Prof. dr.

Mujo Slatina

Učeće društvo i/ili učeća organizacija kao problem i zahtjev

suvremene znanosti o odgoju

Svaka će organizacija postati

'obrazovnom' organizacijom ili će propasti.
Dom Tapscott
Naznake učećeg društva
Učeće društvo (Learning Society) počiva na visokim tehnologijama u kojima je sadržan
znanstveni način rada i na horizontalno permisivno-umreženom društvo (Network
Society). U ovoj koncepciji obrazovanja učenje i podučavanje je „rasuto“ širom društva
(društvom organizirano učenje), tj. aktivnosti učenja/podučavanja su sadržane u
različitim oblicima ljudske djelatnosti, a istodobno obuhvata i posebno izdvojeno vrijeme
za učenje/poučavanje (društveno organizirani proces školovanja). Društvom
organiziranim učenje i društveno organiziranim procesom školovanja omogućuje se da
svaki aspekt života, na pojedinačnoj i društvenoj razini, bude prilika i za učenje i za
djelovanje. Tako recimo jednu modernu ginekološku ordinaciju može (i treba) sam njen
vlasnik učiniti savremenim prostorom i mjestom za učenje. Ona se može edukacijski
opremiti: časopisi i različiti namjenski pripremljeni pisani materijali, auditivni i
audiovizuelni oblici informiranja, kratkominutni televizijski i filmski naučno-popularni
zapisi, namjenski snimci iz neposredne ginekološke prakse, snimljeni razgovori roditelja
novorođenih beba itd. Država ne samo da nebi plaćala ovaj vid educiranja, nego bi mogla
i zakonski obavezati vlasnika ordinacije, recimo, na obavezno pružanje novih
znanstvenih informacija trudnici dok čeka na red u ordinaciji.
Sve koncepcije obrazovanja, pa i koncepcija cjeloživotnog učenja, vode do koncepcije
društva koje uči. Ovo drušvo nudi mnoge i raznovrsne prigode za učenje u svim
životnim situacijama. Ono goni da se cijeli društveni i kulturni život stavi u funkciju
učenja. I masmediji, i propaganda, i reklama itd. edukacijski su iskorišteni. Društvo koje
uči otvara sve puteve suradnje i partnerstva s porodicama, industrijom, poslodavcima i
poslovnim krugovima, dobrovoljnim udruženjima i humanitarnim organizacijama,
osobama iz kulturnog života itd. Prema tome, u učećem društvu školski sistem nije više
jedino mjesto odgoja i obrazovanja.
Koncepcijom učećeg duštva »napada« se logika razredno-satnog sistema i tradicionalno
suprotstavljanje početnog trajnom obrazovanju. Trajno obrazovanje koje je svakako u
skladu s potrebama modernih društava više se ne može definirati u odnosu na određeno
životno razdoblje (primjerice, obrazovanje odraslih naspram obrazovanja mladeži) ili za
odveć specifičnu namjenu (stručno naspram općeg obrazovanja). Čitav je život vrijeme
za učenje. S druge strane, svako područje znanja zadire i obogaćuje druga područja. U 21.
stoljeću obrazovanje mora biti raznovrsno, kako po svojim zadacama tako i po oblicima
organiziranja. Učenje treba da zahvata sve djelatnosti koje omogućuju ljudima, od
djetinjstva pa do starosti, stjecanje živog znanja o svijetu, o drugim ljudima i sebi

1
samima. Moramo prestati smatrati različite oblike poučavanja i učenja nepovezanima ili
ih samo vidjeti kao nadogradnjom na onaj prethodni. Sve ovo omogućuje koncepcija
društva koje uči. Učeće društvo zahtijeva profesionalizaciju općeg i deprofesionalizaciju
stručnog obrazovanja, što ideju stručnih kvalifikacija školskog sistema klasičnih
tehnologija, prema Jacques Delorsu, čini zastarjelom.
Zahvaljujući visokim tehnologijama svjetsko društvo se uspostavlja kao učeće društvo
(Learning Society). Brzi privredni i svaki drugi razvoj Japana, azijskih pacifičkih tigrova,
Finske, Irske, pa i nama bliske Slovenije, isključivo je vezan za razvoj društva koje uči.

Koncept učeće organizacije

Iz ideja vođa organizacijskog razvoja (Organizational Development) nikao je koncept
učeće organizacije. Najvažniji doprinos organizacijskog razvoja je isticanje humanističke
strane organizacije. Učeće organizaciju jedino je i moguće graditi i razvijati na
humansitičkim principima i disciplinama. Peter Senge (1990) navodi pet ključnih
disciplina koje su neophodne u građenju učeće organizacije. Te discipline su: timsko
učenje, izgradnja zajedničke vizije, prepoznavanje mentalnih modela, osobno
usavršavanje, sistemsko mišljenje. Sve su one, kako kaže Sengi, "personalne" discipline
jer svaka opisuje kako razmišljamo, što iskreno želimo, kako interaktiramo učimo/kako
učimo jedni od drugih. Sve se one oslanjaju na vjeru u sposobnost ljudi i organizacija da
se mijenjaju i razvijaju u humanističkom smjeru.

Timsko učenje
Timsko učenje (team learning) fokusira se na sposobnost grupnog učenja. Usmjereno je
na učenje jednih od drugih. Promišljanje, ispitivanje pretpostavki, primanje feedbacka
(povratne informacije) karakteristike se ovo učenja. Ostvaruje se kroz dijalog i
produktivnu diskusiju, a rezultira promjenom načina razmišljanja i ponašanja. Na ovaj
način sposobnost učenja grupe postaje veća od sposobnosti učenja bilo kojeg pojedinca u
grupi.
Zašto?
Najkraći odgovor: Snaga dolazi od ujedinjenih razlika

Vježba-1: Uzimajući ovo za tačan sud, za kojeg direktora škole bi mogli reći da je loš
direktor?
Razmislite: Kada se razlike integriraju u jedinstvu?

V-2: Da li se iz ugla timskog učenja može reći da je naša škola učeća organizacija?

Razmislite o imperativu: Izgradimo školu kao zajednicu kolega koji napreduju na

osnovu međusobnih razlika.
V-3: Da li je naša škola izgrađena kao zajednica kolega?

Jedna definicija timskog učenja:

"Timsko učenje je proces usklađivanja, razvoja sposobnosti tima da funkcionira kao
cjelina, da misli i djeluje na nov sinergijski način te da kreira rezultate koje njegovi
članovi istinski žele."

2
VAŽNO:
 Timsko učenje i timski rad je jedan od važnih faktora građenja učeće organizacije
 Dijalog je najvažnija komponenta timskog učenja koja, po Dvidu Bohmu, počiva
na tri uvjeta: a) svi članovi tima moraju »suspendirati« sve stavove, b) svi
sudionici moraju poštovati jedan drugoga kao kolegu" i c) potreban je facilitator
koji motre na kontekst dijaloga sve dok se tim nerazvije.
 Tim na u kojem egsistira timsko učenje nije isto što i radna grupa (termin nama
poznat).
 Teškoća: "...Hijerarhija je proturječna dijalogu, a teško izbjeći hijerarhiju u
organizacijama" (Senge, 1990).
 Timsko učenje nije isto što i izgradnja tima
 Timsko učenje (team learning) je timska vještina koja se da naučiti.

Izgradnja zajedničke vizije

U učećoj organizaciji zajednička vizija organizacije mora biti izgrađena od individualnih

vizija njenih članova.
Šta to znači?
Viziju organizacije ne bi smjeli kreirati samo lideri. Ona se kreira kroz interakciju
uposlenika. U kreiranju zajedničke vizije lider mora da podijeli osobnu viziju s
članovima. Ovu diobu treba razlikovati od težnje lidera da svojom vizijom djeluje na
ostale. Uloga lidera je da potakne svoje suradnike da svoje vizije međusobno dijele.
Viziju organizacije treba graditi od individualnih vizija. Dakako da dobar lider ne
očekuje da će vizija koja komunicira od vrha organizacije, gdje je možda i nastala, do
vizija svih ljudi u organizaciji izgraditi preko noći.

Razmislite: Da li svaki pojedinac u organizaciji treba dijeliti viziju organizacije s

ostalima?

Koja to sila pokreće tvorenje zajedničke vizije?

V-4: Kroz koje promjene mora proći organizacija u procesu gradnje zajedničke vizije?

Oni koji ne dijele viziju orgnizacije također doprinose organizaciji. Senge (1990)
upozorava da vizija ne može biti prodana. U gradnju zajedničke vizije članovi
organizacije se moraju unijeti.

Prepoznavanje mentalnih modela

Mentalni model određuje naše razmišljanje, ponašanje i djelovanje. On je okvir za
funkcioniranje kognitivnih i drugih viših duševnih procesa. Oni koji rade u učećim
organizacijama postaju ljudi čije su životne snage pobuđene i probuđne. Njihove životne
snage se dijelom potvrđuju i dijelo razvijaju. “Njihovi mentalni modeli vode ih osobnom
usavršavanju, a njihovi osobni ciljevi u skladu su s misijom organizacije. Raditi u učećoj
organizaciji ne znači biti rob posla s kojim smo nezadovoljni - naprotiv, nečiji posao

3
promatra se kao dio cjeline, sistema u kojem međurelacije i procesi ovise jedni o
drugima. U skladu s tim, svjesni radnici preuzimaju rizik, kako bi učili, i razumiju kako
tražiti trajna umjesto "quick fixes" rješenja. Ljudi u učećim organizacijama služe ostalima
na efektivne načine, jer su dobro pripremljeni za promjene i rade s ostalima.”
Modeli koji prikazuju stvarne situacije (Learning Labs) pomažu nam odvijanje
organizacijskog učenja. Kroz simulacijske igre čitavi timovi menadžera zajedno uče. Na
ovaj način oni otkrivaju pogreške iz kojih uče kako ih ne bi činili u budućnosti. Ti
menadzeri su također odgovorni za fleksibilnu atmosferu u svojim organizacijama kako
bi ohrabrili radnike da slijede njihov primjer (učenja).

Osobno usavršavanje
Građenje učeće organizacije nije moguće bez discipline koju Senge imenuje kao osobno
usavršavanje. Ova disciplina se odnosi na individualno učenje. Početak učenja svih
članova neke organizacije je istodbno i sam početak njenog postajanja učećom
organitacijom. Po Sengiju ova disciplina se sastoji od dvije komponente: 1) definiranje
cilja koji se želi postići 2) mora se tačno znati koliko je blizu cilja.
Osobno usavršavanje spada u cjeloživotni proces usavršavanja, a naziva se "generativno
učenje". (Senge, 1990)
Cilj osobnog usavršavanja predstavlja ono što želimo postići tokom svog života.

Razmislite: Šta će te za naredni pet godina uraditi na planu svog ličnog usavršavanja.

V-5: Kako ćete to postići?

Pogledajete: Handy-ev koncept o "kotaču učenja" ("wheel of learning").

Sistemsko mišljenje
Peta disciplina pomoću koje se gradi učeća organizacija (Senge, 1990) je sistemsko
mišljenje. Ono je kamen temeljac svake učeće organizacije. Ovdje se radi o sposobnosti
sagledavanja cjeline (interrelacija sistema, proučavanja kontinuiranih procesa umjesto
detalja). Drugim riječima peta disciplina pokazuje nam da osnovne osobine sistema nisu
određene zbrojem njegovih dijelova nego interakcijama između tih dijelova.

Razmislite: Šta je razlog što se peta disciplina smatra ključnom za svaku učeću
organizaciju?

V-6: Pokušajte vi defnirati učeću organizaciju

TRINAEST KORAKA K NOVOM DRUŠTVU KOJE UČI

1. Razmotrite ulogu elektronskih komunikacija u obrazovanju
2. Naučite koristiti kompjuter i internet.
3. Značajno poboljšati obrazovanje roditelja, osobito mladih roditelja.
4. Napravite veliku reorganizaciju zdravstvene zaštite male djece kako bi se izbjegle
teškoće u učenju.

4
5. Ponudite svoj djeci kvalitetne razvojne programe.
6. U svakoj školi uvesti programe za nadoknađivanje zaostataka u učenju.
7. Definirati individualni stil učenja i inteligenciju svake osobe i na temelju toga
prilagoditi učenje.
8. Zadatak svake osobe trebao bi biti naučiti kako učiti i kako misliti.
9. Redefinirati ono što bi se trebalo učiti u školi.
10. Četvorodjelni kurikulum u kojem će ključne komponente biti samopoštovanje i
uvježbavanje sposobnosti i umijeća važnih za život.
11. Trostruke svrhe za većinu onoga što se uči
12. Rredefiniranje najboljih načina poučavanja - ne samo u školi.
13. Biti otvorenog uma i jasno komunicirati.

Zaključak
Zašto se javljaju učeće organizacije?

Društvo visokih tehnolgija se ustrojava po sistemu: obrazovanje – nauka – proizvodnja

Društvena proizvodnja sa visokim tehnologijama počiva na obrazovnom sistemu koji s
novim ciljevima obrazovanja daje trajnija opća integralna znanja.
Da znanje postaje »osnovna sirovina« u proizvodnji informacijskog znanstvenog društva
tvrdi poznati američki znanstvenik P. Drucker u «Novoj zbilji». U proizvodnji čipova 98
posto učestvuje znanje a radna snaga, energija i materijali u cijeni proizvodnje učestvuju
samo 2 posto.
Bruto društveni proizvod i bogatstvo naroda više ne nalazi u materijalnoj proizvodnji
dobara već u infomacijsko-znstvenoj društvu koje funkcionira po sitemu: obrazovanje -
nauka-poizvodnja.

Zato se treba:
U nastavnim planovima, na svim razinama obrazovanja, napustiti hipertrofiranu
parcijalizaciju nauke izraženu u velikom broju disciplina i u velikom broju nastavnih
predmeta.
Nastavne programe osloboditi od stručnih znanja recentne tehnologije (tehnološke
smjene - zastarjevanje znanja).

L I T E R A T U R A – za uvid u temu
1. Delors Jacques: Učenje blago u nama, Educa, Zagreb, 1998.
2. Drucker Peter: Nova zbilja, Novi liber, Zagreb, 1992.
3. Drucker Peter: The Postcapitalist Society, New York, 1993.
4. Europska Unija: Prema društvu koje uči. Educa, Zagreb, 1996.
5. For Edgar: Učiti za život: Svet obrazovanja danas i sutra. «Stručna štampa», Beograd,
1975.
6. Fourastie Jean: Civilizacija sutrašnjice. «Naprijed», Zagreb, 1968.
7. Fourastie Jean: Univerzitet pred stečajem. Duga, Beograd, 1973.
8. Kahn Herman: Slijedećih 20 godina. «Stvarnost», Zagreb, 1976.
9. Peter Sengi, Peta disciplina – Umijeće i praksa organizacije koja uči, Novi Sad, 2003.
OBAVEZNO
10. Toffler Alvin: Treći talas. Prosveta, Beograd, 1983.