1.

Funkcije financijskih tržišta

-Mobilizatorska podrazumijeva ulogu financijskih tržišta u prikupljanju i mobilizaciji
slobodnih financijskih sredstava. Kroz mehanizam tržišta sva s slobodna novčana sredstva
transferiraju od štediša-suficitarnih jedinica prema deficitarnim. Na ovaj se način formira i
koncentrira kapital koji se zatim preko tržišta usmjerava u produktivne djelatnosti.
-funkcija povezivanja ponude i potražnje za financijskom imovinom omogućava
povezivanje kupaca i prodavača različitih oblika financijske imovine, izravno ili putem
posrednika.
-alokativna ili usmjeravajuća funkcija osigurava da se raspoloživi kapital usmjerava k
subjektima i poslovnim aktivnostima koji iskazuju povoljne poslovne mogućnosti, odnosno u
projekte koji su profitabilni. Na ovaj se način potiče razvoj gospodarstva i društva u cjelini, te
financijska tržišta odlučuju o smjeru, dinamici razvoja i gospodarskoj strukturi.
-funkcija razvoja proizlazi iz alokativne funkcije. Svojim funkcioniranjem financijska tržišta
osiguravaju gospodarski razvoj i izgradnju velikih, posebno infrastrukturnih projekata, koje bi
bilo teško financirati iz drugih izvora.
-štedna funkcija se ogleda u činjenici da se na financijskim tržištima nudi širok izbor oblika
štednje. Upravo kroz sposobnost financijskog sustava i tržišta da emitentima omoguće
pribavljanje potrebnih sredstava kreiranjem različitih financijskih instrumenata, postoji
mogućnost različitih oblika štednje i za pojedince i za poduzetnike ali i za državu.
-funkcija likvidnosti omogućava investitorima da svoja potraživanja brzo pretvore u novac
kao najlikvidniji oblik aktive. Ova funkcija je determinirana stupnjem razvijenosti
sekundarnih tržišta.
-funkcija smanjivanja i disperzije rizika dolazi do izražaja u zadnjim desetljećima s
pojavom novih financijskih instrumenata, posebno derivata.
Pored ovih navedenih postoje još i kreditna funkcija, funkcija transparentnosti te određivanja
realne cijene.
2.Klasifikacija financijskih tržišta
-Prema vrsti financijskih prava koja proizlaze iz financijskih instrumenata:
Tržišta dužničkim instrumentima su tržišta na kojima se trguje instrumentima duga
odnosno vrijednosnim papirima kojima se uspostavljaju dužničko-povjerilački, kreditni
odnos. Predstavljaju obvezu emitenta da plati određeni iznos novca na određeni dan u
budućnosti. Instrumenti duga smatraju se kratkoročnim ako je rok dospijeća kraci od jedne
godine, a dugoročnim ako je dulji od godine.
Tržišta vlasničkim instrumentima su tržišta na kojima se trguje vlasničkim instrumentima,
odnosno to su tržišta dionica. Na ovim tržištima se vrsi kupoprodaja vrijednosnih papira
kojima se stječe suvlasništvo u kapitalu emitenta a time i pravo na budući dio emitenta. Za
investitore ovo su najsigurniji oblik ulaganja.
-Prema organizacijskoj strukturi
Burze vrijednosnih papira su specijalizirana tržišta kapitala na kojima se vrsi kupoprodaja
vrijednosnih papira dugoročnog karaktera. Burze predstavljaju organizirani prostor na kojem
se po unaprijed utvrđenim pravilima obavlja kupoprodaja. Na burzama se svakodnevno
sastaju emitenti, investitori i profesionalni posrednici. Burze se poistovjećuju sa sekundarnim
tržištima, iako se sekundarna sastoje iz vise tržišta. 3 su tipa burzi: anglo-saksonski,
kontinentalni i mješoviti.
Izvan burzovna tržišta nemaju fiksna mjesta za trgovinu nego su kuci i prodavatelji,
odnosno njihovi posrednici, prostorni dislocirani, i međusobno uvezani računalnim sustavima.
Funkcioniraju kao telekomunikacijska tržišta bez fizičkih i geografskih granica. Na njima se
trguje dionicama koje imaju visi stupanj rizika jer se radi o emitentima koji nemaju visok
bonitet. Predmet trgovanja na izvan burzovnim tržištima mogu biti i visokokvalitetni
vrijednosni papiri koji kotiraju na burzama.
3.Globalizacija/faktori koji su utjecali na globalizaciju
Promjene u funkcioniranju financijskih tržišta na globalnoj razini bile su posljedica promjena
u realnom sektoru, promjena u međunarodnim ekonomskim i političkim odnosima, razvoju
tehnike i tehnologije, posebno informatizacije. Kao posljedica ovih promjena došlo je do
internacionalizacije i globalizacije financijskih tržišta, sto je praćeno pojavom financijskih
inovacija. U području financija, pod globalizacijom podrazumijevamo proces integracije
financijskih tržišta u internacionalna.
4.Klasifikacija / vrste globalnih financijskih tržišta
Globalna financijska tržišta se s aspekta jedne zemlje mogu promatrati kao interna i eksterna.
-Interna se sastoje od domaćih i stranih tržišta. Domaća su ona na kojima emitenti domicili
zemlje izdaju vrijednosne papire i na kojima se obavlja trgovina tim vrijednosnim papirima.
Strana su ona na kojima se trguje vrijednosnim papirima emitenta koji nisu domicilni. Pravila
po kojima se odvija izdavanje stranih vrijednosnih papira su određena od strane vlasti zemlje
u kojoj se izdaju.
-Eksterna tržišta su internacionalna i ona omogućuju trgovinu vrijednosnim papirima s dvije
različite karakteristike. Prva je to da se izdani vrijednosni papiri nude istovremeno u većem
broju zemalja i drugo da se papiri izdaju izvan jurisdikcije bilo koje pojedine zemlje. NPR.
Eurotržište. Eurotržište je međunarodno financijsko tržište na kojem se od 1960-ih godina
trguje novčanim potraživanjima. Euro obveznice su obveznice čija valuta denominacije nije
valuta zemlje u kojoj se obveznica prodaje. Imaju dospijeće od jednog, tri i šest mjeseci.
5.Tržište novca
Tržište novca je dio financijskog tržišta na kojem se traže i nude kratkoročna novčana
sredstva, s rokom dospijeća do jedne godine. Imaju temeljnu zadaću opskrbiti banke i druge
subjekte novcem i omogućiti njihovu likvidnost. Osim toga, omogućavaju i ukamaćivanje
kratkoročnih viskova novca, cime se smanjuje oportunitetni trošak njegova držanja u
likvidnom obliku. Tržišta novca objedinjuju:
-tržišta žiralnog novca na kojima se vrši kupoprodaja trenutnih viškova i manjkova sredstava
na žiro računima banaka
-kreditna tržišta na kojima se daju i uzimaju kratkoročna sredstva u obliku kredita a zadaća
im je omogućiti financiranje poslovnih aktivnosti.
-eskontna tržišta na kojima se trguje mjenicama i upravlja mjeničnim portfeljem kao
eskontnim tržišnim materijalom.
-lombardna tržišta na kojima se trguje lombardnim kreditima
-devizna tržišta na kojima se trguje stranim sredstvima plaćanja i utvrđuje devizni tečaj.
Instrumenti tržišta novca su: kratkoročni, lako utrživi dužnički vrijednosni papiri: blagajnički
zapisi ministarstva financija, središnje banke i poslovnih banaka, komercijalni zapisi,
bankovni akcepti, sporazumi o reotkupu i slično. Glavni sudionici na tržištima novca su:
središnje banke, poslovne banke, ministarstva financija, korporacije, investicijske tvrtke i
ostale financijske institucije.
6.Devizna tržišta
Devizna tržišta su dio financijskih tržišta na kojima se prema utvrđenim pravilima trguje
stranim sredstvima plaćanja, usklađuju ponuda i potražnja za devizama i utvrđuje devizni
tečaj. Temeljna funkcija deviznih tržišta je opskrbiti sudionike stranim sredstvima plaćanja.
Devizni tečaj koji je cijena strane valute izražena u domaćoj valuti, se formira na temelju
kretanja ponude i potražnje za određenom valutom. Predmet poslovanja deviznih tržišta je
kupovina i prodaja deviza s ciljem održavanja likvidnosti u međunarodnim plaćanjima. Pod
pojmom devize podrazumijeva se depozitni novac koji glasi na stranu valutu, kao i
kratkoročni financijski instrumenti koji su denomirani u stranoj valuti, te efektivni strani
novac.
7.Uloga centralne banke na deviznim tržištima
Uloga je specifična, intervenira u formi kupnje ili prodaje određenih deviza i tako ima za cilj
održavanje određenog deviznog tečaja ili sprječavanje oscilacija deviznih tečajeva. Ponuda
deviznih sredstava predstavlja visak deviza koje ostaju u bankama nakon sto se obave sva
plaćanja rema inozemstvu po nalogu klijenta, uvećan za iznos deviza koji nudi na prodaju
centralna banka. S druge strane potražnju za devizama formiraju banke koje posluju s
inozemstvom, u iznosu koji je potreban da se izvrše nalozi za plaćanje, kao i potražnja za
devizama od strane domaćih i stranih osoba u bankama i mjenjačnicama.
8.Vrste transakcija na deviznim tržištima
Postoje dvije vrste transakcija na deviznim tržištima. Uobičajena se naziva spot(trenutna) a
odnosi se na neposrednu razmjenu depozita sa uobičajenom odgodom tržišta. Druga se naziva
terminska jer je namirenje sredstava odgođeno za neki datum u budućnosti, a tečaj mu je
različit od spot tečaja.
Promjene tečajeva posljedica su isključivo odnosa ponude i potražnje na deviznim tržištima.
Tu su još i :
-Forex trgovanje devizama ali i izvedenim financijskim instrumentima čija cijena posredno ili
neposredno ovisi o cijenama valuta.
-FX spot kupoprodaja deviza, brza kupoprodaja jedne valute za drugu s rokom izvršenja do 2
dana
-FX forward terminska kupoprodaja deviza, kupnja ili prodaja deviza sklopljena danas po
tečaju formiranom danas a s datumom dospijeća u budućnosti.
-FX swap vije ugovorne strane dogovaraju kupoprodaju valute danas i istovremenu
kupoprodaju valute na određeni dan u budućnosti.
-Non deliverable forward posao kod kojeg na datum valute ne dolazi do izmjene novčanih
sredstava već se samo obračunava razlika između dogovorenog tečaja i srednjeg tečaja na
datum valute
-Kamatni swap proizvod koji se koristi za zaštitu od kamatnog rizika.
9.Instrumenti tržišta novca
Instrumenti tržišta novca su vrijednosni papiri koji su izdani od strane središnje banke, države
ili korporacije s ciljem pribavljanja kratkoročnih sredstava. Imaju tri temeljne karakteristike:
-Prodaju se u velikim denominacijama zbog čega ovo tržište ima karakter veleprodajnog
tržišta. Na ovim tržištima individualni investitori nemaju izravan pristup zbog toga sto se
trguje velikim apoenima. Umjesto toga individualni investitori imaju mogućnost posredno
ulagati u instrumente tržišta novca preko financijskih institucija
-imaju nizak rizik od neplaćanja glavnice i kamate jer emitenti ovih instrumenata mogu biti
samo subjekti koji imaju visok kreditni rejting
-imaju rok dospijeća do godinu dana najčešće dospijevaju u intervalu od 7 do 120 dana.
Vrijednosne papire tržišta novca možemo podijeliti na:
-v.p. države ili državnih institucija (državne obveznice, mjenice, blagajnički zapisi)
-v.p. centralne banke (blagajnički zapisi centralne banke)
-v.p. korporacija i drugih organizacija, akceptirani od strane ovlaštenih financijskih
institucija (bankovni akcepti)
10.Oblici vrijednosnih papira na tržištu novca
-državni zapisi instrumenti duga koje država izdaje s ciljem prikupljanja kratkoročnih
novčanih sredstava za pokriće proračunskog deficita. Izdaje ga državni trezor s ciljem
zatvaranja proračunskog deficita s jedne strane a s druge reguliranja novca u opticaju u
operacijama na otvorenom tržištu. Prodaju se uz diskont.
-Državna obveznica vrlo je slična državnom zapisu, njezin je emitent ovlašteni državni organ
u ime države. Emisijom državnih obveznica i njihovim plasmanom preko centralne banke
država prikuplja slobodna novčana sredstva, potrebna za pokriće trenutnih deficita i eliminira
ili smanjuje svoje potrebe za kreditima kod centralne banke.
-Blagajnički zapis centralne banke može ga izdavati država i centralna banka. To je jedan
od najvažnijih instrumenata centralne banke pomoću kojeg realizira politike otvorenog tržišta,
kreditno monetarne politike. Prodajom i kupnjom blagajničkog zapisa usklađuje ponudu i
potražnju a time i cijenu novca te održava optimalnu likvidnost financijskog sustava.
-prenosivi certifikat o depozitu je bankovna potvrda koja glasi na određeni iznos deponiran
u banci, na točno određeni rok, dulji od 7 dana uz točno utvrđenu kamatu koja se placa po
sustavu roka oročenja. Izdavanje depozitnog certifikata obavlja poslovna banka a kupcu su
fizičke i pravne osobe koje imaju interes za njezinim posjedovanjem.
-bankovni akcept je ustvari mjenica trasirana u banku koja je akceptirala i koja time
preuzima obvezu da novčani iznos na koji mjenica glasi, isplati njezinom donositelju na dan
dospijeća. Bankovni akcept glasi na ime i može se prenositi samo indosamentom ili cesijom.
-blagajnički ili komercijalni zapisi izdaju ih banke kada su im potrebna kratkoročna
sredstva a kupuju kada imaju visak kratkoročnih sredstava. Komercijalni zapis je instrument
duga kojega izdaju kompanije s ciljem prikupljanja potrebnih novčanih sredstava za
financiranje poslovanja. Kupci komercijalnih zapisa su najčešće komercijalne banke i druge
financijske organizacije i kompanije.
-sporazumi o reotkupu predstavljaju specifičnu transakciju na tržištima novca gdje jedna
strana prodaje drugoj strani vrijednosne papire uz obvezu da ih otkupi u određenom roku i po
unaprijed dogovorenoj cijeni.
11.Sudionici na tržištima kapitala
Na tržištima kapitala se sučeljava veliki broj sudionika koji formiraju ponudu i potražnju a
mogu se svrstati u 4 skupine:
-investitori i vlasnici kapitala
-poduzetnici i korisnici kapitala
-financijski posrednici
-država
Najbitniji instrumenti zaštite investitora su:
-transparentan sustav informiranja investitora o emitentu i njegovom poslovanju
-javni karakter burzovnih transakcija i kretanja tečajeva bitnih za investiranje
-zaštita od zlouporabe položaja,
.zaštita od rizika naplate potraživanja
12.Hipotekarna tržišta
Hipotekarna tržišta su poseban segment tržišta kapitala na kojima se formira ponuda i
potražnja za hipotekarnim kreditima i hipotekarnim založnicama. Na njima se trguje
dugoročnim vrijednosnim papirima uz zalog nepokretnih stvari, zbog čega su usko povezana s
tržištem nekretnina.
13.Institucionalnu strukturu hipotekarnih tržišta čine:
-kreditori primarnih hipotekarnih tržišta(poslovne i hipotekarne banke, štedionice i štedno
kreditne zadruge)
-institucije refinanciranja(financijske korporacije, državne agencije, privatne financijske
institucije)
-investitori koji plasiraju kapital u vrijednosne papire na tržištu.
Na primarnim hipotekarnim tržištima se javljaju financijski instrumenti u obliku hipotekarnih
kredita i primarnih hipotekarnih obveznica, a na sekundarno hipotekarnom tržištu
denominiraju različiti financijski i kreditni instrumenti.
Dva su modela organizacije hipotekarnih tržišta:
-američki s razvijenim sekundarnim tržištem i državnim agencijama
-europski model u kojem dominiraju poslovne banke i štedno kreditne organizacije.
Europski model ostavlja hipotekarne kredite u portfelju kreditora te tako ne prebacuje
financijske rizike na ostale sudionike u hipotekarnim transakcijama, dok u SAD-u su vrlo
rasprostranjeni osigurani hipotekarni krediti koji odobravaju banke i drugi kreditori.
14.Sekuritizacija(inovacije u bankarstvu)
Sekuritizacija predstavlja financijsku inovaciju kojom se kreira novi vrijednosni papir
osiguran hipotekarnim kreditima kojim se zatim trguje na sekundarnom tržištu. U SAD-u
postoje tri oblika sekuritizacije:
-pass trough vrijednosni papir koji je osiguran kreditom koji „prolazi“ kroz obećane isplate
glavnice i kamata na iznose hipotekarnih kredita koje su kreirale financijske institucije, do
sudionika sekundarnog tržišta koji imaju udio u tim fondovima.
-hipotekarne obveze osigurane zalogom predstavljaju obveznicu osiguranu hipotekarnim
kreditom u višestrukim tranšama
-obveznice osigurane hipotekarnim kreditom: ova vrsta ostaje u bilanci a novčani tokovi
od hipotekarnog kredita koji osiguravaju obveznicu nisu nužno povezani s isplatom glavnice i
kamate.
Sekuritizacija je proces kreiranja novih v.p. na temelju financijskih instrumenata koji po
naravi nisu vrijednosni papiri. Predstavlja transformaciju nelikvidnih financijskih sredstava u
vrijednosne papire kojima se može trgovati na tržištu kapitala. Može biti klasična i sintetička
-Klasična je aranžman u kojemu se grupiraju slične vrste potraživanja, po osnovu odobrenih
kredita, a zatim se takva potraživanja prodaju subjektima koji na temelju njih izdaju nove
vrijednosne papire.
-Sintetička je aranžman u kojemu se vrsi prijenos kreditnog rizika pomoću kreditnih
izvedenica ili garancija na posebne organizacije
15.Burze vrijednosnih papira
Predstavljaju specijalizirana tržišta kapitala na kojima se vrsi kupoprodaja vrijednosnih papira
dugoročnog karaktera. Ona također ima bitnu ulogu u tržišnoj ekonomiji koja se iskazuje u
utvrđivanju realne vrijednosti emitenta i njegovih papira.

Najvažnije karakteristike burzi vrijednosnih papira su:

-na burzi se radi po strogim i unaprijed utvrđenim pravilima
-rad burze se odvija u točno određenom vremenu
-burzovne transakcije se obavljaju posredovanjem predstavnika i posrednika ili neposrednu
između članova burze
-članovi burze mogu biti samo ovlašteni burzovni trgovci ili posrednici
-poslovi se obavljaju pod kontrolom regulatora tržišta kapitala i organa burze.
16.Podjela burzi
Prema organizaciji:
-anglo saksonski tip: privatna institucija osnovana kao dioničko društvo, konzervativna s
aspekta proširivanja članstva. Utjecaj države i njezinih organa je beznačajan. Banke i drugi
financijski posrednici ne mogu biti članovi burze, budući da je broj članova unaprijed
određen.
-kontinentalni, francuski tip :javno-privatnog karaktera, sniva se po posebnim zakonima.
Glavna karakteristika je znatno sudjelovanje države i njezinih organa u upravljanju. Članovi
burze i njihov broj određuje država a banke ne mogu biti članice.
-Mješoviti tip: kombinacija prethodna dva tipa. Osniva ih država koja njima upravlja i
kontrolira ih. Članovi su samo banke i druge financijske organizacije, s tim da broj članova
nije unaprijed određen nego prijem vrsi banka. Jedino ovaj tip nema motiv stvaranje vlastitog
profita, već se svi troškovi eliminiraju iz kotizacija banaka, kao njihovih članica.
Prema predmetu trgovanja:
-promptne burze na kojima se obavljaju poslovi u kojima se prava i obveze partnera iz
kupoprodajnog ugovora realiziraju odmah po zaključenju a najkasnije u roku od tri dana do
dan zaključenja ugovora. Najčešće su bez rizika i za kupca i za prodavača.
-Terminske burze doživjele su intenzivan razvoj zahvaljujući kreiranju financijskih
izvedenica. Tu se obavljaju terminski poslovi obični i uvjetni poslovi.