Professional Documents
Culture Documents
Diskretna Matematika PDF
Diskretna Matematika PDF
Diskretna Matematika PDF
Mr. I. Boroš
DISKRETNA
MATEMATIKA
SKRIPTA
TREĆE IZDANJE
SUBOTICA 2004
SADRŽAJ
1. POLINOMI 1
1.1. Pojam polinoma 1
1.2. Deljenje polinoma 3
1.3. Koreni polinoma 7
1.4. Racionalne razlomljene funkcije 15
2. KOMPLEKSNI BROJEVI 21
2.1. Polje realnih brojeva 21
2.1.1. Skup prirodnih brojeva 21
2.1.2. Skup celih brojeva 23
2.1.3. Skup racionalnih brojeva 24
2.1.4. Skup realnih brojeva 26
2.2. Skup kompleksnih brojeva 27
2.2.1. Pojam kompleksnog broja 27
2.2.2. Algebarski oblik kompleksnih brojeva 29
2.2.3. Trigonometrijski oblik kompleksnog broja 31
2.2.4. Eksponencijalni oblik kompleksnog broja 34
3. VEKTORSKA ALGEBRA 41
3.1. Slobodni vektori 41
3.1.1. Pojam slobodnog vektora 41
3.1.2. Pojam vektorskog prostora 43
3.1.3. Linearna kombinacija slobodnih vektora 44
3.2. Operacije sa vektorima 48
3.2.1. Skalarni proizvod vektora 48
3.2.2. Vektorski proizvod dva vektora. 50
3.2.3. Mešoviti proizvod tri vektora 53
3.2.4. Dvostruki vektorski proizvod tri vektora 55
3.3. Vektori u pravouglom koordinatnom sistemu 57
3.3.1. Koordinate vektora 57
3.3.2. Koordinatni sistem u prostoru 59
5. MATRICE I DETERMINANTE 91
5.1. Matrice 91
5.1.1 .Pojam matrice 91
5.1.2. Specijalne matrice 93
5.2. Operacije sa matricama 94
5.2.1. Sabiranje matrica 94
5.2.2. Množenje matrice skalarom 94
5.2.3. Množenje matrica 95
5.2.4. Transponovanje matrica 96
5.2.5. Zadaci za vežbu 97
5.3. Determinante 99
5.3.1. Definicije 99
5.3.2. Osobine determinanata 100
5.3.3. Zadaci za vežbu: 103
5.4. Inverzna matrica 104
5.4.1. Rang matrice 104
5.4.2. Adjungovana matrica 106
5.4.3. Inverzna matrica 107
5.4.4. Zadaci za vežbu 109
А.Г.Курош:
КУРС ВЫСШЕЙ АЛГЕБРЫ,
Москва 1959
Д.К.Фаддеев-И.С.Соминский:
СБОРНИК ЗАДАЧ ПО ВЫСШЕЙ АЛГЕБРЕ,
Москва 1968.
О.Н.Цубербиллер:
ЗАДАЧИ И УПРАЖНЕНИЯ ПО АНАЛИТИЧЕСКОЙ ГЕОМЕТРИИ,
Москва 1970.
Р. Дорословачки:
ЕЛЕМЕНТИ ОПШТЕ И ЛИНЕАРНЕ АЛГЕБРЕ,
Stylos Нови Сад 1997.
Р. Дорословачки:
ЗБИРКА РЕШЕНИХ ИСПИТНИХ ЗАДАТАКА ИЗ АЛГЕБРЕ,
Stylos Нови Сад 1998.
Б. Перишић:
ОСНОВИ РАЧУНАРСТВА – МЕТОДИЧКА ЗБИРКА ЗАДАТАКА I,
Stylos Нови Сад 1997.
Р.Стефановић:
ЗБИРКА ЗАДАТАКА ИЗ АНАЛИТИЧКЕ ГЕОМЕТРИЈЕ,
Завод за издавање уџбеника Београд 1967.
М.Првановић:
МАТЕМАТИКА I I (ГЕОМЕТРИЈА)
Завод за издавање уџбеника Београд 1970.
Szele Tibor:
BEVEZETÉS AZ ALGEBRÁBA,
Tankönyvkiadó Budapest 1972.
M. Bertolino:
OPŠTI KURS MATEMATIKE,
ICS Beograd 1973
Bálint János:
MATEMATIKA,
PA Subotica 1982.
M.Stojaković:
ELEMENTI LINEARNE ALGEBRE,
Zavod za udžbenike Beograd 1961.
Lilly Görke:
HALMAZOK RELÁCIÓK FÜGGVÉNYEK,
Tankönyvkiadó Budapest 1969.
I. Grossman–W. Magnus:
CSOPORTOK ÉS GRÁFJAIK,
Műszaki Könyvkiadó Budapest, 1972.
A. Kaufmann:
PONTOK, ÉLEK, ÍVEK ...GRÁFOK,
Műszaki Könyvkiadó Budapest 1972.
Andrásfai Béla:
ISMERKEDÉS A GRÁFELMÉLETTEL,
Tankönyvkiadó Budapest, 1971.
Oystein Ore:
A GRÁFOK ÉS ALKALMAZÁSAIK
Gondolat Budapest 1972.
1. POLINOMI
Sada ćemo dati opštiju definiciju pojma polinoma. Neka je dat proizvoljno polje K i
skupovi K2, K3, K4, K5,.... formirani iz elemenata datog polja.
nad poljem K ukoliko poslednja komponenta uredjene k-torke nije nula. I nula elemenat
polja K je polinom. To je takozvani nula-polinom.
Neka su dati nenula polinomi P = (a0 , a1 , a2 , ... , an) i Q = (b0 , b1 , b2 , ... , bm).
Definisaćemo zbir i proizvod tih polinoma, pri čemu smatramo da je aj = 0 za j > n i bj = 0
za j > m.
Definicija 1.1.2.: Zbir polinoma P = (a0 , a1 , a2 , ... , an) i Q = (b0 , b1 , b2 , ... , bm)
je polinom S = P + Q = (d0 , d1 , d2 , ... , ds) u jojem je dj = aj +bj . Stepen zbira je najveći
prirodan broj s za koji je ds ≠ 0. Ako su svi di = 0, zbir je nula-polinom.
________________________________________________________________________________________
1
DISKRETNA MATEMATIKA
___________________________________________________________________________________________________
x=(0, 1)
-----------
-----------
________________________________________________________________________________________
2
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
Definicija polinoma poznata od ranije, prema tome jeste jedna konkretizacija opšteg
pojma polinoma.
Teorema 1.2.1.: Za bilo koja dva polinoma F(x) és G(x) (G(x) ≠ 0) postoje
polinomi Q(x) és R(x) takvi, da bude ispunjen uslov F(x) = G(x) ⋅ Q(x) + R(x), pri čemu za
stepene tih polinoma važi: 0 ≤ dg(R(x)) < dg(G(x)). Polinomi Q(x) i R(x) su jednoznačno
odredjeni.
gde je na levoj strani 0 ≤ dg(R2(x) – R1(x)) < dg(G(x)) dok je stepen polinoma na desnoj
strani dg(G(x) (Q1(x) – Q2(x))) što nije manje od stepenena G(x) jer je Q1(x) ≠ Q2(x) ⇒
⇒Q1(x) – Q2(x) ≠ 0. Iz toga nužno proizilazi: Q1(x) = Q2(x) és R1(x) = R2(x).
b) Neka je n ≥ m, i
a n n–m
F1(x) = F(x) – x G(x).
bm
I za novi polinom važi: dg(F1(x) ) < dg(F(x)) jer je na desnoj strani stepen
umanjenika tačno n, kao i kod umanjioca, pa je zbir vodećih koeficijenata nula. Tojest
dg(F1(x) )< n.
Neka je dg(F1(x) ) = n1, i neka je još uvek n1 > m. Obeležimo vodeći koeficijent
1 a 1n n1–m
polinoma F1(x) sa a n . Sada se može napisati: F2(x) = F1(x) – x G(x), gde je stepen
bm
polinoma F2(x) broj n2. Ako je n2 ≥ m postupak se nastavlja, u suprotnom je završen.
Niz F1(x), F2(x), F3(x), ..., Fk(x) se završava u konačnom broju koraka jer stepeni
monotono opadaju: n > n1 > n2 >... U poslednjem koraku:
a nk −1 n'–m
Fk(x) = Fk-1(x) – x G(x), gde je n' = nk-1 i nk < m.
bm
a n n–m a 1n n1–m a k −1
= F(x) – ( x + x +...+ n xn'–m) G(x) = Fk (x) , tojest
bm bm bm
Polinomi Q(x) i R(x) zadovoljavaju uslov teoreme F(x) = G(x) ⋅ Q(x) + R(x), pri
čemu i za stepen polinoma R(x) važi: 0 ≤ dg(R(x)) < dg(G(x)).
U jednakosti F(x) = G(x) ⋅ Q(x) + R(x) polinom Q(x) je količnik dobijen deljenjem
polinoma F(x) polinomom G(x), dok polinom R(x) je ostatak.
________________________________________________________________________________________
4
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
F(x) = 2 + 4 x + 6 x2 + 5 x3 + 3 x4 , G(x) = 1 + x + x2 .
3 x4 + 5 x3 + 6 x2 + 4 x + 2 : x2 + x + 1 = 3 x2 + 2 x + 1
–(3x4 + 3 x3 + 3 x2)
2 x3 + 3 x2 + 4 x + 2
–(2 x3 + 2 x2 + 2x)
x2 + 2 x + 2
–(x2 + x + 1)
x +1
( 3 x4 + 5 x3 + 6 x2 + 4 x + 2 ) = ( x2 + x + 1) ( 3 x2 + 2 x + 1) + ( x + 1)
Definicija 1.2.1.: Polinom G(x) je delilac polinoma F(x) onda i samo onda, ako
postoji polinom Q(x) takav, da zadovoljava jednakost F(x) = G(x) ⋅ Q(x).
b) H(x) | F(x) Ÿ H(x) | G(x) ⇒ H(x) | (F(x) ± G(x)). (Ako je polinom H(x) delilac
polinoma F(x) i G(x) tada je on delilac i zbira i razlike polinoma F(x) i G(x).
c) G(x) | F(x) ⇒ G(x) | F(x) ⋅ H(x). (Ako je polinom G(x) delilac nekog polinoma
F(x), onda je delilac i proizvoda polinoma F(x) i proizvoljnog polinoma H(x)).
f) C | F(x) (Svaki polinom je deljiv sa bilo kojim nenula polinomom nultog stepena) .
Teorema 1.2.2: Za polinome F(x) i G(x) postoji tačno jedan normalizovan polinom
H(x) kao njihov najveći zajednički delilac.
Rk-2(x) = Rk-1(x) ⋅ Qk(x) + Rk(x) =Rk-2(x) = Rk(x) ⋅ Qk+1(x) ⋅ Qk(x) + Rk(x) =Rk(x) ⋅
Mk(x), gde je Mk(x)= Qk+1(x)⋅ Qk(x) + 1 odavde sledi: Rk(x) | Rk-2(x).
Definicija 1.2.3.: Polinomi F(x) i G(x) su relativno prosti ako i samo ako za
najvećeg zajedničkog delioca imaju polinom E = 1. Svi zajednički delioci nultog stepena
nazivaju se trivijalnim deliocima.
________________________________________________________________________________________
6
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
(1) 2 x4 – 3 x3 + 4 x2 – 5 x + 6 i x2 –3 x + 1,
(2) x3 – 3 x2 – x – 1 i 3 x2 –2 x + 1,
(3) 2 x5 – 5 x3 – 8 x i x + 3,
(4) x5 – 15 x4 +14 i x2 –2 x + 1.
Skup Q[x] je skup polinoma nad poljem racionalnih brojeva, dok u skup R[x]
spadaju polinomi sa realnim koeficijentima. I skup Z[x] poseduje dosad izložena svojstva,
ali postoje i ograničenja koja proizilaze iz činjenice,da skup celih brojeva raspolaže “samo”
strukturom komutativnog prstena sa jedinicom.
Teorema 1.3.2.: Polinom F(x) je deljiv bez ostatka polinomom x – c ako i samo ako
broj c koren polinoma F(x).
Postavlja se pitanje: ima li polinom uopšte koren (ili korene)? Prethodne teoreme ne
tvrde postojanje korena, već samo činjenicu, da ako postoji broj navedenih osobina, tada je
to koren polinoma. Ovo pitanje je razrešeno osnovnim stavom algebre. Prvi dokaz ove
teoreme se pripisuje GAUSS-u. Dokaz je neobično složen, zato ga izostavljamo, ali zbog
važnosti navodimo teoremu.
Teorema 1.3.3.: (Osnovni stav algebre) Svaki polinom najmanje prvog stepena sa
kompleksnim koeficijentima ima bar jedan koren u polju kompleksnih brojeva.
Osnovni stav algebre tvrdi samo egzistenciju korena, ali nam ništa ne kaže o tačnom
broju i o načinu njihovog iznalaženja. Uprkos tome, da se teorema odnosi na polinome sa
kompleksnim koeficijentima prenosimo to na područje polinoma sa realnim koeficijentima.
Zadatak nam je da pronađemo korene datog polinoma, odnosno da pronađemo sve brojeve
koji zadaovoljavaju jednakost F(x) = 0. Ova jednakost je jednačina.
________________________________________________________________________________________
8
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
Dokaz: Neka je po osnovnom stavu kompleksan broj c1 koren polinoma F(x), tojest
F(c1) = 0. Na osnovu teoreme 1.3.2. imamo: F(x) =(x – c1) F1(x), gde je dg(F1(x))≤ n – 1.
Ako je dg(F1(x)) > 0, onda se osnovni stav algebre može primeniti i na polinom
F1(x). Neka je c2 koren tog polinoma, odnosno: F1(c2) = 0. Ponovnom primenom teoreme
1.3.2. imamo:
F1(x) =(x – c2) F2(x), gde je dg(F2(x))≤ n – 2, odnosno: F(x) =(x – c1)(x – c2) F2(x).
-------------
-------------
F(x) =(x – c1)(x – c2)(x – c3) ... (x – cn) Fn(x), gde je dg(Fn(x))≤ n – n = 0.
Koreni polinoma n-tog stepena nisu nužno međusobno različiti brojevi: c1, c2, c3, ...
, cn. Moguće je, na primer da je c1 = c2. U tom slučaju za broj c1 kažemo da je dvostruki
koren polinoma F(x). U opštem slučaju svaki koren ima neku “višestrukost”
F(x) = an ( x − α1 ) 1 ( x − α 2 ) 2 ....( x − α m ) m = an ∏ (x − α j )
m m
∑k
k k k kj
gde je i =n.
j =1 i =1
________________________________________________________________________________________
9
DISKRETNA MATEMATIKA
___________________________________________________________________________________________________
1 3 1 3
1 + x3 = (x + 1) x − − + i x − − − i
2
.
2 2 2
c) U razlaganju sledećeg polinoma uočavamo, da od pet korena su samo dva različita: jedan
je dvostruki a drugi je trostruki realan koren.
x5 + 3 x4 – 6 x3 – 10 x2 + 21 x – 9 = (x + 3) 2 (x – 1) 3 .
je polinom
Teorema 1.3.5.: Ako je broj c k-tostruki koren polinoma F(x), tada je isti broj c
k–1-nostruki koren izvodnog polinoma F'(x) ( k > 1).
Dokaz: Dokazujemo samo prvi deo teoreme. Ako polinom n-tog stepena F(x) ima
broj c za k-tostruki koren (k > 1), tada je moguće sledeć razlaganje polinoma:
F(x) = (x – c)k Q(x),
gde je polinom Q(x) stepena n–k. Pronađimo izvod tog razlaganja!
________________________________________________________________________________________
10
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
gde je stepen polinoma Q1 (x) = k Q(x) +(x – c) Q '(x) nije veći od n–k. Iz ovog razlaganja je
očevidno, da je broj c k–1-nostruki koren polinoma F'(x).
d) Konjugovani kompleksan broj kompleksnog broja koji ima samo realan deo
različit od nule je jednak samom kompleksnom broju.
(x – α )(x – α ) = x2 – (α + α ) x + α α = x2 + p x + q,
________________________________________________________________________________________
11
DISKRETNA MATEMATIKA
___________________________________________________________________________________________________
Normalizovani oblik polinoma F(x) = an (x – c1)(x – c2)(x – c3) ... (x – cn) dobijemo
na sledeći način:
a0 a1 a a
ao + a1 x + a2 x2 + ... + an–1 xn–1 + an xn = an + x + 2 x 2 + ... + n−1 x n −1 + x n .
an an an an
a n −1
c1 + c2 + c3 + ... + cn = − ,
an
a n−2
c1 c2 + c1 c3 +...+ c1 cn + c2 c3 + ... + cn–1 cn = ,
an
a n −3
c1 c2 c3 + c1 c2 c4 + ... + cn–2 cn–1 cn = − ,
an
-----------------
a0
c1 c2 c3 ... cn–1 cn = (− 1)n .
an
a1 a
c1 + c2 = − , c1 c2 = 0 .
a2 a2
a2 a1 a0
c1 + c2 + c3 = − , c1 c2 + c1 c3 + c2 c3 = , c1 c2 c3 = − .
a3 a3 a3
________________________________________________________________________________________
12
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
pn
a 0 q n −1 + a1 pq n − 2 + a 2 p 2 q n −3 + ... + a n −1 p n −1 + a n =0,
q
q
Ovu jednakost ćemo pomnožiti sa recipročnim brojem korena c1, a to je broj :
p
qn
a0 + a1 q n −1 + a 2 pq n − 2 + ... + a n −1 p n − 2 q + a n p n −1 = 0 .
p
pn
U ovim jednakostima su koeficijenti celi brojevi u svim članocima sem u a n ,
q
qn
odnosno u a 0 . Pošto su p i q uzajamno prosti a desna strana je 0, zato mora da bude
p
pa0 i qan , tojest mora biti broj p činilac koeficijenta a0 a broj q činilac koeficijenta an.
Ukoliko od navedenih brojeva nijedan nije koren polinoma, tada polinom nema racionalne
korene.
ε 4 – 6 ε 3 + kε + m= 0.
4ε 3 – 18 ε 2 + k = 0.
Ako je koren trostruki koren datog polinoma, tada je to jednostruki koren drugog
izvoda: P''(x) = 12x2 – 36 x :
12ε 2 – 36 ε = 0.
________________________________________________________________________________________
13
DISKRETNA MATEMATIKA
___________________________________________________________________________________________________
− 12 1
Koristimo li Vijetove formule dobijamo: c1 + c2 + c3 = − = . Ako uvrstimo
36 3
uslov zadatka u tu formulu možemo izračunati vrednost jednog korena:
1 1
(c1 + c2)+ c3 = c3 + c3 = 2c3 = ⇒ c3 = .
3 6
1 1
Preostala dva korena se lako određuju: c1 = i c2 = − .
2 3
________________________________________________________________________________________
14
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
a0 + a1 x + a 2 x 2 + ... + a n x n P ( x)
F(x) = = .
b0 + b1 x + b2 x 2 + ... + bm x m S ( x)
Dokaz: Ako je kod racionalnog razlomljenog izraza F(x) dg(P(x)) > dg(S(x))
podelimo P(x) sa S(x).
P ( x) R( x)
Odavde sledi = Q ( x) + .
S ( x) S ( x)
P ( x)
Definicija 1.4.1.: Pravi razlomljeni izraz je elementari razlomljeni izraz, samo
S ( x)
ako je S(x) = H k(x), gde je H(x) nesvodljiv polinom i dg(P(x)) < dg(H(x)).
A Bx + C
i
(x − c )k
(x 2
+ px + q )
m
3 7 3x + 2 − x +1
Primeri elementarnih razlomaka: , , , .
x+5 (x − 3) 4 2
x + x +1 (x 2
)
− x +1
3
Bez dokaza formulišemo jedan osnovni stav u vezi razlaganja racionalnih izraza na
zbir elementarnih racionalnih izraza:
________________________________________________________________________________________
15
DISKRETNA MATEMATIKA
___________________________________________________________________________________________________
Teorema 1.4.2.: Svaki pravi racionalni izraz koji se ne može dalje skraćivati
moguće je jednoznačno razložiti na zbir elementarnih racionalnih izraza.
A1 A2 Ak
(x − c ) , (x − c )2 , ... ,
(x − c )k
.
B1 x + C1 B2 x + C 2 Bm x + C m
( 2
x + px + q ) (
, 2
x + px + q )2 , ... ,
(x 2
+ px + q )
m .
P ( x) x 6 + x 5 − 10 x 3 + 6 x 2 + 3x + 5
F(x) = = .
S ( x) x 5 − 2 x 3 + 2 x 2 − 3x + 2
P( x) R ( x) 2 x 4 − 10 x 3 + 7 x 2 + 4 x + 3
F(x) = = Q ( x ) + = x + 1 + .
S( x) S( x) x 5 − 2 x 3 + 2 x 2 − 3x + 2
Rastavimo li imenilac na činioce, dobijamo: S(x) = (x + 2)(x – 1)2 (x2 + 1), tojest
broj x = – 2 je jednostruki realan koren, x = 1 je dvostruki realan koren, dok treći činilac
potiče od konjugovano-kompleksnih korena x = i i x = –i. Razmatramo samo razlomljeni
deo racionalnog izraza F(x).
R( x ) 2 x 4 − 10 x 3 + 7 x 2 + 4 x + 3 A B C Dx + E
= = + + + 2 .
S ( x) ( x + 2)( x − 1) ( x + 1)
2 2
x + 2 x − 1 ( x − 1) 2
x +1
Odavde sledi:
R ( x) = A( x − 1) 2 ( x 2 + 1) + B( x + 2)( x − 1)( x 2 + 1) +
.
+ C ( x + 2)( x 2 + 1) + ( Dx + E )( x + 2)( x + 1) 2
________________________________________________________________________________________
16
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
3 −2 1 x−3
F(x) = x + 1 + + + + 2 .
x + 2 x − 1 ( x − 1) 2
x +1
Zadaci 1.4.:
x3
a) ,
x5 − x 4 + 2x3 − 2x 2 + x −1
x5 − x4 + x3 − x2 + x − 1
b)
( )( )(
x2 + 1 x2 + 2 x2 + 3
.
)
c) Dokazati, da je polinom P( x) = x ( x n −1 − n a n −1 ) + a n (n − 1) deljiv polinomom
(x – a)2 pri bilo kojoj vrednosti konstante a..
Ispitni zadaci 1.
1. (28.09.1998.)
________________________________________________________________________________________
17
DISKRETNA MATEMATIKA
___________________________________________________________________________________________________
Rešenje:
2. (26.01.2001.)
Rešenje:
(i) Pored datih korena mora biti i broj x4 = 2 – 3i koren tog polinoma.
Polinom je P(x) = (x – 2)(x – 3)(x2 – 4x + 13) = x4 – 9x3 + 39x2 – 89x + 78.
(ii)
Q( x) 8 x 3 − 46 x 2 + 125 x − 157
= 4 =
P ( x ) x − 9 x 3 + 39 x 2 − 89 x + 78
8 x 3 − 46 x 2 + 125 x − 157 A B Cx + D
= = + + 2 .
( x − 2)( x − 3)( x − 4 x + 13) x − 2 x − 3 x − 4 x + 13
2
3. (11.04.2002.)
________________________________________________________________________________________
18
POLINOMI
___________________________________________________________________________________________________
Rešenje:
4. (2002.04.11.)
Dat je polinom P4 ( x) = x 4 + ax 3 + bx 2 + cx + 2 .
(i) Odrediti koeficijente a, b i c tako da polinom bude deljiv sa (x + 1) i sa (x – 1),
dok prilikom deljenja sa (x – 2) daje ostatak 18.
(ii) Rastaviti dobijeni polinom na faktore nad R.
Rešenje:
5. (11.04.2002.)
________________________________________________________________________________________
19
DISKRETNA MATEMATIKA
___________________________________________________________________________________________________
Rešenje:
x A B C D
= + + + .
x − 2 x + 1 x − 1 ( x − 1)
4 2 2
x + 1 ( x + 1) 2
1 1
Nije teško uočiti, da za x = 1 dobijamo B = , dok za x = –1 dobijamo D = .
4 4
Zamenom još bilo koje dve vrednosti za x (naprimer za x = 0 i x = 2) dobijamo dve
1 1 1 5
jednačine sa nepoznatima A i C: A − C = , 3 A + C = − ⇒ A= , C =− .
2 6 12 12
x 1 1 3 5 3
Konačno razlaganje je: = + − + .
x − 2 x + 1 12 x − 1 ( x − 1)
4 2 2
x + 1 ( x + 1) 2
________________________________________________________________________________________
20
2. KOMPLEKSNI BROJEVI
Aksiomi:
A1. 1 ∈ N
Broj 1 pripada skupu prirodnih brojeva,
A3. (∀ n∈ N )( n’ ≠ 1).
Broj 1 nije sledbenik ni jednog prirodnog broja
A4. (∀ m,n ∈ N )( m’ = n’ ⇒ m = n)
Svaki prirodan broj ima tačno jednog sledbenika
dodati tvrđenja koja moćemo izvesti iz postojećih aksioma, takođe i ne smeju nova tvrđenja
da budu protivrečna sa postojećim aksiomama. Novim aksiomama definišemo sabiranje i
množenje prirodnih brojeva, kao i ulogu broja 1 i relacije “sledbenik” u tim operacijama.
A6. (∀x∈ N )( x + 1 = x’ )
A8. (∀x∈ N )( x ⋅ 1 = x )
A9. (∀x,y ∈ N )( x ⋅ y’ = x ⋅ y + x )
(1) a + b = b + a, a⋅b=b⋅a
Sabiranje i množenje prirodnih brojeva je komutativno,
(2) (a + b) + c = a + ( b + c), (a ⋅ b) ⋅ c = a ⋅ ( b ⋅ c)
Sabiranje i množenje prirodnih brojeva je asocijativno,
(4) (a + b) ⋅ c = a ⋅ c + b ⋅ c
Množenje je distributivno u odnosu na sabiranje, itd.
Sada nije nam zadatak dokazivati osnovne teoreme iz teorije skupa prirodnih brojeva.
Mi ćemo primeniti ovaj vrlo efektivni aparat za dokazivanje nama potrebnijih teorema.
________________________________________________________________________________________
22
KOMPLEKSNI BROJEVI
Pošto skup M zadovoljava zahteve 5. Peanovog aksioma jer smo pokazali da je istina
1 ∈ M i da važi k∈ M ⇒ k’∈ M iz čega sledi M =N, tojest naše tvrđenje je istinito za sve
prirodne brojeve.
(a, b) = (c, d) ⇔ a = c Ÿ b = d .
________________________________________________________________________________________
23
DISKRETNA MATEMATIKA
Ova definicija se oslanja na sabiranje prirodnih brojeva. Ako su dva para jednaka po
opštoj definiciji, onda su jednaka i po novouvedenoj definiciji, ali obrnuto ne važi!
a) m > n (ili m – n ∈ N ),
b) m < n (ili n – m ∈ N ) i
c) m = n (ili m – n = 0).
Prva klasa ekvivalencije koja se odmah uočava jeste klasa parova oblika (m, m).
Izvršimo izbor predstavnika klase na sledeći način: (m, m) = (0, 0) → 0. Ostale izbore i
uvođenje oznaka vršimo na sledeći način: ako je m > n onda je m – n = k∈ N pridruživanje je:
(m, n) = ( k, 0) → k. Ovo pokazuje da je skup prirodnih brojeva izomorfan sa podskupom
skupa uređenih parova prirodnih brojeva. Ako je m < n , tada je n – m = k ∈ N. Sada
uvodimo pojam negativnog broja i oznaku: m < n ⇒ (m, n) = (0, n – m) = (0, k) → – k.
Posle tako uvedenih oznaka prelazimo na dobro poznat skup celih brojeva:
Z = {...., –6, –5, –4, –3, –2, –1, 0, +1, +2, +3, +4, +5, ... }, i N ⊂ Z .
Proširivanje skupa celih brojeva moguće je izvesti na već spomenuti intuitivni način
zbog ograničene izvodljivosti operacije deljenja u skupu celih brojeva. Međutim i ovom
prilikom prikazujemo metod, koji je koiherentan sa aksiomatikom koju smo uveli kod
izučavanja skupa prirodnih brojeva.
________________________________________________________________________________________
24
KOMPLEKSNI BROJEVI
Ove tri definicije, kao i poznavanje osobina operacija sabiranja i množenja celih
brojeva je dovoljna da krenemo u izučavanje strukturu skupa Z × N u odnosu na upravo
definisane operacije. Zaključak nakon tih ispitivanja je sledeći: struktura (Z × N , +, ⋅) je
komutativni prsten sa jedinicom. Ukoliko prilikom ispitivanja operacije množenja isključimo
klasu u koju spadaju parovi oblika (0, m), tada je (Z × N , +, ⋅) polje.
a
Zamenimo li obeležavanje parova sa (a, m) na tada dobijamo skup racionalnih
m
a
brojeva Q = a ∈ Z ∧ m ∈ N koji je izomorfan sa ispitivanim skupom Z × N. Prihvatamo
m
a
li obeležavanje → a , tada se može uočiti, da je skup celih brojeva izomorfan sa podskupom
1
a
skupa racionalnih brojeva. Uzimamo li taj izomorfizam za “jednakost”: = a , tada je skup
1
celih brojeva jeste podskup skupa racionalnih brojeva.
Vrlo karakteristična je razlika između skupa prirodnih i celih brojeva sa jedne strane i
skupa racionalnih brojeva sa druge strane.
Skup prirodnih brojeva i skup celih brojeva su diskretni skupovi. Diskretnost znači da
između dva elementa ta dva skupa u odnosu na relaciju “manje” ili “veće” nalazi se konačan
broj elemenata, ili ne postoji ni jedan elemenat istog skupa. Zaista, na primer izmežu brojeva
–6 i –1 nalazi se tačno 4 cela broja: –5, –4, –3 i –2, dok između brojeva 100 i 101, ili između
–1 i 0 nema više celih (ili prirodnih) brojeva.
Skup prirodnih brojeva, skup celih brojeva i skup racionalnih brojeva u odnosu na
relaciu poredka “manje” (ili “veće”) jeste uređen skup. U uređenim skupovima Arhimedov
aksiom je uvek je istinit:
Definicija 2.1.4.1.: Arhimedski uređen skup je potpun, ako svi konvergentni nizovi u
njemu imaju graničnu vrednost koja takođe pripada tom skupu.
Definicija 2.1.4.2.: Polje realnih brojeva je arhimedski uređen i potpun skup. Skup
racionalnih brojeva jeste podskup skupa realnih brojeva.
U toku proširivanja brojevnih skupova novi – širi – skup uvek nasleđuje sva svojstva
od starog skupa, i naravno, pojavljuju se i nova. U svakom slučaju novi skup poseduje
najmanje ona svojstva koja je posedovao uči skup. To je princip permanencije.
Čini se da realni brojevi, koji nisu racionalni na neki način su skriveni. Ne vidimo ih,
kao da ih ima manje. U traženju primera skoro scvi čemo navesti broj 2 . Verovatno zato, što
se najčešće na tom broju se pokazuje na nije racionalan. I Euklid je tako postupao i prvi
dokaz činjenice da 2 nije racionalan broj potiče od Euklida. I pored prividne “manjine”
iracionalnih brojeva ima mnogo više nego racionalnih brojeva. Skupovi N , Z i Q su
prebrojivi skupovi. Kardinalni broj prebrojivih skupova se obeležava sa ℵo. Svi beskonačni
prebrojivi skupovi su ekvivalentni – moguće je uspostaviti između njih bijektivno
preslikavanje. Skup realnih brojeva nije prebrojiv, kardinalni broj skupa realnih brojeva se
oibeležava sa c, taj “broj” je mnogo veći od ℵo.
________________________________________________________________________________________
26
KOMPLEKSNI BROJEVI
Poznato je, da na skupu realnih brojeva nije moguće rešiti sve jednačine sa realnim
koeficijentima. Najčešće se navoidi primer jednačine x2 + 1 = 0, koja nema korene na polju
realnih brojeva. Ukoliko primenom adjunkcije proširimo skup realnih brojeva tako da skupu
R pridružimo “broj” i = − 1 , tada je potrebno iznova početi ispitivanje tog novog skupa.
Sada prikazujemo strukturu, u kojoj je moguće rešiti sve jednačine sa realnim koeficijentima.
⇔ a = a⋅ e – b⋅ f Ÿ b = a⋅ f + b⋅ e ⇔ e = 1 Ÿ f = 0,
Dokažimo sada, da svi elementi (a, b) različiti od aditivnog neutralnog elementa (0, 0)
((a, b) ≠ (0, 0)) imaju multiplikativni inverzni element: (a’, b’):
⇔ a⋅ a’ – b⋅ b’ = 1 Ÿ a⋅ b’ + b⋅ a’ = 0.
________________________________________________________________________________________
27
DISKRETNA MATEMATIKA
Dokaz: Skup R × {0} je sačinjen od elemenata oblika (a, 0), gde je a ∈ R . Za dokaz je
dovoljno kontrolisati svojstva strukture polja. Ovu proveru i čitalac sam lako može izvesti.
Potrebno je detaljnije upoznati osobine uređenog para (0, 1). Kao prvo odredimo
njegov kvadrat (0, 1)2 . Kvadrirajmo (0, 1)!
a) sabiranje: (a + b i) + (c + d i) = (a + c) + (b + d) i,
b) oduzimanje: (a + b i) – (c + d i) = (a – c) + (b – d) i ,
c) množenje: (a + b i) ⋅ (c + d i) = (a⋅ c – b⋅ d) + ( a⋅ d + b⋅ c) i
a + bi ac + bd bc − ad 2 2
d) deljenje: = 2 + 2 i , gde je c + d ≠ 0.
c + di c + d 2
c +d 2
________________________________________________________________________________________
29
DISKRETNA MATEMATIKA
________________________________________________________________________________________
30
KOMPLEKSNI BROJEVI
Drugi način rezonovanja: tražimo tačke z čiji zbir rastojanja do tačaka 1 i –1 jednak
broju 4. Ako se setimo definicije elipse, po kojoj je ona skup tačaka u ravni, čiji zbir
rastojanja do dve utvrđene tačke stalan, tada več znamo, da trazimo elipsu čije su žiže 1 i –1, a
velika osa 4.
1+ t i
Zadaci 2.2.2.: a) Odrediti položaj kompleksnog broja z = , t ∈ R u kompleksnoj
1− t i
ravni. (Uputstvo: posmatrajte proizvod z z !)
3+i
b) Odredite kompleksan broj z iz jednačine z + z + (2 + i) 2 + Re = 1 − 4i .
1+ i
z 11
c) Odredite Re(z) i Im(z), ako je Re(zw) = 9 i Im = − za dati broj w = 2 + 3 i.
w 13
d) Rečiti jednačinu i z2 – 2(3+2 i) z +14 – 15 i = 0.
a =ρ cos ϕ
b =ρ sin ϕ
}⇔ { ρ = a2 + b2
ϕ = arctg
b
a
z =ρ (cos ϕ + i sin ϕ )
Nenegativan broj ρ je samo za tažku 0 jednaka nuli Ugao ϕ može da primi bilo koju
realnu vrednost – i pozitivnu i negativnu i nulu. Ako dva argumenta se razlikuju za 2π ili za
neki celi umnožak od 2π tada se ti argumenti poklapaju. Apsolutna vrednost kompleksnog
broja je jednoznačno određena, dok argument može da ima beskonačno mnogo vrednosti,
koje se međusobno razlikuju za celi umnožak broja 2π.
________________________________________________________________________________________
31
DISKRETNA MATEMATIKA
arg( z )= –arg(z):
z1 ρ 1
b) = (cos(ϕ 1 − ϕ 2 ) + i sin(ϕ 1 − ϕ 2 )) .
z2 ρ 2
________________________________________________________________________________________
32
KOMPLEKSNI BROJEVI
ϕ + 2kπ ϕ + 2kπ
z k = n ρ cos + i sin , k = 0, 1, 2, 3, ... , n − 1.
n n
Na kraju i stepenujemo:
20
1+ i 3
1− i
= ( 2) 20
cos 20
7π
12
+ i sin 20
7π 10
= 2 cos
12
35π
3
+ i sin
35π
3
=
35π 35π π π 1 3
= 210 cos − 10π + i sin − 12π = 210 cos − i sin = 1024 − i .
2 2
3 3 3 3
Traženi brojevi su: Re(z) = 512 i Im(z) = –512 3 .
3
1 + i 3
b) Odredimo kompleksne brojeve koji zadovoljavaju jednačinu z − =0!
3
1− i 3
________________________________________________________________________________________
33
DISKRETNA MATEMATIKA
2kπ 2kπ
z 3 = cos 2kπ + i sin 2kπ ⇒ z k = cos + i sin , za k =0, 1, 2.
3 3
k = 0, z 0 = cos 0 + i sin 0 = 1 ,
2π 2π 1 3
k = 1, z1 = cos + i sin =− +i i
3 3 2 2
4π 4π 1 3
k = 2, z 2 = cos + i sin =− −i .
3 3 2 2
a) u =
(− 1 + i 3 ) 15
+
(− 1 − i 3 ) 15
, b) z = 6
1− i
.
(1 − i ) 20
(1 + i ) 20
3 +i
c) ( )(
x 5 − 1 = (x − 1) x 2 − 2 x cos 72 o + 1 x 2 − 2 x cos 144 o + 1 , )
d) ( )(
x 5 + 1 = (x + 1) x 2 − 2 x cos 36 o + 1 x 2 − 2 x cos 108 o + 1 . )
Kao posledicu možemo zapisati rotaciju tačke z1 oko tačke z3 za ugao ϕ na sledeći
način: z2 = z3 + ( z1 – z3) e iϕ
π 1+ i i
π π
π π
( 2) e
i i i −
(1 + i )(1+ i) = 2e
4 = 2e
4 2e 4 = 2 ei 4 i
4
.
( 2) = e
ln 2
i i −
π
i π4 + ln22
= 2 e 4 e
ln a
Pošto je a = e zato 2
, ili (1 + i ) (1+ i)
−
π
π ln 2
Iz prethodnog sledi: | z | = 2 e 4 i arg(z) = +
4 2
________________________________________________________________________________________
35
DISKRETNA MATEMATIKA
π
Drugu dijagonalu kvadrata dobijamo rotacijom prve dijagonale oko sredine za ugao od + .
2
z2 + z4 3
Sredina dijagonale je z o = = (1 + i ) . Tačka z3 dobijamo rotacijom tačke z2 oko zo za
2 2
π
i
odgovarajući ugao (faktor e 2 primenjujemo u algebarskom obliku: i.):
π
3
(1 + i ) + 1 + 3i − 3 − 3 i i = i ,
i
z1= zo + ( z 4 − zo ) e 2 =
2 2 2
π
3
(1 + i ) + 2 − 3 − 3 i i = 3 + i .
i
z 3 = zo + (z2 − zo ) e 2 =
2 2 2
π 3π 5π 7π 9π 1
d) Dokazati identičnost cos + cos + cos + cos + cos = .
11 11 11 11 11 2
π
i
Polazimo od kompleksnog broja z = e . Očevidno je z11 = – 1. Izračunajmo sada
11
z + z3 + z5 + z7 + z9 =
π 3π 5π 7π 9π
= cos + cos + cos + cos + cos +
11 11 11 11 11
π 3π 5π 7π 9π
+ i sin + sin + sin + sin + sin
11 11 11 11 11
________________________________________________________________________________________
36
KOMPLEKSNI BROJEVI
π π
1 − cos + i sin
1 1 11 11
= = 2 =
1− z π π
2
π π
1 − cos − i sin 1 − cos + sin
11 11 11 11
π π π
1 − cos + i sin sin
11 11 1 11
= = +i .
π 2 π
21 − cos 21 − cos
11 11
Zadaci 2.2.4.:
zi +1 11 zi +1 18
Re + z i = , Im + z i = − .
2+i 5 2+i 5
z1 0 z2
z + 2i
i 1 2 = 2 + 2i q , (1 + 3 i ) 3 (3 − i ) + i Im 2 + z 2 = −2 + 12 i .
2
0 −1 1
n n
xi xi
e) Izračunati realne korene jednačine: 1 + − 1 − = 0, n∈N .
n n
f) Izračunati zbir svih n-tih korena iz jedinice.
________________________________________________________________________________________
37
DISKRETNA MATEMATIKA
g) Dokazati identičnost:
n +1 nx
sin x ⋅ sin
sin x + sin 2 x + sin 3 x + ... + sin nx = 2 2
x .
sin
2
1 1 1 1
lim 1 + cos x + cos 2 x + cos 3 x + ... + n cos nx .
n →∞ 2 4 8 2
Ispitni zadaci 2:
1. (12.06.1999.)
16
1− 5 3 i
Izračunati z = 2 − . Rezultat napisati u algebarskom obliku.
3
Rešenje:
16 16
1− 5 3 i 5 3i
( )
16
= 5 + = 1 + i 3
5 16
z = 2 − 3 .
3 3 3
π
Pošto je modul tog broja z = 1 + 3 = 2 , a argument je ugao ϕ: ϕ = arctg 3 = ,
3
sledi:
(1 + i 3 )
16
16 π π 16π 16π
= 2 cos + i sin = 2 16 cos
16
+ i sin .
3 3 3 3
(1 + i 3 )
16
= 2 16 cos
4π
3
+ i sin
4π 1
= 2 − − i
3
16 3
⇒
2
2
( )
16
5 1
z = 2 16 − 1 + i 3 .
3 2
________________________________________________________________________________________
38
KOMPLEKSNI BROJEVI
2. (28.01.2001.)
Rešenje:
7
Pošto je |a|= 64 + 64 = 2 2 , dok arg(a)=arctg(1)=5π/4, rešenja predstavljaju
5π
4 7 i + 2 kπ
kompleksni brojevi x = 4 a = 2 2 e 4
za k=0, 1, 2, 3:
7 i
5π
7 5π 5π
x0 = 2 e 8
= 2 8 cos
16
+ i sin ,
16 16
7 i
13π
7 13π 13π
x1 = 2 8 e 16 = 2 8 cos + i sin ,
16 16
7 i
21π
7 21π 21π
x2 = 2 8 e 16 = 2 8 cos + i sin ,
16 16
7 i
29π
7 29π 29π
x3 = 2 e 16 = 2 8 cos
8
+ i sin .
16 16
3. (2002.09.03.)
Dat je kompleksan broj z1 = − 3 + i . Naći još pet kompleksnih brojeva z2, z3, z4, z5 i
z6 u algebarskom obliku tako da oni zajedno sa z1 čine temena pravilnog šestougla čiji
centar leži u kordinatnom početku.
Rešenje:
π
Temena se dobijaju uzastopnim rotacijama za po 60o tojest za ugao . Takvu
3
rotaciju možemo realizovati množenjem sa jediničnim kompleksnim brojem čiji je argument
π
upravo ugao :
3
u 0 = cos
π
3
+ i sin
π
3
=
1
2
+i
3 1
= 1+ i 3 .
3 2
( )
Uzastopnim množenjima dobijamo temena traženog šestougla:
(
z 2 = z1 ⋅ u 0 = − 3 + i ⋅ ) 12 (1 + i 3 ) = − 3 −i,
________________________________________________________________________________________
39
DISKRETNA MATEMATIKA
(
z3 = z 2 ⋅ u0 = − 3 − i ⋅ ) 12 (1 + i 3 ) = −2i ,
z 4 = z 3 ⋅ u 0 = −2i ⋅
1
2
( )
1+ i 3 = 3 − i ,
z5 = z 4 ⋅ u0 = ( 3−i ⋅) 12 (1 + i 3 ) = 3 +i,
z6 = z5 ⋅ u0 = ( 3+i ⋅) 12 (1 + i 3 ) = 2i .
________________________________________________________________________________________
40
3. VEKTORSKA ALGEBRA
Posmatrajmo uređene parove tačaka prostora oko nas: (A,B), (C,D), (E,F), ...
Definišimo jednu relaciju: ekvipolenciju. U narednoj definiciji p(A,B) znači pravu kojoj
pripadaju obe tačke, P–Q–R znači da tri su tačke P, Q i R kolinearne tačke, i da se tačka Q
nalazi između tačaka P i R (Relacija "nalaziti se između" je osnovni geometrijski pojam).
Definicija 3.1.1.1.: Dva uređena para tačaka (A,B) i (C,D) prostora ε ekvipolentna smo
ako je p(A,B) paralelna sa p(C,D) i sredina duži AD poklapa se sa sredinom duži BC, tojest:
Po toj definiciji ekvipolentni parovi tačaka su uvek krajnje tačke naspramnih stranica
jednog paralelograma. Na slici 3.1.1.1.ekvipolentni parovi su (A,B) ∼ (C,D) a nisu
ekvipolentni parovi (M,N) L (P,Q)
P
B D
M
F S
N Q
A C
S2 S1
A B F C D M N P Q
Slika 3.1.1.1.
Dokaz: Zaista, jer je relacija refleksivna (A,B) ∼ (A,B) jer sredina duži (A,B) se
poklapa sa sredinom (B,A). Simetričnost i tranzitivnost se dokazuju na isti način. .
________________________________________________________________________________________
41
DISKRETNA MATEMATIKA
q
Q
O
N p
L
M
K
Slika 3.1.1.2.
Skup klasa ekvivalencije ε2/∼ obeležimo sa V: V = ε2/∼ . Predstavnika klase para tačaka
obeležimo sa AB . Ako i par (C,D) pripada istoj klasi, tojest ako je (A,B) ∼ (C,D), tada
kažemo, da oba para predstavljaju isti vektor, odnosno AB = CD . Ovim putem stižemo do
uprošćenog, ali dobro poznatog pojma vektora: vektori su usmerene duži. Označavamo ih
r r r r
pored već upotrebljenih oznaka AB, CD, PQ i sa a , b , p, q , ... itd.
U praksi dva vektora smatramo jednakim ako imaju sve tri karakteristike jednake.
Definicija 3.1.1.4.: Vektor koji je iste dužine i istog pravca ali je suprotnog smera
vektoru AB nazivamo suprotnim vektorom, i obeležavamo ga sa BA ili – AB .
r
Definicija 3.1.1.5.: Vektor koji je istog pravca i istog smera kao i vektor a , a ima
r r
dužinu 1 nazivamo jediničnim vektorom vektora a i obeležavamo ga sa a 0 .
________________________________________________________________________________________
42
VEKTORSKA ALGEBRA
B C
Definicija 3.1.2.1.: AB + CD = AE ,
gde je tačka E određena pomoću
jednakosti BE = CD . E D
A
Slika 3.1.2.1.
________________________________________________________________________________________
43
DISKRETNA MATEMATIKA
r r r r
Definicija 3.1.3.2.: Skup vektora a1 , a 2 , a3 , ..., a n je linearno nezavisan, ako i samo ako
njihova linearna kombinacija jednaka nula vektoru kada svi brojevi λi (i = 1, 2, 3, ..., n)
jednaki nuli:
r r r r
λ1 a1 + λ2 a2 + λ3 a3 + ... + λn a n = 0 ⇔ λ1 = λ2 = λ3 = ... =λn = 0.
r r r r
Skup vektora a1 , a 2 , a 3 , ..., a n je zavisan, ako postoji bar jedna takva njihova linearna
kombinacija, koja je jednaka nuli i da je bar jedan od brojeva λi (i = 1, 2, 3, ..., n) različit od
nule.
r r r r
Pretpostavimo, da je λ1 a1 + λ2 a2 + λ3 a3 + ... + λn an = 0 i da je na primer λ1 ≠ 0 (ovo
r
ne smanjuje opštost ramatranja). Iz ove pretpostavke sledi, da vektor a1 moguće zapisati kao
r r r r
linearnu kombinaciju vektora a 2 , a3 , a 4 , ..., a n :
r r r r r λ
λ1 ≠ 0 ⇒ a1 = µ 2 a 2 + µ 3 a3 + µ 4 a 4 + ... + µ n a n gde su µ i = − i , i = 2, 3, ..., n
λ1
r r
Teorema 3.1.3.1.: Svi paralelni vektori v sa vektorom a su linearno zavisni od
r r r
vektora a , odnosno uvek postoji broj λ da bude zadovoljena jednakost v =λ a .
r r r
Dokaz: Teorema sledi iz definicije množenja vektora brojem jel je v = ± v ⋅ a 0 , gde
r r
znak + važi, kada su a i v istog smera, dok znak – kada su smerovi suprotni.
________________________________________________________________________________________
44
VEKTORSKA ALGEBRA
r r r
Teorema 3.1.3.2.: Za neparalelne vektore a1 i a 2 važi, da je bilo koji vektor v u
r
njihovoj ravni na jednoznačan način možemo zapisati linearnom kombinacijom vektora a1 i
r r r r
a 2 , tojes postoji tačno jedan par brojeva (λ1, λ2) koji zadovoljava jednakost v =λ1 a1 + λ2 a 2 .
r r r r
Dokaz: Ako je v paralelan sa nekim od vektora a1 ili a 2 , recimo sa a1 , tada će biti:
r r r r r r r r
v = ± v a10 + 0 ⋅ a 2 ( a10 je jedinični vektor vektora a1 ). Ako je v paralelan sa a 2 , tada će biti:
r r r r r r
v = 0 ⋅ a1 ± v a 20 ( a 20 je jedinični vektor vektora a 2 ).
r r r
Teorema je dokazana jer je očevidno: v = OP + OQ = OP ⋅ a10 + OQ ⋅ a 20 , ili
r r r OP OQ
v = λ1 a1 + λ2 a 2 , gde su λ1 = ± r i λ2 = ± r .
a1 a2
r r r
Teorema 3.1.3.3.: Ako vektori a1 , a 2 i a3 ne
r
V pripadaju jednoj ravni, tada bilo koji vektor v prostora
jednoznačno se izražava kao linearna kombinacija
r r r
→ vektora a1 , a 2 i a 3 , tojest postoji samo jedna trojka
v →
→ λ2a2 brojeva (λ1, λ2, λ3) koja zadovoljava jednakost
λ3a3 M r r r r
A3 →
a2 A v =λ1 a1 + λ2 a 2 + λ3 a 3 .
2
→
a3
O → Dokaz: Po pretpostavci vektori ne pripadaju
λ1a1 → A1 istoj ravni. Ponovimo postupak iz teoreme 3.1.3.2. za
a1 r r r r
vektore a1 , a 2 : OM = λ1 a1 + λ2 a 2 . Nakon toga
Slika 3.1.3.2.
izrazimo na osnovu teoreme 3.1.3.1 vektor MV :
r r r r r
MV = λ3 a 3 . Odavde je v = OV = OM + MV = λ1 a1 + λ2 a 2 + λ3 a 3 .
________________________________________________________________________________________
45
DISKRETNA MATEMATIKA
x a + y b + z c = x (α m + β n + γ p ) + y ( 2 n + 3 p ) + z (3 m + p ) =
= (α x + 3 z ) m + ( β x + 2 y ) n + ( γ x + 3 y + z ) p = 0 ⇔
⇔ α x + 3 z = 0 Ÿ β x + 2 y = 0 Ÿ γ x + 3 y + z =0
1 1 1
AM = AB + BC , BN = BC + CA , CP = CA + AB .
2 2 2
________________________________________________________________________________________
46
VEKTORSKA ALGEBRA
2 2
Odavde sledi: AS = AM , BS = BN . Ovime smo dokazali dato tvrđenje.
3 3
r r
Zadaci 3.1.: a) Neka su vektori AB = a i AF = b dve stranice pravilnog šestougla
ABCDEF. Izraziti vektore -vel BC , CD, DE , EF , AC , AD i AF kao linearne kombinacije
r r
vektora a i b !
r r r r r v
b) Dati su vektori m = 2a + b i n = a + 2b . Izraziti i sledeće vektore kao kombinacije
r r r r r r r 1 r
vektorat m i n : 3a − 4b , 5a + 2b , −a+ b .
10
c) Sredine stranica trougla ABC su tačke A1, B1, C1 . Neka je tačka O proizvoljna
tačka prostora. Dokazati: OA1 + OB 1 + OC 1 = OA + OB + OC .
r r r r r r r r r
f) Dokazati da vektori a = y p − z n , b = z m − x p i c = x n − y m za bilo koje vrednosti
r r r
skalara x i y čine linearno zavisan sistem. ( m, n , p su linearno nezavisni jedinični vektori).
h) Date su tačke A(–1, 5, –10), B(7, –7, 8), C(2, 2, –7) i D(5, –4, 2). Dokazati da su
vektori AB i CD paralelni i imaju isti smer.
________________________________________________________________________________________
47
DISKRETNA MATEMATIKA
r r r r
Definicija 3.2.1.2.: Skalarni proizvod vektora a i b , u oznaci a ° b , jeste proizvod
dužina vektora i kosinusa zahvaćenog ugla:
(∀ ar , br ∈ V ) (ar o b = )
r r r r r
a ⋅ b ⋅ cos( ∠ a , b )
r r r r r r r r r r
a o b = a ⋅ b ⋅ cos( ∠ a , b ) = a pr ar ( b ) = b prbr ( a )
________________________________________________________________________________________
48
VEKTORSKA ALGEBRA
1 1
U primeru 3.1.3.b smo konstatovali sledeće: AM = AB + BC , BN = BC + CA , i
2 2
1
CP = CA + AB . Pomnožimo skalarno obe strane prve jednakosti sa vektorom BC , drugu
2
jednakost sa CA , dok treću jednakost mnođimo vektorom AB :
1 2 1 2 1 2
AM o BC = AB o BC + BC , BN o CA = BC o CA + CA , CP o AB = CA o AB + AB .
2 2 2
= AB o BC +
1
2
2 1
2
2 1
2
2 1
2
2
(
BC + BC o CA + CA + CA o AB + AB = AB + BC + CA = 0 . )
b) Izračunati ugao pri vrhu jednakokrakog trougla, ako
C je poznato, da su težišne linije koje pripadaju kracima
međusobno normalne (Slika 3.2.1.1.).
ϕ
Sa slike možemo pročitati sledeće jednakosti:
N M 1 1
AM = −CA + CB , BN = −CB + CA
2 2
Pošto su ti vektori međusobno normalni, zato je njihov
90o
skalarni proizvod jednak nuli. Iskoristimo i činjenicu, da je
A B trougao jednakokraki: CA = CB = b :
Slika 3.2.1.1.
1 1 5 4
AM o BN = 0 ⇒ − CA + CB o − CB + CA = b 2 cos ϕ − b 2 = 0 fi cos ϕ = .
2 2 4 5
( )( )
AC o AC = b 2 = AB + BC o AB + BC = c 2 + a 2 + 2 AB o BC .
________________________________________________________________________________________
49
DISKRETNA MATEMATIKA
b2 = a2+c2 –2 a c cosβ.
Naravno, ako bi smo izračunali kvadrat druge dve stranice, dobili bi druge dve jednakosti:
r r r →
Definicija 3.2.2.1.: Nekomplanarni vektori a , b , c u c
datom redosledu čine desni sistem vektora ako posmatrajući iz →
r r r b
pozitivnog smera vektora c vektor a prelazi u vektor b u
smeru, koji je suprotan smeru kretanja skazaljke na časovniku
(Slika 3.2.2.1) za ugao koji je manji od opruženog ugla.
→
a
Slika 3.2.2.1.
r r r r
Definicija.2.2.2.: Vektorski proizvod dva vektora a i b – označavamo ga sa a × b –
je vektor čija je dužina jednaka proizvodu dužina datih vektora i sinusa zahvaćenog ugla
r r r r r r
među njima, pravac je normalan na ravan vektora a i b , i na kraju vektoti a , b i a × b u
ovom redosledu čine desni sistem.
→ →
a×b
(r r
)(r r
∀a , b ∈ V a × b ∈ V )
r r r r r r →
a) a × b = a ⋅ b ⋅ sin( a , b ∠ ) b
r r r r r r →
a → →
b) ( a × b ) ⊥ a ∧ ( a × b ) ⊥ b t =a × b
r r r r
c) a , b , ( a × b ) desni sistem Slika 3.2.2.2.
v r r
( )
Teorema 3.2.2.1.: Za vektorski proizvod za bilo kakve vektore ∀a , b , c ∈ V (∀α ∈ R )
važe sledeća svojstva:
r r r r
a) a × b = – ( b × a ),
r r r r r r
b) α( a × b ) = (α a )× b = a ×(α b ),
r r r r
c) a || b ⇔ a × b = 0,
r r
d) a × a = 0,
r r r r r r r
e) a × (b +c ) = a ×b + a ×c .
________________________________________________________________________________________
50
VEKTORSKA ALGEBRA
→ →
a d
→ →
c → b
c1
→
d1
O →
→ → b1
b×a → →
c×a
→ →
d×a
Slika 3.2.2.3.
r r r r r r
normalne projekcije vektora a , b i c na ravni α, zato važe i sledeće relacije: b1 × a ⊥ b ,
r r r r r r
c1 × a ⊥ c i d1 × a ⊥ d , pri čemu reč je isto o stranicama i dijagonali jednog paralelograma.
r r r
Primetiti, kado da je izvršena rotacija vektora b1 , c1 , d1 za ugao π/2 oko tačke O, a njihova
r r r r r
dužina je ponmožena sa istim brojem: a (jer je a normalan na svaki od vektora b1 , c1 i d1 ).
Prema tome:
r r r r r r r r r
b1 + c1 = d1 ⇔ b1 × a + c1 × a = d1 × a ⇔
r r r r r r
⇔ b ×a + c×a = d ×a ⇔
r r r r r r r
⇔ b × a + c × a = (b +c ) ×a .
________________________________________________________________________________________
51
DISKRETNA MATEMATIKA
r r r r r r
Pošto je a × ( b + c ) = – (( b + c ) × a ) =
r r r r r r r r r r r r
= – (b × a + c × a ) = –b × a – c ×a = a ×b + a ×c .
r r r r r r r
Iz toga sledi: a × ( b + c ) = a × b + a × c .
1
S obzirom na to, da je površina trougla ABC data sa p ABC = BA × BC , zato je:
2
1 r r r r 19 r r 19
pABC = (4n − 3m) × (m + 5n ) = m×n = .
2 2 2
r r
AB = 3m − 4n = 32 − 2 ⋅ 3 ⋅ 4 cos 900 + 4 2 = 5 .
1 19
Veličina visine se izračunava iz jednakosti p ABC = AB h AB l: hAB = .
2 5
b) Osmotrimo još jednom sliku 3.1.3.3. Na slici su korišćenim oznakama važe sledeče
jednakosti: AB + BC + CA = 0 ⇒ −CA = AC = AB + BC i AB = c, BC = a, CA = b , ∠ABC = β,
∠CAB = α i ∠ACB = γ . Površina trougla ABC se iz vektorskog proizvoda bilo koje dve
stranice:
1 1 1
pABC = AB × AC = BA × BC = CA × CB .
2 2 2
r r2
(r r2
c) Dokazati takozvanu LAGRANGE-ovu jednakost: a × b + a o b = (a ) b . ) (
r 2 r2
) ()
r r r r r r r r2 r r2
(
Neka je ϕ = (∠a , b ) . Po definiciji je a × b = a ⋅ b sin ϕ , pa je: a × b = (a )2 b sin 2 ϕ . Iz) ()
te poslednje jednakosti sledi:
(ar × br )
2 r 2 r2
() r 2 r
= (a ) b (1 − cos 2 ϕ ) = (a ) b ()
2
()
r 2 r2
− (a ) b cos 2 ϕ =
( ) − ( ar
r 2 r
= (a ) b
2 r
b cos ϕ )
2
() ( ) (
r2 r2 r r2 r r
= (a ) b − a o b ⇒ a × b ) + (ar o br )
2 2
()
r 2 r2
= (a ) b .
________________________________________________________________________________________
52
VEKTORSKA ALGEBRA
Slika 3.2.3.1.
r r r r r r
Definicija 3.2.3.1.: Mešoviti proizvod tri vektora a , b , c je broj (a × b ) o c . Za
r rr
obeležavanje mešovitog proizvoda se često koristi oznaka [ a b c ].
r rr r r r
[ a b c ] = (a × b ) o c
r r r
Teorema 3.2.3.1.: Apsolutna vrednost mešovitog proizvod vektora a , b , c je
zapremina paralelepipeda kojeg razapinju ti vektori.
r r r r r r
Dokaz: Neka vektori a , b , c čine desni sistem. U tom slučaju vektori c i a × b su sa
r r r r
iste strane ravni vektora a , b . Osnova paralelepipedona je paralelogram nad vektorima a , b
r r
čija je površina a × b , a visina tela je h. Ova visina je (pošto je desni sistem u pitanju)
r r r r
jednaka projekciji vektora c na pravac a × b (pozitivni broj, jer hje ugao θ između c i
r r r r
a × b oštar). Zapremina tela je prema tome: V= a × b h. Istovremeno, po definiciji skalarnog
r r r r rr r r r r r
proizvoda (a × b ) o c = a × b c cos θ = a × b pr( ar×br ) c = a × b ⋅ h .
r r r r r r
Ako vektori a , b , c čine levi sistem, tada su vektori c i a × b na različitim stranama
r r r r r
ravni a , b , tojest ugao θ je tup, pa i projekcija vektora c na pravac vektora a × b negativan.
r r r
Zbog toga je i (a × b ) o c negativan broj.
________________________________________________________________________________________
53
DISKRETNA MATEMATIKA
Teorema 3.2.3.2.: Tri vektora su komplanarna onda i samo onda, kada je njihov
mešoviti proizvod jednak nuli.
r r r r r r r r r r r
Primer 3.2.3.: a) Dati su vektori a = km + n + 4 p , b = m − 2kn i c = 3km − 3n + 4 p gde
r r r
su m, n , p uzajamno normalni nekomplanarni jedinični vektori, koji u datom redosledu čine
r r r
desni sistem. Odrediti vrednost broja k tako da vektori a , b , c budu komplanarni!
r r r
Polazimo od uslova komplanarnosti (teorema 3.2.3.2. ): (a × b ) ⋅ c =0.
r r r r r r r r r r r
(a × b ) o c = (( km + n + 4 p ) × ( m − 2kn )) ° ( 3km − 3n + 4 p )=
r r r r r r
= ( 8km + 4n − (2k 2 + 1) p ) ° ( 3km − 3n + 4 p )=
=24k2 –12–4(2k2 + 1) = 16(k2 – 1) = 0 ⇔ k = ±1.
________________________________________________________________________________________
54
VEKTORSKA ALGEBRA
r r r
b) Slično, kao u prethodnom zadatku, vektori a , b , c su zadati pomoću normalnih,
r r r r r r r r r r r r r r
nekomplanarnih jediničnih vektora m, n , p : a = m − 2 p , b = m + 3n − 4 p i c = 3m − 12n + 4 p .
r r r r r
Odredimo visinu pralelepipeda nad vektorima a , b , c a koja pripada osnovi ( a , b ).
r rr
Imamo,da je zapremina paralelepipeda V = | [ a b c ] |, ali ista ta zapremina bi se mogla
r r
izračunati i na sledeći način: V = a × b ⋅H (ar × br) . Upoređivnjem dva postupka dobijamo
traženu visinu:
r r r
(a × b ) o c 6 r r r r r r r r r r
H ( ar×br ) = r r = , jer je a × b = 6 m + 2 n + 3 p , a × b =7, ( a × b ) o c =6.
a×b 7
r r r r r
(Prilikom izračunavanja proizvoda a × b primeniti rezultate za proizvode između m, n , p iz
prvog dela ovog primera)
r r r
Definicija 3.2.4.: Dvostruki vektorski proizvod tri vektora je vektor a × (b × c ) .
r r r r r r r r
( a × (b × c ) ) ° d = α ( b ° d ), jer je zbog pretpostavljene normalnosti c ° d = 0.
________________________________________________________________________________________
55
DISKRETNA MATEMATIKA
r r r r r r r r r
(r
Dalje: | (b × c ) |⋅| d |= b ⋅ c ⋅ d sin(b , c ) = c ⋅ b ⋅ d cos(b , d ) = c ⋅ b o d ⇒
r r r
) r
(r r )
r r r r r
⇒ (b × c ) × d = c ⋅ b o d ( r
)
r r r r
Uvrstimo ovu konstataciju u izraz ( (b × c ) × d ) ° a :
r r r r
( r (r r )) ° ar = (ar o cr ) ⋅ (br o dr ) = α ( br ° dr ) ⇒ α = ( ar o cr ).
( (b × c ) × d ) ° a = c ⋅ b o d
Sledi: r
r r r r r r r r
a × (b × c ) = α b + β c = ( a o c ) b + β c ⇒
r r v r r r r r r
⇒ a × (c × b ) = – α b – β c = –( a o c ) b – β c .
r
Naknadnim skalarnim množenje ove poslednje jednakosti sa vektorom a , a zbog
r r r v r r r r r r r r
činjenice da je a °( a × (c × b ) ) = 0 dobijamo –( a o c ) ( a ° b ) – β ( a ° c ) ⇒ β = – ( a ° b ).
r r r r r r r r r
a × (b × c ) = ( a o c ) ⋅ b – ( a o b ) ⋅ c
r r
Zadaci 3.2.: a) Odredimo zahvaćeni ugao j među vektorima jednake dužine a i b
r r r r r r r r
ako je ( a +3 b )^(7 a –5 b ) i ( a – 4 b )^(7 a – 2 b ).
________________________________________________________________________________________
56
VEKTORSKA ALGEBRA
r r r r r r r r π
d) Izračunati (a − 2b ) × (3a + 2b ako je a = b = 5 i (∠a , b ) = .
4
r r r r r r r r r
e)Odrediti nepoznati vektor x ako je x o a = k i x × b = c , a , b , c su dati vektori, a k je
dati broj.
r r r
g) Data su tri vektora: a =(–3, 0, 2), b =(3, –2, 4) i c =(5, 1, 6). Odrediti koordinate
r r r r r r
vektora d , ako je normalan na vektor a i zadovoljava jednakosti b o d = 4 i c o d = 35 .
h) Tri temena osnove paralelepipeda su: koordinatni početak O, i tačke A(2, –3, 0) i
B(5, –1, 0). Na gornjoj osnovi iznad tačke B je tačka B1(3, 0, 4). Odrediti zapreminu tog tela!
Zadavanje i proučavanje vektora isključivo kao usmerene duži nije uvek pogodno za
rešavanje zadataka. U tu svrhu uzima se pogodnija forma zadavanja vektora: pomoću
r r r
fiksirane tačke O prostora i tri uzajamno normalna jedinična vektora i , j , k , koji u datom
redosledu obrazuju desni sistem.
r r r
Definicija 3.3.1.1.: Uzajamno normalni jedinični vektori i , j , k koji obrazuju u
datom redosledu desni sistem nazivaju se osnovnim vektorima.
z
Na osnovu teoreme 3.1.3.3. svi
vektori prostora na jednoznačan način se
→ →
izražavaju kao linearna kombinacija ma a3k k
→ j+a 3
koja tri nezavisna vektora. Naš osnovni a2
sistem vektora zadovoljava te zahteve,
prema tome svaki vektor prostora može da A
r r r
se izrazi pomoću i , j , k u sledećem obliku: →
k →
r r r r a
→ i+
a1
→
a = a1 i + a 2 j + a 3 k . j
a3
→
→ y
k
→ a2 j
i O
Uređenu trojku brojeva ( a1 , a 2 , a 3 )
(u tom redosledu) nazivamo koordinatama
a1
→ +a
→
i
r r r r
f: V → R3 gde je f ( a ) = f ( a1i + a 2 j + a3 k ) = ( a1 , a 2 , a3 ).
________________________________________________________________________________________
57
DISKRETNA MATEMATIKA
r r r r
f ( a ) = f ( a1i + a 2 j + a3 k ) = ( a1 , a 2 , a3 ) je bijektivno.
r r r r
a = a1i + a 2 j + a3 k = (a1, a2, a3 )
r r r
Teorema 3.3.1.2.: Ako su vektori zadati kao linearna kombinacija vektora i , j , k , tada
r r r r r r r r
za proizvoljne vektore a = a1i + a 2 j + a3 k = ( a1 , a 2 , a 3 ) i b = b1i + b2 j + b3 k = ( b1 , b2 , b3 ) važi:
r r
a) a + b = (a1 + b1 , a 2 + b2 , a 3 + b3 )
r r
b) a o b = a1b1 + a 2 b2 + a 3 b3 ,
r
c) a = a12 + a 22 + a 32 ,
r r r r r
a × b = (a 2 b3 − a 3 b2 ) i + (a 3 b1 − a1b3 ) j + ( a1b2 − a 2 b1 ) k =
d)
= ((a 2 b3 − a 3 b2 ) , (a 3 b1 − a1b3 ), (a1b2 − a 2 b1 ) ),
r r r
e) a o (b × c ) = (a1b2 c 3 + a 2 b3 c1 + a 3 b1 c 2 ) − (a 3 b2 c1 + a1b3 c 2 + a 2 b1c3 ) ,
r r r r
f) α a = α a1i + α a 2 j + α a3 k = (α a1 , α a 2 , α a3 ) , α∈R.
Vektorski proizvod dva vektora, kao i mešoviti proizvod tri vektora može biti
izračunat pomoću determinante trećeg reda. O determinantama opširnije ćemo govoriti u 5.
poglavlju, ali osnovna znanja čitaoca iz srednje škole su dovoljna, da uoči ispravnost sledećih
jednakosti:
r r r
i j k a1 a2 a3
r r r r r
d) a × b = a1 a2 a3 , e) a o (b × c ) = b1 b2 b3 .
b1 b2 b3 c1 c2 c3
________________________________________________________________________________________
58
VEKTORSKA ALGEBRA
Nacrtajmo prave paralelne sa osnovnim vektorima, i koje prolaze kroz fiksiranu tačku
prostora. Neka su te prave brojevne ose sa početnom tačkom u O. Neka je jedinična r
duž na
tim pravama upravo dužina osnovnih vektora. Osa koja je paralelna vektoru i je osa Ox, osa
r r
paralelna vektoru j je osa Oy, i na kraju, osa paralelna vektoru k je Oz. osa. (Slika 3.3.1.1.).
Koordinatne ravni su određene sa po dve koordinatne ose. To su ravni: Oxy, Oxz i Oyz. U
takvom koordinatnom sistemu svakoj trojci brojeva ( a1 , a 2 , a 3 ). odgovara jedna i samo jedna
tačka prostora, i obrnuto: svakoj tački odgovara tačno jedna trojka brojeva.
Osmotrimo sada trojku brojeva ( a1 , a 2 , a 3 ), kojoj odgovara tačka A. Istoj trojci brojeva
v r r r
odgovara i vektor, sa početkom u O i sa vrhom u A: a = OA = a1i + a 2 j + a3 k vektor.
Teorema 3.3.2.: Kosinusi uglova, koje zaklapa vektor položaja proizvoljne tačke sa
koordinatnim osama zadovoljavaju jednakost cos2 ϕ + cos2 ξ + cos2 ψ = 1.
r r r r r r r r r r r r
a o i = a i cos ϕ = a1, a o j = a j cos ξ = a 2 i a o k = a k cos ψ = a 3 .
Kvadrirajmo te jednakosti!:
r
a
2
(cos 2
)
ϕ + cos 2 ξ + cos 2 ψ = a12 + a 22 + a 32 ⇒ cos 2 ϕ + cos 2 ξ + cos 2 ψ = 1
Već smo ranije konstatovali, da ugao između dva proizvoljna vektora određujemo na
r r
uov
sledeći način: ϕ = arccos r r .
u v
r r r r r r
Dijagonale paralelograma su d1 = a + b = (2, 0, 1) i d 2 = a − b = (2, 2, − 1) , skalarni proizvod tih
r r
vektora je: d1 o d 2 = 2 ⋅ 2 + 0⋅ 2 + 1 ⋅(–1) = 3, a dužine tih vektora su brojevi:
r r
d 1 = 2 2 + 0 2 + 12 = 5 i d 2 = 2 2 + 2 2 + (−1) 2 = 3 ,
________________________________________________________________________________________
59
DISKRETNA MATEMATIKA
r r 3 5
Sledi: (∠ d1 , d 2 ) = arccos =arccos .
3 5 5
r r r r r
b) Odredimo projekciju vektora v = a × (b × c ) na pravac vektora b = (2, 1, –1), ako je
r r
a = (0, 1, 2) i c =(2, 1, 1).
r r r r r r v r r
Na osnovu teoreme 3.2.4. v = b ⋅ (a o c ) − c ⋅ (a o b ) , a skalarni proizvodi su: a o c = 3 ,
r r r r r
a o b = −1 , znači v = 3b + c = (8, 4, − 2) .
Po definiciji 3.2.1.2. je r
r
r v o b 22 11 6
prbr v = r = = .
b 6 3
c) Tri temena paralelograma ABCD su data: A(3, 0, 4), B(1, 2, 3) i C(9, 6, 4).
Odredimo koordinate temena D; presečne tačke dijagonala E; unutrašnji ugao paralelograma
kod temena B i površinu paralelograma!
D
A
O B
Slika 3.3.2.
r
BC o BA
c3) Unutrašnji ugao kod B je ugao β između vektora BA i BC : cosβ = .
BC ⋅ BA
________________________________________________________________________________________
60
VEKTORSKA ALGEBRA
Skalarni proizvod je: BC o BA = (OC − OB) o (OA − OB) = (8, 4, 1) ° (2, –2, 1) = 9, a dužine
1
vektora su: BC = 9 i BA = 3 , sledi: cosβ = .
3
V=
1
6
( AB × AC )o AD .
1 1
Ista zapremina se dobija i na sledeći način: V = pABC ⋅ HABC = AB × AC H ABC .
3 6
Uporedimo li te dve zapremine, dobijamo traženu visinu:
(OB − OA) × (OC − OA) = (4, 2, 2) = 24 = 2 6 i ((OB − OA) × (OC − OA))o (OD − OA) =4.
d) Jedno teme kocke je u koordinatnom početku. Susedna tačka je A (10, –5, 10), do
tačka B je u pravcu )i smeru) vektora čije su koordinate (–22, –4, 20). Odrediti nepoznate
koordinate.
Treće susedno teme je u pravcu, koji je normalan na ravan prva tri temena: Odredimo
pravac i smer tako da vektori OA , OB, OC1 čine desni sistem
r r r
i j k
OC1 = OA × OB = 10 − 5 10 = (−30, − 210, − 75) .
− 11 − 2 10
________________________________________________________________________________________
61
DISKRETNA MATEMATIKA
Sada je potrebno na tom pravcu odrediti tačku C kao što smo to činili i u slučaju tačke
3
B: (–30 k )2 + ( –210 k )2 + (–75 k)2 = 225. Sledi k = ± . I ovom prilikom prihvatamo samo
45
pozitivnu vrednost pa dobijamo: C (–2, –14, –5). (Inače, ivica kocke je 15, a zapremina 3375
jedinica)
r r
Zadaci 3.3.: a) Odrediti koordinate vektora d tako, da bude ortogonalan na vektor a :
r r r r r r r
a = (–3, 0, 2) i da bude b o d = 4 i c o d = 35 , gde je b = (3, –2, 4) i c = (5, 1, 6) .
r r r r
b) Dati su vektori: a = (1, 1, 1), b = (1, 1, 0) i c = (1, –1, 0). Odrediti vektor d tako,
r r r r r
da zadovolji uslove a o d = 3 i d × b = c !
r r
c) Odrediti koordinate jediničnog vektora e koji je normalan na vektor a = (11, 10, 2)
r r r r
i b = (4, 0, 3) a smer odabrati tako da sistem vektora a , b , e bude desni sistem!
d) Tri temena osnove paralelepipeda su: tačka O, i tačke A(2, –3, 0) i B(5, –1, 0). Na
gornjoj osnovi iznad tačke B je B’(3, 0, 4). Naći zapreminu tog tela.
1. (26.01.1999.)
Izračunati kosinuse unutrašnjih uglova, kao i kosinus oštrog ugla izmedju dijagonala
r r r r r r
paralelograma ABCD, ako je AB = 2m − 6n , BC = m + 7n , a m, n je par uzajamno
normalnih jediničnih vektora.
Rešenje:
BA ⋅ BC 40 2
cos β = = = ,
BA ⋅ BC 40 50 5
r r r r
jer je BA ⋅ BC = (6n − 2m)( m + 7n ) = 42 − 2 = 4 .
r r r r
BA = (6n − 2m )(6n − 2m) = 36 + 4 = 40 . Slično će biti BC = 50 .
Pošto su susedni unutrašnji uglovi paralelograma suplementni, zato je cos α = –cos β
r r r r
Dijagonale su AC = AB + BC = 3m + n , i BD = AB − BC = m − 13n , pa za ugao
AC ⋅ BD − 10 17
izmedju tih dijagonala važi: cos ϕ = = = .
AC ⋅ BD 10 170 17
2. (25.06.2001.)
r r r
Dati su vektori a = (1, 2, 3), b = (3, 2, 1), c = (1, 1, 1). Pokazati, da je vektor
r r r r v r r
d = ( a × b ) × c koplanaran sa vektorima a i b . Razložiti vektor d na komponente
________________________________________________________________________________________
62
VEKTORSKA ALGEBRA
v r
u pravcima vektora a i b .
Rešenje:
3. (02.09.2002.)
r r r r r r r r
Koji ugao zaklapaju jedinični vektori m i n ako vektori a = m + 2n i b = m − n
π
zaklapaju ugao od ?
3
Rešenje:
r r π r r r r r r
( r r 1
) r r
< ( a , b ) = ⇒ a o b = a ⋅ b cos < ( a , b ) = a ⋅ b ⋅ . Neka je < ( m, n ) = ϕ , zato će
3 2
r r r
biti: a = a o a = (mr + 2nr ) o (mr + 2nr ) = r2 r2 r r
m + 4 n + 4 m ⋅ n cos ϕ ,
r r r
a sa druge starne je m = n = 1 , pa je a = 1 + 4 + 4 cos ϕ .
r
Sličnim postupkom se dobija dužina vektora b :
r r r
b = b ob = (mr − nr ) o (mr − nr ) =
1 + 1 − 2 cos ϕ ,
r r 1
pa skalarni proizvod tih vektora je: a o b = (5 + 4 cos ϕ )(2 − 2 cos ϕ ) ⋅
2
________________________________________________________________________________________
63
DISKRETNA MATEMATIKA
1 1 2π
x2 = − ⇒ cos ϕ = − ⇒ ϕ = .
2 2 3
4. (12.12.2002.)
r r r
Neka su a , b i c vektori položaja tačaka A(1,0,1, ) , B(0,1,1) i C (1,1,1) . Izračunati:
(
r r r
)
a) a × b × c = (
r r
) ( r r
b) a × b + 3 c × b = )
Rešenje:
r r r r r r
i j k i j k
r r r r r
d = a × b = 1 0 1 = ( −1, − 1, 1 ) , c × b = 1 1 1 = ( 0, − 1, 1 )
0 1 1 0 1 1
r r r
i j k
r r r r r r
a) d = ( a × b ) × c = d × c = − 1 − 1 1 = ( −2, 1, − 1 ) .
0 1 1
( ) ( )
r r r r
b) a × b + 3 c × b = (− 1, − 1, 1) + 3(0, − 1, 1) = (− 1, − 4, 4 ) = 1 + 16 + 16 = 33
5. (29.01.2003.)
r r r
Neka su dati vektori a = (k ,1, 4), b = (1, − 2, 0), c = (3, − 3, 4k ) .
a) Izračunati zapreminu V paralelepipeda konstruisanog nad tim vektorima.
b) Za koju vrednost skalara k su vektori komplanarni?
r r r
c) Za dobijenu vrednost k>0 razložiti vektor c na komponente po pravcima a , b .
Rešenje:
________________________________________________________________________________________
64
4. ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
r
r2 r M 1 M 2 = OM 2 − OM 1 = ( x 2 − x1 , y 2 − y1 , z 2 − z1 ) .
r1 M1
nx1 + mx 2 ny + my 2 nz + mz 2 z P
x3 = , y3 = 1 , z3 = 1 .
m+n m+n m+n
Primer 4.1.: Izračunati obim trougla ABC, zatim odrediti koordinate težišta trougla.
Tačke A, B i C date svojim koordinatama: A(2,–4,5), B(4,2,2), C(0,–1,–1). Odredimo redom
dužine stranica trougla:
AB = AB = (4 − 2) 2 + (2 + 4) 2 + (2 − 5) 2 = 7 , AC = 7 i BC = 34 .
________________________________________________________________________________________
65
DISKRETNA MATEMATIKA
x + x 2 + x3 y1 + y 2 + y 3 z1 + z 2 + z 3
OT = 1 , , .
3 3 3
Izvesti formule za koordinate težišta trougla primenom formula za deobu duži u datoj
razmeri.!
Zadatak: Naći koordinate tačke koja je centralno simetrična slika tačke E(2,6,–1) u
odnosu na koordinatni početak. U kojem prostornom oktantu se nalazi tačke E, a u kojem
slika E'?
r
Pošto je r promenljivi vektor, on se menja tako da mu je projekcija stalno ista:
r b r
rnro = r . To je moguće samo tako, da mu kraj leži u ravni koja je normalna na vektoru n0
n
r r
odnosno n . Vektor n ćemo nazvati normalnim vektorom ravni, i pišemo:
Ax + By + Cz + D = 0,
gde smo primenili oznaku –b = D. Ova jednačina je opšti oblik jednačine ravni.
________________________________________________________________________________________
66
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
Pošto su koordinate jediničnog vektora kosinusi uglova, koje taj vektor zaklapa sa
r
koordinatnim osama, zato će i za normalni vektor ravni n =(A,B,C) jedinični vektor će biti:
r
r n
n0 = r = (cos α, cos β, cos γ ) ,
n
r r
dok projekcija vektora r na pravac vektora n0 je rastojanje ravni od koordinatnog početka. U
ovom slučaju pišemo:
x cosα + y cosβ + z cosγ - p = 0,
Dobili smo jednačinu ravni kroz datu tačku sa datim vektorom normale ravni.
Neka su nam date tačke M1(x1,y1,z1), M2(x2,y2,z2) i M3(x3,y3,z3). Tri nekolinearne tačke
određuju ravan, u kojoj se nalazi i proizvoljna tačka M(x,y,z). Korišćenjem vektora položaja
r r r r r r
tih tačaka, uočava se da vektori r − r1 , r2 − r1 i r3 − r1 moraju zadovoljiti uslov
komplanarnosti vektora, tj. njihov mešoviti proizvod mora biti jednak nuli:
x − x1 y − y1 z − z1
r r r r r r
((r − r1 ) × (r2 − r1 )) ⋅ (r3 − r1 ) = 0 , ili x 2 − x1 y 2 − y1 z 2 − z1 = 0
x3 − x1 y 3 − y1 z 3 − z1
________________________________________________________________________________________
67
DISKRETNA MATEMATIKA
z
Primenimo ovaj poslednji oblik jednačine ravni
u slučaju, kada su nam date tačke u kojima ravan seče c
koordinatne ose: A(a,0,0), B(0,b,0) i C(0,0,c).
x−a y z
−a b 0 =0 ⇒
−a 0 c
b
O y
( x − a)bc − y (− ac) + zab = 0
a slika 4.2.5.
Nakon sređivanja ove jednačine i deljenja sa abc
x
(abc≠0) dobija se segmentni oblik jednačine ravni:
x y z
+ + = 1.
a b c
________________________________________________________________________________________
68
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
x = xo + αxp +βxq
y = yo + αyp +βyq
z = zo + αzp +βzq
r
Primer 4.2.1.: Neka je vektor položaja tačke Mo u ravni dat sa r0 = (4, –2, 1), dok su
r r
vektori p = (1, –1, 0) i q = (1, 0, –1) paralelni traženoj ravni. Iz parametarske jednačine
ravni u vektorskom obliku slede parametarske jednačine ravni u skalarnom obliku:
x = 4 + α + β,
y = –2 – α,
z = 1 – β,
r
Pošto je n = 2 2 + 3 2 + (−6) 2 = 7 , zato normalni oblik jednačine iste ravni δ biće:
2 3 6 12 −D
− x− y+ z− = 0 , jer zbog zahteva p = r > 0 podelili smo opšti oblik jednačine
7 7 7 7 ±n
r
sa –7. Iz normalnog oblika jednačine ravni δ čitamo kosinuse uglova koje zaklapa n0 sa
koordinatnim osama Ox, Oy odnosno Oz, kao i p – rastojanje ravni od koordinatnog početka:
2 3 6 12
cos α = − , cos β = − , cos γ = i p = .
7 7 7 7
x y z
2 x + 3 y − 6 z = −12 : (−12) ⇒ + + = 1.
−6 −4 2
U ovom obliku je vidljivo, da ravan seče osu Ox u tački A(–6,0,0), osu Oy u B(0,-4,0),
a osu Oz u tački C(0,0,2). Uz malo napora iz ovih podataka se može uočiti, da je jedinični
vektor normale usmeren u dubinu trećeg oktanta, pa su zato kosinusi uglova sa prve dve
koordinatne ose negativni.
r
Ravan α, čija je jednačina x+y–1=0 ima vektor normale n =(1,1,0). Ovaj vektor se
nalazi u koordinatnoj ravni Oxy, tojest normalan je na osu Oz. Iz toga proizilazi, da je ravan
α paralelna sa osom Oz (Slika 4.2.7.) . Sličnim rezonovanjem se može zaključiti, da su sve
________________________________________________________________________________________
69
DISKRETNA MATEMATIKA
ravni, čija je jednačina oblika Ax + Cz + D = 0 paralelne su sa osom Oy, dok ravni čija
jednačina ima oblik By + Cz + D = 0 paralelne su sa osom Ox.
z z z
c c
Ax+By+D=0 Ax+Cz+D=0
By+Cz+D=0
O O y b
b y a O y
x a x x
slika 4.2.7.
z z z
y=b
c x=a
z=c
O b y O y O y
a
x x x
slika 4.2.8.
Bilo koja ravan (pa i spomenute ravni u specijalnom položaju) prolaze kroz
koordinatni početak u slučaju kada je D = 0. (Primetiti vezu sa rastojanjem ravni od
koordinatnog početka!).
b) Data je kocka čije ivice imaju dužinu 1. Kocka je položena u prvi oktant
koordinatnog sistema tako, da se tri ivice oslanjaju na koordinatne ose, a jedno teme se
poklapa sa koordinatnim početkom. Napisati jednačine 6 ravni, koje su nosači strana kocke,
napisati i jednačine nekih ravni, koje dijagonalno presecaju kocku, kao i nekih ravni koje
sadrže po tri temena kocke koje ne pripadaju istoj strani kocke.
________________________________________________________________________________________
70
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
Prvi od ova dva data oblika se bazira na činjenici, da za bilo koju tačku prave mora
r r r
biti vektor r – r1 paralelan unapred datom vektoru p .
U drugom obliku je obuhvaćena činjenica, da vektor položaja bilo koje tačke na pravoj
može biti izražen kao linearna kombinacija vektora položaja fiksne tačke M1 i datog vektora
r
pravca p .
________________________________________________________________________________________
71
DISKRETNA MATEMATIKA
Osmotrimo sada slučaj, kada su date dve tačke prave p: M1(x1,y1,z1) i M2(x2,y2,z2).
Izvedimo jednačine prave kroz dve tačke!
r
Ne predstavlja teškoću zaključiti, da je vektor pravca p određen razlikom vektora
r
položaja tačaka M1 i M2: p = OM 2 − OM 1 = ( x 2 − x1 , y 2 − y1 , z 2 − z1 ) . Iz toga sledi, da
jednačina prave kroz dve tačke u vektorskom obliku može biti zadata kao:
r r r r
(r − r1 ) × (r2 − r1 ) = 0 , ili
r r r r
r = r1 + t ⋅ (r2 − r1 ), t ∈ R .
Takođe bez većeg napora možemo doći do parametarskih jednačina prave, kao i do
dvojne jednačine prave kroz dve tačke u kanoničnom obliku:
x = x1 + t ⋅ ( x 2 − x1 )
x − x1 y − y1 z − z1
y = y1 + t ⋅ ( y 2 − y1 ) = = .
x 2 − x1 y 2 − y1 z 2 − z1
z = z1 + t ⋅ ( z 2 − z1 )
r
Primeri 4.3.: Data nam je tačka M(2,3,1) i vektor p =(1,2,–1). Iz vektorske jednačine
r r r
prave u obliku (r − r1 ) × p = 0 dobijemo
r r r
i j k
x − 2 y − 3 z −1 = 0 x − 2 y − 2 z −1
⇒ = =
1 2 −1 1 2 −1
________________________________________________________________________________________
72
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
gde smo iskoristili svojstvo determinante, da je njena vrednost jednaka nuli, ukoliko su dva
paralelna reda proporcionalna. Iz posmatranog vektorskog oblika jednačine prave neposredno
smo dobili dvojnu jednačinu u kanoničnom obliku.
x = 2+t
x − 2 y − 3 z −1
y = 3 + 2t ⇒ = = =t
1 2 −1
z = 1 − t
Uključimo sada u razmatranje i tačku N(2,2,2). Odredimo jednačine prave kroz tačke
M i N u kanoničnom obliku! "Bukvalnim" korišćenjem postupka zadatog u 4.3.5. dobijemo
sledeći oblik:
x − 2 y − 3 z −1 x − 2 y − 3 z −1
= = ili = = .
2 − 2 2 − 3 2 −1 0 −1 1
________________________________________________________________________________________
73
DISKRETNA MATEMATIKA
r
d) Neka je vektor pravca normalan na ravan Oxz (paralelan je osi Oy): p =(0,1,0).
x −1 y −1 z −1
= = ili x − 1 = 0; z − 1 = 0.
0 1 0
r
e) Neka je vektor pravca normalan na ravan Oyz (paralelan je osi Ox): p =(1,0,0).
x −1 y −1 z −1
= = ili y − 1 = 0; z − 1 = 0.
1 0 0
Razume se sam po sebi, da je ugao između dve ravni jednak uglu između njihovih
vektora normala:
r r
a) n1 || n 2 ⇔ (α || β) ∨ (α ≡ β).
negativan i pozitivan U slučaju upotrebe kao rastojanje ispred korena u imeniocu stavljamo ±,
−D
i biramo znak tako da rastojanje bude uvek pozitivno p = . Ako ostavljamo
± A2 + B 2 + C 2
predznak broja p i u slučaju paralelnih ravni to tumačimo na sledeći način:
r r r r
− D1 r1 o n r r − D 2 r2 o n r r
p1 = r = r = r1 o n 0 i p 2 = r = r = r2 o n 0 ,
n n n n
________________________________________________________________________________________
74
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
r r r r
gde je n zajednički vektor normale, dok n 0 je jedinični vektor normale, r1 i r2 su vektori
položaja po jedne fiksne tačke sa tih ravni α odnosno β. Sada uključimo u naša razmatranja i
treću ravan, paralelnu sa datim ravnima, ali koja prolazi kroz koordinatni početak.:
(α | | β | | γ) ∧ ( O ∈ γ ) .
→ β
n1 →
n2 →
→ n1
n1 ϕ
→
n2
90 o
β → α β
n2
α
a) α b) c)
slika 4.4.1.
Ako su oba skalarna proizvoda istog znaka, tada su obe paralelne ravni sa iste strane
koordinatnog središta, pa je njihovo rastojanje d = p1 − p 2 .
r r
U slučaju različitog znaka skalarnog proizvoda vektori r1 i r2 pokazuju na različite
strane ravni γ, to jest date ravni su sa različite strane koordinatnok početka, zato je njihovo
međusobno rastojanje: d = p1 + p 2 .
( p1 > 0) ∧ ( p2 < 0) ⇒ p1 = p1 ∧ p 2 = − p 2 ⇒ d = p1 + p 2 = p1 + p 2 = p1 − p 2 .
D2 − D1
d = p1 − p 2 ili: d=
A2 + B 2 + C 2
r r
b) n1 ⊥ n 2 ⇔ α⊥β.
Ravni su uzajamno normalne ako i samo ako skalarni proizvod njihovih vektora
normala jednak nuli:
r r r r
α⊥β ⇔ n1 ⊥ n 2 ⇔ n1 o n 2 = 0 ⇔A1A2 +B1B2 +C1C2 = 0.
r r
c) U opštem slučaju (∠ n1 , n 2 ) = (∠α,β).
________________________________________________________________________________________
75
DISKRETNA MATEMATIKA
U slučaju b) i c) ravni se seku po jednoj pravoj. Ova situacija je razmotrena u tački 4.3.4.
d) PRIMEDBA za slučaj međusobnog položaja tri ravni. Opšta situacija je, kada između
ravni, niti njihovih presečnih pravih ne postoji nikakva specijalna situacija. Tad, rešavanjem
sistema jednačina sačinjenog od jednačina tih ravni dobijamo koordinate njihove zajedničke
tačke.
r
α: A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0, vektor normale n1 =(A1, B1, C1),
r
β: A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0, vektor normale n 2 =(A2, B2, C2),
r
γ: A3 x + B3 y + C3 z + D3 = 0, vektor normale n3 =(A3, B3, C3).
Jedna od interesantnijih situacija je, kada su presečne prave tih ravni par po par
paralelne. Tada te tri ravni obrazuju jednu trostranu prizmatičnu površ. U slučaju poklapanja
tri presečne prave te tri ravni obrazuju pramen ravni.
Lako je uočiti, da se vektor normale ravni, koja sadrži dve paralelne prave dobijemo
r r
kao vektorski proizvod sledećih vektora: n = M 1 M 2 × p = (A, B, C).
Poznavajući vektor normale ravni, korišćenjem bilo tačke M1 sa jedne prave, bilo
tačke M2 sa druge prave zapisujemo jednačinu ravni: a : A(x – x1) + B(y – y1) + C(z – z1) = 0
r
M 1M 2 × p
d= r
p
________________________________________________________________________________________
76
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
Pošto je prava e2 zadata jednačinama dveju ravni, prvo transformišimo taj oblik na
kanoične jednačine. Vektor pravca prave će biti vektorski proizvod vektora normala datih
r
ravni: p 2 =(1, –4, 1) ¥ (0, 2, –1) = (2, 1, 1). Odmah se primećuje paralelnost datih pravih, jer
r r
je p1 = p 2 . Potražimo jednu proizvoljnu tačku na pravoj e2! Neka je to tačka sa z2 = 0. Otuda
je y2 = –1 i x2 = –6, to jest M2(–6, –1, 0), tačku sa prave e1 možemo očitati: M1(1, –2, –3).
r r
Sledi M 1 M 2 = OM 2 – OM 1 =( –7, 1, 3). Vektor normale zajedničke ravni je n = M 1 M 2 × p =
(–1, 20, –9), dok jednačina ravni (koristimo M1 ): –(x –1) + 20 (y + 2) – 9 (z + 3) = 0. Opšti
oblik te jednačine je: x – 20 y + 9 z – 14.
r r r r
b) e1 » e2 = P ⇔ p1 × p 2 π 0 Ÿ ( p1 × p 2 ) o M 1 M 2 = 0. (slika 4.4.2.2.)
x − x1 y − y1 z − z1 x − x2 y − y 2 z − z 2
e1 : = = i e2 : = =
a1 b1 c1 a2 b2 c2
x − x1 y − y1 x − x2 y − y2
= i = .
a1 b1 a2 b2
________________________________________________________________________________________
77
DISKRETNA MATEMATIKA
M 1 M 2 = OM 2 – OM 1 =( 4, –2, 2)..
r r r
1 3 2 i j k
r r r r r
( p1 × p 2 ) o M 1 M 2 = 5 1 4 = 0, p1 × p 2 = 1 3 2 = (10, 6, –14) fi n =(5, 3, –7).
4 −2 2 5 1 4
c1) Prvi zadatak je određivanje jednačina paralelnih ravni od kojih jedna sadrži jednu,
a druga ravan pak sadrži drugu od mimoilaznih pravih,
c2) Drugi zadatak (delimično je već rešen) određivanje najkraćeg rastojanja između tih
pravih (to rastojanje se poklapa sa međusobnim rastojanjem paralelnih ravni, koje ih sadrže).
c3) Treći, ujedno i najsloženiji zadatak je: napisati jednačinu zajedničke normalne
prave dveju mimoilaznih pravih..
n
Rešenja:
z →
e2 p1
c1) Odgovor na ovo pitanje je M2 α2
90 o →
naklakši od ova tri postavljena p2
P2
pitanja: Zajednički vektor normale r→2
obe ravni je vektorski proizvod
O
vektora pravca datih pravih:
M2
M
y
→
r r r
1
→ →
n = p1 × p 2 = (A, B, C). x r1 p 1
M1 α1
Jednačine paralelnih ravni možemo →
p2
o
sada postaviti kroz M1 i M2 (fiksne 90
P1
r
tačke datih pravih) sa vektorom n
e1
kao vektorom normale:
slika 4.4.2.3.
A(x – x1) + B (y – y1) + C (z – z1) = 0 i A(x – x2) + B (y – y2) + C (z – z2) = 0.
________________________________________________________________________________________
78
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
y − 2 z − 10 x−5 y −5 z +3
Primer 4.3.4.c.: Date su prave e1 : x − 6 = = i e2 : = = .
−2 2 3 −2 −2
r r
( p1 × p 2 ) o M 1 M 2 36
d = P1 P2 = r r , znači d = = 3
p1 × p 2 12
Potražimo sada jednačine dveju paralelnih ravni od kojih svaka sadrži po jednu od
r r
datih mimoilaznih pravih! Zajednički vektor normale tih ravni je p1 × p 2 = (8, 8, 4).
r
Očevidno, možemo upotrebiti i paralelni vektor n =(2, 2, 1). Otuda slede jednačine
traženih paralelnih ravni:
D2 − D1 − 17 + (−26)
d = p1 – p2= = =3 .
2 2
A + B +C 2 3
________________________________________________________________________________________
79
DISKRETNA MATEMATIKA
r r
Vektor normale ravni β1 je paralelan vektoru n × p1 = (6, –3, –6). Neka je to vektor
r
n1 =(2, –1, 2). Ujedno ravan sadrži i tačku M1 (6, 2, 10). Prema tome je:
Očevidno, tačka P1 je prodor prave e1 kroz ravan β2, dok P2 je tačka prodora prave e2
kroz ravan β1.
Ukoliko su nam potrebne i koordinate tačke P2, na isti način potražimo prodor prave e2
7 1 17 1
na ravni β1. U ovom slučaju posredstvo parametra t = − dobijamo P2 − , , .
4 4 2 2
Izvršimo još jednu kontrolu! Odredimo vektor P1 P2 . Osmotrimo pravac i dužinu tog vektora!
Zadaci 4.3.: a) Napisati jednačine prave e, ako znamo, da sadrži tačku M1(1, –1, 1) i
r
paralelna je sa vektorom a = (1, 2, 3).
x− y+ z−4 = 0
b) Postavimo pravu kroz tačku T(1, –2, 1) paralelno sa pravom p : .
2 x + y − 2 z + 5 = 0
Napisati jednačine te nove prave!
x = 2t + 1
2 x + y − 4 z + 2 = 0
e1 : y = 3t − 2 , e2 : .
z = −6t + 1 4 x − y − 5 z + 4 = 0
________________________________________________________________________________________
80
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
x − 2 y + 4 z −1 x −a y −3 z +5
e1 : = = , e2 : = = .
3 5 −2 2 1 0
x − 4 y + 3 z − 12 x − 3 y −1 z −1
e1 : = = , e2 : = = .
1 2 −1 −7 2 3
f) Napisati jednačine prave, koja sadrži tačku P(3,–1, 0) i seče prave e1: x = y = z i
x−3 z
e2 : = 1− y = .
3 2
x − x1 y − y1 z − z1
Data tačka P(x0, y0, z0) i prava e: = = mogu biti samo u dva ražličita
px py pz
međusobna položaja: P pripada pravoj e ili se nalazi na rastojanju d od prave. Posmatramo
sliku 4.4.3. Neka je M1 fiksna tačka prave e. Tada rastojanje tačke P od prave e računamo po
definiciji:
Primer 4.4.3.: Date su tačke: A(4, –2, 3), B(1, 3. –1) i C(0, 1, 1). Odredimo dužine
visin trougla ∆ABC!
Ovde ćemo da izračunamo samo visinu koja pripada stranici AB. Ostale visine čitalac
će sam izračunati!
________________________________________________________________________________________
81
DISKRETNA MATEMATIKA
AB × AC
hc = .
AB
r r r
i j k
2 2 + 10 2 + 112 3 2
Pošto je AB × AC = − 3 5 − 4 =(2, 10, 11) ⇒ hc = 2 2 2
= .
(−3) + 5 + (−4) 2
−4 3 −2
NM α P'
na pravcu istog vektora normale ravni. Sada već
možemo uočiti, da je rastojanje tačke P od ravni α
jeste apsolutna vrednost razlike tih dveju projekcija: O
y
x
d = ON P − ON M = prnr OP − prnr OM 1 . Slika 4.4.4.
r
Ranije smo već uveli obeležavanje: n o OM 1 = − D , pri čemu M1 je tačka koja pripada ravni:
−D
prnr OM 1 = .
A + B2 + C 2
2
________________________________________________________________________________________
82
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
Imajući u vidu sve izneto, rastojanje tačke od ravni određujemo na sledeći način:
r r r
n o OP − n o OM 1 n o OP + D
d= r = r .
n n
Definicija 4.4.4.: Rastojanje proizvoljne tačke P(x0, y0, z0) prostora od ravni, čija je
opšta jednačina: A x + B y + C z + D = 0 jeste:
A x0 + B y 0 + C z 0 + D
d=
A2 + B 2 + C 2
Primer 4.4.4.: Data je tačka D(8, 3, –7) kao četvrto teme trostrane piramide ABCD.
Koordinate tačaka A, B i C smo zadali u primeru 4.4.3. Izračunajmo visinu piramide koja je
spuštena iz tačke D na osnovu ABC!
Odredimo prvo jednačinu ravni, koja sadrži tačke ABC. Vektor normale ravni je
sledeći vektorski proizvod: AB × AC =(2, 10, 11), ujedno određujemo u dužinu tog vektorskog
proizvoda 225 = 15 . Postavimo sada ravan, recimo, kroz tačku A (možemo odabrati bilo koju
od triju tačaka osnove! Zašto?)
3 ⋅ 8 + 10 ⋅ 3 + 11 ⋅ (−7) − 25 16
Konačno, tražena visina je: hD = = .
15 5
x − x0 y − y 0 z − z 0
e: = = , α: A x + B y + C z + D = 0.
px py pz
Provera potpunog pripadanja prave ravni zahteva samo kontrolu pripadanja tačke M0
ravni. Nakon tih konstatacija je očevidno:
r r
( p o n = 0 ) ∧ ( M0∈α )⇒ e ⊆ α ,
r r
( p o n = 0 ) ∧ ( M0∉α )⇒ e || α .
________________________________________________________________________________________
83
DISKRETNA MATEMATIKA
r r
b) Ako je p o n ≠ 0 . tada postoji jedna i samo jedna tačka, koja pripada i pravoj i
ravni. To je prodor prave kroz ravan. Određivanje koordinata prodora je prilično jednostavno:
transformišimo jednačine prave iz kanoničnog oblika na parametarski oblik i to uvrstimo u
jednačinu ravni. Iz dobijene jednačine sa jednom nepoznatom određujemo vrednost parametra
t, što determiniše i koordinate zajedničke tačke:
gde je α jednačina ravni koja nam je zadata u početku, a prava e je određena kao presečna
linija ravni δ i ε. U slučaju protivrečnog sistema (sistema bez rešenja) prava ne prodire kroz
ravan (paralelna je sa njom), a u slučaju neodređenog sistema (beskonačno mnogo zajedničkih
tačaka) prava pripada ravni.
e e e
z z z
→ →
p p
→
n
→
90 o p →
α → α α n
n P ξ ϕ
y y P y
O O O
x x x
U slučaju nekog kosog ugla između prave i ravni, postavlja se pitanje veličine tog
ugla. (Slika 4.4.5.3.) Uočiti, da je ugao između vektora pravca prave i vektora normale ravni
ϕ je dopunski ugao ugla ξ, između same prave i ravni. Prema tome:
r r
pon
cos ϕ = r r = sin ξ.
p n
Neka je e jedna utvrđena prava u prostoru zadata kao presek neparalelnih ravni δ i ε:
________________________________________________________________________________________
84
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
δ: A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0,
ε: A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0.
Ako je P(x', y ', z') proizvoljna tačka prave e tada koordinate tačke P zadovoljavaju i
jednačine ravni δ i ε:
Zaključak: tačka P pripada ne samo ravnima δ i ε već i bilo kojoj ravni čiji vektor
normale je proizvoljna linearna kombinacija vektora normala ravni δ i ε. Slobodni član u tim
jednačinama je proizveden iz slobodnih članova datih ravni upotrebom istih brojeva kao i
linearna kombinacija vektora normala. Jednačina pramen ravni sa zajedničkom pravom e je:
r
Vektori normala elemenata pramena pravih su n s = ((λA1 + µA2), (λB1 + µB2), (λC1 + µC2)) a
slobodni članovi Ds = (λD1 + µD2 ), λ ,µ ∈ R .
A1 x + B1 y + C1 z + D1 A2 x + B2 y + C 2 z + D2
δ: =0 i ε : = 0.
A12 + B12 + C12 A22 + B22 + C 22
A1 x + B1 y + C1 z + D1 A2 x + B2 y + C 2 z + D2
= ± .
A12 + B12 + C12 A22 + B22 + C 22
Odgovor je: U zavisnosti od znakova ± to su dve ravni, dva elementa pramena ravni iz
r r r
prethodnog razmatranja. Vektor normale jedne ravni je nu1 = n10 + n 20 , a druge ravni je
r r r r r
nu 2 = n10 − n 20 , gde su n10 i n 20 jedinični vektori normala ravni δ i ε. Zbir, odnosno razlika tih
vektora polovi ugao između datih vektora odnosno dopunski udao između istih vektora.
Prema tome, prepoznali smo simetralne ravni dijedra određenog datim ravnima δ i ε.
________________________________________________________________________________________
85
DISKRETNA MATEMATIKA
2x − y + 2 = 0
e: i α: x + y – z + 3 = 0.
x + 2 y − z + 1 = 0
Na taj način odabrali smo kao fiksnu tačku date prave: M(–1, 0, 0). Vektor pravca će
r r r r r
biti p = n1 × n 2 =(1, 2, 5), jer je n1 =(2, –1, 0) i n 2 =(1, 2, –1). Sledi:
x = t −1
x +1 y z
e: = = , ili u parametarskom obliku: e : y = 2t .
1 2 5 z = 5t
(t – 1) + ( 2t ) – ( 5t )+ 3 = 0 ⇒ t = 1 ⇒ x = 0, y = 2, z = 5.
x y −2 z −5
= = .
5 8 13
________________________________________________________________________________________
86
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
Primer 4.4.5.2.: Napišimo jednačine prave e kroz tačku M tako, da seče date prave p i
q. (M∉ p i M∉ q).
Postavimo prvo ravan kroz tačku M tako da ona sadrži i pravu p (neka je to ravan α).
Ravan α seče pravu q u tački R. Postavimo sada ravan kroz tačku M i pravu q (neka je to
ravan β). Ova ravan seče pravu p u tački T. Sada je već očevidno, da je tražena prava upravo
presek ravni α i β jer je q Õ β Ÿ R = α » q ⇒R ∈ α » β i p Õ α Ÿ T = β » p ⇒ T ∈ α » β.
Pošto smo obe ravni postavljali tako da sadrže tačku M zato M ∈ α » β. Odredimo te ravni!
r r
Vektor normale n1 ravni α paralelan sa vektorom p × MP . Pošto je vektor pravca
r
prave p: p =(2, 6, 3), a fiksna tačka na njoj je P(1, –1, –3), biće MP = OP − OM = (0, –3, –2).
r
Otuda je n1 = (3, –4, 6).
Jednačina ravni α:
3 (x – 1) – 4 (y – 2) + 6 (z + 1) = 0 ⇒ : 3 x – 4 y + 6 z + 11 = 0.
r r
Vektor normale n 2 ravni β je paralelan sa vektorom q × MQ . Pošto je vektor pravca
r
prave q: q =(3, 1, –1), a fiksna tačka na njoj je Q(2, 0, –3), biće MQ = OQ − OM = (1, –2, –2).
r
Otuda je n 2 = (4, –5, 7).
Jednačina ravni β:
4 (x – 1) – 5 (y – 2) + 7 (z + 1) = 0 ⇒ : 4 x – 5 y + 7 z + 13 = 0.
________________________________________________________________________________________
87
DISKRETNA MATEMATIKA
Sledi: prava kroz tačku M koja seče mimoilazne prave p i q je prava e. Jednačine te
prave pomoću ravni α i β síkok, u kanoničnoj formi i u parametarskom obliku su:
x = 2t + 1
3 x − 4 y + 6 z + 11 = 0 x −1 y − 2 z +1
e: , e: = = e : y = 3t + 2
4 x − 5 y + 7 z + 13 = 0 2 3 1 z = t −1
Očevidno, nije potrebno tražiti koordinate preseka, jer su jednačine pravih napisane
tako da im se poklapaju fiksne tačke: M(1, –1, –3).
r r 20 4 16 r r 8 32 2
Vektori u 0 + v 0 = , , i u 0 − v 0 = − , , su uzajamno normalni vektori, a
21 21 21 21 21 21
ujedno i unakrsne uglove, koji so obrazovani datim pravama. Jednačine simetrala su:
(korišćeni su pojednostavljeni, ali paralelni vektori pravaca).
x −1 y +1 z + 3 x −1 y +1 z + 3
s1 : = = s2 : = = .
5 1 4 −4 16 1
c) Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačku P(–2, 3, 7), ako je normalna na
pravu čije su parametarske jednačine: x = t, y = t, z = t.
x −1 y + 2 z − 3
d) Napisati jednačinu ravni, koja sadrži pravu = = i normalna je na
2 1 3
ravan 2 x – 4 y + z + 5 = 0.
________________________________________________________________________________________
88
ELEMENTI ANALITIČKE GEOMETRIJE
e) Napisati jednačinu ravni α, ako ona prolazi kroz tačke M1(3, 7, –5) i M2(6, –3, –1), i
normalna je na ravan β: 2 x –15 y + 7 z – 30 = 0. Na ravni α odrediti koordinate podnožja
normale spuštene iz koordinatnog početka na tu ravan.
f) Odrediti osno simetričnu sliku tačke P(–5, 4, 1) u odnosu na pravu kao osu, čije su
jednačine x = –3 + t, y = 5 t, z = 2 – 3 t.
1. (24.01.2002.)
Koordinatni početak je jedno teme paralelepipeda, tri susedna temena tom temenu
su tačke A(3,6,–4), B(–4, 7, 0) i C(9, 1, –3).
a) Naći koordinate preostala četiri temena tog paralelepipeda.
b) Napisati jednačinu ravni koja seče telo i sadrži temena A, B i C.
Rešenje:
a) Koordinate datih tačaka su ujedno i koordinate vektora položaja tih tačaka. Svaki
par vektora odredjuje po jednu stranu paralelepipeda, a četvrto teme ti strana su zbirovi tih
parova vektora: (–1, 13, –4), (12, 7, –7) i (5, 8, –3). Na kraju: i telesna dijagonala
"pokazuje" u jedno teme tela, to je četvrta tražena tačka: (8, 14, –7).
2. (11.04.2002.)
x + 2 y − 3z − 5 = 0
Napisati jednačine normalne projekcije prave p : na ravan Oxy.
2x − y + z + 2 = 0
Rešenje:
________________________________________________________________________________________
89
DISKRETNA MATEMATIKA
3. (06.04.2004.)
x +1 y − 2 z +1 x−5 y −6 z
Date su prave p i q: p: = = , q: = =
−3 2 −4 3 6 −2
a) Pokazati da te dve prave ne pripadaju istoj ravni.
b) Naći njihovo najkraće rastojanje.
c) Napisati jednačinu ravni koja sadrži pravu p a paralelna je sa q.
Rešenje:
Neka su fiksne tačke datih pravih P(–1, 2, –1) i Q(5, 6, 0), a vektori pravca su
r r
p = ( −3, 2, − 4), q = (3, 6, − 2) . Vektor koji spaja tačke P i Q je PQ = OQ − OP = (6, 4, 1) .
( pr × qr ) o PQ = 24 . Pošto je taj broj različit od nule, znači prave su mimoilazne, pa računamo
najkraće rastojanje po sledećem: d =
( pr × qr ) o PQ . Prvo određujemo pr × qr = (20, − 18, − 24)
r r
p×q
r r 24
i p × q = 1300 . Sledi: najkraće rastojanje je d = ≈ 0,666 .
1300
r r
Tražena ravan ima vektor normale p × q = ( 20, − 18, − 24) i prolazi kroz tačku P:
20 (x +1) – 18 (y – 2) – 24 (z + 1) = 0 ⇒ 10 x – 9 y – 12 z + 16 = 0.
4. (K2 23.09.2003.)
Rešenje:
x −1 y − 2 z − 3 x − 2 y − 3 z −1
p: (AB): = = , q: (CD): = = .
3 −2 2 3 −2 2
Očevidno je, da su ove dve prave paralelne, jer imaju isti vektor pravca. To znači
postoji ravan koja ih sadrži. Ta će ravan sadržati bilo koju od te četiri tačke, i ima vektor
normale koji je normalan na vektore AB i AC . To je njihov vektorski proizvod:
AB × AC =(2, 8, 5)
Tražena ravan je 2 (x – 1) + 8 (y – 2) + 5 (z – 3) = 0, ili 2 x + 8 y + 5 z – 33 = 0.
________________________________________________________________________________________
90
5. MATRICE I DETERMINANTE
5.1. Matrice
[ ]
Skraćeno se obeležava sa A = aij (m,n) gde m označava broj vrsta, a n broj kolona ili sa
velikim slovima A,B,C,... Tako pišemo:
[ ]
Elementi matrice aij (m,n) mogu da budu realni brojevi, kompleksni brojevi, funkcije.
Definicija 5.1.2.: Dve matrice su jednako ako i samo ako imaju isti broj kolona i vrsta
(istog su tipa) i elementi na odgovarajučim pozicijama redom jednaki:
(A = [ai j ]m n ) = (B = [ bi j ]k l ) ⇔
⇔ (m = k) Ÿ (n = l) Ÿ (ai j = bi j , ( i = 1,2,3,…,m; j = 1,2,3,…,n ))
Kada je kod matrice broj vrsta jednak broju kolona m=n, matrica je kvadratna. Inače
za m ≠ n pravougaona.
Svaka vrsta (kolona) matrice tipa (m,n) može se smatrati vektor-vrstom (vektor-
kolonom) tipa (1,n), odnosno (m,1). Tako je:
91
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
1 2 0 − 3 1 3 − 4 3 3 2
M = 5 0 − 7 1 ,
A = 2 4 5 C = 4 7 9 ,
9 0 11 − 2 0 − 1 1 0 0 2
a 0 0 0 1 0 0 0
0 b 0 0 0 1 0 0
D= , E= ,
0 0 c 0 0 0 1 0
0 0 0 d 0 0 0 1
0 0 2
O = 0 0 a = 2 , b = [3 5 − 5 7 6 0] .
0 0 1
Mešoviti slučajevi:
3
2 4 6 5 2i 1 + 3i i
B = − 1 1 1 , A= , D = 1 3 + i 2
1
0 2 − 1 2 + i i 1
− 1
tgx sin x
A1 = 0 3 −4 5 E=
1 − x
2
x 3 + 1
Ako se iz matrice A izostavi nekoliko vrsta i kolona ili samo jedan red, dobija se
minor matrica (submatrica) matrice A.
A A12
A = 11 gde su blokovi A11 , A12 , A21iA22
A21 A22
92
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
Ako u matrici elementi vrste i kolone promene mesta dobija se transponovana matrica.
Transponovanu matricu označićemo sa AT .
Tako naprimer:
a1 j a2 j a mj
a m1 am2 a mj a mn a1n a2n a mn
U shemi kvadratne matrice, elementi a11a22 ..... ann su elementi glavne dijagonale, a
elementi a n1 a (n −1)2 ....a 2(n −1) a1n su elementi sporedne dijgonale.
a) Matrica kod koje su svi elementi jednaki nuli naziva se nula matrica i
obeležava se sa 0.
b) Kvadratna matrica čiji su elementi na glavnoj dijagonali različiti odnule, a
ostali su nule, naziva se dijagonalna matrica.
d1 0 0 0
0 d2 0 0
D =
0 0 d3 0
0 0 0 d4
__________________________________________________________________________________________
93
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
0 −2 4 5
0 2 − 4 2
0 1 4
T = − 2 0 1 V =
− 4 − 1 0 3
4 − 1 0
− 5 − 4 − 3 0
f) Kvadratna matrica je trouglasta, ako su svi elementi iznad ili ispod glavne
dijagonale jednaki nuli. Primeri:
2 3 5 2 0 0
G = 0 − 4 2 D = 4 − 5 0
0 0 1 1 3 1
Oduzimanje matrica. Nije teško definisati oduzimanje matrica kao operaciju suprotnu
sabiranju matrica. Ako je X + B = A gde X = xij ; A = aij i B = bij ;
(i = 1,2,....m; j = 1,2,....n ) ,
tj. xij + bij = aij ⇒ xij = aij − bij i piše se X = A – B i nazivamo
razlikom matrice A i matrice B: A – B = C
[ ]
kA = Ak = kaij ( m,n )
(i = 1,2,...m; j = 1,2,....n )
94
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
kA = Ak - zakon komutacije
(k1k 2 )A = k1 (k 2 A) - zakon asocijacije za ∀k1 , k 2 ∈ C
( k 1 + k 2 A = k 1 A + k 2 A
- zakon distribucije
k ( A + B ) = kA + kB
EA=A
–1 A = –A - suprotna matrica
[ ]
Pod proizvodom matrice A(m ,n ) = [aik ] i matrice B(n , p ) = bk , j u datom poretku A B
[ ]
podrazumevamo matricu C (m , p ) = cij , čije elemente dobijamo po formuli:
n
cij = aij bij + ai 2 b2 j + .... + ain bnj = ∑ aik bkj (i = 1,2,....m; j = 1,2,....b )
k =1
Po ovoj definiciji proizvoda matrica AB, množenje je moguće izvesti, ako matrica A
(činilac sa leve strane) ima toliko kolona koliko matrica B ima vrsta (desni činilac). Ako je taj
uslov ispunjen onda su matrice saglasne (za množenje).
__________________________________________________________________________________________
95
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
2 − 1 1 − 2 0 0
A= B= AB =
− 4 2 2 − 4 0 0
[ ]
Transponovana matrica matrice A = [ ai j ] m n je AT = a& i j n m .Elementi a i j = a& j i dobijeni
su zamenom kolona i vrsta.
Transponovanje matrica zadovoljava sledeće uslove:
a) ("a Œ R) (a A)T= a AT,
b) (A + B)T = AT + BT,
c) (A ◊ B)T = BT ◊AT.
Proveru osobine c) uradićemo kroz primer:
96
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
4 -1 2 1 -1
5 0 3 3 1
1 4 -3 2 4
1 3 2 21 7 5 4 5 1 21 5
-1 1 4 5 17 -11 -1 0 4 7 17
2 3 -3 5 -11
4 − 2 0 2 − 2 6 − 2 − 2 0 10 − 4 − 2
R : A + B = 5 5 2 4 , A − B = 3 − 5 2 − 2 , 3 A − B = 11 − 5
6 0
4 − 7 4 1 0 − 3 − 2 3 4 − 13 0 7
4. Date su matrice
1 1 − i 4i 1 + 2i − 2i 1
A= B= C=
2i 3 4 3−i 1 1 + i
− 13i 2 − 3i
Izračunati matricu D = i A–2B + 3C R:
− 7 − 3 + 8i
1 2 2 3 − 4 − 5
5. Date su matrice. A = , B= , C= . Dali postoje brojevi k1 i
3 − 4 − 1 5 9 − 23
k 2 takvi, da je k1 A + k 2 B = C ( R:( 2, −3) )
__________________________________________________________________________________________
97
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
− 4 2 3
6. Matricu A = 1 − 1 2 napisati kao zbir jedne S (simetrične) i T (antisimetrične)
8 − 6 5
1 1
matrice. Primeniti: S = A + AT ; T = A − AT
2 2
− 8 3 11 0 1 − 5
1 1
R : S = 3 − 2 − 4 T = − 1 0 8 ⇒ A = S + T
2 2
11 − 4 10 5 − 8 0
1 4 − 3 1 2 1 4 − 3
2 0 1 ⋅ 1 = 3 , [1,1,1] 2 0 1 = [2,7,−7] .
− 1 3 − 5 1 − 3 − 1 3 − 5
− 1 2 2 − 3
9. Pomoću matrice A = i B= dokazati da je
3 − 2 1 4
− 3 3 8 − 2
( A + B )2 ≠ A 2 + 2 AB + B 2 ⇒ ≠ ,
12 0 5 − 11
6 12 − 5 11
A 2 − B 2 ≠ ( A − B)( A + B) ⇒ ≠ ,
− 15 − 3 − 8 8
− 3 − 3 − 3 − 3
( A − B) 2 A 2 + AB + BA + B 2 ⇒ = ,
12 0 12 0
17 13
( A − B)( A + B ) = A 2 + AB + BA − B 2 ⇒
− 22 − 14
98
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
5.3. Determinante
5.3.1. Definicije
a11 a12
= a11a22 − a12 a21
a21 a22
Taj broj zovemo determinantom drugog reda. Prema navedenoj definiciji vrednost
determinante drugog reda izračunava se tako što se od proizvoda elemenata na glavnoj
dijagonali oduzme proizvod elemenata na sporednoj dijagonali.
= a11a22 a33 − a11a23a32 − a12 a21a33 + a12 a23a31 + a13a21a32 − a13a22 a31 .
Primer:
3 1 2
2 1 −1 1 −1 2
−1 2 1 = 3 −1 +2 = 3( −4 + 1) − ( 2 − 3) + 2(1 − 6) = −18
−1 −2 3 −2 3 −1
3 −1 −2
Za element aij kažemo da leži na parnom mestu + ako je zbir indeksa i+j paran broj, a
leži na neparnom mestu ako je i+j neparan broj.
__________________________________________________________________________________________
99
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
Ako u determinanti izostavio red i kolonu u kojoj se nalazi element aij dobijamo opet
determinantu, koju ćemo zvaki minorom ili subdeterminantom date determinante koji
odgovara elementu aij . Minor koji odgovara elementu aij obeležavamo sa Dij
4 −1 3
Primer: Svi kofaktori matrice A = − 5 − 4 8 :
− 3 0 − 1
1+1 1+2
A11=(–1) M11= 4, A12=(–1) M12= – 29,
A13=(–1)1+3M13= –12, A21=(–1)2+1M21= –1,
A22=(–1)2+2M22= 5, A23=(–1)2+3M23= 3, + _ + _ +
_ _
A31=(–1)3+1M31= 4, A32=(–1)3+2M32= –47, + +
_
A33=(–1)3+3M33= –21. + +
_ +
+
Nakon izračunavanja determinante odgovarajuće +
podmatrice (minort-matrice) promenimo znak ili ostavljamo ga
u saglasnosti sa znakom (–1)i+j. Priložena šah tabla olakšava
pamćenje načina promene - odnosno ne menjanja znaka prilikom
izračunavanja kofaktora.
a b c a p x
Primer: p q r = aqz + xbr + pyc − xqc − pbz − ayr = b q y.
x y z c r z
100
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
3. Ako su svi elementi neke vrste ili kolone jednaki nuli, vrednost determinante je
nula.
4. Ako u determinanti D izmene mesta bilo koje dve vrste ili kolone,
determiananta D menja znak.
5. Ako su odgovarajući elementi dveju vrsta ili dveju kolona jednaki, vrednost
determinante je nula.
6. Zajednički činioc elemenata neke vrste ili kolone može se kao faktor izvući
pred determinantu, što znači da se determinanta množi brojem (skalarom) tako
da se tim brojem pomnože svi elementi samo jedne vrste ili kolone.
8. Neka su elementi neke vrste ili kolone zbirovi od po dva sabirka. Tada se
determinanta može napisati u obliku zbira dve determinante čiji su elementi
jednaki elementima date determinante sa izuzetkom vrste ili kolone koja je
predstavljena u obliku zbira,- u toj vrsti ili koloni se nalaze prvi sabirci u prvoj
determinanti, a drugi sabirci u drugoj determinanti.
9. Ako se svi elementi neke vrste ili kolone pomnože nekim brojem (skalarom) i
dodaju odgovarajućim elementima bilo koje vrste odnosno kolone, vrednost
determiannte se ne menja.
__________________________________________________________________________________________
101
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
jer je druga determinanta zbog proporcionalnosti odgovarajućih elemenata prve i treće kolone
jednaka nuli.
Ovu osobinu koristimo za izračunavanje vrednosti determinante čiji je red veći od tri.
Primer:
1 3 2 1 4 0 −4 7
4 −4 7 0 −16 3
−2 1 −1 −3 −1 0 −3 −1
D= , D= , D = −1 − 3 − 1 , D = −1 −3 −1
1 −1 − 2 2 1 −1 − 2 2
−6 41 −3 5 0
−1 2 1 1 1 0 −3 5
(1) (2) (3) (4)
(1) Množeći treću vrstu respektivno sa 3,1 i 2, pa dodajemo redom prvoj, drugoj i
četvrtoj vrsti, dobijemo drugu determinantu.
(4) Razvijemo li ovu determinantu po elementima prve kolone, lako možemo dobiti
njenu vrednost.
−16 3
D= = −64 + 18 = −46 .
−6 4
102
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
Dokaz: Sa (i–1)-om zamenom mesta dve susedne vrste dovedemo i-tu vrstu na mestu
prve. Na taj način prva vrsta postaje druga, druga postaje treća, itd. Tako dobijene
determinante označimo sa D". Dokažimo da je D"=D.
n n
D' = ∑ ( −1) k −1a1•k A1•k = ∑ ( −1) k −1aik Aik jer a1•k = aik i A1' k = A1k .
k =1 k =1
Dokazati da je:
7 4 1 −2 a −b 0 0
1 2 3
1 2 0 3 0 a −b 0
a) 4 4 7 = 18 , b) = 108, c) = a 4 − b4 ,
4 5 6 6 0 0 a −b
7 8 9
7 8 0 9 −b 0 0 a
a b a b
b 2 + c2 ab ac
b a a b
d) = ( a − b) ( a + b ) ,
3
e) ab a +c2 2
bc = 4a 3b 3c3 .
a b a a
ac bc a 2 + b2
b a b a
__________________________________________________________________________________________
103
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
Definicija 5.4.1.: Kvadratna matrica A je regularna ako i samo ako ima determinantu
različitu od nule: A ≠ 0. Ako je determinanta kvadratne matrice jednaka nuli, tada je
matrica singularna.
Primer: Matrica B je singularna, jer je B= 0, znači: rang(B) = 2 jer matrica ima
kvadratnu regularnu podmatricu drugog reda (na primer to je minor B11).
1 2 3 1 2 3
5 6
B = 4 5 6 , B11 = = –3, C = 4 8 12 .
8 9
7 8 9 3 6 9
104
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
Teorema 5.4.5.: Rang matrice se ne menja, ako na njoj izvršimo sledeće elementarne
transformacije:
– zamenimo mesta dve vrste (ili dve kolone),
– bilo koju vrstu (ili kolonu) pomnožimo brojem lπ 0,
– sa lπ 0 pomnoženu vrstu (kolonu) dodajemo paralelnoj vrsti (koloni).
Dokaz: Rang matrice zavisi od reda najveće determinante, koja se može iz te matrice
izdvojiti. Nabrojane elementarne transformacije menjaju znak determinante, množe
determinantu sa brojem, koji nije nula ili ne menjaju determinantu. To znači, ako je neka
kvadratna podmatrica date matrice bila regularna, nakon izvršene transformacije ostaje
regularna. to upravo znači nepromenjenost ranga.É
Očevidno, rang se ne menja ni onda, ako iz neke matrice izostavimo celu vrstu (ili
kolonu) ako je ona sačinjena isključivo od nula.
Primenom elementarnih transformacija menjamo matricu ali nova matrica ima isti
rang kao i data matrica. Uzastopnom primenom elementarnih transformacija u više koraka
možemo transformisati matricu na trougaonu matricu koja ima na dijagonali sve elemente
različite od nule. Tada već vidimo, da je rang te poslednje matrice (pa i matrice od koje je ona
dobijena) upravo broj elemenata na dijagonali. Diskusiju ranga, koja zavisi od nekog
parametra pokazuje sledeći primer:
1 2 −4 3 −3 1 2 −4 3 − 3
− 2 −4 8 −6 2 − 4
A= ~ 0 0 0 0 ~
2 6 − 10 9 − 10 0 2 −2 3 −4
4 0 −8 0 5 0 −8 8 − 12 17
1 0 0 0 0 1 0 0 0 0 1 0 0
− 4 ~ − 4 0 1 0 fi rang( A ) = 3.
~ 0 0 0 0 0 0 0 0 ~
0 2 −2 3 0 0 2 0 0 0 0 0 1
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
U prvoj fazi smo prvu vrstu pomnožili sa 2 i dodali smo je drugoj vrsti, isto tako prvu
vrstu smo množili sa –2 i dodali smo trećoj vrsti, i na kraju prvu vrstu pomnoženu sa 4 dodali
smo četvrtoj vrsti. Istovetnost ranga između polazne i dobijene matrice obeležimo znakom ~.
__________________________________________________________________________________________
105
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
1 3 1 1 3 1 1 3 1
B = −2 λ −7
− 3 ~ 0 λ −1 .
−1 ~ 0 λ −1 −1
− 1 λ − 4 λ 2 − 3λ 0 λ − 1 λ 2 − 3λ + 1 0 0 λ 2 − 3λ + 2
Kvadratnoj matrici A n-tog reda pridružili smo det(A), Osmotrimo sad kofaktore te
determinante, koji odgovaraju elementima aij i označeni sa Aij (i , j , = 1, 2,... n) i pomoću tih
kofaktora Aij formiramo matricu M = Aij n (i , j = 1, 2,... n) . Transponovanu matricu matrice
M nazivamo adjungovanom matricom matrice A.
A11 A21 An1
T
adj ( A) = M = A12 A22 An 2 .
A1n A2 n Ann
n n n
∑
a1k A1k ∑a 1k A2 k ∑a 1kAnk
k =1 k =1 k =1
n n n
∑
= a 2 k A2 k ∑a 2k A2 k ∑ a1k Ank .
k =1 k =1 k =1
n n n
∑
a 3k A3k
k =1
∑a k =1
nk A2 k ∑k =1
a nk Ank
106
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
a) A A* = A* A ,
b) A A* =An,
c) A A* =AA*⇒ A* = An–1,
d) A= 0 ⇒ A A* = O.
1 2 3 5 − 3 − 1 − 3 0 0
A ⋅ adj ( A) = 2 3 4 2 − 3 2 = 0 − 3 0 = −3 ⋅ E
2 1 3 − 4 3 − 1 0 0 − 3
5 − 3 − 1 1 2 3 − 3 0 0
adj ( A) = 2 − 3 2 2 3 4 = 0 − 3 0 = −3 ⋅ E
− 4 3 − 1 2 1 3 0 0 − 3
adj ( A)
Iz ovoga se vidi da je A −1 = . Matricu A–1 nazivamo inverznom (recipročnom)
A
matricom matrice A.
__________________________________________________________________________________________
107
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
A* 1
A–1 = = A*
A A
2 6 5 1 − 38 27
adjA
a) A = 5 3 − 2 A = −1 A −1 − = − 1 41 − 29
A
7 4 − 3 1 − 34 24
3 0 5 2 −7 3 41 − 59
3 6 4 3 5 − 2 − 30 − 43
adjB
b) B= B = −1 −1
B = =
− 4 1 2 3 B 12 − 5 69 − 99
− 3 1 1 2 − 19 8 111 − 159
1 1 − 1 2 1 − 1
adjC
c) C = − 4 − 5 6 C −1 = = 2 − 1 2
C
− 3 − 3 4 3 0 1
3 2 3 −8 −5 1
adjD
d) D = − 4 − 3 − 5 D −1 = = 29 18 − 3
D
5 1 − 1 − 11 − 7 1
108
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
2 1
–1 2 −1
Imamo: A=
3 2 ⇒ A = −3 2
,
− 3 2 3 2 − 2 4
B= ⇒B–1 = i C= ,
5 − 3 5 3 3 − 1
C B −1
Primenimo FALK-ovu šemu u obliku :
A −1 A −1 ⋅ C A −1 ⋅ C ⋅ B −1
−2 4 3 2
3 −1 5 3 24 13
, prema tome: X = .
2 −1 −7 9 24 13 − 34 − 18
−3 2 12 − 14 − 34 − 18
0 1 1 ....1
2 1 0 0 1 0 1
3 ....1
2 0 0
A = B= 1 1 0
, ....1 .
1 1 3 4
−1
... ... ... .......
2 2 3
1 1 1 .... 0
1 1 −1 1 −1 3
c) Rešiti matričnu jednačinu X ⋅ 2 1 0 = 4 3 2 !
1 − 1 1 1 − 2 5
Ispitni zadaci 5.
1. (24.01.2002.)
A = 1 3 , B = 3 1 , C = 1 1 , D = 7 3.
3 5 1 3 1 1 11 11
.
__________________________________________________________________________________________
109
DISKRETNA MATEMATIKA
__________________________________________________________________________________________
Rešenje:
–-1
AX + B = CX +D ⇒ (A – C ) X =D – B odnosno MX = N odakle sledi X = M N,
gde je: M =A – C = 1 3 – 1 1 = 0 2 i N =D – B = 7 3 – 3 1 = 4 2 .
3 5 1 1 2 4 11 11 1 3 10 8
4 − 2 1 2
Pošto je det(M) = –1/4 i M –-1
= − 1 , sledi X = .
4−2
0 2 1
2. (06.06.2002.)
1 3 1 1 3 1 1 3 1
a) A(t ) = − 2 t − 7
−3 ~ 0 t −1 −1 ~ 0 t −1 −1 .
− 1 t − 4 t 2 − 3t 0 t − 1 t 2 − 3t + 1 0 0 t 2 − 3t + 2
U prvom koraku prva vrsta je pomnožena sa 2 dodata je drugoj vrsti, odnosno prva
vrsta samo je dodata trećoj vrsti.
( X + 3E )–1 = B/4 ⇒ 4E =B ( X + 3E ) ⇒ 4E =B X + 3B ⇒
⇒ B X = 4E – 3B ⇒ X =B–1(4E – 3B ).
1 3 1 1 − 9 − 3
Pošto je B = − 2 − 4 − 3 , 4 E − 3B = 6 16 9 , det(B)=4,
− 1 − 1 0 3 3 4
− 3 − 1 − 5 − 6 − 1 − 5
1
1 , zato će biti X =B (4E – 3B )= 3 − 2 1 .
–1
B =
−1
3 1
4
− 1 − 1 1 − 2 − 2 − 1
110
MATRICE I DETERMINANTE
__________________________________________________________________________________________
3. (02.09.2003)
a a + b a + 2b a + 3b
−a a 0 0
Izračunati determinantu .
0 −a a 0
0 0 −a a
Rešenje:
a a + b a + 2b a + 3b 4a + 6b a + b a + 2b a + 3b
−a a 0 0 0 a 0 0
= =
0 −a a 0 0 −a a 0
0 0 −a a 0 0 −a a
a 0 0
=(4a+6b) − a a 0 .
0 −a a
4. (23.09.2003.)
2 − 4x + 2 5 − 1
2 −8 3 4
Izračunati determinantu D = .
− 1 − 2 x − 6 3 3
1 x−4 0 2
Rešenje:
5. (13.04.1999.)
3 1 − 1
Data je matrica A = 0 2 0 .
1 1 1
Rešenje:
112
6. SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
Promenljive ili nepoznate veličine pripadaju datom skupu S. Elementi skupa mogu
biti interpretirani sa bilo kojim elementom skupa U:
S = {x, y, z, u,…, x1, y1, z1, u1,… ,x2, y2, z2, u2,… ,xn, yn, zn, un,…}.
a11 a12 a13 ... a1n a11 a12 a13 ... a1n b1 x1 b1
a
21 a 22 a 23 ... a 2n a 21 a 22 a 23 ... a 2 n b2 x 2 b
2
A = a 31 a 32 a 33 ... a 3n , Â = a 31 a 32 a 33 ... a 3n b3 , x = x3 , b = b3 .
... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...
a m1 a m2 a m3 ... a mn a am2 a m3 ... a mn bm x n bm
m1
113
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
x= [ x1 x2 x3 ... x n ]
T
i b= [ b1 b2 b3 ... bm ] .
T
x = (x1, x2 , x3 , … , xn ) i b = (b1, b2 , b3 , … , bm ).
Ovakav način zapisivanja ne treba da predstavlja teškoće, jer kod pravih vektora vrsta
koristimo uglaste zagrade i bez zapeta izmedju elemenata.
114
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
Ako su u sistemu jednačina (1) svi nezavisni članovi bi (i=1,2,...,m) jednaki nuli
onda ga nazivamo sistemom homogenih jednačina, u suprotonom kažemo da je sistem
nehomogenih jednačina.
Rešenjem sistema (1) nazivamo svaku uređenu n-torku od n brojeva
(ξ1, ξ2, ξ3, ... ,ξn)
koji zamenjeni redom umesto xj (j=1,2,...,n) u jednačinama (1) iste pretvaraju u identitete.
Upoznaćemo se sad sa Gauss-ovim metodom sukcesivne eliminacije nepoznatih.
Neka je dat sistem (1) i neka je a11 ≠ 0. Pomnožimo obe strane prve jednačine sa
a21 a
i oduzmemo od odgovarajućih strana druge jednačine, zatim sa 31 i oduzmemo od
a11 a11
odgovarajućih strana treće jednačine itd.
Dobijemo sistem:
U sistemu (2) sem prve jednačine ni jedna jednačina ne sadrži nepoznatu x1.
Pored toga sistem (2) ekvivalentan je sa sistemom (1).
_________________________________________________________________________________
115
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
Ovaj sistem sadrži t jednačina, pri čemu je t b m jer se broj jednačina pri prvoj i
drugoj transformaciji mogao smanjiti (ako je neka jednačina dobila oblik 0=0). Gore opisani
postupak eliminacije nepoznatih se nastavlja dok se ne dobije sistem od k jednačina, pri čemu
je izvršena eliminacija (k-1) nepoznate
gde su očigledno a11 ≠ 0, a22′ ≠ 0, K, akk( k −1) ≠ 0 i k≤ m i k≤ n. U ovom slučaju sistem (1) je
rešiv. Ako je k=n sistem (1) je određen, a za k< n sistem je neodređen, a u slučaju ako se
dobija sistem u kome se nalazi bar jedna jednačina čija je leva strana nula a desna različita od
nule, tada je sistem protivrečan.
116
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
1442443
1442443
r
1442443
n 1442443
n 1442443
n
Slika 6.2.1.
1442443 123
r n-r
Slika 6.2.2.
_________________________________________________________________________________
117
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
Očevidno je, dalji postupak rešavanja se u potpunosti poklapa sa postupkom koji smo
opisali na prethodnoj strani u slučaju odredjenog sistema jednačina. Sve nepoznate od prvog
do r-tog: x1, x2, , x3 , . . . , xr izračunamo pomoću veličina na desnoj strani gde je prisutno n–r
slobodno odabranih nepoznatih. Takav sistem nazivamo neodredjeni sistem sa n–r stepeni
slobode. Takav sistem ima beskonačno mnogo rešenja.
Primeri:
1 − 2 − 3 4 1 − 2 − 3 4 1 − 2 − 3 4
2 − 3 − 5 7 ( −2)⋅a1i + a2 i ∼ 0 1 1 − 1 ∼ 0 1 1 − 1
1 2 2 1 ( −1)⋅a1i + a3i 0 4 5 − 3 ( −4)⋅a2 i + a3i 0 0 1 1
x1 − 2 x2 − 3x3 =4
x2 + x3 = −1 x1 = 3 , x2 = –2 , x3 = 1
x3 =1
1 − 1 2 − 1 4 1 − 1 2 − 1 4 1 − 1 2 − 1 4 1 − 1 2 − 1 4
2 1 3 2 8 0 3 − 1 4 0 0 3 − 1 4 0 0 3 − 1 4 0
∼ ∼ ∼
1 2 − 3 1 5 0 3 − 5 2 1 0 0 − 4 − 2 1 0 0 − 4 − 2 1
2 − 2 8 0 6 0 0 4 2 − 2 0 0 4 2 − 2 0 0 0 0 − 1
118
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
Poslednja vrsta matrice sadrži jednačinu 0 = –1 što znači da je sistem protivrečan (nema
rešenja).
4. 5.
x1 − 2 x2 − 5 x3 =2 3x1 − x2 =1
2 x1 + x2 − 2 x3 =2 x1 + x2 =7
x1 + 2 x2 + x3 =0 2 x1 + x2 =9
(3 , −2 , 1) (2 ,5)
6. 7.
x1 + x2 + x3 =0
x1 + 2 x2 + x3 =2
2 x1 − x2 − 2 x3 =8
− x1 − x2 + 2 x3 =3
x1 − 2 x2 − 3x3 =8
2 x1 + 3x2 − 2 x3 = −3
− x1 + x2 + 5x3 = −2
3x1 + 2 x2 − 3x3 =2
2 x1 + x2 − x3 =1
(2 , −1 ,2)
(3 , −4 ,1)
8 9.
x1 − x2 + 2 x3 =3
x1 + 2 x2 − x3 + 3x4 =5
− x1 + 2 x2 − x3 =1
2 x1 − x2 − 3x3 + x4 =2
2 x1 − 3x2 + 3x3 =2
3x1 + x2 − 4 x3 + 4 x4 =7
x1 + 3x3 =7
x1 − 3x2 − 2 x3 − 2 x4 = −3
( 7 − 3α , 4 − α , α)
9 + 7α − 5β 8 − α − 5β
( , ,α,β)
5 5
_________________________________________________________________________________
119
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
10. 11,
x1 + 2 x2 + x3 − 3x4 = −1 x1 − 3x2 + x3 =6
x1 + 3x2 − x3 + x4 =2 x1 − 2 x2 − x3 = −1
2 x1 + 5x2 − 2 x4 =1 3x1 − 2 x2 + 2 x3 =8
x2 − 2 x3 + 4 x4 =2 − x1 − 2 x2 + 2 x3 =3
(protivrečan) (protivrečan)
x1 + 3 x 2 + 5 x 3 − 4 x 4 = 1
3x1 + x 2 − 2 x 3 + x 4 − x5 = 1
x1 + 3 x 2 + 2 x 3 − 2 x 4 + x 5 = −1
2 x1 − x 2 + 7 x 3 − 3 x 4 + 5 x 5 = 2
a) , b) x1 − 2 x 2 + x 3 − x 4 − x 5 = 3 .
x1 + 3x 2 − 2 x 3 + 5 x 4 − 7 x 5 = 3
x1 − 4 x 2 + x 3 + x 4 − x 5 = 3
3x1 − 2 x 2 + 7 x 3 − 5 x 4 + 8 x 5 = 3
x1 + 2 x 2 + x 3 − x 4 + x 5 = −1
c2) d x1 – (2d – 1) x2 + (d + 2) x3 = 1
(d – 1) x2 + (d – 3) x3 = 1 + d
d x1+ (3d – 2) x2 +(3d + 1) x3 = 2 – d.
120
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
D1 D D D
x1 = ; x 2 = 2 ; ... ; x k = k ; ... ; x n = n .
D D D D
Kada je determinanta sistema različita od nule sistem jednačina ima jedno i samo
jedno rešenje: ( x1 , x 2 , ... , x n ). Nepoznate xk (k=1,2,…n) određuju se po KRAMER-ovim
formulama. One prestavljaju KRAMER-ovo pravilo:
_________________________________________________________________________________
121
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
Primeri:
1.
5x1 + 2 x2 − 3x 3 + x4 =4
5 2 −3 4
2 x1 − x2 + 4 x3 − 5x 4 = 12
2 −2 4 −5
x1 + 3x 2 − 2 x3 − 2 x4 =8 ; D= = −175 ,
1 3 −2 −2
3x1 − x2 + x3 + 3x 4 = −1
3 −1 1 3
(1, 3, 2, − 1)
4 2 −3 4 5 4 −3 4
12 −2 4 −5 2 12 4 −5
D1 = = −175 ; D 2 = = −525 ;
8 3 −2 −2 1 8 −2 −2
−1 −1 1 3 3 −1 1 3
5 2 4 4 5 2 −3 4
2 − 2 12 −5 2 − 2 4 12
D3 = = −350 ; D 4 = = 175
1 3 8 −2 1 3 −2 8
3 −1 −1 3 3 −1 1 −1
2. 3.
x1 − x2 + x3 − 3x 4 =7 x1 + 2 x2 + x3 − x4 =0
x1 − 2 x2 + 3x 3 − 4 x4 = 19 x1 − x2 − x3 + x4 =1
3x1 + 4 x2 − x3 + 2 x4 = −9 2 x1 + x2 + x3 + 2 x4 =3
− 2 x1 + 3x 2 + 2 x3 + x4 = −2 x1 + 3x 2 + 4 x3 =2
(2, − 3, 5, 1) (3, − 3, 2, − 1)
4. 5.
2 x1 + x 2 − x3 =0 x1 − x2 + x3 =3
x1 + x 2 + 2 x3 =4 2 x1 + x2 + x3 =2
3x1 + x 2 + x3 =1 x1 − 2 x2 − 4 x3 = −1
( −1, 3, 1) (1, − 1, 1)
122
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
x1 b1
x b
X = ; B= 2
2
M M
xn bn
Putem ovih, sistem jednačina se može kraće pisati u obliku matrične jednične
A⋅X=B .
Svaki onaj skup brojeva ( x1 , x2 , ... , x n ) koji sistem (6) pretvaraju u identitet
nazivamo rešenjem sistema, a matricu X rešenjem (korenom) matrične jednačine A⋅X=B
n
jer je kraće ako se uvedu oznake |A| = D i ∑ Aik bi = Dk ; ( k = 1,..., n) . Iz toga sledi rešenje:
i =1
Dk
xk = za D≠0 (k=1,…,n) što predstavlja KRAMER-ovo pravilo za rešavanje sistema.
D
_________________________________________________________________________________
123
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
Primer:
1 − 8 9 x1 − 32
A = 2 − 1 3 , X = x2 , B = 11
2 2 − 1 x3 27
1
Rešenje: |A|=D= –15 osnovna matrica A je regularna, što znači da postoji A −1 = adjA .
A
− 5 10 − 15 x1 9
1
A−1 = − 8 − 19 15 na osnovu ovog postoji X= A-1⋅B ; x2 = 4 ,
15
6 − 18 15 x3 − 1
iz čega sledi, da su rešenja sistema x1=9 , x2=4 , x3= –1.
2.
x1 + 2 x2 + x3 =4 1 2 1 − 11 6 7
−1 1
2 x1 − x2 + 3x3 = −3 , A = 2 − 1 3 = 22 , A = 11 − 4 − 1
22
3x1 + 4 x2 − x3 = 12 3 4 −1 11 2 −5
x1 − 11 6 7 4 x1 1
1
x2 = 22 11 − 4 − 1 − 3 ; x2 = 2 .
x3 11 2 − 5 12 x3 − 1
Matrice su oblika:
124
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
Primeri:
7 x1 − x2 + 5x3 =1
x1 + 3x2 − x3 = 7
15x1 + x2 + 9 x3 = 9
7 − 1 5 1 7 − 1 5 1 7 − 1 5 1
B = 1 3 − 1 7 ∼ 0 22 − 12 48 ∼ 0 22 − 12 48
15 1 9 9 0 22 − 12 48 0 0 0 0
5 − 7α 24 − 6α
Ako se uzme da x3 = α onda x1 = , x2 = .
11 11
_________________________________________________________________________________
125
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
2. 3.
2 x1 − 3x2 − 2 x3 =3
2 x1 + x2 − x3 + x4 =1
7 x1 + 5x2 + x3 =4
3x1 − 2 x2 + 2 x3 − 3x4 =2
5x1 − 4 x2 − 6 x3 = −8
5x1 + x2 − x3 + 2 x4 = −1
6 x1 + 3x2 − x3 = −2
2 x1 − x2 + x3 − 3x4 =4
8 x1 + 5x2 − 2 x3 = −9
r(A) = r(B) = 3 = n r(A) = 3 , r(B) = 4
Rešenje: (2, -3, 5). r(A) ≠ r(B) , sistem je protivrečan.
mx1 + x2 + x3 =1
x1 + mx2 + x3 =m .
x1 + x2 + mx3 = m2
Rešenje:
|A| = (m-1)2 (m+2) , To znači da za m ≠ 1 ∧ m≠ –2 r(A) = r(B) = 3 i sistem je određen.
a) za m = 1 r(A) = r(B) = 1, i pošto je n=3 zato sistem dvostruko neodređen,
b) za m = –2 r(A) = 2 , r(B) = 3 , sistem je protivrečan.
5. 6.
2 x1 − 3x2 − 2 x3 =3
7 x1 + 5x2 + x3 =4 2 x1 + x2 − x3 + x4 =5
5x1 − 4 x2 − 6 x3 = −8 x1 + x2 − 2 x 3 − x4 =1
6 x1 + 3x2 − x3 = −2 3x1 − x2 − x3 + x4 =0
8 x1 + 5x2 − 2 x3 = −9
r(A) = r(B) = 3 = n = r r(A) = r(B) = 3 = r , n = 4 , r < n
Rešenje: (2, -3, 5) sistem je neodređen sa n–r= 1 stepenom slobode:
13 − 6α 24 − 3α 15 − 8α
; ; ; α
7 7 7
Sistem homogenih jednačina ne može biti pritivrečan jer uvek ima bar jedno
rešenje: x1=0, x2=0, …, xn=0. U slučaju ako je broj jednačina u sistemu manji od broja
nepoznatih (m<n), sistem pored trivijalnog ima i druga rešenja, sistem je neodređen, jer se
broj jednačina primenom Gauss-ove metode može se smanjiti.
126
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
U slučaju kada je determinanta sistema D≠0 sistem je određen i ima kao jedino
rešenje trivijalno po KRAMER-ovim formulama.
Homogeni sistem ima samo trivijalna rešenja ako r(A) = r = n. Ako je r(A) = r < n
tada sistem pored trivijalnog ima i beskonačno mnogo rešenja i to: nepoznate x1, x2, … , xr
mogu se izraziti preko xr+1, xr+2, … , xn (sistem koji sadrži te nepoznate treba da je saglasan).
3. 4.
3x1 + 4 x2 − 5x3 + 7 x4 =0
x1 + 3x2 + 2 x3 + x4 =0
2 x1 − 3x2 + 3x3 − 2 x4 =0
x1 + 4 x2 + 5x3 + x4 =0
4 x1 + 11x2 + 13x3 + 16 x4 =0
2 x1 + x2 + 3x3 =0
7 x1 − 2 x2 + x3 + 3x4 =0
x1 + 3x2 + 2 x3 + x4 =0
x1 + 24 x2 − 27 x3 + 29 x4 =0
r(A) = 3 < n jednostruko neodređen r(A) = 2 < 4 dvostruko neodređen
3α − 13β 19α − 20β
(0, -3α, α, 7α) ( , , α, β)
17 17
mx1 + x 2 + x3 + x4 = 0
x1 + mx 2 + x3 + x4 = 0
SH: .
x1 + x 2 + mx3 + x4 = 0
x1 + x2 + x3 + mx 4 = 0
Rešenje tražimo primenom GAUSS-ovog metoda eliminacije u matričnoj formi. U
ovom slučaju nije potrebno voditi računa o proširenoj matrici, jer je dodatna kolona sačinjena
isključivo od 0.
m 1 1 1 m 1 1 1 m 1 1 1
1 m 1 1 1 m 1 1 1 m 1 1
~ ~ ~
1 1 m 1 1 1 m 1 1 1 m 1
1 1 1 m m + 3 m + 3 m + 3 m + 3 1 1 1 1
(1) m π –3 (2)
_________________________________________________________________________________
127
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
1 m 1
1 0 m −1 0
0 0 1 0 0 0 1 0 0
~ ~ ~ ~ .
1 1 m 1 0 0 m −1 0 0 0 1 0 0 0 1 0
m 1 1 1 0 1− m 1 − m 1 − m 0 −1 −1 −1 0 0 0 1
(3) mπ0 (4) m π 1 (5) (6)
Opis koraka:
(1) dodajemo prvu, drugu i treču vrstu četvrtoj,
(2) podelimo četvrtu vrstu sa m+3 (obratiti pažnju na uslov!)
(3) zamena mesta prve i četvrte vrste,
(4) oduzimanje prve vrste od druge i od treće, kao i oduzimanje m-tostruke prve vrste od
četvrte vrste (obratiti pažnju na uslov!),
(5) deljenje druge, treće i četvrte vrste sa m–1 (obratiti pažnju na uslov!),
(6) dodavanje druge i treće vrste četvrtoj vrsti.
Razume se, ne možemo ostaviti bez odgovora pitanja, šta je u slučaju, kada ti uslovi
nisu zadovoljeni? Šta se dešava, ako je ipak m=1, ili m=0 ili m=–3 ? Ispitajmo te slučajeve
pojedinačno!
m= –3
Osmotrimo matricu dobijenu nakon prva dva koraka metoda eliminacije. Stavimo da
je m = –3! Pošto je treća vrsta sačinjena od samih nula – izostavimo je:
−3 1 1 1 1 1 −3 1 1 1 −3 1 1 1 −3 1
1 −3 1
1 ~ 1 −3 1
1~ 0 −4 4 0 ~ 0 1 −1 0 ~
1 1 −3 1 − 3 1 1 1 0 4 −8 4 0 0 −4 4
(1) (2) (3)
1 1 −3 1 1 1 0 −2 1 0 0 −1
~ 0 1 −1 0 ~ 0 1 0 − 1 ~ 0 1 0 − 1 .
0 0 1 − 1 0 0 1 − 1 0 0 1 − 1
(4) (5) (6)
Opis koraka:
(1) zamena mesta prve i treće vrste,
(2) oduzimanje prve vrste od druge, odnosno dodavanje trostruke prve vrste trećoj,
(3) deljenje druge vrste sa –4, zatim oduzimanje četvorostruke vrednosti od treće vrste,
(4) deljenje treće vrste sa –4,
(5) dpdavanje treće vrste drugoj, odnosno trostruke treće vrste prvoj vrsti,
(6) oduzimanje druge vrste od prve vrste.
128
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
x1 − x4 = 0
SH(3) : x2 − x4 = 0 ,
x3 − x4 = 0
m= 1
Očevidno je, da u slučaju m=1 čak tri jednačine postanu suvišne i preostaje samo
jedna: x1 + x2 + x3 + x4 = 0.
Rang je r = 1. To znači n – r = 4 – 1 = 3 stepena slobode
Birajmo slobodno x2 = a, x3 = b, x4 = g. Sledi x1 = –( x2 + x3 + x4) = – ( a + b + g ).
Opšte rešenje je: (x1, x2, x3 , x4 ) =(– ( a + b + g ), a , b , g ). Nije teško uočiti da je to
moguće (upotrebom osobina sabiranja vektora i množenje vektora sa brojem) zapisati:
(x1, x2, x3 , x4 ) = (– ( a + b + g ), a , b , g ) =
= (– a , a , 0 , 0 )+(– b, 0 , b , 0 )+(– g, 0 , 0 , g ) =
= a (–1, 1, 0, 0) + b (–1, 0, 1, 0) + g (–1, 0, 0, 1).
Prema tome, opšta, netrivijalna rešenja se javljaju kao linearna kombinacija tri
osnovna rešenja. Sa tim "osnovnim" rešenjima čemo se kasnije još detaljni pozabaviti.
m= 0
1 0 1 1 1 0 0 − 1
0 1 1 1 0 1 0 − 1
~ ~ fi
0 0 1 2 0 0 1 2
0 0 −2 − 1 0 0 0 3
_________________________________________________________________________________
129
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
3 x1 + 4 x 2 − 5 x 3 + 7 x 4 = 0 x1 + x 2 + x 3 + x 4 + x 5 = 0
2 x1 − 3 x 2 + 3 x 3 − 2 x 4 = 0 3x1 + 2 x 2 + x 3 + x 4 − 3x 5 = 0
a) b) .
4 x1 + 11x 2 − 13 x 3 + 16 x 4 = 0 x 2 + 2 x3 + 2 x 4 + 6 x5 = 0
7 x1 − 2 x 2 + x 3 + 3x 4 = 0 5 x1 + 4 x 2 + 3 x 3 + 3x 4 − x 5 = 0
Ispitni zadaci 6.
1. (28.09.1998.)
(1 + λ )x + y + z + u = 1
x + (1 + λ ) y + z + u = λ
x + y + (1 + λ )z + u = λ
2
x + y + z + (1 + λ ) = λ
3
Rešenje:
1+ λ 1 1 1
1 1+ λ 1 1
Determinanta sistema je ∆ = = λ3 (λ + 4) .
1 1 1+ λ 1
1 1 1 1+ λ
130
SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
_____________________________________________________________________________________________________
−3 1 1 1 1 − 3 1 1 1 1
1 −3 1 1 − 3 1 − 3
~
1 1 − 3
.
1 1 −3 1 9 1 1 −3 1 9
1 1 1 − 3 − 27 0 0 0 0 − 20
Nije potrebno dalje nastaviti, lako se uočava, da sistem i u ovom slučaju je nemoguće
rešiti. Zaključak je dobijen tako, da su prve tri vrste dodate četvrtoj vrsti, i dobili smo četvrtu
jednakost u obliku 0 = –20, što je, naravno nemoguće!
2. (13.04.1999.)
_________________________________________________________________________________
131
DISKRETNA MATEMATIKA
_____________________________________________________________________________________________________
3. (02.09.2003.)
Ispititati rešivost i naći eventualno rešenje datog sistema jednačina primenom Gausove
metode eliminacije.
x1 – 2 x2 + x3 + x4 = 1
x1 – 2 x2 + x3 – x4 = –1
x1 – 2 x2 + x3 +5 x4 = 5
Rešenje:
4. (08.06.2004.)
1 2 3 − 1 1 1 2 3 −1 1 1 2 3 − 1 1
1 2 3 −11
3 2 1 − 1 1 0 − 4 − 8 2 − 2 0 1 5 − 3 1
0 1 5 −31
2 3 1 1 1 ~ 0 − 1 − 5 3 − 1 ~ 0 2 4 − 1 1 ~
0 0 −6 5 − 1
2 2 2 − 1 1 0 − 2 − 4 1 − 1 0 2 4 − 1 1
0 0 − 12 10 − 2
5 5 2 0 2 0 − 5 − 13 5 − 3 0 5 13 − 5 3
Očevidno je, nakon izostavljanja vrsta koje se poništavaju (precrtane), da je rang matrice i
proširene matrice isti: 3. To znači 1 stepen slobode (imamo 4 nepoznate!). Odaberimo x4 = k.
Iz ovog izbora i poslednje matrice sledi sistem jednačina:
x1 + 2x2 + 3 x3 = 1 – k
x2 + 5 x3 = 1 + 3k
6 x3 = 1 + 5k.
Odavde ne predstavlja teškoću odrediti opšte rešenje datog sistema jednačina:
1 + 5k 1 − 7k 1 + 5k 1
( x1 , x2 , x3 , x4 ) = , , , k = ((1, 1, 1, 0) + k (5, –7, 5, 1)).
6 6 6 6
132
7. VEKTORSKI PROSTORI
1. a + b ∈ V, za ma koje a,b ∈ V;
2. (a + b) + c = a + (b + c), za ma koje a,b,c ∈ V (asocijativnost);
3. Postoji elemenat 0 ∈ V, za koji je 0+a = a+0 za ma koji a ∈ V ,(postoji
neutralni elemenat te operacije u tom skupu);
4. Za ma koji elemenat a ∈ V postoji -a ∈ V, za koji je a+(-a) = 0; (svaki
elemenat ima svoj inverzni elemenat); i
5. a + b = b + a, za ma koje a,b ∈ V (komutativnost).
1. α ⋅ a ∈ V,
2. ( α + β ) ⋅ a = α ⋅ a + β ⋅ a,
3. α ⋅ (a + b) = α ⋅ a + α ⋅ b,
4. (α β ) ⋅ a = α ⋅ (β ⋅ a),
5. 1⋅ a = a, i 0 ⋅ a = 0, (0,1 ∈ R i 0∈ V).
Proveriti!
133
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Primer 7.2.: Posmatrajmo skup matrica tipa (m,n). Proveriti, da i taj skup
zadovoljava uslove komutativne grupe u odnosu na sabiranje matrica, a takođe i pogledu
množenja matrice brojem zadovoljava i uslove vektorskog prostora nad poljem realnih
brojeva.
Proveriti!
Proveriti da V ima strukturu vektorskog prostora nad poljem realnih brojeva, ako
sabiranje elemenata u skupu n-torki definišemo kao prirodno uopštenje sabiranja vektora u
dekartovom koordinatnom sistemu (sabiramo odgovarajuće koordinate), dok pod
množenjem sa brojem podrazumevamo množenje svake koordinate vektora tim brojem.
134
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
v = 1 ⋅ v1 + 2 ⋅ v 2 − 3 ⋅ v 3 + 1 ⋅ v 4 =
α 1 ⋅ v 1 + α 2 ⋅ v 2 + α 3 ⋅ v 3 + ... + α n ⋅ v n = 0,
Posledica ove definicije je, da iz skupa linearno zavisnih vektora elementi koji,
imaju koeficijent različit od nule mogu se izraziti kao linearna kombinacija ostalih.
Recimo, ako je α k ≠ 0 , tada će biti za β i = α i α k (i=1,2,...,n, i≠k):
v k = β 1 ⋅ v 1 + β 2 ⋅ v 2 + ... + β k −1 ⋅ v k -1 + β k +1 ⋅ v k +1 + ... + β n ⋅ v n .
135
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
prostora V može biti izražen pomoću datih n vektora (bilo koji skup od n+1 vektora je
linearno zavisan skup).
Postavlja se pitanje, kako uvideti kod datog skupa vektora, da li je taj skup linearno
nezavisan ili je linearno zavisan? Neka je dat skup od m uređenih n-torki v 1 , v 2 , v 3 ,..., v m u
obliku vektor-kolona. Formirajmo za ispitivani skup vektora njihovu linearnu kombinaciju
pomoću brojeva xi , i = 1,2,...,m (brojeve ne moramo uvek obeležavati grčkim slovima.) i
zahtevajmo da ta kombinacija bude jednaka nuli, dobijamo:
x1 ⋅ v 1 + x 2 ⋅ v 2 + x3 ⋅ v 3 + ... + x m ⋅ v m = 0.
Taj zahtev možemo napisati u obliku matrične jednačine Ax=0, gde je matrica A
formirana od koordinata vektora vi svrstanih u kolone, dok x je vektor kolona sačinjena od
nepoznatih brojeva xi i tipa je (m,1):
136
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
1 2 1 0 x1 3
1
1 1 1 x 2 − 4
=
0 3 0 − 1 x3 5
1 1 0 − 1 x 4 2
Proveriti!
137
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Kolika je dimenzija prostora i koji vektori mogu biti baza tog prostora?
b –3d –3f =0
c –2e +2g=0
3d + 3 f – 2 g = 0.
Koja 4 vektora mogu biti baza L(G)? Vektori koji su u linearnoj zavisnosti to ne
mogu biti! Takođe vži, da vektor a mora biti u svakoj bazi, jer ne zavisi ni od jednog
drugog vektora. Sastavimo sve moguće četvorke vektora u kojima je vektor a prisutan,
zatim izbacimo one koji ne mogu biti baza zbog spomenutih razloga):
Osenčene četvorke ne mogu biti baza. Na primer (a, b, c, e ) zato ne može biti, jer
iz linearne veze c – 2 e + 2 g = 0 vektor c možemo izraziti: c = 2 e – 2 g .
U ovom primeru je sadržan i prethodni primer: prvo treba otkriti veze, zatim
sastaviti moguće baze prostora.
138
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
a a + b b + g c + d d + j e = 0.
2 1 0 1 −1 1 2 3 5 − 10 1 0 −1 −1 2
−1 0 1 1 − 2 0 2 4 6 − 12 0 1 2 3 − 6
~ ~
3 −1 − 5 − 6 12 0 − 7 − 14 − 21 42 0 0 0 0 0
1 2 3 5 − 10 0 −3 −6 − 9 − 19 0 0 0 0 − 37
a – g – d +2 j = 0, b + 2g +3 d –6 j = 0, –37 j = 0.
Rang sistema je 3, tojest imamo 3 nezavisna vektora. Koje su veze između vektora?
Birajmo po dva data stepena slobode brojeve: g ≠ 0, i d ≠ 0.
Slede rešenja:
a =g+d, b = – 2g –3 d , g = g, d = d, j = 0.
aa+ bb+gc+dd+je=0 fi
fi (g + d ) a + ( – 2g –3 d) b + g c + d d = 0 fi
fi ( a – 2b + c) g + (a – 3b + d) d = 0 .
Zbog g π 0 i d π 0 ove dobijene veze mogu biti istinite samo ako je zadovoljeno:
a – 2b + c = 0 és a – 3b + d = 0.
(a, b, c), (a, b, d), (a, b, e), (a, c, d), (a, c, e),
139
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Pošto je j = 0, zato vektor e mora biti u svakoj bazi, te izostaju sve one trojke u
kojima nije prisutan taj vektor. Trojke (a, b, c) i (a, b, d) izostaju zbog otkrivenih veza, a
trojke (a, c, d) i ( b, c, d) zbog nedostatka vektora e.
(a, b, e), (a, c, e), (a, d, e), (b, c, e), ( b, d, e), ( c, d, e).
Zadaci 7.2.: a) Jedan generatorski sistem prostora W je skup G = (a, b, c, d, e). Odrediti
sve zavisnosti izmedju tih vektora (odrediti dimenziju prostora kojeg generišu):
3 a + 2 d – f = 0, b – c + 2 e = 0, 2 f + c – 6 a = 0.
1 1 1 1
a = (1+ , 1, 1, 1), b = (1, 1+ , 1, 1), c = (1, 1, 1+ , 1), d = (1, 1, 1, 1+ ) .
a b c d
140
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
Neka je data baza B vektorskog prostora V: B = { a1, a2, a3, ..., an }. Tada se
proizvoljan vektor x u toj bazi izražava na sledeći način:
A x = A(ξ1 a1 + ξ2 a2 + ξ3 a3+ ... +ξn an) =ξ1 Aa1 + ξ2 Aa2 + ξ3 Aa3+ ... +ξn Aan.
Iz toga proizilazi, da će slika vektora x biti poznata, ako su nam poznate slike
elemenata baze B .Potrebno je, prema tome da se zadaju slike elemenata baze, i time je u
potpunosti zadata linearna tranformacija A. Neka su te slike date sledećim linearnim
kombinacijama: (λi j ∈ R)
141
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
1. A+B ∈A;
2. AB ∈ A ;
3. (A B)C = A(BC), (A+B)+C = A+(B+C);
4. (A + B)C = AC + BC, A(B + C) = AB + AC;
5. A + O = O + A = A; AO = OA = O; O∈ A nula-transformacija.;
6. AE = EA = A; gde je E∈ A identična transformacija;
7. A + (–A) = (–A) + A = O; gde je –A ∈ A .
Navodimo još dva važna stava koji su od izuzetnog značaja na dalja ispitivanja
linearnih transformacija:
a) Ako je { a1, a2, a3, ..., an } jedna baza vektorskog prostora V , tada je i skup
vektora { Aa1, Aa2, Aa3, ..., Aan } baza tog istog vektorskog prostora).
b) Ako su { a1, a2, a3, ..., an } i { b1, b2, b3, ..., bn } dve baze istog vektorskog
prostora V, tada postoji regularna linearna transformacija A koja prevodi vektore prve baze
u vektore druge baze, dok njena inverzna transformacija A-1 prevodi vektore druge baze u
vektore prve baze.
Neka su date dve baze tog prostora { i1, i2} i { j1, j2}, i neka je dat proizvoljan vektor
x svojim koordinatama u prvoj bazi: x(1) = ξ1i1,+ ξ2i2. Pronađimo koordinate tog istog
vektora u drugoj bazi: x(2) = η1j1,+ η2j2.
142
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
ξ1 α 1 β1 η1
ξ = α β 2 η 2
, tojest: x(1) = T12 x(2),
2 2
gde smo koristili oznaku T12 za matricu, koja prevodi vektore prve baze u vektore druge
baze. Primetiti, da koordinate vektora druge baze nalaze se u odgovarajućim kolonama
matrice prelaza. Uz mali napor možemo uočiti, da važe i relacija x(2) = T21 x(1), gde T21
označava matricu prelaza iz druge baze u prvu.
Slika 7.11.
143
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Pošto smo zaključili, da je x(1) = T12 x(2) za bilo koji vektor x, to važi i u slučaju
(Ax)(1)=T12(Ax)(2) , i (Ax)(2)=T21(Ax)(1). Razmotrimo sledeći tok misli:
(Ax)(1) = A(1) x(1) = T12(Ax)(2) = T12A(2)x (2) = T12 A (2) T21x (1) ⇒ A (1) = T12 A (2)T21 .
Primer 7.14. Neka su date dve baze trodimenzionog vektorskog prostora. Prva je {
e1, e2, e3} , dok { b1, b2, b3} je druga. Data je i veza između te dve baze sledećim
jednakostima: b1 = e1 +e2 + 2e3; b2 = e1 + e2 +e3; b3 = 2e1 + 3e2 – 3e3.
Posmatramo vektor x(2) = b1 +b2 + b3. Očevidno je, da su koordinate tog vektora u
drugoj bazi dati sa η1=1; η2 =1 i η3=1. Naći koordinate tog vetora u prvoj bazi!
Rešenje se može dobiti na dva načina. Ovom prilikom je jednostavnije, ako se uzima, da je
iz čega proizilazi, da je ξ1 = 4; ξ2 = 5 i ξ3 = 0.
Za drugi način je potrebno uočiti, da nam je data matrica prelaza T12 , pa nam je
potrebno izvršiti samo jedno matrično množenje T12 x(2) = x(1) .Elemente matrice T12 čitamo
iz zadate veze dveju baza (koordinate pišemo u kolone!):
1 2 0
A(1) = 0 1 1 . Naći: a) (Ax)(1); b) (Ax)(2) i c) A(2)x(2)!
1 − 1 1
144
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
1 2 0 4 14
a) (Ax)(1) = A(1) x(1) = 0 1 1 5 = 5 .
1 − 1 1 0 − 1
− 6 5 1 − 6 5 1 14 − 60
T21 = 9 − 7 − 1 , (Ax)(2)=T21(Ax)(1) = 9 − 7 − 1 5 = 92 .
− 1 1 0 − 1 1 0 − 1 − 9
− 6 5 1 1 2 0 1 1 2 − 1 − 7 − 52
T21 A (1)T12= 9 − 7 − 1 0 1 1 1 1 3 = 4 12 76 = A (2) .
− 1 1 0 1 − 1 1 2 1 − 3 0 − 1 − 8
Neka je baza "polaznog" prostora {i1, j1, k1} koja nakon prve rotacije prelazi u bazu
{i2, j2, k2}. Druga rotacija proizvodi bazu {i3, j3, k3}, dok konačna je {i4, j4, k4}.
Prva rotacija je oko ose vektora k1 za ugao ψ - tojest k1 ≡ k2 . Imajući u vidu ovu
poslednju činjenicu i iskustvo iz primera 7.13. dobijamo:
145
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Druga rotacija ima polazni sistem {i2, j2, k2}, rotacija se vrši oko ose vektora i2 za
ugao υ, tj. nakon rotacije biće i2 ≡ i3 sa odgovarajućim izrazima, odnosno matricom:
i3 = 1⋅ i2 + 0⋅j2 + 0⋅k2; 1 0 0
j3 = 0⋅ i2 + j2cosυ+ k2sinυ;
iz čega proizilazi: T23 = 0 cos υ − sin υ
k3= 0⋅ i2 – j2 sin υ+k2cosυ; 0 sin υ cos υ
ψ 1
ϕ
k2 k1
3 k4 k3
u j4
ϕ j3
u j2
ψ
j1
ψ
ϕ i4
i1
i2 i3
2
u
Slika 7.
Konačno, treća rotacija je u sistemu {i3, j3, k3} oko ose vektora k3 za ugao ϕ, tojest
k3 ≡ k4, a odgovarajuće jednakosti i matrica prelaza su:
Kao rezultat tih rotacija dobijamo: x(1) = T12 x(2), x(2) = T23 x(3), x(3) = T34 x(4),
odnosno: x(1) = T12 T23 T34 x(4), x(1) = T14 x(4); gde je T14 = T12 T23 T34.
cos ψ cos ϕ − sin ψ sin ϕ cos υ − cos ψ sin ϕ − sin ψ cos ϕ cos υ sin ψ sin υ
T14 = sin ψ cos ϕ − cos ψ sin ϕ cos υ − sin ψ sin ϕ − cos ψ cos ϕ cos υ − cos ψ sin υ
sin ϕ sin υ cos ϕ sin υ cos υ
146
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
2 − 1
x=A= .
−1 3
147
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
1 0 2 − 1 2 − 1 2 − 1
f(A) = 3 E –5 A + A2 = 3 – 5 −1 + =
0 1 3 − 1 3 − 1 3
3 0 − 10 5 7 − 5 0 0
= + + = .
0 3 15 − 15 − 15 12 0 0
1 0 1 3 1 5 1 3 2
P(X) = 1 1 0 + − 1 0 3 X + 0
0 1 X 2 .
1 0 1 2 4 1 1 − 1 0
148
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
Prema tome, zbir desnih strana je izraz oblika Q(x) (x E – B ), dok je zbir izraza na
levoj strani:
n n n n
∑
k =1
xk Ak – ∑
k =1
Ak Bk = ( Ao + ∑
k =1
xk Ak )–(Ao + – ∑
k =1
Ak Bk )= A(x) – A(B).
149
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Ova jednakost ujedno znači i to, da karakteristični polinom f(x) E matrice A uvek
deljiv sa polinomom (x E – A), tj. ostatak je 0. Po teoremi 7.5.1.1. ostatak je vrednost
polinoma za A, tojest f(A) = 0 .
x −1 −1 −1 −1 x −1 −1 −1 −1
−1 x −1 1 1 x−2 x−2 0 0
x E – A= = =
−1 1 x −1 1 x−2 0 x−2 0
−1 1 1 x −1 x−2 0 0 x−2
(1)
x −1 −1 −1 −1 x+2 0 0 0
1 1 0 0 1 1 0 0
= (x–2)3 = (x–2)3 = (x–2)3(x+2).
1 0 1 0 1 0 1 0
1 0 0 1 1 0 0 1
(2) (3) (4)
Opis koraka:
150
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
Dokaz: Neka je karakteristični polinom matrice f(x), dok je m(x) polinom najnižeg
stepena sa koeficijentima iz skupa K, kojeg matrica A anulira, tojest m(A) = 0, dok je
stepen polinoma m(x) niži od stepena f(x). Po definiciji deljivosti polinoma možemo
zapisati sledeće: f(x) = m(x) q(x) + r(x) gde je dg (r(x)) < dg ( m(x)). Zamenimo
promenljivu x matricom A: f(A) = m(A) q(A) + r(A) = 0 (na osnovu CAYLEY –
HAMILTON-ove teoreme). Pošto je m(A) = 0 zato je i r(A) = 0. Medjutim, po pretpostavci
teoreme ne postoji polinom nižeg stepena od m(x) kojeg matrica A anulira, zato je ostatak
identički jednak nuli: r(x) ≡ 0, tojest f(x) = m(x) q(x) .
Ukoliko postoji takav vektor xo koji ne menja svoj "pravac", tada je ceo
jednodimenzioni prostor generisan vektorom xo ima isto svojstvo, pa možemo govoriti o
invarijantnom pravcu (podprostoru) date transformacije.
Ako jednačina A x = λ x ima dva linearno nezavisna rešenja, x1 i x2, tada je i čitav
prostor L( x1 , x2) generisan tim vektorima je invarijantan, to jest i vektor x3 =a x1 + b x2 je
invarijantan pravac. (a, b proizvoljni skalari).
A x1 = λ x1 Ÿ A x2 = λ x2 fi A x3 = λ x3
151
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Zaista:
A x3 = A(a x1 + b x2) = a A x1 + b A x2 = a λ x1 + b λ x2 = λ (a x1 + b x2) = λ x3.
A x = λ x ⇔ (λ E – A)x = 0
λ1 = –2
3 1 1 1 x1 0
(λ = –2) Ÿ (λ E – A)x = 0
1
⇒ 3 − 1 − 1 x 2 0 .
=
1 − 1 3 − 1 x3 0
1 − 1 − 1 3 x 4 0
152
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
3 1 1 1 0 4 4 − 8 1 − 1 − 1 3 1 − 1 − 1 3 1 0 0 1
1 3 − 1 − 1 0 0 − 4 0 0 1 − 2
~ 4 ~ 1 1 − 2 ~ 1 ~ 0 1 0 − 1 .
1 − 1 3 − 1 0 0 4 − 4 0 1 0 − 1 0 0 −1 1
0 0 1 − 1
1 − 1 − 1 3 1 − 1 − 1 3 0 0 1 − 1 0 0 1 − 1
–x1 = x2 = x3 = x4 = m.
λ1 = 2
1 − 1 − 1 − 1 x1 0
(λ = 2) Ÿ (λ E – A)x = 0 ⇒ − 1 1 1 1 x 2 = 0 .
− 1 1 1 1 x 3 0
− 1 1 1 1 x 4 0
x1 – x2 – x3 – x4 = 0.
Neka je
x2 = a Ÿ x3 = b Ÿ x4 = g fi x1 = a + b + g,
ali je a π 0 ⁄ b π 0 ⁄ g π 0.
(x1 , x2 , x3 , x4) = (a + b + g, a , b , g) =
153
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
Primer 7.5.2.2.: Matricu rotacije koordinatnog sistema oko ose Oz već poznajemo.
Neka je ugao obrtanja ψ . Matrica A linearne transformacije je:
cosψ − sin ψ 0
A = sinψ cosψ 0 .
0 0 1
λ − cosψ sin ψ 0
λE – A= 0 ⇔ − sin ψ λ − cosψ (
0 = (λ − 1) λ2 − 2λ cosψ + 1 = 0. )
0 0 λ −1
λ1 = 1, λ 2 / 3 = cosψ ± cos 2 ψ − 1 .
λ=1
Za ovu svojstvenu vrednost dobijamo, da je rang pripadajuće matrice sistema
homogenih jednačina 2 (treća vrsta, a i treća kolona je sastavljena od samih nula). Od
preostale dve jednačine nikako ne zavisi z, te pored slobodno odabranog zo dobijamo
rešenja xo = yo = 0, što znači da je pripadni svojstveni vektor (0, 0, zo) = zo (0, 0, 1). To
154
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
znači: sama osa Oz! Naknadno možemo biti "pametni" pa konstatovati, da bilo je i za
očekivati da u slučaju obrtanja oko Oz ose pravac same ose se neće promeniti. Specifična
situacija se ogleda u tome, da se ne menja niti smer niti intenzitet. Vektori na toj osi u tom
obrtanju ostaju potpuno nepromenjeni.
λ = –1
Osmotrimo elementarne transformacije matrice sistema homogenih jednačina.
Pošto je cosψ = –1, sinψ = 0 i λ= –1, zato imamo matricu:
λ − cosψ sin ψ 0 0 0 0
− sin ψ λ − cosψ 0 ~ 0 0 0 .
0 0 λ − 1 0 0 − 2
⇒ zo = 0, xo = α, yo = β,
5 6 − 3 3 1 0
a) − 1 0 1 , b) − 4 − 1 0 .
1 2 − 1 4 − 8 − 2
c) Ako je poznat spektar{λ1, λ2, λ3, …,λn} regularne linearne transformacije A odrediti
spektar transformacije A–1. (Rešenje: Svojstvene vrednosti inverzne matrice su jednake
recipročnim vrednostima svojstvenih vrednosti date matrice).
155
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
1. (24.01.2001.)
Rešenje:
Polazimo od veze α a + β b + γ c + δ d = 0, što se svodi na homegeni sistem
linearnih algebarskih jednačina Kolone matrice tog sistema su koordinate datih vektora..
Rešavajući taj sistem imamo:
2 1 −1 1
1 2 1 5 1 2 1 5
~
3 0 − 3 − 3 0 1 1 3
1 1 0 2
b) γ ( a – b + c) + δ (a – 3 b + d) = 0 iz čega sledi: a – b + c = 0 i a – 3 b + d = 0.
2. (11.04.2002.)
1+ x 1 2
a) (10) Izračunati ϕ(A) ako je ϕ(x)= i A= .
1− x 2 1
b) (10) Odrediti karakteristične vektore matrice A.
Rešenje:
2 2 0 − 2
E + A= , E − A= .
2 2 −2 0
1 0 2 − 1 − 1
E − A = −4, (E − A) = −
−1
⇒ ϕ ( A) = .
4 2 0 − 1 − 1
156
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
1− λ 2
b) Karakteristični polinom je: det(A–λE) = = λ2 – 2λ – 3.
2 1− λ
Karakteristična jednačina je λ2 – 2λ – 3 = 0, čiji su koreni λ1 = –1, λ2 = 3.
3. (27.06.2002.)
Rešenje:
Za λ1 =1 imamo 3 stepena slobode, jer se matrica A–λ1 E svodi na jednu vrstu: [0 –1 1 0],
što znači jednu jedinu jednačinu: 0x1 – x2 + x3 +0x4 = 0.
Neposredno se uočava da nepoznate x1 i x4 mogu biti proizvoljne, dok x2 = x3.
Iz toga proizilazi opšte rešenje i invarijantni pravci (potprostor generisan tim vektorima je
invarijantan):
1 0 0 0
Za λ2 = –1 imamo 1 stepen slobode, jer se matrica A–λ2 E svodi na: 0 1 1 0 .
0 0 0 1
Očevidno to je matrica homogenog sistema jednačina u kojem mora biti x1 = x4 = 0, dok
x2 = –x3 . Iz toga proizilazi opšte rešenje i invarijantni pravac:
157
VEKTORSKI PROSTORI
_______________________________________________________________________________________
4. (10.06.2003.)
a − 2b +c −d + 4e = 0
a − 3b + 3c +d + 5e = 0
− a + 2b + 2d − 2e = 0 .
2 a − 4b + 2 c −d + 8e = 0
Rešenje:
Prema tome, jedino vektor e je nezavisni vektor, svi ostali se mogu "proizvesti" iz
njega, pa je to jednodimenzioni prostor čija je baza upravo vektor e.
5. (09.12.1999.)
Rešenje:
x a1 + y a2 + z a3 + u a4 + v a5 = 0
x + 2y + z + u = 0,
y + z + 2u + v = 0,
y + z + 3u + 2v = 0,
–x + z + 4u + 3v = 0.
x + y = 0, y + z + u = 0, u + v = 0.
158
DISKRETNA MATEMATIKA
_______________________________________________________________________________________
Očevidno je, rang matrice ovog sistema je 3, dok imamo 5 nepoznatih. To znači 2
stepena slobode. Drugim rečima: imamo svega tri nezavisna vektora, odnosno generisani
prostor je trodimenzionalan. Odredimo moguće baze (od po tri vektora) tog prostora,
isključivanjem onih trojki, koje ne mogu biti baza.
x a1 + y a2 + z a3 + u a4 + v a5 = 0 ⇒ α a1 – α a2 + (α–β) a3 + β a4 – β a5 = 0.
Pošto za bilo koje odabrane (nenula) vrednosti brojeva ova poslednja jednakost
mora važiti, to je moguće samo tako, da kombinacije vektora u zagradama jednake nuli. To
upravo znači, da medju datim vektorima postoje dve linearne veze:
a1 – a2 + a3 = 0 i –a3 + a4 – a5 = 0.
( a1 , a2 , a3 ), ( a1 , a2 , a4 ), ( a1 , a2 , a5 ), ( a1 , a3 , a3 ), ( a1 , a3 , a5 ),
( a1 , a4 , a5 ), ( a2 , a3 , a4 ), ( a2 , a3 , a5 ), ( a2 , a4 , a5 ), ( a3 , a4 , a5 ).
159