Vuk Isakovič

U životu mnogih ljudi kao i likova brojnih romana, veoma je česta pojava
nezadovoljstvo i očajavanje kao i
želja za promjenom. Lik Vuk Isakovič jedan je od takvih likova koji je uvjek želio
nešto više i nešto uzbudljivije.
Roman ,,Seobe'' u isto vrijeme prati 2 toka dešavanja-jedan je život Vuka
Isakoviča i putovanje Poduna
vskog polka a drugi tok radnje se odnosi na ženu Vuka Isakoviča i njegovog brata
Aranđela. Iako je Aranđel
zapravo pronašao Vuku ženu,sasvim neočekivano se i sam zaljubio u nju i počeo joj
poklanjati pažnju. Sa druge
strane Vuk je otišao i ostavio je bez pozdrava. Već dugo vremena on je bio
izgubljen u svojim mislima jedva
čekajući nove ratne pohode. Očekivao je mnogo. Bio je blizu unaprijeđenju i radovao
se novoj tituli. Prema svojoj
vojsci bio je veoma strog ali često i prijateljski nastrojen. Zajedno su prošli
mnogo toga,što ih je nekada
dodatno združivalo. Iako je prije bio vezan za neka druga interesovanja,Vuk je sada
bio sasvim posvećen vojsci
i ratovanju i samim tim zanemario je porodicu. On je smatrao ženu dosadnom jer mu
je poklanjala mnogo pažnje.
Njego plakanje i zagrljaji postali su mu svakodnevnica i sve je to postalo
iscrpljujuće za njega.Međutim
sa jedne strane možemo uočiti i zaljubljenost i spokojnost. Ali poslije nekog
vremena Vuk shvata da
je njegov život zapravo vojska i počinje da se posvećuje sebi. Vuk je kao svoj
krajnji životni cilj vidio Rusiju.Da,Rusiju kao zemlju u kojoj je zamišljao svoje
spasenje i ostatak života.
Rusiju kao svijetlost na kraju tunela i kao sreću koja ga čeka na kraju puta.
Vrijeme je prolazilo ali Vuk je bio sve nesrećniji. Nekadašnje nade i čežnje
postale su mu uzaludne, a sva
dotadašnja djela uzaludnim. Počeo je da sumnja u svrhu svoje egzistencije i u
postojanje tog Podunavskog
Polka. Od rata i vojnih obaveza očekivao je mnogo više , a na kraju se nije
obestinija nijedna njegova
želja.
Život je veoma nepredvidiv i nikada ne možemo znati da li će stvari teći
onako kako smo mi zamislili.
Istina je da treba da težimo boljem ali svakako moramo zahvaliti Bogu na onome što
imamo, i to trebamo cijeniti.
Isto tako, ne trebamo previše očekivati da se ne bismo razočarali. Baš kao Vuk
Isakovič,koji je imao velika
očekivanja ali i ne tako velike rezultate.