina.
Gledajući unazad, koliko seže usmeno predanje i pamćenje zajednice Žu-
mberčana, nema potvrde da se je naziv »Vlah« koristio kao autoetnonim.
Zbog toga se taj naziv doživljava kao uvredljiv pa bi mu u komunikaciji i
pisanoj reči trebalo pretpostaviti naziv »Žumberčanin«.
U spomenutoj publikaciji »Austrijska vojna granica«, ističu da su
za »doseljenike« korišćeni različiti nazivi, pre svega Uskoci, polazeći od
412 111.
odnarođivanje žumberčkih uskoka
Vrlo poučno. Klaić je početkom 20. veka (po)mislio nešto u šta ure-
dništvo pri kraju veka ne veruje. Želeo bih samo da dodam da su mnogi, i
pre i posle Klaića, mislili ili i dalje veruju da su Srbi i Hrvati, ako ne jedan,
a ono dva veoma, veoma slična naroda. Nije nepoznato i da ti i takvi iz
19. veka pripadaju onom užem, pametnijem i vrednijem delu, i srpskog i
hrvatskog naroda.
Uveren sam da je i sam Klaić osećao potrebu da pobliže zauzme stav
o tom problem pa je napisao nešto što zaslužuje da se prenese u celini: »U
novije se vrijeme mnogo nagađa o podrietlu i narodnosti Vlaha, koji se
tijekom XVI i XVII stoljeća sele iz zapadnih turskih pokrajina, osobito iz
bosanskog vilajeta, u Hrvatsku i Slavoniju. Neki povjesničari naprosto ih
proglašuju Srbima te ih njima i pribrajaju; drugi opet drže ih za Rumunje
(Romane) koji su se tek nakon seobe pohrvatili, dotično posrbili. Među-
tim, ti Vlasi govore i pišu već prije seobe hrvatskim ili srpskim jezikom,
imaju narodna hrvatsko-srpska imena i patronimička prezimena. Prema
tome smatrati nam je te Vlahe gomilom puka jezika hrvatskog ili srpskog
koja tada nije imala nikakve narodne svijesti. Zašto pak u njih nije bilo
narodne svijesti, moglo bi biti više razloga. Bilo je među njima jamačno
dosta još u XIV i XV stoljeću pohrvaćenih i posrbljenih Romana, dakle po-
tomaka pravih Vlaha, pa onda mnogo i takvog slavenskog življa, koji nije
trajno spadao ni pod hrvatsku ni pod srpsku državnu organizaciju (osobi-
to u Bosni, Hercegovini, Duklji i Zeti) pa tako nije ni hrvatsko ni srpsko
narodno ime u njih preteglo.
Kad bi se htjelo točno ustanoviti koji se Vlasi mogu pribrojati napo-
se Hrvatima a koji napose Srbima, trebalo bi najprije istraživati, odakle je
koje vlaško naselje došlo, da li naime potječe iz prvotno starohrvatske ili
starosrpske oblasti. Ima takvih vlaških skupina koje su potekle iz nutar-
njih turskih zemalja (nekad srpskih), a Turci ih kojekuda razmještali dok
nisu prebjegli u kršćansku zemlju, ali ima i takvih koje su u XIV i XV sto-
ljeću živjele na tlu potonjega Kliško-livanjskog, Ličko-zakračkog i Bihać-
kog sandžaka, pa su u XVI i XVII stoljeću prelazile u krščansku hrvatsku.
Prvi se mogu pribrojati Srbima, drugi Hrvatima.
Vlasi koji su u XVI i XVII stoljeću prelazili u Hrvatsku i Slavoniju,
bili su velikim dijelom (ali ne isključivo) vjere grkoistočne ili pravoslav-
418 111.
odnarođivanje žumberčkih uskoka
Autor o »Vlasima«
onda, kao komentar i odgovor, počeli sa: »Bog mater... svima koji nama
propisuju šta smo i ko smo«. Katuništa, verovatno, vuku poreklo od vla-
ške reči »katun«, što znači pastirsko naselje (boravište). S obzirom da su
katuni prihvaćeni i gde je bilo i gde nikada nije bilo Vlaha, zahvaljujem
»drugovima Vlasima« što su jezik na ovim prostorima obogatili barem
jednom rečju.
Ni Vlašići, nosioci tog prezimena, niti stanovnici istoimenog sela,
nisu »svesni« da su etnički Vlasi, već su mi, ne znajući ko sam, »nabili na
nos« pitanje: Šta je, onda, hrvatski ban Franjo Vlašić, Blanka Vlašić, za-
što Vlaška ulica u Zagrebu, otkud razni Vlahovići, Vlahutini, Vlaići, Vla-
jići...?67 »Ako Hrvati priznaju da su imali »vlaškog bana«, mi nemamo ar-
gumenata da tvrdimo da i mi nismo vlaškog porekla«. Gledao sam kako da
se izvučem »bez većih gubitaka«, a hrvatskoj naučnoj istoriografiji ostav-
ljam da odgovori na ova i druga slična pitanja.
Kakav je Hrvat bio ban Franjo Vlašić možda pokazuje i činjenica da
je Lukijanu Mušickom vladiki karlovačkom, kad mu se ovaj obratio za
pomoć u vezi s osnivanjem narodnih škola, zamerao što spominje ime
srpsko u Hrvatskoj (Radeka, str. 175). Ne znam kako bi bilo da se Mušicki
obratio Vlašiću kao Vlah Vlahu?
Ne bi bilo pošteno da ne podsetim da nešto slično važi i za »drugove
Kranjce«. Dovoljno je da se saglasiš da ti prezime završava na »č« i odmah
postaješ »čisti Slovenac«, čistiji i od vode s izvora, bez obzira na etničko
poreklo. Na stolu ispred sebe imam časopis »Belokranjec«, izlazi za po-
dručje belokranjskih opština Metlika, Semič i Črnomelj, a najviše priloga
»proizvodi« Rudi Vlašič. Prijatelji kažu: »J... te bog, pa ovaj ’naš vlah’ napi-
sao više od pola ’Belokranjca’«. Ako mi se pruži prilika pitaću Rudija kako
je od običnog, »prekletog Vlaha« stigao do evropskog Kranjca?
Ali šalu i ironiju na stranu! Ja sam i dalje ubeđen da postoji veza
između žumberačkih uskoka i »nekakvih i nekih Vlaha«. S obzirom da
nemam pouzdanih dokaza koji bi mi omogućili da »prstom uprem« u ne-
koga i proglasim da je vlaškog porekla, što i ne želim jer bi se u tom sluča-
67 Franjo Vlašić (1766-184) je rođen u Ugarskoj. Bio je baron, general i hrvatski ban
1832-1840.
423 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
Uvodno razmatranje
već i što se, bez ikakvih osnova, održava sve do današnjih dana. Mnogo
sam video, čuo i pročitao, a podosta i napisao, ali se ne sećam da sam nai-
šao na logičku i smisaonu glupost ravnu toj.
Ali ta zabluda postoji i spominje se i ovih dana. Više Žumberčana
pitalo me da li smo mi senjski uskoci. Samo jedan je pitao na način da mi
je bilo jasno da on ne želi da čuje mene, nego da me uveri u to. On je, »za-
paljivim tonom«, svojstvenim onima koji ne žele da čuju istinu, »slagao«
događaje i uspostavljao nepoznate veze i odnose.
Nedavno mi je jedna Žumberčanka postavila isto pitanje, a i prisu-
tni su bili zainteresovani da čuju o tome. Pošto sam ukratko objasnio da
žumberački i senjski uskoci nemaju »skoro ništa zajedničkog«, Marta je
ispričala da je s jednom grupom pošla u Senj, jer je rečeno da će se tamo
videti i čuti odakle potiču žumberački uskoci. Kako, sem razgledanja ne-
kih zidina i izložbi o senjskim uskocima, o žumberačkim uskocima nije
bilo ni reči, smatrali su se prevarenima pa su organizatore podsetili zbog
čega su došli! Oni su »mudro prećutali« prva pitanja, a na ponovljena su
drsko i uvređeno odgovorili: »Pa zar niste videli?« Marta je onda rekla da
joj je konačno sve jasno, a »prevarantima« je »spomenula svu bližu i dalju
rodbinu«.
Pošto se prevare ili zablude u radikalnom obliku sve teže prodaje, u
poslednje vreme, tu i tamo, spominje se da se u Žumberak doselilo samo
nekoliko porodica senjskih uskoka. U »Žumberačkom krijesu« za 2010.
godinu objavljen je članak čiji je smisao da su se u Žumberak iz Senja do-
selile porodice Bastašića, Vukovića, Herakovića, Živkovića, Stipanovića,
Radića, Jurića, Kolakovića i Vukasovića. To je, verovatno, inspirisalo Žum-
berčanina Iliju Stipanovića, diplomiranog inženjera, da na slovenačkom
jeziku objavi članak »Senjski uskoki v Žumberku«.68 Smisao članka je da
»pokaže« vezu između senjskih i žumberačkih uskoka, a osnovni pokaza-
telj su upravo navedena prezimena, kojih navodno ima ili je bilo i u Senju,
a kojih ima i u Žumberku.
U ova dva članka se spominju i naivno objašnjavaju dileme o kojima
će biti reči kasnije: da li su senjski uskoci bili (pretežno) katoličke verois-
69 Pravo Šenoino ime je August Ivan Nepomuk, otac mu je bio Čeh nemačkog pore-
kla, a majka Slovakinja iz Budimpešte.
428 111.
odnarođivanje žumberčkih uskoka
čudo, taj problem sam razrešio lakše nego što sam očekivao. U »Žumbe-
račkom kalendaru« za 1966, str. 56–109, pronašao sam izuzetno koristan
članak urednika i izdavača Milka Predovića pod naslovom »U blizini veli-
kog Žumberčanina«. Nažalost, članak je napisan na način da se u njemu
teško snaći, a ono najvažnije dato je u naznakama. Ovakav način pisanja
uporedio sam s ponašanjem gladnog čoveka, koji se odjednom nađe pred
stolom punim raznovrsne i ukuse rane pa ne zna šta i kojim redom da
jede. Milko Predović, imajući na raspolaganju obilje građe o svojim pre-
cima, a ograničen nekim preprekama, obilazio je kao »mačak oko vrele
kaše«. Zbog toga ću izneti samo ono što bi čitaocima bilo razumljivo i od-
nosi se na problem o kojem je reč.
»Veliki Žumberčanin« je Konstantin Stanić,70 a povod za pisanje o
njemu M. Predović je našao u Stanićevoj studiji »U odbranu Žumberač-
kog naroda«, reagujući na ono što je o žumberačkim uskocima 1791. napi-
sao Ignac de Luka (Ignatz de Luca), carsko-kraljevski savetnik i profesor
u Beču, a što je objavljeno u Zagrebačkom biskupskom kalendaru 1799.
godine. Stanić je argumentovano negirao i osudio de Lukino pisanje o
žumberačkim uskocima, posebno što je taj de Luka nekritički preuzeo
Valvasorovo proglašavanje žumberačkih uskoka Vlasima i što je poisto-
vetio žumberačke sa senjskim uskocima. Nažalost, Predović je, pišući o
svemu i svačemu, najmanje napisao šta je Stanić izneo o ovim problemi-
ma, obećavajući da će to kasnije učiniti. Ipak, i ono što je napisao, govori
samo po sebi.
Uglavnom, taj je de Luka žumberačke uskoke prikazao kao grubija-
ne kojima je razbojstvo jedna od najvećih vrlina, koji govore vlaški i sve u
tom smislu, u čemu se vidi Valvasorov »rukopis«, ali i neke nesuvislosti:
da su pod vodstvom bosanskog paše, krajem 16. veka opljačkali Austriju
pa su morali da budu 1616. preseljeni u Uskočke gore, u čijem je središtu
stari grad Žumberak. Bilo bi bolje da se zna šta je tačno napisao de Luka,
ali se i iz toga što je preneo Predović jasno vidi da se radi o preseljavanju
senjskih uskoka u Uskočke gore, dakle u Žumberak.
70 Stanić je rođen 1756. u Mrzlom polju, bio je grkokatolički sveštenik i vladika (bi-
skup) Križevačke eparhije (biskupije).
431 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
što nije bio poznato odakle potiču i kakav je njihov verski i nacionalni
identitet, nego što su istorijsku i civilizacijsku istinu »pratile« mračne
ideologije i politike, čiji je osnovni cilj bio, i danas je, da »ubiju« istinu i
stvore uslove za iskorenjivanje njihovog identiteta i nametanje lažnog.
Posle svega što je rečeno, postavlja se pitanje da li je još i kome pot-
rebno dokazivati da žumberački uskoci nisu etnički Hrvati. Ako nisu hr-
vatskog, a bez porekla nisu jer to nije moguće, onda mora da su srpskog!
Kome to nije jasno, s njim je svaka rasprava bespredmetna. Bez toga se
ne može razumeti ni zbog čega su tu gde jesu, zašto su imali specifičan
društveni status, zašto su po svemu bili, pa i sada su, različiti i kao indivi-
due i kao kolektivitet itd. Ili, da okrenem problem. Da nije tako ne bi ih
ni bilo tu gde su, ne bi bilo njihove skoro pet stotina godina duge istorije
u Žumberku, ne bi bilo rasprava o tome, ne bi bilo ni mene (što i ne bila
velika šteta!), pa ne bi bilo niti ove knjige (a da li bi to bila šteta neka čita-
lac sam prosudi).
Želeo bih da na ovom mestu naglasim i da u ovoj knjizi nije bilo po-
sebno reči o srpsko-hrvatskim ili hrvatsko-srpskim odnosima i kontro-
verzama, ali je napisano neminovno deo tog kompleksa i tih problema i
mnogi će to tako protumačiti. Srpsko-hrvatske odnose »dodirivao« sam
samo u kontekstu sadržaja koji se na to odnose i samo povodom pisanja
drugih. To ne znači da ne bio bih spreman i da nisam kvalifikovan da i o
tome razgovaram.
Takođe, ni u kom slučaju niti na bilo koji način nije bilo reči o pravu
pojedinca da se u nacionalnom smislu oseća i izjasni ovako ili onako, bez
obzira na poreklo kolektiviteta kojem etnički pripada. Naprotiv, suština
knjige je suprotstavljanje da se verskoj i etničkoj skupini, kao kolektivite-
tu i svakom pripadniku, »preseče etnički koren i identitet, izbije tlo ispod
nogu« i nametne nešto drugo.
Nije bilo reči ni ko bi pohrvaćivanjem žumberačkih uskoka izgubio,
a ko dobio, ali je bilo reči da bi izgubila istorijska i civilizacijska istina.
Odbrani istine, ali i njezinom krivotvorenju, doprinosili su i doprinose
istoriografi, više ili manje i svaki na svoj način. Međutim, njihov doprinos
»krivotvorenju i ubijanju« istine ne može se meriti s namerama i učin-
kom klerikalnih fašistoidnih krugova. Oni su to radili i rade u ime »druga«
439 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
odakle je, ko je i šta je. Oni to mogu, možda imaju mogućnosti da zamole
»druga« Boga – rimokatolika da se dotični gospodin ponovo rodi, kao pra-
vi, s papom sjedinjeni rimokatolik i Hrvat.
A prema popisu iz 1981. godine na području Radatovića bilo je već
52% Hrvata, svega 29% Srba, 14% Jugoslovena i 4% Slovenaca. Priznaćete,
mnogo različito u odnosu na 1948. godinu. Zbog čega se smanjio broj Srba
i ko je »pobegao među Jugoslovene«? Neću da odgovorim, jer bih morao da
spominjem 1971. i još neke »slavne« godine i događanja. Neću to da radim
iz mnogo razloga. Jedan je jer sam već umoran od čitanja i komentarisanja
tekstova neodgovornih i jednostranih istoričara i mračnih klerofašista.
Bio bih srećniji da veći deo toga nikada nisam video i pročitao. Trebaće mi
vremena da sve to, pošto sam smestio u knjigu, potisnem iz svoje svesti.
IV.
Žumberak
posle
ukidanja
Vojne krajine
U
kidanjem Vojne krajine za Žumberak i njegove uskoke pos-
tavila su se, u svoj složenosti i neizvesnosti, dva problema.
Prvi, teritorijalna pripadnost Žumberka, sadržavao je i sve
druge probleme i uslovljavao i način njihovog razrešavanja
ne samo u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka, dakle u
okviru Austro-Ugarske Monarhije, odnosno Kranjske ili Hrvatske, nego
i u budućnosti, što je istorija na drastičan način potvrdila. Drugi problem
je bio egzistencijalne prirode i mogao bi se najpotpunije izraziti kroz pita-
nje kako organizovati život i preživljavati u novim, potpuno izmenjenim
uslovima.
76 U centru Metlike, jedna preko puta druge, bile su dve velike kafane-restorana (bir-
tije): kod Žumberčanina Makara i Kranjca Grbca. Kod Makara su se okupljali prista-
lice ostanka u Hrvatskoj, kod Grbca pristalice priključenja Sloveniji. Obe »struje« su
imale svoje nosioce, agitatore i doušnike. Hrvatska »struja«, podržavana od zvanične
vlasti, bila je agresivnija i drska. Javno su pretili onima koji »idu kod Grbca«.
451 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
79 Vjekoslav Klaić: Jurišićev potpis od 21. 3. 1528. (str.180); Keglevićev potpis od 21. 12.
1535. (str.215).
464 1v.
žumberak posle ukidanja vojne krajine
ona je bila i jedina organizacija i vlast, ali je odnos potčinjenosti bio manje
izražen. Crkveni velikodostojnici su morali da uživaju poverenje vernika
jer su ih oni i birali. Kako su po metodu sabornosti birani, tako su mogli na
saboru da budu i razrešni.
Kranjci i Hrvati su podjednako bili pod kapom rimskog pape i njego-
vih biskupa, od kojih su neki, po onom poznatom sluganskom i podrepa-
škom sistemu, bili »veći katolici i od samog pape«. Uostalom, ljubljanski
biskup Toma Hren, i zagrebački biskupi svi redom, ponašali su se kao da
su im pravoslavni uskoci najveći i neprestani neprijatelj, čije veroispove-
danje treba promeniti i poništiti. A o kakvom se apsurdu radi pokazuje
i činjenica da su dvojica zagrebačkih biskupa (Petar Domitrović i Petar
Petretić) ni manje ni više nego potomci Srba i pravoslavaca iz Žumberka.
Koliko su tadašnji žumberački uskoci bili svesni svog etničkog i
verskog porekla pisao je Radoslav Grujić, citirajući hrvatske istoričare Kr-
čelića i Kuripešića. Krčelić kaže »da su 1530. mnogi srpski uskoci došli iz
Pounja«, a Kuripešić »da je iste godine u zapadnoj Bosni našao mnogo Srba
koji se doseljavaju iz Smedereva i Beograda. Ti Srbi, kao i oni u zapadnoj
Bosni, svjesni su svog porjekla i srpskog nacionalnog imena svoga, jer to
ime na prvo mjesto postavljaju, a onda dodaju kako ih drugi narodi i ra-
znim drugim imenima nazivaju. Šta više, našao je kod njih dobro razvi-
jenu i versku hrišćansku svjest, jer su ga ti Srbi lijepo savjetovali, da bude
postojan u vjeri hrišćanskoj, kao i oni što su postojani, pored svih nevolja
što ih od Turaka podnose, i zato moraju da napuštaju ognjišta svoja i skla-
njaju se u krajeve gde misle da će im lakše biti«.80 Treba li ovome kakav
komentar?
Već istaknuti bliži opšti odnosi i bolje međusobno poznavanje iz-
među Srba i Hrvata i u etničkom i verskom pogledu, nego Srba i Kranja-
ca, trebalo je da bude dobra osnova za ublažavanje klasičnog jaza između
njih, kao rimokatolika i pravoslavaca. Usuđujem se da kažem i da nije bilo
već spomenute podele u okviru hrišanstva, ko zna šta bi i kako bi bilo,
odnosno kako bi izgledali i razvijali se srpsko-hrvatski odnosi u celini?
N
e želim da se upuštam u ono što se sa Žumberkom dešavalo u
vreme raspada »omražene« Jugoslavije, ali ponekad se nađu
kratki članci u kojima, »posebno vešti pisci« visokog ideolo-
škog nivoa, uspevaju da napišu, to jest »udrobe«, sve i svašta.
Takvog pisca i ideologa, Živka Kustića, nažalost smo već sre-
li. Zbog veštine da obmane i prevari sve živo i mrtvo, da napiše i ono što
»nikad, niko i niđe nije ni čuo ni vidio, ni pročitao« pa ni on sam, on je u
stanju da »prevari i samog sebe«, a to, priznaćete, nije baš zanemarljiva
veština.
Da ne dužim, vele(ne)časni Živko Kustić je bio veoma aktivan u
vreme zaoštravanja stanja u Jugoslaviji i posle njezinog raspada. Hijene
su dočekale svoj trenutak. U jednom od tih članaka Kustić je napisao i
ovo: »Ali svi su Žumberčani Hrvati, osim nekoliko obitelji u župi Rada-
tovići. Kada govorimo o porijeklu njihova srpstva ne dovodimo u pitanje
njihovo pravo da budu Srbi, ali je činjenica da to nije srpstvo od vremena
doseljavanja, već da je za vrijeme stare Jugoslavije u jedno doba nabujalo
pozivajući se na tri prsta«. Na to je Kustiću argumentovano odgovorio Žu-
mberčanin Nikola Pavić.
U drugom članku: »Tko želi prodati Žumberak Srbima«, s podnas-
lovom: »Kako šaka prosrpski orjentisanih ateista i Jugoslovena, odričući
Žumberčanima Hrvatsko podrijetlo, želi Žumberak prebaciti u Sloveniju,
kad već ne može u Srbiju«, Kustić piše:
479 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
»Teško je bilo biti Hrvat. Još teže hrvatski grkokatolik. Stalno je tre-
balo nekome dokazivati što jesi, a što nisi. Uvijek su te stranci s drugi-
ma miješali i čudili se što ti svakako hoćeš biti drugačiji. Zato su Hrvatski
slabići, naivci i romantičari prelazili u Jugoslovene. Bilo im je neugodno
i neprilično dokazivati da to nisu, a oni ’plemenitiji’ među takvima su
još sebe uvjeravali kako su širokogrudiji , humaniji, svijetu otvoreniji od
onih što se baš upiru biti Hrvatima. Najizdržljiviji među Hrvatskim Žu-
mberčanima, grkokatolici, po sličnom su postupku prelazili među neod-
ređene, šutljve, koji ne vole isticati što su ni tko su; tek nešto njih među
Jugoslovene, sasvim malo njih među Srbe, među ateizirane pravoslavce.
Ističem ovo ’ateizirane’, jer doista među praktičnim vjernicima grkoka-
tolicima ne nađoh takvih koji bi se smatrali pravoslavcima. Samo među
onima od njih koji niti u Boga veruju, nit djecu krste, niti se u svoje crkve
okupljaju nađoše se rijetki koji ističu da nisu grkokatolici nego baš srpski
pravoslavni. To bi, uostalom, moglo biti njihovo privatno pravo kad ne bi
htjeli i sve druge Žumberčane grkokatolike takvima predstavljati i tim
putem voditi.
I sve to baš sada ne bilo aktualno da neki od takvih ateiziranih Žu-
mberčana grkokatoličkog podrijetla ne pokušaše čak mijenjati granicu iz-
među Republike Slovenije i Republike Hrvatske, prevlačiti dio Žumberka
iz Hrvatske u Sloveniju – kad već ne mogu u Srbiju. Uostalom, time da-
doše malen, ali vrlo prepoznatljiv znak, da je riječ o ljudima kojima nije
stalo do toga da budu baš Srbi nego im je najvažnije ne biti Hrvatima. Tako
mi jednom za neke slične na Kordunu čestiti pravoslavni svećenik reče da
oni zapravo nisu Srbi nego protuhrvati.
Razumije se da između Republike Slovenije i Republike Hrvatske
ne može biti ozbiljniji spor zbog granice na Svetoj Geri. Nije Slovenija
luda sporiti se zbog nekoliko stotina metara suhe planine. Niti joj treba
posmatračnica nad Hrvatskim područjem kakva je trebala žandarskoj ju-
goslovenskoj vojsci da s visoka motri zagrebačku okolicu uvjek punu ne-
pokornih i Jugoslaviji opasnih Hrvata. Dotle Slovenija ipak ne namjerava
poći.
Zato ovdje nije riječ o razmatranju političkog spora dviju država
nego je riječ o osobitom primjeru prepoznatljivosti Hrvatskog bića, o po-
480 prilozi
sebnoj mogućnosti kako je teško biti Hrvat, kako to uopće ne može biti
netko tko se boji razmišljati, razlikovati se od drugih, a istodobno biti svi-
ma otvoren.
Nevolja je u tome što se moraš razlikovati, a ne smiješ niti možeš
živjeti od razlika nego od sadržaja, od vlastitih narodnih i kulturnih vri-
jednosti.
Kad se jednom u Varšavi nađoh među poljskim svećenicima koji ni-
kako da shvate kako je nama Hrvatima u odnosu na Srbe, sjetih se posta-
viti im pitanje: kako bi njima bilo da između Poljske i Rusije nema držav-
ne granice, a Rusi da se šetaju po Poljskoj i da govore jezikom koji se od
poljskog jedva razlikuje? Užasnuli su se. Barem na trenutak povjerovah
da su shvatili kako je nama Hrvatima važno upozoravati na razlike, sve do
slaganja pozamašnog ’Razlikovanog riječnika’.
Što si nekome sličniji to ti je opasniji – ako ti dobro ne želi. Poznato
je da je antikrist najopasniji kad je Kristu naizgled najsličniji; da je pravi
zlikovac najopasniji kad se uljudno i naoko vrlo humano i kulturno po-
naša.
No, ovdje ne može biti riječ o zlu i dobru nego jednostavno o tome
da smo susjedima vrlo slični, te nas stranci teško razlikuju, sve dok nas
doista dobro ne upoznaju. Na Žumberku je ta sličnost veća, i stoga mnogo
opasnija, nego drugdje u Hrvatskoj. Stoga je ondje i potrebnija prava i toč-
na spoznaja o vlastitom biću.
Još i danas ima u njemačkim školama vrlo odgovornih prosvjetnih
radnika, voditelja općinskih i pokrajinskih školskih ureda, koji nas uvje-
ravaju kako oni dobro znaju da Hrvati i Srbi govore istim jezikom pa se
čude što uporno tražimo na hrvatskom, a ne na srpsko-hrvatskom ili hr-
vatsko-srpskom jeziku. Tu sličnost jezika postaje opasna politička zamka.
Na Žumberku Hrvati nisu Srbima slični samo po jeziku nego i po
crkvenom obredu. Zato ih je još teže razlikovati. Bolje reći: zato je ondje
onima koji nas mrze još lakše u mutnom loviti. No, kao što se nećemo
odreći svoga jezika zato da bismo se bolje razlikovali od Srba, tako se ni
grkokatolici ne odriču svoga istočnog obreda zato da bi svima bilo jasnije
kako oni nisu Srbi. Istina je da Hrvati i Srbi govore vrlo sličnim jezikom,
a ipak su dva vrlo različita naroda. Istina je, takodjer, da grkokatolici Žu-
481 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
voslavlja, u stvari, možda jeste kod Rusa i Makedonca, ali nije kod Srbina
ako nije »sjedinjen s papom«.
Ono o dilemama kod Poljaka i Nemaca o jezičkim (i drugim) slič-
nostima između Hrvata i Srba je pričica za malu decu, koja ne znaju šta
je dvesta kila – pa uzmu i odnesu. Kad su u pitanju odnosi Poljaka i Rusa,
poljski i ruski jezik se, za razliku od hrvatskog i srpskog koji se i po Živku
Kustiću jedva razlikuju, razlikuju mnogo više, a i istorija im je mnogo dru-
gačija. A kad su u pitanju Nemci, Kustićeva pričica je nedovršena. Znaju
Nemci da Srbi i Hrvati govore istim jezikom i na to su nas dugo upozora-
vali, zapravo dok je to imalo smisla. Nije Vuk Stefanović Karadžić u Beču
i u Nemačkoj razgovarao s Perom Djetlićem, nego s Geteom, Slovencem
Janezom Kopitarom i drugim jezikoslovcima. Kao diplomata razgovarao
sam o nastavi u školama za »našu« decu u Austriji (za vreme Jugoslavije)
i u Nemačkoj u vreme kad »omražene« Jugoslavije više nije bilo. Uz iro-
ničan smešak su i Austrijanci i Nemci ukazivali na sličnost (istovetnost)
jezika kojim govore Srbi i Hrvati i na besmislenost insistiranja na razlika-
ma. Kad su Nemci mene i mog hrvatskog kolegu (u diplomatskoj službi)
pitali kojim jezikom razgovaramo, meni je bilo lako. Rekao sam ono što
sam oduvek mislio: »Ja, po mom dubokom ubeđenju, govorim srpskohr-
vatskim, a moj hrvatski kolega, hvatskosrpskim jezikom. Pošto takav,
zajednički jezik, zavaljujući »mudrim« nacionalističkim politikama više
(zvanično) ne postoji, ja sam ’prisiljen’ da govorim srpskim, a moj kolega
hrvatskim jezikom«. Inače, moj hrvatski kolega nikada nije rekao »pod-
rijetlo«, mešao je hiljade i tisuće, topništvo i artiljeriju (to najkasnije od
Napoleona nije isto), pitao me da li ćemo se videti na tom i tom prijemu,
jer za »domjenak« nije ni znao, itd. A kad bi Nemci otišli, slatko bismo
se smejali, a moj kolega, bi oterao u materinu one koji »izmišljaju novi
hrvatski jezik«.
Što se tiče »ateiziranih«, što će reći nevernika među Srbima, zaista
ih ima i zbog toga bi sve Srbe i sve srpsko trebalo pod hitno poslati na »lo-
maču« ili u »pakao«, kad se ne bi postavilo pitanje šta da se radi s takvim
Hrvatima, počev od samog Josipa Broza, Stipe Mesića, Ive Josipovića, Zo-
rana Milanovića...?
484 prilozi
82 Istine radi ukazujem da nisam uspeo da pronađem i obradim Krijesove iz 1980, 1981.
i 1984. godine.
AUTOR O SRBIMA U
ŽUMBERKU
J
ugoslavija je počela da se raspada, došlo je vreme zla i nasilja,
vreme najlošijih ljudi i njihovih još lošijih namera. U okvi-
ru »etničkog prebrojavanja i vrednovanja doprinosa zaštiti i
napretku srpstva«, počeli su neki, mahom istoričari i novi-
nari, naravno »na mig« nadležnih ideologa i političara, da se
prisećaju i Žumberka i Žumberčana i Srba u Beloj krajini, sa stanovišta:
kakvi su i da li su uopšte Srbi? Ako nisu Srbi, kakvi bi trebalo da budu,
naravno po njihovim merilima. Bilo mi je teško. Gubitak Jugoslavije do-
živeo sam kao ličnu tragediju i nenadoknadivi gubitak za sve koji su je
voleli, a takvo pisanje o mom rodnom kraju i sunarodnicima kao bacanje
soli na »živu ranu«.
S obzirom da sam bio aktivni oficir, nisam imao pravo da se pojavlju-
jem u javnosti bez odobrenja pretpostavljenih. Ipak, usudio sam se da
napišem pismo »Politici ekspres«, jednoj od »vodećih kuća u promociji
politike i ideologije vladajuće dinastije Milošević«. Mislim da sadržaj pis-
ma pokazuje da sam i kako sam i tada razmišljao o problemima o kojima
danas pišem, konkretno o srpskom narodu u Žumberku
»Poštovani glavni i odgovorni uredniče,
Molim Vas da na stranicama jednog od izdanja vaše kuće objavite
i ovo pismo, jer su razni autori, pišući o problemima Srba u Hrvatskoj, u
Politici i Politici ekspres, u više navrata ponavljali konstataciju da kod
najvećeg broja Srba u današnjem Žumberku ne postoji svest o svom (srp-
skom) poreklu i slično. Kao ilustraciju navodim članak u u Politici ekspres
486 prilozi
K
ad sam već izdavaču predao rukopis ove knjige, posvetio sam
se izučavanju lika i dela Jovana Hranilovića i ubrzo došao do
takvih saznanja zbog kojih sam rešio da ukratko prikažem
Jovanovo »pevanje i učenje« o ključnim sadržajima kojima
se ova knjiga bavi.
Jovan Hranilović rođen je 18. decembra 1855. u Kričkama, u Dal-
maciji, u pravoslavnom mestu u kojem je bilo i ima i pounijaćenih, zbog
čega je njegov otac tamo i bio grkokatolički pop. Rođen je kao blizanac s
bratom Nikolom, a imao je i mlađu setru i brata. Zanimljivo je da je otac
nekoliko minuta starijeg sina Nikolu odredio da bude sveštenik, a da su se
Jovan i mlađi mu brat za to odlučili sami.83
Značajno je da ni pop Nikola Hranilović nije bio samo običan pop,
o čemu svedoči i dosad malo poznata činjenica da je bio »pristalica juž-
noslovenskog jedinstva i Ilirskog pokreta te pod pseudonimom Vladimir
Žumberčanski i Ljubomir Slavjančić objavljivao pesme na slaveno-ru-
skom jeziku u »Danici«, pod Gajevim uredništvom, u »Bačkoj vili«, koju
je uređivao Petar Jovanović, i u drugim časopisima. Međutim, pesme koje
je slao »Zori dalmatinskoj«, cenzura nije propuštala.84
Kao što sam rekao u uvodnom delu, pošto sam proučio lik i delo Jovana
Hranilovića, grkokatoličkog (unijatskog) sveštenika, pesnika, književ-
nika, pozorišnog kritičara, prevodioca i istaknutog političara, ostao sam
zapanjen. Postavio sam sebi bezbroj pitanja na koja ću pokušati da odgo-
vorim u posebnom tekstu o njegovom liku i delu. Kako je moguće da se
grkokatolički sveštenik bavi i skoro svim drugim oblastima društvenog
života i aktuelnim problemima svog vremena, da kao sveštenik (duhov-
nik) zauzima političke i ideološke stavove neprihvatljive za carsko-kra-
ljevske (habsburško-ugarske vlasti), a o svojim pretpostavljenima u cr-
kvenoj organizaciji da i ne govorim, a da ipak opstane i ceo život ostane
deo te organizacije? Zatim, kakav je bio (unutrašnji) odnos i da li je po-
stojao sklad između sveštenika (duhovnika) i onog drugog, pesnika, knji-
ževnika, novinara, političara; zbog čega je delo Jovana Hranilovića tako
malo poznato?
Na kraju ove knjige navešću samo one Jovanove stihove kojima su
Mate Ujević86 i Franjo Malin87, obojica Hrvati i rimokatolici, pišući o ve-
ličini lika i dela Jovana Hranilovića, obrazložili njegovo shvatanje i razu-
mevanje, smisla i uloge, odnosno zloupotrebe vere:
Podmetnuše vjeru – ali vjera prava
Tekar se po bratskoj ljubavi poznava.
(...)
I tko vjerom razdor među braćom sprema,
Taj u svome srcu prave vjere nema.
Svakom njegva vjera, nek ostane sveta
Pravoj vjeri ljubav mora da je meta.
Spomenuti Franjo Malin je posle ovih stihova napisao: »Hranilović je, kao
što je i sasvim prirodno, smatrao Srbohrvate središtem jugoslovenske za-
jednice. A kad bi se baš hteli baviti jednim izlišnim poslom, te Srbe i Hrva-
te izdiferencirati, teško bi se moglo reći kome Hranilović više pripada. On
je zajednički, jer je Jugosloven umom i srcem.«89
Ukazujem i da je Jovan Hranilović, kao sveštenik, već 1884, u časo-
pisu »Obzor« vodio srpsku rubriku, baveći se srpskim problemima, pre
svega odnosom i saradnjom Srba i Hrvata, kao i da je njegovo pisanje na-
išlo na opšte priznanje. To je od njega zahtevao još jedan Žumberčanin,
hrvatski istoričar Tadija Smičiklas.
Umeo je Jovan da se cinično naruga jezičkim raspravama i sporovi-
ma među Srbima i Hrvatima i da direktno ukaže kome to odgovara, kao u
pesmi »Poslušajte ljudi«.
89 Spomenica, str. 9
493 Dragan Vukšić
žumberački uskoci
90 Spomenica, str. 46
494 prilozi
(...)
Kolko puta digoh ruku,
Da nepravdi na puta stanem.
Ili pobijedim ili panem.
I bilo je ljuta boja,
I bilo je teških dana,
Sva je povijest mog života,
Teškom borbom ispretkana.
(...)
Crne bure i olujne tame,
Gdje ni tračak nade nije blisto,
Znale su se oboriti na me,
Al poštenje ostalo mi čisto.
Posle ovoga, mislim, ne bi imalo šta više da se kaže sem hvala Jovane Hra-
niloviću!
BALAMANDSKI
SPORAZUM
S
edmi Plenum Mešovite Komisije Teološkoga Dijaloga iz-
među Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve (Balamand, Li-
ban, 17-24. juna 1993).
UVOD
EKLISIOLOŠKA NAČELA
PRAKTIČNI KANONI