POJAM MALOLJETNIČKE DELIKVENCIJE

Naše je stoljeće vrijeme izrazitog povećanja životnog standarda u većini evropskih i zapadnih
zemalja a kao posljedica toga povećan je kriminalitet, a posebno maloljetnička delikvencija.
Želja za višim materijalnim stupnjem potisnula je emocionalno obrazovanje s počasnog mjesta.
Roditelji teže da materijalnim dobrima nadoknade svoju nemogućnost da daju same sebe. Oni
ukrašavaju svoj stan obilježima materijalnog blagostanja koji su u službi protuteze neugodne
činjenice da su i otac i majka zaposleni. Materijalističko ozračje zamjenjuje ljubav koja je pravi
izvor sreće svakog djeteta. Siromaštvo, stoga nije značajni uzrok delikvencije; štaviše teške
materijalne prilike učvršćuju veze među članovima porodice.
O pojmu maloljetničke delikvencije postoje različita i brojna shvatanja. U upotrebi je i mnogo
termina kojima se ova pojava ili pojedini njeni oblici označavaju. Takvo shvatanje je višestruko
uslovljeno. Pored složenosti same pojave, tome su u najvećoj mjeri doprinijeli različiti
konceptualni pristupi, koji vode različitim rješenjima. U početku se maloljetnička delikvencija
nije razlikovala od kriminaliteta. Danas se ističe razlika između delikvencije i kriminilateta.

Pojam DELIKVENCIJA (tal. delinque – pogriješiti, činiti kaznena djela ) obuhvaća teže oblike
asocijalnog, antisocijalnog, socio-patološkog i kriminalnog ponašanja s izuzetkom ubistva, kao
što su krađa, pljačka, namjerno izazivanje šteta, požara, prijestupništva, devijatno ponašanje,
huliganstvo, razbojstvo, vršenje kaznenih djela, krađa i vožnja automobila i motora itd.
''Delikvencija nije medicinska dijagnoza, to je socijalna bolest, jer se delikventima smatraju
osobe koje ne žive u skladu sa moralnim i fizičkim normama društva i koje su zbog toga
povrmeno ili trajno u konfliktima sa zakonima ''. 

Milan Milutinović ( ''Osnovni fenomenološki i etiološki problemi omladinske delikvencije'',

Osvrti, Beograd 1971.) ističe uže i šire shvaćanje maloljetničke delikvencije. Po njegovom
mišljenju, ekstenzivnije shvatanje maloljetničke delikvencije ''podrazumjeva sve oblike
devijacije koje se javljaju u ponašanju mladih, jednu takoreći neusklađenost u najširem smislu
riječi. Ovaj pojam uključuje antisocijalno do asocijalnog ponašanja ili od raznih preddelikventnih
devijatnih oblika do onih ponašanja inkrimisanih pozitivnim normama. Uže shvatanje je
drugačije i oslanja se na postojeće normativne sisteme odnosno na ona ponašanja koja su
inkrimisana u važećim krivičnim kodeksima, koja prdestavljaju krivično djelo. Kao i u slučaju
kada ih izvrše odrasla lica''.

Maloletnička delinkvencija je prestupničko ponašanje specifično za populaciju maloletnika. U

užem, strogo pravnom smislu, svi vidovi ponašanja mladih, starijih od 14, a mlađih od 21 godinu
koji, prema zakonu, spadaju u krivična dela. Svi oblici delinkventnog ponašanja mladih mogu se
svrstati u četiri kategorije: radnje destruktivno uperene protiv integriteta
drugih ličnosti, radnje destruktivno uperene protiv vlasništva i materijalnih dobara
drugih, radnje povlačenja i radnje samouništenja. Postoji i podela koja u oblike delinkvencije
uključuje: prestupe krivično-pravnih normi, prestupe prekršajnih normi i
prestupe moralnih normi.
Delinkvent je u širem smislu osoba koja ispoljava antisocijalna ponašanja kojima krši moralne,
prekršajne i krivično-pravne norme. U psihološkom smislu, nekada znači
delinkventnu ličnost koja ima određena i specifična psiho-socijalna svojstva (npr. psihopatija,
agresivnost, emocionalnanezrelost, snižena inteligencija itd.) koja uzrokuju
devijantna ponašanja. U krivično-pravnom smislu – osoba koja je izvršilac krivičnih dela. Pojam
se najčešće vezuje za maloletnike koji vrše prekršaje i krivična dela.
Delinkvencija je u opštem smislu ukupnost ljudskih ponašanja kojima se ugrožavaju osnovne
društvene norme i vrednosti. U užem i najčešće korišćenom smislu, pod delinkvencijom se
podrazumevaju različiti oblici devijantnog i nekomformističkog ponašanja dece i maloletnika
kojima se krše neke od društvenih moralnih, prekršajnih i krivičnih normi.
Najčešći oblici maloletničke delinkvencije su asocijalna ponašanja, različiti oblici prekršaja,
imovinski delikti i delikti protiv života i tela. Na ova ponašanja postoje specifični
institucionalizovani preventivno zaštitni, porodično pravni iprocesno krivični
vidovi društvenog reagovanja koji se razlikuju od društvenog reagovanja na
prestupnička ponašanja odraslih.

UZROCI MALOLJETNIČKE DELIKVENCIJE

FIZIČKE OSOBINE MALOLJETNIH DELIKVENATA
Fizički se ova djeca ne razlikuju mnogo od ostale djece. Prema nekim studijama ( npr.
istraživanja bračnog para Glik ) maloljetni prestupnici, u poređenju sa ostalom djecom, ne
razlikuju se značajno u visini i težini. Glikovi su utvrdili da su maloljetni prestupnici u većem
stepenu mezamorfni, nego ostali.
Maloljetni delikventi nisu fizički inferiorniji u poređenju sa ostalom djecom. Skoro sva ova djeca
preležala su mnoga dječija oboljenja ( boginje, šarlah, oboljenje disajnih puteva i stomačna
oboljenja ) što se vjerovatno odrazilo na njihov razvoj i školovanje. Ipak fizičke razlike između
maloljetnih delikvenata i ostale djece nisu velike i sigurno nisu odlučujuće u pojavi
maloljetničkog prestupništva, već i niz drugih faktora.

INTELIGENCIJA MALOLJETNIH DELIKVENATA

Niža inteligencija može da utiče posredno na pojavu maloljetničke delikvencije, jer se ove osobe
teže socijalno prilagođavaju, teže uče i prije napuštaju školu, slabije uspjevaju u poslu. Pored
toga, djeca sa manjenom inteligencijom su sugestibilnija, nego djeca prosječne inteligencije,
manje kritična, tako da lahko mogu da potpadnu pod uticaj drugih, posebno ako su im jedini
prijatelji vaspitno zapuštena djeca.
Ranija istraživanja pokazivala su da su 50% do 75% maloljetnih delikvenata upravo djeca sa
smanjenom inteligencijom.
Novija istraživanja pokazuju da je većina maloljetnih delikvenata i vaspitno zapuštene djece,
upravo, prosječne inteligencije (procenti se kreću od 70% do 90% ).
Neka istraživanja pokazuju da ima čak od 10% do 20% maloljetnih delikvenata i među djecom
iznad prosječne inteligencije.
Većina maloljetnih delikvenata ima prosječnu inteligenciju i sama inteligencija nije presudan
faktor u nastajanju maloljetničke delikvencije.

EMOCIONALNE OSOBINE MALOLJETNIH DELIKVENATA

Maloljetni delikventi su emocionalno nezrele osobe koje se odlikuju nemogućnošću kontrole
emocija u odnosu na socijalne zahtjeve. Maloljetni  delikventi bi htjeli da odmah ostvare ono što
žele i nisu u stanju da odlože svoje zahtjeve. U životu, emocionalno nezreli maloljetni delikventi
samo žele zadovoljstvo i traumatski reaguju na većinu stvarnih situacija koje djeluju
frustraciono.
Za normalne adolescente bitan je skladan razvoj ličnosti i uspješan društveno prilagođen odnos
sa sredinom. Maloljetni delikventi ne ispunjavaju ni jedno, ni drugo. Rad sa emocionalno
nezrelim maloljetnim delikventima je veoma težak i nije rijedak slučaj da postanu duševni
bolesnici, posebno ako imaju teške životne uslove. Emocionalna nezrelost i nestabilnost ove
djece ispoljava se u raznim oblicima neadekvatnog emocionalnog ponašanja (agresivnost, stalno
protivljenje, česta razdražljivost, neposlušnost, poplava bijesa i sl. ). Ova djeca često pružaju
otpor svima i na projektivnim testovima pokazuju veću agresivnost nego druga djeca.

SOCIJALNE OSOBINE MALOLJETNIH DELIKVENATA

Maloljetni delikventi su socijalno nezrele osobe. Neki psiholozi smatrau da su svi maloljetni
delikventi, koji prekidaju sa školom i koji su neuspješni na profesionalnom osposobljavanju ili
radu, su socijalno nezre Utvrđeno je da neki maloljetni prestupnici, kada uključe u zdravu
sredinu i rade ono što ih interesuje mogu da postignu odlične rezultate i da budu socijalno
uspješni. Mnogi maloljetni delikventi ispoljavaju izrazito implusivno, nemirno ekstovertno,
agresivno ili destruktivno ponašanje. U svojim antisocijalnim stavovima najčešće protiv vlasti i
autoriteta, tvrdoglavi su i sumljičavi, često nezadovoljni i neraspoloženi sa svim i svačim i protiv
svega i svačega, skloni da mrze i da prkose svakome.

LIČNOST MALOLJETNIH DELIKVENATA

Osobine ličnosti maloljetnih delikvenata razlikuju se od osobina ostale djece. Prema
istraživanjima više naučnika (Glika, Tapana, Majera ) osobine ličnosti maloljetnih delikvenata
su:
- asocijalnost
- nepoštivanje ničijeg autoriteta
- prkos
- neposlušnost
- neprijateljsko raspoloženje prema drugima
- destruktivnost
- sadizam
- implusivnost
- emocionalna nezrelost
- socijalna nezrelost
- ekstrovertnom tipu ličnosti

Maloljetničku delikvenciju ne možemo potpuno razumjeti samo iz tjesnog, socio-kulturološkog

ili psihoanalitičkog ugla. Treba procijeniti recipročnu dinamiku različitih faktora.
Prema tim faktorima delikventi se razlikuju od nedelikvenata:
- somatski – to su pojedinci koji su u osnovi mezamorfni, atletski, mišićavi;
- po svome temperamentu – aktivni su, neumorni, impluzivni, agresivni, destruktivni, često
sadisti; ove osobine manje više podudaraju s određenim tipom nepravilnog sazrijevanja sa
svojim fiziološkim posljedicama;
- po svome ponašanju oni su neprijateljski rsspoloženi, nepovjerljivi, osvjetoljubivi, sumnjičavi,
tvrdoglavi, bahati, neovisni, tvrdokorni, opiru se svakom auteritetu;
- po svojoj psihologiji imaju sklonost direktnom i stvarnom intelektualnom izražavanju, više
nego simboličnom; imaju malo metoda za pristupanje problemu;
- na društveno-kulturološkom planu oni mnogo češće nego ostali članovi imaju relativnu ili
ograničenu inteligenciju i pružaju malo afektivnosti, stabilnost i moralnost.

PORODIČNO OKRUŽENJE MALOLJETNIH DELIKVENATA

Dijete se razvija i oblikuje u porodici koja pruža modele koji omogućavaju održavanje određene
ravnoteže. Neki tvrde da dijete koje živi u vrijednoj porodičnoj sredini stiče imunost protiv
delikvencije.
Danas se sve više govori o razvodu braka koji sve češće ima za posljedicu ne samo otvoreno
odbacivanje i frustraciju nego i pažnju koju pruža jedan od roditelja koja je bez topline. U tom je
slučaju dijete bez stimulacije i bez djelotvorna autoriteta.       
Roditelji su sve više zaposleni. Provode vrlo malo vremena sa svojom djecom. Odnosi između
majke i djece poremećeni su zbog njezine odsutnosti koja je nametnuta ekonomskim problemima
ili zbog pomanjkanja tradicije odgoja, ali i zbog nedostatka emocija od najranijeg djetinjstva.
Ukoliko su roditelji delikventske ili delikvenciji sklone ličnosti, dijete će biti dvostruko
opterećeno s jedne strane konstitucijom, koja najvjerovatnije nasljeđuje od roditelja i
identifikacijom, jer živi sa delikventnim roditeljima od kojih stiče navike.