Professional Documents
Culture Documents
FLUIDNI ZIVOT Zigmunt Bauman PDF
FLUIDNI ZIVOT Zigmunt Bauman PDF
-<
N<
Zigmunt Bauman o
~
~~
]JfJ~Jmm~ TERRAN
P\.JBUSHING
®
BIBLIOTEKA
ARHIPELAG
KNJIGA
ll
l
l
l
l
,l
i
'l
Za izdavača: Nikola Janković
Glavni urednik: dr Dušan Marinković
Lektura i korektura: Predrag Rajić
Dizajn korica: Mediterran Publishing
Tehničko uređenje: Mediterran Publishing
Cl P- Karanon-13<1411ja y ny6miK<II.\L1jJ.1
EiJ.1611J.1oTeKa Man-14e cpncKe, Novi Sad
316.7
liAYMAH, 3nrM}'HT
Fluidni život l Zigmunt Bauman;
sa engleskog preveli Siniša Božović i Nataša Mrdak.-
Novi Sad: Mediterran Publishing. 2009 (Novi Sad: ArtPrint).-
186. str. 21. cm- (Biblioteka Arhipelag; knj. ll)
ISBN 978-86-86689-37-5
COBISS.SR-JD 243548935
FLUIDNI ŽIVOT
Sa engleskog preveli:
SINIŠA Božović
i
NATAŠA MRDAK
~foi
TERRAN
PUBUSHING
Novi Sad
2009
Naslov originala:
LIQUID LIFE
by
Zygmunt Bauman
2. Od mučenika do heroja,
i od heroja do poznate ličnosti 53
Indeks 183
Uvod:
O životu u fluidnom
modernom svetu
Dok tečete kao voda ... brzo se krećete, nikad se ne opirući struji, nikad ne
zastajkujući dovoljno dugo da se trajno zaustavite ili prionete na obalu reke
ili kamenje - to jest, na stvari, situacije ili ljude koji prolaze kroz vaš život,
čak i ne pokušavajući da se držite sopstvenih shvatanja ili pogleda na svet,
već se samo ovlaš, a ipak inteligentno pridržavate za sve što se pojavi dok vi
prolazite, a onda ga elegantno ispustite, bez osvrtanja ... 5
9 Videti: Henry A. Giroux i Susan Serls Giroux, Take Back Higher Education
(Pal grave, 2004), str. 119-20.
---
O životu u fluidnom modernom svetu 23
l.
da nam je potreban neko da nam pojasni ono što čujemo, ako ni-
šta drugo, onda da nam potvrdi da su naša nagađanja osnovana.
Tamo gde ima volje ima i načina; a tamo gde ima potražnje, brzo
će doći i ponuda. U našem društvu pojedinaca koji očajnički tra-
gaju za svojom individualnošću ne manjka ovlašćenih i/ili samo-
proklamovanih pomagača koji su (uz odgovarajuću naknadu, na-
ravno) više nego spremni da nam budu vodiči u mračne tamnice
naše duše, gde naša autentična bića treba da ostanu zatvorena i
odakle nastoje da pobegnu na svetlost.
Kada nađemo takve pomagače i zatražimo (i platimo) njiho-
ve usluge, naše muke, međutim, ne prestaju; one čak izgleda da
postaju još veće i teže. Kao što je Šarl Ginjon nedavno sumirao
radosti i tuge traganja za sobom uz pomoć vodiča:
,,,,
'l
višak koji bi se prodao na tržištu. Voda je kontaminirana, kanali za navod-
njavanje su zagušeni, voda iz bunara zagađena i nije za piće ... zemlju je
oduzela vlada da napravi letovalište na obali, teren za golf, ili je to uradila
pod pritiskom planova restrukturiranja da bi izvozila više poljoprivrednih
proizvoda ... školske zgrade nisu renovirane. Dom zdravlja je prestao sa
radom. Šume, gde su ljudi uvek nabavljali drvo za ogrev, plodove i bambus
za kućne popravke, postale su zabranjene zone, pod stražom ljudi u unifor-
mama neke privatne poluvojne kompanije. 2
Istina je da, što se većine nas tiče, takvi ljudi mogu biti isto što
i prikaze iz dalekog svemira. Njihova sudbina nije nešto što čeka
iza ćoška, ne presreće nas na našem zacrtanom životnom putu.
Međutim, to ne znači da muke ovih otpadnika nemaju ništa sa
stanjem onih srećnika koji su uspeli da izbegnu njihovu sudbinu.
"Globalni najniži sloj" možemo shvatati kao otpad rastvara zasi-
ćenog rastvorljivim materijama, čija su čvrsta kondenzacija. Taj
rastvor je "individualizovano društvo" kome svi mi pripadamo;
pomenute rastvorljive materije su prepreke postavljene na putu
od individualnosti de iure do individualnosti de facto; a kataliza-
tor koji potiče sedimentaciju je pravilo individualizacije, upuće
no svima nama i obavezujuće za sve nas.
Svaki pripadnik individualizovanog društva nailazi na neke
prepreke na svom putu do individualnosti de facto. Individual-
nost de facto nije lako postići, a još teže je očuvati; u ubrzanoj
smeni uobičajeno korišćenih oznaka identiteta i endemskoj ne-
stabilnosti njihovih preporučenih izbora, težnja ka individual-
nosti znači borbu tokom celog života. Danas smo svi Alisa koju
je Luis Kero! upozorio "e sad vidi, ovde moraš trčati koliko god
ti možeš brzo, da bi ostala na mestu. Ako hoćeš da odeš negde
drugde, moraš trčati bar dva puta brže od toga!" Traganje za ne-
uhvatljivom individualnošću ostavlja malo vremena za bilo šta
drugo. Nove oznake distinkcije na ponudi obećavaju vam da ćete
doći do vašeg cilja i da ćete uveriti svakog koga sretnete na ulici
ili vam dođe u posetu kući da ste taj cilj zaista postigli - ali one
istovremeno i van snage stavljaju oznake koje su vam obećavale
isto pre mesec dana ili dan ranije. U trci za individualnošću ne
postoji trenutak predaha.
Dileme i nedoumice koje društvo osmišljava za svoje pripad-
nike obično dolaze u kompletu sa društveno prihvaćenim i pre-
poručenim strategiJama i alatima za njihovo razrešavanje. Kon-
zumerizam je jedan od "uradi sam" odgovora na izazove koje
nameće društvo pojedinaca. Logika konzumerizma je uobličena
prema potrebama ljudi koji nastoje da izgrade, očuvaju i osveže
svoju individualnost, a posebno da se suoče sa ranije pamenu-
tom aporijom individualnosti. Moglo je biti lako (iako sigurno ne
Pojedinac pod opsadom 35
l!
l
li
:l,,
l'
~l
2.
Od mučenika do heroja,
i od heroja do poznate ličnosti ·!''
li
'i
li
l'
Neki protivnici ideje ujedinjene Evrope podrugljivo kažu: "Ko il
bi dao život za Romana Prodija ili Havijera Solanu?" Ovo je us-
pela šala: zaista, svi se tome smejemo. Ona bi mogla biti i moćan
argument protiv ujedinjenja, i to odlučujući, kada bismo danas
mogli naći ljude koji bi bili spremni da daju život za Džordža
Buša starijeg ili mlađeg, Žaka Širaka, Tonija Blera, Gerharda Šre-
dera, Silvija Berluskonija- ili, kad smo već kod toga, za Umber-
ta Bosija ili Žan-Mari Lepena ili Pija Kjersgarda i njima slične.
Međutim, stvar je u tome da je takve ljude u najmanju ruku teš-
ko naći. l, kao što se nadam da će kasnije postati jasno, njihova
očigledna odsutnost iz našeg dela sveta je upravo razlog zašto
po prvi put u dugoj istoriji Evrope "ujedinjena Evropa" nije više
bajka ili predmet mašte ...
Nisu samo oni ljudi koji čeznu da imaju nešto za šta vredi
umreti, ili koji bi verovatno pristali na tako nešto ako ih neko
podstakne ili to traži od njih, ti koje je danas moguće nabrojati na
prste. U našem delu sveta (šta god podrazumevali pod tim), lju-
dima je danas teško, možda čak i nemoguće, razumeti kako ljudi
u drugim delovima sveta mogu žrtvovati svoj e živote za "ideju" -
zašto bi neko odabrao smrt da bi "ideja" opstala, i po mogućstvu
54 Fluidni život
Od mučenika do heroja ss l
Kultura:
neobuzdana i nekontrolisana
Ovo je zaista paradoks. !li začarani krug ... Kultura ne može ži-
veti u miru sa upravljanjem, naročito ne sa nametljivim i podmu-
klim upravljanjem, a najkonkretnije ne sa upravljanjem koje za
cilj ima izvrtanje potrebe kulture za istraživanjem i eksperimen-
tisanjem kako bi se kultura uklopila u okvire racionalnosti po za-
misli upravljača. Zavera upravljača protiv endemske slobode kul-
ture je neprestani casus belli. Sa druge strane, kreatorima kulture
su potrebni upravljači ukoliko žele (kao što i većina želi, sa ciljem
4 Ibid., str. 94.
S Theodor WAdorno i Max Horkheimer, Dialectic of Enlightment, prevod John
Cumming (Verso, 1979), str. 216-17.
6 Adorno,"Culture and administration",str.l03.
Kultura: neobuzdana i nekontrolisana 71
Kultura je pod pretnjom onda kada se svi objekti u svetu koji se stvaraju
sada ili su stvoreni u prošlosti tretiraju isključivo kao funkcije suštinskih
72 Fluidni život
društvenih procesa- kao ~a nisu imali nikakvu drugu svrhu osim zadovo-
ljenja nekih potreba- i nije bitno da li su te potrebe uzvišene ili niske. 7
1.1
76 Fluidni život
' ···'l.1'
iiii
84 Fluidni život
4.
Traženje skloništa u
Pandorinoj kutiji,
ili strah, bezbednost i grad
___ )''
86 Fluidni život
5 Videti izveštaj Džona Vidala "Beyond the city limits", u internet dodatku lista
Guardian od 9. septembra 2004, str. 4-6.
6 Iz arhive na www.christianfarmers.org.
Traženje skloništa u Pandorinoj kutiji 89
Niko ne nudi posao. Ljudi se pretvaraju u vozače ril<Ši ili kućne sluge: kupe
nekoliko banana i polože ih na pločnik za preprodaju; traže posao kao por-
tiri ili fizički radnici. To je nezvanični sektor. U Indiji je manje od lO posto
ljudi zaposleno u zvaničnoj ekonomiji, a i to se smanjuje privatizacijom
državnih preduzeća. 8
u pri-
~ . '
T
:l;.
_,li'
92 Fluidni život
,,,
l
stori su mesta susreta stranaca, tako da predstavljaju kondenza-
ciju i ekstrakt glavnih karakteristika urbanog života. Upravo na
javnim mestima urbani život, sa svim što ga odvaja od drugih
vidova ljudskog zajedništva, postiže svoj najpotpuniji izraz, za-
jedno sa svojim najkarakterističnijim radostima i tugama, sl;,t-
njama i nadama.
Zato su javna mesta uporišta nadmetanja privlačnosti i odboj-
nosti u kontinuiranim i rapidno menjajućim odnosima. Stoga su
ta mesta ranjiva, izložena manijakalno-depresivnim i šizofrenim
napadima, ali i jedina mesta gde privlačnost ima šansu da nadjača
ili neutralizuje odbojnost. Drugim rečima, to su mesta otkrivanja,
učenja i prvog praktikovanja načina i sredstava zadovoljavaju-
96 Fluidni život
l
l
ćeg urbanog življenja. javna mesta su tačke gde se na licu mesta
rešava budućnost urbanog života (kao i budućnost kohabitacije
širom planete, imajući u vidu da rastuću većinu stanovništva na
planeti čine urbani žitelji).
Budimo precizni: ovo se ne odnosi na bilo koja javna mesta,
već samo na ona koja su se odrekla, kako modernističke ambi-
cije da unište i poravnaju sve razlike, tako i postmodernističkog
stremljenja ka učvršćavanju razlika putem uzajamnog odvajanja
i otuđivanja. Odnosi se na javna mesta koja prepoznaju kreativnu
vrednost različitosti koja obogaćuje život, a pri tom podstiču te
različitosti na sadržajan dijalog. Da citiramo opet N an Elin: "Do-
puštajući različitostima" (među ljudima, aktivnostima, uverenji-
ma itd.) da se "razvijaju", javno mesto omogućava integraciju (ili
reintegraciju) "bez poništavanja razlika; u stvari, javno mesto sla-
vi razlike. Strah i nesigurnost se ublažavaju očuvanjem razlika, uz
mogućnost slobodnog kretanja gradom". Tendencija povlačenja
sa javnih mesta, a .time i povlačenja na ostrva istosti, vremenom
se pretvara u glavnu prepreku življenju uz razlike- tako što vešti-
ne dijaloga i pregovaranja blede i nestaju. Kako se stvari odvija-
ju sopstvenom dinamikom, možemo osetiti rastuću opasnost da
će javni domen biti sveden, kako se živopisno izrazio Džonatan
Mening iz "South African Ikemeleng Architects", "na nekoristan
prostor zaostao među džepovima privatnog prostora":
l i l
i!
l
ji
l
l
"
.l
'1:
ll
•;l;;
/,li
l,'!
,,l
l
'
s.
Potrošači
u fluidnom
modernom društvu
l Videti: "Irritable skin syndrome", Guardian Weekend, 9. oktobar 2004, str. 57.
Potrošači u fluidnom modernom društvu 101
Potrošački život
Sva ljudska bića jesu i oduvek su bila potrošači, i zabrinutost
ljudi u vezi sa potrošnjom ne predstavlja novost. Ona zasigurno
prethodi dolasku "fluidne" varijante modernosti. Njene prethod-
nike možemo lako pronaći još u vremenima znatno pre rođenja
102 Fluidni život
Potrošačko telo
U jednoj od svojih čuvenih emisija Pismo iz Amerike pokojni
Alister Kuk je primetio da,' iako se lista bestselera u SAD menja
svake nedelje, dve vrste knjiga se neizostavno pojavljuju na sva-
koj listi: kuvari sa receptima za sve finija, ukusnija i primamlji-
vija jela, i priručnici za dijete koji obećavaju sve sigurnije režime
ishrane koji garantovana, kao rezultat, daju vitko i lepo telo, bez
sala.
Ostatak ovog dela knjige je širi komentar o podvojenosti lič
nosti koja tako jasno dolazi do izražaja ovom kombinovanom
javnom potražnjom čiji se ciljevi međusobno sudaraju.
"Telo možemo definisati kao potencijal koji razrađuje kultura
i koji se razvija u društvenim odnosima", pisao je Brajan Tarn er, 8
elaborirajući stavove Olivera Saksa.' Ova tvrdnja ima univerzal-
nu validnost; osmišljena je tako da važi za sve kulture i društva.
U našoj fluidnoj modernoj kulturi i fluidnom modernom
društvu "razrada" i "razvoj" "tela kao potencijala" preuzima novi
smer. Po rečima Krisa Šilinga, to je rezultat konvergencije dve
naizgled kontradiktorne tendencije: "Sada imamo sredstva da vr-
šimo kontrolu nad telom u meri koja do sada nije postojala, ali
istovremeno živimo u doba koje je dovelo u veliku sumnju naša
ri koje na to podsećaju. !:
10 Chris Shilling, The Body and Social Theory (Sage, 1993), str. 3.
112 Fluidni život
___"
l
Ukratko: kakav je balans između slobode i ograničenja u pra-
vu/obavezi individualne kontrole nad sopstvenim telom?
mogu stati, držati se onog što imam i uživati u tome". Kod fizičke
pripremljenosti nema "norme" kao krajnjeg cilja koji treba posti-
ći. Postizanje spremnosti predstavlja prisilu koja se brzo pretvara
u zavisnost. Stoga ona nema kraja. Nakon svake doze dolazi još
jača doza. Svaki cilj je samo jedan od koraka u dugom nizu već
preduzetih i onih koji će tek biti preduzeti.
Da bi ova neprilika bila još strašnija, tu se ne radi samo o pro-
blemu prekomernog apetita i/ili neznanja koji bi to bio "odgo-
varajući nivo fizičke spremnoStr'. Da se radi samo o tome~ svaka
vrsta apetita bi, uz odgovarajuće zalaganje, mogla biti obuzdana i
prilagođena, a svaka rupa u znanju mogla bi biti popunjena. Ako
se, međutim, pojam"dobre fizičke pripremljenosti" odnosi na do-
življaje (Erlebnisse, ne Erfahrungen!) tela, na subjektivno iskušana
i pro živ ljena dostignuća, onda se ne može reći da li je postignuti
stepen pripremljenosti tela istinski zadovoljavajući, pošto nema
"objektivnog", spolja procenjenog standarda koji je moguće inter-
personalno prenositi, a koji bi služio za merenje tog stepena (niti
ga može biti). Postizanje fizičke spremnosti znači ulazak u rat bez
konačne bitke na vidiku i bez izgleda na konačnu po bedu nakon
koje bi usledilo primirje, demobilizacija i preraspodela sredsta-
va u mirnodopsko vreme. Kada meta nije fiksirana, apsolutno ne
postoji način za utvrđivanje koliko daleko ste od nje, i koliko će
vam još vremena biti potrebno da se borite da biste došli do nje.
Ovu neizvesnost nije moguće ukloniti. Ona neće otići, osim ako
ne podignete belu zastavu, potpuno prestanete da se nadate da je
moguće pobedili, i prestanete sa pokušajima da pobedite. Možda
je jedini izlaz učlanjenje u udruženje "Anonimnih zavisnika od
fizičke spremnosti".
Pošto ideal spremnosti nudi samo maglovite i nejasne, nepre-
cizne instrukcije o tome šta treba uraditi i šta treba izbegavati,
i pošto se nikad ne može pouzdano znati da se te instrukcije
neće promeniti ili čak biti opozvane pre nego što ih primenite
u potpunosti, postizanje spremnosti je aktivnost bez predaha;
ili, u svakom slučaju, osećaj da nikada ne možete imati predah
pri normalnom stanju svesti, bez straha. Osoba posvećena ideji
fizičke spremnosti je stalno u pokretu. Parola naših vremena je
~'
1 1
Procenat odraslih osoba starosti od 20 i više godina koje imaju višak kilo-
grama ili su gojazne: 64.
Procenat odraslih osoba starosti od 20 i više godina koje su gojazne: 30.
Procenat adolescenata starosti izmedu 12 i 19 godina koji imaju višak ki-
lograma: 15. i."
Procenat dece starosti između 6 i ll godina koja imaju višak kilograma:
15. .
'l
118 Fluidni život
:.i
Sve u svemu, da bi se odagnala avet propratnih efekata konzu-
1
rlll
miranja hrane, kao i ostalih neprivlačnih i nepredviđenih konse-
kvenci, morate jesti više. Kao što poslovica kaže: "Ako ne možeš l'i
da ih pobediš, pridruži im se". Ako ne možete pobedili tu mrsku l
l i
124 Fluidni život
Potrošačko detinjstva
· "Deca su sjajna", priznaje Barbara Eien, ali ubrzo potom i doda-
je: "ali postoje trenuci kad je briga o njima užasno dosadna, a be-
smisleno je pretvarati se da je drugačije, čak ponekad i opasno. " 1'
Eien je duže vreme osećala da je kod nje takav slučaj, i osetila
je veliko olakšanje kada je shvatila da taj osećaj nije njena lična
greška i krivica- i drugi ljudi su pokušavali da takva osećanja sa-
kriju jer su se bojali da bi se izražavanje tih osećanja sukobilo sa
dominantnim duhom vremena (ili bar sa njegovom zvaničnom i
društveno obaveznom "politički korektnom" verzijom).
l'
l
126 Fluidni život
23 Priscilla Anderson, Young Children's Rights (Jessica Kinsley, 2000), str. 57.
24 Dufour, Z:Art de riduire les tetes, str. 10.
Potrošači u fluidnom modernom društvu 135
trgovine i ona su upletena u taj svet, koji ima centralno mesto u stvaranju
ličnosti i moralnih pozicija u savremenom životu. 25
l
l,
136 Fluidni život
U knjizi pod naslovom koji sve govori - šta deca kupuju (za-
što: Psihologija marketinga prema deci - Dan Akuf je predstavio
sveobuhvatnu strategiju ulaska i osvajanja, a zatim upravljanja
"tržištem za decu", teritorije koja je ranije bila jalova ili slabo i po-
vršno kultivisana uprkos svom praktično neiscrpnom potencijalu
stvaranja profita. Objasnio je budućim osvajačima kako da uspeš-
no kreiraju, razviju i reklamiraju proizvode i programe "ciljane
na današnju decu od rođenja preko tinejdžerskog perioda"." Uz
to dodaje: ti "proizvodi" ("praktično sve što je ciljano za prodaju
deci") i "programi" (kao što su "igrani filmovi, crtani filmovi i
elektronske igre") su po svojoj prirodi posvećeni "dragocenosti i
svetosti srca i umova dece širom sveta".
Akuf, i verovatno većina onih kojima se on obraća, veruje da
obraćenjem dece u duh i praksu konzumerizma vrši moralni za-
datak, baš kao što su i pioniri kapitalističke industrije pre dva
veka verovali da su moralni misionari kad su popunjavali svoje
rudnike i fabrike dečjom radnom snagom. Ti pioniri su plaćali
deci malo - da bi radno vreme bilo duže, a prodaja sopstvene
radne snage postala je neophodnost kojoj se treba povinovati ce-
log života. Njihovi potomci, marketinški stručnjaci, umesto toga
pokušavaju da. (kako ističe Beri! Langer), stvore u deci "stanje
stalnog nezadovoljstva stimulisanjem želje za novim i redefini-
sanjem onoga što je prethodilo kao beskorisno smeće"," sa kraj-
27 Dan Acuff, What Kids Buy and Why (Free Press, 1997).
28 Videti: Beryl Langer, "The business of branded enchantment", Journal of
Consumer Culture 2 (2004), str. 255. Takođe videti moju knjigu Wasted Lives
(Polity, 2004), poglavlje 4: "Culture of waste".
Potrošači u fluidnom modernom društvu 137
'l
l
l
l
"i
'.1·:
koje je inferiorna ili beskorisno, nekad zastarelo ili čak otvoreno '
4 Carmel Borg i Peter Mayo, "Diluted wine in new bottles: the key messages of
the Memorandum", LLinE: Lifelong Leamiing in Europe, l (2004), str.lS-23.
148 Fluidni život
7 Domique Simone Rychen, ,.Lifelong learning- but learning for what?" L/ine,
l (2004), str. 26-33.
152 Fluidni život
8 Henry A. Giroux i Susan Searls Giroux, ,.Take back higher education: toward
a democratic commons", Tikkun (nov.-dec. 2003).
Učenje hodanja po živom pesku 153
il
1
" '
l:
7.
Javni domen je izgubio moć osvetljavanja koja je prvobitno bila deo njego-
ve prirode. Sve više i više ljudi iz zemalja Zapada, koji je od propasti antič
kog sveta smatrao slobodu od politike jednom od osnovnih sloboda, koristi
tu slobodu i povlači sc iz sveta i svojih obaveza u njemu ... Ali sa svakim
takvim povlačenjem dolazi do gubitka u svetu koji je gotovo očigledan: ono
što se gubi, a obično je nezamenjivo, jeste posredstvo izmedu pojedinca i
ostalih članova društva. 2
zdraviji ili imuniji na bolest više nego ikada ranije. Kako kaže !l
_j
Misao u- mračnom vremenu 159
__j_
Misao u mračnom vremenu 163
l
Misao u mračnom vremenu 165
l '
se pokuša još jače). U ovom pogledu Adorno je nepokolebljiv:
"Nesmanjeno prisustvo patnje, straha i opasnosti zahteva da mi-
sao koja ne može biti realizovana ne bude odbačena". Sada kao
i tada, "filozofija mora spoznati, bez ikakvog ublažavanja, zašto
166 Fluidni život
svet- koji bi mogao biti raj sada i ovde - može postati sam pakao
sutra". Razliku između "sada" i "tada" treba tražiti drugde.
Za Marksa je svet izgledao spreman da se pretvori u raj "tamo
l
i tada". Svet je izgledao spreman za momentalni zaokret, jer je
"mogućnost promene sveta 'sa dna prema gore' bila neposredno
prisutna"." To više nije slučaj, ako je ikada i bio ("samo se tvrdo-
glavošću i dalje mogu zastupati teze na način kako ih je Marks
formulisao"). Izgubljena je mogućnost pronalaženja prečice ka
svetu koji bi bio podesniji za život ljudi. Moglo bi se pre reći da
između ovog sveta ovde i sada i tog drugog sveta koji je blago-
naklon prema humanosti i "okrenut korisnicima" nema više vid-
ljivih mostova, bilo istinskih ili navodnih. Nema ni gomila spre-
mnih da u stampedu pređu ceo most ako je to planirano, nema ni
vozila sposobnih da one koji to žele bezbedno prevezu na drugu
stranu. Niko ne može biti siguran u vezi s tim kako koristan most
treba osmisliti i gde na obali smestiti početak mosta koji bi do-
prineo nesmetanom i podesnom saobraćaju. Može se zaključiti
da mogućnosti nisu neposredno prisutne. Prema Adornovim re-
čima, "duh" i "konkretni entitet" su se rastali i duh se može držati
realnosti samo izlažući se opasnosti i, na kraju, dovodeći time i
samu realnost u opasnost.
"Samo razmišljanje koje nema mentalnog utočišta, bez iluzi-
je o unutrašnjem carstvu, koje priznaje gubitak svoje funkcije i
moći može možda na trenutak ugledati sliku poretka mogućeg i
nepostojećeg, gde bi ljudska bića i stvari mogli biti na svojim me-
stima koja im pripadaju."" "Filozofsko razmišljanje počinje onda
kada razmišljanje prestane da se zadovoljava poimanjima koja su
predvidljiva i iz kojih se ne pojavljuje ništa više nego što je tamo
unapred smešteno."20 "Uostalom, razmišljanje i nije reprodukci-
ja onoga što već postoji. Dokle god se ne prekine, razmišljanje
ima mogućnost u sigurnom posedu. Njegov aspekt nezasitosti,
kao i njegova averzija prema brzom i lakom zadovoljenju, odbija
da prihvati besmislenu mudrost rezignacije. Utopijski moment u
18 Adorno, Critical Models, str.l4.
19 Ibid., str. 15.
20 Ibid., str. 128.
!!
,i'l
Misao u mračnom vremenu 167
__j
Misao u mračnom vremenu 169
je. Nije samo proletarijat bio taj koji je bio otpisan kao izgubljeni
cilj i izrečeni oproštaj. Njegov odlazak je ostavio intelektualni dis-
kurs samo u društvu onoga što je ostalo od "opštih intelektuala-
ca", nekada zaduženih zadatkom lociranja, prosvetljivanja i usme-
ravanja izvršilaca istorijske promene- zadatak za koji "pristrasni
intelektualci", pozvani od strane Mišela Fuko a i njegovih brojnih
sledbenika da ih zamene, nisu bili voljni niti zainteresovani da se
obavežu. Dogovor između "intelektualaca" i "ljudi", koje su oni
nekada preuzeli da uzdignu i uvedu u istoriju, je raskinut - ili
bolje opozvan, jednoglasno kao što je bio i najavljivan na pragu
modernog doba. Potomci intelektualaca prošlih vremena, znaju-
ća elita, koja je učestvovala u "secesiji zadovoljnih", sada ulaze u
svet veoma različit, koji se ne prekiapa sa mnogim i različitim
svetovima u kojima su život i izgledi (ili njihovo odsustvo) "ljudi"
zaštićeni i zaključani.
A ipak ...
Marksova kritika prekomernih ljudskih cena kapitala oslobo-
đenog od političkih i etičkih stega bila je započeta na pragu ere
izgradnje nacionalne države. Pre te ere, podređenost ekonomske
aktivnosti širokom spektru ljudskih potreba i opšteprihvaćenih
standarda uljudnosti i fer igre bila je praktikovana na nivou lo-
kalne zajednice i održavana sličnim lokalnim institucijama kao
što su opštine, imanja, parohije i zanatska udruženja. Do kraja
osamnaestog veka, svi ovi elementi režima, koji su brzo nazvani
ancien, bili su izloženi naporima za,koje nisu bili spremni i nisu
bili u stanju da ih izdrže. Bili su u stanju naprednog truljenja i nisu
više bili sposobni za delotvornu kontrolu. Iznad lokalnog nivoa
i njegovih sve nemoćnijih institucija, nov "društveno ekstrateri-
torijalni" prostor pojavio se iz ograničenja lokalnih vlasti - a još
uvek nije bilo drugog autoriteta voljnog i sposobnog da preuzme
kontrolu obrazaca ljudskih odnosa i pravednosti ljudskih razme-
na. Neposredni ishod takve emancipacije ekonomske aktivnosti
iz bilo kog kriterijuma osim profitabilnosti i po bilo kojoj svrsi
osim umnožavanja profita bio je jedinstveni uspon proizvodnje i
akumulacije bogatstva, ali takođe i oštra i nasilna polarizacija ži-
l
176 Fluidni život
ali podjednako važnih, sine qua non uslova ljudskog društva, tre-
ba da se postavi u centar napora ponovnog osmišljavanja. Među
nadama prošlosti koje treba hitno da se iskupe, one očuvane u
l
Kantovom Ideen zur eine allgemeine Geschichte in welt-burger/i-
che Absicht mogu sa pravom tražiti status metanade: nade koja
čini sva nadanja mogućim.
Dovoljno je da pogledamo širom planete da bismo shvatili ka-
kav je ovo težak zahtev i kako je visoko brdo na koje treba se ·
popne u predstojećim borbama.
Ali naoružani - blagosloveni ili prokleti -jezikom, tom čud
novatom rečcom "ne", tom deklaracijom osporavanja, odbijanja
i odbacivanja koja izdiže nas, ljudska bića, iznad spoznaje naših
čula i razdvaja pojave od istine, i tim, na sličan način bizarnim
(kada o tome razmislimo), budućim vremenom koje nas vodi
izvan domena neposrednog i datog, mi, ljudska bića, ne možemo
prestati da zamišljamo kako stvari mogu biti različite od ono-
ga kakve su sada. Jednostavno ne možemo za stalno prihvatiti
"ono što jeste", jer ne možemo shvatiti šta to "jeste", a da se ne
postavimo iznad toga. Mi postavljamo nezgodna pitanja "onome
što jeste", koja iziskuju objašnjenje i opravdanje. Očekujemo od
stvari da se menjaju - i rešeni smo da ih menjamo. Kako male,
tako i velike stvari.
Naoružani - blagosloveni ili prokleti spoznajom dobra i zla,
nama, ljudskim bićima, se sudi i mi sudimo o tome šta se dogodi-
lo i šta smo učinili ili od čega smo odustali. Postavljamo "trebalo
bi" na stolice porote, a ono što jeste na mesto optuženog. Vodimo
sa sobom (u nama) predsedavajućeg sudiju (poznatog pod ime-
nom "savest") gde god da idemo i šta god da radimo. I verujemo
da donošenje presude ima smisla: ona ima snagu da promeni nas
i svet koji nas okružuje- nabolje, ili barem manje loše.
Isto tako neizbežna, kao što spoj kiseonika i vodonika daje
vodu, nada je začeta kad god dođe do susreta imaginacije i mo-
ralnog osećaja . .Kao što je Ernst Bloh to nezaboravno rekao, pre
nego što je homo sapiens, stvorenje koje misli, čovek je stvorenje
koje se nada. Ne bi bilo teško pokazati da je Emanuel Levinas
mislio upravo isto kada je insistirao na tome da etika dolazi pre
Misao u mračnom vremenu 181
ontologije. Baš kao što spoljni svet mora dokazati svoju nevinost
na sudu etike, a ne obrnuto, nada ne priznaje niti treba da prizna
jurisdikciju "onoga što samo jeste". Realnost je ta koja mora obja-
sniti zašto nije uspela da se podigne do standarda uljudnosti koje
je odredila nada. Pravljenje mapa utopije, koje je pratilo rođe
nje moderne ere, išlo je lako onima koji su ih crtali: oni su samo
popunjavali prazna mesta ili preslikavali ružne delove u mreži
javnog prostora čije je prisustvo bilo uzimano zdravo za gotovo
i koji nisu smatrani problematičnim. Utopije, predstave dobrog
života, bile su činjenično društvene, pošto značenje "društvenog"
nikad nije dovođena u pitanje - ono još nije postalo "suštinski
sporno pitanje" kao što je danas, nakon neoliberalnog puča. Pita-
nje ko bi realizovao planove i predsedavao transformacijom nije
predstavljalo problem: despot ili republika, kralj ili narod. )edan
ili drugi bili su čvrsto na svom položaju i činilo se da samo čekaju
prosvetljenje i znak da počnu da deluju. Nije ni čudo da je javna
ili društvena utopija pala kao prva žrtva te dramatične promene
kroz koju danas prolazi javna sfera. Kao i sve drugo što je neka-
da bilo bezbedno smeštena u toj sferi, utopija je postala lovina i
pien usamljenih lovaca; jedna od mnogih vrsta plena osvajanja i
aneksije javnog od strane privatnog. Grandiozna društvena vi-
zija se podelila na mnoštvo privatnih, izrazito sličnih, ali nikako
komplementarnih kovanica. Svaka je skrojena po meri potrošač
kog blaženstva- sa svrhom, kao i sve potrošačke radosti, krajnje
individualnog uživanja, čak i kada se to obavlja u društvu.
Da li javni prostor još jednom može postati mesto trajnog an-
gažovanja, osim mesta za povremene i prolazne susrete? Prostor
za dijalog, diskusiju, sučeljavanje i slaganje? Da i ne. Ako je ono
što se smatra "javnim prostorom" javna sfera, koju servisiraju re-
prezentativne institucije nacionalne države i koja je povezana s
njima (kao što je bio slučaj tokom većeg dela moderne istorije),
odgovor je verovatno ne. Ta posebna vrsta javne scene lišena je
većine svojih oruđa i sredstava koji su joj omogućavali da održi
dramu postavljenu u prošlosti - i čak da je stara oprema ostala
netaknuta, teško da bi bila dovoljna da posluži novim, sve masiv-
nijim i složenijim produkcijama sa milionima likova i milijarda-
182 Fluidni život
l
ma statista i posmatrača. Te javne scene, prvobitno napravljene
l
u političke svrhe, za naciju i državu, ostaju tvrdoglavo lokalne -
dok se savremena drama igra širom čovečanstva, pa je time izra-.
zito i glasno globalna. Da bi bio pouzdan, odgovor "da" iziskuje
nov i globalan javni prostor: politiku koja je istinski planetarna
(što je različit termin od "internacionalna") i iziskuje pogodnu
planetarnu scenu. I istinski planetarnu odgovornost: priznanje
činjenice da svi mi koji delimo planetu zavisimo jedni od drugih
danas i sutra, da ništa što radimo ili što ne uspemo da uradimo
ne može ostati bez uticaja na sve druge, i da niko od nas ne može
više tražiti i naći privatno sklonište od oluja koje mogu nastati u
bilo kom delu planete. Logika planetarne odgovornosti je, bar u
principu, usmerena ka suočavanju sa globalno generis anim pro-
blemima direktno - na njihovom sopstvenom nivou. Ona proi-
stiče iz pretpostavke da trajna i istinski efikasna rešenja za pro-
oleme cele planete mogu biti pronađena i stvorena samo putem
preoblikovanja i reforme mreže globalne međuzavisnosti i inte-
rakcije. Umesto da cilj bude lokalno ograničavanje štete i lokalne
koristi izvedene iz kapricioznih i nasumičnih talasa globalnih
ekonomskih sila, treba stvarati novu vrstu globalnog okruženja u
kojem putevi ekonomskih inicijativa bilo gde na planeti više neće
biti ćudljivi i vođeni samo trenutnim dobicima, bez usmeravanja
pažnje na propratne efekte i "kolateralne žrtve", i bez pridavanja
značaja društvenim dimenzijama ravnoteže između cene i do-
bitka. Ukratko, da citiramo Habermasa, "ta logika cilja na razvoj
'politike' koja može da se nosi sa globalnim tržištima"."
Osećamo, nagađamo, promišljamo šta treba činiti. Ali ne mo-
žemo znati oblik i formu koju će to na kraju zadobiti. Međutim,
možemo biti prilično sigurni da oblik neće biti poznat. Biće razli-
čit od svega na šta smo navikli.
186 Indeks
s v
Sabe!, Čarls 157 Vaj ld, Oskar 69
Sači, Čarls 77 Valdes, Manola 81
Sahaj, Andrej 15 Vejn, Kenet 147
Sarkozi, Nikola 122 veze, ljudske 138
Sartr, Žan-Pol 41 Vilelj, Žak 79
Senet, Ričard 12, 45, 157 Vojćehovski, J., 145
Seret, Rej 87 Vulf, Tom 79
Siblani, Osama 178
Sibruk, Džeremi 32 z
sigurnost 48, 87, 162, 176 zaboravljanje 81
Singer, !sak Baševis 164
Skor, Džulijet, B., 137 ž
sreća 129, 158
Stasj uk, Andrej 78 Žirar, Rene 54-55
St. Džordž, Kris 131 Žiro, Suzan Ser! 151
žrtve 51,54-56,59,62-64, 119,
165, 182,
š
Šic, Alfred 41, l 02
Šiling, Kris 110
Šo, Džordž Bernard 76
Šor, Kin 89
Štajner, Džordž 78
Švarcbek, Čarls 131
T
Tarner, Brajan 110
terorizam 86, 119
Tomas, Lisa 145
Tompson, Tomi 119
trajanje vs. brzina 16
u
učenje 9, 81, 143, 146, 148-149,
151
Urbonas, Gediminas 83
utopija 181