U okviru naseljenog prostora biosfere moguće je izdvojiti prostorno ograničena područja

Ekosustav je dio okoliša potreban za održavanje života i koja obilježavaju pojedine kombinacije ekoloških čimbenika.Takve osnovne topografske
životnih zajednica. Često se izraz upotrebljava u obliku jedinice nazivamo biotop i one su životna staništa organskih vrsta. Time se pojedini
globalni ekosustav, čime se misli na cjelokupnost života na biotopi međusobno razlikuju. Oni se također razlikuju po posebnim kombinacijama
Zemlji. mikroorganizama, biljnih i životinjskih vrsta,dakle životnoj zajednici kojoj odgovaraju
uvjeti u biotopu
Biotop je npr. močvara, jezero, livada, šuma, more, pustinja, gdje žive u istim uvjetima
različiti organizmi tj. biocenoza.

Biocenoza je skupina jedinki (životna zajednica) različitih

populacija koje žive u određenom staništu (biotopu), a usko su
Biom je skupina raznolikih ekosustava, kojima je zajednička karakteristika
povezane različitim međuodnosima, posebno međuodnosima u
istoznačnost klimatskog područja. Biomi su stoga pravilno raspoređeni i
hranidbenom lancu. Biocenozu čine mikroorganizmi –
odgovaraju klimatskim regijama (npr. biom tundre, biom bjelogorične šume, biom
mikrobiocenoza, biljke – fitocenoza, životinje –zoocenoza i
tropske kišnešume i sl.), a imaju dominantnu klimazonalnu vegetaciju. Biomi
ostali predstavnicicarstava organizama.
mogu biti raspoređeni i na temelju nadmorske visine ili dubine voda i mora, a to je
vertikalna raspodjela bioma.

Ekološka niša je mjesto i funkcionalni položaj koji pojedina vrsta

zauzima u spletu međusobnih odnosa. Areal je ukupni prostor u kome
je rasprostranjena pojedina vrsta. Rasprostranjenost biljaka i životinja Ekosustav Struktura ekosustava
Ekosustav ima četiri strukturalne komponente:
nije uzrokovana samo ekološkim prilikama nekog područja, već može - anorganske tvari,- organizmi proizvođači,
biti i posljedica promjene geografskih i klimatskih prilika tijekom bliže - organizmi potrošači,
geološke prošlosti. Široko rasprostranjene biljne ili životinjske vrste - organizmi razlagači.
nazivamo kozmopoliti. Nasuprot tomu, vrste koje žive na užem Svi organizmi su u ekosustavu podijeljeni u dvije velike skupine:
lokalitetu nazivamo endemi. Živa bića, preostala iz prethodnih autotrofni (proizvođači) i heterotrofni (potrošači i razlagači).
razdoblja drugačijih klimatskih prilika (npr. iz glacijala) nazivamo
relikti.

U ekosustavu može doći do postupnog zamjenjivanja – sukcesije pojedinih životnih

zajednica, počevši od jednostavnih prema složenima. Sukcesije mogu biti primarne i
sekundarne. Pod primarnim sukcesijama razumijeva se naseljavanje ranije nenaseljene
zone, a sekundarnom sukcesijom označavamo obnovu prije uništenih životnih
zajednica. Naseljavanje nenaseljenih područ ja započinju tzv.pionirske vrste, uglavnom
biljke, koje stvaraju uvjete za postepeno naseljavanje drugih biljnih vrsta i životinja
(prvo biljojeda, a nakon toga i mesojeda). Dugotrajne poplave, požarii vulkanske
erupcije mogu uzrokovati potpunu degradaciju okoliša, te će se tijekom vremena ona
postepeno obnavljati procesima ekološke sukcesije. Naravno da će pionirska i kasnije
  naseljena vegetacija ovisiti o klimatskim i drugim abiotičkim čimbenicima. Jedne vrste
biljaka naselit će područja devastiranih tundri, a druge vrste naselit će npr. područja
uništenih tropskih kišnih šuma.
Ekosustav je dio okoliša potreban za održavanje života i životnih zajednica. Često se izraz upotrebljava u obliku
globalni ekosustav, čime se misli na cjelokupnost života na Zemlji.
U okviru naseljenog prostora biosfere moguće je izdvojiti prostorno ograničena područja koja obilježavaju pojedine kombinacije ekoloških čimbenika.Takve osnovne
topografske jedinice nazivamo biotop i one su životna staništa organskih vrsta. Time se pojedini biotopi međusobno razlikuju. Oni se također razlikuju po posebnim
kombinacijama mikroorganizama, biljnih i životinjskih vrsta,dakle životnoj zajednici kojoj odgovaraju uvjeti u biotopu
Biotop je npr. močvara, jezero, livada, šuma, more, pustinja, gdje žive u istim uvjetima različiti organizmi tj. biocenoza.

Biocenoza je skupina jedinki (životna zajednica) različitih populacija koje žive u određenom staništu (biotopu), a usko su povezane različitim međuodnosima, posebno
međuodnosima u hranidbenom lancu. Biocenozu čine mikroorganizmi – mikrobiocenoza, biljke – fitocenoza, životinje – zoocenoza i ostali predstavnicicarstava organizama

Biom je skupina raznolikih ekosustava, kojima je zajednička karakteristika istoznačnost klimatskog područja. Biomi su stoga pravilno raspoređeni i odgovaraju klimatskim
regijama (npr. biom tundre, biom bjelogorične šume, biom tropske kišnešume i sl.), a imaju dominantnu klimazonalnu vegetaciju. Biomi mogu biti raspoređeni i na temelju
nadmorske visine ili dubine voda i mora, a to je vertikalna raspodjela bioma.

Ekološka niša je mjesto i funkcionalni položaj koji pojedina vrsta zauzima u spletu međusobnih odnosa. Areal je ukupni prostor u kome je rasprostranjena pojedina vrsta.
Rasprostranjenost biljaka i životinja nije uzrokovana samo ekološkim prilikama nekog područja, već može biti i posljedica promjene geografskih i klimatskih prilika tijekom
bliže geološke prošlosti. Široko rasprostranjene biljne ili životinjske vrste nazivamo kozmopoliti. Nasuprot tomu, vrste koje žive na užem lokalitetu nazivamo endemi. Živa
bića, preostala iz prethodnih razdoblja drugačijih klimatskih prilika (npr. iz glacijala) nazivamo relikti.

Struktura ekosustava
Ekosustav ima četiri strukturalne komponente:
- anorganske tvari,- organizmi proizvođači,
- organizmi potrošači,
- organizmi razlagači.
Svi organizmi su u ekosustavu podijeljeni u dvije velike skupine: autotrofni (proizvođači) i heterotrofni (potrošači i razlagači).

U ekosustavu može doći do postupnog zamjenjivanja – sukcesije pojedinih životnih zajednica, počevši od jednostavnih prema složenima. Sukcesije mogu biti primarne i
sekundarne. Pod primarnim sukcesijama razumijeva se naseljavanje ranije nenaseljene zone, a sekundarnom sukcesijom označavamo obnovu prije uništenih životnih
zajednica. Naseljavanje nenaseljenih područ ja započinju tzv.pionirske vrste, uglavnom biljke, koje stvaraju uvjete za postepeno naseljavanje drugih biljnih vrsta i životinja
(prvo biljojeda, a nakon toga i mesojeda). Dugotrajne poplave, požarii vulkanske erupcije mogu uzrokovati potpunu degradaciju okoliša, te će se tijekom vremena ona
postepeno obnavljati procesima ekološke sukcesije. Naravno da će pionirska i kasnije naseljena vegetacija ovisiti o klimatskim i drugim abiotičkim čimbenicima. Jedne vrste
biljaka naselit će područja devastiranih tundri, a druge vrste naselit će npr. područja uništenih tropskih kišnih šuma.

3.2.1. Vrste ekosustava

Ekosustavi koji ulaze u sastav biosfere, različ
iti po svom sastavu i veli
č
ini,grade mozaik na površini Zemlje. Ekosustave svrstavamo prema razli
č
itim kriterijimaod kojih važniju ulogu imaju:-
 
klimatski
č
imbenici (toplina, vlažnost, svjetlost),-
 
priroda biotopa (vodene-akvati
č
ke i kopnene-teresti
č
ke),-
 
sastav staništa (npr. tla),-
 
sastav vegetacije (npr. zajednica smrekove šume).Prema geogafskom rasporedu svi ekosustavi se dijele na ekosustave kopna(akvati
č
ki i teresti
č
ki) i mora
(Sl. 3.10)
.
Akvati
č
ki ekosustavi
na kopnu mogu biti
ekosustavi teku
ć
ica
(potoci irijeke) i
ekosustavi staja
ć
ica
(bare, mo
č
vare, jezera). Mjera kolanja energije uvodenim ekosustavima je
bioproizvodnost
, tj. stvaranje organskih spojeva. Premaintenzitetu proizvodnje vodeni ekosustavi su:-
 
oligotrofni
(slabo proizvodni);-
 
eutrofni
(dobro proizvodni);-
 
distrofni
(odumiru
ć
i).
Slika 3.10. Hranidbeni niz i energija u ekosustavu (iz: Springer, 1998)Teresti
č
ki ekosustavi kopna
su tropska kišna šuma, miješana šuma, tajga,tundra, savana, stepa i pustinja. Njihov raspored izravno ovisi o klimatskim prilikama.Ekosustav mora je najve
ć
i i najstariji životni okoliš. Organizmi žive u moru usvim njegovim slojevima i u razli
č
itim dubinama. Biljke i životinje površinskog slojaslobodnih mora i njegove pu
č
ine, tj. pelagijala, lebde u moru, pa ih raznose valovi istruje. Nazivamo ih
planktonom
ili planktonskim organizmima. Razlikuju se biljniorganizmi ili
fitoplankton
od životinja ili
zooplankton
. Samo manji broj pu
č
inskihživotinja ima snažnije organe za kretanje pa mogu aktivno plivati vlastitom snagom.To su plivaju
ć
e ili nektonske životinje ili
nekton
. Na morskom dnu žive brojniorganizmi koje nazivamo bentoski organizmi ili
bentos
.
3.2.2. Energija i bioproizvodnja ekosustava
Planet Zemlja je zatvoren sustav. Koli
č
ina tvari je stalna, ona samo prelazi izjednoga u drugi oblik. Tok tvari u biosferi zbiva se u zatvorenim biogeokemijskimciklusima kod kojih u sklopu zamršenih procesa
mineralizacije i sinteze organskihspojeva odlu
č
uju
ć
u ulogu imaju organizmi.U okviru slijeda tih reakcija omogu
ć
eno je vezanje Sun
č
eve energije ukemijsku energiju biomase što je osnovni preduvjet postojanja biosfere. Svjetlost kojastigne do fotosintetskog organizma pretvara se u kemijsku energiju, a ta se
daljepretvara u razli
č
ite kemijske spojeve, koji nose u sebi pohranjenu energiju (npr.celuloza, škrob, še
ć
er, bjelan
č
evine, masti).
31

 
Svaki organizam treba energiju za život.
Fotosintetski
(fototrofni) organizmi(neki mikroorganizmi i biljke) su
autotrofni
organizmi. Kod autotrofnih organizamaimamo primarnu bioproizvodnju.
Heterotrofni
organizmi ili potroša
č
i su gljive,ve
ć
ina bakterija, životinje i ljudi i ovise o hrani koju proizvode drugi autotrofniorganizmi. Kod heterotrofnih organizama sintetiziraju se iz osnovnih hranidbenihsupstrata koje su
stvorili autrofni organizmi novi organski spojevi, dakle imamosekundarnu bioproizvodnju
(Sl. 3.11)
.
Slika 3.11. Hranidbeni niz i energija u ekosustavu (iz: Springer, 1998)
Tijekom primarne fotosinteze i kemosinteze biljke troše manji dio proizvedeneenergije za svoje potrebe. To iznosi od 10 do 40 % ukupne (bruto) stvorene energije.Višak
energije (od 60 do 90 %) pohranjuje se u novu biomasu (npr. u drvnu masu,sjemenje u žitarica, u plodove vo
ć
a i sl.). Taj dio stvorene biomase na raspolaganju jeheterotrofnim organizmima, odnosno služi za prehranu životinja i ljudi.Organski spojevi koje proizvode biljke služe za
prehranu potroša
č
ima (npr.govedu). U procesima probave razlažu celulozu i druge spojeve na jednostavnijespojeve kojima se služe za svoje anaboli
č
ne i kataboli
č
ne reakcije. Izlu
č
evine iodumrli organizmi te biljni ostaci služe kao izvor energije razlaga
č
ima (npr.bakterijama i gljivicama). Nastaju anorganske tvari, voda, uglji
č
ni dioksid, amonijak,metan i dr. Tako se zatvara krug: organska tvar se razložila u anorganske spojeve, adio energije koju je organizam iskoristio za svoj metabolizam uz
proizvodnju toplineomogu
ć
ava mu život (rast, razvoj, reprodukciju, rad i sl.).
32
 
Za mjerenje bioproizvodnosti primjenjuju se metode mjerenja biomase,potrošnje hranidbenih tvari, minerala, vitamina, te prometa kisika i uglji
č
nogdioksida. Bioproizvodnja se može mjeriti i primjenom radioaktivnih izotopa. Tako jemogu
ć
e pratiti brzinu ugradnje radioaktivnog fosfora (
32
P) u fitoplanktonskeorganizme vodenih ekosustava (npr. jezera, mora i oceana).Od kopnenih ekosustava najproduktivnije su šume (oko 250 t organskogugljika/km
2
/u godini), zatim obra
đ
ene površine (150 t), stepe (oko 50 t) i pustinja(oko 5 t). Od vodenih ekosustava najve
ć
a je bioproizvodnja u zapadnom Atlantiku(550 t organskog ugljika/km
2
/na godinu) i u nekim jezerima (od 250 do 450 t).Bioproizvodnost pojedinih ekosustava ovisi o specifi
č
nim uvjetima na tombiogeografskom prostoru, a to su hranjive i mineralne tvari, osun
č
anost, toplina,dovoljno dišnih plinova i dr.Heterotrofni organizmi tako
đ
er ne iskoriste sve tvari koje unose u organizam.Dok biljojedni organizmi troše (asimiliraju) samo oko 10 % pojedene biljne(celulozne) hrane, a ostalo gube izmetom, dotle je
stupanj iskoristivosti u mesojednihorganizama ve
ć
i i iznosi od 30 do 50 %. Rast, pove
ć
anje mase i volumena tijela terazmnožavanje heterotrofnih organizama nazivamo
sekundarnom bioproizvodnjom
.Samouskla
đ
ivanje je proces održavanja ravnoteže izme
đ
u proizvedene ipotrošene energije. Ono je temeljno obilježje živog svijeta. Samouskla
đ
ivanje uekosustavu temelji se na zakonitostima održavanja sklada u biocenozama, koje sunerazdvojno vezana za hidrosferu, atmosferu i litosferu. Ako npr. u biocenozi
izrasteviše biljaka, to zna
č
i više hrane za životinje, zbog toga se u biocenozi pove
ć
ava brojbiljojeda, ali sukladno tome i mesojeda. Više biljojeda uzrokuje smanjenje biljnehrane, a time se smanjuje broj jedinki biljojeda i mesojeda itd. Vidljivo je da se
uprirodnim zajednicama raznovrsnih populacija – u ekosustavu održava dinami
č
naravnoteža.