Professional Documents
Culture Documents
A11 1 PDF
A11 1 PDF
A ⋅ dh dt = qv − q p (1)
Elementi sustava trebaju bili normirani (na nazivnu vrijedost): pojačanje elementa je 1.
Dinamička svojstva svih mjernih članova modeliraju se PT1 članom sa vremenskom
konstantom Tm:
1
Gm ( s ) = (2)
1 + Tm s
Napojna pumpa sa motornim prigonom modelira se PT1 članom sa vremenskom
konstantom Ts:
Qv ( s ) 1
G p (s) = = (3)
U u ( s ) 1 + Ts s
Razina vode u kotlu može se razvojem iz (1) zapisati kao
X h (s) =
1
Ti s
[
Qv ( s ) − Q p ( s ) ] pri čemu je Ti =
1
A (4)
senzor protoka
pare
qP
S 1
1+T m s
PI regulator I regulator pum pa+m otor kotao
X Rq Uu qV
XR + E + 1 - 1 h
G R 2 (s) G R 1 (s)
- + - 1+T S s + T is
senzor protoka
1 vode senzor novoa
vode
1+T m s
1
1+T m s
1 1
G01 ( s ) =
TI 1s (1 + Ts s )(1 + Tm s ) (5)
X Rq qV X Rq qV
1 1 1
1+T m s
+ - T I1 s 1+T S s + T I1 s(1+T 1 s)
-
1
1+T m s
(1 + Tm s ) 1
QV ( s ) TI 1s (1 + T1s ) 1 + Tm s
G X 1 ( s) = ≈ =
X Rq ( s ) 1+
1 TI 1T1 s 2
+ TI 1s + 1 (6)
TI 1s (1 + T1s )
Strukturno pojednostavljenje prijenosne funkcije uvedeno supstitucijom u (6)pomoću
T1 = Ts + Tm (7)
se koristi ukoliko je integralno vrijeme kotla Ti dovoljno velika (Ti>> Ts,Tm) pa možemo
zanemariti dinamiku brzih promjena mjernog i izvršnog elementa.
Usporedimo li nazivnik izraza (6) sa standardnim zapisom PT2 člana dobit ćemo izraz
koji povezuje relativni koeficijent prigušenja i vremensku konstantu regulatora TI1
2ζ 1
= TI 1 ; ω n = ⇒ TI 1 = 4ζ 2TI 1T1
2 2
ωn TI 1T1
TI 1 = 4ζ 2T1
Nakon uvrštenja zadanog ζ u prethodni izraz dobivamo traženu vremensku konstantu
regulatora protoka:
TI 1 = 4 T1 = 2T1 = 2(Ts + Tm )
1
2 (8)
Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.11.2 2/6
Napomena: uvođenje povratne petlje u podređeni krug liniearzira nelinearne
karakteristike izvršnih elemenata podređenoga kruga.
1 + Tm s 1
G X 1 (s) = ⇒ G X1 ( s ) ≈ (9)
TI 1T1 s 2 + TI 1 s + 1 1 + T2 s
Određivanje nadomjesne vremenske konstante T2 može se dobiti dijeljenjem polinoma
nazivnika polinomom brojnika.
(1 + T I1 ) (
s + TI 1T1 s 2 ÷ (1 + Tm s ) = 1 + (TI 1 − Tm )s + TI 1TI − TI 1Tm − Tm s 2 + ...
2
)
Predstavimo li polinom samo sa prva dva člana dolazimo do izraza (9) te je stoga
T2 = TI 1 − Tm = 2Ts − Tm (10)
Krug regulacije razine sa pojednostavljenjem (9,10) prikazuje slika 2.
G O 2 (s)
XR Xh XR Xh
1 1
+ G R 2 (s) G X 1 (s) 1+T m s + G R2 G X1
- T is - T is(T m s+1)
1
1+T m s
1 + TI 2 s 1
GO 2 ( s ) = K R 2
TI 2 s Ti s(1 + T2 s )(1 + Tm s )
K R 2 1 + TI 2 s
≈ (11)
TI 2Ti s 2 1 + T3 s
pri čemu je korišteno dodatno pojednostavljenje i uvedena nova konstanta
T3 = T2 + Tm = 2(Ts + Tm ) (12)
Parametri nadređenog regulatora mogu se podesiti pomoću metode simetričnog
optimuma (astatizam u otvorenom krugu):
Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.11.2 3/6
TI 2 = a 2T3 K R 2 = Ti / aT3 (13)
Odabirom a=3 sustav će imati aperiodski odaziv. Uvrštanjem dobivamo slijedeće
vrijednosti:
TmTI 2 s 2 + (Tm + TI 2 ) s + 1
G X 2 (s) = K R 2 (14)
TiT3TI 2 s 3 + TI 2Ti s 2 + TI 2 K R 2 s + K R 2
Uvrštenjem (13) uz a=3 prijenosna funkcija zatvorenog kruga prelazi u
9T3Tm s 2 + (9T3 + Tm ) s + 1
GX 2 (s) = (15)
(1 + 3T3 s ) 3
Sustav ima trostruki realni pol tako da je moguće osigurati aperiodski odaziv. Nule u
nazivniku mogu prouzročiti oscilatorni odziv sustava na jediničnu pobudu ali se
dodavanjem prefiltera može taj nedostatak otkloniti a da se pri tome ne utječe na
stabilnost sustava.
U stacionarnom stanju (s->0) prijenosna funkcija teži k 1 a to znači da u stacionarnom
stanju neće biti regulacijskog odstupanja.
qP qP
1 h 1 h
- -
- T is - T is
1 G O 2 (s)
G X 1 (s) G R 2 (s)
+ 1+T m s T is
1
1+T m s S =0 a) b)
Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.11.2 4/6
Slika 3: modeliranje odaziva na smetnju bez predupravljanja
H (s) 1 1
GZX 2 ( s ) = =−
QP ( s ) Ti s 1 + G02 ( s )
TI 2 s (1 + T3 s ) (16)
=−
TiT3TI 2 s 3 + TI 2Ti s 2 + TI 2 K R 2 s + K R 2
Iako se na prvi pogled čini da će smetnja odnosno promjena izlaznog protoka pare
prouzročiti trajno regulacijsko odstupanje zbog odaziva GZX2 na jedinični signal smetnje
1 T 54(Ts + Tm )
lim GZX 2 ( s ) ⋅ = − I 2 = − (17)
s →0 s K R2 Ti
do trajne promjene razine vode ipak neće doći. Razlika između željene i stvarne razine
vode u sumacijskoj točki prije regulatora GR2 a koja je u prethodnom razmatranju bila
zanemarena, stvarati će dodatni signal koji će se integrirati u I dijelu regulatora. U
stacionarnom stanju će izlaz I dijela regulatora davati signal koji će poništiti izračunani
utjecaj promjene protoka na razinu vode (17).
qP qP
1 h G X 1 (s) 1 h
1 - - 1-
+ - T is 1+T m s -
- T is
G X 1 (s) 1 G O 2 (s)
G X 1 (s) G R 2 (s)
1+T m s 1+T m s T is
H (s) 1 1 G X 1 (s)
GZX 2 pred ( s ) = =− 1 −
QP ( s ) Ti s 1 + G02 ( s ) 1 + Tm s (18)
TI 1 1 + T1s 1
GZX 2 pred ( s ) = − (19)
Ti 1 + TI 1s + TiTI 1s 2 1 + G02 ( s )
Automatsko upravljanje, auditorne vježbe, zadatak A.11.2 5/6
Usporedbom ovog izraza sa izrazom za utjecaj smetnje bez predupravljanja (16)
vidimo da je uvođenje predupravljanja ublažilo utjecaj smetnje bržim odazivom
podređenog kruga jer nije potrebno čekati da se (spora) promjena izlaznog protoka
odrazi na promjeni razine vode nego se referentna vrijednost protoka podešava (bržim)
mjerenjem smetnje. Ukoliko želimo provjeriti utjecaj smetnje na promjenu nivoa bez
(pri tom regulaciju nivoa "isključujemo" izbacivanjem sumacijske točke ispred
regulatora razine GR2) dobiti ćemo
1
lim GZX 2 pred ( s ) ⋅ =
s →0 s
− TI 2 s 2 (1 + T3 s )(Tm + T2 + TmT2 s ) 1
= lim ⋅ =
s → 0 T (1 + T s )(1 + T s ) T T T s 3 + T T s 2 + K T s + K
I1 2 m i 3 I2 i I2 R2 I 2 R2 s
(20)
TI 2 (Tm + T2 ) s
= lim =0
s →0 TI 1 K R 2
Jednadžba dokazuje (20) činjenicu vidljivu i običnim pogledom na strukturu upravljanja
a to je da povišenje referentne vrijednosti za regulator protoka GR1 u stacionarnom
stanju neće dolaziti od regulatora GR2 nego direktno od mjernog člana izlaznog protoka
(ulazni protok mora biti jednak izlaznom protoku u stacionarnom stanju!!!). Izlaz
regulatora GR2 biti će u stacionarnom stanju 0.
(TBD)
Svi daljnji odazivi simulirani su za sustava sa slijedećim parametrima:
Tm = 0.5 s
Ts = 5 s
Ti = 300s