5.

Voda u rlu

S.VODA UTLU

5.1. OBLICI POJA VE VODE U TLU

Glavni izvor snabdijevanja podzemlja vodom su padavine koje se

infiltriraju kroz pore i kanale do priblizne dubine od 12.000m. Ispod ove dubine
voda nije slobodna, ali je voda hemijski vezana u kristalirna minerala. Ova voda se
moze podijeliti u dvije zone: aeraciona i zasicena zona. Opcenito se voda 1.1 tlu
pojavljuje u obliku slobodne (terneljne), vezane (adhezione), i kapilame
(zatvorene i otvorene) vode (sl. 5.1).
Nivo vode, pri vjekovnom talo.zenju cestica u mirnoj vodi, nalazio se lznad
povrsine t1a (a-a), da bi se postepeno spustio ispad, na nivo 1-1 (sl. 5.1.). Ispod
ovog nivoa vode u porama nalaze se pod uticajem gravitacionih sila i vode u tom
podrucju nazivamo slobodne iii temeljne vode. Zbog kapilarnog dizanja vade,
koja se krece pod dejstvom kapilamih sila i povrsinskog napona, ispunjene su pore
i vodom do nivoa 3-3, takozvanom kapilarnom vodom. Pritom su pore do nivoa 2-
2 potpuno ispunjene vodom i do toga nivoa podrucje nazivamo zatvorenom, a
iznad nivoa 2-2 do 3-3, gdje su pore djelimicno ispunjene vodom, otvorenom
kapilarnom vodom.
Iznad zone sa kapilamom vodom do nivoa 4-4 nalazi se jos uvijek nesto
vode u porama koja obavija cvrste cestice. Ova voda zadr.zana je molekularnim
silama koje vladaju izmedu vode i tla. U ovom podrucju sadriana je vezana iIi
adheziona, iIi adsorbovana voda. Voda je U ovoj zoni adsorbovana na
povrsinama zrna i usljed povrsinske tenzije drzi se na zrnima u vidu veoma finih i
tankih filmova. Uticaj ove vode kod krupnijih cestica je neznatan dok je kod
sitnijih cestica utoliko veei ukoliko su cestice sitnije, jer se povecava povrsina
zrna, a time i odnos vezane vode prema cesticama u jedinici zapremine.Vezana
voda se sarno djelomicno moze ukloniti susenjem na 110°C (383,15 K) za razliku
ad slobodne j kapilarne, koja se u cijelosti sllsenjem moze ukloniti.
Razlike izmedu pojedinih nivoa kapilarne vode ovise 0 velicini najuzih
pora u tiu i njihovoj poveznosti.
Vodu u tlu moguce je podijeiiti i kao: porna, adsorbovana i
konstituciona (hemijski vezana) voda. Pod pomom vodom smatra se slobodna i
gravitaciona voda, te kapilarne vode i vode povrsinskog napona. To je, znaci, sva
voda u porama i u raznim oblicima. Adsorbovana voda odgovarala bi adhezionoj,
dakje konstituciona voda hemijski sjedinjena 1.1 kristalima mineral a cVfstih cestica
tla. Te vade ima vrlo malo i ne moze se ukloniti susenjem tla na ternperaturi od
110 OC (383,15K).

Mehanika rla 131

1I Geomelianicke osobine, klasifikacife ; metode ispitivanja tla
5. Voda II tIll

kapilarnu silu T, koja djeluje pod uglom a i u pravcu tangente na menisk,

rastavimo u pravcu stijenke (Tv) i upravno na stijenke meniska (Tn). dobijemo
izdizucu sHu meniska:
POVR~rNA TL A T" =Tcosa,

Pat ® @
HH T,
Sf. 5.1. Serna/ski prikaz vade u tlu: Jaza taloienja u vodi (a-a), nivo podzemne vode (1-1),
T T I he, _j

zatvorene kapilame (2-2), otvorene kapilarne (3-3), vezana (4-4) voda.

NV
5.2. KAPILARNOST I KAPILARNE SILE 1- h
Ih~1-

Veoma znacajna osobina filma vode, u granicnoj zoni sa zrakorn, jeste da

E
se nalazi u stanju tenzije. Ova pojava poznata je kao povrsinska tenzija (napetost).
---+'+
koja ima osobinu da povrsinske molekule vode drzi u napetom stanju. Zbog ovoga
se povrsina tecnosti moze predstaviti kao zategnuta elasticna membrana.
SL 5.2. Kapilarno penjanje vade u kapilarima: kapiJarne sile na menisk (a) i hidrostatski
5.2.1. PO]A VA KAPILARNOSTl pritisak u kapiLari (b).

Ako usku staklenu cijev uronimo u posudu sa mirnom vodom (sL 5,2,-a), Ako je Cista voda u kapilari i ako su ojeni zidovi potpuno cisti, onda je
primijeticemo uzdizanje vode na visinu he iznad nioa NV, pri cemu ce povrsina a=O. Povrsina meniska je polukruma i uzdizuca sila T\.=T je maksimalna.
vode u cijevi zauzeti ne horizontal an, vee ovalan oblik, takozvani menisk. Ova Iz uslova ravnoteze ukupne izdizuce sile T" na cijelom obimu cijevi
pojava nazvana je kapilarno penjanje vode, i ona se pripisuje sili meniska nastaloj poluprecnika r i visine vodenog stupa u cijevi hI' dobijemo:
intermolekularnim privlacnim silama izmeou rnolekula vode i stakla i povrsinskim
naponima izmeau zidova uske cijevi i vode. Vis ina penjanja ovisi 0 promjeru i
materijalu kapilara, kao i 0 temperaturi vode. Ukoliko je cijev uta, utoliko je
Tcosa,2nr=r'rc,h, 'Y w '
penjaqje vode vece i obratno. Zbog vece viskoznosti toplija voda penje se vise od gdje je roo - jedinicna tezina vode (10'2 N/cm\
hladne, Iz ove jednadzbe dobijemo visinu kapilarnog penjanja:
PromatrajuCi nivoe vode u lackama A, NV i B (sL52-b), dolazimo do 2T cosa
zakljucka da je pritisna visina u tacki A hl'b na nivou NY bez pritiska .(na povr.sinu he =--cosa =0,95--.. (em), (5,3,)
r·y w r
vode djeluje atmosferski pritisak - Pm), a u tacki B pritisna visina je hd . Iznad NV
je, dakIe, hidrostatski pritisak negativan, a ispod pozitivan, te nastaje razlika Uocljivo je da visina kapilarnog dizanja ovisi od vrste tecnosti (T, Yw. a),
pritiska u vodi i na njenoj povrsini. Zakrivljeni oblik vode u cijevi preuzima ovu materijala eijevi (a) i precnika kapilare (r),
razliku pritiska. koji djeluje kao membrana sa naponom od T=75,1O,6 kN/m Prema eksperimentalnirn istraZivanjima dobivena je izdizuca sila za toplu
4
(7,5,10 N/cm), Na kraju kapilare prenos; se tdina slupa vode h" preko sile vodu. a uz ostale iste uslove kao i za hladnu kako slijedi (tabela 5,1.):
povrsinskog naprezanja T liZ stijenke cijevi na same zidove kapilare. Ako
132 Mehallika fla
Mehallika tfa 133
JJ GeomehaniCke osobine, klas(fikacHe i mefode ispitivanja fia 5. Voda u tlu

lzdiiuca sila za toplu vodu

Tabe/a 5.1. Kapilarni pritisak i vis ina penjanja vade
o 10 20 40 Tabela .""2
0,0756 0,0742 0,0727 0,0695 Promjer zrna (mm) Kapilarni. pritisak Visina penjim.ia he
Vrsta da
(kN/m') (01)
Sitan pijesak 2·0,06 0,15·6 0,05·0,5
Voda u djevi, kako je prikazano (sl. 5.2.-b), napregnuta je na zatezanje, jeT

1
Prasina 0,06·0,006 6·60 0,5·5,0
izdizuca sila izdize vodu navise dok sila gravitacije vuce nanize. Zidovi kapiIarne 0,006·0,001
Glinovita prasina 60·300 5,0·15,0
cijevi napregnute su na pritisak pod djelovanjem membranske sile T. Glina-koloidna <0,001 >300 15,0·50,0 i vise

5,2,2. KAPILARNOST U TLU
Tlo je sacinjeno od pora koje su medusobno nepravilno povezane na
raznim mjestima i razlicitim promjerima, tako da one cine mrefu kapilamih
ejeveica, koje dovode do pojave kapilarnosti u tlu. Odnosi u tIu su, dakle, mnogo
sloreniji, jer su pore povezane u svirn pravcima, raznih oblika i velicina. Ukoliko
je tlo sitnozrnije, utoliko je dizanje vode vece. Podizanje vode ovisi i 0 rasporedu
uskih i sirokih para u tIu, kao i 0 smjeru kretanja vode. Kada vodostaj raste i
kapiiama voda stigne na prosirena mjesto, tj. do veee pare nego sto odgovara
izdizucoj sili za precnik uie pore na toj visini, onda ce voda dosegnuti visinu
aktivne kapilarne visine (h m ) do prvog prosirenja. S druge strane, pri spustanju
nivoa" nakon prethodnog potapanja do vece visine (h cp ), voda ce se iduci prema
dolje zaustaviti na u.zem mjestll, iznad prosirenja. U ovorn slucaju postoji pasivna
kapilarna vislna (h cp ), koja zavisi od velicine najmanjih pora.
Obodna sila meniska (2r7r'T) prenosi tezinu podignutog stupea vode na
stijenke kapilara. Zbog ovoga i 1I tiu pojava kapilamosti izaziva napone pritiska,
koji djeluju na skelet tla. U sitnozrnom tiu pore su u svim smjerovima meollsobno
spojene, tako da tvore razgranatu mrezu povezanih kapilarnih prostora razlicitog
presjeka.
Ako zasiceni uzorak tla izlozimo susenju na zraku~ primijeticemo prvo na
povrsini svih kapilara meniske koji nastaju usljed isparavanja vode iz uzorka.
Povrsinski naponi prenosit ce se na kostur cestica kao naponi pritiska koji ce
ovisiti 0 promjeru rneniska, dakle 0 granuJaciji, zbijenosti tla, obliku zma, kolicini
apsorbovane vode i sL Prosjecni kapilarni pritisak, iz jednadzbe 5.3. na jedinicu
povrsine iznosi:
a, =-2T- cos Ct. (kN/m 2
).
r·yw
Mjerenjem Sll llstanovljeni efekti napona na pritisak koje izazivaju
kapilarne sile, kao i visine penjanja vode u pojedinim vrstama tla koje su date u
tabeli 5.2.
134 Melumika ria
Kapilama sila T u t1u djeluje na cvrste cestice tako da izmedu njih stvara
takozvanu prividnu koheziju koja u izvjesnol11 smislu stvara vezivnost izmedll
cvrstih cestica. Medutim, ovo postoji samo za vrijeme kapilamog penjanja vode u
porama tla. Njegovim potapanjem u vodu pore se zasicuju i nestaje prividne
kohezije.
Prividnoj koheziji pripisuje se i pojava medllsobne povezanosti sitnog
vlaznog pijeska koji se moze oblikovati, dokje, naprotiv, U suhom stanju rastresit i
nemoguce ga je oblikovati.
Zbag povrsinske napetosti vode i zakrivljenosti njezine povrsine u uskim
kapilarirna, odnosno u porama sitnozrnog tla, voda se izdize iznad nivoa slobodne
vode. Padaei 0 kapilarnom dizanju vode znacajni su kod rjesavanja problernatike
djelovanja mraza na temelje objekata, kolovoznih konstrukcija, nasipa i s1.
5.2.3. ODREDIVANJE VISINE KAPILARNOG
PODIZANJA VODE
Visina kapilarnog penjanja vode odreduje se u Iaboratoriji: direktnim
mjerenjem, metodom mjerenja brzine horizontalnog kretanja vode pod
uticajem kapilamog napona i pomocu kapilarimetara.
(a) Odredivanje vi sine kapilarnog podizanja vode direktnim mjeren,jem vIsi se
pomocu staklene cijevi promjera 2,0-3,0 em i duzine 1,5-2,0 m, koja je na oba
kraja otvorella. Poremeceni uzorak (oko 300g) osusi se na zrakll, izmrvi u sitan
prah, bez drobljenja zrnaea i sipa u slojevima od po 10 em u cijev sa potresanjem
kako bi se materijal sabio do stalne zapremine. Donji kraj eijevi se prethodno
(5.4.)
zatvori staklenom vatom i uroni u stakleni sud sa destilovanom vodom, s tim da
donji kraj cijevi ne smije lezatt oa dnu posude (sl. 5.3-a). Stakleoa cijev je
graduirana od po 1,0 ern iIi se pricvsti za skalu i promatra visina penjanja vode.
Odstojanje izmedu nivoa vode u sudu i gornje ivice vlaznog uzorka predstavlja
visinu kapilarnog penjanja h,.
----------------------------~M7,~ha~'~,ika~·~fl~a--------------------~----135
f! Geomehanitke osobine, klasifikacije i me/ode ispitivanJa fla 5. Voda u tlu

Rezultati ocitavanja u odredenim vrernenskim intervalima nanose se na .

1=
ho + hc h
dijagram (s1. 53-b), gdje se na apscisi prikazuje vrijeme, a na ordinati visina (5.6.)
penjanja vode. Ovaj !lacin ispitivanja traje veoma dugo, posebno kod glinovitih X x
materijala. Taka npr. kod pjeskavitag tla traje 16 sati, a kad glinavitag aka 64 sata.

@
E 1000
I
~~J
E
STAE~lENA _ I ii!
CIJ
J! '00
£{' 5 mm 1:

" II'
2 600 1 /
.
'/1
:I V--I""
I ,
I .

r - <
~
r- SKAL A
W
~ 400
~ \ I
i I l-ip!JE~ K
i he <
z / /' I ,- P"AS
200
,- "'
1·
~
GUN

~
I~
'-
" V, SI.5.4. Serna ureilaja za mjerenje visine kapilarnog penjanja he i koeficijenta propusnosti k
--
- l 8
VRUEME U
16
CASOVIMA
32 6l.
t [log hJ
118
(a), sa dijagramom za proracun visine penjanja i koeflcijenta propusnosti (b), po
metodi mjerenja brzine horizontalnog krelanja vade.

Sf. 5.3. Odreilivanje visine penjanja vode he direkmim mjerenjem (a), sa dijagramam dabijema, nakan sredivanja, diferencijalnu jednadzbu:
kapi/arnog penjanja vode u tlu (b), i to za pijesak (1), prasinu (2), i glillovito tlo k·h
(3). xdx.=-~·dt, (5.7.)
n
(b) Mjeren.je brzine horizontalnog kretanja vode pod uticajem kapilarnag iz kaje se integrisanjem dobije:
pritiska vrsi se uranjanjem pripremljenog uzorka u vodu u horizontalnom polofaju £=2kh=2k Ch +h)
o c· (5.8.)
(sl. 5.4.-a). Suhi prah usitnjenag materijala nabije se u staklenu cijev, kaja ima na t n n
jednoj strani mrezlcu, a na drugoj filter i cep. Radi oslobadanja zraka kroz cep je U ovoj jednadzbi dvije su nepoznate velicine, ito: k i he. Ove velicine
provucena cjevcica, a iz uzorka poseblla cjevcica za mjerenje kapilarnog podizanja
odrede se uranjanjem cijevi najprije na malu dubinu hOI i odredi odnos 6.(Xd2;~tf'
vade he. Uranjanjem uzorka sa cijevima u posudu sa vodom, na dubinu ho, ona ce
zatim se spusti na vec.u dubinu h02 i odredi drugi odnos ~(x2l~t2' Iz ovog se
kroz mrezicu prodrijeti u uzorak na dubinu x. Promatranjem promjene boje
dobiju dvije Hnije u dijagramu x 2 :t (s1. 5.4.-b) na osnovu cega se mogu pisati
materijala u uzorku mozerno odrediti granicu vlazenja i brzinu kapilarno zasicenog
slijedece jednadzbe:
podrucja pod uticajem ukupnog pritiska h= ho+h;..
Prema Darcyjevu (Darsijevu) zakonu brzina kretanja vode Vs u porama (Xl)' = 2k (h ., h ). (5.9.)
iznasi (Nanveiller, 1981): I..,. 01' l" '
tl n
Ie·; dx.
Vs :::::::--= (5.5.) (x,Y=2k(h h)
n dt \., 02 + l' •
(5.10.)
a uvrstavanjem gradijenta: t2 n
iz kojih mozemo dobiti vrijednosti k i hr za ispitani materijaL

136 Mehmrika /la Meba/lika fla 137

!J Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
(c) Mjerenje kapilarne visine pomoco kapilarimetara vrsi se ovisno 0
njihovoj konstrukciji na vise nacina, a kao najpoznatiji su: Beskowa, Jtirgensona i
Engelhardta. Najvise se primjenjuje kapilarirnetar Beskowa, koji se sastoji od dvije
posude medusobno spojene u donjim dijelovima gumenim crijevom (sI.5.5.).
Uzorak materijala u tecnol11 stanju stavlja se u lijevu posudu, na filtarsko dno,
ispod kojeg se nalazi destilirana voda i ziva. Zrak se prethodna mora ispustiti kroz
poseban venti! taka da u vodi ne ostanu rnjehurici zraka. Zatim se desna posuda
spusta naniu, cime se stvara potpritisak u vodi, koja je u vezi s uzorkom. Kada
ovaj potpritisak postane veci od kapilarnih sila u uzorku, zrak pocinje prodirati
kroz uzorak u vidu zracnih mjehurica. Visinska razlika hf{ izmedu nivoa zive u aba
suda u trenutku izjednacenja potpritiska i kapilarnih sila, preracunata na visil1u
vadenog stupa j uvecana za visinu vodenog stupa hw ispod llzorka, daje vislnu
kapilarnog podizanja hr·
SI. 5.5. Beskowljev kapilarimetar za mjerenje visine kapilarnog penjanja.
Posto je ziva 13,6 puta teZa od vode, to ce prema slici 5.5. visina
kapilarnog uzdizanja vode biti:
h,=13,6 hg+h w (em). (5.11.)
Beskow (Beskov) kapilarimetar moze se upotrijebiti do h,,,lO,O m.
Nasim standardom predviden je Beskov kapilarimetar drugacijeg oblika, te
se visina kapilarnog upijanja izracunava iz izraza:
h,.=k·h 1=26.4·h 1 • (5.12.)
gdje je:
);- 26,4 - konstanta kapilarimetra;
138 Mehallika Ila
5. Voda u tIu
);- hi - visina zivinog stupa u em.
Kod Jtirgensonovog kapilarimetra mjeri se pritisak zraka, koji je potreban
da zrak prodre kroz uzorak. odnosno da savlada kapiJarne sileo Ovaj pritisak
preracunat u visinu vodenog stupa odgovara visini kapilarnog podizanja vade.
Labaratorijski dobiveni podaei raziikuju se od stvarnih velicina dobivenih
"in situ", jer su poroziteti tla i pripemljenog uzorka raziiciti. U prvom i trecem
slucaju poroznost uzorka razlicita je od poroznosti rnaterljala u prirodi, a u drugom
slucaju materijal se ugradttie u tecnom stanju i naknadno se konsoliduje, sto je
opet izvan realnih terenskih uslova. Laboratorijske velicine mogu sarno posJuziti
kao indikativne i uporedne vrijednosti. Teorijskim razmatranjem dokazana je
ovisnost izmedu kapilarnog dizanja hr (em) i koeficijenta propusnosti k (em/s)
(Nonveiller, 1981), koja se krece izmeou:
0,7 h 2,4
.Jk < ,<.Jk' (5.13.)
Mjerenje visine kapilarnog penjanja vode u_Iaboratoriji vrSl se sarno na
poremecenim uzoreima, te navedene velicine irnaju samo kvalitativnu vrijednost.
5.3. PROPUSNOST TLA
Cestice tia razlicitih velicina i oblika formiraju nepravilnu mrezu kanala,
kod kojih se poprecni presjeei, tecenje i trenje na zidovirna pora mijenjaju od tacke
do tacke. Kod analize protieanja vade kroz ovakvu mrezu kanala pararnetre
propusnosti treba shvatiti kao statisticke prosjeke.
Pretpostavlja se da je tIo zasiceno vodom i da ne dolazi do pomjeranja
cestica, pod uticajem vade koja protice, nego cine cvrst skelet. U tIu su pore
najcesce taliko male da se moze usvojiti pretpostavka 0 laminarnom
(bezvrtloznom) kretanju vode.
5.3.1. PROTlCAN]E VODE KROZ VODOPROPUSNO TLO
Hidrostatski pritisak se prema osnovnoj jednadzbi hidrostatike moze
napisati u obliku:
(5.14.)
iii hidrostatski pritisak u nekoj tacki tecnosti jednak je pritisku na povrsini po
uvecan za umno.zak visine pritiska hI' i jedinicne tezine vode y. Pritisak na povrsini
je atmosferski pritisak, te se hidrostatski pritisak dobije mnozenjem vi sine pritiska
sajedinicnom tezinom vode, tj:
 5. Voda u flu
/J GeomehaniCke osobine, klasifikacije i metode ispilivanja fla

(5.15.)
PIEZOMETARSK! NIVO n
c --+~~~---II c
Prema tome, velicina hidrostatskog pritiska u nekoj tacki vode ne zavisi od ~
~vo flj
povrsine na koju djeluje, vee samo od poloZaja date tacke, tj. vezana je za
potencijalnu energiju. U hidraulici, pored ove energije, poznata je i kineticka
energija, kao posljedica kretanja vode. U mehnici tla brzina kretanja vode je mala
pa se kineticka energija zanemaruje, te je sva energija uslovljena poloZajem, dakle
potencijalnom energijom.
Potencijalna energija vode moze se ustanoviti mjerenjem visine do koje bi
se voda u mjemim cijevima digla, ovisoo 0 visini tacke koju ispitujemo i 0 pritisku e~'vjp
pod kojim se voda u toj tacki nalazi (sI.5.6.). Potencijalna energija je funkcija
visine stupa potrebna da se odrzi ravnoteZa sa pritiskam vode. Cijevi kajima se
•
mjeri visina vade nazivamo piezometri, a nivo do kojeg se izdigla voda nazivamo eEl A,
piezometarski nivo. N,
piezometarski
Piezometarski nivo mjeri se od zajednicke ravoi (A-A) tako da ukupnu nivo
visinu h (s1.5.6.) sacinjava geodetska visina z i visina pritiska iii piezometarska piezometar~
visina, odnosno piezometarski pritisak hp , tj: v;slna h~= '(w

ukupna
visina - - - h , hn.. ll-piezometarska
FZ X'w visina
odnosno prerna slid 5.6.-b: -h'Z-u,kl.,lpna
B, v!s!na
z,

} (5.16.)
A zajednicka ravan
z, geodetska
visina

Sl. 5.6. Proticanje vode ispod zagatne stijene (a) i proticanje vade kroz uzarak tla (b).
Kada u dvije tacke zasicenog terena vodom piezometri ne pokazuju isti
nivo, voda ce teCi od viseg ka nizem nivou, jer se javlja razlika u piezometarskim
nivoima (s1. 5.6.-b), teje hidraulicka visina: Hidrostatski pritisak (J.h·yw) na jedinicu duzine linije proticaja nazi va se
i1h=hrh2' (5.17.) gradijentom pritiska:
Na slici 5.6.-a dat je presjek kroz zagatnu stijenu, koja usporava vodu na
nivou n, a na visini usporne vade hp (piezometarska visina) iznad povrsine
Ii P
=!lh. Y I
I'
w (5.19.)
poroznag tla. Linije kojima protice voda sa veceg na nizi niva nazivaju se linije dok je hidraulicki gradijent, iIi hidraulicki pad dat bezdimenzionalnim odnosom:
proticanja. Linije jednakih patencijala nazivaju se ekvipotencijalne linije. Radi
ilustracije visine pritiska prikazan je presjek kroz uzorak tla (51. 5.6.-b) kroz koji je
proticanje laminarno ijednodimenzionalno. Pomocu piezometarskih cijevl maze se
odrediti piezometarski pritisak, odnosno piezometarska visina. U tacki BJ to je hpj,
Ii =;: = ~ I· (5.20.)

Prema tome, hidraulicki gradijent je gubitak hidraulicke visine h po

au tacki B2 to je hp2 , tako da razlika u ukupnim visinama iznosi:
jediniei duzine protieanja vode l, iii odnos izgubljenog poteneijala vode na
protlcaju prema predenom putu.
(5.18.) Opeenito se pad piezometarske linije u hidraulici racuna prema izrazu:
----------------------------~M7,~ha=a=~=a=ti~a--------------------------141
140 Mehanika Ila
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i melode ispilivanja Ila
5. Voda 1111/1

Ukupna kolieina vode q, koja u odredenom vremeou t prode kroz tJo

povrsineA dobije se izjednadzbe (5.25.):
(5.21.) !i=t·k·i q=k·A·!·i, (5.26)
A '
Brzina proticanja tecnosti kroz tio moze se izraziti slijedecom
empirij skorn formulorn:
K.
odahle je koefieijent filtri~: o~n~s:(:::::F = A.~ '. ~h I, (5,27.)
V:'::::-l p ' (5,22.)
I]
gdje je:
odnosno ako uvrstimo vrijednost za ip Gedn.5.19.), dobijemo:
q
V=--l,
Yw K . v : - brzina protieanja vode kroz tlo (emls);
(5.23.) A
I] q: protieaj vode ujediniei vremena (em'!s);
gdje je: A : povrsina presjeka t1a kroz koji teee voda (em');
K- empirijska konstanta ovisna 0 vrsti da, poroznosti, veliCini i obHku pora 6..h
i sl., ali nezavisnaje od fizickih osobina tecnosti; i : - hidraulicki gradijent (bezdimenzionalan);
T7 - viskozitet tecnosti·(vode). I
Obicno se problemi proticanja u mehanici tla rjesavaju prj konstantnoj &= razIika u nivoirna vode oa ulazu i izlazu promatrane duzine 1 (em);
temperaturi, zbog cega se fizicke konstante (17 i Yw) mogu smatrati konstantnim 1 = duzina toka vode kroz tlo (em);
velicinama, te se moZe uvesti slijedeca zamjena: k: koefieijent propusnosti (emls).

YwI] = k, (5.24.) Koeficijent propusnosti k predstavlja znacajnu osobinu tla koji varira II
K veoma sirokim granicama od oka 102 cm/s za krupni i cisti sljunak do 10. 12 za
Izraz za brzinu bite"e",:_ _-, koloidnu glinu. Orijentacione vrijednosti koeficijenta propusnosti (filtracije) za
Iv=k·ib materijale razlicite granulacije date su u tabeli 5.3.
iii (5.25.)
DhJ
L::L]-z-'k (emls).
Pribliine vrijednosti koejicijenta propusnosti (filtracije)
Tabela 5.3.
koeficijent
propusnosti k I 10" 10'2 10"3 104 ](i' 10" ... io" 10" 10"
Ovaj izraz (5.25.) je na bazi eksperimenta prvi ustanovio francuski naucnik (emfs) I I I I ! I
Darcy (1856, godine) i postavio hipotezu da je fiktivna brzina (v) tecenja kroz krupni i
propusno tlo direktno proporcionalna hidraulickom gradijentu pritiska (i ). vrsta cisti krupni fini pijesak
homogene gline
materijala sljunak pijesak prah i smjese
Ovaj, u Jiteraturi pozna! kao Dareyjev (Darsijev) zakon predstavlja
osnovni zakon linearnog, jednodimenzijalnog protieanja vode kroz tlo usljed propusnost
gravitaeije. propustan slabo propustan
materi· aJa
Koeficijent k naziva se koeficijent propusnosti i fizicki se interpretira kao
brzina proticanja kod jedinicnog hidraulickog gradijenta. Opcenito se smatra da su sva koherentna i nekoherentna tla propustljiva za
Razlika u nivoima NJ i N, (sl. 5.6-b) &z (jedn. 5.17.) predstavlja izgubljeni vodu, sarno su razlicitog stepena propusnosti.
hidraulicki pritisak utrosen na savladavanje otpora nastalih tecenjem kroz Brzina proticanja vade kroz tIo v je imaginarna velie ina, jer se
homogeni propusni materijal na dutini I. pretpostavlja da voda tece kroz tl0 cijelorn povrsinom. Medutim, ana tece sarno
142 --------------------------M~,~h~"'~liw~ti~a-------------------------- --------------------------~M~,~ha="~ifu~tw~-----------------------143
II Geomehanicke osobine, klasifilw.ci.fe i metode ispitivanja rfa 5, Voda u flu

kroz pore tla, i to veeom brzinom. Efektivna brzina je ovisna 0 poroznosti tla n, jer 5.3.2.1. lspitivanje propusnosti penneametrom sa
se za proticanje ne moze uzeti povrsina A, vee sarno dio presjeka n-A, pa je: konstantnim padom
q v
v =--=- (5.28.) Pomocu metalnog cilindra sa zaostrenom donjorn ivicom izvadi se
A'n n'e
neporerneceni uzorak tia dijarnetra D i duzine L. Nakon izravnanja donje i gornje
Ni ova efektivna brzina vode ne moze odraiavati prave i realne uslove
ivice uzorak se stavlja u aparat izmedu donjeg i gornjeg filtera (st. S.7-a). Donii
tecenja. Pretpostavlja se, nairne, da voda teee od najviseg do najnizeg visinskog
filter sastoji se od gustog sita i filtarskog kamena da bi se sprijeeilo ispiranje finih
potencijala najkracim putevima i kroz slobodan dio presjeka. Medutim, stvarni
cestic~ dok gomji filter sacinjava sarno filtarski kamen, jer postoji manja
putevi tecenja su slozeniji. Voda teee kroz labirint pora zaobilazeci cestice u
moguenost od ispiranja cestica. Voda se dovodi u uzorak sa donje strane i pomocu
raznirn srnjerovirna, te je stvarna brzina toka u raznirn tackama drugaeija od
preljeva odrZava stalan nivo. Kad voda prode kroz uzorak pod stalnim pritiskom h.
efektivne i po veIicini i po pravcu.
prelijeva se na izlazu u graduiranu menzuru, gdje se mjeri protok u odredenim
Darcyjev zakon vaii sarno za larninarno kretanje vode u tlu, tj. mimo
vremenskim razmacima.
kretanje bez vrtloga i za male brzine. Ovaj uslov moie biti ispunjen kod sitnozrnih
materijala kod kojih nema turbulentnog tecenja kao kroz krupnozrna sljunkovita
tla.
Koeficijent propusnosti k moZe se odrediti iaboratorijskim, terenskim i
racunskim putem.
®
Laboratorijsko ispitivanje najvise je rasprostranjeno i vrsi se na
neporemecenim uzorcima. Tacnost rezultata ovisi 0 reprezentativnosti uzorka,
stepenu neporemecenosti uzorka i od nacina ispitivanja. h
FILTER
UZORAK
Terensko ispitivanje daje tacnije rezuitate, jer u cijelosti odgovara
terenskim uslovima tla, ali se zbog dugotrajnosti ispitivanja i velikih traskova rjede
primjeniuju u nasoi praksi. h,
Racunsko odredivanje koeficijenta propusnosti daje najmanje tacne h
rezultate, jer se pri proracunu ne rnogu obuhvatiti svi faktori koji utjecu na MENZURA
vodopropusnost tla. .sz

5.3.2. MJERENJE KOEFlCl]ENTA PROPUSNOSTI

U LABORATORl]I
Ispitivanje propusnosti u laboratoriji vrsi se na bazi mjerenja protoke vode
kroz uzorak tla odredene velicine i pod stanovitim pritiskom i to pornocll aparata
takozvanih penneametara.
Za jace propusne materijale koriste se permeametri sa konstantnim
pritiskom vode, a za manje propusna tla permeametri sa promjenJjivim
pritiskom vode. U oba slucaja ispitivanja se provode sa neporernecenirn uzarcima
tla. Ispitivanja se mogu vrsiti i na poremecenim uzorcima ukoliko nije moguce
dobiti neporemecene, kao sto je slucaj sa nekirn nekoherentnirn materijalirna. U
tom slueaju zbijenost uzorka treba da odgovara zbijenosti materijala u prirodi.
SI.5. 7. Serna permeametra za rnjerenje propusnosti uz konstantan pritisak (aj i promjenjljivi
pritisak (bj.
Najprije se voda upusta u uzorak, kako bi se sve pore prethodno ispunile
vodom. Kada pocne isticanje vode u rnenzuru, u stanovitim vremenskim
intervalima mjeri se pratok vode i pritom odrz.ava stalan nivo u gonjem bazenu.
Prema tome, ovo laboratorijsko ispitivanje koeficijenta propusnosti svodi se na
mjerenje kolieine. vode (Q), koja pod odredenim gradijentom (i ) teee kroz uzorak
poznate duzine (L) i popreenog presjeka (A), u odredenom vremenu (t). ti·:
Q = A- k . i . t , (5.29.)
gdje je:

144 --------------------------~M~'~,h-a'~liw~t~w---------------------------
Mehalliwtla 145
 II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode i$pitivanJa tia 5. Voda u flu

D'n h Q a·L h
=- ,
r:::
A=-4-' v=k·i, i=-, V (5.30.) t=--·ln-' (5.35.)
L A·t k·A h2
v~~iZ
o Zamjenom Neperovog logaritma dekadnim In=2,3Iog dobije se koefieijent
te nakon uvrstavanja iZmjerr:: : (5.31.)
propusnosti:
A·h·t
Kolicina vode koja prode kroz uzorak duzine L (em) ocitava se u £.a h
k=--·2,31og-' (emls). (5.36.)
pojedinim vremenskim intervalima t (s), taka da se dobije pojedinacna i ukupna A'Llt h,
. kolicina vode Q (lis).
pri cemu je vremenski interval od pocetka do kraja ispitivanja uzet kao ..1t, u kojem
5.3.2.2. Ispitivanje propusnosti sa opadajuCim pritiskom vode mjerimo visinu vode u cijevi hI j h2•

Penneametar sa opadajucim, odnosna promjenljivim padom sastoji se ad Permeametar sa promjenjivim pritiskom koristi se za slabije propusne
metalnog eilindra i vertikalne cijevi sa centimetarskom podjelom odozgo prema materijale.
dolje (sl. 5.7.-b). Opcenito na vodopropusnosttla u1jecu:
Neporemeceni uzorak dijametra D stavi se sa cilindrom u d?IJji dio aparata a) Dijametar zrna kod krupnozrnog tla, koja se moZe iskazati odnosom
koji se potopi u posudu sa vodom, ciji se nivo odrZliva stalnim pomocu preljeva u k=j(D').
ravni donje iviee poroznog kamena. b) Temperatura. Koeficijent vodopropusnosti ovisl 0 viskozitetu, tecnosti,
Prije pocetka ispitivanja dosipa se voda u staklenu eijev sve dotle dok ne koja protice kroz pore tla. Buduci da viskozitet ovisi 0 temperaturi, to rezultati
zasiti uzorak i prode kroz njega, nakon eega se u razlicitim vrernenskirn ispitivanja ovise 0 temperaturi pri kojoj se izvodi opit. Zbog toga se nastoji
intervalima ocitava nivo u cijevi. ispitivanje provesti pri nonnalnoj temperaturi od 20 °e.
Ako je A povrsina presjeka uzorka (em'). L visina uzorka (em), a presjek Ukoliko se ispitivanje provodi pri nekoj drugoj temperaturi, onda rezultat
vertikalne cijevi (cm2), hI visina vode u cijevi plije i h2 poslije ispitivanja (em), treba korigovati prema izrazu:
onda ce se u diferencijalnom vremenskom intervalu dt sniziti nivo vade u cijevi za
dh, te ce uzorak propustiti kolicinu vode dQ: k", = k, ~, (5.37.)
=
dQ a . dh iii dQ A- v . dt . = (5.32.) 1),0
Prema Darcyjevom zakonu kolicina vode koja prode kroz uzorak u gdje je:
vremenskom intervalu dt je: 1]1 - viskozitet vode na radnoj ternperaturi;
h '120 - viskozitet vode pri temperaturi od 20°C;
h
dQ=A-k·dt,jerje V= k '1,. a i=-. (5.33.) k{ - vrijednost koeficijenta propnsnosti na radnoj temperaturi.
L L Relativni viskozitet vade (1'lt) za razne temperature prikazan je u tabeli 5.4.
Izjednakosti ovihjednadzbi proizlazi:
h a·dh·L Viskozitet vode pri razlicitim temperaturama
a·dh=A-k ·dt iii dt=--- (5.34.) a ea
T,b154
L k·A·h
20'
'fcmperalllra-vode . .100 .....
Integrisanjem lijeve i desne strane dobije se: iOc) . 0 I. 10 . 14 .18 30.'. 1 ... 40

dh Relativrii
1.78 1,31 1.17 1.06 1,00 0,80 0.66 0.28
jdt=a.Ll , odnosno ~iskozitet n. -.-
o k·A h , h Odnos-fJip'iJi 0.56 0.76 0.85 0.95 1.0 1.25 1.52 3.60

-------------------------~M~,~ha-"7,i~~,m-------------------------147
146 Mehallika ria
II Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla
5. Voda II rill

c) Koeficijent pora. Koefieijent vodopropusnosti prema nekim autorima

H
(Nonveiller, 1981) za pjeskovite materijale moze se odrediti na osnovi poroznosti: k min = odnosno,
H J / k J + H, / k, + .. R" / k"
n' e3
k=a' , iIi k=a·----, (5.38.)
(1- n) 2 l+e _ k,H, +k2Hz +, ..k"H"
odnosno, (5.40.)
H
gdje je a pravac regresije, koji se moze odrediti mjerenjem vodopropusnosti u
laboratoriji, na materijaiima ugradenim sa razliCitim koeficijentom poroznosti n
(sl. 5.8.-a).
Za glinu i praSinastu gIinu ova ovisnost izraZava se putem izraza:
gdjeje:
lh I-J" H3, .. ' H" - debIjina slojeva;
n
logk =b ·--+logko , (5.39.) H - uknpna debIjina svih slojeva;
I-n k[, k" k3, ... k" - koeficijenti vodopropusnosti za svaki sloj;
kmin - srednji koeficijent vodopn?pusnosti svih slojeva za tok
gdje se b i k" odreduju za svaki materijailaboratorijskim ispitivanjem (sl. 5.8.-b). vode upravno na slojeve;
- srednji koeficijent vodopropusnosti svih slojeva za tok
@ vode u pravcu slojeva;
k - prosjecna vodopropusnost uslojenog tla.
o.5
o.4 .J! 0
5.3.3. MJERENJE PROPUSNOSTl TLA NA TERENU
!t- 0,9 /'

-.
~ I_ 0.3

.../. l
cD, a
e,:. V
Y
I{'
Ovisno 0 vrsti tla, polofaju nivoa podzemne vode prema nepropusnim
~-I'~ . - O.7
. 'v, • slojevima, padu nivoa podzemne vode, udaljenosti od rijeke, itd., postoji vise
0
.111 k'!l00il!~\21-
II
!'1log k::b.e-+logk o !

.' . .
e ,
:::00 nacina ispitivanja i raznih oblika formula za proracun koeficijenta propusnosti na
0, 6t----+ +
terenu (Aljtovski. 1973).
o,0 ~ 0,5 Terenske metode ispitivanja koeficijenta propusnosti mogu se svrstati u
200 400 600 0.001 0.01 0.1 1.0 10.0
10' k(cm/s) log10' k{cm/s)
slijedece osnovne grupe:
y Neposredno mjerenje brzine tecenja vode, uz primjenu Darcyevog zakona
(bojenje. zaslanjivanje, geoelektrika i sl.).
Sf. 5.8. Primjer ovisnosti koeficijentQ vodopropusnosti (k) i apsolutne poroznosti (n) za >- Mjerenje koeficijenta propusnosti vode pumpanjem iz bunara;
pijesak (a) i glinu (b) (Taylor, 1948). >- Mjerenje koeficijenta propusnosti nalijevanjem vode u busotine, bunate iii
raskope kod propusnosti samo uz dno iIi kroz bokove, iIi kroz dno i bokove.
d) Raspodjela, povezanost i obHk pora, sto ovisi 0 strukturi tla; Ovdje spada najvise primjenjivana u nekoherentnim materijalima metoda
e) Kolicina gasova u porama,jer sprecava tok vode (stepen zasicenja). Lefrane (Lefrank),
f) Slojevitost tla, zbog cega je potrebno za svaki sloj odredene debljine >- Ptjmjena analogije sa granulometrijskim sastavom tla, odnosno koeficijentom
(H,) ispitati vodopropusnost (k n ), pronaci aritmeticku vrijednost za tok jednolikosti.
vade upravno (krninJ i u pravcu slojeva (kmaxJ iii kombinovano (k) ~ Mjerenje vodopropusnosti u stijenskim masivima vrsi se metodom Lugeona
tecenje po izrazu (Smith, 1993, Craig, 1995.): (Lizona).

148 Melwnika Ifa

Melwllika Ila 149
fJ Geomehanicke osobine, klasifikaci}e i metode ispitivanja ila 5. Voda u tlu

5.3.3.1. Neposredno mjerenje propusnosti tla q = A . k . i = 2lnHk aZ

ai'
iii (5.4!.)
Kod nagnutog nivoa podzemnog toka vode u homogenoj sredini
koeficijent propusnosti se moZe odrediti na bazi Darcyjeve jednadzbe. Na al
q-=2nHkaz.
izvjesnoj udaJjenosti izbuse se dvije busotine u vodonosni sloj, te se u uzvodnu I
busotinu ubaci boja iIi neka so koja se prati na nizvodnoj busotini uzimanjem i Integrisanjem u granicama ispitivanja dobije se:
kontrolom uzoraka. Iz proteldog vremena od momenta ubacivanja boje u jednu do
njene pojave u drugoj busotini izracuna se brzina (v), a iz razlike nivoa podzemne "1
qIrl=k2nH zaz. f
vode pad i gradijent pritiska (i ). Na bazi ovih podataka izracuna se koeficijent l! <:2
propusnosti (k) po Darcyjevoj jednadzbi (5.25.). Pouzdani rezultati mogu se dobiti iii (5.42.)
sarno aka je vodonosni sloj homogen i ako je jednolican pad nivoa podzemne
12
vade. qln-=2knH(z, -z,}.
II
5.3.3.2. Mjerenje propusnasti tla ispumpavanjem vade
iz bunara Koeficijent ro usnosti bit ce:
l
In-'-
k = q I, (5.43.)
2n H(z, -Z2)

Radi dobivanja potrebnih podataka za proracun izbuse se na odredenom

odstojanju (/J i i 2 ) dva piezometra za ustanovljenje pada podzernne vode pri
pumpanju (s1. 5.9.). Iz podataka 0 snizenju nivoa vode u piezometrima (z) i na
osnovu mjerenja protoka (q) u bunaru izracuna se koeficijent propusnosti
VODONOSNI SLOJ·
Gedn.5.43.). lzraz i oznake date su za slucaj otvorenog vodonosnog sloja
konstantne dubine. kao i za arteske podzemne vode, ako se bunar nalazi daleko od
NEPROPUSNO no' rijeke iIi vodnog bazena.
Zavisno od duzine bunarskog filtera U odnosu na debljinu vodonosnog
slaja razlikujemo savrSene bunare, sa duzinom 'filtera jednakoj debljini
SI.5.9. NaCin mjerenja propusnosti tla ispumpavanjem vade jz bunara (I) i osmatranjem vodonosnog sloja i nesavrSene bunare, gdje je duzina filtera manja od mocnosti
nivoa vade na piezometrima (2), Cime se formira depresiona linija (3). vodonosnog sloja.
Kada je bunar daleko od recipijenta, a voda je pod pritiskom (s1. 5.1O.-a),
Ispumpavanjem vode iz izbusenog bunara formim se depresiona linija (3) koeficijent propusnosti nalazimo po formuli Dopuit (Dipija):
u njenoj okolini, na osnovu cega se ustanovi koeficijent propusnosti. R
Hidraulicki gradijentjednakje nagibu krive: O,366Qlog-
ro (5.44.)
OZ
z-,> 1=-
k
H· Zo
az'
a 2lrcH je povrsina fonniranog bunara radijusa I i visine H.
a ako je voda bez pritiska (s1. 5.1O.-b):
Protoka vode bit ce:
--------------------------~M~,~ha-"~iw~,I~a------------------------151
150 MelialJika tla
II Geomehanicke osobine, klasifikacfje i metode ispitivanja tla 5, Voda u till

busotine. U ovom slucaju infiltracija ima i horizontalni i vertikalni

R smijer.
O,73Qiog- Prva verzija se rjede prirnjenjuje, jer postoj i mogucnost stvaranja cepa na
k = To . (5.45.)
dnu busotine, cime hi se dobili nerealni rezultati.
(2H - Zo)Zo Ispitivanje se provodi u dvije iIi tri faze, ovisna a nivou podzemne vade u
adnosu na ispitivanu etazu. Kod pojedinih faza ispitivanja potrebno je imati u vidu
s/jedece kriterije (sl. 5.11.):
fO a) Potrebno je sniziti niva vode u kaloni za 2-3 m ispod ustaljenag nivoa
@ Q Q
,
"t- R
j
@ podzemne vode, te pratiti parast nivoa podzemnih voda u ovisnosti 0
vremenu (dhJdt), po moguenosti sve do ponovnog uspostavljanja

..,,--
-- - -::..=.ooj
_- ~z~
t
',.,~ ,~,~ <~

ravnoteze, za koju se maze pastaviti kriterij ±1 em u vremenu ad 30 min .

iz svakog citanja. Snizenje se moZe posti6i ispumpavanjem iii
kasikovanjem.
. .' . b) Nakon prve faze voda se nalijeva u kolonu do vrha kolone i tada se pocinje
. .....
registrovati kolicina vode (Q) u ovisnosti 0 vremenu (t), s tim da se
:. H . ___ .
odrZava konstantan nivo vade u koloni (dQldt). Mjerenje se provodi tri
. ~ /~, ~ .... '0_-'·'~·
puta u trajanju po 30 min .
~o e) Treea faza zapocinje od casa kada prekidamo dolijevanje vode u kolonu
(Q::;;O). Mjerimo pad vade u kaloni u ovisnosti a protekJom vremenu sve do
SL 5.10. Sema savrSenog bunara sa vodom pod pritiskom (a) i bez pritiska (b) gdje se R i z.., uspostavljanja ravnoteze (-dhJdt).
dobije mjerenjem nivoa vode u piezometrima, odnosno u bunaru. Registraeija pada iii porasta nivoa (h) iii koliCine dolivene vode (Q) ovisno
o vrernenu (t) provodi se prema dnevniku ispitivanja (Selimovie, 1985).

5.3.3.3. Mjerenje propusnosti tla metodom Lefranc DIZANjE VODOSTAJA KONS TANTAN NIVO
u kotoni Q"O (
QoO
Metoda Lefranca (Lefrank) spada u red terenskih ispitivanja ,-", ,::§)
vodopropusl1osti sitnozrnih nekoherentnih materijala, kod cega treba biti ® 1M :
zadovoljen uslov laminamog tecenja. Radna organizacija "Geotehnika" ucinila je
izvjesne modifikacije eve rnetode. taka da se danas koristi kao modifikovana
NPV
metoda Lefranca.
Ovu metodu prvi put je primijenio Lefranc u Tunisu za ispitivanje
sitnozrnog pijeska. lnace se ispitivanje vodopropusnosti ovom metodom obavlja u
pjeskovitim, sljunkovitim i gIinovitim terenima. Prineip se sastoji u upumpavanju
vode u busotinu pri cernu se vrsi osmatranje infiltracije vade u tIo. Ispitivanje se
vrsi po etaZama i taka se dobije prosjecna vrijednost vodopropusnosti tla. Visina
etue avisi 0 hidrogeoloskim karakteristikarna tla, a kre6e se do 100 em.
Metodu Lefranc primjenjujemo u dvije asnovne verzije:
(1) busotina je zacijevljena do dna, tako da se infiltracija vode vrsi sarno
kroz dna busotine u vertikalnom smjeru I, Sl. 5.11. Faze ispitivanja vodopropusnosti ispod nivoa podzemnih voda: dizanje vodostaja
nakon sniienja NPV (a), odrzavanje konstantnog nivoa (b), spustanje vodostaja
(2) sa dna izbusene i zacijevljene busotine izbusi se slijedeca etaia
(e).
duiine 30 do 100 em. Infiltracija vode obavlja se kroz neoblozeni dio

152 --------------------------~M~'~,w-'~I&~a-t~m---------------------------- Mehallika ria 153

f1 Geomehanicke osobine, klasifikacfie i metode ispifivanja Ila 5. Voda u tlu

U slucaju kada se etaZe nalaze iznad nivoa podzemne vode otpada faza "a"
KONSTA~TAN NIVO
i ispitivanje se provodi sarno na posljednje dvije faze. r .' PAD III PORAS! NIVOA
Busenje se izvodi na suho iii sa mal om kolie-inom vodene ispJake sa
minimalnim precnikom od 86 mm. Busotina se izbusi do predvidene dubine gdje b'
'. .. ,:.;'
Zelimo ispitati vodopropusnost, a nakon toga se oblozi zastitnim cijevima (oblozne
kolone) do dna. Prilikem spustanja obloznih kolona treba voditi rac.una da se
postigne sto tjesnji kontakt kolone i stijenke busotine. Etazu treba tako brtviti da
podzemna voda i voda u busotini imaju kontakt sarno preko ispitivane etaie, tj.
preko dna busotine iii neoblo:zene etaZe. Brtvljenje etaie provodimo take da na
dnu zacijevljene busotine (uz prethodno dizanje oblorene kolone za 20-50em)
izvedeno glineni cep visine 80-100 em.
Ukoliko je nivo podzemne vode blizu etare ispitivanja, cep izradujemo
nabijanjem plasticne gline u 3-5 slojeva. Ako je nivo podzemne vode visoko iznad
ispitivane etare, onda cep izradujemo ubaeivanjem bentonitnih kugli. Sarno
nabijanje izvodi se klipom koji je pricvrscen na busa~e sipke, a moze se koristiti i
hidraulicki pritisak busaceg pribora. 0 izradi cepa i postignutom brtvljenju ovisi
kvalitet ispitivanja. Kada je cep izveden, kolonu !reba utisnuti oko 20 em u cep.
Nakon toga pristupamo izradi elaZe tako da cep probusimo do kraja. Ukoliko smo S1.5.12. Proracun koejicijenta fwd vertikalne i horizontalne i'?filtracije sa konstantnim (a) i
se odlucili za verziju vertikalne filtracije (zacijevljenje do dna busotine), etaia je promjenljivim nivoom vode (b).
gotova nakon ciScenja dna busotine. Ako, pak, zelimo primijeniti horizontalnu
infiltraciju, onda nakon probijanja cepa nastavljamo s busenjem iduce elaZe od 80- gdjeje:
100 ellL 2,64xr 2 L
Kada je ew...a pripremljena za ispitivanje, treba sacekati da se uspostavi c ·log- (em); (5.48.)
ravnoteza nivoa podzemne vode u busotini, sto treba provjeriti mjerenjem nivoa L r
podzemne vode. q = Q (em3!s).
Proracun koeficijenta vodopropusnosti (k) provodi se ovisno 0 tome da t
11 imamo horizontalnu iii vertikalnu infiltraciju. Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imamo sarno
Teoretske postavke za proracun koeficijenta propusnosti bazirane su na vertikalnu infiltraciju, g. kada je etaZa zacijevljena do dna, provodimo pomocu
izrazima dobivenim metodom elektricne analogije (MUller. 1968). slijedecih formula (sl. 5.13.):
Proracun koeficijenta vodopropusnosti u slucaju kad imarno horizontalnu >- u slueaju konstantnog nivoa (a):
infiltraciju, tj. kad etaZa nije zaeijevljena (sl. 5.12.), vrsimo po slijedecim
formulama za slucajeve: k =-q- (emlsee), Q=5,5·k·r·tH, (5.49.)
>- konstantnog nivoa (a): 5,5rH
O,37q L L :> u slucaju promjenljivog nivoa (b):
k = - - · l o g - (emlsee), za -;:>: 10; (5.46.) J,31xr Ho
LxH r r k =---xlog-- (emlsec). £11=t,,-to (5.50.)
>- promjenljivog nivoa (b): /';.t H,
c Ho Proracun se provodi obicno tabelarno, kako je prikazano tl tabeli 5.6. za
k = - . log - (emlsec); (5.47.) konstantan i promjenljiv nivo vade u busotini.
t H,

154 Mehallika tla Mehallika tla 155

 [J Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla 5. Voda u tlu

I(ONS T"'NTAN NIVO C - konstanta izmedu 41 i [46 i obiono se usvaja C~ I 00.

PAD III PORAS~ NIVOA
®
--
Proracun koefictjenta vodopropusnosti po metodi Le/ranc
Ft. ,-,-.-- t,@ Tabela 5.6.
"I
,I ,
I ,I li... Conrl

~~
H

,-r 1--1 0'' 1_1=1

l==l 0·"1=1_~ 1=1 11--
HI
~r-
L II
{§2
III =1 0'' 1=1:--1 I
I i--
I
-4f.-
~..-

Sf. 5.13. Proracun koeficijenta vodopropusnosti kod vertikalne infiltracije: konstantan nivo
(aJ, pad i porast nivoa (b).

Ovim terenskim ispitivanjima koeficijenta vodopropusnosti (filtracije) na

terenu dobivene su za neke materijale priblime velicine u slijedecirn granicama
(tabela 5.5.):

Koejicijenti vodopropusnosti
Tabela 5.5.
VRSTA VRSTA
k (emfs) k (emfs)
MATERIJALA MATERIJALA
krupan sljunak 10,1.10"
pijesak, 0,5,3.10'3 ilovaca 10",10"
glimi 1O-9~1O"'2
prasina 1,0,2.10"
10"_10. 8 mulj 10",5.10,11
les

Pored laboratorijskog i terenskog iSpltiVanja propusnosti tla postoje 1Il 2.64

istraiivanja priblizne ovisnosti koeficijenta propusnosti (iIi vodopropusnosti, ako

se radi sarno 0 vodi) 0 dijametru zrna. Poznato je! da procjedivanje kroz tlo ovisi
o velicini pora, a ove opet 0 velicini i rasporedu zrna. Obrazac Hazena Allena
(Stojadinovic, 1984) zasniva se na opitima izvrsenirn na pijesku precnika izmedu "
0,1 i 3,0 mm sa c,,<5 koji glasi:
PADNlVOA H.
,
k = C . Dl~ (emfs).
NJ';V
(5.51.) U VREM.ENU at
DIZANlE NIVOA H.
" =rAJ
gdje je: ,, .. ,
U VREMENUA,

DlD - precnik pri prolazu 10% materijala na situ; ''''

H"~<ltlJ<lb\\no cJ

156 --------------------------~M7,7ha~"~~~a~ll~a--------------------------- Mehanika

fl Geomehanicke osobine, klasi/ikacife i metode ispilivanfa fla 5. Voda u rlu

Medutim, kod svih vliZnijih slueajeva temeljenja koeficijent propusnosti

(k) odreduje se terenskim ispitivanjima, posebno kod jaee propusnog tla. lz VDP(Lu) = Q (l/min, m, I MPa). (5.54.)
t ·Z· p,
prikazanih metoda vidljivo je da one ovise 0 uslovima podzemne vode pod kojima
se ona nalazi, polozaju i dubini nepropusnog sloja, vrste tla, nagibu nivoa
podzemne vode itd. U nekim slueajevima umjesto fluida vode koristi se zrak za Ovisno 0 polo:1:aju nivoa podzemne vode i lokaciji manometra (sl. 5,14,)
ispitivanje koeficijenta propusnosti, kao 5to je biD slucaj na Hidroelektrani Mostar. efektivni pritisak (Pe) racuna se prema izrazu:
Rezultati laboratorijskih ispitivanja propusnosti ceslo odstupaju od h +H -H
terenskih ispitivanja i stvarnih vrijednosti vodopropusnosti tla. Postoji vise razloga P ,=
m
P + m ,
10
W A"
'-'t'
(bar), (5.55.)
za ova odstupanja~ a medu najvaznije spada heterogenost tla tako da se koeficijent za slucaj da se nivo podzemne vode nalazi iznad sredine ispitivane etaze, a
vodopropusnosti mijenja u veoma sirokim granicama. Vodopropusnost tla veoma
h +H,
je osjetljiva na razne promjene u tlu, kao sto je promjena poroznosti, ispiranja P, - Pm + m /lp (bar), (5.56.)
dijela finih eestica, pukotinske strukture koje mogu nastati u glini, a u tom slueaju 10
voda se filtrira mrezom kanala, ild. Radi ovoga Ireba naslojati da se izvade ako je nivo podzemne vade ispad ispitivane etaie.
"neporemeceni" uzorci tla, sto je veoma tesko u sitnim materijalima, zbog cega se U ovim izrazirna simbali imaju slijedece znacenje:
pristupa terenskim ispitivanjima.
Q- ukupni protok vode (I);
t- vrijeme protoka (min);
5.3.4. ISPITIVANJE VODOPROPUSNOSTI STl]ENSKOG I - dliZina ispitivane etaZe (m);
MASIVA "IN SITU" pe - efektivni-stvarni pritisak u sredini etaZe (bar,MPa);
pm - visina od terena do manometra (m):
Najcesce koristena metoda ispitivanja VDP-i u stijenskom (karnenom) H 1- dubina od terena do sredine ispitivane etaZe (m);
masivu je Lugeonov opit, zasnovan na principu utiskivanja vode u nezacijevljenu Hw - dubina podzemne vade do sredine etaze (m);
busotinu na odredenoj izolovanoj duzini (etliZi) pod pritiskom od 0-10 bara. ilp - gubici vode u cijevima i cijelom sistemu (bar);
Pritisak se stupnjevito povecava do 10 bara i rasterecuje na 0 i na svakom stupnju p 10 - pritisak pri 10 bara;
se mjeri protok Q nakon stabilizacije pritiska i protoka i uz ostale poznate podatke
izracuna vodopropusnost u jedinicama lImln, m, pri 10 bara (1 MPa). Danas se ova Savremeni nacm ispltlvanja vodopropusnosti obavlja se
jedinica vodopropusnosti (VDP) skraceno oznacava sa Lu, po imenu autora samoregistrirajucirn instrumentima za mjerenje pritiska, protoke i vremena, te
Lugeona (Lizona). U engleskoj literaturi metoda je poznata kao "Water Pressure kompjuterskom obradom dobivenih podataka. Mjerae pritiska nalazi se u sklopu
Tests" (WTP). pakera, tako da registruje pritisak na gornjem dijelu pakera, eime se iskljucuje
Tako se vodopropusnost (VDP) u Lu-jedinicama dobije iz izraza: kalibracija opreme i proracun gubitka u cijevima do pakera.
Uobicajeno je da se etaZa uzirna duzine 5,0 m, koja se izoluje ad ostalog
VDP(Lu} = Q (lImin, m, 10 bara), (5,52.) dUela busotine pomocu jednostrukog iii dvostrukog gumenog pakera (sl. 5.14,-d).
t,[·p" kojih ima vise vrsta.
ili ako pritisak nije striktno 10 bara, sto je najcesce, onda se obieno linearnom Uspostavljanje odnosa izmedu vodopropusnosti dobivene po Lugeonu (Lu)
interpolacijom dolazi do Lu-jedinice preko izraza; i koeficijenta vodopropusnosti (k) je veoma cesto, ali ovi odnosi nisu jednostavni.
JOQ U izrazito heterogenoj sredini kakav je ispucali kameni masiv pokazatelji
VDP(Lu} = (lImin, m, 10 bara), (5.53.) vodopropusnosti mogu pos!uziti sarno ako se raspolaic sa veCim brojem mjerenja i
t ·Z· p, ako se statistickim vrednovanjem dobije vjerovatna vodopropusnost. Pretvaranje
odnosno: Lugeonovog parametra VDP u Darcyjev koeficijent propusnosti ima smisla ako je
priblizno homogena vodopropusna sredina.

---------------~M~,~hm-'-ci~.,..'~".,..a-------------159
,a- - - - - - - - - - - - -
158 -------------M:-:'C"w-'-c,i.,-ka-'c-
II Geomehanicke osobine, klasifikaciJe i metode ispitivanJa tla
SI.5.14. Sema ispitivanja vodopropusnosli stijenskog masiva po Lugeonu, sa obicnim (a) i
(b) i cirkulacionim (c) pakerom, za slucaj nivoa podzemne vode iznad (a) i ispod
(b) sredine ispitivane etGie, sa detaljem dvostrukog brtvijenja kriinim pakerom (d),
pri cemu je: P-pumpa, V-vodomjer, B-brtvilo-paker, M-manometar, C-vanjska
cijev, G-gumeno crijevo, PC-peljorirani dio cijevi za izlaz vade pod pritiskom, Q-
koliCina utisnute vade no duiini etaie I, Va-ventil, P-pakerska cijev, C-pakerska
ca.sa, T-gumeno tijelo pakera, M-muf
Za prakticne potrebe koriste se odnosi izmedu koeficijenta filtraeije (k) i
Lugeonove jedinice (LuJ. za slucaj jednoliko rasporedenih pukotina u obliku
(Nonveiller. 1983):
5 slobodne (temeljne) vode;
}
k(cmh)=1,50·lO· VDP (Lu), za busotine <1>46 mm;
(5.57.)
5
kr",,},)=1,30·/O· VDP (Lu), za busotine <jl76 mm.
Ako je masiv hornogeno ispucao, dokazano je da vaZi (Rissler, 1980,
Nonveiller 1989) izraz:
}
k,mv,,=3,10·/O,5 VDP (Lu). za busotine <1>46 mm;
(5.58.)
5
k',mh)=2,60.fU VDP (Lu). za busotine <jl76 mm.
160 --------------------------~M~'~;,-a'~,i7~-t7hl----------------------------
5. Voda u tlu.
5.3.5. DJEWVANJE MRAZA NA TW
5.3.5.1. Faktori koji utjecu no osjetljivost tla na mraz
Veoma cesto u prirodi susrecemo kod plitko temeljenih objekata i
kolovoznih konstrukcija djelomicno izdizanje dijelova tIa zimi, a potpuno
prokvasavanje u proljece, sto dovodi do stvaranja leca od kaljuZastog materijala.
Ova pojava bitna je kod temeljenja objekata i izrade saobracajnica, jer ostecenja
na plitko temeljenim objektima, saobracajnicama i aerodromima mogn izazvati
veoma nepouljne posljedice za stabilnost objekta.
Smrzavanjem se povecava zapremina vode za cca 10%. Ako u porama tla
ima vode oko 30% po zapremini, nakon smrzavanja povrsina bi se mogla podici za
oko 3% debljine, sto bi iznosilo sarno nekoliko centimetara. Medutim, osim
povecanja zapremine usljed smrzavanja vode, djeluju i drugi faktori koji izazivaju
izdiianje tIa i do 50 em.
Voda se u porarna da nalazi pod uticajem molekularnih sila, te je
temperatura smrzavanja u takvim uslovima niu. od 0 QC. Usljed ovoga jedan dio
vode ostaje u tekucem stanju, dok se jedan dio vode smrzava. Kod smrzavanja
nastaju kristalizaeione sile koje izazivaju vlacne napone oko smrznutih ktistaia
leda i kretanje jos tekuce vode u podrucju vee formiranih vecih leea leda. Usljed
neprestanog povecanja zapremina leca leda nastaje izdizanje da, a elementi koji to
doprinose su (Nonveiller,1981):
» potpuno zasiceno tlo, jer u nezasi6enom tlu nastaju sarno pojedini
kristali leda;
>- zona smrzavanja nalazi se u podrucju visine kapilarnog dizanja iIi zone
» sitnozrnato tlo, koje je dovoljno propusno da omoguci kretanje jos
nezamrznute vode u porama;
~ maleni temperaturni gradijent. jer je tada zona usisavanja i smrzavanja
mocna, te je kolicina leda znama.
5.3.5.2. Kriteriji za ocjenu postojanosti tla na mraz
Prerna Casagrandeu kriteriji za oejenu koje je tlo podlozno djelovanja mraza su:
» jednolicno granulirano tIo (u) podloZllo je smrzavanju ako sadrzi vise
od 10% cestiea manjih od 0,02 mm.;
Meliallika tla 161
1I Geomehanicke osobine, kl03ijikacije i meiode lap/livonja tia 5. Voda II rlu

~dobro granulirano tlo (W) podloino je smrzavanju ako sadrzi vise od
3% cestica m.njih od 0,02 mm.
Kriterij ponaSanja tla na mrazu prema Casagrandeu datje na slici 5.15.
ovisDO 0 velicini sadrfanih najveCih cestica. Poslije nabijanja materijala u cil1ndar
uzorak se sa filterskom plocom izvaga i susi na temperaturi od 105°C (378,15 K),
te ponova vaga. Uzorak se patapa u posudu s vodom i u odredenim vrernenskim
intervalima mjeri njegova tezina. Ovo se ponavlja sve dok voda ne prodre na
gornju povrsinu uzorka. Na kraju ispitivanja odredi se vlaZnost i jedinicna tezina
uzorka.
Razlike izmedu vrijednosti dobivene vaganjem u vremenskim intervalima i
vrijednosti dobivene prije natapanja predstavljaju zapreminu kapilame vode V u
odredenirn vremenskim intervalima. Na osnovu ovih vrijednosti nacrta se dijagram
zapremina V - vrijeme t (sl. 5.16.) u polulogaritamskom mjerilu. Ako je linija V - t
prava. proizvod k·h, tj. koeficijenl kapilame propusnosti k i maksimalne visine
kapilarnog penjanja he, izracunava se oa osnovu zapremine upijene vode 11, U
vremenu t, oa osnovu jednadzbe:
V = A . ~2. n· k . h, . t , iz koje slijedi:
(5.59.)

k.h =(V)'-:-l_
, A 2·n·t'

~ ig ~ -
o o.

SI.5.15. Granicne granulacije ponasanja tla na mraz. w

z
I I . /1
'
w
~

ii:
l7
,
Sljunak i pijesak nisu opasni za smrzavanje, a ni dobro zbijena malo ,
propusna glina, jer je u njoj brzina kretanja vode previSe mala da bi u relativno
" /' V-
V
i
kratkom vremenu nastalo gomilanje leda.
Djelovanje mraza na tio ovisi prema tome 0 vrsti tla, kolicini finih cestica I v/ ./
V
ispod 0,02 mm, propusnosti, dubini podzemne vode, visini kapilarnog penjanja,
zasicenosti pora tla vodom i 0 klimatskim uslovima. Vo V, IL"::V
Prerna nasem standardu, osjetIjivost prema mrazu cijeni se po proizvodu
koeficijenta kapilarne vodopropusnosti k i najveceg kapilamog penjanja vode u tlu
he. i to ako je: Q
/
Iv'
12. .4 7
I
49
I, 1
12 100 124 144 172

k·hc> I cm'tsat, tlo je vrlo osjetljivo na mraz, " VRIJEME t {5~ti)

k·hc<O,1 cm'tsat, tlo uopste nije osjetljivo prema mrazu.

SI. 5.16, Dijagram ovisnosti zapremine upijene vode Vo vremenu t.
Odredivanje proizvoda koeficijenta kapilame vodopropusnosti k i
najveceg kapilarnog penjanja he vode vrsi se laboratorijskim ispitivanjem. Uzorak
gdje je:
materijala, u koliCini oko 6,0 kg, ako sadrzi zrna manja od 5 mm, odnosno oko v - zapremina upijene vode, em3;
12,0 kg, ako saddi cestice do 20 mm, osusi se u susnici. Materijal se zatim navlaZi A - povrsina poprecnog presjeka uzorka, em';
d. dobije optimalan sadriaj po Proctoru i stavlja u cilindar precnika 10 iii 15 cm, n - poroznost;
162 Melumikn. 110 ----------------------------~M~'~/w~'~,jW~·~,~m~------------------------163
"IJ Geomehanicke osobine, klasifikacije i metode ispitivanja tla 6. Cvrsioca ffa

k - koeficijent vodopropusnosti, cmlh;

he - maksimalna visina penjanja vode u uzorku, em; 6. CVRSTOCA TLA
t - vrijeme, sati.
Vrijednosti Vi t uzimaju se za proizvoljnu taeku prave iz dijagrama V - t. /". v
!6.~pPSTE POSTAVKE
Ako linija u dijagramu ima zakrivljen pocetak (Iinija 2), ona se produzi do
Vo, a proizvod k·h, izracuna se iz izraza:
Cvrstocu u mehanici tla nije jednostavno tacno definisati zbog pojave
V)2 1
k . he =( A 2(n _ no)t ' (5.60.)
sloma tla u vise razlieitih oblika pri eemu treba definisati sam obIik sloma i
naponsko stanje pri slomu. Deformaeije u tIu prvenstveno su dokaz medusobnog
gdje je no apsolutna poroznos! vlaZilog materijala. smicanja zma tla. Iz ovoga proizlazi da je cvrstoca na smicanje osnova cvrstoce
Ruklijev kriterij osjetljivosti na mraz dijeli tlo u dvije frakcije, ito: u tla. Sve defonnacije smicanja usredotocene Stl na odredenu povrsinu, koju
krupnozrnu frakciju za zrna precnika preko 2 rnm, i sitnozrnu frakciju za zrna nazivamo povrSinom smicanja.
precnika ispod 2 mm. Kod ocjenjivanja postojanosti tla na mraz postavlja se Pored teorije elasticnosti, ciji su naponi ispod granicnog stanja. koriste se i
odredena zavisnost izmedu sitnozrne i krupnozrne frakcije, a ova ovisnost data je teorije sloma za rjesavanje problema u mehanici tla, kao sto su npr: nosivost
gomjom i donjom granicom (sL 5.17.). temelja. pritisak na potpome konstrukcije, stabilnost kosina i dr. Da bi se za ova
stanja mogle napraviti analize,. potrebno je poznavanje unutrasnjih_ otpora koji
E-: &0 . ornogucavaju tlu da se do odredene granice~ suprotstavi silama smicanja, kao i
--r---
E"
: zakoni kojima se definise kriterij sloma tla. Posebne Sll poteskoce vezane za
l:E
cE so I I pojavu vise nacina sloma u tlu, kao sto su npr: (sL6. I.-a): (i) krhak slom (Al, kod
v~
~.;

~w . ZO~A o JETLJ /vA / kojeg je slom jasno definisan; (ii) neuocljiva vrijednost sloma (B), kad se kod
velikih deformacija napon sloma asimptotski priblizava odredenoj vrijednosti,
"'~
~-
"'u
:<"
~~
g{E "
NA , MR.
i

V,
P kojom se definiSe opterecenje sloma i (iii) slom sa vrsnom i rezidualnom
cvrstocom kod vecih deformacija (C).
~" 20
z<;
",.N
~ V Realno tlo se bitno razlikuje od modela idealno elastienog i idealno
plastienog materijala. Idealno elastiean materijal deformira se po pravcu (1), a
f-- ~r- ~
NW
~

idealno plastiean se ne deform ira do kritienog napona (D), a poslije deformacije

[5 10 I
ONA BEZOrASNA NA MRAZ
slijedi pravac D-F (sL 6.L-b). Deformaciona Iinija realnog tla moZe se
I
0 --j I aproksimirati pravcem (I) do taeke B za projektovane napone, a model
• 2. 30 4Q so tiO '0 80 90
ZRNA DIJAMETRA d:>2 mm PO
100 elastoplastiCnog materijala pravcem O-E-F za stanje sloma materijala (sL 6.L-b).
TeZlNl 00 CfJELE KQlIC1NE (-/01
U svakodnevnoj geomehanickoj praksi jos se pretezno sluzimo
pojednostavljenirn modelom linearno elasticnog tla, kada su u pitanju defonnacije
Sf. 5.17. Dijagram osjetljivosti na mraz po Ruklijevom kriteriju: donja (1) i gornja (2) tla u domenu projektovanih napona, uz odredeni fakor sigurnosti.
granica za procjenu osjetljivosti. Kod tretiranja cvrstoce sloma tla zamjenjujerno tIo modelom idealno
piasticnog tijela. Tada izucavamo odnose izmedu napona nastalih zbog
Da bi se izbjegli problemi sa smrzavanjern tla obicno se radi: projektovanog (radnog) opterecenja i onih koji izazivaju slom u materijalu.
» temeljenje objekta na vecoj dubini od zone srnrzavanja; Maksimalni se napon obicno uzima kao napon sloma, cvrstoca tla iii
::- prekid kapilamog penjanja podzemne vode ugradnjom tamponskog sloja granicno stanje ravnoteze. Kada se ovaj napon prekoraCi, deformacije rastu
vece vodopropusnosti; nesrazmjerno brze od napona i pocinje plasticno tecenje. NajvaZniji zadatak u
» ugradnja toplinskog materijala, kojim se sprecava zamrzavanje u teoriji sloma je definisanje ovih napona kod kojih je prevazidena unutrasnja
kapilamoj zoni. otpornost tla pri cemu se javlja "slom" tla, odnosno nastaju velike deformacije, bez

164 --------------------------~M~,7ha-a~iw~"~a---------------------------
Mehallika tla 165