Professional Documents
Culture Documents
Definisanje Lokacije Kao Problem
Definisanje Lokacije Kao Problem
Jedan od osnovnih problema je definisanje lokacije samo jednog objekta kao što je fabrika,
skladište, prodaja ili servis. Ovaj matematički metod određivanja jedne lokacije naziva se i
centar gravitacije, p-središte, mrežni metod i centroidni metod . Jedini faktori za izbor
lokacije su transportna tarifa i obim u određenoj lokaciji. Matematički e ovaj model naziva
statički kontinualni lokacijski model.
Postavlja se pitanje gde postaviti lokaciju u odnosu na izvore proizvoda, izvore potraživanja i
njihovog obima i pomeranja iz određene lokaciju u drugu po određenoj transportnoj tarifi.
Znači u model su uključeni obim prenosa između dve tačke, transportna tarifa odnosno cena
transporta i veličina rastojanja između dve tačke. To predstavlja funkciju transportnih
troškova koju je potrebno minimalizovati.
Min TC = Vi x Ri x di
Vi – obim u tački i
Centar gravitacije
Dobijanje centra gravitacije matematičkom metodom.
Min TC = Vi x Ri x di
Vi – obim u tački i
X = (Vi x Ri x Xi) / Vi x Ri
Y = (Vi x Ri x Yi) / Vi x Ri
Primer kompanije sa dve fabrike i tri kupca
Na slici su prikazane pozicije fabrika i kupaca.
Primer: Primer kompanije koja ima dve fabrike koje snabdevaju skladište i koje treba da
snabdeva 3 kupca. Pozicije fabrika su prikazane na slici sa P1 i P2 a prodajnih mesta sa M1,
M2 i M3. Potrebno je pronaći lokaciju skladišta koja minimizira transportne troškove. Svaka
lokacija je iskazana kao geografska koordinatna tačka. Proizvod A se snabdeva iz fabrike P1 a
proizvod B iz fabrike P2.
Koliko treba skladišta u lancu snabdevanja? Koliko treba da budu veliki i gde da budu
locirani?
Koja prodajna mesta treba da budu dodeljena određenom skaldištu? Koje skladište je
dodeljeno određenoj fabrici ili dobavljaču?
Koji proizvod se skladišti u određenom skladištu? Koji proizvodi se direknto
isporučuju od kupca?
Priroda problema određivanja više lokacija može da se reši uzimanjem pristupa centra
gravitacije u slučaju više lokacija. Ovaj metod određuje najeftinije transportne troškove
između više različitih destinacija. Ako postoji više lokacija treba odrediti bazičnu tačku i
ciljnu tačku. Ova forma klastera se predstavlja za određeni broj lokacija i onda se za njega
nalazi optimalni centar gravitacije. Tada se sve tačke prebacuju u definisane tačke. Proces se
ponavlja dok se ne dobije optimalno rešenje. Sa porastom broja najčešće opadaju transportni
troškovi ali e povećavaju troškovi zaliha.