Gospodine,

LECTIO DIVINA umnoži nam vjeru!

Molitveno-meditativno čitanje Svetoga pisma Rast vjere u osluškivanju riječi Božje

„Da ne malakše tvoja vjera!“

(Lk 22,24-34) 22. svibnja 2017.
Učvrstiti u vjeri braću

 PRIPRAVA: MOLITVENI POČETAK I ZAZIV DUHA SVETOGA

Molimo Duha Svetoga da nam pomogne da se saberemo, da budemo sposobni
osluškivati Božju riječ koja je nama danas upravljena. Kao što je Duh Sveti učenike
uvodio u svu istinu, tako će pomoći i nama prosvjetljujući naš razum i naše srce.
Pisma možemo razumjeti samo uz njegovu pomoć.
 O dođi Stvorče, Duše Svet…
 Psalam 85
 Molitva za dar vjere
Gospodine,
daj nam uvijek biti otvorenima djelovanju tvojega Duha te,
povjeravajući tebi svoje živote,
spremno sudjelujemo u širenju Radosne vijesti
i u izgradnji Božjega kraljevstva među ljudima.
Koji živiš.
 ČITANJE I SLUŠANJE TEKSTA: LK 22,24-34
Čitajmo biblijski tekst s pažnjom; pokušajmo ga osluškivati kao prvi put. Bog nam
se obraća ovom riječju. Otvorimo mu svoje srce.
 Pomoć za razumijevanje teksta:
 Kakva je ovo vrsta teksta (proza/poezija/pismo)?
 O čemu Isus govori?
 Postoje li neke riječi koje pojačavaju intenzitet radnje (pr.
glagoli, imenice)?
 Što pisac želi poručiti ovim tekstom?
 Koja je njegova temeljna nakana?
 MEDITATIO – ORATIO – CONTEMPLATIO
 Meditiraj: Što mi Bog želi reći po svojoj riječi?
Ponovno pročitaj u miru tekst i zadrži se na izrazima koji su ti
se najviše dojmili. Pokušaj u tišini odgovoriti na nekoliko
pitanja:
 Biti najveći: Sveti Franjo Asiški uči nas da čovjek vrijedi
onoliko koliko vrijedi pred Bogom. Vodim li se jednakom mišlju?
Kako se nosim s protagonizmom, autoafirmacijom itd?
 Nagrada: Koji su motivi i razlozi mojega svakodnevnog
djelovanja? Je li moje djelovanje „reda radi“ ili „Boga radi“?
 Vjera: Kako se ponašam u trenutcima iskušenja, poteškoća, u
odbijanju drugih? Znam li gdje gledati? Gdje tražim novi udah
i potporu u takvim trenutcima? S druge strane, je li moja pomoć
kadra drugomu doista pomoći u nevolji i patnji, prosvijetliti ga
„svjetlom vjere“?
 Tko je najveći: Mk 10,35-45; Iv 13,1-20; Iv 15,9-17; 1Kor 11,17-34
 Nagrada apostolima: Mt 19,28; Iv 6,68-69
 Petrova vjera: Iv 13,37-38; Mk 14,29-31; Iv 21,15-19; 1Kor 1,12; 15,5

 Moli: Što ja želim reći Bogu polazeći od ovoga biblijskog teksta?

Pokušaj svojim riječima, bez puno opterećenja, izreći svoju
molitvu.
 Kontempliraj: Stani pred Boga za željom da on utvrdi tvoju vjeru.
Iskusi prisutnost Boga koji te prati čak i u trenutcima sumnje;
puno ti je obećao.

 Djeluj: Donesi jednu konkretnu odluku koju ćeš nastojati provesti

u djelo do sljedećeg susreta.

 ZAJEDNIČARSKI ODJEK BOŽJE RIJEČI

Svatko je pozvan podijeliti s drugima što mu je Duh nadahnuo. Ovo nije tek običan
razgovor o Riječi, nego zajedničko osluškivanje. Ne smijemo zaboraviti da nas Bog
preko svoje riječi dodiruje, potiče na promjenu, poziva na obraćenje, rasvjetljuje naš
život, govori nam, obraća nam se u našoj konkretnoj situaciji.
  ZA NASTAVAK RASTA U VJERI

I. Sinko, korisnije je i sigurnije za te skrivati milost pobožnosti i ne

uznositi se njome, i o njoj mnogo ne govoriti niti je posebno isticati,
već sebe gledati s više sumnje i bojati se kao da si je nedostojan
primio.
II. Ne treba se previše oslanjati na te osjećaje jer se brzo mogu
prometnuti u svoju protivnost.
III. Dok si u milosti, razmišljaj kako bi bijedan i jadan bio bez milosti.
IV. I napredak duhovnoga života nije samo u tome da imaš milost utjehe
nego da ponizno, samozatajno i strpljivo podnostiš kad ti se uskrati;
pa da tada ne zapustiš revnu molitvu niti propustiš druga svoja djela
koja si običavao činiti, već ih činiš što bolje znaš i možeš, i, koliko je
do tebe, od srca, da se, zbog suhoće i tjeskobe duha, koje osjećaš, ne bi
sasvim zanemario.
V. Jer mnogi, čim im ne ide po volji, odmah gube strpljenje ili odustaju.
VI. Put čovjekov, naime, nije uvijek u njegovoj vlasti, nego Bogu pripada
davati i tješiti kad hoće i koliko hoće i komu hoće, po svojoj volji i
nikako više.
VII. Neki, neoprezni, sami su sebe uništili radi milosti pobožnosti jer su
više htjeli nego što su mogli. Ne uzimajući u račun svoje skromne
mogućnosti, više su se povodili za nagonom srca nego za sudom
razuma.
VIII. I budući da su više naumili nego se Bogu svidjelo, brzo su izgubili
milost.
IX. I tako su oni koji su već gnijezda savijali na nebesima ostali u jadu i
nevolji, da poniženi i osiromašeni uče ne letjeti svojim krilima, nego
se uzdati u moja.
X. Oni koji su još novi i neiskusni na putu Gospodnjemu, lako se mogu
prevariti i zaći s puta ako se ne ravnaju po savjetu razboritih osoba.
XI. Budu li više slijedili sebe nego se oslanjali na iskustvo drugih i ne
budu li od takva svojeg shvaćanja htjeli odustati, zlo će svršiti.
 XII. Malokad oni koji sebe smatraju mudrima ponizno dopuštaju da ih
drugi vode.
XIII. Bolje je malo znanja i umijeća s poniznošću negoli veliko blago nauke
s ispraznom samodopadnošću.
XIV. Bolje je da imaš manje nego toliko da bi se uzoholio.
XV. Ne postupa dovoljno oprezno onaj tko se sasvim preda veselju, onaj
koji zaboravlja svoje prijašnje nedostatke i neporočni strah
Gospodnji, koji ne strepi da će izgubiti primljenu milost.
XVI. Ne postupa dovoljno kreposno ni onaj koji u vrijeme nevolje ili bilo
kakve poteškoće preko svake mjere očajava i na mene se oslanja s
mnogo manje odanosti i promišljenosti nego što bi trebao.
XVII. Tko bi u vrijeme mira htio biti previše siguran, često će u vrijeme
borbe biti malodušan i strašljiv.
XVIII. Kad bi u sebi uvijek znao ostati ponizan i odmjeren i duh svoj
obuzdavati i vladati njime, ne bi tako brzo upadao u pogibao i grijeh.
XIX. Dok si gorljiva duha, pametno je razmišljati, što će biti, kad svjetlost
utrne.
XX. A kad se to dogodi, budi uvjeren, svjetlost se može opet vratiti, jer
uzeo sam ti je privremeno: sebi na slavu, a tebi na opomenu.
XXI. Često je takva kušnja korisnija nego kad bi uvijek bilo po tvojoj volji.
XXII. Zasluge se, naime, ne broje po tome, koliko tko ima više viđenja ili
utjeha ili koliko je vještiji Svetome pismu ili sjedi na višem položaju,
nego po tome je li bio postojan u istinskoj poniznosti i pun Božje
milosti, traži li uvijek iskreno i posvuda Božju čast, smatra li sebe
nevažnim, štoviše, vrijednim prezira pa mu je draže da ga drugi
zapostavljaju i ponižavaju nego hvale.
Iz knjige Nasljeduj Krista, III. knjiga, 7. poglavlje

„Znam komu sam povjerovao!“ 20. lipnja 2017.

(2Tim 1,1-14) fra Josip Ivanović
Oživjeti dar Božji