RASPRAVE ZH, SV.19 (1999) ‘UDK 808.62-54(001) oral manstvens mad rimljen: VITE83 Valentin Putanee NAZIV LABUSEDUM IZ 11. ST. ZA GRAD DUBROVNIK 1, Teoretski gledano gotovo je tetko i zamisliti da na prostoru danainjega Dubrovnik i njegove dire okolice nije bujaoljudski Zivot od najstarijih vremena civilizacj, tj od peleolita, mezolite i neolita. Sigurmo je tako da je na tim pros- torima bilo i predindoevropskog jeziénog sloja kao prvog jezitnog sloja (nostra- titki slo) koji je postojao na obalama Mediterana i Male Azij, zatim je tu si- ‘gumno postojao i prvi indoevropski jezitni slo, tav. pelastidh sloj, na koji nado- laze zatim gréki, pa ilirski, pa italic (romanski) te, konagno, slavenski sloj.Za- sluzyje dakako evaku hvalu nastojanje arheologa (usp. G. Novak, Povijest Du- brouniha, 1, 1972 — autor iznosi da je dokazano da je na terenu: Dubrovnika ovjek boravio od ranog paleolita) da potvrde ove ne samo teorijske pastavke, 8 to se tie Dubrovnika da utvrde vrijeme njegova postanka u vezi s Ginjenicom da mu se ime veze s “novim” Epidaurumom, kao s\jednikom imena Kpidaurum ji je postojao na mjestu dananjeg Cavtata. Vladimir Kodak u élanku “Epi- daurum — Ragusium — Laus — Dubrovaik" objavljeuou w Anutinus Zaveda 2 ‘Povijesne znanosti JAZU (ev. 27, 1989, str. 7-40) utvrdyje da je Cavtat oko 365. dodivio strasan potres pa je gro puéanstva i administracije bio prisiljen potr +i novo boravite te sele u obliznji Ragusiuun gdje sel i biskupija a grad dobiva ime Epidaurum. Za vrijome gotskog rata 535-555 bila je izgradena nedavno otkrivena katedrala (dosliedno postoji tu i biskupija kao vrsta crkvene uprave). U tresem i éetvriom deveniju 7. st abiva se avarsko-slavenska najezda koja ruki taj Epidaurum (novum) (realnost tog evarsko-slavenskog napada potvrduje se paralelnim dogadanjem rusenja Salone koja je stradala u sligno vrijeme, oko (685-641) pa se puéanstvo, Romani, razhjeZaie a tek dolazak franatke vojske 791. na istoénu obalu Jadrana omoguéuje revitalizacju prostora, Franci grade i kaitel Lave a prevladava stari naziv za grad Ragusium (Ragusa, Rausion, Raugia). Franci obnavijaju biskupiju i katedralu ali sve ponovno strada u po- tresu i plimnom valu godine 860. Biskupsko gjediste prelazi u Kotor. Biskupije se obnavija tok prilikom spitske sinode godine 925. U 10. i 11. st, stabilizira se radi biskupska uprava, 289)Valentin Patanee: NAZIV “LABUSEDUM" 1 1. ST. 2A GRAD DUBROVNIE 2. Kada je oko 926. ili 927. nestala dukljanska nadbiskupija kao posljedica osvajanja Srbije od bugarskog cara Simeona (cf. D. Gruber, O dukljanshaj i du- brovatkaj nadbishupiji do polovice 13. st. Vjesnik Zemaliskog arhiva, nro 14, sv. 1-2, 3-4, Zagreb 1917, str 22) te se nadbiskup dukljanski Ivan sklonio u Du- brovnik gdje je izabran i dubrovaékim biskupom, nastaje nastajanje Dubrovni- ‘ka da postane nadbiskupijom (j dukljanski Ivan dofao je u Dubrovnik s titulom nadbiskupa) i da mu se dodijele sufragani, Tada so javljaju tri isprave od 16,05,743., 27.09.1022 i 21.05.1076. Kojima pape podjeljuju palij dubrovaékim cupima, s naznakom sufragana, a koje se isprave gotovo sve proglasuju falsi- fikatima Koji su imali eilj da dokaiu pravo Dubrovnik na nadbiskupsku stoli- ‘cu. Potpuni falsfikati ne moraju biti, barem ne sve. Tako se upravo prva ispra- ‘va iz 743. kojom papa Zaharija daje palij nadhbiskupu dubrovaékom Andriji (su- fragani su: Hum, Srbije, Trebinje, Kotor, Budva, Bar-Ulcinj, Skadar, Drivast, Pilot) moe povezati s “prvim” razmiricama izmedu pape i cara Leona Izaurij- skog (713-741) koji se s papom zavadio zbog idolatrije pa je papi oduzeo oko ‘TAL. biskupije donje Italije i pokrajinu Praevalis i podvrgnuo ih Carigradu i me- tropoliti u Draéu (sufrageni: LjeS, Duka, Skadar, Drivast, Pilot, Uleinj, Bar, of. Gruber, o.., str. 8-9). Dakle je eva prilika da je Zsharijina isprava u jednom di- jelu istinita'ako je rimskoj Kuri bilo stalo da parira earu i njegovo} samovolji. U to nas uvjerava i navedeni popis sufragana. Isprava pak iz 1076. (papa Grgur VII podjeljuje palij nadbiskupu dubrovaékom Petru, sufragani su Hum, Srbija, ‘Trebinje, Kotor, Bar-Ulcinj, Drivast, Pilot, Skadar) mogla bi se pravdati time dda rimska kurija u pismu od 30.8.1076, géje se spominju dubrovaéki “biskupi" Vital (a zatvors) i novoizabrani (electus), na neku interveneiju dva mjeseca ka- ite godine 21,05,1076. izdaje korektivmu ispravu (rij je o paliju), ako da- kako nije sve to dobro izredirao sam falaifikator a to za prvu ispravu gotovo ne dolazi u obzir (falzitikator prve isprave nije mogao znati situaclju iz 731). Falsi- {kati (sve tri isprave) nastaju u drugoj polovici 11. st. kada se osniva nadbisku- pija u Baru koja se smatra sljednicom nadbiskupije u Duklj. ‘Tu nadbiskupju ‘osniva protupapa Klement III dne 8.01.1089, a isprava se pripisuje (flsifcira) ‘Alcksandru IT iz 1076 (ef. Draganovié, Sematizam, 1976). Dakle, Dubrovnik se ‘uhvatio u kostae s Barom za dabivanje polozaja metropolije i odatle nastaju sve ‘ri isprave (falsifikati). Draganovié (0.c.) smatra da je Dubrovnik doista od 1076, vr8io metropolitsku vlast. 3. Zadatak je nateg priloga pakuéati protumatiti uvodni tekst isprava iz 1022, { 1076. kaa i neabitan toponim Labusedum koji se tu javija u obje isprave ‘a odnosi se kao sinonim za danaanji naziv grada Dubrovnika (naziv se ne javija, 1u prvgj ispravi iz 743), ‘Vispravi od 27.09.1022. (CD 1,61) dostovno Benedictus episcopus, servus servorum dei, dilecto in Christo fitio Vitali, archiepiscopo Sancte pitabritane sedis e civitate Labusedi in 290 aati[RASPRAVE 23, SV. 181988) regno Lachomis et Serbulia et Tribunia vel civitate Katarinensi aut Antivari seu Uleini cum ecclesiis et parochiis eorum. Provedeno: Benedikt, biskup, sluga slugu bodiih, iubljenom u Kristu sinu Vi- talu, nadbiskupu svete epidauritanske stolice iz. grada Labusedu: ma, u kraljevetvu Hum i Srbija i Trebinje ili gradu Kotorskom ili Barskom odnosno Uleinju, s njihovim erkvama i iskupijama, Pismo je upuéeno Vitalu koji je sada nadbiskup svete opidauritanske stol- ce koja je sada proseljena u grad Labusedum, a vias ima kao nadbiskup, tj 50- fragani su mu Hum, Srbija, Trebinje, Kotor, Bar, Uleinj. Ovako formuliransa tic tulatura cija na toda je nadbiskup dubrovacki sljednik biskupije u Caviatu ko- ja je u meduvremenu seljenjom iz Caviala u Dubrovnik postala i nadbiskupija (aljda so misi na pismo pape Zaherij iz 743, v. gore). ilja se na to da je tad {ji Dubrovnik upravo preseljeni Cava (pilikom razorenja Caviata 639. godi- ne spominje se da biskup caviatski odlazi u Zupu Dubrovaticu, u 7. st. u Du- brovnik, ef, Draganovié, oc. str. 240-241). Sam pak Dubrovnik tu se neziva Labusedum. U ispravi od 21.05.1076 (CD 1,143) stjisligno (smatra se takoder falsfikatom naéinjenim imitaeijom navedene isprave iz. 1022) Gregorius episcopus, serous servorum de, dileeto in Christ fitio. Petro, archiepisepo soncte pitauritone sedis ex eivitate Labusedi, in regno Zaculmi et Serbuli et Tribunie vel civitatis Catere et Anti- vari seu Ultinii et Drivasti, Pilati et Scoderi cum eclesis et paro- chiis (pie: parr) earum, Prevedeno: Grgur biskup, slugn slugu botith, liublienom u Krista sina Petru, nadbiskupu svete epidauritanske stolce iz grada Labuseduma, u ‘kraljovstvu Hum i SrbiiiTrebinju ili grada Kotora i Bara ili Ulei- ja Drivasta, Plota{ Skadra, so erkvama ibiskupijama aiihovim. Serta Papa je Grgur, a nadbiskup dubrovatki Petar. On je sljednik biskupie iz, Cavtata koja so prosolilau grad Labusedum, tu postala nadbiskupijom, a sufra- gani su mu; Hum, Sthije, Trebinje, Kotor, Bar-Ulcinj, Drivast, Pilot i Skadar. Prema ispravi iz 1022 dodani su Drivast, Pilot, Skadar. Ova ti grada spomingu ‘se u uli pape Zaharija iz 748 pa to potvrduje da je falsifiketor poznavao i tu blu. Inaée ovo pozivanje na sijednistvo cavtatskebiskupije zabiljetio je veé To- ‘ma Arhidakon Koji donosi da su Dubrovéani veé od preselianja iz Caviata nas- ‘jal da njihova biskupja (bia cavtataka) postane nadbiskupijom. 4. U ovim ispravama iz 748, 1022, 1076. javlja se vide neobiénosti. Prva je ‘od njih da se tu dubrovatka bisleupija-nadbisiupija zove epidauritana, pitauri- tana, pitebritana dok se inage bez inuzetaka rabi of 925-1078 naziv ragusitana, 291‘Valentin Patanes; NAZIV “LABUSEDUMI" 1211.57.24 GRAD DUBROVNIK. ragusiensis, ragusana (ct. KoSéak, o.c, str. 32, nota 119). Tu se javija i neobi- dan prijelaz -taur- koji se javija u Bpidaurum iw ovim ispravama iu Popa Dukljanina (Rpitaurum). Ova se pojava mode tumatiti na dva nagina. Ti tako da t za d potjede iz vremena franatke viasti na Jadranu te i u Dubrovnik (791-812), § germanskim izgovorom ayutnoga d kao t (desonorizacia) ito bi osim toga dokazivalo da je isprava iz. 743, pisana ili preradivana oko 791-812. Jeri tu stoi pitauritane a motda je Pitaura ia Porfirogeneta iz 10. st. bila pod Uutjecajem ti falsifikata (u Grka bi bilo normalno Pidaura). Prijelas je-aur-> ~ abr-{ inage zabiljezen (cf. Putanee, Refleksialoglotshog diftonga AU, Filologija 6, Zagreb, 1970, str. 155-164). Ako pak pojavu desonorizacie u ovom toponimu ne bismo Zeljeli tumaditi manje vjerojatnim utjecajem gormanskog izgovora (d ima Ptolome, Plinje, Acta ss, Prokopije dok ¢ imaju CIL, Peutinger, Raven- nas, Guido, Splitski koneli, Porfirogenct, Grlska isprava iz 1258 (cf. sve prema ‘Mayer, Die Sprache der alten Iltyrier, Bes 1957, 1959, 1, str. 138], dakle zapad- na j putka vrela; tu ide i Porfirogenet kome je informator najyjerojatnije neki ‘Roman ili Hrvat iz Dalmacije), moramo mislti da je obliks d kasnija latinizaci- 4a ili grocizacija starijeg naziva Pitaurum (u Grka s naslonom na toponim Grékoj) Koji moramo onda i drugaéije tumaéiti. Ovaj bi naziv predstavljao ‘osnovi ie, odnosno mediteransku rijeé za pojam “bor, pinija", s osnovom pit- saéuvanom u gré. és “bor, njom. Fichte”, pamird. pit “Fichte”,alterniranju s ‘eu lat. pix “smola” > sbvnjem. Pech, lit pikth < njem., slav. pout, lat. pinus < ‘pitsnus (cf. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Wérterbuch, I, str. 794). Gréka je rije® mediteranski relikt 8 dosta izvedenica pa éak 8a sui uusa/-ussa: nota “biljka euphorbia, hrv. mijetika", u Spanjolskoj se nalazi i ‘otok Throtca (ef. Frisk, Griechisches etymologisches Worterbuch, 1, str. 545- 546). Osnova pit- javija se u nas jo jedinom na nao) obali 2a naziv jednog naseg otoka, otoka Hvara. U priti o Argonautima Apolonija Rodanina (3. st. a. Chr. 1) pripovijeda se keko su Argonauti plovili od Skradina prema Koréuli a prije Kortule proBii{ otok Pyticia koju skolije nazivaju Pityussa (nesonimsli sufiks -ussa) a identifikacija se odnosi na otok Hoar. Vezivanje uz Hvar potvrduje se i ‘timologijom naziva Hvar: ie. *baraifara “bor” > Pharos (ogekivalo bi se *baros ali se misli da je na marginiilirskog jerika pod utjecajem venetskog, za sve of. ‘Mayer, Die Sprache der alten Ilyrier, 1, tr. 271, I, st. 18). Dakle bi gréki na iv 2a Hvar bio stariji, motda pelastitkog porijekla, Kofi su Indoevropljani koji ‘u iza Pelasta doSl, preveli na svoj jezik (i slav. Bor) kao Pharos (refieks sa b- nalazi se u Barra kod Brindizijau Teli). Tovdje treba dakakoistakuti sufiks uaea grékog, motda pelastitkog porjekla. Sama pak osnova pit- nije nikako ni “ilirska” ni “tragka” jer se u tim jezicima nalazi osnova peuk- koja je i ie, tako lat. (pix), slav. * pikild > hrv. pakao, lt. pudis, sve u znaéenju “bor, Fichte”. Sufiks aura u Pitaura postoju gré. toponimima i apelativime alti na éirokom podruéju u taiji (Picenum, Bruttium: potamonimi Pisaurus, Mataurus, Muta- 292,RASPRAVE. 2H, SV, 191999) urus) te i u imenu ilirskog boga Medaurus koji je potvrden u Risnu u Boci Ko- torskoj a istoznaéan je bogu lijetenja Eskulopu. Bit ée dalle predie, suptratski sufiks (za ave of. Mayer, oc, I, tr. 228, I, str. 77, 232, te Ribezzo, Italia e Ili- ria preromana, str. 37). Sve w svernu, mofemo zakljuéiti da je na mjestu dana- ‘Enjoga Dubrovnika postojao i toponim Pitaura koji se java iu vrijeme kada su ‘cavtatski Epidaurijei dodli u Pitauru, Ovo je joi jedno tumatenje koje se java ‘uz toponim Epidaurum. Budimir je polazio od ili. deur- “drvo, Suma” au epi- Je vidio ir. epi- koje se javija u Epicatia, Epicaria, Epidarnos, Epidotion, Epi- liews (portus), te bi toponim znatio “mjesto iza suma’, ef. Vjesnik 2a arheologi- ju i historiju'datmatinsku, 58, 1962, str. 10-12. Drugi u Kpidaurum vide pre- die. *tauru-/*dauru-(postoji iu semitskom) “brijeg, brdo”. Ovo tumatenje mo- emo prihvatiti za cavtatski Zpidaurum pa i za dubrovatki jer imitira cavtateki ali je nevjerojatno da bi se eavtatski grad nazivao na dva natina, Moje je milje- nje da se Cavtat zaista zvao Epidaurum a da je osnova s pit- pai toponim Pita- ura indigen naziv jedne teste, dijela danainjega Dubrovnika, koji se odnosio. za borovu sumu, borik pod Srdom. Prema tome treba odijeliti toponim Epida- rum od toponima Pitaura koji se toponimi, jedan i drugi, tijekom vremena injednaguju pa i u midljenju da potjetu od isto rijti, imena kraja. Druga je no- obignost u ovim ispravama sam naziv Labusedum za grad Dubrovnik. Vladimir KoSéak (0.c, str. 32-39) tumati ovaj umetak tako da se tu navodi novi toponim. LavelLabe koji je kao naselje nastao franatkim gradenjem katela na Lavama ‘oko god. 791-812, na hridinama koje se zvahu Lave. On istige da se u ispravi iz "748. navodi samo ime dieceze a ne spominje se ime grada u kojem se nalazi ge iste nadbiskupije, dok so u ispravama iz 1022 i 1076 spominje i ime grada u kkojem se nalazi sjediste a to je citirani Labusedum. To autoru dokazuje da je w 12. t, kada su te Isprave sastavijane, bilo poznato kako godine 748. jo8 nije bilo grada koji bi se zvao prema nazivu 2a hridine (“labes”) ali da je isto tako bilo poznato da je takvo ime kasnije bilo u upotrebi veé w 11. st. Dakako, naziv je la- ve < lao~ kao ime éestici morao postojati i prije gradenja a ne obrnuto. Moje jo rilljenje da se pod epidauritana misli na pidaurum = Cavta, dakle na sje- daistvo cavtatske biskupije u Dubrovnik koji se ovdje zove Labusedum. fikatoru je bilo jasno da se prigovaralo Dubrovniku da on nije mogao biti ni kkupija prije preseljenja iz Cavtata. Zato i insistira na ovome sljedniatvu bisku- pijskog sjediSte. Zadatak je pak ovoga élanka protumaditi i ovaj naziv za grad Dubrovnik i pokusati odrediti na koji se dio u danainjem Dubrovniku odnoei, ‘ako je uopée postojao ovaj naziv za neki njegov dio pa iejelinu prostora. 6. Koliko sam zapazio, nijedan autor od onih koji su se bavili nekadaéngim nazivima za grad Dubrovnik (Epidaurum, Ragusa, Labuse, Dubrounik) nije se ozabavio toponimom Labusedum u ispravama iz 1022 i 1076. To nije uéinio ni . Skok u poznatom élanku Les origines de Raguse iz 1991 (Slavia 10, str. 449- 1500). Ne spominjem ga ni ja ni Muljatié, a VI. KoBéak ga poistovjetuje s Labes 293Valentin Putane: NAZIV “LABUSEDUM" I 1. ST. ZA GRAD DUBROVNIK koji je naziv potwrden za kaStel u Dubrovniku, ali ni on nije izvréio etimotosiwa ‘nalizu toponima. Skokova prvotna misao da Lave treba izvoditi od lat. labes f (Ge, terrae), gon, labie “Sture, Gesturz, Absturz, litica, vriet” ne moze stajati ‘vo6 zbog sulfikaca koje imamo u Labusa i Labusedum (kasnije Skok odustaje od prvotnog miEljenja i priklanja se otimologifi od Jau-flao/lau, v. nite). Na pitanje ‘zasto uopée nije doslo do ove analize, moze se odgovoriti da veéina lingvista i historigara nije vidjela velike razlike izmedu oblika Labes i Labusa (Ranjina, 16. st.) te jo8 neobitnijeg oblika Labusedum koji se mogzo u tom sluéaju sma- trati i nekom gretkom u prij 6. No prijo nego pristupim obradivanju ove etimologije, potrebno je da se ixjasnim i o jo’ nekim dosadaénjim etimologijama naziva za grad Dubrovnik. Slavenska etimologija naziva Dubrovnik < dubrava dugo se ponavijala i drzala (eadaji je évrsto stajao uz ovu etimologiju P. Skok). Oslanjajuéi se na potvrdene potvrde razvoja aloglotnog diftonga AU u naiem jeziku (ef. Fulologija 6, 1970) ja sam mislio da so u tom nazivu nalazi rofloks naziva 2a Caviat Epidaurum (> dobr- > Dubrounik) jor su Epidaurijei probjegli nakon potresa na teren dana- {njeg Dubrovnika. Slidnu je misao iznio 2%, Muljasié (< Epidaurum novum) a ‘manje ima vjerojatnosti misao da bi se u nazivu nalazila latinska rijeé urbs “grad” (< urbs nova, ef. Alerié, Filologija 10, 1982) buduéi da se ova rijeé na ‘Balkanu potpuno zamijenila s lat. civitas (tako i u Cavtat < eivitate). O naziva Ragusium/Ragusa/Raugia P. Skok jo iznio teru da je prvotni naziv Ragusium Gusium kao w ilir. na Apeninu u Brundusium/Brundisium > Brindisi, @ Apulijii Canusium, ef. Mayer, oc, II, str. 257) i da je taj naziv iz doba Tlira na ‘Mediteranu. No nijedne paralele za osnova u ilirskom P. Skok nije naveo. Mog- 1o bi se misliti da je usciuva “moditeranshi” lukwein (Frisk) koji ve waCuva u wre 845 (gon. days IE (gon. Garé) “grozd, vinova loza, boba, vrsta pauka” koje- ru se koradikal nalaai u lat. racemus “groza” ali nigdje dragdje na “ilirskom” terenu nije potvrdena ni ta osnova (ef. Mayer, 0.¢, Il. str. 94). Sicilska Ragusa se u bizantinskim vrelima zvala "Poyot, putki grt. 'Poyots (postoji i u Epiru mjesto ‘Poyoi, danas Rogus), za arapske viasti na Sicilji zvala se Raghus, a Ragusa se zove nakon protjerivanja Arapa sa Sicilije, jerojatno s naslonom na Gubrovaéku Ragusa (ili s naslonom na tal. etta). Moglo bi se jedino zbog nave- denih grékih toponima (Rog-/Rag-) misliti da se radi o ie. koradikalu reg-frag- roma gré. fru “slomiti, prelomiti", gré. ak. pl. @ayas “lom, uzak prolaz”, Ger “prodor, raspuklina” (cf. Frisk, o.. str. 637, 652) pa bi osnova sa sufiksom snafila “klanae, prodor izmodu dva brda” al i tada nam ostaje problem sufiksa usium/-usa koji bi iu tom slutaju trebalo smatrati gr&kim (tip gr8. Elaypos “je- en” prema "Ekapotaoa, naziv 2a Braé < Brattia < ie. *brentos “jolen”) pa bi sve upucivalo da je osnova i korijen u Ragusium/Ragusa grtki relikt (s nakna- nom sonorizacijom intervokalnog ss > s romanskog porijokla). To bi pak do- azivalo da su Cavtaéani kod preseljenja doili i na lokalitet (izmedu Srda i 294-RASPRAVE 2H, SV. 191888) Hiridina) koji se zvao Ragusa “klanac” pa se taj naziv rabio za taj dio danainje- ga Dubrovnika, paralelno s nazivom za Hridine = Lave (o kojima nize). Italiza- cj terena nastaje nakon vazenja zakona rotacizma u latinskom jeziku pa ni u Ragusa ni u Lausa vibe ne djeluje, tako i u nagim toponimima Lavsa (Zedar) iu lat. posudenicama lausa “Steinplatto” i lausiae (petrae) (ef. Mayer, o.., I, str. 170). Sve bi to znaéilo da je prvotno naselje i u Cavtatu i u Dubrovniku bilo ‘ertko (slidno [esa > Vis) [prvotnost grékog pred italskim puéanstvom na terenu Dubrovnika dokazuje P. Skoku Plinijev naziv Klaphitides > Lopud, cf. P. Skok, ‘Slavenstvo i romanstvo 1, str. 231] koje se (na lokalitetu Ragusa) tek kasnije italiziralo (romaniziralo) a taj se zakljuéak doduso protivi misljenju G. Novaka koji tvrdi da u arhoologkim materijalima nije naden dokaz o grékoj prisutnosti na terenu Cavtata i u Dubrovniku (ef. G. Novak, oc I, str. 1-80). Moje je mi- ‘ljenje da je u ovom toponimu (Ragusa) prvotniji oblik sa ~usa te da je taj sufiks sgrtkoga (moida pelastidkog) porijekla dok je oblike Ragusium zaista kasnija ‘adaptacija romanskoga porjjekla (Skok je mislio obrnuto). Za oblik Ragusium svjedodi i oblik Ragust koji sigurno ide od Ragusium kao nominativni starodal- ‘matski oblik po tipu Sergius > Sersi, Vlasius > Vlasi, commerciarius > cumer- zari (nije potrebno misliti da je -usium > -usi nastalo tworbom od lat, Iokativa ‘kao &to je mislio P. Skok). Oblik Ragusa je potvrden i u gré. Rausé (Porfiroge- net). Zetxpavanje s g u Ragusa ne dolazi u obsir (prvotno moje milienje zbog ctimologije Rausa <*lalausa) nego so u Raugia/Rausa radi o romanskom gu- Dijenju konzonanta g tipa Tragurium > Trait < Tradr (P. Skok istiée da ispa- danje dolezi pred vokalom u, ef. P. Skok, Slavenstvo i romanstvo 1, str. 220) 7, Nema nikakve sumnje da se u Lau, LaveiLavi, Lausa, Labusa pa odatle i u Labusedum nalazi 1 osnovi rijeé koja se smatra predindoevropskom, ege- kom rijedju (Waky Baltisti-Aleesio, Skok i dr.) Julius Pokorny (Indogermanis- ches etymologisches Warterbuch, 1959, str. 683, sv. lew-llau- "Stein”) domosi re- flekse 1 gr8kom (od Homera) i allbanskom ali iu staroirskom i irskom pa mod ‘mo ta rijeé (osnova) smatrati pelastiékom, rijegju prvog indoovropskog sloja ko- jaje saduvana po rubnim dijelovima danalnjih Indoevropljana (Irska, Svicarska [Lausanne], Italia, Jadran) &to mote ukazivati na naseljavanje Pelasta u topli- Je krajeve iza neke od poznatih odledaba glacijala, diluvija. Znakovito je da ta, ‘rijeé ne postaji u slavenskom, litavskom, germanskom. Osnova lau- “kamen, li- ‘ica, hridina” saéuvana je kao apelativ i kao toponim: A. (Pokorny) lew-lau- “Stein”: gré. (Homer) Aas (gen. ios) “Stein, att. Adashas (gon. ov), att. Aebw “stoinigen”, ievorfg *Steiniger” ( < ie. lous), Javorjg “Steinarbeiter” (< ie, lous), sa-ausa > -aura grt Zaiya, jon. Aaégy “in Fels gehauer Weg, Gaaso”, ab leré “Gostein, Felsstura”, str. ltellta (gen. ltac) “Stein”, top. Aatigoy “gorje jugoistotno od Atike. Prosirena osnova na leus- dolazii'u Tlirskom LausabalLeusaba > (w. nie) Lasva (juino od Banjaluke) te uLeusinium (kod Trebinja), ef. Mayer, o.c., I, 208,11, 70. 295;Valentin Putance: NAZIV “LABUSEDUM” IZ 11. ST. ZA GRAD DUBROVNIK B. (CD 1, 174, Split, oko 1080): super terras sancti Stephani sub rupe que vulgo dicitur lao. Konstantin Porfirogenet (10.st.) donosi podatak da su se Cav- taéani sklonili na litice 10 kilometara sjeverno od Cavtata. Litice se zovu Rausa ili Rausium a to je nastalo promjenom 1 > r od romanske rijeti lau (original: Aéyerai de Gowatort 6 kaéyvos Aad, of. 2a sve P. Skok, Slavia 10, str. 449-500). ‘Te se litice zovu u dokumentima tal. Laue, pisano Labe (1291), latinizirano Javellavae, Labes, de Labibus, slavizirano Lavi (Apendini); toponim Lave postaji ina otoku Sipanu (¢f, za sve P. Skok, o., str. 450-453). Skok je prvotno mislio da se lau treba izvoditi od lat. labes f (se. terrae), gen. labis “Sturz, Gesturz, Absturz, litica, vret” ali je kasnije odustao od te misli te osnovu i on smatra cegejskom (cf.ERHS s.v. laura, Lovéen), vii je i u naziva Lavsa/Lavea (Sibenik, Korati), lat. lapides lausiae (u lat. < kelt.,¥. Frisk), sab. top. Laverna, provan. alavanca, lavanca, fr. avalanche, top. Lausanne (Svicarska), tal. (dijal.) lavina, knjizevno tal. valanga. Dakle bi na mediteranskom podrugju bila dobro zasvje- doéena i osnova lau i izvedenica /aus-. Ovamo prema tome treba pribrojiti i bo- ssanski top. ilir. Leusaba (Antonin, Poutinger) / Lausaba (Ravennas) > Laiva (AR 6, str. 919: 1. rijeka, utjede u rijeku Bosnu, 2. zaselak uz Travnil) koji, ovaj zacinji, oblik treba tumaéiti od Leusa/Lausa “vrlet, litiea, kamenje” sa sufksom -ava za potamonime (progiren kao sufiks po éitavoj Evropi, u nas u Kréava) Leusava > * lwwsava > (upravo) *lsuava > laugava > (isimilacija v-v > 9-0) “lagava > Lasva (cf. Filologija 6, str. 160) ili > (metateza v8 > gv) *lagvava > (sinkopa vava > va) Laiva, Pojava § za s u superstratu moze dokazivati da je u “ilirekom” kontinentalnom w rijeti Jausa izgovor bio lauda dok je juinije uz obalu u starodalmatskom izgovor lausa ostajao bez te promjene (u Lausa, Lav- sa, Labusa i Labusedum), dok 2a Lava motemo suponirati mletatki izgovor $ > 4. Skokovo vexivanje uz vsnovu fau- | toponima Loveen i Laucellae (Split, 1171) polazi od profirenja osnove sa k u lauh- koje nije nigdje drugdje potwrde ‘no. Moje je mialjenje da treba prije svega kod ove etimologije misliti na staro- dalmatski diftong au prema lat. tipa erace > hrauk (Krk), dakle *lacellae > laucelte < Ine- + -ellul-lla, talc i u Lovéen lauc- + -en > Lovéen (é kao x mon- ficellu > munéel, na Krkw) gdje osnovu lu- imamo prema lat. luxilueus “syje- to, Gistina u dumi, Suma, gaj (posveten botici Lueina)”. Sufiks -en mode biti i slay. -éna, koji najyjerojatnije imamo i u slignim brdskim nazivima Ozren, Prizren i slitno. 8. Gledajui na izvedenicu od lau u lausa (> Lavsa, Lava, Lausanne) go- tovo je sigurno da se u obliku Labusa (Milecijeva kronika, 11. st) radi o zatrpa- vanju diflonga au u heterosilabi sa 6. U svakom sluéaju zatrpavanje s b je ne- obiéno, dok je obiéno s v, pa se ovo zatrpavanje mote tumatiti ili kao lat. volta > u nas bola ili kao prepisivanje s grékih dokumenata gdje je b u graft za.v normalna pojava. To bi pak s druge strane dokazivalo utjecaj gréke kulture (grékog pisma) u vrijeme najranijih dokumenata koji se tiéu povijesti Dubrovni- 296RASPRAVE 2, SV.19 1998) ka, Gr&ki utjocaj uostalom ofituje se, uz ostalo, i u citiranom Wlasi za Blasios kao i u rijedi krilat, o koja} v. Rasprave Zavoda za jezik 14, 1988, str. 149-154. nage oblik Labusa nalazimo i u Annales ragusini (16.st.) Nikole Ranjine (Mo- numenta spectantia 14, 1888, str. 174-175): Hoe castrum vocitat epidauria lingua Labusa, ‘Namgque ripa sonat hoe idiomate labes. Prijevod: Ouaj hastel naziva dubrovatki govor Labusa, Jer se kamen wu ovam govoru reie labes. Dakako, Ranjinina Kronika u etimologiji Sepa (veza s lat. labes) kao i drug- die (za labes v. gore glava 7). ‘Ako izvriimo morfolosku sekeiju naziva Labusedum na osnovi onoga &o smo kazali naprijed, dobivamo, u vezi s potvrdenim oblikom Labusa, sufiksalni clemenst: -edum. Ovo je mletacizirani oblik za vrlo dobro potvrden lat. suf. -elum koji ounaéuje mjesto gdje se nesto nalazi, rast, ili se tu nesto radi, a od govara slavenskom suf. ~i (urba > urbif). Poznat je sliéan oblik na Krku od lat. canna “trska, trstika” > cannetum “trééak, tretik, trstenik” (oblik cannetum zabiljozen je u hrvatskom latinitetu 190, 1454, ef. Lexicon latinitatis, od. HA- ZU, I, 1973, str. 165) > Kanajt (toponim na Krku, mjestu Punat), gdje je ¢ po pravilu ostalo neizmijenjeno u starodalmatskom na naioj obali. Ovaj suflks postoji na ditavoj nasoj obali,s time da se u raznim slu¢ajevima mijenja osnova rijeti 2a ist pojam: lat. ealamus “treka” daje calametum “trstenik”, (u Kotoru ') “Vinograd, voénjak” (ef. Lexicon latinitatis s.v.,od 1880, 1405), u Dubrovnik 8 > d Challamidum (1405, cf, Jire6ek, Die Romanen, I, str. 61), toponim Ca- Iamito (1096) = Catamet (1114: ad vallem que sclavonice dicitur Turstentc,lati- ne vero Calamet, ef. Jireéek, 0. I, str. 61) = Trstenih (mjesto izmedu Splita Stobreta); za gotovo isti pojam nalazimo na Krku od canna spomenuti Kanajt, kod Lotinja naziv ototiéa Kanidole < at. cannetula (ef. Skok, Slavenstvo, 1, 1950, str. 61), na Rabu Kanitalj < lat. cannétulum (ef. Skok, 0.1, str. 47, 61), 1 Istri i locus Calisedum (okolica Lima, 1102, cf. CD 2, str 6) sto dolazi od lat. carex “Sai” ((u Italiji Cale, god. 895, ef. I nomi geografici italiani, 1990, Tori- no, 8.) Dakle 2a isti pojam u juno} Hirvatskoj calamus, srednjoj i Istri canna, na sjeveru (Istra) i carex. Nepromijenjeni sufiks -etwm imamo i u vinetum (an- ‘no 1070-1076, Biograd na moru, ef. CD 1, str. 151) < lat. vinum “vino” > “vini- Ste, vinogradi", u istom tokstu Roretum “hrastik” prema lat. robur “rast” (preko *roboretum). Oblik sa -edum (u Calamidwm (Dubrovnik], Kanidole [Lo- inj], Calisedum (Istra] pa i u *Lausedum (Dubrovnik) nastaje mletaskom s0- norizaciiom intervokalnog t koja u Dubrovniku posvjodotuje utjecaj mletatkog dijalekta koji utjecaj nastaje iza 1000. godine (Dubrovnik potpada pod Veneciju sod. 1000). 297Valentin Putane: NAZIV “LABUSEDUM" IZ 1. ST. ZA GRAD DUBROVNIK 9. U zakijudku nage rasprave postavlia so nokoliko problema na koje treba od- ‘govoriti. Sufks -edum < -etum dokazuje jezitni mlotatki utjecaj u obje isprave iz 1022 i 1076 i u biskupskoj kuriji u Dubrovniku. Falsiflkatori prvom i drugom is- pravom dokazuju, uz dokaz ispravor iz 748. 0 dodjeli pali, ovim ispravama da i pputem sukcesije prava cavtatake biskupije Dubrovnik postaje biskupija a ovim is- pravama i nadbiskupija. To bi trebao biti odgovor onima koji su tvrdili da Dubrov- nik (Epidaurum novur) nije nikada bio ni biskupja. Ove su isprave prema tome ‘mogle nastatiu vrijeme parbi o paliju izmedu Bara i Dubrovnika. Bar je imenovan ‘nadbisiupijom godine 1089 (v. naprijed glava 1) pa stoga i postanak ovih isprava ‘reba datirati oko ili iza 1089, dakle staviti ga vremenski na sam konae druge polo- vice 11 st. Suiks tum je ovdje u Labusedum dodan na labusa < Jausa, pa se mo- 4e tvrditi da je u Dubrovnik u “lirskom” a najyjerojatnije iz pelasiékog vremena, ‘te iu starodalmatskom govoru postojela od starine u starosjedilaca rij lao/lau 22, ppojam “kamen, litca” i odatle izvedena rijeé Zausa sa znaéenjem “hrid, hridina, li- ica” (Lausa je dobro potvrdena rijeé na nagem terenu, pai u Bosni) Tvorba pak lausetum mada bi “kamenjar, kamenjak, podrugje s mnogo kamenja, vreti” (Ka- ‘menjak se zovu tri sela u Hirvatskoj, ef AR sw.) Zatrpavanje sulb moze se tumadi- ti samo heterosilabom, dakle akcentom na drugom dijelu diftonge, tj. na sufiks. Moglo bi se misliti da se u ovoj tworbi (Hausetum) radi o wéenej, le ad hoc izmi- ‘ljenoj ried ali ja osobno sumnjam u to jer je autorfalsifkator mogeo bez. bojazni za tom mjestu staviti poznati toponim Lausa, ili jo8 puékiji *“Lavusa > Labusa. Znatilo bi to da je za Hridine prema mora u Dubrovnik uz Lave postojao i naziv *Lausetum > Labusedum, kao sjediste dubrovackog biskupa, medu ostalim zgra- ama, kaStelu i kucama privatnika. Ako je naziv Ragusa postojao za dolinski teren ‘a Dubrovniku izmedu Hridina i Srda, naziv Pitaura za teren pod Srdem, *Lause- ‘tum za Hridine, naziv Epidaurum odnosio bi sa na Bitav Dubrovnik a goworll st ‘gx stranci i Dubrovéani kada je trebalo dokazivati da su oni Cavtaéani naseljeni na ‘tom prostoru, na teren Rause < Roguse. Taj opéi naziv upotrebljavalo je i okolno ppuéanstvo pa odatle Hrvatima naziv Dubrounik < -aur- > -obr- (Muljatié, Puta- ned). Moje tumaéenje toponima Pitaura kso indigenog dubrovatkog toponima ka- sivalo bi da ne stqjitvrdnja da je u Dubrovnik bilo neobiéno mnogo hrastova i du- ‘ova, neke vrsti Suma od tog drveés, koje je misljenje potjecalo od onih koji su izvo- ili etimologiju toponima Dubrovnik od slavensko rijeti dubrava, Naime i pritodni- Jee zamislti ako je bilo kakvog veéeg nasadista po kojem je koja estica u Dubrov- nikeu dobila i ime, da se radilo 0 mediteranskom flornom pokrivatu, o borovima i Jolama, manje o bukvi i hrastu, ato bi upravo izlazlo iz ove etimologije toponima ‘Pitaura koju sam ovdje iznio. Zakljuéno mozemo ponoviti tvrdnju da su toponimi Pitaura, Ragusa i Lausa/*Lavusa/*Labusetum > Labusédum postojali na teren Dubrovnika davno prije preselienja Cavtaéana uu Dubrovnik. Svi ovi toponimi po- ‘ju iz vremena kada su tu boravile prve gréke migracije sa sjevera (iza oko 5000. sodine a.Chr:n). Tek kasnije dolszi do ilirizaije, pa romanizacje (Itai) i slavizaci- je ovog prostora u Dubrovniku i okoici 298[RASPRAVE 28, SV. 181988) LITERATURA D. Alerié, Slavensho ime grada Dubrounika, Filologija 10, 1982, 69-92. 2. AR = Rjetnik hreatshoga ili srpskoga Jeziha, ed, HAZU, 1880-1967. D. Gruber, O dukljanskoj i dubrovatkaj nadbiskupiji do polovice 13. st, ‘Vjesnik Zemaljskog arhiva 14, 1917. H Frisk, Griechisches etymologisches Worterbuch, Heidelberg 1960, 1970, 1972, 3 toma, ©. Jiretek, Die Romanen in den Stddten Dalmatiens, Bet 1902, 1904, 2 toma. V. Ko8éak, Epidaurum-Ragusium-Lous-Dubrovnik, Anali Zavoda za po- vijesne znanosti 27, Dubrovnik 1989, 7-40. 17. Lexicon latinitatis medii aovi Jugoslaviae, Zagreb 1973, 1978, 2 toma. 8, Nomi WD) geografiei italiani, ‘Torino 1990. 9. G, Novak, Povijest Dubrounike I, Zagreb 1978. 10, ML. 12, 18. 4 15. 16. 1. A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bet 1957, 1959, 2 toma. . Muljatié, Intorno al toponimo Dubrovnik, Ragusa in Dalmazia, Rias- ‘sunti VIL Congresso internazionale di scienze onomastiche, Firenze 1961, 119-120. 2, Muljadié, O imenu grada Dubrounika, Zadarska revija 11, 1962, 147- 164, J. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Wérterbuch, Born-Mi- ‘chen 1959, 1969, 2 toma. 'V. Putanee, Refleksi aloglotskog diftonga AU u hrvatsko-srpskom, Filolo- sija 6, 1970, 185-163, P. Skok, Les origines de Raguse, Slavia 10, 1931, 440-500. P. Skok, Etimologijshi rjeénik hroatshoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971-1974, 4 toma. P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, ed. HAZU, Za- ‘grob 1950, 2 toma. 299‘Valentin Putanee: NAZIV “LABUSEDUM" 111, ST. ZA GRAD DUBROVNIK REGISTAR CITIRANIH ONOMASTIKA Barra 4 Blasius/Blasios 7,8 Brat 6 Brattia 6 Brindisi 6 Brundisium 6 Brundusium 6 Calamet 8 Calamito 8 Calice 8 Calisedurn 8 Canusium 6 Cavtat 6 Challamidum 8 Dubrovnik 1, 6,8, 9 Elaphitides 6 Elaphussa 6 Bpicaria 4 Epicatia 4 Epidamnos 4 Epidaurum 1, 3,4, 6, 8,9 Epidotion 4 Epilicus (portus) 4 epitauritana 4 Bpitaurum 8, 4 Hvar 4 Kamenjak 9 Kanajt 8 Kanidole 8 Kanitalj 8 Krbava 7 Labe 4, 7,8 Labes 8, 7, 8 Labusa 8, 7,8, 9 Labusedum 3, 4,5, 7, 8,9 Lave 1, 4,5,6,7, 300 Lavi7 Lava 7, 8 Lau? Laucellae 7 Laurion 7 Lausa 6,7, 8,9 Lausaba 7 Lausanne 7, 8 Lavea 7 Laverna 7 Lavsa 7, 8 Lavia 7 Leusaba 7 Lopud 6 Lovéen 7 ‘Munéel 7 Ozren 7 Pharos 4 pitabritana 4 Pitaura 4,9 pitauritana 4 Pitaurum 3, 4 Pitoussai 4 Pityossa 4 Prizren 7 Pyticia 4 Raghus 6 Ragusa 1, 6,7, 9 ragusana 4 Ragusi 6 ragusiensis 4 ragusitana 4 Ragusium 1, 6,7, 9 Raugia 1, 6 Rausa 6,7 Raus8 6,7 Rausion 1, 7 Rogoi 6 Rogus 6 Roretum 8 Salona 1 Sergius 6, 8 Sersi 6, 8 Tirstenic 8 ‘Tragurium 6 Trad 6 Trour6 ‘Tretenik 8 Visi 7,8 Viasius 7, 8RASPRAVE ZHU, SV. 19 1988) Résumé ‘LA DENOMINATION LABUSEDUM EN PROVENANCE DU 11-EME SIECLE POUR LA VILLE DE DUBROVNIK auteur se propose d'expliquer le topanyme LABUSEDUM qui apparait dans les do- ccumonts do 1022 ot 1076 pour la dénomination do la ville de Dubrovnik. En mémo ‘temps lauteur revient aux étymologies de Zpidaurum, Pitaura, Ragusa et Dubrovnik, y compris aussi Lausa. Epidaurum est grec et prégre, Pitoura/Pitaurum contient la raci- ne prégreeque pit, avee suff. auru qu’on trouve en Ttalie ot en ilyrien (nom de Dies Medaurus = Bsculgpe), avec la signifieation “pindde (sous la montagne Srd, A Dubrov- nild”. Dubrovnik serait le reflet de ~daur- do Epidaurum. Roguse serait aussi un mot pprégrec, en connection avoe lo grec “fissure, fente”, au suff. usea qu'on trouve aussi ans la dénomination grecque de Brat: gree Hapos “cert > "Elapotooa. Lausa provi- tent du prégree (pelastique) laujlao, tu suf sea aussi. La forme fauserum dum est Ja forme vénitianisée) dans Labusedum veut dire “iieu-dit plein descarpements” auteur soutient Tidée que les toponymes Pitaura, Ragusa et Lausa ont existé & Du brovnik comme ls liewx-dits avant que les habitants de Cavtat ont dt chorchor un abi sur le terrain de Dubrovnik. Le contexte des documents (falsfiés) de 1022 ct 1076 dit que Tévéché de Caviat a 66 transféré & Labusedum et quil est (cette ville) euecesscur juridique des droits possédés auparavant par le sidge de lévéché de Cavtat. Liautour ‘précend que tous ees toponymes (Piiaura, Ragusc, Labusa > Labusetum) proviennent ‘des temp oi les Gres venaient du Nord et ont calonié en premiers possesseurs le ter rain de Dubrovnik et de ses environs. On pourrait eroire méme que tous ees toponymes ‘roviennent du temps prégrec,cst-idire des temps des Pélastes en tant que premiers ‘colonisateurs indo-curopéens de la Méditerranée. Aussi conatate-til que dana la déno- ‘mination de Dubromnile au cours de Thistoireinterviennent aussi tous ces noms des lieur-dits anciennement existants sur le territoire de Dubrovnik daujourd hui