High Maintenance

High Maintenance je američka TV i web serija. Najprije se 2012. godine publici predstavila
kao web serija da bi se 2016. počela prikazivati kao TV serija na HBO-u. Od 2016. godine do
danas izišle su tri sezone serije, a treća se upravo prikazuje. [1]

1. Autori serije

Autorski tim serije su bivši bračni par Katja Blichfeld i Ben Sinclair. Katja se pojavljuje kao
glumica u nekim epizodama, dok Ben u seriji igra glavnu ulogu bezimenog dilera „trave“
zvanog Weed Guy ili jednostavno Guy. Par se vjenčao nedugo nakon što su se upoznali 2009.
godine te ubrzo krenuli u kreativnu suradnju koja je urodila serijom. No njihova veza je naišla
na prepreke. U svom osobnom eseju Blinchfeld piše kako je postala izložena pritisku na
poslu, morala se nositi sa rastućom popularnošću svog muža i morala je riješiti pitanje vlastite
seksualnosti, koju je potiskivala od svojih teenagerskih dana. Nakon jednonoćne afere sa
osobom ženskog spola i duže odvojenosti od Sinclaira shvatila je da želi biti sa ženama. Par se
2016. godine rastao, ali se njihova kreativna suradnja nastavila na stvaranju druge sezone. [2]

2. Struktura serije

Radnja serije se odvija u New Yorku. Serija je koncipirana tako da iz epizode u epizodu prati
različite priče čija je poveznica Guy, diler trave. Trajanje svake epizode je od 20 do 30
minuta. Radnja priča se iz epizode u epizodu ne prenosi nego je uvijek nova, iako se pojedini
likovi pojavljuju u više epizoda, ali u potpuno drugim okolnostima. Svaka epizoda sadrži par
priča koje se na različite načine dodiruju. Iako je glavna poveznica svih tih priča uglavnom
Guy, koji od stana do stana putujući na svom biciklu raznosi travu, naglasak tih priča nije
samo na opijatima i njihovoj ulozi u životu ljudi, već prikazati različite oblike života i
suživota u jednom megagradu kao što je New York, „gradu koji nikad ne spava“. Dakle,
struktura serije bi, gledajući sezonu od općenitog prema pojedinačnom, bila sezona-epizoda-
priča.

Weed Guy je glavni lik serije kada se gleda iz perspektive sezone (ili sezona) jer se pojavljuje
u svakoj od epizoda i zbog toga je u svakoj epizodi priča za sebe. Ali ako se promatra iz
perspektive epizoda ili priča stvar je drukčija. Prva sezona se sastoji od 6, druga od 10, a
treća, koja je u tijeku, od 9 epizoda. Strukture epizoda se razlikuju po broju priča koje sadrže,
njihovom trajanju i po međusobnom odnosu tih priča. Priče se međusobno razlikuju po
povezanosti koju imaju sa Guy-om. Odnos Guy-priča je iz priče u priču drukčiji. Ponekad je
Guy izravno involviran u priču, uglavnom kao diler, rijeđe kao privatna osoba, a ponekad i
indirektno. Uglavnom, gledajući sa šireg aspekta, okvir svih priča je to što se odvijaju u New
York-u, a nit koja ih izravno ili neizravno povezuje Guy.

3. Dekameron i High Maintenance

Dekameron je književno djelo nastalo 1358. godine. Autor je talijanski pisac Giovanni
Boccaccio rođen 1313. u Certaldu. Djelo je napisao nakon što je Boccaccio preživio kugu u
Firenci, a sastoji se od sto priča ispričanih od strane sedam djevojaka i tri mladića u razdoblju
od deset dana. Da bi pobjegli od kuge i smrti koja ih je ok ruživala, ta skupina djevojaka i
mladića je skupa sa svojim slugama pobjegla na selo, na imanje u okolici Firence. Tu su u
idiličnim životnim uvjetima, da bi zaboravili na strhote koje su ih u Firenci snašle, odlučili
živjeti u radosti i veselju i svakog su dana, deset dana za redom njih deset pričali po jednu
priču što je sveukupno sto. Svaki dan su imali svog „moderatora“ priča, koji bi određivao
temu o kojoj bi pričali. Osim prvog i devetog dana, koji su imali slobodne teme, svi ostali
dani su imali zadane teme.

Boccacio u proslovu knjigu posvećuje svima onima kojima je zbog nesretne ljubavi ili nekog
drugog bola potrebna utjeha, a piše ju iz zahvalnosti prema onima koji su njemu, dok je patio,
pomogli. Boccaccio knjigu ponajviše posvećuje „zaljubljenim gospama“ koje „pritiješnjene
željama, voljama i zapovijedima otaca, matera, braće i muževa, najviše vremena provode
zatvorene u malom krugu svojih odaja“. Kao rezultat nastala je serija od 100 kratkih priča,
novela, parabola i pripovijesti.

Ono što Guy u High Maintenance-u radi je slično. Iako mu je to posao i ne radi to besplatno,
on na jedan način olakšava i pomaže ljudima. Ti ljudi žive u gradu koji se smatra svjetskim
centrom trgovine, financija, medija, umjetnosti, mode, zabave; u gradu u kojem se govori više
od 800 različitih jezika što ga čini kulturno najraznolikijim gradom na svijetu; u gradu koji
broji više od 8.5 milijona ljudi. Zbog svega toga taj grad je grad nevjerojatnog ritma i onaj tko
se tu odluči tražiti svoju priliku mora znati da taj grad osim što daje ogromnu priliku, isto tako
je i okrutan i ne prašta greške. Izloženi svakodnevnom stresu, užurbanom načinu života te
negativnostima koje sa svih strana dopiru iz mainstream medija, u ono malo privatnog
vremena kojeg imaju zatvoreni u svojim stanovima, traže bijeg. Jedan od načina bijega od
vanjskog svijeta je konzumacija trave. Kao što Boccacciove priče mogu kod spomenutih
izoliranih djevojaka nedostatak vanjskog života nadomjestiti unutarnjim i pomoći im, na
sličan način trava koju Guy raznosi pomaže ljudima zatvorenima u vlastite stanove bar
nakratko stvoriti neki drugi svijet, drugčiji od onog koji ih okružuje. Ponekad su to usamljeni
pojedinci, ponekad su to zaljuvljeni parovi, ponekad je to grupa ljudi koje vežu neki
zajednički interesi.

U slučaju knjige i serije radi se, dakle, o više kraćih formi upakiranih u veći format. Razlika je
samo u mediju koji te priče iznosi. Ono što povezuje priče u seriji je lik Guy-a, dok je ono što
povezuje priče iz knjige deset ljudi koji ih pričaju jedni drugima. U seriji, osim Guy-a, koji je
uvijek povezna nit, priče se unutar epizode ponekad povezuju i tematski, ponekad ih
povezuje neki vanjski događaj, ponekad neki problem koji se razmatra kroz više priča, a
ponekad je jedina povezna tema ipak samo pušenje trave.

4. Analiza epizode - S01E04 Tick

Strukturu epizode čine dvije priče i priča koja prati Guy-a. Jedna priča prati odnos Jima,
umirovljenog šezdesetsedmogodišnjaka koji se umirovivši preselio u New York, i njegove
kćeri Quinn, koja se sa mužem i djetetom tek doselila u grad. Guy je izravno involviran u tu
priču. Druga pripriča prikazuje život starijeg azijskog para i njihov odnos sa sinom. Druga
priča je posredno povezana sa prvom pričom i pričom Guy-a.

Epizoda počinje motivom koji se pojavljuje u mnogim epizodama, a prikazuje Guy-a kako
krstari New Yorkom na svom biciklu zabavljajući se u maniri djeteta, obično uz pratnju neke
vedre synth-pop ili elektro-pop melodije.

Ime epizode je Tick (krpelj). U prvoj sceni Guy je u stanu i razgovara sa Quinn o krpelju koji
je umalo ubio njenu kćer, koja se igra na kauču. Iako je Guy tu zbog Jima kojemu je donio
travu, Jim još ne ulazi u priču. Na izlasku muž od Quinn zamoli Guy-a da iznese dvije vreće
smeća pune praznih plastičnih boca; iznijevši vreće odlaže ih u kantu pred zgradom i nastavlja
svojim putem; gledajući u mobitel, vjerojatno čita poruku iduće mušterije i ne primjećujući
starog Azijata kako mu prilazi u susret naprćen vrećama smeća punih plastičnih boca. Tada u
kadar kamere koja je iz profila pratila Guy-a ulazi stari Azijat; Guy se gubi iz kadra, a kamera
nastavlja pratiti starog Azijata uz glazbu koja kao podloga savršeno ocrtava pomalo smiješnu
pojavu starijeg azijatskog para koji zarađuje od sakupljanja i prodavanja praznih plastičnih
boca. Idućih 7-8 minuta radnja prati stariji azijatski par u njihovom sićušnom stanu,
doznajemo da imaju sina, da se bavi glazbom i da ima curu. Zadnja scena druge priče je
ujedno i uvod u nastavak prve priče. Žena Azijatkinja dobija na dar smrtphone od cure svog
sina te odlazi na tečaj da se nauči koristiti njime. Na tečaju je i Jim, koji se, izgleda, ist o po
prvi put susreće sa tom vrstom tehnologije. Tu je priča sa Azijatima gotova, a fokus se opet
premiješta na prvu priču.

Kamera nas uvlači u Jimov stan; Jim puši travu, obavlja tijelovježbu i oko 9:28 odlazi spavati;
budi ga budilica oko 4:45; popije tabletu, stavlja steznik za koljeno i odlazi na „day rave“,
rave parti koji se odvija po danu. Tu se priča sa Jimom prekida, a nastavlja se sa Quinn. Quinn
se vraća sa sata yoge i pred zgradom vidi parkirano veći broj šarenih bicikala. Ulazi u stan i u
vrtu koji se nalazi sa stražnje strane zgrade nalazi Jima sa ekipom kako partija i roštilja.

Zanimljiv je način na koji nas Blichfeld i Sinclair suptilno vode iz priče u priču te kako
sastavljaju konce dvije na prvi pogled različite priče u jednu. U prvom slučaju nas, preko
dvije vreće praznih plastičnih boca, uvode iz jednog dijela prve priče u drugu priču, koja je u
jednom komadu. Potom nas iz druge priče izvode, preko tečaja za korištenje smartphone-a, u
drugi dio prve priče, da bi kasnije spojili prvi i drugi dio prve priče kada doznajemo da je Jim
otac od Quinn. Tu smo zapravo na polovici prve priče.

Ono što ove dvije priče najviše povezuje je zapravo to što obije prikazuju dva različita
primjera odnosa roditelja i njihove odrasle djece. U prvom slučaju Quinn i muž su ovisni o
Jimu jer im pomaže financijski i kod čuvanja njihovog djeteta, ali mu zamjeraju njegovo
neozbiljno ponašanje koje uključuje partijanje i pušenje trave. Jim je svijestan da je bio loš
roditelj i da je praktički trideset godina samo radio i bio odsutan kao roditelj i zato se želi
iskupiti, ali isto tako ističe, kada ga Quinn na kraju epizode napada, da je samo čovjek i da
ima svoje osjećaje. Jim je otvoreniji od svoje kćeri i njenog muža i svijestan je toga. Svijestan
je i svoje krivice u tome. U razgovoru sa Guy-om kaže kako je njegov cilj izložiti unuke
kulturi i različitostima kako se ne bi bojali dok odrastaju kao što su se Quinn i njen brat bojali.

U drugoj priči sin je uspješniji od svojih roditelja, glazbenik je koji živi u Berlinu. Majka je
otvorena, njoj je drago zbog sinovog uspijeha; kada joj sinova cura pokloni dar otvara ga i
prihvaća ga, spremna je naučiti se koristiti smartphone-om. Otac je zatvoren. Iako dok sluša
sinov nastup kroz njega prolaze neke emocije, njegov razum ne da da te emocije iziđu na
vidjelo; ni ne otvara dar od cure od sina; za razliku od majke odbija se koristiti engleskim
jezikom. Iako živi u New Yorku otac ne priznaje novu kulturu. Sin je glazbenik i svira
theremin, instrumenat koji se svira bez fizičkog kontakta. Na zajedničkom objedu vidljivo je
da je sinu neugodno zbog njegovih roditelja, a pogotovo zbog oca koji nema nikakve lijepe
riječi za oca. Kada je siguran da je sam, otac vadi ispod postelje neki stari tradicionalni
instrument.
Svaka epizoda je prožeta sa mnoštvom znakova koji nisu verbalni, a koji govore više od bilo
koje riječi o karakterima likova.

5. Guy kroz sezone

Guy je čovjek koji odlazi od stana do stana uveseljavajući ljude tako da im dostavlja ono što
im je potrebno – travu. Nitko nezna njegovo ime. Potpuni je anonimac. Često sa svojim
mušterijama, ako procijeni da nisu neugodni, zna zapaliti i popričati. Sam kaže da je najbolji
dio njegovog posla to što ima pristup u unutrašnjost stanova ljudi. Ljudi mu se često otvaraju i
govore mu svoje probleme kao da je psihoterapeut, iako on uopće ne govori o sebi. Po načinu
kako se nosi sa različitim karakterima ljudi kojima dostavlja možemo zaključiti da je vrlo
tolerantan i da ima iskustva sa svim vrstama ljudi.

5.1. Prva sezona

Prva sezona počinje sa Guy-om kod frizera gdje mu zvoni mobitel te se javlja i jedva ima
vremena za šišanje. Mušterija sa druge strane mobitela zahtijeva brzu uslugu. Priroda
njegovog posla je da nema fiksno radno vrijeme nego je gotovo 24 sata dnevno na usluzi. Sam
radi. Kroz cijelu prvu sezonu ne doznajemo ništa o njemu, osim u zadnjoj epizodi, gdje
doznajemo da je bio oženjen, a da se sada druži sa Beth iz treće epizode. Bivša žena još ima
ključ od njegovog stana i živi u stanu do njega. Ona sada ima curu. Na kraju prve sezone
priznaje da je sjeban i da pothitno treba nešto promijeniti u svom životu.

5.2. Druga sezona

Sezona počinje čudnim snom, nešto kao repriza početka prve sezone, u istom frizerskom
salonu, samo što umijesto frizera iz prve sezone, Guy-a šiša crvenokosa frizerka koja je
ustvari njegova bivša žena, koja čak ima i svoju torbicu sa natpisom NOT POT koju joj je
vjerojatno on poklonio. U snu mu se javlja i Heidi iz prve sezone. Inače Heidi je lik koji se
prvi put javlja još 2012. godine u web seriji, kao i mnogi od likova. Ona je beskućnica koja
ide iz veze u vezu živi sa svojim partnerima koji nemaju pojma da je ona beskućnica. U priči
iz prve sezone Heidi je skužila da je neki lik kojeg poznaje, jedna od njenih bivših „žrtava“,
napravio seriju po njenom životu, a u kojoj se javlja i lik koji predstavlja Guy-a. Heidi tuži
autora te serije i uz pomoć Guy-a dobija tužbu. Dali su ovime Blichfeld i Sinclair prikazali
svoju seriju u seriji, koja možda i jest živa preslika nečijeg tuđeg života? Jer sam kraj prve
sezone u kojoj doznajemo da je Guy bio oženjen, a da je njegova bivša žena sada sa ženom se
podudara i sa glumčevim privatnim životom.
U drugoj je sezoni Sinclair, dakle igrao sebe te više doznajemo o Guy-u kao privatnoj osobi.
U petoj sezoni završi u bolnici i cijela je ta epizoda posvećena njemu. U posjet mu dolazi
Julie, bivša žena koja zapravo to još službeno nije jer još nisu potpisali papire za razvod.

U zadnjoj epizodi potpisuje papire, a Beth sa kojom se družio odlazi kući u Australiju i
ostavlja mu svoj kamper.

5.3. Treća sezona

Pri početku treće sezone Guy napokon uzima malo vremena za sebe. Sa Bethinim kamperom
uživa u prirodi. Nalazi curu koja se čini normalna. Prihvaća ponudu za partnerstvo u poslu.
Više nije na biciklu, vozi se sa kamperom. Ima više vremena za sebe i čini se kako je
zadovoljniji.

6. Moje mišljenje i zaključak

Vrlo mi se sviđa kako su likovi u seriji vrlo dobro iskarakterizirani s obzirom da imaju dosta
ograničeno vrijeme unutar formata kojeg nudi svaka epizoda. To znači da glumci, a i
producenti moraju biti vrlo precizni i ekonomični u odabiru sredstava kojima to postižu.
Gluma je vrhunska i vrlo prirodna. Scene su ponekad tako realistično i prirodno prikazane i
odglumljene da imam osjećaj kao da nisu snimljene ispred kamera nego kao da sve to
voajerski promatram kroz ključanicu ili preko skrivene kamere.

Živimo u društvu u kojem je sloboda proporcionalna znanju, a dokaz za to je i ova serija.

Uvijek su slobode govora i umjetničkog izražavanja bile ograničene i uvijek postoje određena
pravila igre. Prava je umjetnost se znati izraziti u okviru tih pravila. I onaj koji to može je
umjetnik. To je umjetnost. Ona nije tu da osudi ili prokaže, ona je tu da pokaže. Upravo stoga
mislim da se u seriji na vrlo profinjen i suptilan način progovara o raznim aktualnim pitanjima
i problemima koji pogađaju naše društvo. Odgovori na ta pitanja nisu izravno dani, ali su
pitanja postavljena i problemi izloženi, a odgovore i riješenja se mogu iščitati između redaka.
S tog gledišta ova serija ili bilo koje umjetničko djelo je skup znakova i simbola koje su nam
umjetnici ostavili. U početku je serija bila etiketirana kao riskantna s obzirom na to kakve će
reakcije potaknuti kod gledalaca. S vremenom se serija sve više i više svidjela široj publici.
Upravo ide treća sezona serije, a termin u kojem se prikazuje je udarni temin nedjeljom
navečer. Serija je dokaz da nije istina da dobra umjetnost nije za široke mase. Umjetnost je da
se poruka upakira u sadržaj koji će ujedno biti dobar kao zabava i razonoda, ali i trag onome
tko tragove bude znao slijediti i, naravno, ima volje za to, jer treba se potruditi. Jedno je
sigurno, u pravoj umjetnosti ništa nije slučajno.
7. Literatura:

[1] https://en.m.wikipedia.org/wiki/High_Maintenance

[2] https://www.vulture.com/2018/02/high-maintenance-recap-season-2-episode-5.html