GRAĐANIN PLEMIĆ

JOURDAIN: Zaista, nije loše, ovi vaši ljudi dobro se drmusaju.

UČITELJ MUZIKE: Kad ples bude dopunjen muzikom, efekt će biti još
snažniji, i mali balet što smo ga pripremili za vas bit će, vidjet ćete, vrlo apartan.
JOURDAIN: Uskoro ćete imati prilike da ga pokažete: dama radi koje sam ga
naručio počastit će danas moj dom i doći će ovamo na večeru. Najvažnije je da
balet večeras bude dobar.
UČITELJ MUZIKE: Bit ćete njime zadovoljni: među ostalim vidjet ćete jedan
menuet koji će vas oduševiti.
JOURDAIN: A, menuet je moj ples, treba da vidite kako ga ja plešem. Hajde,
maestro.
UČITELJ PLESA: Molim gospodine, izvolite. La, la, la, la, la, la…u ritmu
molim…la, la, la, la, la…Pazite na pokrete ramena. La, la, la, la. Ruke su vam
kao paralizirane. La, la, la, la. Glava mekano, bokovi ovako. La, la, la…Eto
tako, vidite kako to ide.
JOURDAIN: No, što kažete?
UČITELJ MUZIKE: Izvanredno.
JOURDAIN: Ah da, sad sam se sjetio: pokažite mi kako treba da dočekam i
pozdravim gospođu koja je markiza; uskoro će mi to biti potrebno.
UČITELJ PLESA: Ako joj želite iskazati najveće poštovanje, naklonite joj se
najprije s ove udaljenosti, zatim joj pristupite, i kad vam pruži ruku, sagnite se
duboko i poljubite je.
JOURDAIN: pokažite mi to. Ja sam markiza. Aha, dobro.
Ulazi učitelj mačevanja.
UČITELJ MAČEVANJA: (stavlja Jourdainu floret u ruke) Počnimo,
gospodine. Pozdrav. Držite se uspravno. Malo priklonjeni na lijevi bok. Noge ne
tako jako razmaknute. Stopala u istoj liniji. Ručni zglob nasuprot desnom boku.
Vršak mača poravnan s ramenom. Ruka ne toliko pružena. Lijeva šaka u visini
oka. Lijevo rame jače zabačeno. Glava uspravna. Pogled siguran. Naprijed.
Tijelo elastično. Parirajte kvartom i naprijed, ubod kvartom. Jedan, dva. Početni
stav. Ponovite, odlučno. Skok natrag. Kad zadajete udarac, gospodine, mač ide
najprije, a tijelo treba daje posve neotkriveno. Jedan, dva. Hajde, parirajte
tercom i naprijed ubod tercom. Naprijed. Tijelo elastično. Naprijed. Krenite
već jednom. Jedan, dva. Početni stav. Ponovite. Skok natrag. En garde,

1
gospodine, en garde. (Učitelj mačevanja zadaje mu dva ili tri udarca vičući
pritom: En garde!)
JOURDAIN: No, što kažete?
UČITELJ MUZIKE: Pravo je čudo kako vi to izvodite.
UČITELJ MAČEVANJA: Već sam vam rekao, sva tajna mačevanja sadržana je
u dva pravila: treba zadavati udarce a ne primati ih; kako sam vam neki dan
zorno prikazao nećete ih primati onda ako budete znali odvratiti protivnikov
mač i skrenuti ga s linije svog tijela; a to zavisi samo o neznatnom pokretu
ručnog zgloba, prema nutarnjoj ili prema vanjskoj strani.
JOURDAIN: Prema tome i čovjek koji nije hrabar može biti siguran da će ubiti
protivnika a da neće biti ubijen?
UČITELJ MAČEVANJA: Dakako. Niste li sami vidjeli zorni prikaz?
JOURDAIN: Vidio sam.
UČITELJ MAČEVANJA: Zbog toga svaka država cijeni nas majstore mača, i
zbog toga je umiječe mačevanja neusporedivo značajnije od ostalih, beskorisnih
umijeća kao što su ples, ili muzika, ili…
UČITELJ PLESA: Pardon, gospodine mačevaoče, izražavajte se o plesu s više
poštovanja.
UČITELJ MUZIKE: Izvolite molim, s dužnim respektom govoriti o vrijednosti
muzičke umjetnosti.
UČITELJ MAČEVANJA: Smiješno je što se usuđujete svoja umijeća
uspoređivati s mojim.!
UČITELJ MUZIKE: Kakvo uobraženo stvorenje!
UČITELJ PLESA: Kakva smiješna životinja s tim prsnim oklopom!
UČITELJ MAČEVANJA: Opskurni učitelju plesa, pokazat ću ja vama kako se
pleše. A vi ćete, anonimni muzikante, pjevati kako ja budem svirao.
UČITELJ PLESA: Gospodine željezaru, naučit ću ja vas kako se tucka gvožđe.
JOURDAIN: (Učitelju plesa) Ne budite ludi i ne izazivajte ga; on se razumije u
tercu i kvartu i zna kako se ubija čovjek isključivo radi zornog prikaza.
UČITELJ PLESA: Fućkam ja na njegov zorni prikaz i na njegovu tercu i kvartu.
JOURDAIN: Smirite se, kažem vam.
UČITELJ MAČEVANJA: Što si rekao, drski patuljče?
JOURDAIN: Stanite, učitelju mačevanja.
UČITELJ PLESA: Što si rekao, kljusino stara?
JOURDAIN: Stanite, učitelju plesa.
UČITELJ MAČEVANJA: Ako vas zgrabim…
JOURDAIN: Polako!

2
UČITELJ PLESA: Ako vas propustim kroz šake…
JOURDAIN: Svladajte se!
UČITELJ MAČEVANJA: Tako ću vas isprebijati…
JOURDAIN: Molim vas!
UČITELJ PLESA: Tako ću vas ispremlatiti…
JOURDAIN: Preklinjem vas!
UČITELJ MUZIKE: Dajte da ga naučimo kako se pristojno razgovara.
HOURDAIN: Prestanite za ime božje!
Ulazi učitelj filozofije.
JOURDAIN: Oh, gospodine filozofe, stižete sa svojom filozofijom baš u pravi
čas. Smirite, molim vas, ove ljude.
UČITELJ FILOZOFIJE: Što je? Što se dogodilo, gospodo?
JOURDAIN: Toliko su se razljutili braneći svatko svoje zvanje da se uzajamno
obasipaju uvredama i samo što se nisu počupali.
UČITELJ FILOZOFIJE: No slušajte, gospodo, zar se čovjek smije prepustiti
srdžbi? Zar niste čitali Senekin učeni traktat o srdžbi? Nema ničeg ružnijeg ni
sramnijeg od te strasti koja čovjeka preobražava u divlju zvijer. Svim našim
postupcima morao bi uvijek gospodariti razum.
UČITELJ PLESA: Ali poštovani gospodine, on nas je maloprije izvrijeđao
obojicu, jer se s prezirom izražavao o plesu kojim se ja bavim, i o muzici koja je
kolegina profesija.
UČITELJ FILOZOFIJE: Razborit je čovjek uzvišen nad sve uvrede koje mu bilo
tko može nanijeti. Najbolji je odgovor na svaku pogrdu umjerenost i strpljivost.
UČITELJ MAČEVANJA: Ova su dvojica tako drski da svoje profesije
uspoređuju sa mojom.
UČITELJ FILOZOFIJE: To vas ne bi smjelo uzbuđivati. Ljudi se prepiru zbog
isprazne slave i pozicije u društvu. Dvije su distinktivne kvalitete po kojima se
pojedinci razlikuju među sobom: mudrost i krepost.
UČITELJ PLESA: Ja mu tvrdim da je ples znanost koja zaslužuje puno
poštovanje.
UČITELJ MUZIKE: A ja mu tumačim da je muzika znanost koja je bila
cijenjena u svim vjekovima.
UČITELJ MAČEVANJA: A ja tvrdim nasuprot njima obojici da je znanost
mačevanja najljepša i najpotrebnija od svih znanosti.
UČITELJ FILOZOFIJE: Je li? A što je onda filozofija? Zaista ste drski sva
trojica kad imate obraza preda mnom govoriti tako arogantno i kad kvalificirate

3
kao znanost discipline koje nisu dostojne čak ni naziva umjetnosti, jer spadaju u
kategoriju vulgarnih zanata: gladijatorskog, pjevačkog i komedijantskog!
UČITELJ MAČEVANJA: A tako, filozofski pasji sine?
UČITELJ MUZIKE: A tako, nadriučena ništrijo?
UČITELJ PLESA: A tako, školnička cjepidlako?
UČITELJ FILOZOFIJE: Što? Ovakve vucibatine…
(nasrne na njih, a oni ga dočeaju udarcima)
JOURDAIN: Gospodine filozofe.
UČITELJ FILOZOFIJE: Prostaci! Bezobraznici! Bitange!
JOURDAIN: Gospodine filozofe!
UČITELJ MAČEVANJA: Prokleta životinja!
JOURDAIN: Gospodo!
UČITELJ FILOZOFIJE: Bezočnici!
JOURDAIN: Gospodine filozofe!
UČITELJ PLESA: Magare jedno blesavo!
JOURDAIN: Gospodo!
UČITELJ FILOZOFIJE: Razbojnici!
JOURDAIN: Gospodine filozofe!
UČITELJ MUZIKE: Majmun bezobrazni!
JOURDAIN: Gospodo!
UČITELJ FILOZOFIJE: Dangube! Lopovi! Varalice!
JOURDAIN: Gospodine filozofe, gospodo, gospodine filozofe, gospodo,
gospodine filozofe!..Oh, tucite se koliko vas volja, što ja tu mogu, upropastio
bih svoj kućni ogrtač kad bih vas pokušao razdvojiti. Nisam sad lud da se guram
među njih pa da još zaradim dobrih batina.
(Učitelj mačevanja, učitelj muzike i učitelj plesa izlaze pošto su istukli učitelja
filozofije)
UČITELJ FILOZOFIJE: Započnimo sada s lekcijom.
JOURDAIN: Vrlo mi je žao što ste dobili batina, gospodine.
UČITELJ FILOZOFIJE: Ništa zato. Filozof prima stvari onako kako ih treba i
primiti, i ja ću protiv njih napisati satiru u Juvenalovu stilu, koja će ih potpuno
slistiti. Ostavimo to. Što želite da vas naučim?
JOURDAIN: Sve bih htio naučiti, najveća mi je želja da postanem učen, i ne
mogu oprostiti ocu i majci što me nisu natjerali da u mladosti studiram sve
znanosti.
UČITELJ FILOZOFIJE: To je razborito osjećanje. Num sine doctrina vita est
quasi mortis imago. Nadam ste da ste razumjeli jer zacijelo znate latinski.

4
JOURDAIN: Da, ali postupajte kao da ne znam. Objasnite mi što to znači.
UČITELJ FILOZOFIJE: To znači da je život bez znanosti tako reći slika smrti.
JOURDAIN: Ovaj latinski ima pravo.
UČITELJ FILOZOFIJE: Nemate li ipak neka elementarna, temeljna znanja?
JOURDAIN: O da, znam čitati i pisati.
UČITELJ FILOZOFIJE: Izvolite dakle odrediti čime da započnemo. Hoćete li
da vas poučavam logiku?
JOURDAIN: A što je ta logika?
UČITELJ FILOZOFIJE: Ona nas uči tri operacije duha.
JOURDAIN: A koje su to tri operacije duha?
UČITELJ FILOZOFIJE: Prva, druga i treća. Prva je shvaćanje s pomoću
univerzalnih pojmova; druga je donošenje suda s pomoću kategorija; i treća je
pravilno zaključivanje s pomoću figura; Barbara, Celarent, Darii, Ferio,
Baralipton itd.
JOURDAIN: Te mi riječi zvuče suviše oporo. Logika mi baš ne leži. Učimo
radije nešto drugo, nešto ljepše.
UČITELJ FILOZOFIJE: Hoćete li učiti etiku?
JOURDAIN: Etiku?
UČITELJ FILOZOFIJE: Da.
JOURDAIN: A što kaže ta etika?
UČITELJ FILOZOFIJE: Ona razmatra načine ostvarenja sretnog života, uči nas
da obuzdavamo strasti, da…
JOURDAIN: Ne, ostavimo to. Ja sam razdražljiv kao sam đavo. I unatoč svim
etikama iskalit ću svoju srdžbu kad mi se prohtjedne.
UČITELJ FILOZOFIJE: Hoćete li onda učiti fiziku?
JOURDAIN: A što nam pripovijeda ta fizika?
UČITELJ FILOZOFIJE: Fizika objašnjava osnovne zakone prirode i svojstva
materije; ona govori o strukturi stvari, elemenata, kovina, minerala, kamenja,
biljaka i životinja, ona nam otkriva uzroke nastanka meteora, duge, kometa,
munje, gromova, kiše, snijega, tuče, vjetra…
JOURDAIN: U svemu tome ima suviše buke i galame.
UČITELJ FILOZOFIJE: Što dakle želite da vas učim?
JOURDAIN: Naučite me pravopis.
UČITELJ FILOZOFIJE: Vrlo rado.
JOURDAIN: A poslije toga učit ćete me kalendar, da bih znao kada je pun
mjesec, a kada nema mjesečine.

5
UČITELJ FILOZOFIJE: Dobro. Da bismo ostvarili vašu želju, treba da
obradimo materiju s filozofskog stajališta, i zbog toga ćemo, povodeći se za
prirodnim poretkom stvari, početi s upoznavanjem prirode slova kao takvih i
različitih načina izgovaranja istih. U vezi s tim moram vam reći da se slova
dijele na samoglasnike, koji se tako nazivaju zato što se glasaju sami, i na
suglasnike nazvane tako zbog toga što se glasaju samo uz samoglasnike i
obilježavaju različite artikulacije glasova. Ima pet samoglasnika ili glasova: A,
E, I, O, U.
JOURDAIN: Dosad sam sve razumio.
UČITELJ FILOZOFIJE: Glas A proizvodi se otvarajući jako usta: A.
JOURDAIN: A, A, tačno je.
UČITELJ FILOZOFIJE: Glas E proizvodi se tako da se donja čeljust približi
gornjoj: A, E.
JOURDAIN: A, E, A, E. Boga mi, tako je. Ah, kako je to lijepo!
UČITELJ FILOZOFIJE: A glas I se tvori tako da se čeljusti još više približe
jedna drugoj a oba kuta usana razmaknu se prema ušima: A, E, I.
JOURDAIN: A, E, I, I, I. Istina je. Živjela znanost!
UČITELJ FILOZOFIJE: Kada se izgovara glas O, čeljusti se još jače otvaraju a
usta se skupljaju,i to tako da se približe i kutovi i gornji i donji dio: O.
JOURDANI: O. Izvanredno točno. A, E, I, O. To je čudesno. I, O, I, O.
UČITELJ FILOZOFIJE: Otvor usta tvori kružić koji izgleda kao O.
JOURDAIN: O, o, o, o, o. Imate pravo:O, O divna je stvar znati tako lijepe
stvari.
UČITELJ FILOZOFIJE: Glas U izgovara se tako da se zubi malo približe ali ne
stisnu sasvim a usnice se izduže i također približe ali ne priljube do kraja: U.
JOURDAIN: U, U. Savršeno tačno. U.
UČITELJ FILOZOFIJE: Usnice izdužujete kao da se durite, i zbog toga, kad se
na nekoga ljutite ili mu se rugate dovoljno je da mu kažete samo: U.
JOURDAIN: U, U. Istina je. Da sam bar ranije studirao i naučio sve to.
UČITELJ FILOZOFIJE: Sutra ćemo govoriti o ostalim slovima, to jest o
suglasnicima.
JOURDAIN: Jesu li i oni isto tako zanimljivi?
UČITELJ FILOZOFIJE: Dakako. Suglasnik D, na primjer, izgovara se tako da
se vrškom jezika dodirne nepce neposredno iznad gornjih zuba: DA.
JOURDAIN: DA, DA, DA. Oh, divne su to stvari.
UČITELJ FILOZOFIJE: F se izgovara tako da se gornji zubi pritisnu o donju
usnicu: FA.

6
JOURDAIN: FA, FA. Istina je. O, oče i majko, kako vam zamjeram!
UČITELJ FILOZOFIJE: A R tako da se vršak jezika prinese gornjem dijelu
nepca: snažna struja zraka prolazi između jezika i nepca, jezik popušta pred
njom i vraća se uvijek u isti položaj tako da nastane neka vrsta vibracije: R, RA.
JOURDAIN: R, R, R, RA; R, R, R, R, R. Istina je. Ah, kakav te vi majstor, a
koliko sam ja vremena dosad potratio. R, R, R, RA!
UČITELJ FILOZOFIJE: Sve ću vam te zanimljivosti sutra potanko objasniti.
JOURDAIN: Učinite to, molim vas. Uostalom, moram vam nešto povjeriti.
Zaljubljen sam u veoma otmjenu damu i želio bih da mi pomognete da joj
napišem pisamce kojim bih joj izrazio poštovanje.
UČITELJ FILOZOFIJE: Izvrsno.
JOURDAIN: To će biti veoma galantno.
UČITELJ FILOZOFIJE: Svakako. Hoćete li da pismo bude u stihovima?
JOURDAIN: Ne, ne, nikako u stihovima.
UČITELJ FILOZOFIJE: Želite dakle da bude u prozi?
JOURDAIN: Ne, ne želim ni stihove ni prozu.
UČITELJ FILOZOFIJE: Jedno od toga dvoga ipak će morati da bude.
JOURDAIN: Zašto?
UČITELJ FILOZOFIJE: Zato, poštovani gospodine, jer se čovjek izražava
uvijek ili u prozi ili u stihovima.
JOURDAIN: Zar postoje samo proza i stihovi?
UČITELJ FILOZOFIJE: Da gospodine, sve što nije proza je stih a što nije stih
to je proza.
JOURDAIN: A kad čovjek govori, što je to?
UČITELJ FILOZOFIJE: Proza.
JOURDAIN: Kako? Kad kažem: Nicole, donesite mi papuče i dajte mi noćnu
kapicu, to je proza?
UČITELJ FILOZOFIJE: Da, gospodine.
JOURDAIN: Gle molim te, već više od četrdeset godina govorim prozu a nisam
imao pojma o tome. Neizmjerno sam vam zahvalan što ste me to naučili. Želio
bih dakle napisati u tom pisamcu: Lijepa markizo, umirem od ljubavi zbog vaših
lijepih očiju. Ali htio bih da to bude rečeno na elegantan način, da bude fino
izraženo.
UČITELJ FILOZOFIJE: Možete napisati da žar njezinih očiju pretvara vaše
srce u pepeo: da danju i noću patite od siline osjećaja koji…
JOURDAIN: Ne, ne, ne neću ništa od svega toga. Želim da bude samo ono što
sam vam rekao: Lijepa markizo, umirem od ljubavi zbog vaših lijepih očiju.

7
UČITELJ FILOZOFIJE: Treba to ipak malo proširiti.
JOURDAIN: Ne, kažem vam, želim da samo te riječi budu u pisamcu, ali
složene po modi, lijepo i otmjeno. Molim vas da mi za ogled izložite nekoliko
različitih mogućnosti rasporeda tih riječi.
UČITELJ FILOZOFIJE: U prvom redu, možete ih poredati kako ste sami rekli:
Lijepa markizo umirem od ljubavi zbog vaših lijepih očiju. Ili drugačije: Od
ljubavi umirem, lijepa markizo, zbog vaših lijepih očiju. Ili: Zbog vaših lijepih
očiju umirem, lijepa markizo od ljubavi. Ili pak: Umirem zbog vaših lijepih očiju
od ljubavi, lijepa markizo. Ili: Zbog očiju, lijepa markizo, vaših lijepih od
ljubavi umirem.
JOURDAIN: A koji je od svih načina najbolji?
UČITELJ FILOZOFIJE: Najbolje je onako kako ste se vi izrazili: Lijepa
markizo, umirem od ljubavi zbog vaših lijepih očiju.
JOURDAIN: Ma nemojte: nikada nisam studirao a otprve sam pogodio najbolji
način! Velika vam hvala, i molim vas da sutra dođete rano ujutro.
UČITELJ FILOZOFIJE: Svakako ću doći. (izlazi)
GĐA JOURDAIN: Aha, opet je izmislio nešto novo. Kako ste se to opremili,
čovječe? Valjda nas sve smatrate budalama kad ste se obukli ovako kao
maškara. Sigurno hoće da vam se svi rugaju?
JOURDAIN: Rugat će mi se, ženo, samo glupani i glupače.
GĐA JOURDAIN: Samo da znate, ne morate na to čekati, svijet se odavna
smije vašim postupcima.
JOURDAIN: Svijet? A tko je taj svijet, molim vas lijepo?
GĐA JOURDAIN: To je svijet razumnih ljudi koji su pametniji od vas. Što se
mene tiče moram vam reći da se zgražam zbog vašeg dosadašnjeg načina života.
Ni sama više ne znam u što se pretvorila ova naša kuća. Kao da su kod nas svaki
dan poklade. Već od samog jutra halabuče ti muzikanti i pjevači i uznemiravaju
čitavo susjedstvo.
NICOLE: Pravo kaže gospođa. Otkad dovlačite ovamo to svoje kićeno društvo,
kuća nam više nikad nije čista. Njihove noge kao da traže blato po čitavom
gradu da bi ga donijele k nama. Jadna Francoise gotovo je spala s nogu trljajući
podove koje ti vaši kicoški učitelji zablate svakog dana iznova.
JOURDAIN: Nicole, za služavku, koja je uz to došla ravno sa sela, suviše ste
jezičavi.
GĐA JOURDAIN: Nicole ima pravo i razumnija je od vas. Da mi je znati čemu
vam je, u vašoj glavi, u vašoj dobi, potreban učitelj plesa.

8
NICOLE: I onaj dugački mačevalac koji uvijek toliko skače i udara nogama da
se cijela kuća trese a okna u salonu samo što nisu poispadala iz okvira.
JOURDAIN: Služavko i ženo, umuknite.
GĐA JOURDAIN: Hoćete naučiti plesati zato što uskoro više nećete moći
hodati?
NICOLE: Valjda biste htjeli ubiti nekoga?
JOURDAIN: Šutite, kažem vam. Vi ste neznalice i jedna i druga, i ne vidite
koristi i prednosti svega toga.
GĐA JOURDAIN: Bolje bi vam bilo da se pobrinete kako ćete udati kćerku,
koja je već u dobi kad treba da se udomi.
JOURDAIN: Na udaju kćeri mislit ću onda kad se nađe netko tko će biti dobra
prilika za nju. Ali sada hoću da mislim i na to kako da naučim što više lijepih
stvari.
NICOLE: Čula sam gospođo da je danas, kao kruna svega, unajmio još i učitelja
filozofije.
JOURDAIN: Tako je. Želim da steknem obrazovanje kako bih o svemu mogao
učeno raspravljati u društvu otmjenih ljudi.
GĐA JOURDAIN: A to vam je prijeko potrebno za dobro vođenje kuće.
JOURDAIN: Obje govorite kao glupače, i ja se stidim zbog vašeg neznanja. Na
primjer, znate li vi što je ovo što sada govorite?
GĐA JORDAIN: Da, znam da je to što govorim dobro i pametno rečeno, i da
biste vi morali promijeniti svoj način života.
JOURDAIN: Ne govorim o tome. Pitam vas znate li vi što su ove riječi koje
sada izgovarate?
GĐA JOURDAIN: To su razborite riječi, a vaše vladanje nije razborito.
JOURDAIN: Ne govorim o tome, kažem vam. Pitam vas: ovo što govorim s
vama, što vam sada kažem – što je to?
GĐA JOURDAIN: Šuć-muć pa prolij.
JOURDAIN: MA ne, ne mislim tako. Ovo što govorimo oboje, ovaj naš govor u
ovom trenutku?
GĐA JOURDAIN: No, što je s njim?
JOURDAIN: Kako se to zove?
GĐA JOURDAIN: To se zove kako hoćemo da se zove.
JOURDAIN: To je proza, neznalice.
GĐA JOURDAIN: Proza?
JOURDAIN: Da, proza. Sve što je proza nužno nije stih, sve što nije stih nije ni
proza. Ha! Evo što znači studirati. A ti, znaš li ti što treba učiniti da kaže U?

9
NICOLE: Kako?
JOURDAIN: Da, reci što radiš kad kažeš U?
NICOLE: Što?
JOURDAIN: Reci U, da vidimo.
NICOLE: No, evo, U.
JOURDAIN: Što to činiš?
NICOLE: Kažem U.
JOURDAIN: Da, ali kad kažeš U, što tada činiš?
NICOLE: Činim ono što ste mi vi rekli da učinim.
JOURDAIN: Evo što znači imati posla s glupačama! Izdužuješ usne i gornju
čeljust približuješ donjoj: U, vidiš li? Durim se, U.
NICOLE: Kako je to lijepo!
GĐA JOURDAIN: Zaista divno.
JOURDAIN: A da ste tek vidjeli kako izgleda O, pa DA, DA; DA i FA, FA.
GĐA JOURDAIN: Kakav je to galimatijaš?
NICOLE: Čemu to služi?
JOURDAIN: Puknuo bih od bijesa kad vidim neobrazovanu ženu.
GĐA JURDAIN: Bolje bi vam bilo da pošaljete dobijesa sve te ljude i njihove
ludorije.
NICOLE: U prvom redu onog dugajliju mačeovaoca koji samo diže prašinu po
kući.
JOURDAIN: Aha, učitelj mačevanja zacijelo vam je trn u oku. Čekaj, sada ću ti
pokazati koliko si bezobrazna. (Naredi da mu dodaju florete i jedan od njih daje
Nicolei) Drži. Zorni prikaz. Linija tijela. Kad udaraš kvartom činiš naprosto ovo;
a kad udaraš tercom činiš samo ovo. I evo, to je pouzdan način da ne budeš
ubijen. A nije li krasno kad se s nekim tučeš i siguran si u pobjedu? Hajde,
pokušaj me udariti pa da vidiš.
NICOLE: Da udarim? Pa što? (Zadaje mu nekoliko udaraca floretom)
JOURDAIN: Polako, ehej! Stani, dobijesa! Đavo odnio tu lopužu!
NICOLE: Vi ste mi rekli da udarim.
JOURDAIN: Rekao sam; ali ti udaraš najprije tercom umjesto kvartom i ne
čekaš da je pariram.
GĐA JOURDAIN: Dragi moj mužu, vi ste sasvim poludjeli s tm svojim
izmišljotinama i mušicama, a sve vas to drži odonda otkako pokušavate
održavati društvene veze s plemićima.
JOURDAIN: Time što se družim s plemstvom pokazujem da sam razborit; a
osim toga, to je malo ljepše nego družiti se s vašim građanima.

10
2. SCENA

NICOLE: A baš dolazite u pravi čas…

CLEONTE: Gubi se, podmuklice, i ne obmanjuj me vojim lažima.
NICOLE: Tako vi dakle primate vijesti…
CLEONTE: Gubi se, kažem ti, i reci svojoj nevernoj gospodarici da se više
nikada neće poigrati naivčinom Cleonteom.
NICOLE: Što je ovome udarilo u glavu? Dobri moj Covielle, reci mi što ovo
znači.
COVIELLE: Tvoj dobri Covielle, razbojnice! Nestani mi brzo so očiju,
prostakušo, i ostavi me u miru.
NICOLE: Što? I ti me dočekuješ…
COVIELLE: Nestani mi s očiju, kažem ti, ne želim s tobom progovoriti viš ni
riječi.
NICOLE: Što im je obojici? Krasno! Moram odmah o tome obavijestiti soju
gospodaricu.
CLEONTE: Tako nešto! Postupati sa zaljubljenim momkom na takav način!
COVIELLE: To što smo obojica doživjeli prava je strahota.
CLEONTE: Ljubim je neizrecivo strastveno i nedopisivo nježno: jedino nju
volim, jedina mi je ona na pameti: ona je utjelovljenje svih mojih želja, sve moje
pažnje, sva moja radost; govorim samo o njoj, mislim samo na nju, sanjam samo
o njoj, dišem samo po njoj, moje srce samo u njoj živi. A eto kako mi ona
uzvraća svu moju ljubav! Dva je dana nisam vidio – za mene su to bila dva
strašna, beskrajno duga stoljeća! Tada je slučajno sretnem. Moje srce, čim je
ugleda, zadršće od sreće, radost mi obasja lice, sav očaran poletim prema njoj; a
nezahvalnica odvraća od mene pogled i prolazi pokraj mene kao da me nikad u
životu nije vidjela!
COVIELLE: I ja kažem točno to isto.
CLEONTE: Je li ikad itko na svijetu, Covielle, bio tako nevjetan kao
nezahvalnica Lucile?
COVIELLE: Ili tako, gospodine, kao drznica Nicole?
CLEONTE: A koliko puta sam uzdisao zbog njezinih čari?
COVIELLE: Koliko puta sam se oznojio pomažući joj u kuhinji?
CLEONTE: Koliko sam suza prolio pred njezinim nogama?
COVIELLE: Koliko sam vedara vode izvukao za nju iz bunara!
CLEONTE: Koliko sam izgarao od ljubavi za nju!
COVIELLE: Kako sam se znao opeći kad sam umjesto nje okretao ražanj!

11
CLEONTE: A ona prolazi mimo mene s prezirom!
COVIELLE: A ona mi bezobrazno okreće leđa!
CLEONTE: Ta nevjera zavređuje da bude najstrože kažnjena!
COVIELLE: Taizdaja zaslužuje stotinu zaušnica!
CLEONTE: Nemoj, molim te, ni pokušati da je još ikada zagovaraš preda
mnom.
COVIELLE: Ja, gospodine? Bože sačuvaj!
CLEONTE: Ne pokušavaj opravdati čin te nevjernice.
COVIELLE: Ne bojte se.
CLEONTE: Jer znaj, što god budeš govorio njoj u obranu, bit će uzaludno.
COVIELLE: Tko i pomišlja na to?
CLEONTE: Želim da zauvijek ostanem uvrijeđen na nju, i prekidam s njom
svaki odnos.
COVIELLE: Slažem se.
CLEONTE: Možda joj je zapeo za oko onaj grof koji zalazi k njima; imponira
oj, kao što vidim, plemićko porijeklo. Ali ja ću, radi svoje časti, unaprijed
parirati sramotni efekt njene nevjere. I sam ću postupiti poput nej i neću joj dati
da se hvali time što me je napustila.
COVIELLE: To ste izvrsno rekli, i ja dijelim s vama sva ova osjećanja.
CLEONTE: Pojačaj moje neraspoloženje prema njoj i podupri moju odluku
nasuprot svim preostacima ljubavi koji bijoš mogli djelovati njoj u prilog.
Govori mi o njoj samo najgore, preklinjem te. Opiši mi je tako da ću je zamrziti;
istakni sve nedostatke što si ih na njoj zapazio.
COVIELLE: Ona, gospodine? Kaćiperka, smiješna gizdelinka i ja zaista ne
znam kako ste se mogli zaljubiti u nju. Nema na njoj baš ničeg osobitog: lao ćete
naći stotinu djevojaka koje će vm bolje odgovoarati. U prvom redu, oči su joj
malene.
CLEONTE: Malene su, to je istina. Ali su pune žara, najsjanije, najpronicavije,
najzanosnije od svih koje sam ikada vidio.
COVIELLE: Usta su joj velika.
CLEONTE: Da. Ali su mnogo privlačnija od svih drugih usta. Pubuđuju želju,
ne možš im se oprijeti jer su neodoljivo ljupka.
COVIELLE: Što se stasa tiče, nije baš visoka.
CLEONTE: Nije. Ali je elegantna i vrlo skladna.
COVIELLE: U njezinu govoru i gestama osjeća se ishitrena neusiljenost.
CLEONTE: Ali koliko dražesti ima u svemu tome!
COVIELLE: Kad je riječ o duhu…

12
CLEONTE: O, Covielle, njezin je duh suptilan, delikatan.
COVIELLE: Ali, njezina konverzacija….
CLEONTE: Puna je šarma.
COVIELLE: Uvijek je ozbiljna.
CLEONTE: Zar ti je milija izvještačena i pretjerana razigranost i veselost?
Postoji li išta neprivlačenije od žena koje smiju svemu i svačemu?
COVIELLE: Ali, na kraju krajeva, ona je najhirovitije stvorenje na svijetu.
CLEONTE: Da, hirovita je, slažem se. Ali lijepoj djevojci to i pristaje, a čovjek
može sve podnijeti od one u koju je zaljubljen.
COVIELLE: Ako je tome tako, jasno mi je da biste vi željeli da je vječno
ljubite.
CLEONTE: Ja? Radije bih umro i odsad ću je mrziti isto toliko koliko sam je
dosad volio.
COVIELLE: Kako će to biti moguće kad je ona za vas u svemu tako savršena?
CLEONTE: Po tome će moja osveta biti još silnija, po tome će snaga moga srca
još jače doći do izražaja, jer ću je mrziti, jer ću je ostaviti – a tako je lijepa, tako
je privlačna, tako dostojna ljubavi. Evo je.
NICOLE: Ja sam, moram reći, bila strašno ogorčena.
CLEONTE: Neću s njom progovoriti ni riječi.
COVIELLE: Postupit ću jednako kao i vi.
LUCILE: Što se dogodilo, Cleonte? Što vam je?
NICOLE: Što ti je, Covielle?
LUCILE: Što vas je rastužilo?
NICOLE: Što te je oneraspoložilo?
LUCILE: Jeste li nijemi, Cleonte?
NICOLE: Zar nemaš jezike, Covielle?
CLEONTE: Kakva pakost!
COVIELLE: Kakvo izdajstvo!
LUCILE: Zacijelo vas je zbunio naš jutrošnji susret.
CLEONTE: Aha, uviđamo što smo učinili.
NICOLE: Naše držanje te je razljutilo.
COVIELLE: Pogodili smo u čemu je stvar.
LUCILE: Zar ne, Cleonte, u tome je uzrok vašoj srdžbi?
CLEONTE: Da, nevjernice, u tome je kad već hoćete da vam kažem. Ali moram
vam uz to reći da nećete likovati zbog svog nevjersva, kao što ste to zamislili,
jer ću ja prvi raskinuti s vama i neću vam dati prilike da me otjerate. Bit će mi,
dakako, teško da pobijedim svoju ljubav prema vama. Boljet će me. Patit ću

13
neko vrijeme. Ali i to će proći, a ja ću radije probosti sebi srce nego popustiti i
vratiti se k vama.
COVIELLE: Za mene vrijedi isto.
LUCILE: Koliko buke zbog sitnice. Reći ću vam, Cleonte, zašto sam jutros
izbjegla razgovor s vama.
CLEONTE: Ne, neću ništa da čujem.
NICOLE: Objasnit ću ti zašto smo morale onako brzo proći.
COVIELLE: Ne želim slušati o tome.
LUCILE: Jutros je naime…
CLEONTE: Ne, kažem vam.
NICOLE: Moraš znati da…
COVIELLE: Ne, izdajice.
LUCILE: Ali slušajte.
CLEONTE: Nema ništa.
NICOLE: Da ti kažem…
COVIELLE: Ja sam gluh.
LUCILE: Cleonte!
CLEONTE: Ne!
NICOLE: Covielle!
COVIELLE: Ništa!
LUCILE: Nemoj tako.
CLEONTE: Priče za djecu.
NICOLE: Saslušaj me.
COVIELLE: Gluposti.
LUCILE: Dvije riječi.
CLEONTE: Ne, svršeno je.
NICOLE: Rječcu samo.
COVIELLE: Raskinuli smo.
LUCILE; Dobro, kad nećete da me saslušate, ostanite i dalje u zabludi i raite
kako vas volja.
NICOLE: Kad si takav, shvati moj postupak kako god hoćeš.
CLEONTE: Da čujemo dakle razlog onakvu krasnom vladanju.
LUCILE: Sada više ne želim govoriti o tome.
COVIELLE: Obavijestite nas u čemu je bila stvar.
NICOLE: Ne želim više nikoga obavještavati.
CLEONTE: Recite mi…
LUCILE: Ne, neću ništa reći.

14
COVIELLE: Ispripovijedi mi…
NICOLE: Ne, neću ništa ispripovijediti.
CLEONTE: Molim vas.
LUCILE: Ostavite me.
COVIELLE: Preklinjem te.
NICOLE: Gubi se.
CLEONTE: Lucile!
LUCILE: Ne.
COVIELLE: Nicole!
NICOLE: Ništa od toga.
CLEONTE: Za ime božje!..
LUCILE: Neću.
COVIELLE: Jednu riječ.
NICOLE: Ni slova.
CLEONTE: Razbijte moje sumnje.
LUCILE: Ne pada mi napamet.
COVIELLE: Rastumači mi.
NICOLE: Nemam volje.
CLEONTE: Dobro, kad vam je tako malo do toga da ublažite moju patnju i da
se opravdate zbog toga što ste zlostavljali moju ljubav, ovo je posljednji put što
me vidite, nezahvalnice; odlazim daleko od vas da umrem od boli i ljubavi.
COVIELLE: A ja ću slijediti njegove stope.
LUCILE: Cleonte?
NICOLE: Covielle?
CLEONTE: Molim?
COVIELLE: Da?
LUCILE: Kamo ste pošli?
CLEONTE: Onamo kamo sam rekao da idem.
COVIELLE: Pošli smo u smrt.
LUCILE: U smrt, Cleonte?
CLEONTE: Da, okrutnice, kad vi to želite.
LUCILE: Ja želim da vi umrete?
CLEONTE: Da, vi to želite.
LUCILE: Tko vam je to rekao?
CLEONTE: Budući da ne želite rastjerati moje sumnje…
LUCILE: A tko je za to kriv? Da ste me htjeli saslušati u početku, saznali biste
da je zgodu zbog koje se žalite izazvala nazočnost moje tetke, starice koja je

15
uvjerena da svaki razgovor s mušarcem obeščašćuje djevojku pa nam
neprekidno drži prodike i sve nam muškarce prikazuje kao sotone.
NICOLE: Eto u čemu je bila stvar.
CLEONTE: Je li to istina, Lucile?
COVIELLE: Ne varaš me?
LUCILE: Živa istina.

16