23

dr. Jahja Fehratović

UVODNA RIJEČ ENCIKLOPEDIJI

SANDŽAČKOBOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI

S
andžački Bošnjaci, kao nedjeljiv dio ukupnoga bošnjačkoga
naroda, otrgnuti od matice više od stotinu godina, u mnogim
svojim posebnostima bivali su prepušteni sami sebi. Bez si-
stemskog uređenja bilo kog dijela društvenih odnosa, djelovali su kao
rasprhnuta niska bisera čije se kuglice zagube na najskrovitijim mjesti-
ma ne bi li preživjele do trenutka kada će se iznova nanizati i prikazati
svo blještavilo i sjaj u jedinstvenoj ljepoti zbira. Stiješnjen na četvero-
među, ovaj narod je prethodno stoljeće proveo u rastakanju svega što
čini njegovo biće, i pronalaženju mehanizama opstojanja u uvjetima
koji su mu nudili sve samo ne preživljavanje u onom obliku u kakvom je
od Boga dan, kao dio matičnoga prostora Bošnjaka, baštinika islama i
govornika bosanskoga jezika sa jednom od najbogatijih kultura na Bal-
kanu oplemenjenom primjesama orijenta i bazom evropske civilizaci-
je. U jednom takvom ozračju, mnoge njegove vrijednosti pokušavali su
drugi prisvojiti i prikazati kao dio svog kulturnog nasljeđa i identiteta,
izuzev onih pojavnosti koje su bile same po sebi previše obojene boš-
njačkim nacionom i islamskom komponentom pa se nikako nisu mogle
uklopiti u drugi ambijent, te su se iz tog razloga ili, primarno, pokuša-
vale negirati i skrivati ili pridodati bosanskohercegovačkoj bošnjačkoj
komponenti, gdje su, skoro po pravilu, zbog svojih sandžačkih speci-
fičnosti, smatrane sekundarnim vrijednostima i stavljane u drugi plan
istraživanja, valoriziranja, prikazivanja, sistematiziranja i kanoniziranja
unutar svojih primarnih sistema. Iz tih razloga smo bili, cijelo jedno sto-
ljeće, skoro izopćeni iz svih progresivnih tokova očuvanja, unapređenja
i izgradnje nacionalnoga i vjerskoga identiteta, u kojima književnost za-
uzima jedno od nosećih mjesta. Zato je projekt ovog tipa i obimnosti
bio neophodan kako bi se donekle ispravila nepravda prema autorima,
njihovim dostignućima i općenito sandžačkobošnjačkoj književnosti
kao izrazito vitalnom dijelu bošnjačke književnosti, kulturnoga nasljeđa
24 J a hj a F e h r at ović

i tradicije, koji su do pokretanja ovog projekta bili ili potpuno zaborav-

ljeni, izopćeni ili tek djelimično integrirani u kanone naše literature.
Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti možda jeste novina
na govornom području bosanskoga jezika, koji tretira regionalnu knji-
ževnu posebnost jednog dijela bošnjačkoga naroda, ali je ona, prema
našem mišljenju, sasvim opravdana obzirom na raskošnost, kvalitativ-
nu i kvantitativnu prisutnost u svim periodima književnog kanona i žan-
rovsku raznolikost te specifičnost ove tradicije u odnosu na cjelinu boš-
njačke književnosti. Sa druge strane, ona će široj čitalačkoj i naučnoj
javnosti predstaviti mnoge autore i djela koja su neopravdano zabo-
ravljena iz prostog razloga što do sada niko nije imao u dovoljnoj mjeri
osjećaja da ih prisajedini jednoj cjelini, te su tako njihova književna do-
stignuća visila na marginama bošnjačke, srpske, crnogorske, hrvatske,
albanske, makedonske, turske i mnogih drugih tradicija. Upravo se na
tim marginama dešavalo ono što smo tijekom rada na ovom projektu i
onim koji su mu prethodili utvrdili: da je dosta toga iz naše književnosti
makar djelimično istraženo, ali da je neophodno to sve sjediniti u jednu
cjelinu kako bi dobilo odgovarajuću formu i suštinu. Otuda i, vjerovat-
no za neke pretenciozna, odrednica „enciklopedija”, međutim uvidom
u literaturu i rječnike ova odrednica se doima sasvim prikladnom, jer se
svi relevantni rječnici koje smo konsultirali – Rječnik bosanskoga jezika
Dževada Jahića, Rečnik srpskohrvatskoga jezika Matice srpske i Mati-
ce hrvatske, Veliki rječnik stranih riječi, kratica i izraza Željka Klaića,
Leksikon stranih reči i izraza Milana Vujaklije itd. – u definiranju riječi
enciklopedija slažu da je to riječ grčkog porijekla koja, između osta-
log, označava pregledno izlaganje znanosti i umjetnosti u cijelosti ili
djelomično, obrađeno u organskoj vezi (sistematska enciklopedija) ili
po abecednom redu. Obzirom na postojeću tradiciju, u opticaj je bila
i odrednica hrestomatija, ali kako ova studija pored kritičkih tekstova,
studija, naučnih i stručnih radova ima intenciju da predstavi i izbore iz
originalnih djela autora, odrednica eniklopedija se pokazala prijemči-
vijom i bolje se uklapala u untarnji sistem cjeline. Također, ona prati i
opći trend u nauci, gdje se sve češće, pored općih, javljaju i specijalizi-
rane književne enciklopedije, kao što su recimo: The Oxford Encyclope-
dia of American Literature Jaya Parinija i Phillipa W. Leiningera (2004),
The Oxford Encyclopedia of British Literature Davida Scotta Kastana
(2006), Encyclopedia of Gothic Literature Mary Ellen Snodgrass (2009),
 ENCIKLOPEDIJA SANDŽAČKOBOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI 25

Encyclopedia of African Literature Simon Gikandi (2003), Encyclopedia

of German literature Matthiasa Konzetta (2000) i dr.
Enciklopedija sandžačkobošnjačke književnosti zamišljena je u više
tomova koji prate dijahroni razvoj ove književne tradicije, od kojih se
prva dva već nalaze pred čitaocima. Prvi tom obuhvaća predislamsku
tradiciju Bošnjaka i književnost na orijentalnim jezicima, drugi alhami-
jado literaturu i usmenu književnost, treći sandžačkobošnjačku knji-
ževnost prve polovice II vijeka, četvrti sandžačkobošnjačku književnost
drugu polovice II vijeka, peti sandžačkobošnjačku književnost u prvim
decenijama XXI vijeka, a u šestom bi se trebala naći ukupna bibliografi-
ja sandžačkobošnjačke književnosti.
Radovi odabrani u ovoj Enciklopediji, naročito studije i kritički tek-
stovi, uzeti su iz dvije vrste izvora i predstavljaju iscrpan višegodišnji
istraživački rad s ciljem prikupljanja svega onog što je do sada urađeno
o sandžačkobošnjačkoj književnosti naznačenog perioda, tako da prva
vrstu izvora jesu studije publicirane u zasebnim knjigama naznačenih
autora ili referentnim periodikama koje su se bavile ovim pitanjima. Za
one fenomene i autore o kojima nismo imali nikakvih studija i kritičkih
tekstova potruduili smo se da ih dobavimo kako bi smo zaokružili cjeli-
nu i dobili uvid u sve fenomene razvoja sandžačkobošnjačke književno-
sti do odlaska Osmnalija sa prostora Sandžaka.
Na samom početku Prvog toma data je definicija sandžačkobošnjač-
ke književnosti kao neupitnog dijela ukupne bošnjačke književnosti koji
baštini neke svoje specifičnosti što ga čini svojevrsnim podsistemom
bošnjačke književne tradicije. Također, ovom dijelu pripada i studija
Tokovi sandžačkobošnjačke književnosti do odlaska Osmanlija (1396-
1912) u kojoj se pokušava sintetizirati sandžačkobošnjačka književnost
naznačenoga perioda. Oba teksta dijelovi su priređivačeve doktorske
teze Književnohistorijske i poetičke osobenosti sandžačkobošnjačke
književnosti odbranjene na Internacionalnome univerzitetu u Novome
Pazaru juna 2013. godine.
Poglavlje Predislamska tradicija Bošnjaka obuhvaća nekoliko uglav-
nom kulturoloških studija o sandžačkome srednjovjekovlju. Tekst O do-
brim Bošnjanima muftije Muamera ef. Zukorlića prvi puta se objavlju-
je u ovoj Enciklopediji. Riječ je o novom pogledu na fenomen dobrih
Bošnjana i njihovog vjerskog učenja koji se zasniva na dvijema tezama,
26 J a hj a F e h r at ović

prvoj koja govori o porijeklu Bošnjaka sa naglaskom na ilirsko-gotski

supstrat i drugoj koja dokazuje da su bosanski kristjani, za razliku od bu-
garskih bogumila te zapadnoevropskih katarena, patarena, albigineza i
drugih sličnih pokreta zasnovanih na neomanihejskim osnovama, svoje
učenje bazirali na arijanskome monoteizmu koje je u Bosni došlo preko
Gota. Druga studija akceptirana je iz knjige Sandžački bogumili Sulej-
mana Aličkovića koja od svoje pojave 2009. godine ne prestaje da inte-
resira naučne i šire čitalačke krugove obzirom, da je prvo štivo te vrste
u potpunosti posvećeno sandžačkim kristjanima. Fragmenti o stećcima
u Sandžaku preuzeti su iz knjige Stećci, kultura i umjetnost Šefika Bešla-
gića; u ovom tekstu su prezentirani dijelovi Bešlagićeve studije koji se
isključivo odnose na sandžačke stećke. Rad akademika Ibrahima Pašića
Etnogeneza sandžačkih Bošnjaka između nacional-romantizma i pozi-
tivno utemeljene znanosti izlagan je na naučnom simpoziju Historijski i
kulturološki procesi u Sandžaku/Staroj Raškoj koji je održan decembra
2010. godine u Prijepolju u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice i
Doma kulture Prijepolje. Stjecajem nesretnih okolnosti, zbornik rado-
va sa tog simpozija još uvijek nije publiciran, a kako je priređivač bio
jedan od organizatora ovog simpozija to je od Pašića dobio ovaj rad
na dalju obradu i pripremu za štampu. U međuvremenu je autor isti
rad štamapao u Tutinskom zborniku, tako da će ovo biti njegovo drugo
objavljivanje. Tekst Vjera u Bosni i Hercegovini prije Turaka sastavni je
dio knjige Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-her-
cegovačkih muslimana Mehmeda Handžića, prve studije na ovu temu
štampane 1940. godine u Sarajevu. Na koncu, tekst Sandžački glagol
izrimiti se (objavljen u časopisu Panbošnjak, br. 13) nastoji kroz priz-
mu rekonstrukcije značenja jednog neobičnog i zaboravljenog glagola
specifičnog za Sandžak dati svu usložnjenost historijskih i kulturoloških
procesa na ovom području od vremena Ilirka do današnjice.
Poglavlje Književnost na orijentalnim jezicima nastojalo je prikupiti
svu dostupnu građu o sandžačkobošnjačkim autorima na orijentalnim
jezicima koja je dostupna na bosanskome i drugim južnoslavenskim je-
zicima. Obzirom da se radi o viševjekovnoj književnoj tradiciji koja se
tek u novije vrijeme počinje valorizirati i, prije svega sa osmanskoga
jezika, prevoditi na naš jezik, kvantitet i kvalitet građe o pojedinačnim
autorima je neujdnačen, te očekujemo da će neko naredno izdanje En-
ciklopedije, usljed istraživanja koja će nadamo se uslijediti, biti znatno
 ENCIKLOPEDIJA SANDŽAČKOBOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI 27

bogatije kako djelima samih autora tako i studijama o njima. O nekim

od autora imamo samo osnovne biografske i bibliografske podatke dok
o drugim postoje prijevodi djela i relevantni književnokritički sudovi.
Od autora koji su nam danas tek površno poznati i koji čekaju na nekog
strpljivog i pouzdanog orijentalistu jesu Arši Čaki Muhamed, Ahmed
Gurbi, Hušui, Nimeti i Muhamed Emin Serdarević iz Novoga Pazara,
Jahja Tašlidžali i Hilmi b. Husein Taslidžak iz Pljevalja, te Šehdi Osman
Kadić Bjelopoljak. Podatke o njima prenosimo iz djela Bošnjaci i Herce-
govci u islamskoj književnosti Safvet-bega Bašagića, Književnost naroda
BiH na orijentalnim jezicima Hazima Šabanovića, Književni rad bosan-
sko-hercegovačkih Muslimana Mehmeda Handžića, te radova Enesa
Pelidije, Smaila Balića, Senada Mičijevića, Dragane Kujović i Ismeta Bu-
šatlića. O nekolicini drugih autora u Enciklopediji donosimo dulje studi-
je i izbore iz djela. Ep Ljepota i srce Ahmeda Valija preveo je sa turskog
dr. Adnan Kadrić, te u zasebnoj knjizi isti štampao uz respektnu naučnu
studiju o Valiju i njegovom djelu. U Enciklopediji smo akceptirali dio
Kadrićeve studije kao i izbor iz Valijevog djela. Djelom Ahmeda Hatema
Bjelopoljaka bavili su se Mirza Sarajkić sa Odsjeka orijentalistke Filozof-
skog fakulteta u Sarajevu i Sabaheta Gačanin sa Orijentalnog instituta
u Sarajevu. Njihove studije kao i prijevode i prepjeve Hatemovih pjesa-
ma preuzeli smo iz časopisa Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Zaim
Azemović je zaslužan za otkriće još jednog sandžačkobošnjačkog divan-
skog pjesnika Davuda Ganije, te smo poeziju ovog autora kao i uvod-
ne tekstove o njegovom djelu preuzeli iz knjige Davud Ganija Pjesme
ljubavi i zahvalnosti prema Stvoritelju koju su priredili Azemović i Mujo
Denjiz. Ovom dijelu pridodali smo i studiju Omera Mušića o užičkom
šejhu Muhamedu Užičaninu koji pripada sandžačkobošnjačkom kultur-
no-povjesnome krugu; studija je preuzeta iz Priloga za orijentalnu filo-
logiju iz davne 1950. godine.
Drugi tom enciklopedije obuhvaća sandžačkobošnjačku alhamijado
literaturu i usmenu književnost. Obzirom da su djela alhamijado autora
pisana na bosanskome jeziku te svojom strukturom i namjenom bila
prisutna u svakodnevnom životu Bošnjaka, i literatura o ovom dijelu
sandžačkobošnjačke književnosti je obimnija i skoro o svim autorima
imamo više informacija. Autori su poredani hronološkim slijedom i u
odrednicama su dati izbori iz njihovih djela kao i književnohistorijske
studije o tim djelima. Divan mula Sulejmana Tabakovića je prvi i do
28 J a hj a F e h r at ović

sada jedini puta objavljen 1992. godine. Imajući u vidu važnost ovog
najstarijeg sandžačkobošnjačkog alhamijado djela i raritetnost izdanja
koje se skoro ne može naći ni u bibliotekama, u enciklopediji donosimo
Tabakovićev Divan ili Kasidu dobar zeman prokasa, kao i, nakon konač-
nog razrješenja autorstva, njegov spjev Ibrahim terzija. Također, odluči-
li smo se i da prenesemo tekst dr. Safeta Bandžovića o Sulejmanu Taba-
koviću, koji je do sada jedini autorski tekst o ovom pjesniku. O drugom
velikom sandžačkobošnjačkom alhamijado pjesniku Ibrahimu Pačarizu
Biočaku malo se više znalo u naučnim krugovima nego u narodnim,
dok je kod Tabakovića obratna situacija, te je stoga o njemu napisano i
nekoliko kvalitetnih radova autora Alije Bejtića, Sabahete Gadžo i Saita
Šabotića koje, uz Biočakovu Kasidu, donosimo u Enciklopediji. Svjesni
smo da će u budućnosti Biočakovo djelo biti još ozbiljnije tretirano i
vjerujemo da će neko od istraživača posvetiti više pažnje ovom autoru
obzirom da u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke postoji medžmua u
kojoj se nalazi više do sada neobjavljenih Biočakovih ilahija i kasida. Ha-
fiz Salih Gašević i Arif Sarajlija dva su najpoznatija sandžačkobošnjačka
alhamijado autora, začetnici žanra mevluda u bošnjačkoj književnosti,
te smo, smatramo s razlogom, popriličan broj strana posvetili njihovom
djelu. Sarajlija je pored Mevluda, autor i manje poznatog djela Dinski
nasihati na bosanskome jeziku koje je doživjelo samo jedno lokalno
izdanje sa skromnom opremom, više koncipirano kao vjerski udžbe-
nik, zbog toga smo se odlučili da izvršimo ponovnu transkripciju teksta
sa arebice i zanemarimo ovo dosta sumnjivo izdanje. O Gaševićevom
djelu donosimo studije akademika Alije Džogovića i Bajra Agovića, dok
smo, usljed nepostojanja nikakvog teksta o Sarajliji za ovu priliku na-
pisali kratku priređivačku bilješku. Oko autorstva pjesme Car Mustafa
nastade dugo je vladala fama među istraživačima, među kojima je bilo
onih koji su tvrdili da ista pripada opusu mula Sulejmana Tabakovića ali
su preovlađavala mišljenja da je riječ o nepoznatom autoru, te je ova
pjesma kao takva i tretirana u dosadašnjim antologijama i hrestoma-
tijama bošnjačke alhamijado literature. Alen Kalajdžija u knjizi Refleksi
jata u bosanskome alhamijado pjesništvu razrješuje sve dileme i iz po-
stojeće građe utvrđuje da ova pjesma pripada Mehmedu Ćatibu Bje-
lopoljcu, te je u Enciklopediji kao takvu i tretiramo. U Enciklopediji su
obrađena još dva alhamijado pjesnika poznog perioda Nazif-ef. Šušević
i Šerif ef. Šačić. Djela oba autora publicirana su tek u novijem periodu,
 ENCIKLOPEDIJA SANDŽAČKOBOŠNJAČKE KNJIŽEVNOSTI 29

te se ovdje donose prema tim izdanjima.

Zahvaljujući s jedne strane raskošnosti, a sa druge neumornosti
istraživača, prije svega Huseina Bašića, sandžačkobošnjačka usmena
književnost je najistraženiji dio naše književne baštine, te je u ovom
poglavlju Enciklopedije bilo najteže izvršit odabir reprezentativnih stu-
dija i tekstova. Odlučili smo se za one studije koje ponajviše govore o
fenomenima sandžačakobošnjačke usmene književnosti triju osnovnih
žanrova, te iz epike donosimo radove Huseina Bašića, Alberta Lorda,
Aloisa Schmausa i Enesa Kujundžića, iz lirike Muniba Maglajlića, Nake
Nikšić, Ismeta Rebronje i Isaka Kalpačine, te izvadak o sandžačkim hi-
ćajama Fahrije Hodžić. U izboru tekstova, također smo imali jako strog
izbor i usredsredili se na najreferentnije izvore, knjige priređivača: Hu-
seina Bašića, Muniba Maglajlića, Đenane Buturović, Koste Hermanna,
Hamdije Šahinpašića, Aiše Softić, Fahrije Hodžić, Zumbera Muratovića
i Huseina Derdemeza.
Obzirom da je riječ o, kako rekosmo, obimnom poduhvatu, te da
smo imali usud samostalno raditi na prva dva toma edicije, smatra-
mo da je sve do sada postignuto samo početak ozbiljnog sistematičnog
proučavanja sandžačkobošnjačke književne tradicije kao nedjeljivog
dijela bošnjačke književnosti te da će naredni projekti, u kojima će na-
damo se učestvovati više istraživača, književnih historičara i teoretičara
književnosti, tek pokazati svu i kvantativnu i kvalitativnu vrijednost ove
literature, kao i usložnjenost svih procesa kojima se ona kretala.