ITEP Visoka škola za informacione

tehnologije, ekonomiju i
preduzetništvo

TEMA 1:
MATEMATIČKA LOGIKA
sasa.micic@satwork.net
Prof. dr Saša Mičić

oktobar 2019. godine

 MATEMATIČKA LOGIKA
 Definicija matematičke logike:
Matematička logika je grana matematike koja se
bavi problemima logičkog rasuĎivanja kao i
zasnivanja matematike kao nauke.
 Ima veliki značaj u rješavanju mnogih praktičnih
problema.
 Koristi se i za izgradnju matematičkih modela
savremenih elektronskih digitalnih mašina
(računara).
 Dokazuje se teorija pomoću logike i pravila
zaključivanja.
 Osnovne logičke operacije i njihove tablice istinitosti
su saglasne sa logikom jezika i razuma.
 NASTANAK LOGIKE
 Problemom ispravnog zaključivanja prvi su
se bavili Stari Grci, Grčki filozofi
 Početak logike je u četvrtom v.p.n.e.
 Prvim većim logičarima smatraju se Tales,
Parmenid, Zenon, Sokrat, Platon i
Aristotel.
 MATEMATIČKA LOGIKA KAO NAUKA
 Utemeljivač logike kao nauke je Aristotel (384-322
p.n.e). On je u svom djelu Organon po prvi put
sistematizovao logička znanja i logiku zasnovao kao
nauku.
 Organon na grčkom znači oruţje, što znači da je
Aristotelu logika predstavljala alat koji bi koristile i
pomoću koga bi se zasnivale druge nauke.
 Osnivač moderne matematičke logike je britanski
matematičar Dţordţ Bul (1815-1864).
 On je logiku izgradio kao nauku sličnu matematičkoj
algebri (kao i u algebri koriste se konstante,
promjenjive, slova, simboli, operacije, formule, ...)
pa se po njemu matematička logika često naziva
Bulova algebra.
 Logika je nauka o zakonima mišljenja.
 BULOVA ALGEBRA
 Do sada su nas učili da je 1+1=2, a sada se
srećemo sa situacijom da je 1+1=1
 Zakoni logičkog donošenja odluka zasnivaju se
na tvrĎenjima koja mogu biti tačna i netačna.
 TrvĎenja nikada ne mogu biti djelimično tačna ili
djelimično netačna.
 Algebra koja analizira prethodna tvrĎenja,
saţima matematičku logiku i teoriju skupova i
daje teorijsku osnovu savremenih računarskih
nauka naziva se Bulova algebra.
 PRIMJENA BULOVE ALGEBRE
 Sve do kasnih tridesetih godina njegova
algebra nije imala nikakve praktične
primene.
 1937. godine naučnici Nakašima i godinu
dana kasnije Šenon su iskoristili Bulovu
aglebru za analizu mreţa sa relejima.
 Telefonija je tih godina bila u brzom
razvoju, pa je bilo potrebno koristiti neki
matematički aparat kojim bi se opisivale
ţeljene komunikacije i način ostvarivanja
veza.
 PRIMENA U IT I TEHNICI
 Računari koriste binarni brojni sistem koji
ima dvije cifre 0 i 1.
 Binarni sistem je izabran zato što računar
mora da prikaţe bilo koju cifru na
jedinstven način, a postoji veliki broj
elektronskih sklopova koji se nalaze u dva
jedistvena stabilna stanja.
 Ova stanja mogu biti otvoren-zatvoren,
levo-desno, uključen-isključen i slično.
 Binarni sistem pogodan za korišćenje
primenom matematičke logike.
 PRIMENA U IT I TEHNICI
 Jedna binarna cifra 0 ili 1 predstavlja
minimalnu količinu informacija, odnosno
najmanji podatak koji se moţe obraditi u
računaru i zove se bit (bit).
 Bit moţe da reprezentuje istinu (true) i
neistinu (false). Jedinica reprezentuje
istinu, a nula neistinu.
 Logičke operacije se predstavlja i kao
konjukcija AND, a disjunkcija kao OR,
imajući u vidu istinitosne tablice za date
logičke operacije.
 U većini računara koristi se grupa od osam
bita koja se naziva bajt (byte).
 OSNOVNI POJMOVI MATEMATIČKE
LOGIKE
 Konstante su potpuno odreĎeni matematički objekti, znaci
kao npr. 0,1,2,3,7,π, ε i slično koji sluţe za označavanje
matematičkih konstanti.
 Promjenljive ili varijable mogu uzimati različite
vrijednosti iz nekog domena i one su zajedničke oznake za
više konstanti ili promjenjivih, znaci kao x,y,z,A,B,C,...obično
se upotrebljavaju za označavanje promjenljivih.
 Parametri su veličine koje se sadrţe u nekoj funkciji pored
promjenljivih i utiču na vrijednost skupa, vrijednost moţe biti
poznata ili unaprijed zadata, oznaka a,b,c,...
 Nepoznate su promjenjive čija se vrijednost traţi i nalazi na
kraju postupka rješavanja zadataka, oznaka x,y,z,...
 Operacije su: +, -, *. /, ᴗ,ᴖ,...
 Relacije su: =, >,≤,~,...
 Funkcije su sin x, log x, x², ...
 OSNOVNI POJMOVI MATEMATIČKE
LOGIKE
 Izrazi se dobijaju od konstanti, promjenjivih i operacija
(x+2)²-x, u običnom govornom jeziku njima odgovaraju
riječi.
 Formule ili obrasci sadrţe i neku relaciju, mogu biti tačne i
netačne, u običnom jeziku njima odgovaraju rečenice. One
su matematičkim simbolima zapisana rečenica koja ima
smisla. Npr. x>2
 Jednačina je formula koja sadrţi relaciju jednakosti i
nepoznatu.
 Identitet ili jednakost je formula koja sadrţi relaciju
jednakosti i koja je tačna za sve vrijednosti promjenljive iz
zadatog domena.
 Univerzalni kvantifikator  :obrnuto slovo A, početno
slovo engleske riječi all-svi, znači svaki, ma koji, bilo koji.
 Egzistencijalni kvantifikator  :obrnuto slovo E, kao
početno slovo engleske riječi exist-postoji, a znači najmanje
jedan, makar jedan, neki, postoji bar jedan.
 ZADATAK LOGIKE
 Glavni zadatak logike je izučavanje pojma
logičke posljedice ili logičkog zaključivanja
tj. kada iz tačnosti pretpostavki nuţno
slijedi tačnost zaključka.
 Rečenice od kojih polazimo su
pretpostavke, a rezultat je zaključak.
 POJAM ISKAZA
 Iskaz ili sud je bilo koja potvrdna rečenica koja ima
smisla i moţe biti samo tačna ili samo netačna.
1. 2+2=4 -tačan iskaz
2. 2+2=5 -netačan iskaz
3. Broj 3 je prost broj –tačan iskaz
4. Podgorica je glavni grad Crne Gore –tačan iskaz
5. Beograd je glavni grad Francuske -netačan iskaz
6. Rijeka Drina se uliva u Savu –tačan iskaz
7. Rijeka Dunav se uliva u Moravu -netačan iskaz
8. Alpi se nalaze u Crnoj Gori -netačan iskaz
9. Koliko je sati? –pitanje, nije iskaz
10. Ne pričajte! –nije iskaz, zapovjedni način
11. Februar ima 28 dana –moţe i 29, ne zna se, nije iskaz
12. Broj 100 je veliki broj –i tačno i netačno, nije iskaz
13. Učenje je zabavno –nekome nekako, nije iskaz
 POJAM ISKAZA
 Proste (elementarne) iskaze označavamo malim
slovima latinice: p, q, r, s, t, ...
 Od prostih iskaza pravimo sloţene iskaze
 Za izgradnju sloţenih iskaza koristimo logičke
veznike i logičke operacije
 Ti novoformirani sloţeni iskazi mogu imati
vrijednosti samo tačno ili samo netačno
 Iskazne konstante: T “te”, “tačno i  “ne te”,
“netačno”
 Neki iskaz p moţe imati vrijednost T “te”,
“tačno” ili  “ne te”, “netačno”
 T grčko slovo “tau”
 OZNAKA
 Za definiciju semantike Iskazne logike
koristi ćemo jednu veoma jednostavnu,
dvoelementnu algebru, čije elemente
moţemo označiti na primer sa 0 i 1, ili
T i F, ili kao što ćemo mi, sa ⊤ i ⊥.
 POJAM ISKAZA
  (p)=T ako je iskaz tačan
  (p)=  ako je iskaz netačan

 Za dobijanje sloţenih logičkih iskaza koristimo

logičke veznike i operacije.

 Logički veznici (operacije) su: konjunkcija,

disjunkcija, implikacija, ekvivalencija, isključiva
disjunkcija, negacija.
 PRIMJER
 Danas pada kiša
 Danas je septembar

 Sloţena rečenica:
Danas pada kiša i danas je septembar.
 Napomena
 Kod iskaznih formula nas ne zanimaju
stvarne rečenice koje su zamijenjene
iskaznim slovima, već njihova istinitosna
vrijednost.
 Osnovni zadatak iskazne logike je kako
doći do istinitosne vrijednosti sloţene
rečenice, ako znamo istinitosnu vrijednost
njenih dijelova.
 KONJUNKCIJA ISKAZA
 Definicija: Konjunkcija iskaza p i q je novi izraz “p˄q”
kome odgovara sljedeća istinitosna tablica:
p q p˄q
T T T
T  
 T 
  
 Kako je “i” sastavni veznik, konjunkcija je jedino tačna
ako su oba iskaza tačna.
 Ako je više iskaza da bi konjunkcija bila tačna svi iskazi
moraju biti tačni.
 Ako je jedan od iskaza netačan konjunkcija je netačna.
 PRIMJER
Neka su dati iskazi:
 p: ”Kiseonik čini vodu.”,
 q:”Sumpor čini vodu.”
 r:”Vodonik čini vodu.”
 Iskazi p i r su tačni, a iskaz q je netačan.
Tada je iskaz p ∧ q, ”Kiseonik čini vodu i
sumpor čini vodu.” ili kraće, ”Kiseonik i
sumpor čine vodu.”, netačan iskaz jer je
iskaz q netačan.
 Iskaz p ∧ r, ”Kiseonik i vodonik čine vodu.”,
je tačan iskaz jer su oba iskaza koji u njemu
učestvuju tačni iskazi.
 DISJUNKCIJA ISKAZA
 Definicija: Disjunkcija iskaza p i q je novi izraz “pνq”
“p ili q” kome odgovara sljedeća istinitosna tablica:
p q pνq
T T T
T  T
 T T
  
 Disjunkcija je jedino netačna ako su oba iskaza netačna.
 Ako je više iskaza disjunkcija je jedino netačna ako svi
iskazi netačni.
 Ako je jedan od iskaza tačan disjunkcija je tačna.
 PRIMJER
 Za iskaze iz prethodnog primjera, iskaz p∨q,
 ”Kiseonik ili sumpor čini vodu”, je tačan zbog
tačnosti iskaza p.
 Ako uvedemo i iskaz s:”Fosfor čini vodu”,
tada će disjunkcija q∨s,”Sumpor ili fosfor čini
vodu”, zbog netačnosti oba iskaza, biti
netačan iskaz
 IMPLIKACIJA ISKAZA
 Definicija: Implikacija iskaza p i q je novi izraz “p  q”
“ako p onda q” kome odgovara sljedeća istinitosna
tablica:
p q p q
T T T
T  
 T T
  T

 Implikacijan je jedino netačna ako je prvi iskaz tačan a

drugi netačan.
 Bitan je redoslijed.
 U svim ostalim slučajevima implikacija je tačna
 Najvaţnija logička operacija, operacija zaključivanja.
 p je pretpostavka, q je posljedica u rečenici.
 SINONIMI ZA IMPLIKACIJU
1. ako p onda q
2. iz p slijedi q
3. p povlači q
4. p implicira q
5. p je pretpostavka q je posljedica
6. p je dovoljan uslov za q
7. q je potreban uslov za p
 PRIMJER IMPLIKACIJE
p: BiH je najveća zemlja na svijetu.  (p)= 
q:BiH je veća od Kine.  (q)= 
r:BiH je veća od Luksemburga.  (r)= T
p  q:Ako je BiH najveća zemlja na svijetu onda je veća od
Kine.

 (p  q)=    =T logički ispravna, ako je BiH

najveća na svijetu onda je veća od Kine.

r  q:Ako je BiH veća od Luksemburga onda je BiH veća od

Kine.
T   =

 Ako je BiH veća od Luksemburga ne mora biti veća od Kine.

 PRIMJERI IMPLIKACIJE
 Mnoge matematička tvrĎenja i teoreme u
matematici napisana su u implikaciji.
 Ako je trougao jednakokrak onda su mu uglovi
na osnovici jednaki.
 Ako je trougao jednakostraničan onda su mu svi
unutrašnji uglovi 60 stepeni.
 Ako je x,y>0, onda je x+y>0
 EKVIVALENCIJA ISKAZA
 Definicija: Ekvivalencija iskaza p i q je novi izraz “p  q”
kome odgovara sljedeća istinitosna tablica:
p q p q
T T T
T  
 T 
  T

 Ekvivalencija je tačna ako su oba iskaza ili tačna ili

netačna, ako imaju jednaku istinitosnu vrijednost.
 U svim ostalim slučajevima ekvivalencija je netačna.
 Dvostruka implikacija.
 SINONIMI ZA EKVIVALENCIJU
1. p je ekvivalentno sa q
2. ako p onda q i ako q onda p
3. p je ako i samo ako q (p je akko q)
4. p je potreban i dovoljan uslov za q
 PRIMJERI EKVIVALENCIJE
 Mnoge matematička tvrĎenja i teoreme u
matematici napisana su u obliku ekvivalencije.
 Prirodan broj je djeljiv sa 6 akko je djeljiv i sa 2
i sa 3
 Pitagorina teorema: Trougao je pravougli akko
je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbiru
kvadrata nad katetama.
 Uvijek vaţi i obrnuto tvrĎenje.
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=T˄T=T
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=T˄T=T
b) (T   )  (  ν T)=
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=T˄T=T
b) (T   )  (  ν T)=   T=T
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=T˄T=T
b) (T   )  (  ν T)=   T=T
c) ((    )˄ (    ))˄  =
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=T˄T=T
b) (T   )  (  ν T)=   T=T
c) ((    )˄ (    ))˄  =(T˄T)˄  =T˄  = 
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=T˄T=T
b) (T   )  (  ν T)=   T=T
c) ((    )˄ (    ))˄  =(T˄T)˄  =T˄  = 
d) ((T˄ )  (  ν T))ν(T  T)=
 ZADACI
a) (Tν  ) ˄ (T˄T)=T˄T=T
b) (T   )  (  ν T)=   T=T
c) ((    )˄ (    ))˄  =(T˄T)˄  =T˄  = 
d) ((T˄ )  (  ν T))ν(T  T)=((  T)νT)=TνT=T
 ISKLJUČIVA DISJUNKCIJA
 Definicija: Isključiva (ekskluzivna) disjunkcija iskaza p i q
je novi izraz “p  q”, čita se “ili p ili q” kome odgovara
sljedeća istinitosna tablica:
p q p  q
T T 
T  T
 T T
  
 Isključiva disjunkcija je tačna ako je jedan iskaz tačan a
drugi netačan.
 Ako su oba iskaza tačna ili netačna isključiva disjunkcija
je netačna.
 PRIMJER
 Neka su dati iskazi p i q sa:
 p: ”π je racionalan broj”
 q: ”π je broj veći od 1”
 Iskaz p ⊻q, ”Ili je broj π racionalan broj ili
je on veći od 1”, je tačan iskaz jer je iskaz
p netačan, a iskaz q tačan.
 NEGACIJA
 Definicija: Negacija iskaza p je novi izraz “˥p”, čita se
“ne p (nije p)” kome odgovara sljedeća istinitosna
tablica:
p ˥p
T 
 T

 Sve logičke operacije su binarne, jedino je negacija

unarna operacija.
 Binarne operacije imao dva slova (iskaza), a kod unarne
samo jedno slovo (iskaz).
 PRIMJER
 Neka su dati iskazi p i q sa:
 p: ”π je racionalan broj”
 q: ”π je broj veći od 1”
 Iskaz ¬p dat je sa ”π nije racionalan broj”
i on je tačan iskaz (jer je p netačan iskaz).
Tada je iskaz ¬p⊻q, ”ili π nije racionalan ili
je on veći od 1”, je netačan iskaz jer su
oba iskaza tačna.
 REZIME
Istinitosna vrijednost složenog iskaza zavisi
od istinitosnih vrijednosti:
 iskaz ”p i q” je tačan ako i samo ako su i p i q
tačni,
 iskaz ”p ili q” je netačan ako i samo ako su i p i
q netačni,
 iskaz ” ako p onda q” je netačan ako i samo ako
je p tačan a q netačan,
 iskaz ” p ako i samo ako q” je tačan ako i samo
ako iskazi p i q imaju istu istinitosnu vrednost,
 iskaz ” nije p” je tačan ako i samo ako je iskaz p
netačan.
 ISKAZNE FORMULE
 Definicija: Iskazne formule
1. Logičke konstante T i  su iskazne formule
2. Iskazna slova p, q, r, ...su iskazne formule
3. Ako su A i B iskazne formule onda su i (A˄B), (AνB),
(A  B), (A  B), (A  B) i ˥A iskazne formule

 Iskazne formule se mogu izgraditi samo konačnom

primjenom pravila 1., 2. i 3. ove definicije
 PRIMJERI ISKAZNE FORMULE
(p˄q)ν r  (pνq)˄(pνr)
(˥p  q)  pν˥q
((p˄q)ν(p˄r)) (qνr),...

 Iskazne formule su nastale primjenom definicija za

iskazne formule.
 Postoje pravila kod pisanja iskaznih formula: prvo
otvoriti pa zatvoriti zagradu, koliko se puta otvori
zagrada toliko se puta mora i zatvoriti, dvije binarne
operacije ne mogu stajati jedna pored druge.
Primjeri formula koje nisu iskazne formule:
)pν(q
 p˥q
(pν˄q),...
 PRIORITET OPERACIJA ISKAZNE
FORMULE
1. ˥ - prvo se izvršava negacija
2. ˄ν  -nakon toga konjunkcija, disjunkcija i isključiva
3.   -na kraju implikacija i ekvivalencija

Za svaku iskaznu formulu moţe se konstruisati njena

tablica istinitosti tako što se uzmu sve moguće
vrijednosti za sva iskazna slova koja u njoj učestvuju.
Ako imamo m različitih iskaznih slova, istinitosna tablica
će imati 2ᵐ vrsta.
 RJEŠENJE ISKAZNE FORMULE
Kaţemo da je iskazna formula A:
 zadovoljiva ako postoji valuacija u kojoj
je vrijednost te formule tačna,
 oboriva ako postoji valuacija u kojoj je
vrijednost te formule netačna,
 tautologija ili valjana formula je tačna
za sve valuacije,
 kontradikcija ako je njena vrijednost
netačna za sve valuacije.
 PRIMJER
1. ((pνq)˄(˥pνq))  (p  q)
 PRIMJER
1. ((pνq)˄(˥pνq))  (p  q)

A B
p q pνq ˥p ˥pνq (pνq)˄(˥pνq) p q A  B
 PRIMJER
1. ((pνq)˄(˥pνq))  (p  q)

A B
p q pνq ˥p ˥pνq (pνq)˄(˥pνq) p q A  B
T T T  T T T T
T  T     T
 T T T T T T T
   T T  T 
 PRIMJER
2. (p˄q)νr  (pνr)˄(qνr)
 PRIMJER
2. (p˄q)νr  (pνr)˄(qνr)

A B
p q r p˄q (p˄q)νr pνr qνr (pνr)˄(qνr) A B
 PRIMJER
2. (p˄q)νr  (pνr)˄(qνr)

A B
p q r p˄q (p˄q)νr pνr qνr (pνr)˄(qνr) A B
T T T T T T T T T
T T  T T T T T T
T  T  T T T T T
T     T   T
 T T  T T T T T
 T     T  T
  T  T T T T T
        T
 Tautologija
 Definicija: Formula koja je tačna za sve
vrijednosti iskaznih slova naziva se
tautologija.
 Da je neka formula tautologija najlakše je
utvrditi pomoću tablica istinitosti.
 Ima veliki značaj u matematici jer su
mnogi zakoni, mišljenja i zaključivanja u
stvari tautologija.
 Formula koja je netačna za sve vrijednosti
iskaznih slova naziva se kontradikcija.
 PRIMJER
3. Tabličnom metodom ispitati da li je
sljedeća iskazna formula tautologija:
(p  q)  (p  q)˄(q  p)
 PRIMJER
(p  q) (p  q)˄(q p)

A B
p q Aq
p p q q p B
p  q˄(q p) A  B
 PRIMJER
(p  q) (p  q)˄(q p)

A B
p q Aq
p p q q p B
p  q˄(q p) A  B
T T T T T T T
T    T  T
 T  T   T
  T T T T T

 Sve je tačno i ova formula je tautologija.

 Ovo je definicija ekvivalencije, p ekvivalentno q,
implikacija u jednom i drugom smijeru.
 Ako p onda q i ako q onda p.
 PRIMJER
4. Tabličnom metodom ispitati da li je
sljedeća iskazna formula tautologija:
(p˄˥q)˄r  ˥r˄p
 PRIMJER
(p˄˥q)˄r ˥r˄p
A B
p q r ˥q ˥r p˄˥q (p˄˥q) ˄r ˥r˄P A  B
 PRIMJER
(p˄˥q)˄r ˥r˄p
A B
p q r ˥q ˥r p˄˥q (p˄˥q) ˄r ˥r˄p A  B
T T T      T
T T   T   T 
T  T T  T T  
T   T T T  T 
 T T      T
 T   T    T
  T T     T
   T T    T
 PRIMJER
5. Tabličnom metodom ispitati da li je
sljedeća iskazna formula tautologija:
(p  (qνr))  (p  q)ν(p  r)
 PRIMJER
((p  (qνr))  (p  q)ν(p r)
A B
p q r qνr p  (qνr) p q p r (p  q)ν(p  r) A B
 PRIMJER
((p  (qνr))  (p  q)ν(p r)
A B
p q r qνr p  (qνr) p q p r (p  q)ν(p  r) A B
T T T T T T T T T
T T  T T T  T T
T  T T T  T T T
T        T

 T T T T T T T T
 T  T T T T T T
  T T T T T T T
    T T T T T
 KVANTORI
 Kvantori ili kvantifikatori u jeziku su riječi
svaki i neki.
 Osim ovih riječi koriste se i drugi njihovi jezički
oblici.
 Tako riječ svaki u matematici znači isto što i
bilo koji, ma koji, svi i slično, umjesto riječi
neki koristi se i postoji, bar jedan, najmanje
jedan i slično.
 KVANTORI
 Univerzalni kvantor znači svaki i obilježava
se sa 
x  a  x  - za svaki x važi a(x)

 Egzistencijalni kvantor znači neki i obilježava

se sa 
 x  a  x  - postoji x za koje važi
 KVANTORI
 Višestruke primjene kvantora
x1, x2 , , xn  a  x  x1, x2 , , xn  a  x 

 Kao što se iz ovih definicija može vidjeti

kvantori na neki način predstavljaju uopštenja
logičkih operacija konjukcije odnosno
disjunkcije.
 KVANTORI
 Prilikom zapisivanja različitih sadržaja
upotrebom kvantora treba znati:
Rečenica, svaki A je B, znači isto što i:
Za svaki x, ako x ima osobinu A, onda x ima i
osobinu B.
Rečenica, neki A je B, znači isto što i:
Postoji x, koji ima osobinu A i osobinu B.
 PRIMJER
 Primjenom kvantora napisati sljedede rečenice:
a) Svaki prirodni broj je pozitivan.

 x  x  N  x  0
b) Postoji x takvo da je manje od 7.
 x  x  7
c) Postoji tačno jedan broj čiji je kvadrat nula.
 1  0
 x x 2
 PRIMJER
 Uporebom kvantora zapisati sljedede rečenice:
a) x je oblika 2k, gdje je k cijeli broj
 k  Z  x  2k

b)Za svaki cijeli broj x, postoji cijeli broj y, takav

da im je zbir 0.
x  Z  y  Z  x  y  0
 PREDIKATSKA LOGIKA
 Iskaznim formulama se ne mogu analizirati
mnogi matematički sadržaji kao što su na
primjer:  x  x  N  x  0
 x  x  7
x y 7
x y
 Takvi matematički sadržaji su predmet
proučavanja predikatske logike.
 PREDIKATSKA LOGIKA
 Iskazna logika je malo “grublja”, ona radi sa
iskazima kao nedjeljivim cjelinama, dok
predikatska logika izučava i njihovu strukturu.
 Sve zakonitosti koje smo uveli u iskaznoj logici
ostaju da važe, samo sada dodajemo još neka
nova, koja u iskaznoj logici nisu važila.
 Za razliku od iskaza koji imaju istinitosnu
vrijednost, navedena tvrđenja imade istinitosnu
vrijednost tek kada se vrijednost promjenljive
zamijeni sa nekom konkretnom brojnom
vrijednošdu.  x  x  7
 PREDIKATSKA LOGIKA

 x  x  7
U tvrđenju možemo redi da je promjenljiva x subjekat, a
manje od 7 je predikat koji definiše osobinu promjenljive.
 PREDIKATSKA LOGIKA
 Takva tvrđenje možemo da zapišemo u obliku
P(x) , gdje x označava promjenljivu, a P predikat.
 Predikatske formule grade se pomodu:
1. Skupa konstanti
2. Skupa promenljivih
3. Operacijskih znakova
4. Relacijskih znakova
5. Simbola logičkih operacija
6. Kvantora
7. Pomodnih simbola
 PREDIKATSKA LOGIKA
 Korišdenjem ovih simbola mogu se opisati gotovo
svi iskazi koji se u matematici pojavljuju, odnosno
problemi koji se rješavaju pomodu računara.
 Predikatske formule se uvijek definišu u odnosu
na neki jezik, odnosno algebarsku strukturu.
 U okviru te strukture se vrši interpretacija
formule.
 Znači, promjenljive u formuli mogu da uzimaju
različite vrijednosti.
 Tek u konkretnoj interpretaciji možemo govoriti
da li je neka predikatska formula tačna ili ne.
 U savremenoj literaturi koriste bar tri naziva za isti
pojam,
 predikatska logika,
 logika prvog reda i
 kvantifikatorski račun.
 Prvi naziv predikatska logika nastao je
najvjerovatnije jer se ova logika bavi predikatima.
Predikat je onaj dio rečenice kojim se nešto tvrdi. U
matematici to su relacije koje su definisane nad
nekim skupom objekata.
 Naziv logika prvog reda ukazuje na postojanje u
logika viših redova. Logika prvog reda odnosi se na
osnovni nivo objekata koje proučavamo.
 A naziv kvantifikatorski račun potiče od korišćenja
kvantifikatora , specifičnih operatora koji govore o
kvantitetu objekta sa nekom osobinom.
 VALJANE FORMULE
 Valjana formula u predikatskoj logici su
manje više kao tautologija u iskaznoj logici.
 Međutim, dok za ispitivanje da li je neka
iskazna formula tautologija imamo jasno
definisan postupak, za ispitivanje da li je neka
predikatska formula valjana, jasnog i
definisanog postupka nema.
 Valjanim formulama, isto kao i tautologijama
ispituju se zakoni mišljenja.
 VALJANE FORMULE
 Predikatska formula je valjana, u oznaci  F
ukoliko je istinita pri svakoj glavnoj
interpretaciji.
 Primjer:
 Formula a  k    x  a  x  je valjana, jer za
svaku interpretaciju ako je a(k)tačno,  x  a  x 
je takođe tačno.
 Formula  x  a  x   a  k  nije valjana, jer
postoje interpretacije kada nije istinita.
 VAŢNIJE VALJANE FORMULE
 Zakon permutacije istorodnih kvantora
 x  y  A  y x  A
 x  y  A   y  x  A
 Distributivni zakon univerzalnog kvantora
prema konjunkciji
x  A  B   x  A  x  B
 Distributivni zakon egzistencijalnog
kvantora prema disjunkciji
 x  A  B    x  A   x  B
 TEMPORALNA LOGIKA
 U praksi je često potrebno opisati rezonovanja u
koja je uključeno i vrijeme.
 Tako dolazimo do temporalne logike.
 Ona je izuzetno vaţna za primjenu u računarstvu
jer se rad softvera i hardvera posmatra u
zavisnosti od protoka vremena, kao što su
problemi verifikacije algoritama, rada
operativnih sistema ili paralelno programiranje.
 Za ovakve problema potrebno je definisati još
novih operatora koji bi opisali različite modele
vremena, ali ta problematika prevazilazi nivo
ovoga kursa.
 PRIMJER
Ako je dat predikat P : x  y  z
2 2 2

, napisati iskaz P(1,1,1)
Rešenje:
 PRIMJER
Ako je dat predikat P : x  y  z ,
2 2 2

napisati iskaz  x  y  P  x, y,1

   
x y P x , y ,1   
 x y x 2
 y 2
1

 Postoje brojevi x i y takvi da je x  y  1

2 2
ZADACI ZA VJEŢBU