UPRAVNA ZNANOST

—
LITERATURA ZA SEMINARSKI KOLOKVIJ 2017./2018.

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE........................................................1

(NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)
ČL. 4., 5., 81.-117., 133.-138.

ZAKON O VLADI REPUBLIKE HRVATSKE...................................13

(NN 150/11, 119/14, 93/16)

ZAKON O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE.......................................20

(NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16)

ZAKON O LOKALNOJ I PODRUČNOJ (REGIONALNOJ)

SAMOUPRAVI........................................................................................41
(NN 19/13 - PROČIŠĆENI TEKST, 137/15, 123/17)
ČL. 1.-9., GLAVE III.-VII. I IX.-X.

ZAKON O USTANOVAMA...................................................................66
(NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08)

ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU...............................82

(NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09,
153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15):
ČL. 1.-18.

POSLOVNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE.............................90

(NN 154/11)

UREDBA O NAČELIMA ZA UNUTARNJE USTROJSTVO TIJELA

DRŽAVNE UPRAVE.............................................................................107
(NN 154/11)

POVELJA EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA.........117

ČL. 8., 10.-12., 18., 20.-21., 23., 26., 36., 39.-44.

EUROPSKI KODEKS O DOBROM PONAŠANJU ZAPOSLENIH U

UPRAVI...................................................................................................120
 USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
(NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14)
ČL. 4., 5., 81.-117., 133.-138.

Članak 4.

U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu,

izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu.

Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti
propisane Ustavom i zakonom.

Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s

Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 81.

Hrvatski sabor:

– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,

– donosi zakone,

– donosi državni proračun,

– odlučuje o ratu i miru,

– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,

– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,

– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike

Hrvatske,

– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,

– raspisuje referendum,

– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom,

– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih
Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,

– daje amnestiju za kaznena djela,

1
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.

Članak 82.

Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova
ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.

Zastupnici glasuju osobno.

Članak 83.

Zakone (organski zakoni) kojima se uređuju prava nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi
dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.

Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne
slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i
djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova
svih zastupnika.

Odluku iz članka 8. Ustava Hrvatski sabor donosi dvotrećinskom većinom glasova svih
zastupnika.

Članak 84.

Sjednice su Hrvatskoga sabora javne.

Članak 85.

Pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika i radna tijela Hrvatskoga
sabora te Vlada Republike Hrvatske.

Članak 86.

Zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi Republike Hrvatske i pojedinim
ministrima zastupnička pitanja.

Najmanje jedna desetina zastupnika Hrvatskoga sabora može podnijeti interpelaciju o radu
Vlade Republike Hrvatske ili pojedinog njezinog člana.

Postavljanje zastupničkih pitanja i podnošenje interpelacije pobliže se uređuju poslovnikom.

Članak 87.

Hrvatski sabor može raspisati referendum o prijedlogu za promjenu Ustava, o prijedlogu

zakona ili o drugom pitanju iz svog djelokruga.

Predsjednik Republike može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati

referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za
neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske.

2
O pitanjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Hrvatski sabor će raspisati referendum u skladu sa
zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu.

Odluka donosena na referendumu obvezatna je.

O referendumu se donosi zakon. Zakonom se mogu propisati i uvjeti za održavanje

savjetodavnog referenduma.

Članak 88.

Hrvatski sabor može, najviše na vrijeme od godinu dana, ovlastiti Vladu Republike Hrvatske
da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na
razradu Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda, nacionalna prava, izborni
sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela i lokalne samouprave.

Uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag.

Uredbe donesene na temelju zakonske ovlasti prestaju vrijediti istekom roka od godinu dana
od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor ne odluči drukčije.

Članak 89.

Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u

Hrvatskom saboru.

Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može
pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

Članak 90.

Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u »Narodnim
novinama«, službenom listu Republike Hrvatske.

Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na
dostupan način u skladu sa zakonom.

Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito
opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.

Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno
djelovanje.

Iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno
djelovanje.

Članak 91.

Državni se prihodi i rashodi utvrđuju u državnom proračunu.

3
Hrvatski sabor donosi državni proračun većinom glasova svih zastupnika.

U zakonu čija primjena traži financijska sredstva, moraju se predvidjeti njihovi izvori.

Članak 92.

Hrvatski sabor može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.

Istražna povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skladu sa zakonom.

Predsjednika istražnog povjerenstva bira većina zastupnika iz reda oporbenih zastupnika.

Članak 93.

Pučki je pravobranitelj opunomoćenik Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih

prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim
pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska.

Svatko može podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju ako smatra da su, uslijed nezakonitog
ili nepravilnog rada državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i tijela s
javnim ovlastima, ugrožena ili povrijeđena njegova ustavna ili zakonska prava.

Pučkog pravobranitelja bira Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina. Pučki pravobranitelj
samostalan je i neovisan u svom radu.

Uvjeti za izbor i razrješenje pučkog pravobranitelja i njegovih zamjenika, djelokrug i način

rada uređuju se zakonom. Zakonom se, radi zaštite temeljnih ustavnih prava, pučkom
pravobranitelju mogu povjeriti i određene ovlasti u odnosu na pravne i fizičke osobe.

Pučki pravobranitelj i ostali opunomoćenici Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu

ljudskih prava i temeljnih sloboda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.

2. PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 94.

Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i

inozemstvu.

Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne

vlasti.

Predsjednik Republike odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike

Hrvatske.

Članak 95.

Predsjednik Republike bira se na temelju općeg i jednakoga biračkog prava na neposrednim

izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.

4
Nitko ne može biti biran više od dva puta za Predsjednika Republike.

Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali. Ako ni jedan od
kandidata ne dobije takvu većinu, izbor se ponavlja nakon 14 dana.

Na ponovljenom izboru pravo da budu birani imaju dva kandidata koja su u prvom glasovanju
dobili najviše glasova. Ako koji od tih kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran
stječe kandidat koji je sljedeći po broju dobivenih glasova.

Izbor Predsjednika Republike obavlja se najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata.

Prije preuzimanja dužnosti, Predsjednik Republike pred predsjednikom Ustavnog suda

Republike Hrvatske polaže svečanu prisegu kojom se obvezuje na vjernost Ustavu.

Izbor Predsjednika Republike, prisega i njeno polaganje uređuje se zakonom.

Članak 96.

Predsjednik Republike ne može obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.

Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku na članstvo u političkoj stranci, o čemu
obavještava Hrvatski sabor.

Članak 97.

U slučaju kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora,
Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje. O
povratku na dužnost odlučuje Predsjednik Republike.

U slučaju duže spriječenosti uslijed bolesti ili nesposobnosti, a posebno ako Predsjednik
Republike nije u stanju odlučiti o povjeravanju dužnosti privremenom zamjeniku, predsjednik
Hrvatskoga sabora preuzima dužnost privremenog predsjednika Republike na temelju odluke
Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odlučuje na prijedlog Vlade.

U slučaju smrti, ostavke koja se podnosi predsjedniku Ustavnog suda Republike Hrvatske i o
kojoj se obavještava predsjednik Hrvatskoga sabora, ili kada Ustavni sud utvrdi razloge za
prestanak mandata Predsjednika Republike, dužnost privremenog predsjednika Republike po
sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskoga sabora.

Kada predsjednik Hrvatskoga sabora kao privremeni predsjednik Republike donosi akt o
proglašenju zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Izbori za novog Predsjednika Republike moraju se održati u roku od 60 dana od dana

preuzimanja dužnosti privremenog predsjednika Republike sukladno stavku 3. ovoga članka.

Članak 98.

Predsjednik Republike:

– raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje,

5
– raspisuje referendum u skladu s Ustavom,

– povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih

mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika,

– daje pomilovanja,

– dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom,

– obavlja druge dužnosti određene Ustavom.

Članak 99.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju

vanjske politike.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odlučuje o

osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz mišljenje nadležnog odbora Hrvatskoga

sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu šefova diplomatskih misija Republike
Hrvatske u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika Vlade Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike prima vjerodajnice i opozivna pisma inozemnih šefova diplomatskih

misija.

Članak 100.

Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.

Predsjednik Republike imenuje i razrješuje vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora Predsjednik Republike objavljuje rat i zaključuje mir.

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države Predsjednik

Republike može, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oružanih snaga iako nije
proglašeno ratno stanje.

Članak 101.

Za vrijeme trajanja ratnog stanja Predsjednik Republike može donositi uredbe sa zakonskom
snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrvatskoga sabora. Ako Hrvatski sabor
nije u zasjedanju, Predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom
uređuje sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.

U slučaju neposredne ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, ili kad su

tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti, Predsjednik
Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa
zakonskom snagom.

6
Predsjednik Republike podnijet će uredbe sa zakonskom snagom na potvrdu Hrvatskom
saboru čim se bude mogao sastati.

Ako Predsjednik Republike ne podnese uredbu Hrvatskom saboru na potvrdu u skladu sa

stavkom 3. ovoga članka ili Hrvatski sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom
prestaje važiti.

U slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka Predsjednik Republike ima pravo sazvati sjednicu
Vlade i predsjedavati tako sazvanoj sjednici Vlade.

Članak 102.

Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja.

Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi.

Članak 103.

Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske, u skladu s Ustavom i zakonom, surađuju

u usmjeravanju rada sigurnosnih službi.

Imenovanje čelnika sigurnosnih službi, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog odbora

Hrvatskoga sabora, supotpisuje Predsjednik Republike i predsjednik Vlade Republike
Hrvatske.

Članak 104.

Predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a nakon

savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka može raspustiti
Hrvatski sabor ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi izglasa
nepovjerenje ili u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese državni proračun.

Predsjednik Republike ne može na prijedlog Vlade raspustiti Hrvatski sabor dok traje
postupak za utvrđivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.

Članak 105.

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih

dužnosti.

Postupak za utvrđivanje posebne odgovornosti Predsjednika Republike može pokrenuti

Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.

O odgovornosti Predsjednika Republike odlučuje Ustavni sud Republike Hrvatske

dvotrećinskom većinom svih sudaca.

Ustavni sud mora donijeti odluku o odgovornosti Predsjednika Republike Hrvatske za

povredu Ustava u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga kojim se pokreće
odgovornost Predsjednika Republike za povredu Ustava.

7
Ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi njegovu odgovornost, Predsjedniku Republike
prestaje dužnost po sili Ustava.

Članak 106.

Predsjednik Republike ima imunitet nepovredivosti.

Predsjednik Republike ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kazneni
postupak bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda.

Predsjednik Republike može biti pritvoren bez odobrenja Ustavnog suda samo ako je zatečen
da čini kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. U
takvom slučaju državno tijelo koje je Predsjednika Republike pritvorilo, dužno je o tome
odmah obavijestiti predsjednika Ustavnog suda.

Članak 107.

Predsjedniku Republike u obavljanju njegovih dužnosti pomažu savjetodavna tijela. Članove

tih tijela imenuje i razrješuje Predsjednik Republike. Nisu dopuštena imenovanja koja su u
suprotnosti s načelom diobe vlasti.

Savjetodavni, stručni i drugi poslovi obavljaju se u Uredu Predsjednika Republike. Ustrojstvo

i djelokrug Ureda uređuje Predsjednik Republike svojom odlukom. Ured Predsjednika
Republike i stručne službe Vlade Republike Hrvatske surađuju u obavljanju poslova od
zajedničkog interesa. Sredstva za rad Ureda Predsjednika Republike osiguravaju se u okviru
državnog proračuna Republike Hrvatske.

3. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 108.

Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom.

Članak 109.

Vladu Republike Hrvatske čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri.

Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili
profesionalnu dužnost.

Članak 110.

Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav
Vlade.

Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata,

mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje
o povjerenju.

8
Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.

Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege
utvrđuje se zakonom.

Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske,

rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis
predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik
Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

Članak 111.

Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik
Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.

Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije
povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade
drugoj osobi.

Članak 112.

Ako Vlada ne bude sastavljena u skladu s člankom 110. i 111. Ustava, Predsjednik Republike
će imenovati privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspisati prijevremene izbore za
Hrvatski sabor.

Članak 113.

Vlada Republike Hrvatske:

– predlaže zakone i druge akte Hrvatskom saboru,

– predlaže državni proračun i završni račun,

– provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora,

– donosi uredbe za izvršenje zakona,

– vodi vanjsku i unutarnju politiku,

– usmjerava i nadzire rad državne uprave,

– brine o gospodarskom razvitku zemlje,

– usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi,

– obavlja druge poslove određene Ustavom i zakonom.

Članak 114.

Ustrojstvo, način rada, odlučivanje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju se zakonom i
poslovnikom.

9
 Članak 115.

Vlada je odgovorna Hrvatskom saboru.

Predsjednik i članovi Vlade zajednički su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su
odgovorni za svoje područje rada.

Članak 116.

Na prijedlog najmanje jedne petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje
povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinomu njezinom članu ili Vladi u cjelini.

Glasovanje o povjerenju Vladi može zahtijevati i njezin predsjednik.

Ne može se raspravljati i glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana
dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

Rasprava i glasovanje o povjerenju mora se provesti najkasnije u roku od 30 dana od dana

dostave prijedloga Hrvatskom saboru.

Odluka o nepovjerenju je donijeta ako je za nju glasovala većina od ukupnog broja zastupnika
u Hrvatskom saboru.

Ako Hrvatski sabor odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, zastupnici koji su ga

postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci.

Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada
podnose ostavku. Ako se u roku od 30 dana ne izglasa povjerenje novom mandataru i
članovima koje predlaže za sastav Vlade, predsjednik Hrvatskoga sabora obavijestit će o tome
Predsjednika Republike Hrvatske. Nakon primljene obavijesti predsjednika Hrvatskoga
sabora Predsjednik Republike će odmah donijeti odluku o raspuštanju Hrvatskoga sabora i
istovremeno raspisati izbore za Hrvatski sabor.

Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom članu Vlade, predsjednik Vlade može umjesto njega
predložiti drugoga člana Hrvatskom saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i
Vlada mogu podnijeti ostavku.

U svim slučajevima kada predsjednik Vlade ili Vlada podnesu ostavku postupit će se u skladu
sa stavkom 7. ovoga članka.

Članak 117.

Ustrojstvo i poslovi državne uprave i način njihovog obavljanja uređuju se zakonom.

Određeni poslovi državne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.

Zakonom i drugim propisima uređuje se status državnih službenika te radno-pravni status

namještenika.

10
 VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA

Članak 133.

Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih)

predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima
na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.

Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova,

referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.

Prava iz ovoga članka u Republici Hrvatskoj ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa
zakonom i pravnom stečevinom Europske unije.

Članak 134.

Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način

propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.

Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Područje županije određuje se na

način propisan zakonom.

Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije. Većim gradovima u
Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti županije.

U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.

Članak 135.

Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno

ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja,
prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb,
primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport,
tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i
civilnu zaštitu.

Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog)

značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko
planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže
obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom

dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.

Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se

voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.

11
 Članak 136.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim
statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi
lokalnim potrebama i mogućnostima.

Članak 137.

U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih
državnih tijela.

Članak 138.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima
slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim
ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.

Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa

zakonom.

12
 ZAKON O VLADI REPUBLIKE HRVATSKE
(NN 150/11, 119/14, 93/16)

Članak 1. (NN 119/14)

Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) obavlja izvršnu vlast u skladu s
Ustavom i zakonom.
U obavljanju izvršne vlasti Vlada određuje, usmjerava i usklađuje provedbu politika i
programa te u tu svrhu predlaže i donosi strategije, daje smjernice, donosi akte te poduzima
druge mjere potrebne za uređenje odnosa iz područja svoje nadležnosti.
Vlada predlaže Hrvatskom saboru zakone i druge akte te državni proračun i završni račun,
provodi zakone i druge odluke Hrvatskoga sabora, donosi uredbe za izvršenje zakona te za
preuzimanje i provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije, vodi vanjsku i unutarnju
politiku te europske poslove, usmjerava i nadzire rad državne uprave, brine o gospodarskom
razvitku zemlje, usmjerava djelovanje i razvitak javnih službi te obavlja druge poslove
određene Ustavom i zakonom.
Članak 2.
Vladu čine predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri (u daljnjem tekstu: članovi
Vlade).
Ukoliko Vlada ima više potpredsjednika, predsjednik Vlade može odrediti prvog
potpredsjednika.
Članak 3.
Predsjednik Vlade i članovi Vlade moraju biti hrvatski državljani.
Predsjednik Vlade i članovi Vlade su državni dužnosnici.
Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili
profesionalnu dužnost.
Članak 4.
Predsjednik i članovi Vlade stupaju na dužnost kad im povjerenje iskaže većina svih
zastupnika u Hrvatskom saboru.
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rješenje o imenovanju
predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike Hrvatske uz supotpis predsjednika
Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz
supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.
Članak 5.
Nakon što Vlada dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, predsjednik Vlade i članovi Vlade,
pred Hrvatskim saborom daju svečanu prisegu koja glasi:
»Prisežem da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i
pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske.«
Član Vlade koji nije bio nazočan davanju svečane prisege, kao i naknadno imenovani član
Vlade, prisegu će položiti naknadno.

13
 Članak 6.
Predsjednik Vlade i članovi Vlade mogu podnijeti ostavku.
Predsjednik Vlade podnosi ostavku Hrvatskom saboru.
Kad predsjednik Vlade podnese ostavku, smatra se da su ostavku podnijeli svi članovi Vlade.
Član Vlade podnosi ostavku predsjedniku Vlade.
Članak 7.
Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove
do imenovanja nove Vlade.
Ako predsjednik Vlade prihvati ostavku pojedinog člana Vlade, rješenje o razrješenju toga
člana Vlade donosi predsjednik Vlade i o tome izvješćuje Hrvatski sabor.
Predsjednik Vlade će novog člana Vlade predstaviti na prvoj idućoj sjednici Hrvatskoga
sabora i zatražiti glasovanje o povjerenju tom članu.
Članak 8.
Vlada ili od nje ovlašteno tijelo upravlja, raspolaže i koristi se imovinom Republike Hrvatske,
ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. 
Članak 9.
Sjednice Vlade su javne.
Vlada može odlučiti da će se sjednica, odnosno rasprava o pojedinim točkama dnevnog reda
sjednice održati bez nazočnosti javnosti.
Članak 10.
Predsjednik Vlade predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade
i potpisuje akte koje ona donosi.
Ako predsjednik Vlade odredi prvog potpredsjednika Vlade, on zamjenjuje predsjednika
Vlade u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti. Zamjenjivanje predsjednika Vlade nije
moguće u pitanjima i postupcima odlučivanja o povjerenju Vladi, imenovanju i razrješenju
člana Vlade.
Potpredsjednici Vlade usklađuju rad ministarstava i brinu o provedbi programa Vlade u
područjima za koja su zaduženi.
Članak 11.
Predsjednik Vlade može članovima Vlade davati određene upute za rad, posebna zaduženja,
odnosno zadaće i ovlastiti ih na provedbu i izvršavanje određenih projekata, sukladno
programu Vlade, odnosno sukladno zaključcima i drugim aktima Hrvatskoga sabora te
preuzetim međunarodnim obvezama Republike Hrvatske.
Članak 12.
Vlada osigurava nazočnost svojih predstavnika na sjednicama Hrvatskoga sabora i njegovih
radnih tijela sukladno Poslovniku Hrvatskoga sabora.
Predsjednik Vlade određuje jednoga potpredsjednika Vlade za usklađivanje djelovanja
predstavnika Vlade u Hrvatskome saboru.

14
 Članak 13.
Vlada može zasjedati ako je sjednici nazočna većina članova Vlade.
Vlada odlučuje natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade, a u slučaju da su glasovi
podijeljeni odlučuje glas predsjednika Vlade.
Članak 14.
Vlada odlučuje dvotrećinskom većinom glasova svih članova Vlade kad nadležnim državnim
tijelima predlaže:
– promjenu Ustava Republike Hrvatske,
– udruživanje ili razdruživanje s drugim državama,
– promjenu granica Republike Hrvatske,
– raspuštanje Hrvatskoga sabora,
– raspisivanje državnog referenduma.
Članak 15. (NN 93/16)
U slučaju odsutnosti ili spriječenosti ministra, na sjednici Vlade može ga zamijeniti državni
tajnik, ako su za održavanje sjednice i donošenje odluka ispunjeni uvjeti iz članka 13. ovoga
Zakona.
Članak 16.
Uži kabinet Vlade čine predsjednik i potpredsjednici Vlade.
Uži kabinet Vlade predlaže provedbu politike Vlade, prati ostvarivanje programa rada Vlade,
prethodno raspravlja određena pitanja iz nadležnosti Vlade te usklađuje rad članova Vlade u
obavljanju povjerenih im zadaća.
Sjednicama Užeg kabineta Vlade predsjedava predsjednik Vlade, a u slučaju njegove
odsutnosti ili spriječenosti predsjedava potpredsjednik Vlade kojeg odredi predsjednik Vlade.
Na sjednicu Užeg kabineta Vlade mogu se pozvati i ostali članovi Vlade, kao i druge osobe
koje odredi predsjednik Vlade.
Članak 17.
Iznimno u slučaju kad se Vlada ne može sastati u doba ratnog stanja ili neposredne
ugroženosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti Republike Hrvatske te velikih prirodnih
nepogoda, Uži kabinet Vlade odlučuje o pitanjima iz djelokruga Vlade.
Odluke Užeg kabineta Vlade potvrđuju se na prvoj sljedećoj sjednici Vlade. 
Članak 18. (NN 93/16)
U Vladi se ustrojava Ured predsjednika Vlade.
Ured predsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe predsjednika
Vlade po njegovom nalogu.
Radom Ureda predsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na
prijedlog predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade.
Predstojnik Ureda predsjednika Vlade ima položaj državnog tajnika i državni je dužnosnik.

15
Ured predsjednika Vlade usklađuje rad ureda Vlade iz članka 27. ovog Zakona te savjeta
predsjednika Vlade iz članka 23. ovoga Zakona.
U upravljanju Uredom predsjednika Vlade, predstojnik Ureda predsjednika Vlade ima prava i
ovlasti čelnika tijela državne uprave.
Unutarnje ustrojstvo i način rada Ureda predsjednika Vlade propisuje se uredbom Vlade.
Članak 19.
Predstojnik Ureda ima zamjenika kojeg imenuje i razrješava Vlada na prijedlog predsjednika
Vlade.
Zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Vlade je državni dužnosnik.
Članak 20. (NN 93/16)
U Vladi se ustrojava Glavno tajništvo.
Glavno tajništvo obavlja stručne, analitičke, upravno-pravne, administrativne, opće, tehničke,
pomoćne i informatičke poslove za potrebe Vlade, te potpredsjednika i članova Vlade. Za
Ured predsjednika Vlade, Glavno tajništvo obavlja opće, tehničke, pomoćne i informatičke
poslove.
Glavnim tajništvom upravlja glavni tajnik, kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjednika
Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade i Vladi.
Glavni tajnik Vlade ima položaj državnog tajnika i državni je dužnosnik.
Glavni tajnik Vlade usklađuje rad stručnih službi Vlade, sukladno Poslovniku Vlade
Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Poslovnik) i uredbama o ustrojavanju službi Vlade te
pomaže predsjedniku Vlade u pripremanju sjednica i drugim poslovima Vlade.
U upravljanju Glavnim tajništvom glavni tajnik Vlade ima prava i ovlasti čelnika tijela
državne uprave.
Unutarnje ustrojstvo i način rada Glavnog tajništva propisuje se uredbom Vlade.
Članak 21.
Glavni tajnik Vlade ima zamjenika. Zamjenika imenuje i razrješuje Vlada, na prijedlog
predsjednika Vlade.
Zamjenik glavnog tajnika Vlade je državni dužnosnik.
Članak 22.
Za potpredsjednika Vlade koji nije čelnik ministarstva ustrojava se Ured potpredsjednika
Vlade.
Ured potpredsjednika Vlade obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe
potpredsjednika Vlade te druge poslove po nalogu potpredsjednika Vlade.
Radom Ureda potpredsjednika Vlade upravlja predstojnik Ureda, kojeg imenuje Vlada na
prijedlog potpredsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara potpredsjedniku Vlade.
Predstojnik Ureda potpredsjednika Vlade, rukovodeći je državni službenik.
Članak 23. (NN 93/16)
Radi utvrđivanja stanja, izrade strateških razvojnih planova i analiza, pripreme prijedloga i
usklađivanja provedbe pojedinih projekata iz programa Vlade te za pojedina pitanja stalne ili

16
povremene prirode od značaja za obavljanje dužnosti predsjednika Vlade, predsjednik Vlade
može imenovati savjetnike posebne savjetnike ili osnivati savjete i imenovati članove savjeta.
Za savjetnika predsjednika Vlade može se imenovati državni službenik, i to na cijelo ili
određeno vrijeme trajanja mandata predsjednika Vlade.
Savjetnik predsjednika Vlade za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade.
Posebni savjetnici i savjeti mogu se imenovati na cijelo vrijeme trajanja mandata predsjednika
Vlade ili na određeno vrijeme dok priroda posla to zahtijeva.
Za posebnoga savjetnika može se imenovati i osoba koja nije u stalnom radnom odnosu u
Vladi, a rješenjem o imenovanju može joj se odrediti naknada za rad.
Na imenovanja i razrješenja posebnih savjetnika ne primjenjuju se odredbe propisa o
zapošljavanju državnih službenika.
Pojedini član Vlade može, uz suglasnost predsjednika Vlade, imenovati posebnoga savjetnika
uz odgovarajuću primjenu odredaba ovoga članka.
Članak 24.
Vlada može osnivati stalna i povremena radna tijela za davanje prijedloga, mišljenja, odnosno
stručnih obrazloženja o pitanjima iz svoga djelokruga.
Sjednicama stalnoga radnog tijela Vlade, u pravilu, predsjedava jedan od potpredsjednika
Vlade.
Stalna radna tijela Vlada osniva Poslovnikom, a povremena odlukom kojom se utvrđuje
njihova zadaća i sastav.
Poslovnikom se detaljnije propisuju nadležnost i način rada radnih tijela Vlade.
Članak 25. (NN 119/14)
Vlada u okviru europskih poslova razmatra pitanja i donosi akte koji se odnose na
usklađivanje pravnog sustava Republike Hrvatske s pravnim sustavom Europske unije te
raspravlja, usklađuje, potvrđuje i donosi stajališta Republike Hrvatske koja će zastupati
predstavnici Republike Hrvatske u radu institucija i tijela Europske unije.
Članak 26.
Vlada uredbom osniva urede, agencije, direkcije i druge stručne službe radi obavljanja
poslova iz svojeg djelokruga i određuje njihov ustroj.
Uredom, agencijom, direkcijom, odnosno drugom službom Vlade upravlja ravnatelj, kojeg
imenuje Vlada, na prijedlog predsjednika Vlade, po prethodno provedenom javnom natječaju.
Ravnatelj u odnosu na državne službenike i namještenike ureda, agencija, direkcija i drugih
službi, ima prava i ovlasti čelnika tijela državne uprave.
Ravnatelj Ureda Vlade za svoj rad odgovara Vladi.
Na urede, agencije, direkcije i druge službe Vlade primjenjuju se propisi koji uređuju
ustrojstvo, način rada i financiranja tijela državne uprave te propisi o državnim službenicima i
namještenicima, ukoliko posebnim propisom nije drukčije određeno.

17
 Članak 27.
Za obavljanje stručnih poslova, Vlada osniva:
– Ured za zakonodavstvo,
– Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,
– Ured za ravnopravnost spolova,
– Ured za udruge,
– Ured za razminiranje,
– Ured za suzbijanje zlouporabe droga,
– Ured za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske,
– Ured za protokol.
Vlada može za pojedine poslove osnovati i druge urede.
Nadležnost i način rada ureda Vlade detaljnije se uređuju uredbom Vlade.
Članak 28.
Na temelju pisanoga sporazuma između Vlade i drugih tijela državne vlasti, mogu se ustrojiti
određene zajedničke službe.
Članak 29.
Za odlučivanje o upravnim stvarima iz svoje nadležnosti i radi predlaganja odluka, Vlada
može osnivati povjerenstva.
O osnivanju povjerenstva i imenovanju predsjednika i članova povjerenstva Vlada donosi
odluku.
Rješenje Vlade, odnosno povjerenstva o upravnoj stvari je izvršno i protiv njega se može
pokrenuti upravni spor. 
Članak 30. (NN 119/14)
Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom.
Vlada donosi uredbe za preuzimanje i provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije,
ako za preuzimanje i provedbu tih akata nije potrebno donijeti zakon.
U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, za provedbu pravno obvezujućih akata Europske unije
Vlada može donijeti i odluke.
Vlada donosi Poslovnik kojim, sukladno ovom Zakonu, uređuje ustrojstvo, način rada,
odlučivanje Vlade i vrste akata koje donosi Vlada.
Članak 31.
Vlada donosi odluke, rješenja i zaključke o pitanjima koja se ne uređuju uredbama.
Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost
ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne
donosi propis.
Zaključkom se utvrđuju stajališta Vlade u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuju
zadaće tijelima državne uprave.

18
Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz
djelokruga Vlade.
Članak 32.
Uredbe i Poslovnik objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu osmoga dana
od dana objave, ako tim aktima nije određen drugi rok njihovog stupanja na snagu.
Odluke, rješenja i zaključci mogu se objaviti u »Narodnim novinama«, ako tako odluči Vlada
prilikom donošenja tih akata.
Članak 33.
Vlada odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela državne uprave.
Članak 34.
Protiv člana Vlade ne može se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja mandata zbog
kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora do 5 godina, bez prethodnog odobrenja
Vlade.
 
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 35.
Vlada će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Poslovnik.
Članak 36.
U roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, Vlada će donijeti akte o
osnivanju Ureda predsjednika Vlade, Glavnog tajništva Vlade te ureda, agencija, direkcija i
drugih stručnih službi Vlade u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Tajništvo Vlade, Ured predsjednika Vlade, uredi, agencije, direkcije i druge stručne službe
Vlade osnovani do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavljaju s radom do donošenja akata iz
stavka 1. ovoga članka.
Članak 37.
Na radnopravni status državnih službenika i namještenika koji su na dan stupanja na snagu
ovoga Zakona zatečeni u državnoj službi u tijelima iz članka 36. ovoga Zakona primjenjuje se
zakon kojim se uređuje radnopravni status državnih službenika.
Na radnopravni status državnih dužnosnika zatečenih u tijelima iz članka 36. ovoga Zakona
primjenjuju se propisi o obvezama i pravima državnih dužnosnika.
Članak 38.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o Vladi Republike Hrvatske,
(»Narodne novine«, br. 101/98., 15/00., 117/01., 199/03 i 77/09.).
Članak 39.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

19
 ZAKON O SUSTAVU DRŽAVNE UPRAVE
(NN 150/11, 12/13, 93/16, 104/16)

I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
Poslovi državne uprave su neposredna provedba zakona, donošenje propisa za njihovu
provedbu, obavljanje upravnog nadzora te drugi upravni i stručni poslovi.
Poslovi državne uprave uređuju se zakonom.
Članak 2.
Poslove državne uprave obavljaju tijela državne uprave.
Posebnim zakonom određeni poslovi državne uprave mogu se povjeriti tijelima jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju
zakona imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: pravne osobe koje imaju javne ovlasti).
Članak 3. (NN 93/16, 104/16)
Tijela državne uprave su ministarstva, središnji državni uredi, državne upravne organizacije i
uredi državne uprave u županijama.
Ministarstva, središnji državni uredi i državne upravne organizacije središnja su tijela državne
uprave, a uredi državne uprave u županijama prvostupanjska su tijela državne uprave.
Članak 4.
Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti središnjih tijela državne
uprave mogu se u županiji, gradu i općini osnivati područne jedinice.
Članak 5.
Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u
jedinicama područne (regionalne) samouprave mogu se u gradu, odnosno općini osnivati
ispostave.
Članak 6. (NN 93/16)
Ministri, državni tajnici, državni tajnici središnjih državnih ureda, predstojnik Ureda
predsjednika Vlade Republike Hrvatske, glavni tajnik Vlade Republike Hrvatske, pomoćnici
ministra, zamjenik predstojnika Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, zamjenik
glavnog tajnika Vlade Republike Hrvatske, ravnatelji državnih upravnih organizacija,
glasnogovornik Vlade Republike Hrvatske su državni dužnosnici.
Dužnosnici iz stavka 1. ovoga članka ne smiju istodobno obnašati dužnost u tijelima
zakonodavne vlasti, sudbene vlasti niti biti članovi predstavničkog tijela jedinica lokalne,
odnosno područne (regionalne) samouprave.
Dužnosnici iz stavka 1. ovoga članka mogu staviti u mirovanje dužnost u zakonodavnoj vlasti,
sudbenoj vlasti ili predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave, koja je nespojiva s dužnošću na koju su imenovani, odnosno izabrani. Po
prestanku dužnosti u tijelima državne uprave, dužnosnici iz stavka 1. ovoga članka, na vlastiti
zahtjev, mogu nastaviti obnašati dužnost u zakonodavnoj vlasti ili predstavničkom tijelu
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

20
 Članak 7. (NN 93/16)
Zamjenici državnog tajnika središnjeg državnog ureda, glavni tajnici ministarstva i središnjeg
državnog ureda, zamjenici ravnatelja državnih upravnih organizacija, ravnatelji ureda Vlade
Republike Hrvatske, predstojnik Ureda potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, ravnatelji
ureda, agencija, direkcija i drugih stručnih službi koje Vlada Republike Hrvatske osniva
uredbom te predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne)
samouprave rukovodeći su državni službenici.
Državne službenike iz stavka 1. ovoga članka imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske
(u daljnjem tekstu: Vlada), na temelju javnoga natječaja, ako zakonom nije drukčije određeno.
Članak 8.
Poslove državne uprave u tijelima državne uprave obavljaju državni službenici, koji se
primaju u državnu službu na temelju javnog natječaja, ako zakonom nije drukčije određeno.
Pomoćno-tehničke poslove u tijelima državne uprave obavljaju namještenici.
Prava, obveze, odgovornosti i način određivanja plaće državnih službenika i namještenika u
tijelima državne uprave uređuju se propisima o državnim službenicima i namještenicima.
Članak 9.
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na zastupljenost u središnjim tijelima državne
uprave razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, a u uredima
državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave, razmjerno njihovom udjelu
u ukupnom stanovništvu jedinice područne (regionalne) samouprave.
Kada pripadnici nacionalnih manjina iz stavka 1. ovoga članka podnose prijavu na natječaj za
prijam u službu, imaju se pravo pozvati na ostvarivanje prava koja im pripadaju sukladno
odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Vlada nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne
uprave.
Članak 10.
Vlada usklađuje i nadzire obavljanje poslova državne uprave.
Članak 11.
Sredstva za rad tijela državne uprave osiguravaju se u državnom proračunu.
Članak 12.
Sredstva za obavljanje poslova državne uprave povjerenih tijelima jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave, odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, osiguravaju se
u skladu s posebnim zakonom kojim su te ovlasti povjerene.
Članak 13.
Rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i
pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave je javan.
Javnost se može isključiti samo iznimno, u slučajevima predviđenim zakonom.
Članak 14.
Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim
radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,

21
odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave,
naknađuje Republika Hrvatska.
Članak 15.
U obavljanju poslova iz svog djelokruga tijela državne uprave samostalna su u granicama
zakonskih ovlasti.
Članak 16.
Protiv pojedinačnih akata, radnji i mjera tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im
poslovima državne uprave, donesenih u prvom stupnju, može se podnijeti žalba, a u slučaju da
žalba nije dopuštena, može se zatražiti sudska zaštita.

II. POSLOVI DRŽAVNE UPRAVE

1. NEPOSREDNA PROVEDBA ZAKONA I DRUGIH PROPISA

Članak 17.
Tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne
osobe koje imaju javne ovlasti, neposredno primjenjujući zakone i drugi propise, rješavaju u
upravnim stvarima, vode propisane očevidnike, izdaju uvjerenja i druge potvrde te obavljaju
druge upravne i stručne poslove.

2. DONOŠENJE PROVEDBENIH PROPISA

Članak 18. (NN 93/16)
Ministri, državni tajnici središnjih državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija
donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to
izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti.
Članak 19.
Pravilnikom se detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene.
Naredbom se naređuje ili zabranjuje određeno postupanje.
Naputkom se propisuje način rada u tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti.
Pravilnici, naredbe i naputci objavljuju se u »Narodnim novinama«, a stupaju na snagu
najranije osmoga dana od dana objave.

3. PROVEDBA UPRAVNOG NADZORA

Članak 20.
U provedbi upravnog nadzora tijela državne uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa
te zakonitost rada i postupanja tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave te pravnih osoba koje ima javne ovlasti u povjerenim im poslovima
državne uprave.
Članak 21.
U provedbi upravnog nadzora, tijela državne uprave nadziru osobito:
1. zakonitost rada i postupanja,

22
2. rješavanje u upravnim stvarima,
3. djelotvornost, ekonomičnost i svrhovitost rada u obavljanju poslova državne uprave,
4. svrhovitost unutarnjeg ustrojstva i osposobljenost službenika i namještenika za obavljanje
poslova državne uprave te
5. odnos službenika i namještenika prema građanima i drugim strankama.
Članak 22.
Ako u provedbi upravnog nadzora tijela državne uprave ocijene da postoje određene
nezakonitosti ili nepravilnosti u donošenju propisa, odnosno općih akata, radu ili postupanju,
da postoje nedostaci u rješavanju upravnih stvari, da je unutarnje ustrojstvo nesvrhovito, da ne
zadovoljava stručna osposobljenost ili da ne postoji odgovarajući odnos službenika i
namještenika prema strankama, poduzet će mjere iz svoje nadležnosti u svrhu otklanjanja
uočenih nezakonitosti ili nepravilnosti, a osobito:
1. zahtijevati izvješća, podatke i druge obavijesti o obavljanju poslova državne uprave,
2. raspraviti stanje izvršavanja poslova državne uprave i predložiti mjere koje se moraju
poduzeti radi izvršenja pojedinih poslova državne uprave,
3. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti odgovarajućih službenika, odnosno
namještenika,
4. neposredno obaviti poslove u granicama svog djelokruga iz nadležnosti tijela državne
uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba s
javnim ovlastima na njihov trošak, kad ocijene da se na drugi način ne može izvršiti zakon ili
drugi propis, a tijelo državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave, odnosno pravne osobe s javnim ovlastima nisu obavili određeni posao državne
uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku,
5. poduzeti i druge mjere propisane posebnim zakonom.
Članak 23. (NN 93/16)
U granicama svog djelokruga:
1. ministarstva, središnji državni uredi i državne upravne organizacije nadziru rad tijela
državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba
koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave,
2. uredi državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave nadziru rad tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti
u povjerenim im poslovima državne uprave na području županije.
Nadležno ministarstvo, središnji državni ured, odnosno državna upravna organizacija može u
obavljanju poslova državne uprave koji su povjereni tijelima županije, grada, odnosno općine
davati županu, gradonačelniku, odnosno načelniku naredbe u skladu sa zakonom.
Pojedinačnom naredbom ne može se određivati način rješavanja određene, pojedinačne
upravne stvari.

4. POSEBNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU

Članak 24.
U provedbi inspekcijskog nadzora, u skladu s posebnim zakonom, provodi se izravan uvid u
opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba te poduzimaju

23
zakonom i drugim propisima predviđene mjere da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi
sa zakonom i drugim propisima.
Inspekcijski nadzor provode inspektori i drugi državni službenici ovlašteni za provedbu
nadzora, kad je to određeno posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: inspektori).
Članak 25.
Inspekcijske poslove u prvom stupnju obavljaju uredi državne uprave u jedinicama područne
(regionalne) samouprave, a u drugom stupnju središnja tijela državne uprave, ako posebnim
zakonom nije što drugo određeno.
Središnja tijela državne uprave mogu neposredno obavljati i inspekcijske poslove iz
nadležnosti ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave.
Članak 26.
Inspektori imaju posebnu iskaznicu, kojom se dokazuje njihovo službeno svojstvo, identitet i
ovlasti.
Način vođenja očevidnika i obrazac iskaznice inspektora propisuje čelnik nadležnog
središnjeg tijela državne uprave.
Članak 27.
Inspektori imaju pravo, u skladu sa zakonom i drugim propisima, pregledati i poslovne
prostorije, poslovne spise, zgrade, predmete, robu i druge stvari kod nadziranih osoba,
saslušati pojedine osobe u upravnom postupku, pregledati isprave na temelju kojih se može
utvrditi identitet osoba, kao i obavljati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog
nadzora.
Članak 28.
Prilikom provođenja inspekcijskog nadzora inspektori su dužni pridržavati se odredbi propisa
kojima se uređuje zaštita osobnih podataka te odredbi posebnih propisa kojima se propisuje
tajnost podataka.
Službenici tijela državne uprave, državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave i drugih pravnih osoba dužni su inspektora upozoriti na podatke
klasificirane odgovarajućim stupnjem tajnosti.
Članak 29.
Ukoliko nađe da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu, u skladu
sa zakonom i drugim propisima:
1. narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u određenom roku,
2. podnijeti prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela, odnosno izreći zakonom
ili drugim propisom utvrđenu prekršajnu kaznu,
3. poduzeti i druge mjere, odnosno izvršiti druge radnje za koje je posebnim propisima
ovlašten.
Članak 30.
O izvršenom pregledu, utvrđenom stanju i poduzetim, odnosno naređenim mjerama i
radnjama, inspektor sastavlja zapisnik.

24
Primjerak zapisnika o inspekcijskom pregledu inspektor uručuje fizičkoj osobi ili službenoj
osobi državnog tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno
pravne osobe.
Inspektor vodi očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima.
Članak 31.
Ako utvrđeni nedostaci nisu otklonjeni u ostavljenom roku, inspektor je dužan poduzeti
odgovarajuće mjere i radnje, u okviru svojih zakonom ili drugim propisom utvrđenih ovlasti.
Članak 32.
Ako se inspektoru prilikom provođenja inspekcijskog nadzora pruži fizički otpor, odnosno
ako se takav otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć policijskih službenika
nadležne policijske uprave.
Članak 33.
Inspektor je u   obavljanju inspekcijskog nadzora odgovoran, ako propusti poduzeti, odnosno
odrediti mjere ili radnje, koje je po zakonu ili drugim propisima bio dužan poduzeti, odnosno
odrediti, ako prekorači svoje zakonske i drugim propisima utvrđene ovlasti, ako ne podnese
prijavu, odnosno ne obavijesti nadležna državna tijela o utvrđenim nedostacima te u drugim
slučajevima previđenim posebnim zakonom.

5. DRUGI UPRAVNI I STRUČNI POSLOVI

a) Praćenje stanja
Članak 34.
Tijela državne uprave prate stanje u okviru svog djelokruga prikupljanjem potrebnih podataka
i obavijesti, izradom odgovarajućih stručnih podloga te na druge prikladne načine.
Na temelju izrađenih stručnih podloga (izvješća, elaborata, analiza, itd.) te na drugi način
prikupljenih saznanja o stanju u svom djelokrugu, tijela državne uprave poduzimaju mjere i
radnje za koje su zakonom i drugim propisima ovlašteni te predlažu nadležnim državnim
tijelima donošenje propisa i drugih akata iz njihove nadležnosti.
b) Izrada nacrta prijedloga propisa i drugi stručni poslovi
Članak 35.
Središnja tijela državne uprave pripremaju nacrte prijedloga propisa iz svog djelokruga,
izrađuju stručne podloge za rješavanje ili objašnjenje određenih pitanja, pripremaju prijedloge
odgovora ili daju odgovore na zastupnička pitanja te obavljaju i druge stručne poslove za
potrebe tijela izvršne vlasti.
Članak 36.
Središnja tijela državne uprave ostvaruju domaću i inozemnu stručnu suradnju, u granicama
svog djelokruga daju odgovarajuća objašnjenja pravnim i fizičkim osobama, te obavljaju i
druge stručne poslove iz svog djelokruga.
 

25
 III. USTROJSTVO DRŽAVNE UPRAVE

A) MINISTARSTVA, SREDIŠNJI DRŽAVNI UREDI I DRŽAVNE UPRAVNE

ORGANIZACIJE

1. Ministarstva
Članak 37.
Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više upravnih
područja.
U ministarstvima koja su ustrojena za više upravnih područja u pravilu se ustrojavaju upravne
organizacije u sastavu ministarstva.
Upravne organizacije u sastavu ministarstva su uprave, zavodi i ravnateljstva.
Članak 38.
Ministarstva obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga, a osobito:
1. neposredno primjenjuju zakone i druge propise,
2. osiguravaju provedbu zakona i drugih propisa,
3. pripremaju nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa,
4. rješavaju u upravnim stvarima u prvom stupnju kad su na to zakonom izrijekom ovlašteni
te u drugom stupnju, ako zakonom nije što drugo određeno,
5. provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor,
6. vode propisane očevidnike,
7. prate stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predlažu poduzimanje
odgovarajućih mjera,
8. izrađuju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima,
9. osiguravaju suradnju stručnih i znanstvenih ustanova te predlažu nadležnim državnim
tijelima ustrojavanje određenih službi i stručnih ustanova.
a) Ministar
Članak 39.
Ministar predstavlja ministarstvo i upravlja njegovim radom, a osobito:
1. provodi utvrđenu politiku Vlade,
2. donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten,
3. brine o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa te u pitanjima od
zajedničkog interesa osigurava suradnju ministarstva s državnim tijelima, jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te drugim
pravnim osobama,
4. prema državnim službenicima i namještenicima poduzima mjere utvrđene zakonom i
drugim propisima u slučaju povrede službene dužnosti.
Ministar ima i druge obveze i ovlasti utvrđene posebnim zakonom.

26
 b) Državni tajnik
Članak 40. (NN 93/16)
Ministar može imati jednog ili više državnih tajnika koje na prijedlog predsjednika Vlade
imenuje Vlada Republike Hrvatske.
Državni tajnik za svoj rad odgovara ministru i Vladi.
Državni tajnik provodi utvrđenu politiku Vlade u jednom ili više upravnih područja za koje je
nadležan, sukladno nalozima ministra.
Ako je imenovano više državnih tajnika, ministar će odrediti koji će ga od državnih tajnika
zamjenjivati u slučaju odsutnosti ili spriječenosti.
c) Pomoćnik ministra
Članak 41.
U ministarstvu se može imenovati jedan ili više pomoćnika ministra.
Pomoćnik ministra, u pravilu, upravlja radom upravne organizacije ustrojene u sastavu
ministarstva te obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar.
Pomoćnika ministra imenuje Vlada na prijedlog ministra.
Pomoćnik ministra odgovoran je za svoj rad ministru i Vladi.
d) Glavni tajnik ministarstva
Članak 42.
Glavni tajnik ministarstva poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu ministarstva te u
pravilu usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva i upravnih organizacija u
sastavu ministarstva, brine o stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju državnih
službenika i namještenika u tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i
sredstava za rad, nadzire rad državnih službenika i namještenika te obavlja i druge poslove
koje mu povjeri ministar.
Glavnog tajnika ministarstva imenuje Vlada na prijedlog ministra, a na temelju javnog
natječaja.
Glavni tajnik ministarstva za svoj rad odgovara ministru i Vladi.
e) Upravne organizacije u sastavu ministarstva
Članak 43.
Upravne organizacije u sastavu ministarstava osnivaju se u pravilu kao:
1. uprave, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva u kojem se
obavljaju pretežito upravni poslovi, s određenim stupnjem samostalnosti u radu,
2. zavodi, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se
obavljaju pretežito stručno-analitički poslovi koji zahtijevaju posebne načine rada unutar
ministarstva. Zavodima se iznimno mogu povjeriti i određeni upravni poslovi, ako to
zahtijeva povezanost stručnih i upravnih poslova,
3. ravnateljstva, kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga ministarstva, u kojem se
obavljaju određeni upravni poslovi, kada obavljanje tih poslova zahtijeva posebno ustrojenu
službu, samostalnost djelovanja i posebne načine rada unutar ministarstva.

27
 2. Središnji državni uredi
Članak 44. (NN 93/16)
Središnji državni uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova državne uprave u jednom ili više
upravnih područja koja su od posebnog značaja za učinkovitiji rad Vlade.
Središnji državni uredi obavljaju upravne i druge stručne poslove iz svog djelokruga, a
osobito:
1. izrađuju prijedloge strateških dokumenata i stručno obrađuju pitanja od osobitog značaja za
učinkovitiji rad Vlade,
2. izrađuju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima,
3. neposredno primjenjuju zakone i druge propise i osiguravaju njihovu provedbu,
4. pripremaju nacrte prijedloga zakona i prijedloge drugih propisa,
5. rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni,
6. provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor,
7. vode propisane očevidnike i evidencije,
8. prate stanje u svom djelokrugu te nadležnim državnim tijelima predlažu poduzimanje
odgovarajućih mjera,
9. osiguravaju suradnju stručnih i znanstvenih ustanova te predlažu nadležnim državnim
tijelima ustrojavanje određenih službi i stručnih ustanova,
10. usklađuju rad i ostvaruju suradnju s drugim tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave te drugim pravnim osobama na području svoje
nadležnosti,
11. ostvaruju međunarodnu suradnju,
12. prikupljaju, sređuju i razlučuju podatke od interesa za djelatnost za koju su ustrojeni i
obavljaju druge poslove utvrđene zakonom i drugim propisima.
a) Državni tajnik središnjeg državnog ureda
Članak 45. (NN 93/16)
Središnjim državnim uredom upravlja državni tajnik.
Državnog tajnika središnjega državnog ureda imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade i
za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade i Vladi.
Državni tajnik središnjega državnog ureda predstavlja središnji državni ured i upravlja
njegovim radom, a osobito:
1. brine se o provedbi zakona i drugih propisa,
2. donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten,
3. brine se o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa te u pitanjima od
zajedničkog interesa osigurava suradnju središnjega državnog ureda s drugim državnim
tijelima, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnim osobama koje
imaju javne ovlasti te drugim pravnim osobama,
4. poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu, raspoređuje poslove i daje naputke za
rad, brine se o stručnom osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika i namještenika u
28
tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad te poduzima mjere
utvrđene zakonom i drugim propisom za utvrđivanje odgovornosti za povrede službene
dužnosti.
Državni tajnik središnjega državnog ureda ima i druge obveze i ovlasti utvrđene zakonom i
drugim propisima.
b) Zamjenik državnog tajnika središnjega državnog ureda
Članak 46. (NN 93/16)
Državni tajnik središnjega državnog ureda može imati jednog zamjenika.
Zamjenik zamjenjuje državnog tajnika središnjega državnog ureda u slučaju njegove
odsutnosti ili spriječenosti te obavlja i druge poslove koje mu povjeri državni tajnik
središnjega državnog ureda.
Zamjenik državnog tajnika središnjega državnog ureda koordinira obavljanje poslova državne
uprave u pojedinom upravnom području središnjega državnog ureda i obavlja druge poslove
koje mu povjeri državni tajnik.
Zamjenika državnog tajnika središnjega državnog ureda imenuje Vlada na prijedlog državnog
tajnika središnjega državnog ureda, a na temelju javnoga natječaja.
Zamjenik državnog tajnika središnjega državnog ureda za svoj je rad odgovoran državnom
tajniku središnjega državnog ureda i Vladi.
c) Glavni tajnik središnjega državnog ureda
Članak 47. (NN 93/16)
Središnji državni ured može imati glavnog tajnika.
Glavni tajnik središnjega državnog ureda poduzima mjere za osiguranje učinkovitosti u radu
državnog ureda te tehnički usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica središnjega
državnog ureda i upravnih organizacija u sastavu središnjega državnog ureda, brine se o
stručnom osposobljavanju, usavršavanju i napredovanju državnih službenika i namještenika u
tijeku službe i o urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad, nadzire rad
državnih službenika i namještenika te obavlja i druge poslove koje mu povjeri državni tajnik
središnjega državnog ureda.
Glavnog tajnika središnjega državnog ureda imenuje Vlada na prijedlog državnog tajnika
središnjega državnog ureda, a na temelju javnoga natječaja.
Glavni tajnik središnjega državnog ureda za svoj rad odgovara državnom tajniku središnjega
državnog ureda.
e) Upravne organizacije u sastavu središnjih državnih ureda
Članak 48. (NN 93/16)
Upravne organizacije u sastavu središnjega državnog ureda osnivaju se u pravilu kao sektori,
kad se ustrojavaju za upravno područje iz djelokruga središnjega državnog ureda u kojem se
obavljaju pretežito upravni poslovi, s određenim stupnjem samostalnosti u radu.

29
 3. Državne upravne organizacije
Članak 49.
Državne upravne organizacije se ustrojavaju za obavljanje poslova državne uprave u jednom
ili više upravnih područja.
Državne upravne organizacije osnivaju se u pravilu kao državne uprave, zavodi i
ravnateljstva.
Članak 50.
Državne upravne organizacije obavljaju upravne, stručne i druge poslove iz svog djelokruga,
a osobito:
1. proučavaju i istražuju određena pitanja koja zahtijevaju primjenu posebnih načina rada, a
koje je nužno obavljati u okviru državne uprave,
2. vode propisane očevidnike,
3. rješavaju u upravnim stvarima kad su na to izrijekom zakonom ovlašteni,
4. provode upravni, odnosno inspekcijski nadzor,
5. pripremaju nacrte zakona i prijedloge drugih propisa,
6. pripremaju stručne podloge za postupak odlučivanja u državnim tijelima,
7. ostvaruju suradnju s tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne (regionalne)
samouprave te drugim pravnim osobama,
8. ostvaruju međunarodnu suradnju,
9. prikupljaju, sređuju i razlučuju podatke od interesa za djelatnost za koju su ustrojeni,
10. obavljaju i druge poslove utvrđene zakonom i drugim propisima.
Članak 51.
Radom državnih upravnih organizacija upravlja ravnatelj.
Ravnatelja državnih upravnih organizacija imenuje i razrješuje Vlada, na prijedlog
predsjednika Vlade i uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnog ministra. Za svoj rad
ravnatelj je odgovoran Vladi, odnosno nadležnom ministru.
Ravnatelj predstavlja državnu upravnu organizaciju i upravlja njezinim radom, a osobito:
1. brine o provedbi zakona i drugih propisa,
2. donosi provedbene propise kad je na to izrijekom zakonom ovlašten,
3. nadzire zakonitost i pravodobnost izvršavanja poslova i poduzima mjere za osiguravanje
učinkovitosti u radu, raspoređuje poslove i daje naputke za rad, brine se o stručnom
osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika i namještenika u tijeku službe i o
urednom i pravilnom korištenju imovine i sredstava za rad i poduzima mjere za utvrđivanje
odgovornosti za povrede službene dužnosti određene zakonom.
Ravnatelj ima i druge ovlasti i obveze određene zakonom i drugim propisima.

30
 Članak 52.
Ravnatelj državne upravne organizacije može imati jednog zamjenika.
Zamjenik zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti te obavlja i
druge poslove koje mu povjeri ravnatelj.
Zamjenika ravnatelja imenuje Vlada na prijedlog ravnatelja, a na temelju javnoga natječaja.
Zamjenik ravnatelja odgovoran je za svoj rad ravnatelju i Vladi.

B) DRŽAVNA UPRAVA U ŽUPANIJI, GRADU, ODNOSNO OPĆINI

1. Uredi državne uprave

Članak 53.
Za obavljanje poslova državne uprave u više upravnih područja na području jedinice područne
(regionalne) samouprave ustrojava se ured državne uprave.
Unutarnje ustrojstvo ureda državne uprave uređuje se uredbom Vlade.
Članak 54.
Ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave obavlja upravne i druge
stručne poslove u upravnim područjima za koja je ustrojen, a osobito:
1. neposredno provodi zakone i druge propise i osigurava njihovu provedbu,
2. rješava u upravnim stvarima u prvom stupnju, ako to posebnim zakonom nije stavljeno u
nadležnost središnjim tijelima državne uprave ili pravnim osobama koje imaju javne ovlasti te
povjereno tijelima jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,
3. provodi upravni, odnosno inspekcijski nadzor,
4. prati stanje u svom djelokrugu te središnjim tijelima državne uprave predlaže mjere za
unapređenje stanja u pojedinim upravnim područjima.

2. Predstojnik ureda državne uprave

Članak 55.
Radom ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave upravlja
predstojnik.
Predstojnik ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave je čelnik tog
ureda.
Za obavljanje poslova u uredu državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave
predstojnik ureda odgovoran je Vladi i čelniku središnjeg tijela državne uprave nadležnom za
odgovarajuće upravno područje.
Članak 56.
Predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave imenuje
Vlada na temelju javnog natječaja kojeg provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za
poslove opće uprave.
Predstojnika ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave razrješuje
Vlada na prijedlog čelnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove opće uprave,
u skladu s propisima kojima se uređuju službenički odnosi.
31
 Članak 57.
Predstojnik ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave upravlja
radom ureda, a osobito:
1. brine o provedbi zakona i drugih propisa,
2. nadzire zakonitost i pravodobnost obavljanja poslova, usklađuje rad u uredu državne
uprave i provodi neposredan nadzor nad radom u uredu, poduzima mjere za osiguranje
učinkovitosti u radu, raspoređuje poslove, daje upute za rad, brine o stručnom
osposobljavanju i usavršavanju državnih službenika i namještenika i o urednom i pravilnom
korištenju imovine i sredstava za rad te poduzima mjere za utvrđivanje odgovornosti za
povrede službene dužnosti određene zakonom,
3. obavlja nadzor nad poslovima državne uprave u ispostavama u općinama i gradovima,
4. osigurava suradnju ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave s
tijelima jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje
imaju javne ovlasti.
Članak 58.
Predstojnik ureda državne uprave može imati zamjenika kojeg imenuje i razrješuje ministar
nadležan za poslove opće uprave, na prijedlog predstojnika ureda, a na temelju prethodno
provedenog javnog natječaja.
Zamjenik predstojnika ureda državne uprave zamjenjuje predstojnika u slučaju njegove
odsutnosti ili spriječenosti te obavlja druge poslove koje mu povjeri predstojnik.
Ako zamjenik predstojnika ureda državne uprave ne bude imenovan, ministar nadležan za
poslove opće uprave određuje državnog službenika koji će obavljati poslove zamjenika
predstojnika ureda državne uprave, ali ne duže od šest mjeseci.

3. Ispostave ureda državne uprave

Članak 59.
Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave u
jedinici područne (regionalne) samouprave mogu se osnovati ispostave u gradovima i
općinama koje odredi Vlada na prijedlog predstojnika ureda državne uprave.
Ispostavom upravlja voditelj ispostave koji je za svoj rad i rad u ispostavi odgovoran
predstojniku ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave.

C) OBAVLJANJE POSLOVA DRŽAVNE UPRAVE POVJERENIH JEDINICAMA

LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE TE PRAVNIM
OSOBAMA KOJE IMAJU JAVNE OVLASTI
Članak 60.
Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne
ovlasti, u povjerenim im poslovima državne uprave:
1. rješavaju u upravnim stvarima u prvom i drugom stupnju kad su im ti poslovi zakonom
izrijekom stavljeni u nadležnost,

32
2. vode očevidnike određene zakonom i drugim propisima i izdaju propisana uvjerenja i druge
potvrde,
3. obavljaju i druge poslove državne uprave koji su im zakonom izrijekom stavljeni u
nadležnost.
Članak 61.
Za zakonito i stručno obavljanje povjerenih poslova državne uprave, odgovorni su župan,
gradonačelnik, odnosno općinski načelnik te ravnatelj pravne osobe s javnim ovlastima.
Članak 62.
Na službenike koji obavljaju povjerene poslove državne uprave u jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti shodno se
primjenjuju propisi kojima se uređuje stručna sprema i stručno osposobljavanje državnih
službenika i namještenika.

D) UNUTARNJE USTROJSTVO TIJELA DRŽAVNE UPRAVE

Članak 63.
Načela za unutarnje ustrojstvo kao i uredsko poslovanje tijela državne uprave uređuju se
uredbom Vlade.
Uredbom Vlade uređuje se i unutarnje ustrojstvo, nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica
tijela državne uprave i njihov djelokrug, način upravljanja tim jedinicama, okvirni broj
potrebnih državnih službenika i namještenika za obavljanje poslova iz nadležnosti tih
jedinica, način planiranja poslova, radno vrijeme, održavanje uredovnih dana, kao i druga
pitanja od osobitog značaja za rad tijela državne uprave.
Na temelju uredbe o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave iz stavka 1. ovoga članka,
pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuje se broj potrebnih državnih službenika i namještenika
s naznakom njihovih osnovnih poslova i zadaća i stručnih uvjeta potrebnih za njihovo
obavljanje, njihove ovlasti i odgovornosti te druga pitanja od značaja za rad tijela državne
uprave koja nisu uređena uredbom Vlade.
Članak 64. (NN 93/16)
Pravilnik o unutarnjem redu iz članka 63. stavka 3. ovoga Zakona donose:
1. za ministarstvo, ministar,
2. za središnji državni ured, državni tajnik,
3. za državne upravne organizacije, ravnatelj,
4. za ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave, predstojnik.
 

33
 E) ODNOSI VLADE REPUBLIKE HRVATSKE PREMA TIJELIMA DRŽAVNE
UPRAVE, JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE)
SAMOUPRAVE I PRAVNIM OSOBAMA KOJE IMAJU JAVNE OVLASTI,
MEĐUSOBNI ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I NJIHOVI ODNOSI PREMA
JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE TE
PRAVNIM OSOBAMA KOJE IMAJU JAVNE OVLASTI
 
1. Odnosi Vlade prema tijelima državne uprave, jedinicama lokalne i područne
(regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti
Članak 65.
U provođenju nadzora nad obavljanjem poslova državne uprave Vlada može:
1. ukinuti propise tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
u povjerenim im poslovima državne uprave,
2. podnijeti zahtjev Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti propisa pravnih
osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave s Ustavom i
zakonom,
3. raspraviti stanje u pojedinom tijelu državne uprave, tijelu jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to
tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba koja ima
javne ovlasti dužni poduzeti radi izvršavanja poslova državne uprave iz svog djelokruga, a
osobito razriješiti, odnosno predložiti razrješenje čelnika tijela državne uprave, odnosno
pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, u skladu sa zakonom kojim se uređuje lokalna
samouprava te zakonom kojim im je ovlaštenje preneseno,
4. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika,
5. poduzeti i druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima.
2. Međusobni odnosi tijela državne uprave
Članak 66. (NN 93/16)
Ministarstva, središnji državni uredi i državne upravne organizacije dužni su međusobno
surađivati i pružati jedni drugima stručnu pomoć u svom djelokrugu, dostavljati obavijesti o
podacima o kojima vode službene očevidnike, usklađivati planove rada, osnivati zajedničke
stručne komisije i radne grupe za pitanja od zajedničkog interesa, priređivati zajednička
stručna savjetovanja te poticati i ustrojavati i druge oblike međusobne suradnje.
Članak 67. (NN 693/16)
Ministarstva, središnji državni uredi i državne upravne organizacije dužni su uredima državne
uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave pružati stručnu pomoć, a osobito
stručno obrađivati pitanja i pojave u svezi s izvršavanjem zakona i drugih propisa, davati
stručna mišljenja i objašnjenja te održavati stručna savjetovanja o načinu provedbe zakona
kao i o drugim općim pitanjima od značaja za pravilno djelovanje i unapređivanje načina i
učinkovitosti rada u uredima državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave.

34
 Članak 68. (NN 93/16)
Ministarstva, središnji državni uredi i državne upravne organizacije provode upravni nadzor
nad radom ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave i
poduzimaju odgovarajuće mjere, a osobito pokreću postupak za utvrđivanje odgovornosti
državnih službenika te neposredno izvršavaju poslove iz nadležnosti ureda državne uprave u
jedinici područne (regionalne) samouprave kad ocijene da se na drugi način ne može izvršiti
zakon ili drugi propis, a ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave
nije postupio sukladno prethodno danim napucima, u za to ostavljenom mu primjerenom
roku.
3. Odnosi središnjih tijela državne uprave prema jedinicama lokalne i područne
(regionalne) samouprave, odnosno pravnim osobama koje imaju javne ovlasti
Članak 69.
Središnja tijela državne uprave u svom djelokrugu nadziru rad tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u obavljanju poslova
državne uprave i u tom svojstvu u ovlasti su osobito:
1. nadzirati zakonitost, pravodobnost i pravilnost obavljanja povjerenih poslova državne
uprave,
2. raspraviti stanje u pojedinom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili
pravnoj osobi koja ima javne ovlasti te odrediti mjere koje su to tijelo ili pravna osoba koja
ima javne ovlasti dužni poduzeti radi izvršavanja poslova državne uprave, a osobito obustaviti
od izvršenja opće akte tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih
osoba s javnim ovlastima u povjerenim im poslovima državne uprave te predložiti Vladi
Republike Hrvatske poduzimanje mjera iz članka 65. podstavka 1. i 2. ovoga Zakona,
predložiti razrješenje čelnika pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, u skladu sa Zakonom o
lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zakonom kojim je ovlaštenje preneseno,
3. pokrenuti postupak za utvrđivanje odgovornosti službenika i namještenika tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti,
4. poduzeti i druge mjere u skladu sa zakonom i drugim propisima.
Tijela državne uprave dužna su u obavljanju poslova državne uprave surađivati s tijelima
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave i pravnim osobama koje imaju
javne ovlasti i pružati im stručnu pomoć, a osobito stručno obrađivati pitanja i pojave u svezi
provedbe zakona i drugih propisa, davati im stručna mišljenja i objašnjenja te održavati
stručna savjetovanja o načinu provedbe zakona kao i o drugim općim pitanjima od značaja za
pravilno djelovanje i unapređivanje načina i učinkovitosti rada u poslovima državne uprave.

IV. SREDSTVA TIJELA DRŽAVNE UPRAVE

Članak 70.
Sredstva za rad tijela državne uprave utvrđuju se državnim proračunom.
Tijela državne uprave dužna su Vladi dostaviti zahtjev za osiguranje sredstava za iduću
proračunsku godinu na temelju plana rada tijela s obrazloženjem najkasnije do 30. rujna
tekuće godine.
Ako se u tijeku proračunske godine značajno poveća opseg rada tijela državne uprave na
temelju zakona ili drugih propisa, za obavljanje tih djelatnosti osigurat će se dodatna sredstva,

35
a ako se opseg predviđene djelatnosti smanji, smanjit će se osigurana sredstva, razmjerno
smanjenju djelatnosti tijela državne uprave.
Članak 71.
Ako više tijela državne uprave ima određene zajedničke materijalne troškove (grijanje,
osvjetljenje, čišćenje itd.), Vlada može, u dogovoru s tim tijelima, odrediti da se sredstva za
pokriće tih materijalnih troškova doznačuju samo jednom od tih tijela.
Tijelo državne uprave dužno je održavati opremu, zgrade i drugu imovinu, osigurati je u visini
njezine vrijednosti i voditi o njoj prikladan očevidnik, u skladu s posebnim propisima.
Članak 72.
Tijelo državne uprave može određene stvari opreme koristiti zajedno s drugim tijelom
državne uprave te s tijelom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno
pravnom osobom koja ima javne ovlasti.
Zajedničko korištenje stvari opreme uređuje se ugovorom između tijela državne uprave,
odnosno tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje
imaju javne ovlasti.
Vlada može odrediti obvezatno zajedničko korištenje stvari opreme od strane dva ili više tijela
državne uprave.
Članak 73.
Čelnici tijela državne uprave odlučuju o korištenju novčanih sredstava, fonda opreme, o
pribavljanju i prodaji pokretnih stvari opreme, o prenošenju prava korištenja, o rashodovanju,
prodaji, o davanju ili uzimanju na poslugu ili u zakup tih stvari, do visine vrijednosti koju
odredi Vlada.
Oprema tijela državne uprave može se prenijeti bez naknade samo na drugo državno tijelo, a u
svrhu obavljanja poslova državne uprave i na jedinicu lokalne i područne (regionalne)
samouprave i uprave ili pravnu osobu koja ima javne ovlasti.
Članak 74.
O raspoređivanju i korištenju sredstava tijela državne uprave odlučuje čelnik tijela državne
uprave, u skladu s državnim proračunom.
Raspoređivanje sredstava tijela državne uprave obavlja se predračunom, a konačna raspodjela
tih sredstava godišnjim obračunom tijela državne uprave.
Predračun o rasporedu sredstava donosi se prije početka godine na koju se odnosi, a
najkasnije 15 dana nakon usvajanja državnog proračuna.
Članak 75.
Za zakonito korištenje sredstava tijela državne uprave odgovorni su čelnik tijela državne
uprave, kao izvršitelj, i računopolagač.
Čelnik tijela državne uprave može, u skladu s propisima, svoju ovlast izvršitelja prenijeti na
jednog ili više pomoćnih izvršitelja.
Članak 76.
Godišnjim obračunom tijela državne uprave obavlja se konačna raspodjela sredstava tijela
državne uprave.

36
Tijela državne uprave vode podatke o stanju i kretanju sredstava u skladu s posebnim
propisima.
Ministar financija donosi bliže propise o financijskom i materijalnom poslovanju tijela
državne uprave i o dužnostima, pravima i obvezama izvršitelja i računopolagača u tijelima
državne uprave, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.

V. ODNOSI TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I GRAĐANA

Članak 77.
Odnosi tijela državne uprave i građana temelje se na međusobnoj suradnji i povjerenju te
poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Tijela državne uprave dužna su davati građanima i pravnim osobama podatke, obavijesti i
upute i pružati im stručnu pomoć u poslovima radi kojih se obraćaju tijelima državne uprave.
Tijela državne uprave dužna su upoznati javnost o obavljanju poslova iz svog djelokruga i
izvještavati je o svom radu putem sredstava javnog priopćavanja ili na drugi prikladan način.
Davanje informacija uskratit će se kada se radi o klasificiranom podatku, ili je informacija
zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Članak 78. (NN 93/16)
Izvješća o obavljanju poslova državne uprave mogu davati ministri, državni tajnici središnjih
državnih ureda, ravnatelji državnih upravnih organizacija i predstojnici ureda državne uprave
u jedinicama područne (regionalne) samouprave.
Čelnici iz stavka 1. ovoga članka mogu za davanje odgovarajućih izvješća ovlastiti i pojedine
državne službenike.
Državni službenici koji su ovlašteni davati odgovarajuća izvješća osobno su odgovorni za
njihovu točnost i pravodobnost. Neovlašteno davanje izvješća ili davanje netočnih izvješća
predstavlja težu povredu službene dužnosti.
Članak 79. (NN 93/16, 104/16)
Ministri, državni tajnici središnjih središnjih državnih ureda, ravnatelji državnih upravnih
organizacija, predstojnici ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne)
samouprave, odnosno državni službenik kojeg oni ovlaste, može o značajnijim pitanjima
obavljanja poslova državne uprave održavati konferencije s predstavnicima sredstava javnog
priopćavanja.
Ministri, predstojnici državnih ureda, odnosno ravnatelji državnih upravnih organizacija,
mogu odlučiti da se nacrti propisa koje pripremaju, a za koje je javnost osobito zainteresirana,
objave putem sredstava javnog priopćavanja, kao i da se pozovu svi zainteresirani da na nacrt
propisa iznesu svoje primjedbe.
Članak 80.
Kad tijela državne uprave održavaju savjetovanja ili druge oblike stručne obrade pitanja iz
svog djelokruga, o tome se obvezatno upoznaje javnost putem tiska i drugih oblika javnog
priopćavanja te omogućava nazočnost predstavnika sredstava javnog priopćavanja.

37
 Članak 81.
Tijela državne uprave dužna su svoj rad i poslovanje ustrojiti tako da građani i pravne osobe
mogu na jednostavan i djelotvoran način ostvarivati svoja Ustavom zajamčena prava i
zakonom zaštićene interese te ispunjavati svoje građanske dužnosti.
Članak 82.
U rješavanju u upravnim stvarima ne smije se zahtijevati od stranaka da u postupku
pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene
očevidnike. Takva uvjerenja moraju se pribaviti po službenoj dužnosti.
Članak 83.
Kad se u upravnom postupku građani i pravne osobe, odnosno njihovi zastupnici i
punomoćnici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje službena radnja radi koje su pozvani nije
obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih troškova.
O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje zaključkom voditelj postupka koji je pozvao
stranku, na temelju propisa kojim se uređuje naknada troškova svjedocima, u upravnom
postupku.
Protiv zaključka iz stavka 2. ovoga članka, stranka može uložiti žalbu tijelu nadležnom za
rješavanje u drugom stupnju. Ako nema tijela drugog stupnja, protiv zaključka se neposredno
može pokrenuti upravni spor.
Troškovi iz stavka 1. ovoga članka, isplaćuju se na teret sredstava osiguranih za rad tijela koje
vodi upravni postupak.
Ukoliko službena radnja nije obavljena uslijed krivnje ili grube nepažnje službene osobe,
postoji pravo regresa prema službenoj osobi za isplaćenu naknadu troškova.
Članak 84.
Tijela državne uprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje
prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih
službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih
građanskih dužnosti.
Tijela državne uprave dužna su u službenim prostorijama na vidnom mjestu osigurati
potrebna tehnička i druga sredstva za podnošenje prigovora i pritužbi (kutija za pritužbe,
knjiga pritužbi itd.), kao i omogućiti usmeno izjavljivanje prigovora odnosno pritužbe.
Prigovore, odnosno pritužbe obvezatno razmatra čelnik tijela državne uprave na čiji se rad
odnose prigovori i pritužbe.
Na podnesene prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim
osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno pritužbe.
Članak 85. (NN 104/16)
O poduzetim mjerama za unapređivanje odnosa prema građanima i pravnim osobama, o
podnesenim prigovorima, odnosno pritužbama te značajnijim primjedbama i prijedlozima kao
i o mjerama koje su tim povodom poduzete, predstojnici ureda državne uprave u jedinicama
područne (regionalne) samouprave dužni su izvijestiti nadležna ministarstva, središnje
državne urede, odnosno državne upravne organizacije.

38
 Članak 86.
Trajanje radnog vremena u tjednu, dnevni raspored radnog vremena, kao i druga pitanja u
svezi radnog vremena u tijelima državne uprave uređuje Vlada svojom uredbom.
Članak 87.
Za obavljanje određenih upravnih poslova mogu se ustanoviti uredovni dani u mjestima izvan
sjedišta ureda državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave i njihovih
ispostava.
Predstojnik ureda državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave određuje
poslove koji će se obavljati u uredovne dane te mjesto i vrijeme njihova održavanja.
Građani i pravne osobe moraju biti na prikladan način javno obaviješteni o poslovima koji će
se obavljati na uredovne dane te o mjestu i vremenu njihova održavanja.
Članak 88.
Na zgradama u kojima su smještena tijela državne uprave mora biti istaknut naziv tijela.
Na prikladnom mjestu u zgradi mora biti istaknut raspored prostorija tijela državne uprave.
Na ulazu u službene prostorije moraju biti istaknuta osobna imena državnih službenika i
namještenika i naznaka poslova koje obavljaju.
Članak 89.
Neposredan nadzor nad provođenjem odredbi ovoga Zakona o uvjetima i načinu ostvarivanja
javnosti u radu tijela državne uprave obavlja ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.
Članak 90.
Na način propisan u odredbama članka 77. do 90. ovoga Zakona dužne su postupati i jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti u
obavljanju povjerenih im poslova državne uprave.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 91.
Uredbu iz članka 53. stavka 2. ovoga Zakona Vlada će donijeti do 30. lipnja 2012. godine.
Uredbu iz članka 63. stavka 1. ovoga Zakona Vlada će donijeti u roku od 30 dana od dana
stupanja na snagu ovoga Zakona.
Vlada će donijeti uredbe o unutarnjem ustrojstvu ministarstava, državnih ureda i državnih
upravnih organizacija u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu uredbe iz stavka 2. ovoga
članka.
Pravilnike iz članka 63. stavka 3. ovoga Zakona čelnici tijela državne uprave donijet će u roku
od 30 dana od dana stupanja na snagu uredbi iz stavka 3. ovoga članka.
Članak 92.
Na radnopravni status državnih službenika i namještenika koji su na dan stupanja na snagu
ovoga Zakona zatečeni u državnoj službi u tijelima državne uprave primjenjuje se zakon
kojim se uređuje radnopravni status državnih službenika.

39
Na radnopravni status državnih dužnosnika koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona
zatečeni u tijelima državne uprave primjenjuju se propisi o obvezama i pravima državnih
dužnosnika.
Članak 93.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o sustavu državne uprave
(»Narodne novine«, br. 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 59/01., 199/03. i 79/07.).
Članak 94.
Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. 

Prijelazne i završne odredbe iz NN 93/16

Članak 19.
Zamjenici ministara nastavljaju obnašati svoju dužnost i ostvaruju prava sukladno do sada
važećem propisu do imenovanja državnih tajnika, sukladno ovom Zakonu.
Članak 20.
Ovaj Zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

40
 ZAKON O LOKALNOJ I PODRUČNOJ (REGIONALNOJ)
SAMOUPRAVI
(NN 19/13 - PROČIŠĆENI TEKST, 137/15, 123/17)
ČL. 1.-9., GLAVE III.-VII. i IX.-X.

I. OPĆE ODREDBE
Članak 1. (NN 123/17)
Ovim se Zakonom uređuju jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne)
samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim
aktima i radom te druga pitanja od značenja za njihov rad.
Izrazi u ovom Zakonu koji imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.
Članak 2. (NN 123/17)
Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, posebna je i jedinstvena, teritorijalna i
upravna cjelina kojoj se ustrojstvo uređuje Zakonom o Gradu Zagrebu.
Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na Grad Zagreb, ako zakonom iz stavka 1. ovoga
članka nije drukčije određeno.
Članak 3.
Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi.
Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.
Općine, gradovi i županije osnivaju se zakonom.
Članak 4.
Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više naseljenih
mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja su povezana
zajedničkim interesima stanovništva.
Članak 5.
Grad je jedinica lokalne samouprave u kojoj je sjedište županije te svako mjesto koje ima više
od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu, povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu
cjelinu. U sastav grada kao jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska
naselja koja s gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana
dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od lokalnog
značenja.
Iznimno, gdje za to postoje posebni razlozi (povijesni, gospodarski, geoprometni), gradom se
može utvrditi i mjesto koje ne zadovoljava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.
Članak 6.
Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja prirodnu,
povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a ustrojava se radi
obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa.
Članak 7. (NN 123/17)

41
Područje općine, grada i županije, njihov naziv, sjedište njihovih tijela, osnivanje novih te
ukidanje ili spajanje postojećih općina, odnosno gradova, izdvajanje pojedinih naselja iz
sastava jedne općine ili grada i uključivanje tih naselja u sastav druge općine ili grada,
promjene granica kao i druga pitanja od važnosti za teritorijalne promjene jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj uređuju se posebnim zakonom.
Pri svakoj promjeni područja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave prethodno
će se tražiti mišljenje stanovnika te jedinice.
Mišljenje iz stavka 2. ovoga članka nije obvezujuće.
Članak 8.
Općina, grad i županija imaju statut.
Statutom se podrobnije uređuje samoupravni djelokrug općine, grada, odnosno županije,
njena obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja
poslova, oblici konzultiranja građana, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga,
mjesna samouprava, ustrojstvo i rad javnih službi, oblici suradnje jedinica lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i
obveza.
Članak 9.
Općina, grad i županija su pravne osobe.

III. SAMOUPRAVNI DJELOKRUG OPĆINE, GRADA I ŽUPANIJE

Članak 18.
Općina, grad i županija samostalne su u odlučivanju u poslovima iz svoga samoupravnog
djelokruga u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i ovim Zakonom.
Članak 19.
Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja
kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni
državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:
– uređenje naselja i stanovanje,
– prostorno i urbanističko planiranje,
– komunalno gospodarstvo,
– brigu o djeci,
– socijalnu skrb,
– primarnu zdravstvenu zaštitu,
– odgoj i osnovno obrazovanje,
– kulturu, tjelesnu kulturu i šport,
– zaštitu potrošača,
– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
– protupožarnu i civilnu zaštitu,

42
– promet na svom području
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka odredit
će se poslovi čije su obavljanje općine i gradovi dužni organizirati te poslovi koje mogu
obavljati.
Članak 19.a
Veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koje su ujedno gospodarska, financijska,
kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju
više od 35.000 stanovnika.
Gradovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i gradovi sjedišta županija u svom samoupravnom
djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe
građana i to osobito poslove koji se odnose na:
– uređenje naselja i stanovanje,
– prostorno i urbanističko planiranje,
– komunalno gospodarstvo,
– brigu o djeci,
– socijalnu skrb,
– primarnu zdravstvenu zaštitu,
– odgoj i obrazovanje,
– kulturu, tjelesnu kulturu i šport,
– zaštitu potrošača,
– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
– protupožarnu i civilnu zaštitu,
– promet na svom području
– održavanje javnih cesta,
– izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te provedbu
dokumenata prostornog uređenja,
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka odredit
će se poslovi obavljanje kojih su veliki gradovi dužni organizirati te poslovi koje mogu
obavljati.
Članak 20.
Županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od područnoga (regionalnog)
značaja, a osobito poslove koji se odnose na:
– obrazovanje,
– zdravstvo,
– prostorno i urbanističko planiranje,

43
– gospodarski razvoj,
– promet i prometnu infrastrukturu,
– održavanje javnih cesta,
– planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova,
– izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te provedbu
dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja velikoga grada,
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
Posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka odredit
će se poslovi čije je obavljanje županija dužna organizirati te poslovi koje županija može
obavljati.
Članak 21.
Veliki gradovi koji imaju više od 35.000 stanovnika i gradovi sjedišta županija, pored poslova
iz članka 19.a ovoga Zakona, na svom području mogu obavljati i poslove iz djelokruga
županije.
Članak 22.
Odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave u skladu s njezinim statutom i
statutom županije, mogu se pojedini poslovi iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne
samouprave prenijeti na županiju, odnosno mjesnu samoupravu.
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može tražiti od županijske skupštine da joj,
uz suglasnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove lokalne i područne
(regionalne) samouprave, povjeri obavljanje određenih poslova iz samoupravnog djelokruga
županije na području te jedinice, ako može osigurati dovoljno prihoda za njihovo obavljanje.
Članak 23.
Poslovi državne uprave koji se obavljaju u jedinici lokalne samouprave i u jedinici područne
(regionalne) samouprave određuju se zakonom.
Troškovi obavljanja poslova državne uprave koji su preneseni na tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave podmiruju se iz državnog proračuna.
Zakonom kojim se uređuje državna uprava pobliže će se urediti prava i obveze tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka.

IV. NEPOSREDNO SUDJELOVANJE GRAĐANA U ODLUČIVANJU

Članak 24. (NN 123/17)
Građani mogu neposredno sudjelovati u odlučivanju o lokalnim poslovima putem
referenduma i mjesnog zbora građana, u skladu sa zakonom i statutom jedinice lokalne i
područne (regionalne) samouprave.
Referendum se može raspisati radi odlučivanja o prijedlogu o promjeni statuta, o prijedlogu
općeg akta ili drugog pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o drugim pitanjima
određenim zakonom i statutom.
Na temelju odredaba zakona i statuta raspisivanje referenduma može predložiti najmanje
jedna trećina članova predstavničkog tijela, općinski načelnik, gradonačelnik ili župan, 20%

44
ukupnog broja birača u jedinici za koju se traži raspisivanje referenduma, a u općini, gradu i
Gradu Zagrebu i većina vijeća mjesnih odbora, odnosno gradskih četvrti ili gradskih kotareva
na području općine, grada, odnosno Grada Zagreba.
Ako je raspisivanje referenduma predložila najmanje jedna trećina članova predstavničkog
tijela, odnosno ako je raspisivanje referenduma predložio općinski načelnik, gradonačelnik ili
župan te ako je raspisivanje referenduma predložila većina vijeća mjesnih odbora, odnosno
gradskih četvrti ili gradskih kotareva na području općine, grada, odnosno Grada Zagreba,
predstavničko tijelo dužno je izjasniti se o podnesenom prijedlogu te ako prijedlog prihvati,
donijeti odluku o raspisivanju referenduma u roku od 30 dana od zaprimanja prijedloga.
Odluka o raspisivanju referenduma donosi se većinom glasova svih članova predstavničkog
tijela.
Ako je raspisivanje referenduma predložilo 20% od ukupnog broja birača u jedinici,
predsjednik predstavničkog tijela dužan je dostaviti zaprimljeni prijedlog središnjem tijelu
državne uprave nadležnom za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu u roku od 30 dana
od zaprimanja prijedloga. Središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu će u roku od 60 dana od dostave utvrditi ispravnost podnesenog
prijedloga, odnosno utvrditi je li prijedlog podnesen od potrebnog broja birača u jedinici i je li
referendumsko pitanje sukladno odredbama Zakona te odluku o utvrđenom dostaviti
predstavničkom tijelu. Ako središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu utvrdi da je prijedlog ispravan, predstavničko tijelo raspisat će
referendum u roku od 30 dana od zaprimanja odluke. Protiv odluke središnjeg tijela državne
uprave kojom je utvrđeno da prijedlog nije ispravan nije dozvoljena žalba, već se može
pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.
Predstavničko tijelo može raspisati savjetodavni referendum o pitanjima iz svog djelokruga.
Pravo glasovanja na referendumu imaju građani koji imaju prebivalište na području općine,
grada, odnosno županije i upisani su u popis birača.
Odluka donesena na referendumu obvezatna je za predstavničko tijelo, osim odluke donesene
na savjetodavnom referendumu koja nije obvezatna.
Na postupak provođenja referenduma odgovarajuće se primjenjuju odredbe zakona kojim se
uređuje provedba referenduma.
Na odluke donesene u svezi s referendumom i na referendumu primjenjuju se odredbe članka
79. do 82. ovoga Zakona.
Članak 24.a
Općinsko, odnosno gradsko vijeće može tražiti mišljenje od mjesnih zborova građana o
prijedlogu općeg akta ili drugog pitanja iz samoupravnog djelokruga općine, odnosno grada,
kao i o drugim pitanjima određenim zakonom ili statutom.
Mišljenje dobiveno od mjesnih zborova građana ne obvezuje općinsko, odnosno gradsko
vijeće
Članak 25.
Građani imaju pravo predstavničkom tijelu predlagati donošenje određenog akta ili rješavanje
određenog pitanja iz njegovog djelokruga.
O prijedlogu iz stavka 1. ovoga članka predstavničko tijelo mora raspravljati ako ga potpisom
podrži najmanje deset posto birača upisanih u popis birača općine ili grada, odnosno županije
te dati odgovor podnositeljima najkasnije u roku od tri mjeseca od prijema prijedloga.

45
 Članak 26.
Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su omogućiti građanima i
pravnim osobama podnošenje predstavki i pritužbi na svoj rad kao i na rad njihovih upravnih
tijela te na nepravilan odnos zaposlenih u tim tijelima kad im se obraćaju radi ostvarivanja
svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti.
Na podnijete predstavke i pritužbe čelnik tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno
upravnih tijela tih jedinica dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30
dana od dana podnošenja predstavke, odnosno pritužbe.
Tijela iz stavka 1. ovoga članka dužna su u službenim prostorijama na vidnom mjestu
osigurati potrebna tehnička i druga sredstva za podnošenje predstavki i pritužbi (knjiga za
pritužbe i sl.) i omogućiti usmeno izjavljivanje predstavke i pritužbe. 

V. TIJELA JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE I JEDINICA PODRUČNE

(REGIONALNE) SAMOUPRAVE

1. PREDSTAVNIČKO TIJELO
Članak 27.
Općinsko vijeće, gradsko vijeće i županijska skupština predstavnička su tijela građana i tijela
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave koja donose akte u okviru djelokruga
jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave te obavljaju druge poslove u
skladu sa zakonom i statutom jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
Članak 28.
Broj članova predstavničkog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave je neparan, a određuje se ovisno o broju stanovnika, i to tako da predstavničko
tijelo:
– jedinice do 500 stanovnika, ima 7 članova,
– jedinice s više od 500 do 1.000 stanovnika, ima 9 članova,
– jedinice s više od 1.000 do 2.500 stanovnika, ima 11 članova,
– jedinice s više od 2.500 do 5.000 stanovnika, ima 13 članova,
– jedinice s više od 5.000 do 10.000 stanovnika, ima 15 članova,
– jedinice s više od 10.000 do 20.000 stanovnika, ima 17 članova,
– jedinice s više od 20.000 do 35 000 stanovnika, ima 21 člana,
– jedinice s više od 35.000 do 60.000 stanovnika:
– ako se radi o županiji, ima 31 člana,
– ako se radi o gradu, ima 25 članova,
– jedinice s više od 60.000 do 100.000 stanovnika:
– ako se radi o županiji, ima 35 članova,

46
– ako se radi o gradu, ima 31 člana,
– jedinice s više od 100.000 do 200.000 stanovnika:
– ako se radi o županiji, ima 41 člana,
– ako se radi o gradu, ima 35 članova,
– jedinice s više od 200.000 do 300.000 stanovnika, ima 45 članova,
– jedinice s više od 300.000 stanovnika, ima 51 člana.
Članak 29. (NN 123/17)
Mandat člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
izabranog na redovnim izborima traje do dana stupanja na snagu odluke Vlade Republike
Hrvatske o raspisivanju sljedećih redovnih izbora koji se održavaju svake četvrte godine
sukladno odredbama zakona kojim se uređuju lokalni izbori, odnosno do dana stupanja na
snagu odluke Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela sukladno
odredbama ovoga Zakona.
Mandat člana predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
izabranog na prijevremenim izborima traje do isteka tekućeg mandata predstavničkog tijela
izabranog na redovnim izborima koji se održavaju svake četvrte godine sukladno odredbama
zakona kojim se uređuju lokalni izbori, odnosno do dana stupanja na snagu odluke Vlade
Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela sukladno odredbama ovoga Zakona.
Članak 30.
Članovi predstavničkog tijela nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi.
Član predstavničkog tijela ne može biti kazneno gonjen niti odgovoran na bilo koji drugi
način, zbog glasovanja, izjava ili iznesenih mišljenja i stavova na sjednicama predstavničkog
tijela.
Članu predstavničkog tijela koji za vrijeme trajanja mandata prihvati obnašanje dužnosti koja
se prema odredbama posebnog zakona smatra nespojivom, za vrijeme obnašanja nespojive
dužnosti mandat miruje, a za to vrijeme zamjenjuje ga zamjenik u skladu s odredbama
posebnog zakona. Nastavljanje obnašanja dužnosti člana predstavničkog tijela na temelju
prestanka mirovanja mandata može se tražiti jedanput u tijeku trajanja mandata.
Članak 31. (NN 123/17)
Član predstavničkog tijela dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću.
Član predstavničkog tijela ima pravo na naknadu u skladu s odlukom predstavničkog tijela.
Član predstavničkog tijela ima pravo na opravdani neplaćeni izostanak s posla radi
sudjelovanja u radu predstavničkog tijela i njegovih radnih tijela.
Članovi predstavničkog tijela imaju pravo uvida u registar birača za vrijeme dok obavljaju
dužnost.
Ostala prava i dužnosti članova predstavničkog tijela utvrđuju se zakonom, statutom jedinice
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i poslovnikom predstavničkog tijela.
Članak 32.
Predstavničko tijelo smatra se konstituiranim izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj
je nazočna većina članova predstavničkog tijela.

47
 Članak 33.
Način rada predstavničkog   tijela uređuje se poslovnikom predstavničkog tijela, u skladu s
ovim Zakonom i statutom.
Poslovnik se donosi većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.
Članak 34.
Predstavničko tijelo ima predsjednika i do dva potpredsjednika, koji se biraju većinom
glasova svih članova predstavničkog tijela.
Ako predstavničko tijelo ima dva potpredsjednika, u pravilu se biraju tako da se jedan
potpredsjednik bira iz reda predstavničke većine, a drugi iz reda predstavničke manjine, na
njihov prijedlog.
Predsjednik predstavničkog tijela saziva sjednice predstavničkog tijela, predsjeda sjednicama
i predstavlja ovo tijelo.
Predsjednik predstavničkog tijela saziva sjednice predstavničkog tijela po potrebi, a najmanje
jednom u tri mjeseca.
Ostala prava i dužnosti predsjednika i potpredsjednika predstavničkog tijela utvrđuju se
poslovnikom predstavničkog tijela.
Članak 34.a
Predsjednik je dužan sazvati sjednicu predstavničkog tijela na obrazloženi zahtjev najmanje
jedne trećine članova predstavničkog tijela u roku od 15 dana od primitka zahtjeva.
Ukoliko predsjednik predstavničkog tijela ne sazove sjednicu u roku iz stavka 1. ovoga
članka, na obrazloženi zahtjev najmanje jedne trećine članova predstavničkog tijela, sjednicu
će sazvati općinski načelnik, gradonačelnik ili župan u roku od 8 dana.
Nakon proteka rokova iz stavka 2. ovoga članka sjednicu može sazvati, na obrazloženi zahtjev
najmanje jedne trećine članova predstavničkog tijela, čelnik središnjeg tijela državne uprave
nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Sjednica predstavničkog tijela sazvana sukladno odredbama stavka 1., 2. i 3. ovog članka
mora se održati u roku od 15 dana od dana sazivanja.
Sjednica sazvana protivno odredbama ovoga članka smatra se nezakonitom, a doneseni akti
ništavima.
Članak 35.
Predstavničko tijelo:
1. donosi statut jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,
2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga
jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave,
3. osniva radna tijela, bira i razrješuje članove tih tijela te bira, imenuje i razrješuje i druge
osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom,

48
4. uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave,
5. osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih, društvenih,
komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave,
6. obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug
predstavničkog tijela.
Članak 35.a
Članovi predstavničkog tijela mogu općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu
postavljati pitanja o njegovu radu.
Pitanja mogu biti postavljena usmeno na sjednicama predstavničkog tijela ili u pisanom
obliku posredstvom predsjednika predstavničkog tijela sukladno odredbama poslovnika
predstavničkog tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
Članak 35.b
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan dva puta godišnje podnosi polugodišnja
izvješća o svom radu predstavničkom tijelu sukladno odredbama statuta jedinice lokalne,
odnosno područne (regionalne) samouprave.
Pored izvješća iz stavka 1. ovoga članka predstavničko tijelo može od općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana tražiti izvješće o pojedinim pitanjima iz njegovog djelokruga
koje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan podnosi sukladno odredbama statuta
jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
Članak 36. (NN 123/17)
Predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina
članova predstavničkog tijela.
Statut jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračun i godišnji izvještaj o
izvršenju proračuna donose se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.
Poslovnikom predstavničkog tijela mogu se odrediti druga pitanja o kojima se odlučuje
većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.
Članak 37. (NN 123/17)
Sjednice predstavničkih tijela su javne. Nazočnost javnosti može se isključiti samo iznimno, u
slučajevima predviđenim posebnim zakonima i općim aktom jedinice.
Sjednicama predstavničkog tijela prisustvuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno
župan te njihov zamjenik.
Na sjednicama predstavničkog tijela glasuje se javno, ako predstavničko tijelo ne odluči da se,
u skladu s poslovnikom ili drugim općim aktom, o nekom pitanju glasuje tajno.
Sjednice predstavničkog tijela mogu se sazivati i elektroničkim putem.
Poslovnikom o radu predstavničkog tijela uredit će se osiguranje praćenja rasprave i
sudjelovanje u radu i odlučivanju.
Članak 38.

49
Predstavničko tijelo osniva stalne ili povremene odbore i druga radna tijela u svrhu pripreme
odluka iz njegovog djelokruga.
Sastav, broj članova, djelokrug i način rada tijela iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se
poslovnikom ili posebnom odlukom o osnivanju radnog tijela.

2. IZVRŠNO TIJELO
Članak 39.
Izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave u općini je
općinski načelnik, u gradu gradonačelnik i u županiji župan.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka izvršno tijelo je i zamjenik koji obnaša dužnost općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
Zamjenik koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana je
zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana koji je izabran na
neposrednim izborima zajedno s općinskim načelnikom, gradonačelnikom, odnosno županom,
a dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana obnaša ako je mandat
općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana prestao nakon isteka dvije godine
mandata u toj jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
Zamjenik iz stavka 2. i 3. ovoga članka koji obnaša dužnost općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana ima sva prava i dužnosti općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana.
Članak 40.
Općinski načelnik, gradonačelnik, župan i njihov zamjenik biraju se na neposrednim izborima
sukladno posebnom zakonu.
Članak 40.a
Općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu i njihovim zamjenicima mandat
prestaje po sili zakona u slučajevima propisanim posebnim zakonom.
Pročelnik upravnog tijela nadležnog za službeničke odnose će u roku od 8 dana obavijestiti
Vladu Republike Hrvatske o prestanku mandata općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana radi raspisivanja prijevremenih izbora za novoga općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana, u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
Članak 40.b (NN 123/17)
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan i njihov zamjenik koji je izabran zajedno s
njima mogu se opozvati putem referenduma.
Raspisivanje referenduma za opoziv može predložiti:
– 20% ukupnog broja birača u jedinici u kojoj se traži opoziv općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika koji je izabran zajedno s njima,
– 2/3 članova predstavničkog tijela.
Ako je raspisivanje referenduma za opoziv predložilo 20% ukupnog broja birača u jedinici u
kojoj se traži opoziv, predstavničko tijelo raspisat će referendum za opoziv općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog zamjenika koji je izabran zajedno s
njima u skladu s člankom 24. stavkom 5. ovoga Zakona, u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje
je li prijedlog podnesen od potrebnog broja birača u jedinici.

50
Ako je raspisivanje referenduma za opoziv predložilo 2/3 članova predstavničkog tijela,
odluku o raspisivanju referenduma za opoziv općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana i njihovog zamjenika koji je izabran zajedno s njima predstavničko tijelo donosi
dvotrećinskom većinom glasova svih članova predstavničkog tijela
Referendum za opoziv ne može se raspisati samo za zamjenika općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana.
Referendum za opoziv općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog
zamjenika ne smije se raspisati prije proteka roka od 6 mjeseci od održanih izbora ni ranije
održanog referenduma za opoziv, kao ni u godini u kojoj se održavaju redovni izbori za
općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana.
Članak 40.c
Odluka o opozivu općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog
zamjenika koji je izabran zajedno s njima donesena je ako se na referendumu za opoziv
izjasnila većina birača koji su glasovali, uz uvjet da ta većina iznosi najmanje 1/3 ukupnog
broja birača upisanih u popis birača u jedinici.
Na postupak referenduma za opoziv odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i
zakona kojim se uređuje provedba referenduma.
Članak 40.d
Ako je prestanak mandata općinskog načelnika, gradonačelnika i župana nastupio prije isteka
dvije godine mandata, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave raspisat će se
prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog
zamjenika. Do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana obnašat će njegov zamjenik koji je izabran zajedno s njim, a ako je mandat
prestao i zamjeniku, do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana obnašat će povjerenik Vlade Republike Hrvatske.
Ako je prestanak mandata općinskog načelnika, gradonačelnika i župana nastupio nakon
isteka dvije godine mandata, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave neće
se raspisati prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika i župana, a dužnost
općinskog načelnika, gradonačelnika i župana do kraja mandata obnašat će njegov zamjenik
koji je izabran zajedno s njim.
Ako općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan u slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka
ima više zamjenika, dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana, obnašat
će zamjenik koji je na kandidaturi za izbor općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana bio prvi naveden iza kandidata za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana.
Ako za vrijeme trajanja mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana
prestane mandat samo njihovom zamjeniku, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne)
samouprave neće se raspisati prijevremeni izbori za zamjenika općinskog načelnika,
gradonačelnika i župana.
Ako prestane mandat zamjeniku koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika i
župana iz stavka 2. ovoga članka, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave
raspisat će se prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i
njihovog zamjenika. Do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana obnašat će povjerenik Vlade Republike Hrvatske.

51
Ako je prestanak mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihovog
zamjenika nastupio opozivom, u toj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave
raspisat će se prijevremeni izbori za općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i
njihovog zamjenika. Do provedbe prijevremenih izbora dužnost općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana obnašat će povjerenik Vlade Republike Hrvatske.
Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, ako prestane mandat zamjeniku općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana izabranom iz reda pripadnika nacionalnih
manjina, raspisat će se prijevremeni izbori za zamjenika iz reda pripadnika nacionalnih
manjina.
O svim promjenama tijekom mandata općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i
njihovih zamjenika, pročelnik upravnog tijela nadležnog za službeničke odnose u jedinici
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave dužan je bez odgode obavijestiti
središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Članak 41.
U jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika općinski načelnik,
odnosno gradonačelnik ima jednog zamjenika koji se bira na neposrednim izborima sukladno
posebnom zakonu.
U jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, u gradovima
sjedištima županija, odnosno županijama općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan
imaju dva zamjenika koji se biraju na neposrednim izborima sukladno posebnom zakonu.
Članak 41.a
U jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima se pravo na zastupljenost
pripadnika nacionalne manjine u izvršnom tijelu treba osigurati sukladno Ustavnom zakonu o
pravima nacionalnih manjina, jedan zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana bira se iz reda pripadnika nacionalnih manjina na način određen zakonom kojim se
uređuje izbor izvršnog tijela. Izabrani zamjenik predstavnik je nacionalne manjine u izvršnom
tijelu.
Jedan zamjenik općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika
nacionalnih manjina bira se i u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u
kojima je neovisno o udjelu pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu jedinice,
pravo na zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika
nacionalnih manjina propisano statutom jedinice.
U jedinicama lokalne samouprave u kojima pripadnici neke od nacionalnih manjina čine
većinu stanovništva, pripadnici hrvatskog naroda imaju pravo na zastupljenost u izvršnom
tijelu pod uvjetima kako je to propisano za nacionalne manjine. Jedan zamjenik općinskog
načelnika, odnosno gradonačelnika bira se iz reda pripadnika hrvatskog naroda.
U jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima se bira zamjenik
općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana iz reda pripadnika nacionalnih manjina
ili iz reda hrvatskog naroda sukladno zakonu kojim se uređuje izbor izvršnog tijela, broj
zamjenika povećava se za jednoga.
U jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojima više od jedne nacionalne
manjine ostvaruje pravo na zamjenika općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana,
bira se zamjenik iz reda pripadnika svake od tih nacionalnih manjina, u kojem slučaju se broj
zamjenika povećava za po jednog zamjenika iz reda svake od tih nacionalnih manjina koje
ostvaruju pravo na zamjenika.

52
 Članak 42.
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan zastupa općinu, grad, odnosno županiju.
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan odgovoran je središnjim tijelima državne
uprave za obavljanje poslova državne uprave prenijetih u djelokrug tijela općine, grada,
odnosno županije.
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan obavlja poslove utvrđene statutom općine,
grada, odnosno županije u skladu sa zakonom.
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan, u obavljanju poslova iz samoupravnog
djelokruga općine, grada, odnosno županije ima pravo obustaviti od primjene opći akt
predstavničkog tijela. Ako ocijeni da je tim aktom povrijeđen zakon ili drugi propis, općinski
načelnik, gradonačelnik, odnosno župan donijet će odluku o obustavi općeg akta u roku od 8
dana od dana donošenja općeg akta. Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan ima
pravo zatražiti od predstavničkog tijela da u roku od 8 dana od donošenja odluke o obustavi
otkloni uočene nedostatke u općem aktu.
Ako predstavničko tijelo ne otkloni uočene nedostatke iz stavka 4. ovoga članka, općinski
načelnik, gradonačelnik, odnosno župan dužan je bez odgode o tome obavijestiti predstojnika
ureda državne uprave u županiji i dostaviti mu odluku o obustavi općeg akta.
Predstojnik ureda državne uprave će u roku od 8 dana od zaprimanja ocijeniti osnovanost
odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi od primjene općeg
akta.
Članak 43.
Općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana u slučaju duže odsutnosti ili drugih
razloga spriječenosti u obavljanju svoje dužnosti, zamjenjuje zamjenik, u skladu sa statutom.
Općinski načelnik, gradonačelnik i župan, u skladu sa statutom, može obavljanje određenih
poslova iz svog djelokruga povjeriti zamjeniku. Pri obavljanju povjerenih poslova zamjenik je
dužan pridržavati se uputa općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana.
Povjeravanjem poslova iz svog djelokruga zamjeniku, ne prestaje odgovornost općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana za njihovo obavljanje.
Članak 44.
Izvršne poslove obavlja u općini općinski načelnik, u gradu gradonačelnik i u županiji župan.
Izvršne poslove obavlja i zamjenik koji obnaša dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika i
župana u slučaju iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 45.-47.
Brisan.
Članak 48. (NN 123/17)
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan:
1. priprema prijedloge općih akata,
2. izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela,

53
3. usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov
rad,
4. upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i
statutom,
5. odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinice lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave i drugom raspolaganju imovinom u skladu s ovim
Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima,
6. imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba iz članka
35. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,
7. obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.
U slučaju iz stavka 1. točke 5. ovoga članka općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan
može odlučivati o visini pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5% iznosa prihoda bez primitaka
ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju
pokretnina i nekretnina, odnosno drugom raspolaganju imovinom. Ako je taj iznos veći od
1.000.000,00 kuna, općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan može odlučivati najviše
do 1.000.000,00 kuna, a ako je taj iznos manji od 70.000,00 kuna, tada može odlučivati
najviše do 70.000,00 kuna. Stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina te drugo
raspolaganje imovinom mora biti planirano u proračunu jedinice i provedeno u skladu sa
zakonom.
O stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina te drugom raspolaganju imovinom većom od
vrijednosti utvrđenih stavkom 2. ovoga članka odlučuje predstavničko tijelo jedinice lokalne,
odnosno područne (regionalne) samouprave.
Odluku o imenovanju i razrješenju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka općinski načelnik,
gradonačelnik, odnosno župan dužan je objaviti u prvom broju službenoga glasila jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave koji slijedi nakon donošenja te odluke.
Članci 49.-52.
Brisani

VI. UPRAVNI ODJELI I SLUŽBE JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE

(REGIONALNE) SAMOUPRAVE
Članak 53. (NN 123/17)
Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave kao i poslova državne uprave prenijetih na te jedinice ustrojavaju se upravni
odjeli i službe (upravna tijela).
U općinama i gradovima može se ustrojiti jedinstveni upravni odjel za obavljanje svih poslova
iz samoupravnog djelokruga.
Ustrojstvo upravnih tijela iz stavka 1. i 2. ovoga članka uređuje se općim aktom jedinice
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u skladu sa statutom i zakonom.
Stavak 4. – Brisan

54
 Članak 53.a (NN 123/17)
Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski
načelnik, gradonačelnik, odnosno župan.
Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan može razriješiti pročelnike iz stavka 1.
ovoga članka:
1. ako pročelnik sam zatraži razrješenje,
2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima kojima se uređuju službenički odnosi
dovode do prestanka službe,
3. ako pročelnik ne postupa po propisima ili općim aktima jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave, ili postupa protivno njima,
4. ako pročelnik svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči jedinici lokalne i
područne (regionalne) samouprave veću štetu, ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje
dužnosti koje mogu štetiti interesima službe u obavljanju poslova jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave.
Pročelnik koji bude razriješen sukladno stavku 2. točkama 1., 3. i 4.«. ovoga članka rasporedit
će se na drugo slobodno radno mjesto u jedno od upravnih tijela jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave, za koje ispunjava stručne uvjete.
Na prava, obveze i odgovornosti kao i druga pitanja u svezi s radom pročelnika koja nisu
uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuje radni odnos
službenika i namještenika u tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Članak 54. (NN 123/17)
Dvije ili više jedinica lokalne samouprave mogu obavljanje pojedinih poslova iz svoga
samoupravnog djelokruga organizirati zajednički, osobito u svrhu pripreme projekata za
povlačenje novčanih sredstava iz fondova Europske unije.
Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga na način iz stavka 1. ovoga članka
jedinice lokalne samouprave mogu osnovati zajedničko tijelo, zajednički upravni odjel ili
službu, zajedničko trgovačko društvo ili mogu zajednički organizirati njihovo obavljanje u
skladu s posebnim zakonima.
Međusobni odnosi jedinica lokalne samouprave u zajedničkom organiziranju obavljanja
poslova iz samoupravnog djelokruga uređuju se posebnim sporazumom u skladu sa zakonom
i njihovim statutima i općim aktima.
Članak 54.a
O osnivanju, ustrojstvu i djelokrugu zajedničkog upravnog tijela iz članka 54. ovoga Zakona
odlučuju predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave.
Temeljem odluke predstavničkih tijela općinski načelnici i gradonačelnici sklopit će
sporazum o osnivanju zajedničkog upravnog tijela kojim se propisuje financiranje, način
upravljanja, odgovornost, statusna pitanja službenika i namještenika i druga pitanja od značaja
za to tijelo.
Članak 55.
Statutom županije mogu se za obavljanje određenih poslova iz njezinoga samoupravnog
djelokruga osnovati upravna tijela i izvan njezinog sjedišta.

55
 Članak 56.
Upravne, stručne i ostale poslove u tijelima jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne)
samouprave obavljaju službenici i namještenici.
Službenici obavljaju upravne i stručne poslove iz djelokruga tijela u kojem rade, a
namještenici obavljaju prateće i pomoćne poslove.
Prava, obveze i odgovornosti kao i druga pitanja od značenja za rad službenika i namještenika
u upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave
uređuju se posebnim zakonom.
Članak 56.a
Pripadnici nacionalnih manjina koji sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima
nacionalnih manjina imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, imaju pravo na zastupljenost u
upravnim tijelima tih jedinica.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave iz stavka 1. ovoga članka dužne su
politiku upošljavanja novih službenika, odnosno službenika koji se primaju na upražnjena
radna mjesta provoditi na način koji će osigurati poštivanje prava pripadnicima nacionalnih
manjina.
Članak 56.b
Službenici u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi poticat će se na trajno stručno
osposobljavanje i usavršavanje putem tečajeva, seminara i školovanja.
Trajno osposobljavanje i usavršavanje službenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj)
samoupravi provodit će se na osnovi strategije i plana trajnog osposobljavanja i usavršavanja
lokalnih službenika, koje će na temelju zajedničkog prijedloga nacionalnog saveza jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za
poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave donijeti Vlada Republike Hrvatske.
Članak 56.c
Vlada Republike Hrvatske će putem posebne ustanove provoditi trajno osposobljavanje
lokalnih dužnosnika i službenika, u suradnji s nacionalnim udrugama jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave.

VII. MJESNA SAMOUPRAVA

Članak 57.
Mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog
sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog
utjecaja na život i rad građana.
Mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili za dio
većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu
cjelinu (dio naselja).
Članak 58. (NN 123/17)
Inicijativu i prijedlog za osnivanje mjesnog odbora mogu dati građani i članovi
predstavničkog tijela te druga tijela određena u statutu općine, odnosno grada.

56
 Članak 59.
Statutom općine, odnosno grada, u skladu sa zakonom, uredit će se postupak davanja
inicijative i podnošenja prijedloga za osnivanje mjesnog odbora, djelokrug i ovlasti tijela
mjesnog odbora, utvrđivanje programa rada mjesnog odbora, osnove pravila mjesnog odbora,
način financiranja njihove djelatnosti, obavljanje administrativnih i drugih poslova za njihove
potrebe te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje njihovih prava i obveza utvrđenih
zakonom, statutom i drugim općim aktom predstavničkog tijela.
Statutom, odnosno drugim općim aktom općine ili grada uredit će se sva pitanja vezana uz
izbore i obavljanje dužnosti članova vijeća mjesnog odbora.
Članak 60.
Statutom općine, odnosno grada može se mjesnom odboru povjeriti obavljanje pojedinih
poslova iz samoupravnog djelokruga općine ili grada, koja su od neposrednog i svakodnevnog
utjecaja na život i rad građana na području mjesnog odbora.
Sredstva za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u proračunu općine,
odnosno grada.
Članak 61.
Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora.
Vijeće mjesnog odbora biraju građani s područja mjesnog odbora koji imaju biračko pravo.
Za člana vijeća mjesnog odbora može biti biran građanin koji ima biračko pravo i prebivalište
na području mjesnog odbora čije se vijeće bira.
Članovi vijeća mjesnog odbora biraju se na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem,
razmjernim izbornim sustavom. Postupak izbora članova vijeća mjesnog odbora uređuje
predstavničko tijelo općim aktom, odgovarajućom primjenom odredaba zakona kojim se
uređuje izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave.
Mandat članova vijeća mjesnog odbora traje četiri godine.
Članak 61.a
Jedinica lokalne samouprave koja ima osnovane mjesne odbore dužna je provoditi izbore za
članove vijeća mjesnih odbora.
Izbore za članove vijeća mjesnih odbora raspisuje predstavničko tijelo.
Članak 61.b
Prigovore zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja i izbora članova vijeća mjesnih odbora
rješava nadležno izborno povjerenstvo, utvrđeno općim aktom predstavničkog tijela.
Protiv rješenja nadležnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora koji je nezadovoljan
takvim rješenjem, ima pravo žalbe nadležnom uredu državne uprave, odnosno nadležnom
gradskom uredu u Gradu Zagrebu.
Članak 61.c
Vijeće mjesnog odbora donosi program rada mjesnog odbora, pravila mjesnog odbora,
poslovnik o svom radu u skladu sa statutom, financijski plan i godišnji obračun te obavlja i
druge poslove utvrđene zakonom i statutom.
Članak 62.

57
Vijeće mjesnog odbora iz svoga sastava većinom glasova svih članova bira predsjednika
vijeća na vrijeme od četiri godine.
Predsjednik vijeća mjesnog odbora, u skladu sa statutom, predstavlja mjesni odbor i za svoj
rad odgovara vijeću mjesnog odbora.
Za obavljanje poslova iz članka 60. ovoga Zakona predsjednik vijeća mjesnog odbora
odgovara općinskom načelniku, odnosno gradonačelniku.
Članak 63.
Vijeće mjesnog odbora, u skladu sa statutom, radi raspravljanja o potrebama i interesima
građana te davanja prijedloga za rješavanje pitanja od mjesnog značaja, može sazivati mjesne
zborove građana.
Mjesni zbor građana saziva se za dio područja mjesnog odbora koji čini određenu cjelinu (dio
naselja, stambeni blok i sl.).
Mjesni zbor građana vodi predsjednik mjesnog odbora ili član vijeća mjesnog odbora kojeg
odredi vijeće.
Članak 64. (NN 123/17)
Nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnog odbora obavlja općinski načelnik, odnosno
gradonačelnik te na njegov prijedlog predstavničko tijelo može raspustiti vijeće mjesnog
odbora, ako ono učestalo krši statut jedinice, pravila mjesnog odbora ili ne izvršava povjerene
mu poslove.
Članak 65.
U gradovima se mogu statutom osnivati gradski kotarevi ili gradske četvrti kao posebni oblici
mjesne samouprave.
Gradski kotar, odnosno gradska četvrt je oblik mjesne samouprave koji se osniva za područje
koje predstavlja gradsku,  gospodarsku i društvenu cjelinu, a koje je povezano zajedničkim
interesima građana.
Djelokrug, ovlasti i tijela gradskih kotareva, odnosno gradskih četvrti uređuju se statutom
grada shodno odredbama ovoga Zakona koje se odnose na mjesnu samoupravu u mjesnim
odborima.
Članak 66.
Mjesni odbori, gradske četvrti i gradski kotarevi pravne su osobe.

IX. AKTI JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE

1. OPĆI AKTI
Članak 73. (NN 123/17)
Predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi
odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom.
Prije nego što stupi na snagu opći akt obavezno se objavljuje u službenom glasilu jedinice.
Ako općina i grad nema svoje službeno glasilo, opći akt općine i grada objavljuje se u
službenom glasilu županije.

58
Opći akt stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave. Iznimno, općim se aktom
može iz osobito opravdanih razloga odrediti da stupa na snagu prvog dana od dana objave.
Opći akt ne može imati povratno djelovanje.

Članak 74. (NN 123/17)

Općinski načelnik, gradonačelnik i župan osiguravaju izvršavanje općih akata predstavničkog
tijela na način i u postupku propisanom statutom jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave te nadziru zakonitost rada upravnih tijela koja obavljaju poslove iz
samoupravnog djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave.
Članak 75. (NN 123/17)
Upravna tijela osnovana za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne,
odnosno područne (regionalne) samouprave neposredno izvršavaju provođenje općih akata
svojih predstavničkih tijela.

2. POJEDINAČNI AKTI
Članak 76.
Upravna tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave u
izvršavanju općih akata predstavničkog tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o
pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba (upravne stvari).
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u izvršavanju općih akata predstavničkog tijela kad je to
određeno zakonom, pojedinačne akte kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim
interesima fizičkih i pravnih osoba donose prvostupanjska tijela državne uprave.
Protiv pojedinačnih akata iz stavka 1. ovoga članka koje donose općinska i gradska upravna
tijela, može se izjaviti žalba nadležnom upravnom tijelu županije, a protiv pojedinačnih akata
koja u prvom stupnju donose upravna tijela županije i velikih gradova, može se izjaviti žalba
nadležnom ministarstvu, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.
Na donošenje akata iz ovoga članka primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom
postupku.
Protiv pojedinačnih akata iz ovoga članka može se pokrenuti upravni spor sukladno
odredbama Zakona o upravnim sporovima.
Odredbe ovoga članka odnose se i na pojedinačne akte koje donose pravne osobe kojima su
odlukom predstavničkog tijela, u skladu sa zakonom, povjerene javne ovlasti.
Članak 77.
Brisan.
Članak 77.a
Protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i
pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, ne može se izjaviti žalba, već
se može pokrenuti upravni spor.
Članak 77.b

59
Nadzor zakonitosti pojedinačnih neupravnih akata koje u samoupravnom djelokrugu donose
predstavnička i izvršna tijela općina, gradova i županija obavljaju nadležna središnja tijela
državne uprave, svako u svojem djelokrugu, sukladno posebnom zakonu.
U provedbi nadzora nadležno tijelo oglasit će pojedinačni ne-upravni akt ništavim u slučaju:
1. ako je akt donijelo neovlašteno tijelo,
2. ako je u postupku donošenja akta povrijeđen zakon, statut ili drugi opći akt jedinice,
3. ako se akt odnosi na pitanje koje nije u djelokrugu jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave,
4. ako je nepravilno primijenjen zakon ili drugi propis, odnosno opći akt.
U slučaju iz stavka 2. ovoga članka ovlašteno tijelo može donijeti rješenje u roku od godine
dana od donošenja pojedinačnog akta.
Protiv rješenja kojim se pojedinačni neupravni akt proglašava ništavim nije dopuštena žalba,
ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

X. DRŽAVNI NADZOR I ZAŠTITA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE)

SAMOUPRAVE
Članak 78.
Država radi zaštite ustavnosti i zakonitosti kao i zaštite prava građana obavlja nadzor nad
zakonitošću rada i akata tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

1. NADZOR ZAKONITOSTI RADA I OPĆIH AKATA

Članak 78.a
Nadzor zakonitosti rada predstavničkog tijela obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno
za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Kada utvrdi nepravilnosti u radu predstavničkog tijela, središnje tijelo državne uprave
nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu donijet će odluku kojom će sjednicu
predstavničkog tijela ili njezin dio proglasiti nezakonitom, a akte donesene na sjednici
proglasiti ništavim.
Protiv odluke iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni
spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.
Članak 79.
Nadzor zakonitosti općih akata koje u samoupravnom djelokrugu donose predstavnička tijela
općina, gradova i županija obavljaju uredi državne uprave u županijama i nadležna središnja
tijela državne uprave, svako u svojem djelokrugu, sukladno posebnom zakonu.
Predsjednik predstavničkog tijela dužan je dostaviti statut, poslovnik, proračun ili drugi opći
akt (u daljnjem tekstu: opći akt) predstojniku ureda državne uprave u županiji (u daljnjem
tekstu: predstojnik) zajedno sa izvatkom iz zapisnika koji se odnosi na postupak donošenja
općeg akta propisan statutom i poslovnikom, u roku od 15 dana od dana donošenja općeg
akta.
Predsjednik predstavničkog tijela dužan je akte iz stavka 2. ovoga članka bez odgode dostaviti
općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu.

60
 Članak 80.
Kad predstojnik ocijeni da je opći akt u suprotnosti s Ustavom i zakonom ili da su u postupku
donošenja općeg akta počinjene nepravilnosti, predstojnik će bez odgode dati uputu
predstavničkom tijelu da u roku od 15 dana od primitka upute otkloni uočene nedostatke.
Ako predstavničko tijelo ne postupi po uputi predstojnika i ne otkloni nedostatke u roku iz
stavka 1. ovoga članka, predstojnik donosi odluku o obustavi od primjene općeg akta, koja
mora biti obrazložena.
Odluku o obustavi predstojnik je dužan donijeti u roku od 15 dana od isteka roka iz stavka 1.
ovoga članka.
Odluka o obustavi općeg akta dostavlja se bez odgode predsjedniku predstavničkog tijela
jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, općinskom načelniku,
gradonačelniku ili županu, središnjem tijelu državne uprave u čijem je djelokrugu
obustavljeni opći akt te središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove lokalne i
područne (regionalne) samouprave.
Članak 80.a
Kad predstojnik postupajući po odluci općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana
o obustavi od primjene općeg akta iz članka 42. stavka 6. ovoga Zakona, odluku općinskog
načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi općeg akta ocijeni osnovanom, donijet
će odluku o potvrdi odluke o obustavi općeg akta od primjene.
Odluka o potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi
općeg akta od primjene dostavlja se bez odgode predsjedniku predstavničkog tijela jedinice
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, općinskom načelniku, gradonačelniku ili
županu, središnjem tijelu državne uprave u čijem je djelokrugu obustavljeni opći akt te
središnjem tijelu državne uprave nadležnom za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Ako predstojnik postupajući po odluci općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana
o obustavi od primjene općeg akta ne potvrdi odluku općinskog načelnika, gradonačelnika,
odnosno župana u roku iz članka 42. stavka 6. ovoga Zakona, obustava od primjene općeg
akta prestaje.
Članak 80.b
Odluku o obustavi općeg akta od primjene mogu donijeti neposredno i središnja tijela državne
uprave u okviru svoga djelokruga utvrđenog posebnim zakonom.
Odluka o obustavi od primjene koju je neposredno donijelo središnje tijelo državne uprave
dostavlja se bez odgode predsjedniku predstavničkog tijela koje je donijelo obustavljeni opći
akt, općinskom načelniku, gradonačelniku ili županu, predstojniku i središnjem tijelu državne
uprave nadležnom za poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave ukoliko ono nije
neposredno donijelo odluku o obustavi.
Članak 81.
Kada nadležno središnje tijelo državne uprave zaprimi odluku predstojnika o obustavi,
odnosno odluku predstojnika o potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno
župana o obustavi općeg akta ocijenit će osnovanost odluke u roku od 15 dana od dana
njezina prijama.

61
Ukoliko središnje tijelo državne uprave odluku o obustavi, odnosno odluku predstojnika o
potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi općeg akta
ocijeni neosnovanom, ukinut će odluku predstojnika.
Odluka središnjeg tijela državne uprave o ukidanju odluke predstojnika dostavlja se bez
odgode predsjedniku predstavničkog tijela koje je donijelo obustavljeni opći akt, općinskom
načelniku, gradonačelniku ili županu, predstojniku i središnjem tijelu državne uprave
nadležnom za poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave ukoliko ono nije
neposredno donijelo odluku kojom se ukida odluka predstojnika.
Članak 82.
Kada središnje tijelo državne uprave neposredno obustavi od primjene opći akt, odnosno kada
odluku predstojnika o obustavi, odnosno potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika
ili župana o obustavi od primjene općeg akta ocijeni osnovanom, podnijet će Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta.
O podnošenju zahtjeva za ocjenu zakonitosti općeg akta središnje tijelo državne uprave
obavijestit će bez odgode predsjednika predstavničkog tijela koje je donijelo obustavljeni opći
akt, općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana, predstojnika ureda državne uprave i
središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu
ukoliko ono nije neposredno postupalo.
Članak 82.a
Na nadzor zakonitosti statuta jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 80., 80.a, 80.b i 81. ovoga Zakona.
Kad središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu
neposredno obustavi od primjene statut jedinice, odnosno kad odluku predstojnika o obustavi,
odnosno potvrdi odluke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana o obustavi od
primjene statuta ocijeni osnovanom, predložit će bez odgode Vladi Republike Hrvatske da
pokrene postupak za ocjenu suglasnosti statuta jedinice s Ustavom i zakonom pred Ustavnim
sudom Republike Hrvatske.
Vlada Republike Hrvatske pokrenut će postupak za ocjenu suglasnosti statuta s Ustavom i
zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana primitka
prijedloga za pokretanjem postupka.
Ukoliko Vlada Republike Hrvatske ne pokrene postupak za ocjenu suglasnosti statuta s
Ustavom i zakonom pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana
primitka prijedloga za pokretanje postupka, prestaje obustava od primjene općeg akta.

2. NADZOR NAD OBAVLJANJEM PRENIJETIH POSLOVA DRŽAVNE UPRAVE

Članak 83.
Nadležno ministarstvo u obavljanju poslova državne uprave koji su prenijeti na tijela jedinice
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave može općinskom načelniku,
gradonačelniku i županu davati naredbe.
Vlada Republike Hrvatske može tijelima jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
oduzeti ovlast za obavljanje prenijetih poslova državne uprave ako općinski načelnik,
gradonačelnik, odnosno župan ne postupaju po naredbama iz stavka 1. ovoga članka.

62
 3. RASPUŠTANJE PREDSTAVNIČKOG TIJELA I ZAŠTITA PRAVA NA
LOKALNU I PODRUČNU (REGIONALNU) SAMOUPRAVU
Članak 84. (NN 123/17)
Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustit će predstavničko tijelo:
1. ako donese odluku ili drugi akt kojim ugrožava suverenitet i teritorijalnu cjelovitost
Republike Hrvatske,
2. ako predstavničko tijelo novoustrojene jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave ne donese statut u roku od 60 dana od dana konstituiranja,
3. ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog
učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa,
4. ako iz bilo kojih razloga trajno ostane bez broja članova potrebnog za rad i donošenje
odluka,
5. ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od 3 mjeseca,
6. ako ne raspiše referendum iz članka 24. stavka 5. i članka 40.b stavka 3.«,  ovoga Zakona,
7. ako u tekućoj godini ne donese proračun za sljedeću godinu niti odluku o privremenom
financiranju te ako ne donese proračun do isteka roka privremenog financiranja, osim u
slučaju iz članka 69.a stavka 1. ovog Zakona.
Članak 85.
Rješenje Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela stupa na snagu danom
objave u »Narodnim novinama«.
Protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predsjednik raspuštenoga
predstavničkog tijela može podnijeti tužbu Viskom upravnom sudu Republike Hrvatske u
roku od 8 dana od objave rješenja.
Postupak rješavanja o tužbi protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske je hitne naravi.
Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučit će o tužbi u roku od 30 dana od primitka te
presudu bez odgađanja dostaviti Vladi Republike Hrvatske i predsjedniku raspuštenoga
predstavničkog tijela.
Odluka Visokog upravnog suda objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Ako je tužba odbačena ili odbijena, Vlada će raspisati prijevremene izbore za predstavničko
tijelo u roku od 90 dana od dana objave odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u
»Narodnim novinama«.

3.A ISTOVREMENO RASPUŠTANJE PREDSTAVNIČKOG TIJELA I

RAZRJEŠENJE OPĆINSKOG NAČELNIKA, GRADONAČELNIKA, ODNOSNO
ŽUPANA I NJIHOVOG ZAMJENIKA
Članak 85.a (NN 123/17)
Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu)
samoupravu Vlada Republike Hrvatske istovremeno će raspustiti predstavničko tijelo i
razriješiti općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana i njihove zamjenike koji su
izabrani zajedno s njima:
63
– ako nakon raspuštanja predstavničkog tijela iz razloga navedenih u članku 84. stavku 1.
točki 7. ovoga Zakona novoizabrano predstavničko tijelo ne donese proračun u roku od 90
dana od konstituiranja,
– ako predstavničko tijelo ne donese proračun u roku iz članka 69.a stavka 4. ovog Zakona.

Članak 85.b
U slučaju iz članka 85.a ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske imenovat će povjerenika
Vlade Republike Hrvatske za obavljanje poslova iz nadležnosti predstavničkog i izvršnog
tijela i raspisati prijevremene izbore sukladno posebnom zakonu.
Članak 85.c
Rješenje Vlade Republike Hrvatske o istovremenom raspuštanju predstavničkog tijela i
razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana stupa na snagu danom
objave u »Narodnim novinama«.
Protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka predsjednik raspuštenog
predstavničkog tijela i razriješeni općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan mogu
podnijeti tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od objave
rješenja.
Postupak rješavanja o tužbi protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske je hitne naravi.
Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučit će o tužbi u roku od 30 dana od primitka te
svoju odluku bez odgađanja dostaviti Vladi Republike Hrvatske, predsjedniku raspuštenog
predstavničkog tijela i razriješenom općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu.
Odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske objavljuje se u »Narodnim novinama«.
Ako je tužba odbačena ili odbijena, Vlada će raspisati prijevremene izbore za predstavničko
tijelo i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana u roku od 90 dana od dana
objave odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u 'Narodnim novinama'.

4. POVJERENICI VLADE REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 86. (NN 123/17)
Vlada Republike Hrvatske imenovat će povjerenika Vlade u jedinici lokalne, odnosno
područne (regionalne) samouprave:
1. kada raspusti njezino predstavničko tijelo,
2. kada se u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ne održe, u skladu
sa zakonom, izbori za novo predstavničko tijelo,
3. kada se predstavničko tijelo ne konstituira sukladno odredbama posebnog zakona,
4. kada prestane mandat općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu i njihovom
zamjeniku u slučaju iz članka 40.c stavka 1. i članka 40.d stavka 1., 5. i 6.  te članka 69.a
ovoga Zakona,
5. kada istovremeno raspusti predstavničko tijelo i razriješi općinskog načelnika,
gradonačelnika, odnosno župana sukladno odredbama ovoga Zakona.

64
Povjerenik je dužan osigurati ostvarivanje prava i obveza građana i pravnih osoba u jedinici
lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave do uspostave njezinih tijela.
Rješenje o imenovanju povjerenika stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Članak 86.a (NN 123/17)
Središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu
predložit će Vladi Republike Hrvatske imenovanje, odnosno razrješenje povjerenika Vlade
kada se za to ispune uvjeti propisani ovim Zakonom.
Za povjerenika Vlade u pravilu može biti imenovan rukovodeći službenik jedinice lokalne,
odnosno područne (regionalne) samouprave ili ureda državne uprave u županiji koji ispunjava
sljedeće uvjete:
– ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i
diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij,
– protiv kojeg se ne vodi kazneni postupak niti je osuđivan za kaznena djela za koja se
postupak pokreće po službenoj dužnosti.
Vlada Republike Hrvatske razriješit će dužnosti povjerenika prije isteka vremena na koje je
imenovan:
– ako to sam zatraži,
– ako nastupe okolnosti zbog kojih više ne ispunjava uvjete za izbor iz stavka 2. podstavka 2.
ovoga članka,
– ako ne obavlja dužnost sukladno ovom Zakonu.
Povjerenik je u svom radu samostalan i odgovoran Vladi Republike Hrvatske.
Članak 87.
Brisan.
Članak 88. (NN 123/17)
Povjerenik može:
– donositi ili mijenjati opće akte jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave, osim proračuna, samo ako je to potrebno radi provedbe zakona ili drugog
propisa ili usklađivanja sa zakonom ili drugim propisom,
– raspolagati imovinom jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave samo
ako je to nužno radi izvršenja ranije preuzetih obveza ili dovršenja ranije započetih poslova,
– donositi odluke o imenovanjima samo kada je to nužno radi osiguranja nesmetanog rada
upravnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba kojih je
osnivač ili vlasnik jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, u kojem
slučaju je ovlašten imenovati vršitelje dužnosti,
– zaključivati ugovore značajnije vrijednosti samo ako bi nezaključivanje ugovora prouzročilo
znatnu materijalnu štetu, odnosno ako je zaključivanje ugovora nužno radi provedbe zakona
ili izvršenja ranije preuzetih obveza ili dovršenja ranije započetih poslova.
Povjerenik je u svojem postupanju dužan procijeniti nužnost i opravdanost poduzimanja
određenih radnji te njihov značaj i utjecaj na jedinicu lokalne, odnosno područne (regionalne)
samouprave.

65
U slučaju iz članka 69.a ovoga Zakona povjerenik može predstavničkom tijelu predložiti
donošenje odluke o privremenom financiranju ako ju predstavničko tijelo nije donijelo.
Članak 89.
Danom konstituiranja predstavničkog tijela prestaje ovlast povjerenika za obavljanje poslova
iz djelokruga predstavničkog tijela, a prvim radnim danom koji slijedi danu objave konačnih
rezultata izbora općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana prestaje ovlast
povjerenika za obavljanje poslova izvršnog tijela.

66
 ZAKON O USTANOVAMA
(NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08)

 I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.
Ustanova je pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo uređeno ovim Zakonom.
Ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture,
informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne
skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti,ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.
Na pravnu osobu koja djelatnost iz stavka 2. ovoga članka obavlja radi stjecanja dobiti
primjenjuju se propisi o trgovačkim društvima.
Zakonom se može propisati da se pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ne mogu
obavljati radi stjecanja dobiti.
Članak 2.
Ustanova stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar ustanova.
Ustanova gubi svojstvo pravne osobe upisom brisanja ustanove iz sudskog registra ustanova.
Članak 3.
Ustanova je samostalna u obavljanju svoje djelatnosti i u poslovanju sukladno zakonu, na
zakonu utemeljenom propisu i aktu o osnivanju.
Ustanova obavlja djelatnost radi koje je osnovana pod uvjetima i na način određen zakonom,
na zakonu utemeljenom propisu, aktom o osnivanju, statutom i drugim općim aktom ustanove
te sukladno suvremenim znanstvenim postignućima i pravilima struke.
Članak 4.
Ustanova može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom
pokretnih i nepokretnih stvari, te može biti strankom u postupcima pred sudovima, drugim
državnim organima i tijelima s javnim ovlastima.
Članak 5.
Ustanovu može osnovati domaća i strana fizička i pravna osoba.
Članak 6.
Javna ustanova osniva se za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti iz članka 1. stavka 2.
ovoga Zakona ako je zakonom određeno da se ona obavlja kao javna služba.
Javna ustanova može se osnovati i za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koja nije
određena kao javna služba, ako se one obavljaju na način i pod uvjetima koji su propisani za
javnu službu.
Članak 7.
Javnu ustanovu može osnovati:
1. Republika Hrvatska,

67
2. općina, grad, županija i Grad Zagreb (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave) u okviru svoga samoupravnog djelokruga a sukladno zakonu,
3.druga fizička i pravna osoba ako je to zakonom izrijekom dopušteno,
4.jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i fizička i pravna osoba, ako je to
zakonom izrijekom dopušteno.
Dvije ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu osnovati javnu
ustanovu pod uvjetima iz stavka 1. točke 2. ovog članka.
Članak 8.
Osnivač javne ustanove iz članka 7. stavka 1. točke 2. i 3. i stavka 2. ovoga Zakona dužan je,
od ministarstva, u čijem je djelokrugu nadzor nad obavljanjem djelatnosti za koju se javna
ustanova osniva, zatražiti ocjenu sukladnosti odluke, sporazuma, odnosno ugovora o
osnivanju sa zakonom.
Nadležno ministarstvo dužno je donijeti rješenje o ocjeni sukladnosti odluke, sporazuma,
odnosno ugovora o osnivanju ustanove sa zakonom i dostaviti ga osnivaču u roku od mjesec
dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva.
Ako nadležno ministarstvo ne donese rješenje iz stavka 2. ovoga članka i ne dostavi ga
osnivaču u propisanom roku, smatrat će se da je odluka, sporazum, odnosno ugovor o
osnivanju sukladan zakonu.
Protiv rješenja kojim se utvrđuje da odluka, sporazum odnosno ugovor o osnivanju ustanove
nije sukladan zakonu osnivač može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike
Hrvatske.
Članak 9.
Ustanova može imati jednu ili više podružnica (odjel, zavod, centar, i sl.).
Podružnica je ustrojbena jedinica ustanove za koju je aktom o osnivanju ustanove ili statutom
ustanove određeno da obavlja dio djelatnosti ustanove i da sudjeluje upravnom prometu.
Podružnica nije pravna osoba, te njenom djelatnošću i poslovanjem prava i obaveze stječe
ustanova.
Podružnica obavlja djelatnost i posluje pod nazivom ustanove i svojim nazivom, i mora pri
tome navesti svoje sjedište i sjedište ustanove.
Podružnica ustanove upisuje se u sudski registar ustanova. Prijavu za upis podružnice podnosi
ustanova.
Članak 10.
Zakonom i na temelju zakona donijetom odlukom predstavničkoga tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave, može se javnoj ustanovi povjeriti da u sklopu djelatnosti
radi koje je osnovana, općim aktima uređuje određene odnose, da rješava u pojedinačnim
upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba, te da obavlja
druge javne ovlasti.
Javna ustanova obavlja javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetima, na način i u
postupku koji je određen zakonom.
Članak 11.
Pravni status zaposlenih u ustanovama,uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s
njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. 

68
 II. OSNIVANJE USTANOVE
Članak 12.
Ustanova se osniva aktom o osnivanju ustanove. Akt o osnivanju ustanove donosi osnivač.
Republika Hrvatska osniva ustanovu zakonom i uredbom Vlade Republike Hrvatske, te
rješenjem ministarstva ako je to zakonom izrijekom propisano.
Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osniva ustanovu odlukom svog
predstavničkog tijela.
Ako ustanovu osnivaju dvije ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, akt
o osnivanju donose zainteresirane jedinice u obliku sporazuma, kojim se utvrđuju međusobna
prava i obveze sukladno zakonu.
Druge pravne i fizičke osobe osnivaju ustanovu odlukom o osnivanju.
Ako ustanovu osniva više osnivača iz stavka 5. ovoga članka, odnosno jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave i fizička i pravna osoba iz članka 7 stavak 1. točke 4.
ovoga Zakona odnosno Republika Hrvatska i jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave i fizička i pravna osoba, akt o osnivanju ustanove donosi se u obliku ugovora o
osnivanju ustanove kojim se uređuju međusobna prava i obveze osnivača. Osnivači ne mogu
ugovorom isključiti ili ograničiti odgovornost jednog od njih za obveze ustanove.
Članak 13.
Akt o osnivanju ustanove sadrži naročito odredbe o:
1. tvrtki, nazivu, odnosno imenu, te sjedištu, odnosno prebivalištu osnivača,
2. nazivu i sjedištu ustanove,
3. djelatnosti ustanove,
4. organima ustanove i o upravljanju ustanovom i vođenju njenih poslova,
5. sredstvima koja su ustanovi potrebna za osnivanje i početak rada, te načinu njihovog
pribavljanja ili osiguravanja,
6. način raspolaganja s dobiti,
7.o pokrivanju gubitaka ustanove,
8. o ograničenjima glede stjecanja, opterećivanja i otuđivanja nekretnina i druge imovine
ustanove,
9.o međusobnim pravima i obvezama osnivača i ustanove.
Ako se ustanova osniva zakonom, pojedina pitanja iz stavka 1. ovoga članka mogu se urediti
uredbom Vlade Republike Hrvatske ili aktom drugog državnog tijela sukladno zakonu.
Članak 14.
U aktu iz članka 9 stavka 2. ovoga Zakona glede osnivanja podružnice ustanove navodi se:
1.naziv i sjedište osnivača,
2. predmet djelatnosti ustanove,
3. naziv i sjedište podružnice,
4. predmet djelatnosti podružnice.

69
 Članak 15.
Osnivač ustanove imenuje privremenog ravnatelja ustanove, koji je ovlašten pod nadzorom
osnivača obaviti pripreme za početak rada ustanove, a posebno pribaviti potrebne dozvole za
početak rada, te podnijeti prijavu za upis u sudski registar ustanova.
Osnivač može i sam obaviti pripreme za početak rada ustanove i podnijeti prijavu za upis u
sudski registar ustanova.
 
III. NAZIV I SJEDIŠTE USTANOVE
Članak 16.
Ustanova ima naziv pod kojim obavlja svoju djelatnost, posluje i sudjeluje u pravnom
prometu.
Članak 17.
Naziv ustanove mora upućivati na njezinu djelatnost.
Naziv ustanove se mora jasno razlikovati od naziva već registrirane ustanove, a svojim
sadržajem ne smije stvarati zabunu glede djelatnosti, identifikacije s drugom ustanovom,
pravnom ili fizičkom osobom, a niti vrijeđati prava drugih osoba.
Izuzetno od odredbe stavka 2. ovoga članka, ustanova koja je u zajednici ustanova iz članka
70. ovoga Zakona, može u svojem nazivu upotrebljavati ime te zajednice
Članak 18.
Riječi "Hrvatska", "Republika", "država" i njihove izvedenice, te grb i zastava Republike
Hrvatske, uključivši i njihovo oponašanje, mogu se unijeti u naziv ustanove samo zakonom ili
uz odobrenje Vlade Republike Hrvatske, odnosno državnog tijela koje ona ovlasti.
Naziv jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i njene izvedenice, te njezin grb i
zastava, uključivši i njihovo oponašanje, mogu se unijeti u ime ustanove samo uz odobrenje
nadležnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Naziv ustanove može sadržavati naziv druge države ili međunarodne (međudržavne)
organizacije, njen grb, zastavu ili drugi amblem samo na temelju dozvole ministarstva
nadležnog za poslove uprave i prethodno pribavljenog pri stanka strane države odnosno
međunarodne (međudržavne) organizacije.
Naziv ustanove može sadržavati naziv etničke i nacionalne zajednice ili manjine, njen grb,
zastavu ili amblem, na temelju prethodnog odobrenja ministra u čiji djelokrug ulazi djelatnost
ustanove.
Članak 19.
U naziv ustanove može se unijeti ime ili dio imena neke osobe samo uz njen pristanak, a ako
je ta osoba umrla, uz pristanak njenih nasljednika.
U naziv ustanove može se unijeti ime ili dio imena neke povijesne ili druge znamenite osobe
samo ako ga se koristi na način kojim se ne vrijeđa dostojanstvo te osobe i uz pristanak
nasljednika ako ih ima.
Članak 20.
Nazivu ustanove koja je u stečaju ili u likvidaciji dodaje se oznaka "u stečaju" ili "u
likvidaciji", te se tako upisuje u sudski registar ustanova.

70
 Članak 21.
Ustanova može upotrebljavati i skraćeni naziv.
Skraćeni naziv mora sadržavati karakteristični dio naziva ustanove.
Skraćeni naziv upisuje se u sudski registar ustanova.
Članak 22.
Naziv ustanove mora biti na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom.
Naziv ustanove može sadržavati pojedine strane riječi ako su uobičajene u hrvatskom jeziku,
ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na
mrtvom jeziku.
Ustanova koja je osnovana s ciljem zaštite i promicanja odgoja, obrazovanja, kulture i
informiranja pripadnika etničke i nacionalne zajednice ili manjine može imati dvojezični
naziv, i to na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom i jeziku i pismu te etničke i
nacionalne zajednice ili manjine.
Ustanova koja obavlja djelatnost na području jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave u kojoj je, uz hrvatski jezik i latinično pismo, uvedena i službena upotreba jezika
i pisma pripadnika etničke i nacionalne zajednice ili manjine, dužna je istaknuti dvojezični
naziv na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom, a na drugom mjestu na jeziku i pismu
etničke i nacionalne zajednice ili manjine.
Ustanova može imati dvojezični naziv i to na hrvatskom jeziku ispisan latiničnim pismom i na
nekom stranom živom ili mrtvom jeziku uz prethodno pribavljenu dozvolu ministarstva
nadležnog za poslove uprave.
U dopisivanju s fizičkim i pravnim osobama u inozemstvu ustanova može uz naziv, koji je
upisan u sudski registar ustanova, upotrebljavati i prijevod naziva na stranom živom ili
mrtvom jeziku.
Odredbe stavka 1. do 7. ovoga članka primjenjuju se i na skraćeni naziv ustanove.
Članak 23.
Ustanova je dužna upotrebljavati naziv i skraćeni naziv u obliku i sadržaju u kojemu je upisan
u sudski registar ustanova.
Članak 24.
Naziv ustanove mora se istaknuti na zgradi u kojoj je njeno sjedište, odnosno u kojoj ustanova
obavlja djelatnost radi koje je osnovana.
Članak 25.
Na zaštitu naziva ustanove primjenjuju se na odgovarajući način odredbe zakona kojim se
uređuje zaštita tvrtke trgovačkog društva.
Članak 26.
Sjedište ustanove je mjesto u kojem ustanova obavlja svoju djelatnost.
Ako ustanova obavlja djelatnost u više mjesta, sjedište ustanove je mjesto u kojem je sjedište
poslovodnog organa.
Sjedište ustanove ne može biti izvan područja Republike Hrvatske.

71
 Članak 27.
Ustanova može promijeniti naziv i sjedište samo odlukom osnivača ustanove.
Promjena sjedišta ustanove upisuje se u sudski registar ustanova.
Članak 28.
Na naziv i sjedište podružnice ustanove primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ovoga
Zakona o nazivu i sjedištu ustanove.
 
IV. DJELATNOST USTANOVE
Članak 29.
Djelatnost ustanove određuje se aktom o osnivanju. Ustanova može promijeniti djelatnost.
Odluku o promjeni djelatnosti donosi upravno vijeće ustanove uz prethodnu suglasnost
osnivača, ako zakonom ili aktom o osnivanju nije drugačije određeno.
Članak 30.
Djelatnost ustanove upisuje se u sudski registar ustanova.
Pored djelatnosti upisane u sudski registar ustanova može obavljati i druge djelatnosti koje
služe obavljanju djelatnosti upisane u sudski registar ustanova, ako se one u manjem opsegu
ili uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost.
Ako je za neku djelatnost ili dio djelatnosti propisano da se može obavljati samo na temelju
koncesije, dozvole, suglasnosti ili drugog akta nadležnog državnog tijela, tijela lokalne i
područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, upis te djelatnosti,
odnosno njezina dijela u sudski registar ustanova provest će se samo na temelju valjanog
ugovora o koncesiji, konačnog rješenja o dozvoli ili suglasnosti odnosno drugog konačnog
akta.
Članak 31.
Ustanova može početi obavljati svoju djelatnost tek nakon što je upisana u sudski registar
ustanova i nakon što je od nadležnog državnog tijela uprave, tijela lokalne i područne
(regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima pribavila konačno rješenje kojim
se utvrđuje da su ispunjeni svi tehnički, zdravstveni, ekološki i drugi uvjeti propisani za
obavljanje te djelatnosti.
Članak 32.
Ako ovim i drugim zakonom nije što drugo određeno, na djelatnost ustanove na odgovarajući
se način primjenjuju propisi o djelatnosti trgovačkih društava.
Članak 33.
Djelatnost podružnice ustanove određuje se u okviru djelatnosti ustanove aktom o osnivanju
ustanove i statutom ustanove. Djelatnost podružnice ustanove upisuje se u sudski registar
ustanova.
Na djelatnost podružnice ustanove primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ovoga
Zakona o djelatnosti ustanove.

72
 V. USTROJSTVO I ORGANI USTANOVE
1. Ustrojstvo ustanove
Članak 34.
Unutarnje ustrojstvo ustanove uređuje se statutom ustanove sukladno zakonu i aktu o
osnivanju.
2. Upravno vijeće
Članak 35.
Ustanovom upravlja upravno vijeće ili drugi kolegijalni organ (u daljnjem tekstu: upravno
vijeće) ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Sastav, način imenovanja odnosno izbora članova i trajanje mandata upravnog vijeća i način
donošenja odluka, utvrđuju se zakonom, odnosno aktom o osnivanju i statutom ustanove.
Članak 36.
Upravno vijeće donosi programe rada i razvoja ustanove, nadzire njihovo izvršavanje,
odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu, predlaže osnivaču promjenu djelatnosti,
daje osnivaču i ravnatelju ustanove prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima te donosi
odluke i obavlja druge poslove određene zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove
3. Ravnatelj
Članak 37.
Voditelj ustanove je ravnatelj, ako zakonom nije drugačije određeno.
Ravnatelj organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu,
poduzima sve pravne radnje u ime i za račun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima
pred sudovima, upravnim i drugim državnim tijelima te pravnim osobama s javnim ovlastima.
Ravnatelj je odgovoran za zakonitost rada ustanove.
Ravnatelj ne može bez posebne ovlasti upravnog vijeća ili osnivača ustanove, odnosno organa
kojeg je osnivač odredio nastupati kao druga ugovorna strana i s ustanovom sklapati ugovore
u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih
osoba.
Ravnatelj ustanove može dati punomoć drugoj osobi da zastupa ustanovu u pravnom prometu.
Punomoć može dati samo u granicama svojih ovlasti a daje se sukladno odredbama zakona
kojim se uređuju obvezni odnosi.
Ako se u ustanovi ne osniva upravno vijeće ili drugi kolegijalni organ utvrđen zakonom,
ravnatelj ima sva prava iz članka 36. ovoga Zakona, osim ako zakonom nije drugačije
određeno.
Ravnatelj vodi stručni rad ustanove i odgovoran je za stručni rad ustanove, ako s obzirom na
djelatnost i opseg rada nije određeno zakonom ili aktom o osnivanju da su poslovodna
funkcija i funkcija vođenja stručnog rada ustanove razdvojeni.
Članak 38.
Ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu članka 35.
stavka 1. ovoga Zakona nije drugačije određeno.
Zakonom ili aktom o osnivanju može se odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada
Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave.
73
 Članak 39.
Za ravnatelja ustanove može se imenovati osobu koja ispunjava uvjete određene zakonom,
aktom o osnivanju i statutom ustanove.
Mandat ravnatelja je četiri godine ako zakonom, aktom o osnivanju ili statutom ustanove nije
drugačije određeno. Ista osoba može se ponovno imenovati za ravnatelja.
Članak 40.
Ravnatelj ustanove imenuje se na temelju javnog natječaja ,ako zakonom nije drugačije
određeno.
Članak 41.
Natječaj za imenovanje ravnatelja ustanove objavljuje se u javnim glasilima. Natječaj za
imenovanje ravnatelja javne ustanove koju osniva Republika Hrvatska objavljuje se i u "
Narodnim novinama".
U natječaju se objavljuju uvjeti koje mora ispunjavati kandidat, vrijeme za koje se imenuje,
rok do kojeg s primaju prijave kandidata i rok u kojemu će prijavljeni kandidati biti
obaviješteni o izboru.
Rok do kojeg se primaju prijave kandidata ne može biti kraći od osam dana od dana objave
natječaja, a rok u kojem se kandidati obavještavaju o izboru ne može biti dulji od četrdeset i
pet dana od dana isteka roka za podnošenje prijava.
Članak 42.
Upravno vijeće, odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona dužno je u roku
određenom u natječaju obavijestiti svakog prijavljenog kandidata o izboru i dati mu pouku o
njegovu pravu da pregleda natječajni materijal i da u roku od petnaest dana od dana primitka
obavijesti može zahtijevati sudsku zaštitu kod nadležnog suda.
Osoba koja je podnijela prijavu na natječaj može pobijati tužbom odluku o izboru zbog bitne
povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u
natječaju.
Ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona tužbom se
pokreće upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. U drugim slučajevima o
tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove.
Članak 43.
Ako se na raspisani natječaj nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih kandidata ne bude
izabran, natječaj će se ponoviti, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Do imenovanja ravnatelja ustanove na temelju ponovljenog natječaja imenovat će se vršitelj
dužnosti ravnatelja ustanove ali najduže do godinu dana.
Članak 44.
Ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan.
Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno je razriješiti
ravnatelja:
1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu,
2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni
odnosi dovode do prestanka ugovora o radu,

74
3. ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne
izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima,
4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili
ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće
smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove.
Prije donošenja odluke o razrješenju, ravnatelju se mora dati mogućnost da se izjasni o
razlozima za razrješenje.
U slučaju razrješenja ravnatelja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, a ustanova je
dužna raspisati natječaj za ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti.
Članak 45.
Protiv odluke o razrješenju ravnatelj koji je razriješen ima pravo tužbom tražiti sudsku zaštitu
prava, ako smatra da je bio povrijeđen propisani postupak i da je ta povreda mogla bitno
utjecati na odluku ili da nisu postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom članka 44.
stavka 2 ovo ga zakona.
Tužba iz stavka 1. ovoga članka podnosi se nadležnom sudu u roku od trideset dana od dana
primitka odluke o razrješenju.
4. Stručni voditelj
Članak 46.
Stručni rad ustanove vodi stručni voditelj ako je tako propisano zakonom, aktom o osnivanju
ili statutom ustanove.
Uvjeti koje mora ispunjavati stručni voditelj te njegova prava, dužnosti i odgovornosti
utvrđuju se zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove.
Članak 47.
Stručnog voditelja imenuje i razrješava upravno vijeće ustanove po prethodno pribavljenom
mišljenju stručnog vijeća ako zakonom, aktom o osnivanju ili statutom nije drugačije
određeno.
Članak 48.
Glede imenovanja i razrješenja stručnog voditelja primjenjuju se na odgovarajući način
odredbe članka 39. do 45 ovoga Zakona.
5. Stručno vijeće
Članak 49.
Ustanova može imati stručno vijeće ili drugi kolegijalni stručni organ ustanove (u daljnjem
tekstu: stručno vijeće).
Sastav, osnivanje i poslovi stručnog vijeća ustanove utvrđuju se statutom ustanove sukladno
zakonu i aktu o osnivanju ustanove.
Članak 50.
Stručno vijeće raspravlja i odlučuje o stručnim pitanjima rada ustanove u sklopu nadležnosti
utvrđenih zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove, daje upravnom vijeću, ravnatelju
i stručnom voditelju mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvitak
djelatnosti, te drugih poslova određenih zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove.

75
 6. Ostali organi ustanove
Članak 51.
Ustanova može imati i druge nadzorne, stručne i savjetodavne organe. Sastav, način
osnivanja, djelokrug i nadležnost tih organa utvrđuje se statutom ustanove sukladno zakonu i
aktu o osnivanju ustanove.
7. Organi podružnice ustanove
Članak 52.
U podružnici ustanove djelatnost i poslovanje organizira i vodi predstojnik podružnice u
sklopu prava i dužnosti podružnice određenih aktom o osnivanju ili statutom ustanove.
U podružnici ustanove može se osnovati stručno vijeće i drugi organ sukladno aktu o
osnivanju i statutu ustanove.
 
VI. OPĆI AKTI USTANOVE
Članak 53.
Ustanova ima statut kojim se, sukladno zakonu i aktu o osnivanju ustanove, pobliže utvrđuje
ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja pojedinih organa, te uređuju druga pitanja od značenja
za obavljanje djelatnosti i poslovanje ustanove.
Ustanova ima i druge opće akte sukladno zakonu, aktu o osnivanju i statutu ustanove.
Članak 54.
Statut ustanove donosi upravno vijeće uz suglasnost osnivača ustanove ako zakonom ili
aktom o osnivanju nije drugačije određeno.
Druge opće akte ustanove donosi upravno vijeće ako zakonom ili statutom ustanove nije
propisano da ih donosi ravnatelj ili stručno vijeće.
Članak 55.
Statut i drugi opći akt ustanove može stupiti na snagu najranije danom objavljivanja na
oglasnoj ploči ustanove, odnosno u službenom ili drugom glasilu ako je takav način
objavljivanja općih akata ustanove određen zakonom, aktom o osnivanju ili statutom
ustanove.
Statut i opći akti ustanove ne mogu imati povratno djelovanje.
Članak 56.
Javna ustanova dužna je odredbe akta o osnivanju, statuta i drugih općih akata kojima se
uređuje rad ustanove u obavljanju djelatnosti ili dijela djelatnosti koji se smatra javnom
službom učiniti na pogodan način dostupnim javnosti.
 
VII. IMOVINA USTANOVE I ODGOVORNOST ZA NJENE OBVEZE
Članak 57.
Sredstva za rad koja su pribavljena od osnivača ustanove, stečena pružanjem usluga i
prodajom proizvoda ili su pribavljena iz drugih izvora čine imovinu ustanove.
Ako u obavljanju svoje djelatnosti ustanova ostvari dobit,ta se dobit upotrebljava isključivo za
obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove u skladu s aktom o osnivanju i statutom ustanove.

76
Osnivač ustanove može odlučiti da dobit ustanove upotrijebi za razvoj i obavljanje djelatnosti
druge ustanove kojoj je osnivač.
Članak 58.
Ustanova ne može bez suglasnosti osnivača ustanove, odnosno organa kojeg je on odredio,
steći, opteretiti ili otuđiti nekretninu i drugu imovinu čija je vrijednost veća od vrijednosti
utvrđene aktom o osnivanju ili statutom ustanove.
Članak 59.
Ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom.
Osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze.
 
VIII. JAVNOST RADA USTANOVE
Članak 60.
Rad ustanova je javan.
Ustanova je dužna pravodobno i istinito obavještavati javnosti o obavljanju djelatnosti ili
dijela djelatnosti za koju je osnovana na način određen statutom ustanove sukladno zakonu i
aktu o osnivanju.
Članak 61.
Ustanova je, s obzirom na karakter svoje djelatnosti, dužna građane, pravne osobe i druge
korisnike pravodobno i na pogodan način obavještavati o uvjetima i načinu davanja svojih
usluga i obavljanju poslova iz djelatnosti za koju je ustanova osnovana.
Ustanova je dužna odmah ili iznimno u primjerenom roku dati svakom građaninu, pravnoj
osobi i drugom korisniku, na njihov zahtjev, obavještenje o uvjetima i načinu pružanja svojih
usluga i obavljanju poslova iz djelatnosti za koju je ustanova osnovana, dati mu potrebne
podatke i upute.
Članak 62.
Ustanova je dužna u razumnom roku davati sredstvima javnog informiranja na njihov zahtjev
informacije o obavljanju svoje djelatnosti i omogućiti im uvid u odgovarajuću dokumentaciju.
Ustanova će uskratiti davanje informacija, odnosno uvid u dokumentaciju ako je ona
zakonom, aktom o osnivanju ustanove ili statutom ustanove određena kao službena, poslovna,
znanstvena ili umjetnička tajna te kad se odnosi na osobne podatke fizičkih osoba.
Članak 63.
Kad javna ustanova održava znanstvena, stručna i druga savjetovanja i skupove o pitanjima za
koje je javnost zainteresirana, dužna je sredstva javnog priopćavanja obavijestiti o tome i
omogućiti im nazočnost.
 
 IX. NADZOR NAD RADOM USTANOVE
Članak 64.
Nadzor nad zakonitošću rada ustanove i općih akata obavlja nadležno ministarstvo, ako
zakonom nije određeno da nadzor obavlja drugo tijelo državne uprave.

77
Na nadzor nad općim i pojedinačnim aktima te drugim poslovima koji se u javnoj ustanovi
obavljaju na temelju javne ovlasti primjenjuju se propisi kojima se uređuje sustav državne
uprave.
Članak 65.
Ako zakonom, kojim se uređuje obavljanje određene djelatnosti, nije drugačije određeno,
ravnatelj ustanove dužan je u roku od osam dana od dana donošenja dostaviti statut tijelu iz
članka 64. ovoga Zakona. Ravnatelj javne ustanove dužan je u istom roku dostaviti i opći akt
kojim se uređuju uvjeti i način obavljanja javne službe.
Ako tijelo iz članka 64. ovoga Zakona smatra da je statut ili opći akt u suprotnosti s Ustavom,
zakonom ili drugim propisom obustavit će ga od izvršenja i u roku od mjesec dana predložiti
Vladi Republike Hrvatske da sporni akt poništi ili ukine.
Protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske kojim se poništava ili ukida statut ili opći akt
ustanova ima pravo pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.
Članak 66.
Ako ustanova učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu, ili
učestalo čini teže povrede zakona ili drugog propisa u obavljanju djelatnosti radi koje je
osnovana ili ostvaruje dobit a ne postupi prema odredbama članka 57. stavka 2. i 3. ovoga
Zakona, tijelo iz članka 64. ovoga Zakona obavijestit će o tome osnivača ustanove i istodobno
će predložiti sudu kod kojeg je ustanova upisana u registar ustanova da donese presudu o
ukidanju ustanove. Sud u tom slučaju postupa sukladno propisima o ukidanju trgovačkog
društva.
Članak 67.
Nad financijskim poslovanjem ustanove nadzor obavlja nadležno državno tijelo uprave,
odnosno pravna osoba koja ima za to javnu ovlast.
Članak 68.
Nadzor nad stručnim radom ustanove obavlja stručno tijelo određeno zakonom ili drugim
propisom utemeljenim na zakonu.
Tijelo iz stavka 1. ovoga članka dužno je ustanovama pružati stručnu pomoć i, sukladno
zakonu i drugom propisu, davati im stručne upute o obavljanju djelatnosti ustanove i
poduzimati mjere da se spriječe ili otklone pogreške u stručnom radu.
 
X. STATUSNE PROMJENE
Članak 69.
Ustanova se može pripojiti drugoj ustanovi ili se dvije ili više ustanova mogu spojiti u jednu
ustanovu ili se jedna ustanova može podijeliti na dvije ili više ustanova.
Ustanova se može pretvoriti u trgovačko društvo ili pripojiti trgovačkom društvu.
Odluku o statusnim promjenama iz stavka 1. i 2. ovoga članka donosi osnivač ustanove.
Na statusne promjene iz stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način
propisi o statusnim promjenama javnog trgovačkog društva.

78
 XI. UDRUŽIVANJE USTANOVA
Članak 70.
Ustanove se mogu, uz suglasnost osnivača, udruživati u zajednice ustanova.
Zajednica ustanova je pravna osoba i upisuje se u sudski registar ustanova. Na naziv, sjedište,
djelatnost i ustrojstvo zajednice ustanova primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ovoga
Zakona o nazivu, sjedištu, djelatnosti i ustrojstvu ustanova.
 
XII. PRESTANAK USTANOVE
Članak 71.
Ustanova prestaje:
1. pravomoćnošću sudske odluke kojom je utvrđena ništavost upisa ustanove u sudski
registar;
2. pravomoćnošću odluke o zabrani obavljanja djelatnosti za koju je osnovana;
3. prestankom važenja dozvole odnosno ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti za koju
je ustanova osnovana;
4. odlukom osnivača o prestanku ustanove;
5. pripojenjem drugoj ustanovi ili trgovačkom društvu, spajanjem s drugom ustanovom ili
trgovačkim društvom, podjelom na dvije ili više ustanova, te pretvorbom u trgovačko
društvo ;
6. pravomoćnošću sudske presude o ukidanju ustanove i
7. u drugim slučajevima određenim zakonom ili aktom o osnivanju.
U slučajevima iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4., 6. i 7. ovoga članka provodi se postupak
likvidacije ustanove uz odgovarajuću primjenu propisa o likvidaciji javnog trgovačkog
društva.
Članak 72.
Nad ustanovom se može provesti stečaj u skladu s propisima o stečaju.
Članak 73.
Ostatak likvidacijske, odnosno stečajne mase predat će se osnivaču ustanove.
Članak 74.
Podružnica ustanove prestaje :
1.ako ustanova donese odluku o prestanku podružnice,
2. ako ustanova prestane postojati.
 
XIII. REGISTAR USTANOVA
Članak 75.
Ustanove, podružnice ustanova i zajednice ustanova upisuju se u sudski registar ustanova.

79
Na upis ustanova, podružnica ustanova i zajednica ustanova u sudski registar ustanova,
primjenjuju se na odgovarajući način propisi kojima se uređuje upis u sudski registar javnoga
trgovačkog društva.
Članak 76.
Ustanove, podružnice ustanova i zajednice ustanova upisuju se i u registar, odnosno drugu
evidenciju ustanova koju vodi ministarstvo u čijem je djelokrugu nadzor nad obavljanjem
djelatnosti za koju je ustanova ili zajednica ustanova osnovana. Sadržaj registra odnosno
evidencije ustanova te postupak upisa uređuje se zakonom ili na zakonu utemeljenom propisu.
 
XIV. KAZNENE ODREDBE
Članak 77.
Ako zakonom, kojim se uređuje obavljanje djelatnosti iz članka 1. stavka 2. ovoga Zakona
nije drugačije određeno, kaznit će se za prekršaj ustanova:
1. ako ne prijavi upis podružnice ustanova u sudski registar ustanova (članak 9. stavak 4.);
2. ako u obavljanju djelatnosti i poslovanju ne upotrebljava naziv onako kako je upisan u
sudski registar ustanova (članak 23.);
3. ako obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ustanova a ne služi obavljanju
djelatnosti upisane u tom registru (članak 30. stavak 2.);
4. ako obavlja djelatnost prije no što je upisana u sudski registar ustanova ili prije no što je
pribavila konačno rješenje kojim se utvrđuje da su ispunjeni tehnički, zdravstveni, ekološki i
drugi uvjeti propisani za obavljanje te djelatnosti (članak 31.);
5. ako pri izboru ili razrješenju ravnatelja ne postupi sukladno odredbama članka 38. do 44.
ovoga Zakona;
6.ako ne učini dostupnim javnosti odredbe akta o osnivanju statuta ili drugog općeg akta
kojim se uređuje obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koji se smatra javnom službom
(članak 56.);
7. ako dobit ne upotrijebi na način propisan odredbom, članka 57. stavak 2. i 3. ovoga
Zakona;
8. ako u roku ne dostavi nadležnom organu statut ili opći akt kojim se uređuje obavljanje
javne službe (članak 65. stavak 1.).
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se izreći novčana kazna u dinarskoj
protuvrijednosti 500 do 1.000 DEM.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i ravnatelj ustanove, odnosno druga osoba
koja je po odredbama ovoga Zakona, akta o osnivanju ustanove ili statuta ustanove odgovorna
glede radnje kojom je prekršaj učinjen novčanom kaznom u dinarskoj protuvrijednosti 200 do
500 DEM.
Iznosi novčanih kazni iz stavka 2. i 3. ovoga članka revalorizirat će se po srednjem tečaju
Narodne banke Hrvatske na dan naplate kazne.
Ako je ustanova kažnjena za prekršaj iz stavka 1. točke 7. ovoga članka, obvezno se izriče i
zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi.

 
80
 XV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 78.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona društvene pravne osobe koje nisu organizirane kao
društvena poduzeća, zadruge ili društvene organizacije, ako ispunjavaju uvjete iz članka 1.
stavka 2. ovog Zakona, te ako posebnim zakonom nije što drugo određeno, postaju javnim
ustanovama.
Osnivačem ustanova iz stavka 1. ovoga članka smatra se Republika Hrvatska.
Vlada Republike Hrvatske može u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona
donijeti odluku o prijenosu osnivačkih prava nad određenim ustanovama ili vrstama ustanova
na jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili koju drugu pravnu osobu ili
ovlastiti nadležno ministarstvo da ono prenese osnivačka prava na jedinicu lokalne i područne
(regionalne) samouprave.
Osnivačka prava iz stavka 3. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno
ministarstvo može prenijeti na drugu pravnu osobu samo uz suglasnost te pravne osobe. O
prijenosu osnivačkih prava sklapa se poseban ugovor.
Članak 79.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje nadležnost radničkih savjeta ili po ovlastima
njima odgovarajućih organa upravljanja pravnih osoba iz članka 78. stavka 1. ovoga Zakona.
Do konstituiranja upravnog vijeća ili drugog kolegijalnog tijela ustanove sukladno odredbama
ovoga Zakona, poslove ravnatelja i tijela upravljanja ustanovom nastavit će obavljati osoba
koja obnaša poslovodnu dužnost u pravnoj osobi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona.
Vlada Republike Hrvatske i od nje ovlašteno ministarstvo mogu osobu iz stavka 2. ovoga
članka razriješiti i na njenu dužnost imenovati drugu osobu sve dok se ne izaberu odnosno
imenuju novi organi ustanove u skladu s ovim Zakonom. To pravo imaju i predstavnička tijela
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno nadležni organi drugih pravnih
osoba na koje su prenesena osnivačka prava.
Članak 80.
Ako Vlada Republike Hrvatske ili ovlašteno ministarstvo ne prenesu osnivačka prava na
jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugu pravnu osobu, Vlada Republike
Hrvatske, odnosno ovlašteno ministarstvo imenovat će upravni odbor ustanove od tri člana,
od kojih najmanje jedan mora biti iz redova zaposlenih u ustanovi.
Predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno nadležni
organ druge pravne osobe na koju su, u skladu s odredbama ovoga Zakona, prenijeta
osnivačka prava dužan je u roku mjesec dana od primitka rješenja o prijenosu, odnosno od
sklapanja ugovora o tome, imenovati upravni odbor ustanove od tri člana, od kojih najmanje
jedan mora biti iz redova zaposlenika ustanove.
Upravni odbor iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužan je u roku tri mjeseca od imenovanja
donijeti statut i opće akte ustanove i započeti postupak za izbor, odnosno imenovanje članova
organa ustanove u skladu sa zakonom i s tim aktima.
Upravni odbor imenovan po odredbama ovoga članka ima prava i dužnosti upravnog vijeća,
odnosno drugog kolegijalnog organa ustanove iz članka 35. ovoga Zakona.

81
 Članak 81.
Na ustanove koje su osnovane zakonom, odnosno na temelju zakona aktom predstavničkog
tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, i kod kojih je određen vlasnik
odnosno osnivač, te u svezi utvrđen postupak imenovanja i razrješenja poslovodnog organa i
uređen način upravljanja ustanovom, ne primjenjuju se odredbe članka 78., 79. i 80. ovoga
Zakona.
Članak 82.
Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".

82
 ZAKON O KOMUNALNOM GOSPODARSTVU
(NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09,
153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15)
ČL. 1.-18.

I. OPĆE ODREDBE
Predmet Zakona o komunalnom gospodarstvu
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom određuju načela, način obavljanja i financiranja komunalnog
gospodarstva te ostala pitanja glede svrhovitog obavljanja komunalnih djelatnosti.
(2) Pod komunalnim gospodarstvom u smislu ovoga Zakona razumijeva se obavljanje
komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne
osobe, te financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao
cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: jedinice
lokalne samouprave) kao i županija kada je to određeno ovim Zakonom.
Načela komunalnog gospodarstva
Članak 2.
(1) Komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba.
(2) Jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne
djelatnosti obvezne su na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa:
– osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti,
– osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti,
– osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja,
– osigurati javnost rada.
Komunalne djelatnosti
Članak 3.
(1) Komunalne djelatnosti u smislu ovoga Zakona su:
1. opskrba pitkom vodom,
2. odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda,
3. prijevoz putnika u javnom prometu,
4. prestao važiti,
5. odlaganje komunalnog otpada,
6. održavanje javnih površina,
7. održavanje nerazvrstanih cesta,
8. tržnice na malo,
9. prestao važiti

83
10. obavljanje dimnjačarskih poslova,
11. javna rasvjeta.
(2) Pod opskrbom pitkom vodom razumijevaju se poslovi zahvaćanja, pročišćavanja i
isporuke vode za piće.
(3) Pod odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih voda razumijeva se odvodnja i pročišćavanje
otpadnih voda, odvodnja atmosferskih voda, te crpljenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz
septičkih, sabirnih i crnih jama.
(4) Pod prijevozom putnika u javnom prometu razumijeva se prijevoz putnika na linijama
unutar zona koje utvrđuju jedinice lokalne samouprave, za čija područja se prijevoz odvija,
osim prijevoza željeznicom koji se uređuje posebnim propisima.
(5) Pod održavanjem čistoće razumijeva se čišćenje javnih površina te skupljanje i odvoz
komunalnog otpada na uređena odlagališta utvrđena prema posebnim propisima.
(6) Pod odlaganjem komunalnog otpada razumijeva se obrađivanje i trajno odlaganje
komunalnog otpada na odlagališta komunalnog otpada te saniranje i zatvaranje odlagališta, na
temelju posebnih propisa.
(7) Pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje javnih zelenih
površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih
igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se
ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu.
(8) Prestao važiti.
(9) Pod tržnice na malo razumijeva se upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na
zemljištu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojima se u skladu sa tržnim redom
pružaju usluge obavljanja prometa živežnim namirnicama i drugim proizvodima.
(10) Pod održavanjem groblja i krematorija razumijeva se održavanje prostora i zgrada za
obavljanje ispraćaja i sahrane pokojnika, te ukop i kremiranje pokojnika.
(11) Pod obavljanjem dimnjačarskih poslova razumijeva se obveza čišćenja i kontrole
dimovodnih objekata i uređaja za loženje.
(12) Pod pojmom »javna rasvjeta« razumijeva se upravljanje, održavanje objekata i uređaja
javne rasvjete, uključivo podmirivanje troškova električne energije, za rasvjetljavanje javnih
površina, javnih cesta koje prolaze kroz naselje i nerazvrstanih cesta.
(13) Osim djelatnosti navedenih u stavku 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne
samouprave može odlukom odrediti djelatnosti od lokalnog značenja koje se pod uvjetima iz
članka 1. stavka 2. ovoga Zakona smatraju komunalnim djelatnostima.

II. OBAVLJANJE KOMUNALNIH DJELATNOSTI

1. OPĆENITO
Način obavljanja komunalnih djelatnosti
Članak 4.
(1) Komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona:
1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave,

84
2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave,
3. služba – vlastiti pogon (u daljnjem tekstu: vlastiti pogon), koju osniva JLS,
4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji,
5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.
(2) Obavljanje komunalnih djelatnosti iz članka 3. ovoga Zakona mogu zajednički organizirati
više jedinica lokalne samouprave na jedan od načina propisanih u stavku 1. ovoga članka.
(3) Jedinica lokalne samouprave koja nije u mogućnosti samostalno osigurati obavljanje
komunalnih djelatnosti, odlukom svoga predstavničkog tijela obavljanje ovih poslova može
povjeriti drugoj jedinici lokalne samouprave na području iste ili druge županije na temelju
pisanog ugovora.
(4) Ako se sustav komunalne infrastrukture proteže na području više jedinica lokalne
samouprave unutar jedne ili više županija, te čini jedinstvenu i nedjeljivu funkcionalnu
cjelinu, jedinice lokalne samouprave obvezne su organizirati zajedničko obavljanje
komunalnih djelatnosti putem trgovačkih društava iz stavka 1. točke 1. ovoga članka u svom
suvlasništvu.
(5) Ukoliko jedinica lokalne samouprave nije organizirala trajno i kvalitetno obavljanje
pojedinih komunalnih djelatnosti, te održavanje pojedinih objekata i uređaja komunalne
infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti prema odredbama stavka 2., 3. i 4. ovoga
članka, županija na čijem se području nalazi jedinica lokalne samouprave organizirat će
obavljanje pojedine
ili sviju komunalnih djelatnosti, odnosno održavanje objekata i uređaja komunalne
infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti, na teret jedinice lokalne samouprave.
(6) Sporove koji mogu nastati u provedbi stavka 4. i 5. ovoga članka između dvije i više
jedinica lokalne samouprave na području jedne županije rješava izbrano povjerenstvo
županije. Sporove između dviju ili više županija rješava izbrano povjerenstvo ministarstva
nadležnog za poslove komunalnog gospodarstva.
(7) Izbrano povjerenstvo iz stavka 6. ovoga članka sastoji se od dva člana i predsjednika koje
imenuje župan županije na čijem se području nalazi jedinica lokalne samouprave, odnosno
ministar ministarstva nadležan za poslove komunalnog gospodarstva.
(8) Izbrano povjerenstvo iz stavka 6. ovoga članka o predmetu spora donosi odluku.
(9) Odluke iz stavka 8. ovoga članka su izvršne.
Članak 5.
Komunalnu djelatnost opskrbe pitkom vodom, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda može
obavljati i trgovačko društvo u pretežitom vlasništvu države, odnosno županije, kada se ta
djelatnost obavlja za područje ili dijelove područja više jedinica lokalne samouprave putem
magistralnih sustava u vlasništvu toga društva, a uvjeti i način obavljanje tih poslova utvrđuju
se ugovorom s jedinicom lokalne samouprave.
Javne ovlasti
Članak 6.
(1) Odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, za komunalne djelatnosti iz
članka 3. stavka 1. točke 1., 2., 5., 6. , 7. i 9. u dijelu koji se odnosi na održavanje groblja i
krematorija, može se pravnim osobama iz članka 4. ovoga Zakona povjeriti da u sklopu

85
djelatnosti radi koje su osnovane općim aktima uređuju određene odnose, rješavaju u
pojedinačnim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti fizičkih i pravnih
osoba te obavljanju druge javne ovlasti.
(2) Protiv upravnih akata pravnih osoba iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba
upravnom tijelu županije, odnosno Grada Zagreba nadležnom za poslove komunalnog
gospodarstva

2. TRGOVAČKA DRUŠTVA
Trgovačka društva
Članak 7.
Jedinica lokalne samouprave u trgovačkom društvu iz članka 4. stavka 1. točke 1., odnosno
jedinice lokalne samouprave u trgovačkim društvima iz članka 4. stavka 4. ovoga Zakona drže
većinski dio dionica, odnosno udjela.

3. VLASTITI POGONI
Temeljne odredbe
Članak 8.
(1) Za obavljanje poslova iz članka 3. ovoga Zakona, jedinice lokalne samouprave mogu
osnivati vlastite pogone.
(2) Vlastiti pogon nema svojstvo pravne osobe.
(3) Vlastiti pogoni mogu obavljati komunalne djelatnosti i za druge jedinice lokalne
samouprave na području iste ili druge županije na temelju pisanog ugovora.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka ugovor o povjeravanju obavljanja komunalnih
djelatnosti sklapaju izvršna tijela jedinica lokalne samouprave.
(5) Vlastiti pogon je samostalan u obavljanju komunalnih djelatnosti sukladno ovom Zakonu,
na zakonu utemeljenim propisima i odluci o osnivanju.
Postupak osnivanja vlastitog pogona
Članak 9.
(1) Jedinica lokalne samouprave odlukom predstavničkog tijela osniva vlastiti pogon na način
i u postupku propisanim ovim Zakonom i na zakonu utemeljenim propisima.
(2) Odluka o osnivanju vlastitog pogona sadrži naročito odredbe o:
1. komunalnim djelatnostima koje će vlastiti pogon obavljati,
2. području na kojem će se obavljati komunalne djelatnosti,
3. unutarnjem ustrojstvu, organiziranju poslovanja i poslovodstvu vlastitog pogona,
4. sredstvima koja su potrebna za početak rada vlastitog pogona, te načinu njihova
pribavljanja ili osiguranja,
5. aktima poslovanja vlastitog pogona,
6. iskazivanju učinka poslovanja,
7. ograničenjima glede stjecanja, opterećivanja i otuđivanja nekretnina i druge vrste posebne
imovine jedinice lokalne samouprave na kojoj se odvija poslovanje vlastitog pogona,

86
8. načinu nadzora poslovanja vlastitog pogona od strane jedinice lokalne samouprave,
9. imenovanju i razrješenju upravitelja vlastitog pogona,
10. ukidanju vlastitog pogona.
(3) Unutarnje ustrojstvo vlastitog pogona uređuje se odlukom o osnivanju vlastitog pogona, te
detaljnije razrađuje pravilnikom o poslovanju vlastitog pogona.
Upravljanje vlastitim pogonom
Članak 10.
(1) Vlastitim pogonima upravlja upravitelj pogona.
(2) Upravitelja imenuje i razrješava općinski načelnik, gradonačelnik i gradonačelnik Grada
Zagreba jedinice lokalne samouprave.
(3) Upravitelj organizira i vodi rad vlastitog pogona, odgovara općinskom načelniku,
gradonačelniku i gradonačelniku Grada Zagreba jedinice lokalne samouprave za materijalno i
financijsko poslovanje vlastitog pogona i za zakonitost rada vlastitog pogona.
(4) Upravitelj na temelju ovlasti općinskog načelnika, gradonačelnika i gradonačelnika Grada
Zagreba jedinice lokalne samouprave sklapa ugovore s drugim fizičkim ili pravnim osobama.

4. KONCESIJE
Posebne odredbe o koncesijama
Članak 11.
(1) Koncesijom se može steći pravo obavljanja komunalnih djelatnosti te izgradnja i
korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u cilju obavljanja ovih komunalnih
djelatnosti:
– opskrba pitkom vodom,
– odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda,
– crpenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i crnih jama,
– prijevoz putnika u javnom prometu,
– skupljanje i odvoz komunalnog otpada,
– odlaganje komunalnog otpada,
– tržnice na malo,
– obavljanje dimnjačarskih poslova.
(2) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odlukom određuje komunalne djelatnosti
iz stavka 1. ovoga članka kao i iz članka 3. stavka 13. ovoga Zakona koje će djelatnosti
obavljati dodjeljivanjem koncesije te utvrđuje pripremne radnje i postupak davanja koncesije
sukladno odredbama Zakona o koncesijama.
(3) Obavijest o namjeri davanja koncesije objavljuje izvršno tijelo jedinice lokalne
samouprave u »Narodnim novinama«.
(4) Objavom obavijesti o namjeri davanja koncesije započinje postupak davanja koncesije.
(5) Koncesiju daje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave pravnoj ili fizičkoj osobi
registriranoj za obavljanje te djelatnosti.

87
(6) Koncesija u smislu ovoga Zakona može se dati na rok ne dulji od 30 godina.
(7) Naknada za koncesiju uplaćuje se u korist proračuna jedinice lokalne samouprave –
davatelja koncesije, a koristi se za građenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture.
(8) Na sva druga pitanja u svezi s koncesijama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje
se Zakon o koncesijama.
Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja
Članak 12.
(1) Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne
samouprave«.
»(2) Kriteriji na kojima davatelj koncesije temelji odabir najpovoljnije ponude:
1. U slučaju ekonomski najpovoljnije ponude:
– kvaliteta usluge (ugled ponuditelja, jamstva),
– sposobnosti ponuditelja za dugoročnu održivost razvoja za vrijeme trajanja koncesije i za
kvalitetno ostvarivanje koncesije i drugih kriterija propisanih Zakonom o koncesijama ili
2. najviša ponuđena naknada za koncesiju.
(3) Ovisno o ciljevima koji se žele postići, davatelj koncesije odlučuje koje će kriterije
primijeniti, a može i odlukom iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona utvrditi i dodatne uvjete i
mjerila kao kriterij za odabir najpovoljnijeg ponuditelja.
Ugovor o koncesiji
Članak 13.
(1) Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja sadrži naročito:
određenje djelatnosti za koju se daje koncesija, način, uvjete i rok trajanja koncesije,
ovlaštenja davatelja koncesije, prava i obveze koncesionara uključujući i pravo gradnje i
korištenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture te obvezu održavanja objekata i uređaja
komunalne infrastrukture, visinu naknade za koncesiju te druga pitanja od značaja za
obavljanje djelatnosti kako ih uređuje Zakon o koncesijama.
(2) Na temelju odluke iz stavka 1. ovoga članka sklapa se ugovor o koncesiji.
Članak 14.
(1) Ugovor o koncesiji na temelju odluke o koncesiji s odabranim najpovoljnijim
ponuditeljem sklapa izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave.
(2) Osim obveznog sadržaja, prema Zakonu o koncesijama, ugovor o koncesiji obvezno
sadrži:
1. djelatnost za koju se koncesija daje,
2. rok na koji se koncesija daje,
3. visinu i način plaćanja naknade za koncesiju,
4. cijenu i način naplate za pruženu uslugu,
5. prava i obveze davatelja koncesije,
6. prava i obveze koncesionara,

88
7. jamstva i/ili odgovarajuće instrumente osiguranja koncesionara,
8. način prestanka koncesije,
9. ugovorne kazne.

5. UGOVOR O POVJERAVANJU KOMUNALNIH POSLOVA

Članak 15.
(1) Jedinica lokalne samouprave može obavljanje komunalnih djelatnosti koje se financiraju
isključivo iz njezina proračuna povjeriti fizičkoj ili pravnoj osobi na temelju pisanog ugovora.
(2) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave određuje komunalne djelatnosti iz stavka
1. ovoga članka te utvrđuje uvjete i mjerila za provedbu prikupljanja ponuda ili javnog
natječaja za povjeravanje određenih komunalnih poslova na temelju ugovora.
(3) Odluku o objavi prikupljanja ponuda ili javnog natječaja donosi izvršno tijelo jedinice
lokalne samouprave.
(4) Nakon provedenog prikupljanja ponuda ili javnog natječaja, predstavničko tijelo jedinice
lokalne samouprave donosi odluku o izboru osobe kojoj će se povjeriti obavljanje komunalnih
poslova na temelju ugovora.
(5) Na temelju odluke iz stavka 4. ovoga članka izvršno tijelo sklapa ugovor o povjeravanju
određenih komunalnih poslova koji obvezatno sadrži:
– djelatnosti za koju se sklapa ugovor,
– vrijeme na koje se sklapa ugovor,
– vrstu i opseg poslova,
– način određivanja cijene za obavljanje poslova, te način i rok plaćanja,
– jamstvo izvršitelja o ispunjenju ugovora.
(6) Ugovor iz stavka 5. ovoga članka može se sklopiti najdulje na vrijeme od četiri godine.
(7) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka žalba nije dopuštena.

III. PRAĆENJE STANJA I DETALJNIJE UREĐENJE ODNOSA U KOMUNALNOM

GOSPODARSTVU
Komunalni red
Članak 16.
(1) U cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo
jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za
njegovo provođenje.
(2) Odlukom o komunalnom redu iz stavka 1. ovoga članka propisuju se naročito odredbe o:
1. uređenju naselja,
2. održavanju čistoće i čuvanju javnih površina,
3. korištenju javnih površina,
4. skupljanju, odvozu i postupanju sa skupljenim komunalnim otpadom,

89
5. uklanjanju snijega i leda,
6. uklanjanju protupravno postavljenih predmeta,
7. mjere za provođenje komunalnog reda i
8. kaznene odredbe.
Komunalno redarstvo
Članak 17.
(1) Nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda provodi komunalno redarstvo.
(2) Komunalno redarstvo ustrojava se u upravnim odjelima za komunalno gospodarstvo u
jedinicama lokalne samouprave.
(3) Poslove komunalnog redarstva obavljaju komunalni redari.
(4) Komunalni redari moraju imati najmanje IV. stupanj stručne spreme.
(5) Jedinice lokalne samouprave mogu na temelju ugovora ustrojiti zajedničko komunalno
redarstvo.
Ovlasti komunalnog redara
Članak 18.
(1) Komunalni redar u provođenju komunalnog reda iz članka 16. ovoga Zakona ovlašten je:
1. rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda,
2. izricati mandatne kazne,
3. predložiti pokretanje prekršajnog postupka.
(2) Protiv rješenja komunalnog redara iz stavka 1. točke 1. ovoga članka može se izjaviti
žalba upravnom tijelu županije nadležnom za poslove komunalnog gospodarstva, a protiv
rješenja komunalnog redara Grada Zagreba središnjem tijelu državne uprave nadležnom za
komunalno gospodarstvo.
(3) Žalba protiv rješenja iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

90
 POSLOVNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
(NN 154/11)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Poslovnikom, sukladno Zakonu o Vladi Republike Hrvatske, uređuje se ustrojstvo,

način rada, odlučivanje Vlade i vrste akata koje donosi Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem
tekstu: Vlada).

Glavni tajnik Vlade odgovoran je za primjenu ovoga Poslovnika, osim ako je ovim
Poslovnikom određeno drugačije.

Članak 2.

Prvu sjednicu Vlade, u roku osam dana od dana njenog imenovanja, saziva predsjednik Vlade.

Članak 3.

Predsjedniku, potpredsjednicima i ministrima (u daljnjem tekstu: članovi Vlade) izdaje se

iskaznica kojom, od dana imenovanja za člana Vlade pa do dana razrješenja ili dana
raspuštanja Vlade, dokazuju članstvo u Vladi i prava iz članka 34. Zakona o Vladi Republike
Hrvatske.

Iskaznica člana Vlade sadrži osobne podatke nužne za dokazivanje istovjetnosti, oznaku
dužnosti u Vladi i dan imenovanja za člana Vlade te prikaz prava iz članka 34. Zakona o
Vladi Republike Hrvatske.

II. USTROJSTVO

Članak 4.

Vlada, kad je ovlaštena i u granicama svojih ovlasti:

1. donosi uredbe i druge propise;

2. donosi upravne akte;

3. donosi akte u vršenju vlasničkih ovlasti koje ima Republika Hrvatska;

4. donosi akte poslovanja;

5. donosi rješenja o imenovanju i razrješenju dužnosnika i državnih službenika, te članova

drugih tijela koje imenuje i razrješava Vlada;

6. daje odgovore na zastupnička pitanja postavljena Vladi;

7. rješava o sukobu nadležnosti između tijela državne uprave;

8. utvrđuje prijedloge zakona i drugih propisa koje donosi Hrvatski sabor;

91
9. daje mišljenja na zakone, druge propise i druge akte koje donose druga tijela državne vlasti;

10. donosi ili predlaže propise i druge akte u vezi sklapanja i izvršavanja međunarodnih
ugovora;

11. predlaže Hrvatskome saboru davanje vjerodostojnog tumačenja zakona;

12. pokreće postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i daje, na traženje Ustavnog
suda Republike Hrvatske, odgovore u postupcima koji se pred njim vode ako se radi o
postupku pokrenutom protiv akta Vlade, a može, na traženje Ustavnog suda Republike
Hrvatske, dati i mišljenja u postupcima koji se vode protiv akata drugih tijela državne vlasti;

13. daje upute Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske o pokretanju postupka i

postupanju u postupcima pred tijelima sudbene vlasti u kojima je stranka Republika Hrvatska;

14. donosi strategije razvoja gospodarskih ili društvenih djelatnosti kojima utvrđuje stanje i
mjere koje treba poduzeti; donosi deklaracije kojima izražava stajališta Vlade o pojedinim
pitanjima; daje izvješća u kojima prikazuje stanje u pojedinim područjima; daje prijedloge za
rješavanje određenih pitanja; donosi rezolucije kojima izražava mišljenja; podnosi prijedloge
ili utvrđuje mjere koje treba provoditi; daje preporuke tijelima državne vlasti i tijelima
jedinica lokalne samouprave i tijelima jedinica područne (regionalne) samouprave o načinu
rješavanja pojedinih pitanja;

15. obavlja i druge poslove iz propisanog djelokruga sukladno Zakonu o Vladi Republike
Hrvatske, Zakonu o procjeni učinaka propisa i ovom Poslovniku.

Članak 5.

Vlada o pitanjima iz svog djelokruga raspravlja i odlučuje na sjednicama Vlade.

Vlada odlučuje natpolovičnom većinom glasova svih članova Vlade, ako zakonom nije
drugačije određeno. U slučaju da su glasovi podijeljeni, odlučuje glas predsjednika Vlade.

a) UŽI KABINET

Članak 6.

Iznimno od odredbe članka 4. ovoga Poslovnika, o pitanjima iz djelokruga Vlade može u

slučajevima iz članka 17. stavka 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske odlučivati i Uži
kabinet Vlade (u daljnjem tekstu: Uži kabinet), a njegove odluke potvrđuju se na prvoj
sljedećoj sjednici Vlade.

Uži kabinet obvezno razmatra nacrte sistemskih zakonskih prijedloga i programske materijale,
kojima se mijenjaju bitni elementi sustava ili na drugi način utječe na sustav, prije njihovog
uvrštavanja u dnevni red sjednice Vlade.

Poticaj za sazivanje sjednice Užeg kabineta iz stavka 2. ovoga članka mogu dati resorni
potpredsjednik i nadležni ministar.

Akte koje donose ministri iz svoje nadležnosti, a kojima se mijenjaju bitni elementi sustava ili
na drugi način utječe na sustav, Uži kabinet razmatra na inicijativu nadležnog ministra.

92
Uži kabinet obavlja i poslove sukladno ovlastima iz članka 16. stavka 2. Zakona o Vladi
Republike Hrvatske.

Članak 7.

Uži kabinet čine predsjednik i potpredsjednici Vlade.

Na sjednicu Užeg kabineta mogu se pozvati i ostali članovi Vlade, kao i druge osobe koje
odredi predsjednik Vlade.

Uži kabinet odlučuje većinom glasova svih članova Užeg kabineta. U slučaju podijeljenih
glasova odlučuje glas predsjednika Vlade.

b) RADNA TIJELA

Članak 8.

Radi davanja mišljenja, prijedloga i stručnih obrazloženja o pitanjima iz djelokruga Vlade,

Vlada ovim Poslovnikom osniva svoja stalna radna tijela, a posebnim odlukama može
osnivati i povremena radna tijela.

Članak 9.

Stalna radna tijela Vlade jesu:

1. Odbor za poslove Europske unije;

2. Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku;

3. Koordinacija za društvene djelatnosti i ljudska prava;

4. Koordinacija za regionalni razvoj i fondove Europske unije;

5. Koordinacija za gospodarstvo;

6. Komisija za odnose s vjerskim zajednicama;

7. Kadrovska komisija;

8. Administrativna komisija.

Članak 10.

Stalna radna tijela Vlade iz članka 9. točaka 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga Poslovnika imaju svoje
stručne radne skupine.

Članak 11.

Za obavljanje stručnih poslova Odbora za poslove Europske unije, Koordinacije za unutarnju i

vanjsku politiku, Koordinacije za društvene djelatnosti i ljudska prava, Koordinacije za
regionalni razvoj i fondove Europske unije, Koordinacije za gospodarstvo, te Kadrovske i
Administrativne komisije, osnivaju se uredi tih radnih tijela, kao sastavni dio Glavnog
tajništva Vlade.

93
Na čelu ureda iz stavka 1. ovoga članka je ravnatelj ureda – tajnik radnog tijela, kojeg
imenuje i razrješava Vlada, na prijedlog predsjednika radnog tijela Vlade.

Ured iz stavka 1. ovoga članka priprema sjednicu stručne radne skupine iz članka 10. ovoga
Poslovnika, odnosno sjednicu radnog tijela sukladno odredbama ovog Poslovnika, priprema
stajališta i prijedloge stručne radne skupine za sjednicu radnog tijela, te stajališta radnog tijela
za sjednicu Vlade, izrađuje i prati izvršavanje zaključaka radnog tijela Vlade i zaključaka
Vlade, te obavlja druge stručne poslove koje mu odredi predsjednik radnog tijela i Vlada.

Ured iz stavka 1. ovoga članka, za potrebe predsjednika radnog tijela, prikuplja informacije
od resornih ministarstava, državnih ureda, državnih upravnih organizacija, agencija, fondova i
drugih tijela iz djelokruga ureda, te ih analizira i stručno obrađuje.

Ostala radna tijela Vlade imaju tajnika kojeg imenuje Vlada i koji za radno tijelo obavlja
poslove iz stavka 3. ovoga članka.

1. Odbor i koordinacije

Članak 12.

Odbor za poslove Europske unije (u daljnjem tekstu: Odbor) razmatra pitanja i donosi odluke
i druge akte koji se odnose na usklađivanje pravnog sustava Republike Hrvatske s pravnim
sustavom Europske unije, usklađivanje i potvrđivanje stajališta koja će zastupati predstavnici
tijela državne uprave u radu institucija i tijela Europske unije; koordinaciju djelovanja tijela
državne uprave u institucijama i tijelima Europske unije, koordinaciju stavova Republike
Hrvatske u postupcima povrede propisa Europske unije, sudjelovanje Republike Hrvatske u
međunarodnoj razvojnoj pomoći i suradnji, suradnju s Hrvatskim saborom oko pripreme
stajališta na osnovi kojih tijela državne vlasti djeluju u institucijama i tijelima Europske unije
te u postupku usvajanja pravnih propisa i odluka u čijem donošenju tijela državne uprave
sudjeluju u institucijama i tijelima Europske unije, te sklapanje i izvršavanje međunarodnih
ugovora iz navedenih područja.

Članak 13.

Koordinacija za unutarnju i vanjsku politiku razmatra pitanja iz područja političkog i izbornog

sustava, unutarnjih poslova, pravosuđa, uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave,
obrane, hrvatskih branitelja, sustava državnih službenika i namještenika, angažman Republike
Hrvatske u mirovnim misijama, kao i druga pitanja u navedenim područjima te sklapanje i
izvršavanje međunarodnih ugovora iz navedenih područja.

Koordinacija razmatra pitanja od značenja za međunarodni položaj Republike Hrvatske,

suradnju, razvijanje i unaprjeđivanje odnosa Republike Hrvatske s drugim državama,
međunarodnim organizacijama i drugim subjektima međunarodnog prava i međunarodnih
odnosa, zaštitu prava i interesa pripadnika hrvatskog naroda u drugim državama, sudjelovanje
Republike Hrvatske u jačanju međunarodne sigurnosti i suradnje, sudjelovanje Republike
Hrvatske u radu tijela Europske unije u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike,
pripremu i izvršavanje preuzetih međunarodnih obveza Republike Hrvatske, sudjelovanje
Republike Hrvatske u aktivnostima međunarodne humanitarne pomoći te sklapanje i
izvršavanje međunarodnih ugovora iz navedenih područja.

94
 Članak 14.

Koordinacija za društvene djelatnosti i ljudska prava razmatra pitanja iz područja kulture,

odgoja i obrazovanja, znanosti, informiranja, sporta, tehničke kulture, zdravstvene zaštite i
zdravstvenog osiguranja, mirovinskog osiguranja, radnih odnosa, javnih službi, socijalne skrbi
i ostalih područja iz društvenih djelatnosti, zaštite i promicanja ljudskih prava u Republici
Hrvatskoj, prikuplja podatke o stanju ljudskih prava i prava nacionalnih manjina, skrbi o
osobito osjetljivim društvenim skupinama, ocjenjuje stanje ljudskih prava i prava nacionalnih
manjina, razmatra prigovore o stanju ljudskih prava koji su upućeni Republici Hrvatskoj od
strane međunarodnih organizacija i uspoređuje ih sa stvarnim stanjem, potiče nadležna tijela
državne uprave na rješavanje neposrednih problema u pitanjima ljudskih prava, te predlaže
Vladi mjere za rješavanje određenih problema i poboljšanje stanja ljudskih prava, te sklapanje
i izvršavanje međunarodnih ugovora iz navedenih područja.

Članak 15.

Koordinacija za regionalni razvoj i fondove Europske unije razmatra pitanja koja se odnose na
planiranje i provođenje regionalne razvojne politike i uspostave cjelovitog sustava planiranja,
programiranja, upravljanja i financiranja regionalnog razvoja; aktivnosti vezane uz planiranje,
programiranje, provedbu, praćenje provedbe i vrednovanje godišnjih i višegodišnjih
regionalnih razvojnih programa i projekata koji su namijenjeni razvoju lokalne i područne
(regionalne) samouprave; poticanje razvoja područja koja zaostaju za nacionalnim razvojnim
prosjekom; razvoj prekogranične, međuregionalne i transnacionalne suradnje; višegodišnje i
godišnje strateške i operativne dokumente za korištenje sredstava fondova Europske unije i
ostalih međunarodnih izvora financiranja namijenjenih regionalnom razvoju; sustav
upravljanja regionalnim razvojem; provedbu državnih poticajnih mjera i regionalnih razvojnih
programa i projekata, te praćenje njihove provedbe i vrednovanje njihovih učinaka.

Koordinacija posebno skrbi o stvaranju uvjeta za obnovu i održivi razvoj komunalne

infrastrukture, obnovu obiteljskih kuća i stambeno zbrinjavanje vezano za povratak izbjeglica.

Koordinacija razmatra i pitanja iz područja poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva i

turizma.

Članak 16.

Koordinacija za gospodarstvo razmatra pitanja iz područja, industrije, energetike,

brodogradnje, rudarstva, obrtništva, zadrugarstva, pomorstva, prometa i veza, prostornog
uređenja i graditeljstva, zaštite prirode i okoliša, ugostiteljstva, trgovine, monetarnog sustava,
carinskog sustava i carinske politike, zapošljavanja, tržišta rada, financiranja javnih potreba,
državnog proračuna i izvanproračunskih fondova, te druga pitanja iz područja financija i
gospodarstva, vlasničkih i drugih stvarnih prava, zaštite imovine Republike Hrvatske,
imovinskopravnih poslova, sudjelovanja Republike Hrvatske u trgovinskim i drugim
multilateralnim međunarodnim gospodarskim tijelima i organizacijama te sklapanja i
izvršavanja međunarodnih ugovora iz navedenih područja.

Koordinacija obavlja i poslove makroekonomskih analiza koji uključuju analize svih

relevantnih pokazatelja bitnih za stanje i kretanje u gospodarstvu, a osobito: strategijsku i

95
operativnu kontrolu poslovanja; praćenje sustava javnih usluga; ocjenu ekonomičnosti
poslovanja; ocjenu ustroja djelatnosti i učinkovitosti; ocjenu planova razvoja; ocjenu odluka o
raspolaganju kapitalom, odluka o osnivanju drugih društava, statusne promjene; analizu
ekonomskih i pravnih elemenata državnih međunarodnih ugovora; pripremu podloga za
zaključivanje kolektivnih ugovora Vlade s ostalim partnerima; praćenje i predlaganje mjera za
provedbu politike plaća korisnika sredstava državnog proračuna i trgovačkih društava u
većinskom vlasništvu države.

Članak 17.

Komisija za odnose s vjerskim zajednicama razmatra pitanja pravnog položaja i zaštite

vjerskih zajednica, osobito pravo vjerskih zajednica na javno obavljanje vjerskih obreda,
osnivanje škola, učilišta i drugih zavoda, socijalnih i dobrotvornih ustanova, kao i njihovo
pravo da upravljaju njima i u tome uživaju zaštitu i pomoć države, pravo na izdavanje knjiga i
drugih publikacija koje služe vjerskoj nastavi ili poduci, odnosno obavljanju vjerskih obreda,
pravo na okupljanje radi ostvarivanja vjerskih interesa građana, prava koja imaju vjerski
službenici u sustavu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, prava koja pripadaju vjerskim
zajednicama po međunarodnim ugovorima.

Komisija razmatra i pitanja odnosa između vjerskih zajednica i države, posebice pojedinih
tijela državne vlasti, sklapanje i izvršavanje međunarodnih ugovora koji se odnose na
uređivanje položaja i prava vjerskih zajednica, te predlaže Vladi mjere za rješavanje
određenih problema i poboljšanje odnosa s vjerskim zajednicama.

Komisija, po potrebi, osniva potkomisije za razmatranje pojedinih pitanja iz svoga djelokruga.

Članak 18.

Članovi Odbora i koordinacija jesu ministri, predstojnici državnih ureda, ravnatelji državnih
upravnih organizacija, koji upravljaju radom središnjih tijela državne uprave čiji su poslovi u
djelokrugu Odbora odnosno koordinacije, te druge osobe koje odredi Vlada.

Odborom i koordinacijama predsjedavaju potpredsjednici Vlade ili ministri koje odredi Vlada
(u daljnjem tekstu: predsjednik Odbora odnosno koordinacije).

Sastav Odbora, koordinacija i Komisije iz članaka 12., 13., 14., 15., 16. i 17., odnosno njihove
članove, utvrđuje Vlada.

Članovi stručnih radnih skupina iz članka 10. ovoga Poslovnika jesu pomoćnici ministra,
zamjenici predstojnika državnoga ureda, odnosno zamjenici ravnatelja u državnim upravnim
organizacijama i drugi državni službenici koje odredi ministar, predstojnik državnog ureda,
odnosno ravnatelj državne upravne organizacije koji je član Odbora odnosno koordinacije čija
je to stručna radna skupina.

Stručnim radnim skupinama iz stavka 4. ovoga članka predsjedava ravnatelj ureda – tajnik
radnog tijela.

Članak 19.

Sjednicu Odbora odnosno koordinacije saziva, predlaže i utvrđuje dnevni red sjednice, njome
predsjedava, predlaže i potpisuje zaključke predsjednik Odbora odnosno koordinacije.

96
U slučaju spriječenosti predsjednika Odbora odnosno koordinacije njegove ovlasti ima
ministar kojeg odredi predsjednik Odbora odnosno koordinacije.

O pitanjima koja ne zahtijevaju raspravu odnosno donošenje odluka od strane Vlade, Odbor
odnosno koordinacija donosi zaključke kojima izražava svoja stajališta, upute i prijedloge.

Sjednicu stručne radne skupine iz članka 10. ovoga Poslovnika saziva, predlaže i utvrđuje
dnevni red sjednice, te predlaže stajališta i prijedloge, ravnatelj ureda – tajnik radnog tijela.

Članak 20.

Sjednice Odbora i koordinacija održavaju se po potrebi, a u pravilu jednom tjedno.

Pisani poziv za sjednicu s prijedlogom dnevnog reda i materijalima za raspravu dostavlja se

članovima Odbora odnosno koordinacije i drugim osobama koje se pozivaju da sudjeluju u
radu sjednice, najkasnije 24 sata prije održavanja sjednice.

Na dnevni red sjednice Odbora odnosno koordinacije mogu biti uvršteni materijali koji su
pripremljeni za odlučivanje. Pod materijalima pripremljenim za odlučivanje smatraju se
materijali dostavljeni i pripremljeni sukladno odredbi članka 32. ovoga Poslovnika.

Predsjednik Odbora odnosno koordinacije, samo iznimno i u osobito opravdanim i hitnim

slučajevima, može odlučiti da se sjednica dopuni točkom dnevnog reda i materijalima koji
nisu bili dostavljeni sukladno odredbi članka 29. ovoga Poslovnika.

Sjednice stručne radne skupine iz članka 10. ovoga Poslovnika održavaju se prije sjednice
Odbora odnosno koordinacije čija je to stručna radna skupina.

Pisani poziv na sjednicu stručne radne skupine s prijedlogom dnevnog reda i materijalima za
raspravu dostavlja se ministru, predstojniku državnog ureda, odnosno ravnatelju državne
upravne organizacije koji je član Odbora odnosno koordinacije čija je to stručna radna
skupina i koji određuje koje će osobe iz ministarstva, državnog ureda, odnosno državne
upravne organizacije biti nazočne na sjednici stručne radne skupine. Pisani poziv i materijali
dostavljaju se najmanje 24 sata prije održavanja sjednice stručne radne skupine.

Na dnevni red sjednice stručne radne skupine mogu biti uvršteni materijali koji su
pripremljeni za odlučivanje sukladno odredbama članaka 29. i 30. ovoga Poslovnika.

Ravnatelj ureda – tajnik radnog tijela, samo iznimno i u osobito opravdanim i hitnim
slučajevima, te po prethodnom dogovoru s predsjednikom Odbora odnosno koordinacije,
može odlučiti da se sjednica stručne radne skupine dopuni točkom dnevnog reda i
materijalima koji nisu bili dostavljeni sukladno odredbi članka 29. ovoga Poslovnika.

Članak 21.

Sjednicama Odbora i koordinacija obvezno prisustvuju ministri koji su članovi Odbora

odnosno koordinacije ili zamjenici ministara ili pomoćnik ministra kojeg odredi ministar,
predstojnici državnih ureda ili njihovi zamjenici odnosno ravnatelji državnih upravnih
organizacija.

Smatra se da, zamjenik ministra odnosno pomoćnik ministra, ukoliko je umjesto ministra
nazočan sjednici Odbora odnosno koordinacije, ima sve ovlasti izjašnjavati se i glasati o
pitanjima o kojima se raspravlja na sjednici.

97
U radu Odbora i koordinacije obavezno sudjeluju predstavnik Ureda za zakonodavstvo i
predstavnik Ministarstva financija, ako ministar financija nije član Odbora odnosno
koordinacije prema odredbi članka 18. stavka 1. ovog Poslovnika.

Predsjednik Odbora odnosno koordinacije odlučuje o pozivanju na sjednicu i predstavnika

drugih tijela ili službi Vlade.

Kad Odbor odnosno koordinacija raspravlja o pitanju od osobitog značaja za interese udruga
(sindikata, poslodavaca, gospodarske i druge udruge), pravne osobe s javnim ovlastima, kao i
pravne osobe u vlasništvu ili u pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske odnosno koje
obavljaju poslove od interesa za Republiku Hrvatsku, na sjednicu se mogu pozvati njihovi
predstavnici.

Radi davanja stručnih mišljenja na sjednicu Odbora odnosno koordinacije mogu se pozvati
istaknuti stručnjaci iz određenih područja.

U radu stručnih radnih skupina iz članka 10. ovoga Poslovnika obvezno sudjeluje predstavnik
Ureda za zakonodavstvo i predstavnik Ministarstva financija.

Članak 22.

Svaka koordinacija može raspravljati i pitanja iz djelokruga druge koordinacije.

Ako su u slučaju iz stavka 1. ovoga članka utvrđeni različiti stavovi koordinacija, Uži kabinet
će odlučiti koji od prihvaćenih stavova predlaže Vladi.

Članak 23.

Sjednice Odbora i koordinacija zatvorene su za javnost, osim ako drugačije odluči predsjednik
Odbora odnosno koordinacije.

Sjednice Odbora odnosno koordinacije ne snimaju se tonski.

O radu sjednice Odbora odnosno koordinacije vodi se skraćeni zapisnik – zabilješka, a o

svakom pitanju iz dnevnog reda donosi se zaključak koji sadrži stajališta i prijedloge Vladi.

Sjednice stručnih radnih skupina iz članka 10. ovoga Poslovnika zatvorene su za javnost i ne
snimaju se tonski.

Stručne radne skupine o svakom pitanju iz dnevnog reda sjednice utvrđuju svoje stajalište i
prijedlog za Odbor odnosno koordinaciju čija je to stručna radna skupina.

Stajališta i prijedloge stručne radne skupine ured radnog tijela formulira u pisanom obliku kao
nacrt zaključka Odbora odnosno koordinacije iz stavka 3. ovoga članka i dostavlja ga za
sjednicu Odbora odnosno koordinacije.

2. Kadrovska komisija

Članak 24.

Kadrovska komisija utvrđuje prijedloge za imenovanje i razrješenje dužnosnika i državnih

službenika te članova drugih tijela koje imenuje i razrješava Vlada, određuje plaće državnim

98
dužnosnicima kada je zakonom propisano da ih određuje nadležno tijelo Vlade i utvrđuje
prijedloge rješenja o plaćama dužnosnika i državnih službenika kojima plaće utvrđuje Vlada.

Članak 25.

Kadrovsku komisiju čine predsjednik i potpredsjednici Vlade, a predsjednik Kadrovske

komisije je predsjednik Vlade.

Predsjednik Vlade odlučuje da li će na sjednicu pozvati predstavnike drugih tijela državne

vlasti i predstavnike stručnih službi Vlade.

3. Administrativna komisija

Članak 26.

Administrativna komisija provodi postupak i rješava o pravima bivših političkih zatvorenika

sukladno odredbama Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika, provodi postupak
dodjele stalne novčane nadoknade zaslužnim osobama sukladno odredbama Zakona o
dodjeljivanju stalnih novčanih naknada zaslužnim osobama, te obavlja druge poslove koji su
joj povjereni drugim propisima.

Sastav Administrativne komisije odnosno njene članove utvrđuje Vlada.

Članak 27.

Na sazivanje Kadrovske i Administrativne komisije, utvrđivanje dnevnog reda i

prisustvovanje Komisiji odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Poslovnika koje se
odnose na rad Odbora odnosno koordinacija.

III. NAČIN RADA I ODLUČIVANJA

1. Priprema materijala

Članak 28.

Ministarstva, državni uredi i državne upravne organizacije (u daljnjem tekstu: središnja tijela
državne uprave) dužni su, kada u praćenju stanja u okviru svog djelokruga ocijene da je
potrebno, predložiti Vladi donošenje zakona ili drugog propisa odnosno odgovarajućeg akta
ili poduzimanje odgovarajuće mjere.

Uredi državne uprave u županijama i upravna tijela Grada Zagreba, u okviru praćenja stanja u
upravnim područjima za koja su ustrojeni, mogu kad ocijene da je potrebno predložiti
donošenje zakona ili drugog propisa ili drugog akta, o svom stajalištu obavijestiti Vladu i
nadležno ministarstvo.

Vlada zaključkom zadužuje ministarstva i druga središnja tijela državne uprave da u pitanjima
iz svog djelokruga pripreme prijedloge zakona i drugih propisa te drugih akata, koje Vlada
predlaže za donošenje Hrvatskome saboru i Predsjedniku Republike ili ih sama donosi,

99
određujući osnovna pitanja koja se trebaju tim propisima i aktima urediti i rokove za njihovu
izradu.

Vlada može zadužiti svoje radno tijelo, Ured za zakonodavstvo ili drugu svoju stručnu službu
da pripremi prijedloge zakona i drugih propisa, te drugih akata.

Članak 29.

Prijedlozi uredbi i drugih propisa koje donosi Vlada dostavljaju se u obliku pravnih odredbi, a
prijedlozi drugih akata (strategije, deklaracije, izvješća, rezolucije i sl.) moraju sadržavati
prikaz svih pitanja potrebnih za raspravu i odlučivanje o njima, kao i prijedlog zaključka ili
drugog akta čije se donošenje predlaže Vladi.

Uz prijedloge akata iz stavka 1. ovoga članka, predlagatelj je dužan dostaviti i kratak sažetak
njihovog sadržaja.

Nacrti prijedloga zakona i drugih propisa te akata koje Vlada predlaže za donošenje
Hrvatskome saboru moraju sadržavati sve dijelove propisane Poslovnikom Hrvatskoga
sabora.

Uz nacrte prijedloga zakona i drugih propisa, kao i prijedloga drugih akata Vlade moraju biti
priložena mišljenja Ureda za zakonodavstvo, Ministarstva financija i Ministarstva vanjskih i
europskih poslova, te drugih središnjih tijela državne uprave u čiji djelokrug ulaze pitanja
koja se uređuju ovim prijedlozima. Isto vrijedi i za izvješća, informacije i slične materijale,
ako sadrže prijedloge zaključaka kojima se određuju obveze tijelima državne uprave ili
stvaraju financijske obveze.

Središnja tijela državne uprave dužna su, u pravilu, u pripremi prijedloga i mišljenja za Vladu
uputiti ih na mišljenje strukovnim udruženjima i udrugama u čiji djelokrug spadaju pitanja
koja su predmet tih prijedloga i mišljenja.

Predlagatelj materijala iz stavka 4. ovoga članka dužan je Vladi dostaviti materijal usklađen
sa svim pribavljenim primjedbama za koje je ocijenio da ih može prihvatiti. Uz osnovni
materijal dužan je pribaviti mišljenja Ureda za zakonodavstvo, Ministarstva financija i
Ministarstva vanjskih i europskih poslova, te drugih središnjih tijela državne uprave u čiji
djelokrug ulaze pitanja koja se uređuju tim materijalima. Uz to, dužan je, za primjedbe koje
nije prihvatio, dostaviti pisano očitovanje o razlozima za to.

Prijedloge, odnosno mišljenja, koja središnja tijela državne uprave dostavljaju Vladi,
potpisuje ministar ili zamjenik ministra, predstojnik državnog ureda ili njegov zamjenik
odnosno ravnatelj državne upravne organizacije ili njegov zamjenik.

Uz sve materijale koji se dostavljaju Vladi obvezno se dostavlja i elektronski zapis materijala.

Svaki akt i drugi materijal određenog stupnja tajnosti mora imati oznaku tajnosti, sukladno
propisima o zaštiti tajnosti podataka.

Uz materijale koji sadrže tekstove međunarodnih ugovora, ako niti jedan od jezika izvornika
nije hrvatski jezik, međunarodni ugovor se dostavlja na jednom od jezika izvornika i u
prijevodu na hrvatski jezik.

100
 Članak 30.

Uz prijedloge uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova, programa,

strategija, politika i sl.) koje donosi Vlada, te uz nacrte prijedloga zakona i akata planiranja
koje Vlada predlaže na donošenje Hrvatskome saboru, središnja tijela državne uprave i
stručne službe Vlade dužni su priložiti Iskaz o procjeni fiskalnog učinka odnosno Iskaz o
procjeni učinaka propisa kada postoji obaveza prema posebnim propisima iz područja
procjene učinaka propisa.

Prijedlog iskaza o procjeni učinaka propisa središnja tijela državne uprave, stručne službe
Vlade i druga tijela obavezno dostavljaju Uredu za zakonodavstvo kao nadležnom tijelu za
koordinaciju sustava procjene učinaka propisa na mišljenje radi davanja suglasnost zajedno sa
nacrtom prijedloga zakona odnosno prijedlogom drugoga propisa.

Iskaz o procjeni fiskalnog učinka središnja tijela državne uprave, stručne službe Vlade i druga
tijela obavezno dostavljaju na mišljenje Ministarstvu financija, prije podnošenja prijedloga iz
stavka 1. ovoga članka Vladi. Vlada posebnom odlukom propisuje obrazac standardne
metodologije na kojem se podnosi ovaj Iskaz.

Članak 31.

Središnja tijela državne uprave koja izrađuju prijedloge propisa i akata planiranja dužna su
Vladi dostaviti iskaze iz članaka 30. i 57. ovoga Poslovnika, usklađene s mišljenjem
nadležnog tijela za koordinaciju sustava procjene učinka propisa i nadležnih središnjih tijela
državne uprave, iz članaka 30. i 57. ovoga Poslovnika, za koje ocijene da ih mogu prihvatiti.

U slučaju neslaganja u pogledu bilo kojega dijela Iskaza između središnjeg tijela državne
uprave koje izrađuje prijedlog i nadležnog tijela za koordinaciju sustava procjene učinka
propisa ili nadležnoga središnjega tijela državne uprave, središnje tijelo državne uprave koje
izrađuje prijedlog prilaže uz iskaz očitovanje u kojem navodi područja neslaganja te razloge
neslaganja.

Vlada odnosno njezina stalna radna tijela ne razmatraju prijedloge propisa i akata poslovanja
iz članaka 30. i 57. ovoga Poslovnika uz koje nisu priloženi potrebni iskazi.

Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Vlada, odnosno stalno radno tijelo Vlade, može na
prijedlog predsjednika Vlade, bez priloženih iskaza, odnosno potrebnih iskaza, razmatrati
pojedine prijedloge za koje ocijeni da su od takove važnosti i hitnosti da se njihovo
razmatranje ne smije odlagati.

Razlozi za hitnost iz stavka 4. ovoga članka moraju biti pisano obrazloženi od strane
predlagatelja.

Članak 32.

Po prijemu materijala koji se dostavljaju Vladi radi njihovog raspravljanja ili donošenja na
sjednici Vlade, glavni tajnik Vlade ocjenjuje da li se radi o materijalima koji prethodno
trebaju biti raspravljeni na sjednicama Odbora odnosno koordinacija, i da li su, kada se radi o
materijalima koje dostavljaju središnja tijela državne uprave, te stručne službe Vlade,
sačinjeni sukladno odredbama članaka 29., 30. i 57. ovoga Poslovnika.

101
Ako glavni tajnik Vlade ocijeni da su prijedlozi zakona i drugih propisa ili drugih akata
sačinjeni sukladno odredbama članaka 29., 30. i 57. ovoga Poslovnika ili imaju manje
nedostatke koji ne sprječavaju raspravu o njima, dostavit će ih tajnicima Odbora odnosno
koordinacija radi uvrštenja u dnevni red sjednice stručne radne skupine iz članka 10. ovoga
Poslovnika i sjednice Odbora odnosno koordinacije.

U slučajevima kada glavni tajnik Vlade ocijeni da prijedlozi zakona i drugih propisa ili drugih
akata nisu sačinjeni sukladno odredbama članaka 29., 30. i 57. ovoga Poslovnika, vratit će ih
predlagatelju radi dorade s odgovarajućom uputom.

Materijali koji su pripremljeni i dostavljeni za raspravu u skladu s odredbama članaka 29., 30.
i 57. ovoga Poslovnika uvrštavaju se u dnevni red prve sjednice stručne radne skupine iz
članka 10. ovoga Poslovnika, odnosno prve sjednice Odbora odnosno koordinacije, ako
drugačije ne odluči predsjednik Odbora odnosno koordinacije.

Glavni tajnik Vlade pozvat će nadležna tijela državne uprave da pripreme odgovor na
zastupničko pitanje, vodeći računa o roku davanja odgovora prema odredbama Poslovnika
Hrvatskoga sabora.

2. Sazivanje sjednica

Članak 33.

Sjednice Vlade saziva predsjednik Vlade, predlaže dnevni red, predsjeda sjednicama, te
potpisuje akte koje ona donosi.

Predsjednika Vlade u sazivanju sjednica Vlade, predsjedanju sjednicama Vlade i potpisivanju

akata koji su doneseni na sjednicama Vlade kojima nije nazočan predsjednik Vlade,
zamjenjuje, ako je određen, prvi potpredsjednik Vlade, odnosno potpredsjednik Vlade kojeg
ovlasti predsjednik Vlade.

Članak 34.

Pisani poziv za sjednicu Vlade s prijedlogom dnevnog reda i materijalima koji sadrže
stajališta i prijedloge Odbora odnosno koordinacija, glavni tajnik Vlade upućuje članovima
Vlade 24 sata prije održavanja sjednice.

Ako materijal za pojedinu točku dnevnog reda ima više od 15 stranica teksta, članovima
Vlade dostavlja se i sažetak tog materijala koji je predlagatelj pripremio u skladu s odredbom
članka 29. stavka 2. ovoga Poslovnika, uz napomenu da se cjeloviti materijal može dobiti na
uvid u Glavnom tajništvu Vlade. Ako se radi o nacrtu prijedloga zakona ili o prijedlogu
propisa koji donosi Vlada, članovima Vlade materijal se dostavlja u cijelosti, bez obzira na
broj stranica.

Pisani poziv za sjednicu Vlade s prijedlogom dnevnog reda i materijalima iz stavka 1. ovoga
članka upućuje se i predstojniku Ureda predsjednika Vlade, predstojnicima državnih ureda i
ravnatelju Ureda za zakonodavstvo, glasnogovorniku Vlade i šefu Misije Republike Hrvatske
pri Europskoj uniji putem Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Pisani poziv za sjednicu Vlade upućuje se čelnicima drugih tijela državne uprave, te im se
dostavlja materijal za odgovarajuću točku dnevnog reda radi koje prisustvuju sjednici Vlade.

102
Pisani poziv za sjednicu Vlade upućuje se i drugim osobama za koje to odredi predsjednik
Vlade ili Uži kabinet.

Materijali koji su označeni stupnjem tajnosti »vrlo tajno« dostavljaju se samo članovima
Vlade u zatvorenim omotnicama na kojima je označen stupanj tajnosti i redni broj materijala.
Članovi Vlade po završetku sjednice dužni su materijal vratiti glavnom tajniku Vlade.

Članak 35.

U radu sjednice Vlade sudjeluje predstojnik Ureda predsjednika Vlade, predstojnici državnih
ureda, ravnatelj Ureda za zakonodavstvo, glasnogovornik Vlade i šef Misije Republike
Hrvatske pri Europskoj uniji.

Čelnici drugih tijela državne uprave i druge osobe pozvane na sjednicu Vlade mogu
sudjelovati u radu na sjednici Vlade samo u pitanjima radi kojih su pozvani na sjednicu.

Članak 36.

U dnevni red sjednice unose se pitanja koja su raspravile nadležne koordinacije i Odbor.

Prilikom utvrđivanja dnevnog reda predsjednik i drugi članovi Vlade mogu predložiti izmjene
i dopune dnevnog reda.

Predsjednik Vlade može predložiti da se u dnevni red sjednice unese i pitanje koje nije
raspravljeno u nadležnim koordinacijama i Odboru. Predsjednik Vlade može predložiti da se u
dnevni red unese i pitanje o kome ne postoje pisani materijali i koje će se raspraviti na osnovi
usmenog prikaza nadležnog člana Vlade.

3. Sjednica

Članak 37.

Sjednici Vlade, uz članove Vlade, mogu prisustvovati samo pozvane osobe.

S dijela sjednice koji je zatvoren za javnost, Vlada može isključiti pozvane osobe.

Članak 38.

U radu sjednice Vlade s pravom odlučivanja sudjeluju samo članovi Vlade.

Vlada ne može odlučivati ako na sjednici Vlade nije nazočna većina članova Vlade.

Predsjednik Vlade ili Uži kabinet mogu odlučiti da se sjednica Vlade održi i bez nazočnosti
većine članova Vlade s tim da odsutni članovi Vlade glasuju putem telefona ili telefaksom,
odnosno elektroničkom poštom.

Odluka Vlade donesena sukladno stavku 3. ovoga članka, potvrđuje se na idućoj sjednici
Vlade prilikom usvajanja zapisnika.

Članak 39.

U radu sjednice Vlade, umjesto spriječenog ministra, može sudjelovati zamjenik ministra.

Članak 40.

103
Sjednice Vlade održavaju se u pravilu jednom tjedno, na dan koji odredi predsjednik Vlade.

Članovi Vlade koji ne mogu biti nazočni na sjednici, dužni su o tome odmah, a najkasnije po
saznanju za dan i vrijeme održavanja sjednice, obavijestiti glavnog tajnika Vlade koji o tome
obavještava predsjednika Vlade. Predsjednik Vlade ima pravo zahtijevati od člana Vlade da
prisustvuje sjednici Vlade, osim ako se radi o osobito opravdanim razlozima, čiju opravdanost
on ocjenjuje.

Članak 41.

Sjednice Vlade označavaju se rednim brojem koji označava broj sjednica u mandatu Vlade i
rednim brojem koji označava broj sjednica u tekućoj godini.

O radu na sjednici vodi se zapisnik, a sjednice Vlade se i tonski snimaju.

Zapisnik se označava rednim brojevima kao i sjednica Vlade, te sadrži datum održavanja
sjednice, oznaku tko je predsjedavao sjednicom, vrijeme kada je sjednica započela i kada je
završila, popis nazočnih i odsutnih članova Vlade, popis ostalih osoba nazočnih na sjednici
Vlade, dnevni red, popis točaka skinutih s dnevnog reda i akte Vlade donesene po svakoj
točki dnevnog reda.

Zapisnik potpisuju predsjednik Vlade i glavni tajnik Vlade.

Zapisnici se uvezuju za tekuću godinu i čuvaju trajno.

Za čuvanje zapisnika i tonskih zapisa sjednica Vlade odgovoran je glavni tajnik Vlade.

Pravo na uvid u zapisnik dijela sjednice koji je održan bez prisustva javnosti i pravo korištenja
njegovog sadržaja imaju članovi Vlade, a druge osobe samo ako im to odobri glavni tajnik
Vlade.

Članak 42.

Zapisnik sa sjednice Vlade, Vlada usvaja na jednoj od sljedećih sjednica, na zatvorenom

dijelu sjednice Vlade. Članovi Vlade imaju pravo stavljanja primjedbi na zapisnik. Ostale
osobe koje su sudjelovale u radu sjednice Vlade imaju pravo da im se dostavi izvod iz
zapisnika u dijelu koji se odnosi na njihovo sudjelovanje u radu sjednice Vlade i imaju pravo
dostaviti pisane primjedbe glavnom tajniku Vlade.

O primjedbama stavljenim na zapisnik odlučuje se prilikom usvajanja zapisnika.

Članak 43.

Predsjednik Vlade stavlja na glasovanje dnevni red sjednice Vlade.

Predsjednik Vlade može i tijekom sjednice Vlade predlagati izmjene ili dopune dnevnog reda
sjednice.

Članak 44.

O svakom predmetu dnevnog reda sjednice vodi se rasprava i donosi odgovarajući akt.

Raspravu vodi i akt predlaže predsjednik Vlade.

104
Nakon što predsjednik Vlade zaključi raspravu i predloži akt, ne može se više voditi rasprava,
osim ako to, izuzetno, ne dozvoli predsjednik Vlade.

Članak 45.

Na početku rasprave o predmetu dnevnog reda kratko obrazloženje daje član Vlade ili
predstavnik tijela koje je stručni nositelj izrade materijala o kome se raspravlja. Nakon ovog
obrazloženja predsjednici koordinacija i Odbora koje su raspravile materijal mogu i usmeno
iznijeti stajališta koordinacija i Odbora, nakon čega se za raspravu mogu javiti članovi Vlade.

Članak 46.

Nakon dovršetka rasprave i donošenja zaključka ili drugog akta o predmetu dnevnog reda,
Vlada može ovlastiti Uži kabinet da nakon sjednice Vlade dodatno razmotri predmet rasprave
i doneseni zaključak ili drugi akt. Uži kabinet može zatražiti da se o takvom predmetu ponovo
otvori rasprava na sljedećoj sjednici.

Vlada može ovlastiti Ured za zakonodavstvo i tijelo državne uprave koje je bilo stručni
nositelj izrade materijala da pravno uobliče ili izvrše odgovarajuće normativne popravke
materijala u skladu sa zaključkom Vlade.

Članak 47.

Nitko ne može govoriti na sjednici prije nego što zatraži i dobije riječ od predsjednika Vlade.
Predsjednik Vlade riječ daje prema redoslijedu prijavljivanja za raspravu, o čemu ga
obavještava glavni tajnik Vlade.

Predsjednik Vlade ne može odbiti dati riječ članu Vlade, osim ako je član Vlade već
raspravljao, a predsjednik Vlade ocijeni da nema potrebe za ponovnim raspravljanjem, osim
ako član Vlade želi odgovoriti na raspravu nekog drugog člana Vlade. Predsjednik Vlade
može člana Vlade ili drugu osobu kojoj je dao riječ, opomenuti ili prekinuti u govoru, pa i
oduzeti riječ, ukoliko svojom raspravom značajnije izlazi iz predmeta o kome se raspravlja.

Članak 48.

Ravnatelj Ureda za zakonodavstvo može se prijaviti za sudjelovanje u raspravi ako iz

materijala ili iz rasprave ocijeni da je prijedlog predloženog akta u suprotnosti s Ustavom
Republike Hrvatske ili zakonom, a ima pravo upozoriti i na odnos nekog pitanja prema
pravnom sustavu Republike Hrvatske. Druge osobe koje prisustvuju sjednici Vlade mogu
sudjelovati u raspravi kad im to dozvoli predsjednik Vlade.

Članak 49.

Nakon dovršetka rasprave po dnevnom redu, predsjednik Vlade može otvoriti točku dnevnog
reda u kojoj članovi Vlade mogu iznositi informacije, stavljati prijedloge ili postavljati pitanja
u stvarima koje nisu bile predmet dnevnog reda.

4. Objava propisa i drugih akata Vlade

Članak 50.

105
Uredbe i druge akte koji se objavljuju na temelju propisa ili na temelju zaključka Vlade,
nakon potpisa od strane predsjednika Vlade, glavni tajnik Vlade dostavlja glavnom uredniku
službenog lista Republike Hrvatske »Narodne novine«, radi njihove objave, a najkasnije u
roku osam dana od dana njihova donošenja.

Glavni tajnik Vlade je ovlašten dati ispravke uredbi i drugih akata objavljenih u Narodnim
novinama, ako se radi o pogrešci u objavljenom tekstu u odnosu na izvorni tekst. Ispravak
tiskarskih pogrešaka daje glavni urednik Narodnih novina.

5. Predstavljanje Vlade u radu drugih tijela

Članak 51.

Kada Vlada utvrđuje prijedlog zakona ili drugog propisa ili drugog akta kojeg predlaže za
donošenje Hrvatskome saboru, određuje svog predstavnika koji će u Hrvatskome saboru i
njegovim radnim tijelima sudjelovati u raspravi o prijedlogu zakona ili drugog propisa ili
drugog akta.

Vlada određuje i svoje predstavnike koji će u Hrvatskome saboru i njegovim radnim tijelima
sudjelovati u raspravi o prijedlogu zakona ili drugog propisa ili drugog akta kad ovlašteni
predlagač nije Vlada, odnosno koji će sudjelovati u raspravi o bilo kojem drugom pitanju u
ime Vlade.

Kad u raspravi u Hrvatskome saboru i njegovim radnim tijelima sudjeluje predsjednik Vlade
ili potpredsjednici Vlade, drugi ovlašteni predstavnici Vlade ne mogu sudjelovati u raspravi
bez izričitog odobrenja predsjednika Vlade odnosno potpredsjednika Vlade, niti mogu iznositi
drugačija shvaćanja nego što su ih iznijeli predsjednik Vlade ili potpredsjednici Vlade.

Vlada određuje i svoje predstavnike koji će sudjelovati u radu političkih, sindikalnih,

znanstvenih, stručnih i sličnih skupova. Ovu ovlast u dane kada se ne održava sjednica Vlade
imaju predsjednik Vlade ili Uži kabinet.

IV. JAVNOST RADA

Članak 52.

Sjednici Vlade otvorenoj za javnost mogu prisustvovati predstavnici sredstava javnog

priopćavanja koji su dobili odobrenje (akreditaciju) koju izdaje Služba za odnose s javnošću
Ureda predsjednika Vlade. Njima se dostavlja i dnevni red dijela sjednice otvorenog za
javnost s materijalima.

Vlada može i tijekom sjednice otvorene za javnost odlučiti da se s rasprave o pojedinim

pitanjima iz dnevnog reda isključi prisustvo predstavnika sredstava javnog priopćavanja.

O radu sjednice zatvorene za javnost Služba za odnose s javnošću Ureda predsjednika Vlade
izdaje priopćenje predstavnicima sredstava javnog priopćavanja najkasnije u roku od sat
vremena nakon završetka sjednice, osim ako Vlada odluči da se o nekom pitanju ne
obavještava javnost.

Služba za odnose s javnošću Ureda predsjednika Vlade izdaje predstavnicima sredstava

javnog priopćavanja priopćenja i o drugim pitanjima iz rada Vlade, kada tako odluči Vlada ili
Uži kabinet.

106
 Članak 53.

Glavni tajnik Vlade osigurava uvjete (prostorne i druge) radi omogućavanja rada predstavnika
sredstava javnog priopćavanja.

Služba za odnose s javnošću Ureda predsjednika Vlade može oduzeti odobrenje (akreditaciju)
predstavniku sredstva javnog priopćavanja, koji svojim ponašanjem remeti rad Vlade ili
netočno i neistinito prikazuje podatke iz materijala za sjednice Vlade ili raspravu na
sjednicama Vlade.

Članak 54.

Od dostupnosti javnosti izuzimaju se oni materijali koji su u skladu s posebnim propisima

označeni kao službena, vojna, ili državna tajna.

V. ODNOSI VLADE

a) Odnosi s Hrvatskim saborom

Članak 55.

Vlada odnose s Hrvatskim saborom uspostavlja i provodi sukladno Ustavu Republike

Hrvatske, Zakonu o Vladi Republike Hrvatske i Poslovniku Hrvatskoga sabora.

b) Odnosi s drugim tijelima i osobama

Članak 56.

Vlada odnose s drugim tijelima državne vlasti, tijelima jedinica područne (regionalne)
samouprave, tijelima jedinica lokalne samouprave, političkim strankama, sindikatima i
drugim udrugama, i drugim osobama uspostavlja i provodi u pravilu preko nadležnih
ministarstava ili na način propisan posebnim zakonima.

Članak 57.

Do stupanja na snagu uredbe iz članka 24. Zakona o procjeni učinaka propisa (»Narodne
novine«, broj 90/2011), središnja tijela državne uprave, stručne službe Vlade i druga tijela
pripremaju i podnose Vladi, uz nacrte prijedloga odnosno prijedloge propisa iz članka 30.
stavka 1. ovoga Poslovnika sljedeće iskaze: Iskaz o procjeni učinaka na gospodarstvo,
uključujući, ako je potrebno, procjenu financijskih učinaka, Iskaz o procjeni socijalnih
učinaka, odnosno Iskaz o procjeni ekoloških učinaka.

Prije podnošenja Vladi, iskazi iz stavka 1. ovoga članka obavezno se dostavljaju na mišljenje
sljedećim nadležnim središnjim tijelima državne uprave: Iskaz o procjeni učinaka na
gospodarstvo – Ministarstvu gospodarstva, uključujući, ako je potrebno, procjenu financijskih
učinaka – Ministarstvu financija, Iskaz o procjeni socijalnih učinaka – Ministarstvu socijalne
politike i mladih, te Iskaz o procjeni ekoloških učinaka – Ministarstvu zaštite okoliša i
prirode.

Članak 58.

Stupanjem na snagu ovoga Poslovnika prestaje važiti Poslovnik Vlade Republike Hrvatske
(»Narodne novine«, br. 138/99, 16/2000, 36/2000, 105/2000, 107/2000 – pročišćeni tekst,

107
24/2001, 22/2005, 68/2007, 10/2008, 102/2009, 107/2009, 140/2009 i 144/2009 – pročišćeni
tekst).

108
 UREDBA O NAČELIMA ZA UNUTARNJE USTROJSTVO
TIJELA DRŽAVNE UPRAVE
(NN 154/11)

I. UVOD

Predmet Uredbe

Članak 1.

Ovom Uredbom utvrđuju se načela za unutarnje ustrojstvo ministarstava, državnih ureda,

državnih upravnih organizacija (u daljnjem tekstu: tijela državne uprave), vrste unutarnjih
ustrojstvenih jedinica i uvjeti za njihovo ustrojavanje, način upravljanja tim jedinicama, način
planiranja poslova, raspored radnog vremena, održavanje uredovnih dana te uredovno vrijeme
za rad s građanima i drugim strankama.

Odredbe ove Uredbe na odgovarajući se način primjenjuju i na urede, agencije, direkcije i

druge stručne službe Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: stručne službe Vlade).

Propisi koji se primjenjuju

Članak 2.

Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave utvrđuje se sukladno njihovom djelokrugu i

nadležnostima utvrđenim propisima kojima se uređuje ustrojstvo i djelokrug ministarstava,
državnih ureda i državnih upravnih organizacija te drugim posebnim propisima. U okviru
njihovog djelokruga i nadležnosti, unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave utvrđuje se
sukladno vrsti, srodnosti, opsegu i međusobnoj povezanosti poslova državne uprave koji se u
njima obavljaju.

Članak 3.

Ako je posebnim zakonom ili drugim propisom unutarnje ustrojstvo pojedinih tijela državne
uprave, ureda, agencija, direkcija i drugih stručnih službi Vlade uređeno drugačije, odredbe
ove Uredbe primjenjivat će se samo u pitanjima koja nisu uređena tim posebnim propisima.

II. NAČELA

Načela

Članak 4.

Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave i stručnih službi Vlade temelji se na sljedećim
načelima:

1. Načelo racionalizacije,

2. Načelo funkcionalnosti,

3. Načelo vertikalne i horizontalne povezanosti,

109
4. Načelo harmonizacije temeljnih elemenata unutarnjeg ustrojstva,

5. Načelo fleksibilnosti unutarnjeg ustrojstva,

6. Načelo dostupnosti.

Načelo racionalizacije

Članak 5.

Načelo racionalizacije unutarnjeg ustrojstva podrazumijeva uspostavu ekonomične

organizacijske strukture potrebne za učinkovito obavljanje poslova uz što manje troškove.

Načelo funkcionalnosti

Članak 6.

Načelo funkcionalnosti podrazumijeva organiziranje tijela na način da se svi poslovi iz

djelokruga tijela dodjeljuju određenim ustrojstvenim jedinicama. Ovisno o opsegu i značaju
poslova, jednoj ustrojstvenoj jedinici može se dodijeliti više različitih poslova.

Načelo vertikalne i horizontalne povezanosti

Članak 7.

Načelo vertikalne i horizontalne povezanosti podrazumijeva da hijerarhijske linije, linije

odgovornosti (vertikalna povezanost) i linije koordinacije i suradnje (horizontalna
povezanost) u određenom tijelu budu jasno određene.

Načelo harmonizacije temeljnih elemenata unutarnjeg ustrojstva

Članak 8.

Načelo harmonizacije temeljnih elemenata unutarnjeg ustrojstva podrazumijeva

ujednačavanje temeljnih standarda unutarnjeg ustrojstva, koji se odnose na:

– vrste i nazive unutarnjih ustrojstvenih jedinica,

– opseg i sadržaj poslova te broj izvršitelja unutarnjih ustrojstvenih jedinica,

– uvjete u pogledu njihovog ustrojavanja, mjerene brojem užih jedinica ili radnih mjesta,

– uvjete u pogledu strukturiranja područnih jedinica te ostalih elemenata unutarnjeg

ustrojstva,

– uvjete u pogledu ustrojavanja iste razine unutarnjih ustrojstvenih jedinica za obavljanje iste
vrste poslova u svim tijelima državne uprave.

Načelo fleksibilnosti unutarnjeg ustrojstva

Članak 9.

Načelo fleksibilnosti unutarnjeg ustrojstva podrazumijeva mogućnost utvrđivanja i drugačijih

vrsta unutarnjih ustrojstvenih jedinica od vrsta utvrđenih ovom Uredbom, kada je to nužno

110
zbog prirode i načina obavljanja poslova, a kako bi tijela državne uprave mogla primjerenije i
fleksibilnije reagirati na posebne ili promijenjene okolnosti, ali uz poštivanje ostalih načela
unutarnjeg ustrojstva propisanih ovom Uredbom.

Načelo dostupnosti

Članak 10.

Načelo dostupnosti podrazumijeva unutarnje ustrojstvo tijela kojim se u najvećoj mogućoj

mjeri omogućava efikasno zadovoljenje potreba građana i drugih stranaka.

III. UNUTARNJE USTROJSTVENE JEDINICE TIJELA DRŽAVNE UPRAVE I

STRUČNIH SLUŽBI VLADE, UVJETI ZA NJIHOVO USTROJAVANJE I NAČIN
UPRAVLJANJA

1) Unutarnje ustrojstvene jedinice

Članak 11.

U ministarstvima se, u pravilu, ustrojavaju: upravne organizacije u sastavu ministarstava

(uprave, zavodi i ravnateljstva), sektori, službe i odjeli, a kao posebne ustrojstvene jedinice
ustrojavaju se glavno tajništvo i kabinet ministra.

Članak 12.

U državnim uredima se, u pravilu, ustrojavaju: sektori, službe i odjeli. Kao posebna
ustrojstvena jedinica može se ustrojiti glavno tajništvo i kabinet predstojnika državnog ureda.

Članak 13.

U državnim upravnim organizacijama se, u pravilu, ustrojavaju sektori, službe i odjeli, a po

potrebi se može ustrojiti i kabinet ravnatelja.

Članak 14.

U uredima, agencijama, direkcijama i drugim službama Vlade Republike Hrvatske mogu se

ustrojiti službe i odjeli.

Na ustrojavanje unutarnjih ustrojstvenih jedinica i način rada ureda, agencija, direkcija i

drugih službi iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ove Uredbe.

Članak 15.

Unutarnje ustrojstvo tijela državne uprave na području županija i unutarnje ustrojstvo ureda
državne uprave u županijama uređuje se posebnom uredbom Vlade Republike Hrvatske.

2) Uvjeti za ustrojavanje unutarnjih ustrojstvenih jedinica i način upravljanja

Članak 16.

Uprave, zavodi i ravnateljstva ustrojavaju se kao upravne organizacije za određena upravna

područja iz djelokruga ministarstava.

111
Uprave, zavodi i ravnateljstva mogu se ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje
dva sektora u njihovom sastavu.

Radom jedne ili više upravnih organizacija u sastavu ministarstva upravlja pomoćnik
ministra.

Članak 17.

Sektor se ustrojava u tijelima državne uprave kao unutarnja ustrojstvena jedinica za

obavljanje poslova državne uprave većeg opsega u pojedinom upravnom području.

Sektor se može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dvije službe u njihovom
sastavu.

Radom sektora upravlja načelnik sektora.

Sektor se može ustrojiti i kao samostalna unutarnja ustrojstvena jedinica u tijelu državne
uprave za obavljanje određenih poslova državne uprave, za obavljanje kojih nema uvjeta za
osnivanje upravne organizacije.

Radom samostalnog sektora upravlja načelnik samostalnog sektora.

Članak 18.

Služba se ustrojava u tijelu državne uprave kao unutarnja ustrojstvena jedinica za pojedino
upravno područje manjeg opsega ili za određenu vrstu međusobno povezanih poslova državne
uprave.

Služba se može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njenom
sastavu.

Radom službe upravlja voditelj službe.

Službe se mogu ustrojiti i kao samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice, za obavljanje

određenih poslova državne uprave, za obavljanje kojih nema uvjeta za osnivanje sektora u
tijelima državne uprave.

Radom samostalne službe upravlja voditelj samostalne službe.

Članak 19.

Služba u državnoj upravnoj organizaciji se ustrojava za obavljanje poslova državne uprave

većeg opsega u pojedinom upravnom području.

Služba se može ustrojiti ako postoje uvjeti za ustrojavanje najmanje dva odjela u njihovom
sastavu.

Radom službe upravlja voditelj službe.

Članak 20.

Odjel se ustrojava kao osnovna unutarnja ustrojstvena jedinica u okviru službe u tijelima
državne uprave, za pojedino upravno područje manjeg opsega ili za određenu vrstu

112
međusobno povezanih poslova državne uprave te općih, tehničkih i pomoćnih poslova većeg
opsega, čije obavljanje zahtijeva određeni stupanj samostalnosti i povezanosti u radu.

Radom odjela upravlja voditelj odjela.

Odjeli se mogu ustrojiti i kao samostalne unutarnje ustrojstvene jedinice za obavljanje

određenih poslova državne uprave, za obavljanje kojih nema uvjeta za osnivanje službi u
tijelima državne uprave.

Radom samostalnog odjela upravlja voditelj samostalnog odjela.

Članak 21.

Odjeli se mogu ustrojiti uz ispunjenje uvjeta iz članka 20. stavka 1. ove Uredbe, ako je
uredbom o unutarnjem ustrojstvu pojedinog tijela državne uprave za obavljanje određenih
poslova u odjelu predviđeno najmanje pet (5) izvršitelja, uključujući i voditelja odjela.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, zbog specifičnosti i složenosti poslova, Vlada Republike
Hrvatske može u uredbi o unutarnjem ustrojstvu pojedinog ministarstva, državnog ureda,
odnosno stručne službe Vlade, odrediti za ustrojavanje pojedine unutarnje ustrojstvene
jedinice i manji broj izvršitelja od najmanjeg broja potrebnih izvršitelja koji proizlazi iz
odredbe stavka 1. ovoga članka.

Članak 22.

U ministarstvima i državnim uredima se ustrojava glavno tajništvo kao posebna ustrojstvena

jedinica koja za potrebe ministarstva i državnoga ureda, u pravilu, obavlja pravne, kadrovske,
organizacijske, financijsko-planske i računovodstvene poslove, poslove informatizacije te
opće, pomoćne i tehničke poslove.

Na čelu Glavnog tajništva je glavni tajnik ministarstva, odnosno glavni tajnik državnog ureda.

Glavno tajništvo se može ustrojiti ako su najmanje ispunjeni uvjeti za ustrojavanje službe.

Članak 23.

Kabinet ministra, kabinet predstojnika državnog ureda, odnosno kabinet ravnatelja državne
upravne organizacije je posebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja za ministra, predstojnika,
odnosno ravnatelja obavlja protokolarne poslove, poslove odnosa sa sredstvima javnog
informiranja, poslove u vezi predstavki i pritužbi građana, te druge stručne i administrativne
poslove.

Ukoliko tijelo državne uprave ima manje od 50 zaposlenih, obavljanje poslova kabineta može
se organizirati u okviru neke od ustrojstvenih jedinica unutar tog tijela.

Na čelu kabineta je tajnik kabineta.

Uz kabinet čelnika iz stavka 1. ovoga članka mogu se predvidjeti i samostalni izvršitelji

(savjetnici) za posebne službene potrebe tijela državne uprave.

Članak 24.

113
Unutarnje ustrojstvene jedinice tijela državne uprave mogu se ustrojiti kao područne jedinice i
izvan sjedišta tijela državne uprave.

Radom područnog ureda tijela državne uprave upravlja pročelnik.

Iznimno, ako nema uvjeta za ustrojavanje ustrojstvene jedinice izvan sjedišta tijela državne
uprave, mogu se predvidjeti samostalni izvršitelji ako je to propisano posebnim zakonom.

Članak 25.

Područna jedinica ministarstva, odnosno državnog ureda ustrojava se kao područni ured ako
su u njenom sastavu ustrojene najmanje dvije službe.

Područna jedinica državne upravne organizacije ustrojava se kao područni ured ako su u
njenom sastavu ustrojena najmanje dva odjela.

Područne jedinice mogu imati ispostave. Uvjeti za osnivanje ispostava područnih jedinica i
broj izvršitelja u njima određuje se uredbom o unutarnjem ustrojstvu pojedinog tijela državne
uprave.

3) Upravljanje unutarnjim ustrojstvenim jedinicama

Članak 26.

Glavni tajnik ministarstva, odnosno državnog ureda:

– neposredno upravlja glavnim tajništvom,

– tehnički usklađuje rad unutarnjih ustrojstvenih jedinica ministarstva, odnosno državnog

ureda i upravnih organizacija u sastavu ministarstva, odnosno državnog ureda,

– predlaže plan rada ministarstva, odnosno državnog ureda na temelju nacrta planova rada
upravnih organizacija u sastavu ministarstva, odnosno državnog ureda,

– brine o planiranju, razvoju i upravljanju ljudskim potencijalima te predlaže planove

stručnog usavršavanja i osposobljavanja državnih službenika,

– izvješćuje ministra, odnosno predstojnika o ostvarivanju plana rada ministarstva, odnosno

državnog ureda,

– obavlja i druge poslove koje mu povjeri ministar, odnosno predstojnik državnog ureda.

Članak 27.

Zamjenik predstojnika državnog ureda:

– zamjenjuje predstojnika u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti,

– koordinira obavljanje poslova državne uprave u pojedinom upravnom području državnog

ureda,

– predlaže politiku razvoja u upravnim područjima za koja su nadležni,

– koordinira izradu strateških dokumenata u upravnim područjima iz svoje nadležnosti,

114
– koordinira izradu planova rada ustrojstvenih jedinica koje obavljaju poslove u upravnim
područjima za koje su nadležni,

– prati ostvarivanje planova rada u upravnim područjima iz svoje nadležnosti te izvješćuje

predstojnika o njihovom ostvarivanju,

– obavlja i druge poslove koje mu povjeri predstojnik.

Članak 28.

Zamjenik ravnatelja državne upravne organizacije:

– zamjenjuje ravnatelja u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti,

– koordinira poslove strateškog planiranja iz djelokruga državne upravne organizacije,

– predlaže plan rada državne upravne organizacije na temelju planova rada službi i sektora u
sastavu državne upravne organizacije,

– tehnički usklađuje rad službi u sastavu državne upravne organizacije,

– izvješćuje ravnatelja o ostvarivanju plana rada državne upravne organizacije,

– obavlja i druge poslove koje mu povjeri ravnatelj.

Članak 29.

Načelnici sektora u ministarstvu, odnosno načelnici sektora u državnom uredu i državnoj

upravnoj organizaciji:

– upravljaju radom ustrojstvene jedinice u sastavu ministarstva, državnog ureda, odnosno

državne upravne organizacije,

– predlažu nacrt plana rada za ustrojstvene jedinice u sastavu ministarstva, državnog ureda,
odnosno državne upravne organizacije,

– raspoređuju poslove na unutarnje ustrojstvene jedinice i nadziru njihovo izvršavanje,

– određuju i nadziru način i vrijeme izvršenja poslova,

– supotpisuju akte koje iz djelokruga ustrojstvene jedinice u sastavu ministarstva, državnog

ureda, odnosno državne upravne organizacije, koje potpisuje ministar, predstojnik državnog
ureda, odnosno ravnatelj državne upravne organizacije,

– daju naputke za rad službenicima i namještenicima,

– predlažu raspored službenika i namještenika,

– izvješćuju ministra, predstojnika državnog ureda, odnosno ravnatelja državne upravne

organizacije o stanju izvršavanja poslova,

– obavljaju i druge poslove koje im povjeri čelnik tijela.

115
 Članak 30.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u tijelima državne uprave:

– upravljaju radom unutarnje ustrojstvene jedinice,

– planiraju poslove koje će izvršavati unutarnja ustrojstvena jedinica,

– raspoređuju poslove na pojedine službenike i namještenike,

– daju upute službenicima i namještenicima za izvršavanje određenog posla,

– prate izvršavanje poslova u unutarnjoj ustrojstvenoj jedinici,

– obavljaju nadzor nad radom pojedinih službenika i namještenika,

– supotpisuju nacrte akata iz djelokruga unutarnje ustrojstvene jedinice,

– ukazuju na probleme koji se pojavljuju u radu unutarnje ustrojstvene jedinice te predlažu

načine izvršavanja pojedinih poslova,

– neposredno izvršavaju najsloženije poslove iz djelokruga unutarnje ustrojstvene jedinice.

Članak 31.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u ministarstvima za svoj rad
odgovaraju ministru, zamjeniku ministra, te čelnicima unutarnjih ustrojstvenih jedinica u
čijem se sastavu nalaze.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u državnim uredima za svoj rad
odgovaraju predstojniku državnog ureda, zamjeniku predstojnika državnog ureda te čelnicima
unutarnjih ustrojstvenih jedinica u čijem se sastavu nalaze.

Osobe koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica u državnim upravnim

organizacijama za svoj rad odgovaraju ravnatelju, zamjeniku ravnatelja, te čelnicima
unutarnjih ustrojstvenih jedinica u čijem se sastavu nalaze.

Odgovornost za rad osoba koje upravljaju radom unutarnjih ustrojstvenih jedinica stručnih
službi Vlade uređuje se propisom kojim je uređeno unutarnje ustrojstvo tog tijela.

4) Stručni kolegij i savjetodavna radna tijela

Članak 32.

U tijelima državne uprave osniva se stručni kolegij kao stručno i savjetodavno tijelo čelnika
tijela.

Sastav i način rada stručnog kolegija utvrđuje čelnik tijela državne uprave pravilnikom o
unutarnjem redu.

Članak 33.

116
Za raspravljanje o pojedinim pitanjima obavljanja poslova državne uprave iz djelokruga tijela
državne uprave, za utvrđivanje nacrta propisa, davanje mišljenja i prijedloga o značajnim
pitanjima iz djelokruga tijela državne uprave, mogu se u tijelima državne uprave osnivati
savjetodavna radna tijela (povjerenstva, radne grupe i sl.).

Savjetodavna radna tijela osniva čelnik tijela državne uprave.

IV. NAČIN PLANIRANJA POSLOVA

Članak 34.

U tijelima državne uprave utvrđuje se godišnji plan rada.

Godišnji plan rada sadrži opći prikaz zadaća i poslova tijela državne uprave u određenoj
godini, a posebice izrade nacrta propisa, neposredne provedbe zakona i drugih propisa,
upravnog, odnosno inspekcijskog nadzora te praćenja stanja u upravnim područjima iz
djelokruga tijela državne uprave.

Godišnji plan rada sadrži i podatke o ciljevima koji se planiraju ostvariti, a koji su vezani uz
opće i posebne ciljeve sadržane u strateškim planovima za trogodišnje razdoblje koje tijela
državne uprave izrađuju sukladno Zakonu o proračunu, te podatke o najznačajnijim rizicima
koji mogu utjecati na realizaciju postavljenih ciljeva.

Godišnji plan rada u tijelima državne uprave donosi čelnik tijela državne uprave.

Prijedlog godišnjeg plana rada utvrđuje se najkasnije 20 dana prije isteka roka za podnošenje
zahtjeva za osiguranje sredstava za iduću proračunsku godinu.

Godišnji plan rada donosi se najkasnije do kraja tekuće godine za iduću godinu.

V. RASPORED RADNOG VREMENA, UREDOVNI DANI I UREDOVNO VRIJEME

ZA RAD SA STRANKAMA

Članak 35.

Tjedno radno vrijeme tijela državne uprave raspoređuje se na pet radnih dana, od ponedjeljaka
do petka.

Iznimno, čelnik tijela može, ovisno o potrebama određenih službi, za te službe, odnosno za
pojedine državne službenike i namještenike tih službi, odrediti i drugačiji raspored tjednog
radnog vremena.

Članak 36.

Tijela državne uprave rade u pravilu dnevno od 8.30 do 16.30 sati.

Članak 37.

Dnevni odmor u tijeku rada traje 30 minuta, a ne može se odrediti na početku ili na kraju
radnog vremena.

Dnevni odmor mora se organizirati tako da tijela državne uprave, gdje je to moguće, ne
prekidaju rad u vrijeme određeno za uredovanje sa strankama.

117
 Članak 38.

Tijela državne uprave dužna su preraspodjelom poslova osigurati uredovno vrijeme za rad sa
strankama na način da se građanima i drugim strankama omogući obavljanje poslova u
tijelima državne uprave svakog radnog dana, tijekom trajanja redovitog radnog vremena.

Članak 39.

Tjedni i dnevni raspored radnog vremena, dnevni odmor te uredovno vrijeme za rad sa
strankama u tijelima državne uprave uređuju se pobliže pravilnikom o unutarnjem redu tijela
državne uprave.

Tijela državne uprave dužna su putem sredstava javnog priopćavanja, na oglasnim pločama
tijela državne uprave, odnosno na drugi prikladan način obavijestiti javnost o radnom
vremenu tijela državne uprave, odnosno uredovnom vremenu za rad sa građanima i drugim
strankama.

Članak 40.

Uredovni dani su određeni dani u tjednu u kojima se određeni poslovi državne uprave
obavljaju u mjestima izvan sjedišta tijela državne uprave.

Uredovne dane određuje čelnik tijela posebnom odlukom.

Odlukom o održavanju uredovnih dana utvrdit će se poslovi koji će se obavljati na uredovne

dane te mjesto i vrijeme održavanja uredovnih dana.

Odluka o održavanju uredovnih dana objavljuje se na web-stranicama tijela te na drugi

prikladan način.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 41.

Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbe o unutarnjem ustrojstvu ministarstava, državnih

ureda, državnih upravnih organizacija, te stručnih službi Vlade, u roku 60 dana od dana
stupanja na snagu ove Uredbe.

Ministri, predstojnici državnih ureda, ravnatelji državnih upravnih organizacija, čelnici ureda,
agencija, direkcija i drugih stručnih službi Vlade donijet će pravilnike o unutarnjem redu, u
roku 30 dana od dana stupanja na snagu uredbi o unutarnjem ustrojstvu.

Čelnici tijela iz stavka 2. ovoga članka donijet će rješenja o rasporedu na radna mjesta
državnih službenika i namještenika na temelju pravilnika o unutarnjem redu, u roku 30 dana
od dana stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu.

Članak 42.

Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o načelima za unutarnje
ustrojstvo tijela državne uprave (»Narodne novine«, broj 29/2011).

118
 POVELJA EUROPSKE UNIJE O TEMELJNIM PRAVIMA
ČL. 8., 10.-12., 18., 20.-21., 23., 26., 36., 39.-44.

Članak 8.
Zaštita osobnih podataka

1. Svatko ima pravo na zaštitu osobnih podataka koji se na njega ili nju odnose.

2. Takvi podaci moraju se obrađivati pošteno, u utvrđene svrhe i na temelju suglasnosti osobe
o kojoj je riječ, ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi utvrđenoj zakonom. Svatko ima pravo na
pristup prikupljenim podacima koji se na njega ili nju odnose i pravo na njihovo ispravljanje.

3. Poštovanje tih pravila podliježe nadzoru neovisnog tijela.

Članak 10.
Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi

1. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi. To pravo uključuje

slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja te slobodu, pojedinačno ili u zajednici s
drugima, javno ili privatno, iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja bogoslužjem,
poučavanjem, praksom i obredima.

2. Priznaje se pravo na prigovor savjesti, u skladu s nacionalnim zakonima koji uređuju

ostvarivanje tog prava.

Članak 11.
Sloboda izražavanja i informiranja

1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo uključuje slobodu mišljenja te primanja
i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice.

2. Poštuju se sloboda i pluralizam medija.

Članak 12.
Sloboda okupljanja i udruživanja

1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja na svim razinama,
osobito kad je riječ o političkim, sindikalnim i građanskim pitanjima, što podrazumijeva i
pravo svakoga na osnivanje sindikata i pristupanje njima radi zaštite svojih interesa.

2. Političke stranke na razini Unije doprinose izražavanju političke volje građana Unije.

Članak 18.

119
 Pravo na azil

Zajamčeno je pravo na azil, uz poštovanje pravila iz Ženevske konvencije od 28. srpnja 1951.
i Protokola od 31. siječnja 1967. o statusu izbjeglica te u skladu s Ugovorom o Europskoj
uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu „Ugovori”).

Članak 20.
Jednakost pred zakonom

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 21.
Nediskriminacija

1. Zabranjuje se svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože,
etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo
kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili
spolna orijentacija.

2. Unutar područja primjene Ugovorâ i ne dovodeći u pitanje bilo koju njihovu posebnu
odredbu, zabranjena je svaka diskriminacija na temelju državljanstva.

Članak 23.
Ravnopravnost žena i muškaraca

Ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima, uključujući

zapošljavanje, rad i plaću. Načelo ravnopravnosti ne sprječava zadržavanje ili usvajanje mjera
kojima se predviđaju posebne pogodnosti u korist nedovoljno zastupljenog spola.

Članak 26.
Integracija osoba s invaliditetom

Unija priznaje i poštuje prava osoba s invaliditetom na mjere čiji je cilj osiguravanje njihove
neovisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudjelovanje u životu zajednice.

Članak 36.
Pristup službama od općeg gospodarskog interesa

Radi promicanja socijalne i teritorijalne kohezije Unije, ona priznaje i poštuje pristup
službama od općeg gospodarskog interesa kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvima i
praksom te u skladu s Ugovorima.

Članak 39.
Pravo glasovati i biti biran na izborima za Europski parlament

120
1. Svaki građanin Unije ima pravo glasovati i biti biran na izborima za Europski parlament u
državi članici u kojoj ima boravište, pod istim uvjetima kao i državljani te države.

2. Članovi Europskog parlamenta biraju se slobodnim i tajnim glasovanjem na općim

neposrednim izborima.

Članak 40.
Pravo glasovati i biti biran na lokalnim izborima

Svaki građanin Unije ima pravo glasovati i biti biran na lokalnim izborima u državi članici u
kojoj ima boravište, pod istim uvjetima kao i državljani te države.

Članak 41.
Pravo na dobru upravu

1. Svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju
nepristrano, pravično i u razumnom roku.

2. To pravo uključuje: (a) pravo svake osobe na saslušanje prije poduzimanja bilo kakve
pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati; (b) pravo svake osobe na pristup
svojem spisu, uz poštovanje zakonitih interesa povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne;
(c) obvezu uprave da obrazloži svoje odluke.

3. Svaka osoba ima pravo da joj Unija naknadi svaku štetu koju njezine institucije ili
službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti, u skladu s općim načelima koja su
zajednička pravima država članica.

4. Svaka se osoba može pisanim putem obratiti institucijama Unije na jednom od jezika
Ugovorâ i mora dobiti odgovor na istom jeziku.

Članak 42.
Pravo pristupa dokumentima

Svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi
članici ima pravo pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije neovisno o
njihovu mediju.

Članak 43.
Europski ombudsman

Svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi
članici ima pravo obratiti se Europskom ombudsmanu u vezi s nepravilnostima u djelovanju
institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju
njegovih pravosudnih ovlasti.

121
 Članak 44.
Pravo na podnošenje peticije

Svaki građanin Unije i svaka fizička ili pravna osoba s boravištem ili sjedištem u nekoj državi
članici ima pravo na podnošenje peticije Europskom parlamentu

122
 EUROPSKI KODEKS O DOBROM PONAŠANJU
ZAPOSLENIH U UPRAVI

Članak 1
Opće odredbe

U svojim odnosima s javnošću, Institucije i njihovi službenici poštovat će načela zapisana u

ovom Kodeksu o dobrom ponašanju zaposlenika u administraciji, u daljnjem tekstu pod
nazivom «Kodeks».

Članak 2
Osobni opseg primjene

1. Kodeks se odnosi na sve službenike i ostale zaposlenike na koje se odnose Propisi o

službenicima i Uvjeti o zapošljavanju ostalih zaposlenika u smislu njihovih odnosa s
javnošću. U ovom dokumentu termin službenik odnosi se na službenike i ostale zaposlenike.

2. Institucije i njihova administracija poduzet će potrebne mjere kojima će osigurati da se

odredbe ovog Kodeksa primjenjuju i na ostale osobe koje s njima rade, kao što su osobe
zaposlene prema ugovorima o djelu, stručnjaci iz nacionalnih civilnih službi i pripravnici.

3. Javnost znači privatne i pravne osobe, bez obzira na to imaju li prebivalište ili registrirano
sjedište u državi-članici.

4. U svrhu ovog Kodeksa:

(a) Pojam «Institucija» označava instituciju ili tijelo u Zajednici;

(b) «Službenik» označava službenika ili drugog zaposlenika u Europskoj Zajednici.

Članak 3
Materijalni opseg primjene

1. Ovaj Kodeks sadrži opća načela dobrog ponašanja zaposlenika u administraciji koja vrijede
za sve odnose Institucija i njihovih administracija s javnošću, ukoliko oni nisu regulirani
posebnim odredbama.

2. Načela ovog Kodeksa ne primjenjuju se na odnose između institucija i njihovih službenika.

Ti odnosi regulirani su Propisima o osoblju.

Članak 4
Zakonitost

Službenik će djelovati prema zakonu i primjenjivati propise i procedure zapisane u

zakonodavstvu Zajednice. Službenik će posebice paziti da odluke koje utječu na prava ili
interese pojedinaca budu pravovaljane i da njihov sadržaj bude u skladu sa zakonom.

123
 Članak 5
Nepostojanje diskriminacije

1. Tijekom svojeg postupanja sa zahtjevima iz javnosti i donošenja odluka službenik mora

osigurati poštovanje načela jednakosti postupanja. Pripadnici javnosti koji se nalaze u istoj
situaciji moraju dobiti sličan tretman.

2. Ako dođe do bilo kakve razlike u tretmanu, službenik će osigurati da to bude opravdano
objektivnim relevantnim značajkama posebnog slučaja.

3. Službenik posebice mora izbjegavati svu neopravdanu diskriminaciju između pripadnika

javnosti na osnovi njihove nacionalnosti, spola, rase, boje, etničke ili društvene pripadnosti,
porijekla, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili nekog drugog mišljenja, pripadništva
nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, nesposobnosti, starosti ili spolne orijentacije.

Članak 6
Proporcionalnost

1. Pri donošenju odluka službenik će osigurati da mjere koje se poduzimaju budu

proporcionalne željenom cilju. Službenik će posebice izbjegavati ograničavanje prava građana
ili izazivanja njihovih troškova kada ta ograničenja ili troškovi nisu u razumnom odnosu sa
svrhom akcije koja se poduzima.

2. Pri donošenju odluka službenik će poštovati pravednu ravnotežu između interesa privatnih
osoba i interesa opće javnosti.

Članak 7
Nepostojanje zloupotrebe ovlasti

Ovlasti će se primjenjivati isključivo u svrhu za koje su date putem relevantnih odredbi.

Službenik će posebice izbjegavati korištenje tih ovlasti u svrhe koje zakonski nisu utemeljene
ili koje nisu motivirane nikakvim javnim interesom.

Članak 8
Nepristranost i neovisnost

1. Službenik mora biti nepristran i neovisan. Službenik će se suzdržavati od svih arbitrarnih

radnji koje mogu imati negativan utjecaj na pripadnike javnosti, kao i od bilo kakvog
povlaštenog postupanja po bilo kojim osnovama.

2. Ponašanje službenika nikada ne smije biti vođeno osobnim, obiteljskim ili nacionalnim
interesima ili političkim pritiskom. Službenik neće sudjelovati u odlukama u kojima on ili ona
ili bilo koji član njegove ili njezine bliže obitelji ima financijski interes.

Članak 9

124
 Objektivnost

Pri donošenju odluka službenik će uzeti u obzir relevantne čimbenike i odvagnuti ih prema
njihovoj težini u odluci, a iz razmatranja će isključiti sve irelevantne elemente.

Članak 10
Opravdana očekivanja, konzistencija i savjetovanje

1. Službenik mora biti konzistentan pri svom administrativnom ponašanju, kao i pri
administrativnom djelovanju Institucije. Službenik će poštovati uobičajenu administrativnu
praksu Institucije ukoliko nema opravdanih temelja za odstupanje od te prakse u pojedinom
slučaju; to utemeljenje mora se iskazati u pismenom obliku.

2. Službenik će poštovati opravdana i razumna očekivanja koja pripadnici javnosti imaju u

smislu dosadašnjeg djelovanja Institucije.

3. Službenik mora, u slučajevima kada je to potrebno, savjetovati javnost o tome kako treba
postupati u vezi s predmetom koji mu/joj je povjeren i što treba poduzeti u vezi s njim.

Članak 11
Pravednost

Službenik mora djelovati nepristrano, pravedno i razumno.

Članak 12
Dužna pažnja

1. Službenik će u odnosima s javnošću biti uslužan, korektan, uljudan i pristupačan. Pri

prijepisci, telefonskim razgovorima i slanju elektroničke pošte službenik će pokušati biti od
što veće pomoći, te će na pitanja koja se postavljaju pokušati odgovoriti što potpunije i
točnije.

2. Ako službenik nije odgovoran za predmet o kojem se radi, uputit će građanina na

odgovarajuće službe.

3. Ako dođe do pogreške koja negativno utječe na prava i interese pripadnika javnosti,
službenik će se za nju ispričati i pokušati ispraviti negativan utjecaj koji proizlazi iz
njegove/njezine pogreške na najbrži mogući način te obavijestiti pripadnika javnosti o svim
pravima na prigovor u skladu s Člankom 19 Kodeksa.

Članak 13
Odgovaranje na dopise na jeziku građana

Službenik će osigurati da svaki građanin Zajednice ili bilo koji pripadnik javnosti koji bude
pisao Instituciji na jednom od jezika koje određuje Ugovor, dobije odgovor na istom jeziku.
Isto vrijedi, u onoj mjeri koliko je to moguće, za pravne osobe kao što su udruženja
(nevladine organizacije) i tvrtke.

125
 Članak 14
Potvrda o primitku i upućivanje na nadležnog službenika

1. Svaki dopis ili pritužba upućena Instituciji mora dobiti potvrdu o primitku u roku od dva
tjedna, osim u slučaju ako se u tom razdoblju može poslati odgovarajući odgovor.

2. Odgovor ili potvrda o primitku mora sadržavati ime i telefon službenika koji se bavi tim
pitanjem, kao i službu kojoj on/ona pripada.

3. U slučajevima kada se dopis ili pritužba zloupotrebljava slanjem u prevelikom broju ili
zbog ponavljanja ili besmislenosti, nije potrebno slati potvrdu o primitku ili odgovor.

Članak 15
Obveza prosljeđivanja nadležnoj službi institucije

1. Ako se dopis ili pritužba Instituciji naslovljava ili upućuje Općoj upravi, Upravi ili jedinici
koja nije nadležna za to pitanje, njezini službenici moraju osigurati da će se predmet bez
odlaganja proslijediti nadležnoj službi Institucije.

2. Službenik koji je prvotno primio dopis ili pritužbu obavijestit će pošiljatelja o tom
prijenosu i navesti ime i telefonski broj službenika kojem je predmet proslijeđen.

3. Službenik će pripadnike javnosti ili organizacija upozoriti na sve pogreške ili nedostatke u
dokumentaciji i dati im prigodu da ih isprave.

Članak 16
Pravo glasa i pravo na davanje izjava

1. U slučajevima kada se radi o pravima ili interesima pojedinaca, službenik mora osigurati da
u svakoj fazi u postupku donošenja odluke budu poštovana prava na obranu.

2. Svaki pripadnik javnosti ima pravo, u slučaju kada se mora donijeti odluka koja utječe na
njegova/njezina prava, dostaviti pismene komentare i, kada je to potrebno, prije donošenja
odluke dostaviti usmene primjedbe.

Članak 17
Razuman vremenski rok za donošenje odluka

1. Službenik mora osigurati da odluka o svakom zahtjevu ili pritužbi Instituciji bude donesena
u razumnom vremenskom roku, bez odgode i, u svakom slučaju, najkasnije dva mjeseca od
dana primitka. Isto pravilo primjenjuje se pri odgovaranju na dopise pripadnika javnosti i pri
odgovaranju na administrativne bilješke koje je službenik poslao svojim nadređenim sa
zahtjevom za uputama u vezi s odlukama koje treba donijeti.

2. Ako se o zahtjevu ili pritužbi Instituciji zbog složenosti predmeta ne može donijeti odluka u
gore navedenom vremenskom roku, službenik o tome mora obavijestiti pošiljatelja u
najkraćem mogućem roku. U tom slučaju pošiljatelj se o konačnoj odluci mora izvijestiti u
najkraćem mogućem roku.

126
 Članak 18
Obveza obrazlaganja odluka

1. Svaka odluka Institucije koja može negativno utjecati na prava ili interese privatne osobe
mora sadržavati obrazloženje na kojem se temelji i u njoj moraju biti jasno navedene
relevantne činjenicei pravna utemeljenost.

2. Službenik mora izbjegavati donošenje odluka koje se temelje na kratkim ili nejasnim
temeljima ili koje ne sadrže pojedinačna obrazloženja.

3. Ako, zbog velikog broja osoba na koje se odnose slične odluke, nije moguće detaljno
obrazložiti utemeljenost odluke, te ako se zbog toga dostavljaju standardni odgovori,
službenik mora jamčiti da će nakon toga građaninu koji bude to izričito zatražio pružiti
pojedinačna obrazloženja.

Članak 19
Navođenje mogućnosti za prigovor

1. Odluka Institucije koja može negativno utjecati na prava ili interese privatne osobe mora
sadržavati navode o mogućnostima prigovora koje mu stoje na raspolaganju u svrhu
osporavanja odluke. Posebice mora biti navedena priroda pravnih lijekova, tijela u kojima se
mogu izvršiti, kao i vremenski rokovi njihovog izvršenja.

2. Odluke se posebice moraju odnositi na mogućnost pokretanja sudskih postupaka i pritužbi

Ombudsmanu prema odgovarajućim odredbama Članaka 230 i 195 Ugovora o osnivanju
Europske zajednice.

Članak 20
Obavješćivanje o odluci

1. Službenik mora osigurati da odluke koje utječu na prava ili interese pojedinaca budu
poslane osobi ili osobama na koje se odnose u pismenom obliku odmah nakon njihova
donošenja.

2. Službenik će se suzdržati od obavješćivanja ostalih izvora o odluci dok osoba ili osobe na
koje se odluka odnosi ne budu obaviještene.

Članak 21
Zaštita podataka

1. Službenik koji se bavi osobnim podacima koji se odnose na građanina mora poštovati
privatnost i integritet pojedinca u skladu s odredbama Propisa (EZ) br. 45/2001 Europskog
Parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000 o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka u
institucijama i tijelima Zajednice te slobodnom protoku takvih podataka1.

2. Službenik će posebice izbjegavati obradu osobnih podataka u nezakonite svrhe ili prijenos
takvih podataka neovlaštenim osobama.

Članak 22
127
 Zahtjevi za informacijama

1. Službenik mora, kada je odgovoran za predmet o kojem se radi, pripadnicima javnosti

osigurati informacije koje oni zahtijevaju. Kada je to prikladno, službenik mora, unutar svojih
nadležnosti, dati savjet o tome kako treba pokrenuti administrativni postupak. Službenik mora
paziti na to da informacije koje dostavlja budu jasne i razumljive.

2. Ako je usmeni zahtjev za informacijama presložen ili preopsežan za obradu, službenik će

dotičnoj osobi savjetovati da svoj zahtjev formulira u pismenom obliku.

3. Ako, zbog povjerljivosti, službenik ne smije otkriti tražene informacije, on ili ona će, u
skladu s Člankom 18 ovog Kodeksa, navesti dotičnoj osobi razloge zašto ne može prenijeti te
informacije.

4. Kod zahtjeva za informacijama o pitanjima za koje nije odgovoran, službenik će

zamolitelja uputiti na nadležnu osobu i navesti ime i telefonski broj. Kod zahtjeva za
informacijama koje se odnose na neku drugu Instituciju ili tijelo Zajednice, službenik će
zamolitelja uputiti na tu instituciju ili tijelo.

5. Ako je to primjereno, službenik mora, ovisno o predmetu zahtjeva, uputiti osobu koja traži
informacije na službu u Instituciji koja je odgovorna za pružanje informacija javnosti.

Članak 23
Zahtjevi za javnim pristupom dokumentima

1. Službenik će postupati sa zahtjevima za pristupom dokumentima u skladu s pravilima koje

je prihvatila Institucija i u skladu s općim načelima i ograničenjima zapisanim u Propisima
(EZ)br. 1049/20012.

2. Ako službenik ne može udovoljiti usmenom zahtjevu za pristupom dokumentima,

građaninu se mora savjetovati da zahtjev formulira u pismenom obliku.

Članak 24
Ispravno vođenje evidencije

Odjeli Institucije moraju voditi ispravnu evidenciju o primljenoj i poslanoj pošti,

dokumentima koje zaprimaju i mjerama koje poduzimaju.

Članak 25
Objavljivanje kodeksa

1. Institucija će poduzeti učinkovite mjere da obavijesti javnost o pravima koja joj pripadaju
prema ovom Kodeksu. Ako je to moguće, tekst će učiniti dostupnim u elektroničkom obliku
na svojoj Web stranici.

2. Komisija će, u ime svih institucija, objaviti i distribuirati Kodeks građanima u obliku
brošure.

Članak 26

128
 Pravo na pritužbu Europskom Ombudsmanu

Svako nepridržavanje načela ovog Kodeksa od strane Institucije ili službenika može biti
predmet pritužbe Europskom Ombudsmanu u skladu s Člankom 195 Ugovora o osnivanju
Europske zajednice i Statuta Europskog Ombudsmana.

Članak 27
Revizija rada

Svaka Institucija izvršit će reviziju implementacije Kodeksa nakon dvije godine rada i o
rezultatima revizije izvijestiti Europskog Ombudsmana. 

                                                                           

129