You are on page 1of 4

Da li je Biblija iznakažena ?

(svećenik Georgij Maksimov , rukovodioc adjela apologetske misije Sinodalnog Misionarskog Ruske
Pravoslavne Crkve : izvor: Искажена ли Библия? Rus: https://www.youtube.com/watch?
v=IF0GwhzpA9)

Već nekoliko ljudi nas je zamolilo da prokomentiramo izjavu koja se čuje s najrzličitijih strana da je
Biblija kao puno puta prepisivana tijekom dvije tisuće godina i zato je u pitanju čudovišno iznakažena
knjiga koja sadrži sada već potpuno drugačiji tekst u odnosu na onaj koji je bio na početku. Da li je
tako ili nije ? Pokušajmo viditi.

Zaista tijekom vjekova se Biblija mnogo puta prepisivala. Isto kao i sve drevne knjige jer su sve knjige,
bez izuzetka, do trenutka tiskarskog stroja prepisivane rukom. I Homer i Hesiod i Platon, i uopće i bilo
koja drevna knjiga se puno puta prepisivala na isti način kao i Biblija.Da li to znači da su sve ove knjige
bile „čudovišno iznakažene“ ?

KAKO SU PREPISIVAČI RADILI ?


Shvaćate o čemu se radi, knjige su bile vrlo skupocjena imovina u to vrijeme, jer prepisivanje rukom
cijele knjige nije predstavljalo jednodnevni trud, i naravno iznimno je bio skup. Zamislite da u svojoj
biblioteci želite imati imati neku knjigu koja Vam se jako sviđa. Naravno, vi ste je već jednom
pročitali, vi znate o čemu se radi, ali želite imati njenu kopiju kod sebe. Posudili ste tu knjigu, donjeli
je prepisivaču, dali mu novac i rekli: „Treba bi ista ovakva knjiga“. Zatim se vračate, uzimate svoju
narudžbu, dolazite kući osjećajući nasladu zbog svog vlastitog primjerka te knjige otvarate i vidite da
je u pitanju poptpuno drugačiji tekst. Kakva će biti vaša reakcija? Vratit ćete se do prepisivača, i tražiti
svoj novac nazad. Takav prepisivač če propasti ako bude prodavao potpuno drugačiji tekst. Ajd da
provjerimo koliko dobro su radili drevni prepsivači, a to se lako može provjeriti.

ŠTO GOVORE RUKOPISI ?


Najraniji rukopisi Evanđelja su na papirusima. Najdrevniji papirus koji je poznat i objavljen na
papirusu je P52. Oni imaju svoje brojeve, i ovaj papirus datira iz okvirno govoreći 125 god . Treba reći
da on sadrži fragment Evanđelja po Ivanu koja predstavlja najasnije napisanu knjigu Novog Zavjeta.
Apostol Ivan je napisao Evanđelje 90-ih godina prvog vjeka. Tj. Ovaj rukopis je bio napravljen nakon
30 godina nakon što je Aposotol Ivan napisao samo Evanđelje. Ovaj rukopis je postojao za vrijeme
učenika i očevidaca Apostola Ivana. U njemu se sačuvalo sasvim malo Evanđeljskog teksta: Iv. 18
poglavlje, od 31 do 33 redka i 37 i 38 redak. Ako uzmemo tekst tog najdrevnijeg papirusa koji je
napisan za života očevidaca učenika Apostola Ivana i usporedimo ga sa grčkim tekstom koji se sada
upotrebljava u Grčkoj Pravoslavnoj Crkvi npr. na euharistiji (liturgiji), otkričemo da su tekstovi
identični do posljednjeg slova. Ne samo da nijedna riječ nego nijedno slovo nije pretrpjelo promjenu
u ovim redovima. Pogledajmo što nam govori drugi drevni papirus. U pitanju je papirus P90, koji
datira iz polovine drugog vijeka otprilike , oko 150. Godine, također sadrži Evanđelje po Ivanu. Treba
reći da su u to vrijeme još uvijek bili živi neposredni učenici Apostola Ivana , npr. Sveti Mučenik
Polikarp Smirnski. Ako pogledamo ovaj fragment, vidit ćemo da je malo veći, sačuvan je tekst od 18.
poglavlja Evanđelja po Ivanu, 36 redak do 19. poglavlja 7 redak. Ako ga opet usporedimo sa grčkim
tekstom koji se sada upotrebljava u Grčkoj Pravoslavnoj Crkvi sa kojeg je napravljen slavenski
prijevod koji se upotrebljava u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi mi ćemo opet otkriti da su tekstovi identični
do posljednje riječi. Jedina razlika u tekstu je to što je Pilatovo ime napisano malo drugačije pri tome
zvuči isto Pilat. (ΠΕΙΛΑΤΟΣ ≈ ΠΙΛΑΤΟΣ) . Obratimo se trećem najdrevnijem Evanđeljskom rukopisu, u
pitanju je papirus P104 koji također datira iz sredine drugog vijeka, on sadrži odlomak iz Mateja, 21.
poglavlje od 34. do 37. redta. Ako usporedimo tekst koji je sačuvao ovaj najdrevniji papirus sa
tekstom koji se upotrebljava u Pravoslavnoj Crkvi danas mi ćemo ponovno vidjeti podudaranje do
slova. Kako se dogodilo da tri najdrevnija teksta pokazuju da u usporedbi sa onim što je bilo, ono što
je ostalo nema nikakvih razlika za 19. vjekova prepisivanja ? Prepisivači, sto možda i tisuče
prepisivača prepisivalo je ove fragmente i prepisali su ih sa točnošću sve do naših dana ? To dokazuje
da su se prepisivači trudili da rade savijesno. Naravno da je bil jako puno prepisivača i naravno na
nekim mjestima su se ipak nalazila neka ramimoilaženja i razlike u tekstu rukopisa. Tekst Novo
Zavjeta se sačuvao više od bilo kojeg drevnog teksta. Do danas je pronađeno 5600 rukopisa Novog
Zavjeta na grčkom jeziku i naravno, u nekim od ovih rukopisa se ipak susreću razlike u tekstu.
Prepisivai su ipak bili ljudi i kada su završavali svoju narudžbu, ako razlike nisu bile suštinske, narvno
mogli su nešto i da pomješaju. Pretpostavimo da prepisivač prepisuje frazu „On reče“. On vidi da je
napisao riječ „reče“, a zatim dodaje i „on“. Dobija se ne „On reče“, već „Reče on“. Da li to na neki
način utječe na smisao teksta ? Da li to predstavlja iskrivljenje smisla ? Tim prije ako su svi ostali
prepisivači prepisali pravilno ? Da ne bismo ostali samo na riječima, pogledajo kako je to
predstavljeno u kritičkom izdanju grčkog teksta Novog Zavjeta Nestle-Alanda u kojem se nalaze
razlike u tekstu. Poslanica Galačanima Apostola Pavla, 4. poglavlje, 26 redak, ukazuje na razliku u
papirusu P46 i još u cijelom nizu svjedoka teksta- manuskriptima gdje piše da stoji riječ „imon“ tj.
„naših“. A u drugoj grupi tekstova stoji „pandan imon“, tj. „svih nas“. „Nas“ ili „sve nas“ u principu
nema značaja, nema suštinske razlike. Po računici znastvenika sve, sve, sve razlike ne prelaze više od
2%. Pri tome ako se ostave samo razlike koje se sreću u razlitim rukopisima i na neki način utječu na
smisao, tada ovih razlika ukupno ima 0,5%. „Novi zavjet ne samo da se sačuvao u većem broju
rukopisa od bilo koje druge knjige drevnosti, već je i u čistijem obliku od bilokoje druge velike knjige –
obliku koji je pouzdan 99,5%“ (Norman Geisler and William Nix). „Ako se maknu takve sitnice kao
izmjena poretka riječi, dodavanje ili odustnost člana, itd. onda po našem mišljenju može da se postavi
pod sumnju jedva više od tisučitog djela cjelokupnog Novog Zavjeta“( B.F. Westscott and F.J. Hort).

Tako se dobija rezultat da je novozavjetni tekst sa znastvene točke gledišta pouzdano sačuvan sa
99,5%, što lišava svaku osnovu za špekulacije na račun toga da se tekst potpuno izmjenio, iskrivio,da
su ga puno puta mjenjali itd. i tome slično. Treba spomenuti još jednu prostu stvar.

DREVNI PRIJEVODI NOVOG ZAVJETA


Osim grčkog teksta, imamo i prijevode. Neki prijevodi su napravljeni jako rano, npr. rani prijevod n
latinski i prijevod na sirijski bili su napravljeni u drugo vjeku nakon Kristovog rođenja. U pitanju su
vrlo drevni tekstovi, postoje i odgovarajući drevni rukopisi na latinskom i sirijskom jeziku. Na koji
način bi krščani mogli da „iskrive“ svoju Bibliju ? Ako bi Crkva želila uzeti ili ne Crkva već, kako tamo
govore, car i tko god još tamo, poželjeli izmjeniti tekst, krščani koji su živjeli u drugim državama,
govorili na drugim jezicima, kao i tekstovi prijevoda koji su se sačuvali do našeg vremena, oni bi
jednostavno posvjedočili samim tekstom da „nije bilo tako, vi ste izmjenili, evo kako je bilo!“ Tj. samo
postojanje drevnih prijevoda Novog Zavjeta garantiralo je to da na grčkom jezik, bez obzira koliko bi
ga puta prepisivali ne bi mogli kardinalno izmjeniti. Ako bi tamo i bilo iskrivljeno u ovim drugim
prijevodima ne bi moglo na isti način biti iskrivljeno jer su bili napravljeni do trenutka „iskrivljenja“.
Međutim mogu pitati: „A što je s onih 0.5% razlika u rukopisu koji utječu na smisao?“ Takvih primjera
zaista ima, iz 5. poglavlja, 1. poslanice Aposotola Ivana poznati redak, tu je i završetak Evanđelja po
Marku, tu je još par primjera. Međutim, zanimljivo je da ako uzmemo neke manje ili veće člančiće koji
pokušavaju da izgledaju solidno, primjetičemo da se u njima ponavljaju jedni i isti primjeri. Javlja se
pitanje: „Ako je takvih iskrivljenja puno, zašto se ponavljaju jedni i isti primjeri?“ „Među tekstualnim
varijantama u [rukopisima]Evanđelja postoje samo dvije koje sumnjaju u više od jednog redka iz
tradicionalnog teksta“ (France R.T). Da se ne bi stvorio utisak da nemamo što odgovoriti na ovo,
ispod video snimka možete naći adresu sa koje možete skinuti audio snimak , čuti i saznati svu istinu
o tim razlikama u smislu(značenju). (https://yadi.sk/d/66PQQ7OwhV3qB). Međutim 0,5% teksta u
svakom slučaju ne predstavlja totalnu izmjenu biblijskog teksta.

NEŠTO O TVRDNJAMA MUSLIMANA


Međutim neki naši gledaoci mogu reći: „ A što sa tim ščlancima gdje se govori da postoji milijun i
jedna razlika u Bibliji, milion i jedno iskrivljenje u Bibliji, što sa tim, tamo ih je mnogo navedeno“.
Zaista treba da govorimo o tome. Nama su štaviše poslali takve članke koje šire muslimani. Malo bih
prokomentirao par tih članaka. Pogledajmo prvi članak. Ovdje se da tako kažem, odamh predaje
informacij poput skidanja zavjese sa očiju: „Nijedan specijalist na temu Biblije neće reći da je ona
napisana Isusovom rukom“ Hm, da, ovo samo po sebi već treba kao da znači nešto, to Krščani
obmanjuju muslimane. Prilično je čudno viditi ovako nešto od strane muslimana, jer nijedan
specijalist na temu Kurana neće reći da je ta knjiga napisana Muhamedovom rukom. Pređimo na
primjere. U ovom tekstu se tvrdi: „ U Evanđelju po Ivanu, 3. poglavlje, 16 redak, vidimo: „Jer Bog tako
zavolje svijet da je Sina Svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u Njega ne pogine, nego da
ima život vječni“. U ovom stihu riječ „Jedinorodnoga“ predstavlja dodatak i bezobrazno se koristi od
strane najpoznatijih priređivača Biblije. Ali rod ljudski ima mogućnost da sazna istinu“. Po mišljenju
ovih muslimanskih autora istina je u tome što, kao, riječi „Jedinorodnog“ nije bilo u biblijskom tekstu.
Međutim ako pogledamo ovo znastveno izdanje i provjerimo što tamo pište, otkričemo. Da ponovim,
ovdje se uzimaju u obzir sve značajne razlike. Gledamo 3 poglavlje, 16 redak. Molim riječ
„Jedinorodni“ je u tekstu Biblije. Ne postoji ni jedan, znanosti poznat rukopis u kojem je ova riječ bila
odstranjena. Tj. iz 5600 rukopisa u kojima postoji Evanđeljski tekst, Evanđelje po Ivanu je u svima
prisutna ova riječ. Tj. muslimani su jednostavno slagali računajuči na to da ovo izuzetno izdanje
većina čitaoca njihovih članaka ne posjeduje, većina čitaoca ne može da provjeri i da ih uhvati za
ruku.
Pogledajmo drugi muslimanski članak koji nas također ubjeđuje da u rukopisima Novog zavjeta
postoji ogroman broj razlika u tekstu, koje pokazuju i koje ne svjedoče u korist Krščanskih dogmata.
Posebno se trude da naglase da su kao riječ „Gospod“ Krščani dodali kasnije u rukopisima u odnosu
na Isusa Krista i da je to kao specijalno napravljeno da bi naglasili da je Krist Bog. Po muslimanskoj
verziji to je kao prilično kasno učenje, koje po njihovom mišljenju nije bilo svojstveno ranom
krščanstvu. I eto ovdje se nalazi ogorman broj ovih razlika koje nam se predlažu. Sve se one vrte oko
prijevoda ili prisutnosti grčke riječi „Kirios“. Riječ „Kirios“ doslovno znači „Gospodin“. Ali može da
bude obračeno kako Bogu tako može služiti i kao obraćanje drugom čovjeku. I svi obrazvani Krščani to
znaju i nitko od Svetih Otaca se nikada nije pozivao na upotrebu riječi „Kirios“ kao na dokaz
Božanstvenosti Isusa Krista. Za tako nešto postoje sasvim drugačiji dokazi iz Evanđelja i na tu temu
smo već pripremili jedan od video snimaka našeg serijala. Ono što je najzabavnije kada pogledamo u
tekst ovog muslimanskog članka jest kakva se „potvrda“ navodi: „Evanđelje po Ivanu 4 poglavlje, 49
stih, prvo navode: Carev čovjek Mu reče: Gospode! Dođi, dok nije umro sin moj.“ U zagradi autor
teksta navodi da je u pitanju Sinodalna varijanta teksta. A zatim ukazuje da je kao Sinajski tekst
sasvim drugačiji. Oni govore: Dvorjanin Mu reče: Gospodin, dođi, dok nije umro sin moj.“ Ja ne znam
da li su autori ovog teksta smatrali da su njihovi čitaoci potpuno tupavi, ili je možda i njima samima
nedostajalo malo znanja i rudicije, ali uopće u pitanju su različiti prijevodi jednog i istog grčkog teksta.
I u Sinajskom rukopisu i u Bibliji koju koristi Pravoslavna Crkva, grčka osnova je potpuno identična.
Razlika je nastala zato što su u jednom slučaju preveli riječ „Carev čovjek“, a u drugom „dvorjanin“. U
prvom slučaju prevli „Gospod“ a u drugom „gospodin“. Predlažemo svakome ko želi da na isti način
pronađer tisuču razlika uspoređujući dva različita prijevoda Kurana na ruski jezik. I eto tako izgleda
značajni dio ovog članka.

A ŠTO SA KURANOM
Posebno zabavno je viditi svo to oduševljenje sa strane muslimana, zato što mogu da preporučim
ljudima koji slušaju slične izjave od muslimana ili kome muslima šalje internet linkoe na takve članke,
jednostavno da kažu: „Momci pogledajte svoj Kuran“ I kod vas je ista takva priča. U rukama držim
knjigu našeg domačeg stručnjaka za islam kuraniste Jevgenija Rezvina, pod nazivom „Kuran i njegov
svijet“. U ovoj knjizi je, pored svega ostalog, jako zanimljiv materijal, pored svega ostalog ovdje se
navode rezultati njegovog izučavanja jednog od najdrevnijih rukopisa Kurana. U pitanju je rukopis
Kurana pod kodnim brojem J20. Ako pogledamo ovdje na stranici 255., navedene su upravo razlike
koje postoje u ovom rukopisu. Ovo je ono kako je bilo u najdrevnijoj varijanti ( „pokazuje na videu
knjigu“) zatim ono kako su isravili u tekstu neki od prepisivača, a ovo je ono kako je na tom mjestu
napisano u suvremenom arapskom izdanju Kurana. Pogledajmo zajedno, imamo još jednu stranicu, i
još jednu stranicu, i još jedan stranica. A ovdje je čak naglašeno da su neke od varijanti uzete iz
apokrifne verzije Kurana ibn Masuda. Upravo ista priča kao i sa Evanđeljem, ista priča kao i sa svim
drevnim knjigama. Ako vi smatrate na osnovu malih razlika u tekstu različiti rukopisa, da mi Krščani
trebamo priznati da je Biblija cijena izmjenjena (iznakažena), onda i vi trebate priznati da je i kod Vas
Kuran iznakažen. Pozivam Vas da ne budete lakovjerni , ne slušajte sve što Vam govore, provjerite
informaciju. Biblija nije izvitoperena, Biblija nije drugačija u odnosu na onu koju su širili Apostoli i
njihovi učenici. U pitanju je prosto povjesna činjenica.

You might also like