,<

t'

VALPOVO
NJEGOVI GOSPODARI.

NAPISAO

FRANJO ZAVER' KOCH-KUHAC.

( ;'

Gustav bal'lln Prandau.

U ZAGRJmU,
'frSAK DIONICK]<; TISKARE.
1876.

.
~~m~ ml,/ •••
TV ...
 .. •
I
)

,I

:,

JakUPljajUC podatke za zivotopis domacega nam skla­

'c'-J datelja Karla baron a Prandau-a, moradoh se dakako
~' pobrinuti i za poviest obitelji, iz koje je poteko i
j, mjesta gdje se je rodiO.Tu mi najednoc naraste
izpod ruku toliko grad iva, da ne mogu poviest ohitelji
baruna Prandau-a i mjesta Valpova uplesti kako bijah
namislio, u zivotopis skladatelja Karla Prandall-a, nego
sam evo prisiljen, 0 svakom napose pisati.
Premda niesam bistorik, nego se bavim poviescu
umjetnosti, a napose glasbe, j premda predobro znam,
" da ClI za poviest Valpova tezko iSto vaznijega iznieti, ,
to se ipak dajem na taj po sao, cim sam se jednom do­
mogao nekib podataka, i to tim radje, !ito znam, da CU
mnogim citateljem ugoditi, priobClIjuc im nesto iz po­
viesti Valpova i njegovih gospodara, posta je do sad 0
Valpovu pa j ob ostalih gradinah i priedjelib Siavonije f
vrlo malo t,aga pisano. Uzrok tomu bijahu ponajvise zle
komunikacije, koje su otegocivale putovanje po Siavoniji tt
a zatim odaljenost od knjizevn,og nam sredista _ Za­
, greba. U Siavoniji pako samoj, nije se naslo dosta Ijudi,
koji bi se bili brinuli za mjestnu' poviest ove zemlje, f
i koji bi 0 njoj nesto pisali.
Kako ce citatelji vidjeti, upotriebio sam pri toj ra­
dnji pomnjivo ne sarno lasno pristupne pismene izvore j
t
t

,- """'_ " __,,J---..III

4

'" 2 3
_ najvi~e imamo zahvaliti velezasluzllomu nasemu po­
vjestnicaru g. Ivanu Kukuljevi~u - vee sam se Bam
osobno odputio na lice mjesta, te sam stranom vadeCi iz
Valpovackoga arkiva, stranom slusajuei ustmeno pripovie­
danje, a stranom motreCi sam priedjel i starinske ostanke
popunio, cega mi ~e nestajalo, a vriedno je,' da se znade.
o poviesti obitelji Prandauove bijase vrlo tezko
stogod saznati*; jer niti ima u zemaljskom arkivu, niti
u kakovu rjecniku, niti u beckom plemiekom listu, niti
u Gothajskom kolendaru kakovih obsirnijih podataka,
a ustmene viesti vrlo su riedke i netocne. Ja sam nie·
djutim nilliao u dohodarskom uredu vlastelinstva pove- ,
Ija obiteljskih iz raznih vremena, 0 kojih se je u Val­
povu malo sto znalo i odatle pocrpih najbitnije podatke.
Predji Prandauovi nisu doduse sabljom u ruci vojevali
za slobodu nase domovine, ali su na drugom polju mnogo
zasluga stel~li za dobro naroda, pak mi se cini, da je
vriedno sacuvati poviest ove obitelji uspomeni potomaka ..
Ja sam se ponesto odalecio od obicajnoga nacina,
po kom bi bio imao najpl'ije topografiju, a tada tek po­
viest mjesta i obitelji opisati. Ja pako donosim ponaj­
prije poviest Valpova, tad poviest obitelji a napokon
opis mjesta. To cinim za to, sto sam se uvjerio, da je
sadasnje Valpovo pravo rekuc iz ruku obitelji Pran­
dau-a niklo, te ce se mnogo toga ovim redom lasnje ra­
zumjeti i pravednije prosuditi moci.**
* Jedan ugarski drzavnik zanimase se nedavno za poviest
Valpova j obitelji Prandan-ove, te se je obratio pi­
amenD na bamna Prandan-a, neka mn neke podatke
priobei. Nn ovaj mn odvrati, da ni uz najboljn v01jn
ne moze njegovoj zelji zadovoljiti, posto ni 0 jednom
ni 0 drugom ne ima nikakove pisane poviesti. ' dapojedillosti iz Valpova dadem fotografirati. S druge
** Prj nazocnoj radnji, koju lane (g. 1875.) ljeti \l Val- ,
povn zapoeeh, mnogo me je podupirao preuzv. gosp.
barun Gustav Prandan, priobCnjue mi mnogo toga, sto
je 0 svojih predjih ustmeno doeno ili sam dozivio.
~.
•
I
Poviest Valpova. Valpovo je trgoviste sa 3.200 sta­
novnikau podzupaniji osieckoj,lezi tri milje iznad Osieka
uz 7.elenkasti riborodni vijugajuCi se potocic Karl1sicu, !
koj se kod Petrievaca u Dravn ulieva. ' J
Rim8ko mjesto Jovalia (Jovalium), koje se sporn i­ 1
nje vee u II. stoljecu poslije Krsta, stajalo je lIa onom
mjestu, gdje danasnje Valpovo, ili tik njega lIa cesti;
koja je iz Optuja vodiia u Mursu (Osiek) na desnoj
It
)
obali Drave. Po razdiobi Panonije u gomju i doljnju !I
J ovaliu spadala je na ovu drugu. Posto ovo mjesto a i
I
ciela okolica slabo ~u s al'keolozkoga gledista izpitaui:
to se ne cemo upustiti u nagadjanja ob onoj davnoj dobi. j
U vlastelinstVll valpovackolU ima mnogo starih raz­
valina; ali ove niesn izpitane, kojoj dobi i kojell1U na­
rodu pripadaju; dobro ce ipak biti, ako se ovdje napo­
menno U sumi i'iroki dol zvanoj kod Harkanovaca ima
jeana razvalina, koja je satla sva obrastena ogromnimi
hrastovi i bUkvami. Na go~podarstvu "Subotici" kod
Budimaca ima jedna razvalina sa podrumnimi hodnici,
odakle puk jos i sad opeke vadi za porabu. Treca
vrlo velika razvalina, u kojoj ima tragova yodovodu,
nalazi se u snmi "Zagradje" zvalloj, kod Zelcina. Cetvl't
sata od lovacke kucice Creta ima takodjer ostanaka
stare kule; nu se sad vee ne vidi nista do velikih hrpa
podrtina, gdje su jazavci pokusavali nastaniti se, ali im
ne podje za rukom u tvrdu tlu izrovati si jamu. Na tih
podrtinah rastu hrastovi i bujive, kojim ima vee do 300
godina.* Po tom sudec razoreni sn ovi gradovi za vrieme
turskih navala.
0sim toga mi dozvoli, da razgledam i upotriebim llje­
govu knjiznicn i arkiv, te mi njedno ueini mogucim,
mi je strane i8ao na rukn r,!lvnatelj vlastelinske pisarne
g. Eisenbarth, zatim gg. Caeinovic i Alex. Deszathy,
kojim' se ovime srdaeno zahvaljujem na prijazllosti.
* Vlastelinski nadsnmar g. Dvorak reee mi tako.


4 I)
I u Tiborjancih mora fla je u ~red 8ela bila takoya
kula, jer je tezko vjel'ovati, da bi ka~uji naseljenici i~li
gradit selo olwlo oualm dubokc pro vale, kakova je tamo.
Priea se, da si je rimski cal' Tibel'ijo'" ovdje sagradio
velike dvore i odatJe da potico hue mjostll. Stard pri­
poviedaju, kako su im njihovi stari kazivaJi, da je na
onoUl llIjestu JOB preu kakovih sto godina bilo zidilla,
koje je puk, jer u okolici ne illla kamoua, raznio i za svoje
gradjevine upotriebio:
Yalpovu ne nalazimo traga u sredlljelll vieku. Po
Miklosicu rnjestllomu imenu Valpoyo ;;Iub osnovolll novo­
slo\'enskil ali tudja riee "valpot" = seljak (yillicus);
odklc f>e potvrdjuje, da je sadanje Val po\'o hrvatskim
narodolIl zasnovano bilo. Valpovo je tek II X n.
vieku
glas 8tel;:lo. Kada je g. 1537. 15l1lederevski ptl;a Moha­
med Jahjaoghli provalio preko Sayc, sakupi se kod
Koprivnice l<'el'dinalldova vojska, koja je brojila 16.000
pjesaka i 8.000 konjanika, da odanle krene proti rece­
nomu pasL ZapovjednikoIll vojske bija~eKralljac Kaeia­
nel', docim su konjallictvo vodili Hn'uti Ljudevit Pekri
i Pavao Bakic. Bijuse tuj i zagl'eha~ki biskup Simun
Bakac-Erdodi sa svojom cetom. Kacianer je jz Kopri­
vnice posao pl'ema Osieku i liZ 8 yclikih i 41 manji
pl'esao Rarasicu te posio Valpovo i okolicu do O"ieka.·
Mohamed-patia sakupio je medjutim u Yuko\'aru veliku
yojsku. Racianel' htjedo navaliti na Osiok ali ga J\Iolm­
med-beg zaprieci. Preval'i se talwdjer, kada se pomukllu
k ErdOdiu, da si hralle nabavi. Vieli se pi'isiljena krenuti
k Djakovu. Ovdje mu dodje u susret sam pasa s Murad­
beg-om, kli8kim gospodal'om. Due 1. prosinca 153i. za­
metne se u ravnici bitka medju konjaniei jedne i druge
Yojske, u kojoj pade hrabri Pavao Bakie. Ka'cianer uta­
bori Be izmedj u GOljana i Sirokoga polja; te bje~e tuj
* Valjda g. 11. 1)0· Is. kad je voj6\aO U Dalmacijf i
povo predali te Osiek i JOB 14 tvnljava u Slavoiliji na­
Panoniji.
glo ostavili.
.... •
u ratnom viecu zakljuceno, da se uzmakne k Valpovu.
'. Ali nocju ostavise tabor hrvatske, stajerske i kranjske
cete; a drugidan zametnu bitku gen. Lodron s tirolskimi
koruskimi, austrijskimi i ceskimi cetami. Krscanska voj­
ska bje~e do nogu potucena i raztjerana. ~est godina
kasnje (1543) u proljecu obkoli poze~ki beg Murad s
vojskom nase Valpovo. Do 3173 kamenih zrna izbacili
su Turci u Valpovo, dok je begletbeg rumilski Ahmed­
pasa uzmogao sa svojimi cetami jurisati na ostecene
zidine; te napokon dne 22. lipnja 1iH3 pade mjesto u
tUl'ske ruke. Sultan Suleiman primio je u taboru kod
Osieka Mllradbega i podielio mujedno imanje kod Budima
za njegove kod Valpova stecene zasluge; a za ovo novo
osvojeno tUl'Sko mjesto imenova zapovjedllika, mudira
i imana.
Valpovo ostade pod Turcinom 144 godine. Iz ove
dobe vripovieda so, da je sl'pski junak I,uka Sencevic
sa svojom zenom Fatimom (kceri Becir-age)' pokopan u
Valpoyu nu ne zna se, gdje im je grob. Sencevic btjede
god. 1598. -popla,viv~i pomocu Bakaca Pozegll i Osiek
i posjekav tamosnje Turke - osloboditi grad Valpo­
vacki od Tumka, nu prije nego izvrsi ~voju nakanu
umrie i on i zena mu od kuge.
Valpovo pade poyracello krsc8.llskoj vlasti tek u
olloj velikoj vojni, koja je osmalllijsku sila 'Skrsila i
koja je porazom ko!! 'Boca (1683.) u veliko zapoceta.
Pokle je god. 1686. osvojen Budim, zapoce druga vojna .
sliedece godine 1687. upravo pred Valpovom. Tllrci
Valpovacki pozvani, dn se predadu, iztako~e za odgovor
crno-zutu zastavu, ocitujucitim, da su pripravni ovo
mjesto braniti kl'vlju do smrti. Ali po~to je glavna
tUl'ska vojska dne 12. kolovoza 1687. god. kod Mohaca
potucena bila, tolik jo strah ui§ao u Turl<e, da su Val­


"",~"..
Ii
Otjerav Turke postade Osiek, Valpovo itd . .kameral­
skim dobrom.
God. 1721. dobi baron Petar Prandau od cara Karla
VI. na dar grad Valpovo ,i 45 miesta i to: ';Valpovo,
'1 Nard,> Podgajce, "Miholjac,"·sv. Gjuragj, vRakitovice,y Vi­
Ijevo, -Kapelna (takodjer,,;Vrpolje zvano)," Kueanci,vGo­
linci, Goriee, vRadikovce,·Slivosevce,v Benicance, 'I vanovce,
'" ~-Ladisce, ·.Marjanci, \Kunisillce, ..8amogosci y(Camagajevci),
'v Bockince,
i;rnkovce,vGat, vYeliskovci, vTiborjance, ...Boea­
nievce, ~Veselovica".Kopanovci,\ Bl'odac,J>etrievce .(i Ka­
rasova zvano ),-8atinci (Satnica),./Ladilllirevci,y1Vlaran~ace,
vIvallovci, "Zelcin,.Harkanovci, !Koska,:Budinci,/.Poganovci,
v Mattinci, \/Habljanovci, "Brodjanci, vBizovac,v Saptinovci,
vCadjavica i,,-Moslaviua*. ',~. . ',,1-.,. '{"-.n
Obicno .se misli, da je i glasoviti vodja pandura ~c:",,'
baron Franjo Trenk bio gospodar Valpova. N u
je Valpovo vee god. 1721. dopalo obitelj Prandau-a, a
Fl'anjo se Trenk rodio tekar 31. prosinca 1711., njegov
pako otac tek g. 1723. kupio dobro Pleternicu i Pakrac,
a g. 1740. Nustar, to se cini, da je ovo lllnienje krivo.
Jedno je ipak llloguce, pace vjerojatno, da je baron
Trenk neko vrieme stanovao u Valpovackom gradu, po­
sto je baron Petal' vecim dielom zivio u Beeu.
t. ObiteJj Prandauova. Obitelj Prandauova polazi sta­
rinom iz Tirola, a slaro joj gradjansko ime bijase Hil­
lepralld. Muzki potomci te porodiee stekose si, sluzeci
carstvu bud u vojsei, bud u diplomaciji, slavno ime i
.. U povelji carll. Karla ne spommJu se sva mjesta poi­
mence, nego U povelji, koju je Marija Terezija g.
17 ~9. izdala. Imena 8U dakako pis~na tada obicajnim
pravopisom (n. pro Chiagiavicz = Cadjavica), a mje­
stimice i p08ve izkrivljana. Zuamenito je ipak, da sa
imena, koja dallas puk dovrsuje na ce, n. pro
Ivanovce, Petrie\'ce, Slivo81l'lce, diljem pisu na ~ ci,·
dakle Ivauovci, Petrievci itd.
"'"- ," "-----------------------------------=
,.. •
1
1
7
~
/ veliku vaznost. S toga pocasti cesar Rudolf II. dne 17.
P rosinca 1579. obitelj viteztvom, nadjenuv joj pridjevak
»Brandau", koj je po svoj priliei postao od toga, Sto je
neka neprijateljska vojska provaliv u Tirol, spalila imanjce
obitelji, sastojeee se ponajvise od sume. (Brand-Au, goruei
gaj.) Zato ima i porodica Prandau u svom grbu dva
goruca stabla.
U povelji od g. 1704., podpisanoj Leopoldom prvim,
iztiCe se, da je neki od praotaca Prandauovaca i za
rata i za mira, navlastito g. 1674., carstvu i .slavnoj
kuCi" austrijskoj izkazao viernu i 'koristnu sluzbu.
G. 1700. bude Petar Antun Hilleprant de Prandau
imenovan ugarskim komornikom i carskim dvorskim
;
komornim viecnikom, i u ~oj casU toliko si osvjetIa lice,
da mu je vladar 3. siecnja 1704. podielio barunstvo.
Ovu odliku opravdava recena povelja (gdje se svagdje
mjesto "Brandau" pge: Prandau) na sliedeci naein:
.Mi Leopold, cesar" itd. "uvazismo premilostivo,
da se je Petar Antun Hilleprand de Prandau, sliedeci
hvalevriedne stope svoga otea, od mladosti svoje trudio
kako ce se, osvojiv plemenite obike, pokazati dostojnim
Nase, podieljene mu carske milosti, uvazismo, kako je,
svrsiv nn sveucilistu u 1rgolstadtu .curSllm juridicum",
te stekav cast liceneiata, p08ao u strane zemlje, na strane
dvorove, da se priuCi jezikom i vrloj vitezkoj vjezbi,
kako je napokon dosao u ovaJ nas carski dvor, da se
izvjezba u drzavnih poslovih; kako je nadalje kao pravi
pIernie pratio Nase visokoj Porti odpravljeno poslanstvo,
te nakon toga pohodio Jerusolim, za tim Velikll Kahiru,
Maltu, Si~iliiu i !taHju, pa pos\ije se amo povratio. Po­
sto ga za zatim sbog re~enih i drugih nam izkazanih
sluzba, primismo premilostivo za nasega ugarskoga ko­
, mornika i carskog dvorskog komornog vieenika, u kojoj
)
se j e sluzbi do sad a pokazao prerevnim, to izkazasmo rece­
nomu Petru Antunu Hilleprandt de Prandau zrelom

8 ~
ljoffi, dobrim savjetom i pravim znanjem tu osobitu car­
sku miIost, te njega i po njem say mu zakonski porod·
i ostanak povisismo na staW; i zvanje, cast i dostojan­
stvo nasih nasljednih kraljevina baruna i bl1.runica".
Gr.b, sto ga cal' Leopold dozvoli obitelji
opisuje se na slieded nacim: Stit dieli se u pet dielova.
Zadnje, doljnje i spl'ednje gornje polje stita je crno, a u
oklopnik podpunoma oboruzan, drZec J'ukom
gornje polje je lJa
lUodl'o; a u sriedi presieca ga iuta greda, a u njoj
sest crnih gorucih grana. U zadnjem doljnjem po­
biele boje stoje dva modra od sebe okrenuta bivol­
ska roga, a s obie strane do tri ruke. U sriedi cieioga
stita un-sten je sl'edisnji gtitic pod krunom, a u njem
ern, dvoglav oro. Nad glavni stit llzpinju se t1'i pleme­
nite, otvorene, Cl'veno podstavljene; a bisel'om ovjencane
kacige, s desna nakicene zutom i modrom, s lie,'a zutom
i crnom bojom. Na prvoj stoji oklopnik, na srednjoj
dvogIa\'i oro, a na zadnjoj bivolski rogovi
grane. A taj gl'b je u sriedi nase pisane nacl'tan
i bojami izveden.
PO namiri, prilozenoj razabire se, da
je Petal' Prandau u hue taj barunski list
2949 fOl'inti 39 kraJcara i to: za barunstvo sa
2000 for. za "jura regalia" 936
13 fl'. 30 kr.
Preuzev barun Petal' imanje, namjesti odmah pro­
vidnika i nekoliko cinovnika, te stade popravijati ~.~~
nemareno mjesto Valpovo i na pol pOl'useni grad. Od
ruke prvog providnika Stjepana Sarke, nadjosmo u val­
povackom arkivu l'acunski izkaz, koj dokazuje, da je go­
spodarstvo g. 1721. zapocelo, jer se je te godine jos ,
kupovalo sjell1enje.
Nad recenim izkazom stoji upisano Geld",
pelikan", a njegovo se ime na mnogo spominje u naro~
te stoji u njem (njemackim jezikom)
hyber­ dnih. pjesmah onog kl'aja.
'>
... •
9
nale usljed specifikacije sub 5 priIozene unisla je na
valpovackoj gospostini od 1. studenog 1721. do zadnjeg
1722. svota od jedne tisuce sedam stotina
osamdeset forinti 24 dinara. Nadalje veH' se: Summa
summarum potroska: Ad cassam inspectionis' 8541 fl'.
din; za grad 3285 for. 301/~ din; usljed milostive
rloznake 623 for. 28 din; za kupljeno vino 1520 for.
75 din; za usjev 198 for. 25 din; za place 838 for.
8P/2 din; za razne druge potrebe 1399 for, 95'/~ din.
Priea se, a i danasnja gradnja potvrdjuje tu prieu,
da pdje g. 1721. nije bilo pravog stana, vee je stajala
neka vrst ~tare tvrdjave, a stare te zidine ostase, kad
no poslije novi dvor podigose. Sudeci po trosku gradnje,
bijase taj dvor poveca kuea. Gospostini niie trebalo za
gradivo izim vapna - nista
u ime robote
Svota od 3285 for. obrtnike, '
510 je mnogo novaca. kad se pomisli, da je u or~o doba
rnierov iita 10 grosica.
Nacrta 0 stamm porusenom gradu neima. nit se
zna koje Ii su od st.'1.rih preostalih zidina rimske, koje
Ii turske.
"Shematismus cIeri dioeeesis Quinque-Ecc1esiensis"
(Valpovstina spada za sada pod pecuvsku biskupiju) do­
kazuje nam, da se je barun Petar prije svega pobrinllo,
da se u Valpovu podigne poveca crkva; jer premda je
vee od g. 1688. tude iupa stajala, to ipak ne bijase
prave crkve. Novu erkvu zidali so brzo, vee g. 1722. sta­
jase pod -krovom. Po viSe godina niie ValDovo imalo
otci ka­
Otac Zvekan, tadanji upra­
iupe omili puku osobito radprijaznosti i vesele
cudi svoje. Nadjenuse mil potIje priSivak »Valpovacki
.I
 ". •

10 11

Na predJog upravitelja Sarke bude g. 1723. u VaJ­ mu stoji jo~ i danas u valpovackom gradu. Kada je
povu podignuta pivara, a po Sarkinu racunu vidi se, ,umro, ne zna se pravo.
da se je vee g. 1725. varilo pivo. IsH se Sarka pobrinu
Petal' narure sinu si Josipu sva dobra u Siavoniji,
za nasad sume, izsusio je mocvare, te je na vise
Stajerskoj i Austrij~ nekoliko kuca u Beeu i 30.000
miesta' premostio Ka~asicu, preko koje idue iz Osieka
fro gotovog novca. I barun Josip ucio je prava*, al
u VaJpovo viSe puti prieci valja.
uikad ne- primi jayne sluibe. Ozenio se tri puta za
Muka Sarkina urodi najljepsim plodom, te je pribod
vieka svoga. Prva mu zena bijase grofica Lattermann,
gospost\ne od godine do godine sve vise rasao.
druga barunica Kiemayer, treca grofica Marija Anka
Barun Petar oieni bogatu zenu, a i njegova sluzba Pejac~vic, kCi Sismaua Pejacevica.
u Be~u donosila mu je liep novae, s toga mogao si je ku­
pit jos dva imanja jedno u Stajerskoj, drugo a doljnjoj .
I
Barunicu Kiemayer narinuse mu nekako sHom; bijase
Aastriji. naime dvorska gospoja, a zastitnik joj glavom car Jo- .
Ugled Petrov u carskom dvora rasao je od dana sip, komu uapokon podje za rukom sklopiti tu zenitbu,
do dana, j'er po glasu povelje cara Karla sestoga bude premda se je barun Prandau dosta dugo protivio. Nu
za zasJuge svoje primljen u ugarsko plemstvo i podie­ opet nije medju barunom i narinutom mu zenom bilo
ljeu ma indigenat. svadje, barun je zivio u Beeu, barunica na imanju SchO­
Poveljom od g. 1749. potvrdi carica Mariia Terezija nau. Ai s te nezajednice nije se baruniea nimalo zalo­
Petru prijasnje darovnice s nova. U tom pismu spome-.
stila, na~av si drugu ugodnu zabavu. Jednoc poraeilo se
nato je svako mjesto, te tocno opisan obseg dobra V'al­
barunu Josipu od proksije pubati u postarski rog. Ob­
pova i Miboljca. Izim toga budu. pravovaljano predana
tuzise ga stoga, jer u ona doba nije nitko, izim postara,
sva ona prava, sto ih je carska dvorska komora na re­
smio puhati u rog na javnoj cesti. Car mu pisa sliedece
cenih imanjib uzivala s tom primjetbom, da mogu sva Pran­
saljivo pismo: Nosite rogova koUko Yam drago, al ne
dauova imanja' prieei i na tanku krv, ako nestane muz­ uosite postarskoga" / /
, koga ostanka. Iz povelje razabire se, da su u baruna Petra, .
Becka kronika zna za mnoge vragolije baruna Jo­
izim sina 'Josipa, bile dvie keeri. Starija Marija Josipa
sipa Prandau-a. Jednoe za noei srpnja dade on, podmitiv
adade se za Ivana Vilima baruna Pfefferkorna, puko­
mastno becku policiju, posuti sest ulica sdrobljenim le­
vnika i zapovjednika velikovaradinskog, lliJadja pako
dom bez svakog prigovora, a u rano jutro priredi ve­
po imeriu Marija F'ranjica za baruna Armina. Eberfelda,
IiI!: sanik, kojemu pozva mnogo otmenih Ii ea. Car Josip,
carskog komornika i geuerala. .zacuv za tu pustu salu, razsrdi se nemalo i odredi
VeH se, da je carica Marija Terezija baruuu Petru strogu iztragu, barunu Prundau-u pako pis a : n Onaj
osobito llIilosti va bila, jer da ju je on cesto odvracao l:ovjek, koj je ljcto zamienio zimom, neka zamieni za 24,
od suvisnog razkosja i razsipnosti, te tol:an raeun vodio
o privatnom joj imetku:Baran Petar stanovase sa BVO­
* U knjiinici valpovackog grada. nadjoh u 6. pretincu
latinski rukopis pod nadpisom: "Institutionea juris
jom porodicom obieno u Be~u, te je samo kadkad ito na
publici universal is in utum iIlustrissimi J"iberi Baronis
kratko vrieme pobodio svoja imanja a Siavoniji. Slika
J",aephi a Brandau".

' .. ~
12
sata Bee SchOnanom". Barun ostavi Bee, al se poslije
nekoliko mjeseti dozvoljom carevom opet povrati.
~Barun veseljak" - tako ga okrstise Beelije _
trosio je mnogo novaca za jayne zavoue, sipao je ob­
sakama novee medjn sirotinju, - a beeki trgovci
"
i zanatnici zasluzili od njega vrlo mnogo. S toga udje
, sijan. Ovcarstvo razvilo se u 'veliko, ul'edjena bude
Beelijam silno u volju, a i car Josip volio n)ulje veoma.
Nu i najveei imetak razpline se, kad od nj~~a dneviee
odkidas dinar po dinar, a nikad ne privriedis pare.
'fako pojede barnn Josip za nekoliko godina svu bas­
tinu i naprti 51 k tomn
Ne preosta JIJU nego imanje u Slavoniji, ali i od
toga je malo koristi bilo. Zakupnici dobra, gospotla Atllt­
~ movie i Raizner iz Osieka, gospodarili dahko za sebe,
davajue od godine do gotiine sve maDjn zakupninu. '
Cal' Josip, sazllav za tu barunovu nevolju, pozvao ga
preda se, te nlU race: ~Dragi barune, sad da 5te mi
se odrnah pobrali u Slavoniju; imanje valli je veliko i
dosta bogato, te rnoiete i sami gospodariti ; jer budete
Ii tako dalje razbijali grose po Beeu, mogli biste napo­
kon doei i u duznicki zatvor". Darun uvaii te priproste
al iskrene rieei eara gospodara, pa se prihvati obje­
rucke gospodarstva, ne -bi Ii od toga veca udaca bila.
Al bilo je i skrajnje vrieme, ria se Josip preseli u ,
Valpovo, pa ukloni zakupnike, jer je sye imanje zapu­
steno, oglobljeno bilo. Gospodarske sgrade, podignute po
njegovu oteu, uredbe uvedene po upravitelju Sarki a
poslije po dvorskom Antunu Wagneru isle po zlu.
GrrIne zemlje pokrivala je sikara, pram sIika puste
pustinje: Barnn' Josip, buduti slab vjeiltak gospodarstvu,
pptrazi savjeta u svoga susjeda grofa Sismana ,Pejace­
vica. Prilikom tih pohoda upozna se barnn sa grofovom
kceri kontessom Ankom Marijom, i buduci udovac iz­
prosi njezinu ruku. Grof Sisman, opaziv gospodarsko
reVllovltnje Josipovo, rado se odazva ponurli i tako
. •
13
ozeni se g. 1780. barun Prandau po treci put. Na
yjecni spomen toga saveza osnov3 Josip selo te ga
pl'ozva Josipovim selolll. U skol'o l1esta pus tog sikalja,
svud I:>e }ll'ostirahu njive i oraniee, svuda budu zasa­
vocke i dudovi, m'edjeni ribnjaci i Ian sil'om po­
el'gela i zvjerinjak. ~S druge strane preustroji Josip go­
spostinske sudove, podignu skole, zupne dvol'ove, erkve
i cl'kvice, sastavi ~etu pandura, plaeenih i odjevenih
iz njegove kese, koji su imali cuvati grad i mjesto Val­
POyo. Da bude pl'omet Illk~i, izvede puteve, pl'osjekav
sume i izkopav s obje stl'ane jallle. U Yalpovu i Mi­
holjcu sazida yelike gostione, Iiepe kuce za svoje cino­
vnike; podignu u Miholjeu uKu,mu sgradu, i nasadi ov­
i u Valpovu perivoj oko dvora.
Koliko da se j e bal'Un Pl'andltu brinllO za dusevni
spas svoga puka, dokazuje mno~ina crkva i crkvica,
podignutih u ono doba na njegovoj gospostini bud posve
o Iljegovu tl'osku, bud nJegovom pl'ipomoei (noveem il
gl'adivom). G. 1790. podigllu sred dvoriSta valpovackoga
dvol'a cl'kvicu, a 1395. ,van Valpova stojeell kapelicu
sv. Roka. I druge cl'kve polaze iz one dobe: u Podgajcih
od g. 1795., u Drodjancih g. 1798., u Harkanovcih 1799.,
u Bizovcu g, 1820., u Mal'tincih g. 1803., u Marjan­
cacih 1807., 11 Bistrincih g. 1813., u Nartu 1815. Kadno
g, 1801. veei dio valpovackoga dvora izgol'i, dade barun
Josip oko dvorista podignuti vecu i jacu kueu na jedall
sIll'at, koja je udobnija i prostranija od stare bila, pa je
postala i malim Ill'!U110111 umjetnostL Darun J osip
kao i njegovi pl'adjedovi velik prijatelj umjetnosti - pa·
s toga ne stoje zaludu dva glasbHa u njegovu grbu ­
te uredi u SVOIU dVOl1l maleno, al Iiepo i podpuno ka­
zaliste, p r v 0 u Slavoniji: Tu prikazivahu cesto razne
, komade clanovi obiteIji i pozvani dobl'ovoljei.
Barnn J osip Prandau revnovao je ne malo, dase Osiek
 ... •

14 15

- gdje je liepu kueu sagradio bio - podigne g. 1809.
na cast kruljevskog slobodnog grada, s toga ustupise
mu O'liecani kod svetkovine toga dana prvo mjesto.*
Nll njemu ima se zahvaIiti da su mjesta Valpovo, Mi­
holjac, Cadjavica i Moslavina postala iste godine trgovisti.
Mozebiti ce tkogodj reci: Barun Josip dao je gra­
diti dvorove, gospodarske sgrade, popravio je svoje
imanje, i pomnozio prihod zamljiHa, jar je to bila nje­
gova korist. Al taj prigovor ne stoji. Barun dao je izim
skola, crkava, zllpnih (lvol'ova gl'aditi i kuce za sebe.
Po tom namjesti silll cillo\'uika, koji u njega nadjose
postenu sluzbu. S toga naseli se u Siavoniji muoztvo
obrtnika, gospodara, ~ull1ara, trgiJvaca itll., s toga bude
broj gradjanstra veci. a gradjanstvo imuenije. Ka(l tko­
godj u gradu pociigne liepu kueu, hvale ga, da je grad
~
... treea, kci grofa SiSmana Pejacevica porodi mu dva sina
Karla i Gustava i keer Adelaidu (udatu Parcetie).
Barun Josip umrie 17. Iistopada 1846. u 68. godini
vieka svoga, te bude sahranjen u crkvi sv. Roka. Po
smrti njegovoj preuze udovica gospostinu. Sin Karlo,
posvetiv se posve umjetnosti, nije l!lario za gospodarstvo,
a bar,unu Gustavu bijase tek 9 godina .
./Vjekopis Karlov potaknu me, pravo reci, da pri­
poviedarn stogodj 0 porodici Prandaua i 0 Valpovu,
a "Vlenac" ce ga lfasnje priohCiti Za sarla reei mi' jo­
koju 0 ziYotu i djelovanju mladjega sina. Go\'orit cu u
kratko, jer tu nije mjesta obSirno govoriti 0 velezani­
mivom zivotu toga dobrotvornoga muza, premda za to
vrlo mnogo biljezaka imam" a govorit eu iskl'eno i ,1)ra­
verlno, ne mareCi za nicije prigovore. Dobra njegova
-

poIjepi\ao. Vriedno je dakle i pravedno izticati djelo djela i plemenita cud njegova to zaista z3sIuZlljU i tu
Pran(lauovo, koj je poljepsao toliko mjesta, toliko radio dovodim Citaocu u prunet Shakespeareove rieci (Zimska
za razvoj gospodarstva, toliko se brinuo za napredak pricica 1. Nn 1. prizor): "Dobro djelo, koje umre ne­
skola i crkve. Vriedno .ie, mislim, da mn se ime spo­ spomenuto, ubija tisuee dl'Ugih, koja bi po prVOlllU slie­
mene po cieloj domovini! . . dila. Nasa hvala i na~a je placa."
Od prve j druge zene nije Prandau imao djeee,
Gu&tav Prandau rodi se 13. ~vibn.ia 1807. u valpo­
vackom gradu. Prvu obuku u nauci i glasbi stece u ot­
* l'isac pjesme "Ossik kralj Yarosh" tiskane g. 1809. cinskom dvoru. Kud navrsi 11 godinu posJaiie ga na
u Osieku veli na str. 27 - 27 :
gimnaziju u Osiek, a svrsiv tuj 6. razreda, podje u Po­
Trcpti zlato, Ilarjaki se vij u,
zun uciti Jogiku i retoriku. God. 1828. dade se bal'un
Lipe kito, perjanice svijuh,
Prandau na pravoslovne nauke, nu .ne moZda u Gottin­
Svi zlatni su kon)anici jaki,

A JOB viSe lljihovl barjaki,

gen, vee u Zag reb na pravosJovllu akadeiniju, gdje
Koje prvo na poklon dobble,
se je reyno bavio pravlIickom naukom. U to doba za­
To Osiku postellje je' vise:

Jednog poklon P r an daua bar on a,

ruci se sa gospodjicom Adelaidom Cehovom r malo za
Drugog dade Mihuljevi': Tona,
tim se i ozeni, pa za tim nauKUnasfiivi. Bas je bio na­
To jeana grofica rodjena '.

" ~ Pejacevic presvitlog plemena.
Tudi hise skupa velikasi
I prvasnji staresine naSi:
P r3.nda u bar 0 n, gron Pejacevic,
Od Cepina Antun Adamovi':. i t. d.
vrsio akademicke nauke,. kacl ruu zena porodi si na, a
krstu prvorodjenceta bllde pozvan i dekan.
Zato kratko vrieme uputi se barun Gu~tav g,1 svo­
jom drugaricom, da se nagledaju svieta. Povrativ se 11

>UP A "------­

.~--.--.--------------------------
 16
17
~

Valporo dade se barun na gospodarstvo, te je gledao da

8. zupnih dvorova. Bkoro u svakom mjestu njegove go~

pomocju mlade barunice podigne vrtljarstvo, vocarstvo,

spostine ima zidana skola, a.

vinogradarstvo i stocarstvo umnijim nacinom.

skolska sgrada na jedan sprat mogla bi

Grofica Marija, opaziv to revnovanje svoga sina,

kom gradu. Mi ne mozemo tu sve sgrade po nJem po­

mu gospostinu valpovaclm, te se pres eli u Pe­

dignute navest, te upucujemo citatelja na opis Valpova.

u veliko,. bijase zastitnicom liepih

Kadno stariji brat Karlo pre dade svoju gospostinu
umjetnosti, narlastito glasbe, a dom joj bijaiSe stecistem
.Miholjac, upravljanu punomocnikom Piehlerom, barunu
svih u PetulIu stanujuCih i krozanj prolazecih umjetnika.
Gustavu, i kad je poslije g. 1849. budedokinuta robota
Barun Gustav nastavljao je reyno i uztrajno, iSto mn je
i t1aka, razdieli on say svoj posjed u poveca gos·podar­
otac mudro zapoceo bio, Izsusi velike mocvare, sto ih
stva. Imallja Kraljevci, Selce, Cerovac, I{ltinjaca, Vue­
otac Ilije svladati mogao, te tim umnozi plodna
kovac, Jedinac, Gorica, Miholjae, Gloije, Martinei, Ore~
sta i poboljsa zdravlje po Slavolliji; bl'izan za puk po­
snjak, Adelinstan, Badjevo, Gusta..vstan, Sljivosevei. Kla­
sagradi mnogo skola, crkava i zupnickih dvorova s nova
djei Brezovica cine do
il popravi stare, trosne, nukajuc puk, da salje djecu u
zemlje, a sume u Valpovu, Petrijeveih, Poganovcih,
skolu; te izim toga osnova il poboljsa prihod zupnikom
-Miholjcu, Kucancib, Valjevu i Moslavini do 54000. ju­
tara. To zemljiste nosi u srednjih godina ~ do 201'000.
Barun Pralldau preuze svoje volje patronat od ne­
vagana iita, a zira 160. do 180000. fl'. vriedll:1. Cillo\'nika
koliko obcina, te je pregledarao i skole. Gdjegodj bi
i sluzbenika ima na tib imanjih do 800. ,
se nasao na njegovoj gospostini djeeak, koj je rado i
U baruna je Prandaua darezljiva ruka. }Inogo obi­

dobro ucio, barun ga je potrazio, pohvalio i nadario. Pi­

od lljega pOllloCi II velikoj nevolji, mnogo

sac ovih redaka nalazio se za vl'ieme prevrata ngar~

djaka je podupirao, pa kad svrsi;e nauke, i obskrbio.

skoga u kuCi ucitelja Josipa Becka u doljnjem Miholjcu.

Riedko ce se naCi koj umjetnicki talenat u
Tu posieti barun Prandall djecarca cesto, da vidi kako
domovini, komu nije Prandau priskocio, il ga za5ticivao.
napreduje. Tada morao je pred barunom stogodj guditi,
Nu i javnim zavodom nase domoville pruzao je On po­
na kitan iIi orguljah, pokazat mu svoje pismene
moe, navlastito akademiji znanosti, sveucilistu i
i dokazati mu, sto da je naucio. Po primjeru
nomu zavodu osobito pako raznim zadrugam i zavodom
svoga otca posagradio je ! popravio je na svoj trosak
u Osieku. Za grad Osieli brinno se je on prije svega i
mnogo crkava, skola i zupnickih dvorova. }fnogo je tuj
gdjegodj je trebalo sta izraditi za Osiek bud u Becu,
zvonika, zvonova, orgulja, slika, crkvenog ruha nabav~
Pesti iIi Zagrebu, vazda se je on trudio za taj grad (za
ljeno njegovim troskom. Po sematizmu pecuv~ke bisku­
bolnicu, kolodvor itd). Nu k tomu
:~ 1 pije barun je Prandau patron crkve i skole u. sliedecih
on i zvanje gradskog zastllpnika, predsjednika
oMinal!: U Brodjancih, Harkonovcih, Petrievdh, Val­
stedionice, iikolskog viecnika zupanije viroviticke i pa­
povu, Marjancih, u doljnjem Miholjcu, u Podgajcih, Ra­
trona osiec\{og kapucinskog samostana. Za tu
., dikovcih, Slji !{osevcih, Veliskovcih i u Valjevu. Pod nje: .
nova ga Osiek zacastnim gradjaninom. Prandau pVUUpll<:
govom zastitom bude sagradjeno i popravljeno 19 crkava,
silu domacih ubogara, davaJuci im ogreva, Ijekova i lie­
2

I

18
cniCke pomoci, zagovarajuCi molbe, pruzajuci podpore
pogorieleem iIi poplavljenim, d.a on zalazi i sam pod
krov nevolje, al uza sve to ne zanemaruje svoje gospo­
darstvo i motri pozorno poslove domovine. Bvale je vrie­
dno, da je Vee} dio svoga zivota probavio u domovini i
tu potrosio svoj veliki prihod, kojim sLje u inozemstvu
mogao zaista naei veeih udobnosti. Cinovnici i sluge su
mu skoro skroz domaei sinovi, i kad ima. sam popuniti
kakovo mjesto, iIi kad se ga pita za savjet, kakova bi
se osoba namjestiIla kod svjetske il duhovne sluzbe,
vazda mu je domaei sin miliji. Tomu 'a i njegovoj pri­
jaznosti prema puku f mladezi ima se pripisati, da je
on covjek medju narodom vrlo popularan.
Kad je g. 1848. i 1849. domovini prietila pogibeIj
sastavi barun Prandau od zitelja svoje gospostine neku
oruianu straiu, koja vojnicki uvjezbana bude. Na njegov
priedlog bude gospostinski cinovnik Josip Rohrer imeno­
novan okruznim zapovjednikom i mi se jos vUo dobro
gjecamo, kako se dan na dan seljaci i obrtnici skupise
na trgu pod helebardami, gdje ih je zapovjednik Rohrer
vjezbao.
Barun Prandau nije se nikad bavio politikom i to
navlas. Samo u novije vrieme izidje on' na zelju vIa­
daoea na politicko pozoriSte, te je tu djeIovao kao sa­
borski zastupnik.) '.
{Nu kad se je g. 1874. ta borba smirila bila, po­
vrati se on u svoj prijasnji mir. ,
Vriedno je iztaknuti, da je izim Katancieeva spo­
menika osnovao i "zakladu Katancieevu" od 10.000
." ~
for. Prihod iste namienjen je podpori koga siromasnog sve­
ucilisnog slusatelja, koj je rodom iz kojeg mjesta baru­
nove gospostine Hi iz grad a ~sieka, a cujemo da je na­
.... •
kan osnovati veeu zakladu za razvitak jugosiavenske
glasbe, cemu mu ullapried hvala, jer umjetllost .je zali-'
boze zapustena sirotica u hl'vatskom domu a mnogi na­
sind ne shvacl!iu kuIturnu vaZllost narorlne glasbe.
Stara Prandauuva obitelj ne illla nlUzkih potomaka,
jedinae baruna Gustava, ~run K()l.<?!ll~n umro je naime
dne 21. veljace 1836. u svojoj 5 godini. Od keen udata
je barunovica Stefanija za Gjuru Majlata (judex curiae),
barunovica Alvina za gi'ofa Pavla.Pejacevica vil'ovitickog,
gospodara podgorackog, a barunoviea Marija 7.a grofa
Konstantina Normanna de Ehrenfelsa c. kr. kapetana i
viastelina bizovackog.
Barunica Adelaida, suprnga baruna Pmmlaua umre
iznenada 29. kolovoza !86!), u Valpovu.
Kroz 40 godina djelovala je blagotvol'no i pleme­
nito u svojoj okoIiei, te je ohce stovana i paiena bila v­
i zato ju izprati 3. rujna 1869. sHna svjetina do groba.
Topografija Valpova. Valpovo ne leii bas u najro­
manticnijem priedjelu Slavonije, nego u liepoj plodnoj
ravnici. Puk je dobrocudan, cestit, vazda lIievajuci, liepa
uzrasta, te govori krasnom hrvastinom. Na pretezno
ilovitu tIu raste izvrstna psenica, jecam, rai, zob, kurnz,
repica, lan, duhan, hmelj, dinje itd. a ima na susjednoj
visocini i vinograda, u kojih raste vrlo lagodno vino, te
s kojih se prekrasan pogled pruza diIjem slavonske po­
dravine. Jos bujnije uspieva tuj voce i dudovi. Tu ra­
ste posebna neka Vl'st tresnje vodenjace, pa kajsija, bre­
skva, mandala,· kest(ln, orah, plemenita jabuka, socna
kruska., i izvrstna sljiva, od koje se glasovita sljivovica
pece. Dudovi se hrani svilac, ali je ta vrst privrede pred
do 30 godina mnogo ljepse evala nego sad.
U Valpovu i njegovoj okolini pravi se tako izvrstno
vino od jabuka i krusaka (jabucnica i tursija), da mn
je riedko gdje u svietu ravna naei. Pa ipak se svedj i
* .

20
svedj spominje wirtenbedka jabueniea, doCim 0 slavon­
skoj riedko tko i znade. Kako je blago podneblje vidi
se odatle, sto smokva na prostu zraku raste i dozrieva,
ai dru?o ju~no bilje prekrasno uspieva..
Stocarstvo dosta. je znamellito, te je trgovina 080­
bito svinjami, ovcami, govedi i konji podosta raii5irena.
Nu najznamenitijc, sto u ovih krajevih imade, to
su orijaske hrastovesume, koje su svojim izvrstnim dr­
yom i siskami pO 8vem svietu na glas izaSle. Baron
. .. Prandau nije haraeio svojih suma, - najbolji je tomu
dokaz, sto ih jOs danas ima 54.000 jutara. Na prostra­
nih Iovistih svake su godine hajke na vukove i
te lov Ra srne, jelene, - ze~eve itd. kojom sgodom znade
se tuj naci osoba iz najvisih i dvorskih krugova. U ne­
kih sumah dao je baron Prandau sagraditi liepe 10 v a­
eke. kuc ice u Sv lear sk om Hi! u, (kao sto
vidjamo na nasoj slici). Takove su kuCiee n. pro u sumi
Lipovcu kod Miholjea, u Polomu kou Koske, u Cretu kod
Valpova itd. . ,Ugodna je zabavica proveztise na njem.
je priedjel toli plodan, da tu nikad ne ima ne-
i stradanja; jet' narav je tu obilnom. rukom die­
lila. J edino, eim ovaj kraj oskudiilVa, jest kamen. Gra­
djenje ceste tu je vrlo skupoejeno, te je s toga cesto zimi
say promet prekinut,- sto doista ne bi smjelo biti.
Za ovaj plodni, bogati kraj drZava i zemlja premalo cini.
Valpovo ima 3.300 stanovnika, vecim dielom rimo­
katolika. Ima tuzupna crkva i t1'i kapeIe, cetverorazre­
dna muzka i zenska oMa pueka ul;iona. Tu je postar­
ska, brzojavna i parobl'odarska postaja, zandarska i ca­
rinsh stacija, porezni ured i kotarski sud. Ima tu Iie­
pih trgovina i svakovrstnih obltnika, - velika gostiona,
Iiekarna, hladne i to'ple kupelji. Ima pivovar (od g.
1723.), eiglane, vodenice, paromliri, a prije g. 1848. bila
je tu i tvornica boja, gdjese je ponajvise indigo
..--.- .... ----... --~----------------------------­a
21
dro) tvorilo; nu kadno za vrieme revolucije svi poslovi
zapese, propade i ta tvorniea.
, Valpovo je trgoviste, te ima svaki tjedan saJalll, a
sest put na godinu velike sajmove, kamo Duk iz dele
Podravine dogrne. 1
Baron Prandau ima znamenitu svajeatija, konjarstv.o,
krmljenje svinja, veliko vrtljarstvo, zvjerinjak, ribnjalm
(za zeljve' i za ribe), te veliki parni mlin na
koj je tako ustrojen, da ga i voda mo~e tjerati. Taj
mlin sagradi bar. Prandau god. 18G8. Svu okolinu ob­
skrbljuje maIne izkljucivo ovaj mlin, a osim toga pro­
daje se brasno i u Osiek. I{mj paromIiIk'1. su vlaste­
linski hambari i ogromna ledveniea. Tikuz paromlin
lmade u Karasiei kupelj sa tusom. Ta je kupelj sarno
za obitelj Prandauovu; nu on dozvoljuje i svojim Cino­
. vnikom kupati se u stallovi,te sate. Karasica kraj paro~
mlina sva vrvi ribom, jer tu imadu obillle hrane. Nfl,
njoj ima maljusni "parobrodic" imenom "Valpovo; uu
ne tjera ga para, nego ga vitlom tjeraju oni, koji se voze.
Na malenom brezuljku nedaleko od paromlina jest
kapelica sv. Roka, koju sazida baron Josip, a obnovi
baron Gustav Prandau. U crkvi je oltar od crua mra­
mora i nekoliko klecala, a odozdol groblliea barunske
obiteljP. .
Prije spomenute ze 1j e z n e k up e Ij i leze
sata juino od Valpova. Zanimivo je, kako je odkriveno to
vrelo. Pokojni vlastelinski liecnik Josip Sieber mdo se
je u dokone casove bavio poviescu, navlastito rimskom.
!
r Tu pociva Jus... 19nacius P: t 1610 1816.
Marija rodj. gl'Ofica Pejaccvic t 27. 2. 1.tl63.
Ana
I Koloman P. t f836. t - Stefan Kover, Franjo KB-
i vcr, Karlo Sigismund P. t 11/4 1863. Adelaida
I
bar. P., udat3 Parcetic t 29/11 1864. - Adelaida
bar. P. rodiella Ceh t 21. 8. 1869.
t,t

. ~
Jednoc citase on, da su u rimskom Jovaliumu bile zna­
menite, vrlo Ijekovite zeljezne kupelji. To se je Siebyru
tim vjel'ojatllije ucinilo, 8to je i Karasica modrasto ze­
lenkaste vode, a uz to kao nekom mastnom opnom pokri­
v~na, Sto je jamaean zllak, da i Karasica, iIi koj od
njenih Jlritoka mora imati zeljeza. Posto je dulje vre­
menauzalud trazio te izvore, odluci napokon g. 1834.
nil. nekoliko miesta kopati zdence, ne bili usao u trag
zeljezu. U tom ga je poduzecu svojski podupirao baron
Gustav. U istinu jedan od tih zdellltca bijase toliko bo­
gat zeljezolll, da je dr. Sieber nakon vise pokusa izja­
vio, da je voda sbilja Ijekovita. ~ Uslied toga baron
Prandau dade kraj zdenca sagraditi kucicu sa kupelji­
cami. God. 1869. dade stal'lI kucicu srusiti, te podize
novu sa 6 sobal (sa piesllum dvorallom, nadkrivenom ku­
gljallom i stanoln za gostionicara 3. Bllde i velika pee sa-
I Ovi 8U podatci vadjeni iz izvjesea dra. J. Siebera od
2. stud. 1834., podnesena Nj. Preuzv. baronu Pran­
..
dan-no U tom se izvjeseu 0 Ijekovitosti pomenutoga
vrela sliedeee veli: a) Rabee ga postojano ojacava se
povrsina koze, miilice pocimlju raditi, meso se ncvr­
ilCuje, slabo razdrazljivo bUo pocimlje polaglje i odln­
cnije udarati, S,Tab i Iiiiajevi izniknu. Prekomjerno
znojeoje prestaje, slaba i iznemogla uda postaju jaea,
krepca i pnkretllija. b) Djelujevrlo na cud, te raz­
, bh.lzuje i razveseljnje. c) Pospjesuje probavu i drazi
apetit, djeluje probitno na spolne organe. d.) Isto tako
blagotvoroo npliva na lymphaticki sistem. koristi kod
vodene boiesti, ako dolazi od slaboce i atonije, Iieci
skrofnle. e) Oporavlja vrlo brzo rekonvalescente na­
kon preboljene tezke bolesti. - Sve te slucajeve po­
tvrdjuje on iz svoje prakse, te navodi imena doticnih
pacienta. - Ovu je vodu god .. 1866. analizovao i
karnik valpovacki gosp. Aleks. Deszaty i nallao u
vrlo Ijekovitih kemijskih sastavina.
S Doniesmo (med ostaUmi pod ~6) !dikll ove sgra!}e ne
rad toga, 8to bi bila bog zna koli impozantna, Ill'go
... •
23
zidana, gdje se moze voda grijati; jer su mnogim tople
kupelji koristnije od hlad~h,_=:
Najuglednija sgrada u Valpovu jest dakako bar 0 n­
ski g r ad, u kom sada stanuje baron Gustav Prandau,
posto ga je g. 1866-1869. posvema obnoviti dao. Grad
stoji na kraju Jiepoga englezkoga perivoja, kojim se vi­
juga jedan rukav Karasice. GIavno korito Karasici le!i
tik uz perivoj, te ga od one strane ogranicuje. 1.1 grad
se ulazi preko zidana mosta, preko koga se ujedno iz­
lazi iz Valpova. Na tornju grada vije se, kad je gospo­
dar doma, narodna zastava, koja se skida, kad je od­
sutan. Zidine grada toli su debele, da su od prozorista
prvoga kata ucinjene Citave prostran~ sobice ,s posebnimi
vrati, gdje je smjesten divan, 8tol i drugo razno po­
kuetvo. Obllavljajuc grad nije baron Prandau ipak dir­
'. nuo u vanjske stare zidine i u kule, koje jos i
sad netaknute stoje.
U vecoj kuli,' koja se na nasoj slici (pod br. 1) v
vidi, imali su Turd dzamiju, 0 kojoj se veli, da je bila
jedna od najljepsih u Slavoniji. Mala kula, koja je ve­
likom tako zastrta, da se na nasoj slid tek slabo vidi,
bijase valjda za obranu, jer jos ima puskarnica (Schies­
scharten). Tezko se je popeti uz te strme vrIo razma­
knute stube toga uzanoga tornja: nu prekrasni vidik,
koj pukne pred ocima, kad si se uzpeo na vrh, obilno
ce ti naknaditj say trud. S toga tornia zvoni zvonce
gradsko jutrom, podnevom i veeeri.
Osim ovih kula bHo je tu u tur8ko vrieme i vee ih
utvrdjaja, koje su Turd kasnje razorili i kojim se sad a
t~k tragovi nahode. Duboke isiroke obkope; kojimi je
grad okruzen bio, dade baron Prandau g. 1867: zasuti.
Pri tom naidjose na podzemne hodnike, 0 kojih se veli,
zato, da se vidi nakon 00 iii vise godina, ako jednoc
kupke dodju na glas, ko !ito oe dvojimo, - kako je
negdt ize:ledaio tude.

24
da se tja do Drave pruzaju. Nekoji su ulazili u te svo­
dove podosta duboko i nalazili unutri mrtvackih kosti.
Mnogi nagovarahu g. barona P. da dade tu kopa.ti ina.
nekoliko miesta probiti svod, da se bude laglje iztrazi­
valo. Nu baron ne pl'istade na taj priedlog, bojeci se, da.
bi se tim izkapanjem med prostim pukom sidle i po­
navljale kojekakve price 0 sablastih, kao 8to je to vec
pred tridesetak godina bilo.4 Ovu sablastnu poviest pri­
poviedao je baron Prandau boraveci u Karlovih Varih
bavarskoj kraljici i Hessenslwj kraljevni, te ju je nil.
njihov zahtjev kasnje i napisao. Mi cemo ovu pripoviest,
da. ne pl'ekidamo topografije priobCiti na koncu clanka. ~
U prizemlju grada nalaze se vlastelinske kancela­
rije'i arkiv, a u gornjem spratu k nj i Zn ic a. Negda je
ova knjiznica bila vrlo znamenita, jer je u njoj bilo mnogo
diela nekadanje Corvinske lmjiznice. Tadasnji pa~a bu­
dimski, koj bijase veliki Ijubitelj knjiga, ponese nakon
pozara Corvinske knjiznice mnogo najznamenitijih diela
iz nje, te ih ponese sa sobom, kad je iz Budima u Valpovo
premjesten. Kad BU Turci naglo morali ostaviti Valpovo,
ostadose ove kao i Dlnoge arapske knjige u gradu Val­
povackom. Kad je grad g. 1801. pogodo, izgori ta dra­
gocjena knjiznica i say arkiv vlastelinski. Sadasnja knji­
znica i arkiv ne dopire dalje od g. 1802. Stariji spisi,
• Ovaj nam se razlog doista ne cini dosta temeljit. Ova­
kovilll izkapanjem moglo bi 8e naiei na zanimive sta­
rine i gradjevine, - a budemo Ii se bojali kojeka­
kvih sablasti, tad ee nam se zemlj a vrlo kasno iztra-.
ziti. Op. Ur. . On je telmicki pa u svojoj struci i znanstveno noo­
5 Ova pripoviest nalazi se u kratkom izvadku u "Hi­
storia domus" osjeckoga kapucinskoga aamostana, gdje
imade i drugih vele zanimivih biljezaka iz naSe pro­
81osti. Ja salll zelio neke stvari odanle izpisati, al mj
otac gvardian uza sve moljakanje i nagovaranje toga
ne dozvoli. Ja mu predocih korist toga za naSll d,,­
maeu poviest, ali on izjavi, da ga za to nije briga ..
". •
11
25
koji se tu nalaze, spasili su se stranom u kancelaHja.l:t
vlastelinskih, a stranom su preneseni jz Miholjca. Knji­
znjicu, koja sadrZaje oko 6.000 svezaka uredi i popisa
pred nekoliko godina gimllazijski profesor Paviilic.
.Pred 50 - 60 godina bijase u Valpovu ol'Uzniea
dvoralla, puna starih i dragocjenih handZara, pii1tolja,.
pusaka itd. a u kulah bilo je topova. Topove odstupi .
stela eraru, a oruzje ode stranom u beNd muzej, astra­
nom ga raznesose na uspomenu kojekakvi ovuda proIa­
zeci castnici i velikasi. Jednu sablju pandurskoga vodje
barona ,Trenka, koju je bar. Prandan za vremena iz dvo­
rane spasio, te pomno sacuvaQ, pokloni kasnje ovud
prolazecemu hrvatskomu banu Jelacicu, paIr se ta Tren­
kova sahlja jamacno nalazi u Iljegovojostavini. 6
U dnu gradskoga dvora stoji crkvica sto ju je baron
dao. sagmditi, koja obsize do 400 ljudi. U nju se iz
gl'ada ulazi pokrivenim hodnikom. Uredjena je vrlo ele­
gantno i ukusno. Na velikom je oItaru slika Isusa na
krizu. Prozori su i stiene slikane. Orgulje, sto je na­
rucio kod tvornika Josipa Angslera 7 u Pecuhu sa sva­
koga ce glediSta biti sa vrseno i Hepo djelo. 8 Sadasnji
orguljas g. Markovic, koj je ujedno ucitelj na puckoj
skoli i ucitelj pjevanja, brine se oko toga, da se i u zu­
pnoj crkvi cesto pjevaju viseglasne vokalne mise. P iu­
.. Ako je tomu u istinu tako, tad bi ju nasljednici sla­
vnoga bana mog-Ii predati narodnomu muzej\l. Op. Ur.
7 Angaler jest rodom iz okolice Pecuha, a uiiio se je
svojoj umjetnosti u Njemackoj, Francezkoj i Bnglezkoj.
brazen coyjek. Za 8voje' fabrikate ima izkljucivu po­
velju.
8 Orgulje ce imati 708. piskala od cina. alII od drva,
2 manuala sa 54 tipke i 24 registra. Jedan registar
cini mogucim kod igranja crescendo i decrescendo.
Kod udaranja tipka i gaienja miehova ne . cnje se ni _
najmanji stropot. !
.I
 ... •

,
II
.'", 26
"
~
pnoj crkvi eita se evangjelje i drZe se propovjedi sarno
hrvatskim jezikom.
Valpovo je rodno mjesto naAeg ueenog historika
i starinara Matije Petra Kataneica, koj je g.
1835. u Budimu umro. On bijase fratar reda sv. Franje,
bijase mnogo godina profesorom pestanskoga sveueilista.
On sastavi oko 30 djeIa, stranom latinskim, stranom hr­
vatskim jezikom. Kataneic napisao je i poviest Valpova,
koju u rukopisu ostavi budimskomu fratarskomu samo­
stanu. Nj. Preuzv. Gnstav baron Prandau vee se je ne­
koliko put obratio radi tcga rukopisa na ovaj samostan,
mpleCi da iIi dadu to djeIo tiskati - pri cern bi on do­
prinio nesto k tiskarskomu trosku, - iii da mu posa­
lju priepis, - nu Bve uzalud, oni ne ucinise ni jedno ni
drugo. Castna braca jamaeno misle, da najbolje rade
~ ,~
prema intencijam ueenoga si druga, ako ne dadu tomu
rUkopisu iziei na svjetIo bozje.
U Blavu gIasovitoga Valpovljanina, dade mu baron.
Prandau podici vlastitim troskom malen spomenik, ne­
daleko grada blizu nekadaAnje dzamije. Teeajem ove go­
dine bit ce Bvecano odkrice toga spomenika.
Poviest 0 valpovackoj sablasti. Ovu zanimivu pri­
poviest, kako ju napisa sam barun Prandau, priobCujemo
u delosti. Evo je:
God. 1835. bijase u SIavoniji c. kr. konjanieka pu­
kovnija bar. Schneller, a njegov puk. Stop bijase u Osieku.
U pUkovniji sluzio je nadporuenik imenom K. koj je
cesce dolazio u pohode u grad, gdje sam ga vazda go­
stoljubno primio. Nu neke druztvene nepodobstine pri­
nukase me, da mu natuknem, kako ne bismo nimaIo po­
, I
j izkazala, te da se na temelju ove price radjaju u nje­
zaIili, da za shodno pronadje nedolaziti nam vise u po­
l~ sjete. On doduse izostade, ali je u kroniki Valpo­
govoj bolnoj fantaziji kojekakve vizije, mislio sam,
vackoj jos vrlo misterioznu ulogu odigrao.
da su sve to gole i puke halucinacije.
27
God. 1838. bude pomenuti K., koj bijase uslied ra­
zuzdana zivota posve obnemogao, radi kostobolje umi­
rovljen, te dodje u Djakovo, tIi sata od Valpova.
Uslied lieenieke naredbe morafle on doCi u zeljezne
kupelji valpovaeke, koje bi mu jos morda mogle po­
moei. Bude dakle u kukavnom stanju doveden u Val­
povo; ne imajuc dosta nO'Vaca mi.stani se u nekakvoj
vlafuoj seljaekoj kueici, gdje ne bijase ni poda, nego tek
zemljom nabijeno tIo.
Na posredovanje moga liecnika, koj bijase posietio
bolestnika, oeitovasmo se i ja i moja gosp.odja pripra- J
vnimi, nesretnika opet u grad primiti i svakom ga njegom
njegovati.
To bijaile mjeseca srpnja. Malo zatim dade me bo­
lestnik k sebi dozvati, primietiv, da mi ima nesto val!na
saobCiti. On mi pdpovjedi sliedece:
. Noeu dodje k njegovu krevetu mladjahna zenska
sjena, koja mu jasno i bistro ovako progovori: nOna
da je dub neke pred sto godina ubijene zene, njen£' su
kosti zagrnute izmedju ledvenice i gradske kapele u
osobitu grobu, glavom dolje nstrmljenom, i trima kameni­
tim topnim tanetima pritisnnte; ona da se ne moze prije
smiriti, dok se njezine kosti ne izkopaju i u posvecenoj
zemlji ne pokopajuiJ. neka on (bolestnik) to izposluje
gospodaru; nagradom Ce mu biti bogato ukopano
blago, a njemu da l!e se povratiti zdravlje.
Obaziruc se na bolne zivce bolestnikove, te na ce­
stu uporabu razlicitih opijata, uvaziv nadaIje, da je bo:
lestnik valjda cuo za. ouu prieu 0 obrani Valpova od
Turaka, gdje se je neka junakinja vanrednim junactvom

I
Ir

,1!,
28
Rekoh paeientu, da je to valjda samo san, i umo­
lih ga, neka se umiri i neka 0 tom nikomu ni~ta ne
minovi".l~ ; jel' bi se lasno dogodilo uz 'lahkovjemost na­
da \fii se sva druzina,razbjegne.
ne bude dugo, dade me on opet zvati. On mi
prjpovieda~e, da mu se je prilmza, u bielo obucena go­
. spodja, opet ukazala. Ona zahtievase to isto sto i ono­
mad, te se zagrozi bolestniku, da ce uml'ieti, ako De
po njezinoj zelji. .Ta bijah istoga mnienja kao prvi
te nastojah uputiti bolestnika, da je to sye sarno
njegova utvora. Kad je on vidio, da ga ja ne eu poslu­
sati, te za volju njegovDj sablasti izkapati dati, pozove
on jednoc rnoju gospodju, dok sam ja u lovu bio, te joj
sve izpripovjedi.
Vrativ se s lova opazih odmah na smueenom lieu
moje suprage, da se je nesto yam-edna sbilo. Od toga
casa ne popusti ona viSe moliti me i zuhtievati, till, do­
zvolim Iwpati na oznacenom mjestu.
. Poglavito s toga, da umirim svoju vrIo uznemirenu
gospodju, ptivolih napokon, da se koncem mjeseca stu­
denoga izkapa. Bolestnik bijase medjutim toli iznemo­
gao, da sam ga po naputku liecnika, da mi ne ,umre u
dvoru, pocetkom rujna dao prenieti u Osiek 11 moju ku~u.
Napokon dodje nesretni 28. studenoga, kadno noeu,
- ostala druzina bijaSe vee pozaspala nalozih dvima
ponzdanim slngama (vrUjal'u i kuhacu) da u prisntnosti
~~"
dvorskoga sveeenika na nazrfacenom mjestu kopaju.
To izkapanje poremeti mi svu zdravu pamet.Sve, sto
je toboznja sablast pripoviedala, obistini se na dlaku.
Pet stopa izpod zemlje udal'i motika nil, nesto tvrda.
. Tri l\amenita topna zrna, nakojih BU se opazali
da je vee pred mnogo godina, kad je Iwd lllene u
I zahrdjale ci(lvi, budu izvadjena iz jame. Izkapajue
stanovala, cula iznad svoje sobe, gdje nitko nije stll,­
'.' naidjosmo svi zapanjeTri na okomljenu nogama u vis okre­
.putu okostnicu. Okostnica bude u liesu u kapelu polo..,
1
.'
1,1 ~
~ena, te zaldjuceno, 0 tom neprijaznom izkapanju ni­
~t,
1
~
~
t
t
{
~
29 f
, komu niSta ne kazivatL Liecniei izja"ise, dn je po okoI·
nostih sudec ukopana po svoj prilici mlada bila, i bez
svake dvojbe zenska. Prije nego eu lito uciniti,
sve, ~to Se je dogodilo, diecezanskom biskupu Pecuhskomu
Ivanu, Seitovskomu, koj mi sYjetova, - predpostll,vljaju6
1>0 svih okolnostih, da je pokojnica bila katolicke vjere,
da ju svecanim nacinom uz svecenicku pratnju ua ka­
tolickom groblju pokopati dadem. Posto mu predoCih,
da bi se takvim svecanim sprovodom pucanstvo ovdje
vrlo smutilo, dozvoli on, da ju potajno moj vrtljar i
kuhal! nz pratnju sveeenika uz z\,once grobljll, nil, katol..
groblju sahrane. Nil, grobu je 'kamen, gdje je
dan, kad je okostnica nadjena, i kad je opet ukopana.
Tim se sVl'sava prvi dio te pripoviesti, a sto sliedi, isto
je toliko zanimivo:
Od prilike sredinom mjeseca
u Osiek, kamo bolestni castnik pred Ilekoliko
bijaSe odpI'emljen u posve sdvojnom stanju i
.8mI'ti blizu. Nil, svoje cudo sastanem ga, gdje mi ide u
susret, tek maiko se upiruc.i na stapu. Nu jos se veema
iapanjih, kad iz njegova radostna pripoviedanja doznadoh,
da je njegova bolest upravo onaj dan Sl'etnom krizom
nil, bolje okrenula, kad je u Valpoyu izkopan kostul', i dn
mu od'onoga dana prema obecanju prikaze svakim danom
sve bolje ide. K. se u istinu posvema izlieci, stupi g.
1848. nil, Jelacieevu vojslm, podje u rat i zivlja~e sretno.j
tad sam u Valpovu pripovjedio, kako je K. vee
maIne posvema ozdravio doznadoh tujos i za drllge
otajstvene pojave. Ponajprije mi pripovieda;e Illoja
novao, hodll,ti, stupati, stropotati i zatvarll,ti vl'ataJ.. To
se je uviel;: upravo 0 polnoei sbivalo, ako nije gorila
svieea. S toga se je majka siliIa da polnoe prebdije.
Majka ne htjede 0 tom pojavu nikoDlU nj~ta pripoviedati,
 ~
•

30 31

bojeci se, da koga ne uzmiri; jedillomu liecnilm povjeri
ona ttl. tajnu. On pokusa takodjer docekati poIn06 bez
sviece u majcinoj spavacoj sobi, te u istiuu i on cujase
taj cudnovati pojav. U gornjih pako sobah bijase SV;)
nepromienjeno, kljucanice zabravljene, sobe Plazne. Od­
kad okostnicu ukopasmo, vrati se opet mir. I
i
Nek"liko godina pred tim dodje mi u posjete ta­
"
sam i glede ove viesti 0 sakrivenom blagu i opet ne­
vjerovani Toma. Ne muCi me u ostalom nimalo znali­
cnost, da stogod potanje saznadem 0 depozitarih te sa­ '
blastne oporuke, pak eu dane ~ivota, koji su mi odIDje­
reni, mirno u~ivati, i ne eu se sbuniti dati ovakvimi pri­
cami. A ne vjerujem, da i moji mili rodjaci te~ko izce­
kuju smrt moju od znalicnosti, hoee Ii ih uz moju osta­

'I dasnji husarski ~atnik, sada honvedski pukovnik August vinu dopasti i ostavina valpovacke sablasti.
pI. P . .Ja ga nastanih u sobu, koja bijase iznad moje .
majke. On me doskora smjerno moljase, da ga iz one
sobe preselim, jer da noeju cuje neposredno uza se tihe
,'; ,
korake. Premda se je odmah uvjerio, da su vrata za­
kljucana, te i sobu svu pretra~io, ipak se je cudnovati
.t\ taj pojav ponavljao. Ja sam tad mislio, da se gospodinu sa­
tniku naprosto ona soba ne svidja, pak da je izmislio tu
pricicu, da se na diplomaticki naein docepa druge morda
':' udobnije sobe. Svi smo se .smijali toj plahosti; jer da
satnik ne bijase strasivica, tomu ima dosta dokaza, !lto
se je u raznih ratovih hrabro borio.
I: Tim je kraj tomu sablastnomu romanu, jer poslije
L
j,i
pokopa nije se nikad vise nista proeulo.
"!j Nadporucnik K. umre god. 1854; nakon podulje
bolesti. Pred smrt povjeri on nekojim znancem, da mu
Jl 1(1
je ona prikaza pripoviedala 0 velikom blagu, koje je u
gradu sakriveno. Nu ovo se blago ne smie odkriti za
ii'r~
mene ~iva; jer se niesam odmah prvi put na molbe nad­
'1 porucnikove odazvao ~elji one prikaze. I 0 tom, gdje
, se nalazi to blago, i kako ee se naci, prikaza je nad­
r~ porucnika tocno obaviestila, nalo~iv mu, da to zapise u
hi
:i tri primjerka, koja ,ee pod pecatom predati trim pouz­
1~
danim osobam, koje niesu sa mnom u rodu, uz strogi
nalog da nikomu 0 tom niSta ne govore, te nakon moje
:1 smrti mojim nasIjednikom pridadu.
. Kao sto vee prvolOu pripoviedanju nadporucnika nie­
. ::!~~.~-:-}.~..
';"1'1,
sam vjerovao - premda se je kasnje obistiniIo, - tako
:' ~
:~~
:J

$' a
 .... •

.,jh"~. :
'I

!~
,~

KARLO barun PRANDAU,

gJasbenik.
.;-:
Coyjek vriedi onoliko, koliko je

obCemu boljku privriedio.

KarZo Prandau.
'I
Karlo barull Pralldau rodi se g. 1792. Majka mu,
milokrvna i pre dobra gospodja, voIjela liepim umjetno­
stim, te s toga za rana gledala, da joj i djeci omile te
dragote, o~obito gJasba. Naumiv svojim primjerom poti­
cati, odluci, da ce zajedno sa sinom 8i Karlom uciti uda­
rati u glasovir" jer prije ne bjeiie joj se desHa sgoda,
da to naucl,' a bila je vje~ta dr'ugomu onda omiljelu
gJasbalu. Uzese za uastavnika osie{:kog uciteIja Mirka
plemica Turanji-a, odlikovana za svoje zasluge oko uz­
goje zasIuznimkrstom, a to je onda vrIo riedko bivaIo,
izim toga bio Turanji temeljitim generalbasistom i gla.: .
soviracem lia gla8u. Ucio se Karlo ne ,sarno glasoviru,
vee i drugim glasbalom i glasbenoj teoriji, te napredo­
vase toli silno, da nastavnikovo ulnienje vee nije do­
stojalo, te 8 toga Turanji sam preporuci barunovim ro­
diteljem, nelea bi sina poslali u koji veCi. grad, gdje
ima pmvihullIjf'tnika, jer on (Turanji) da je vjestiji •
poducavllnju u kujizi nego Ii u glasbi, a da vee ne ima,
 "II. •

33

8to bi predavao mladomu glasbeniku, zednecemu za'vi.

som obukom. Premda su l'oditelji tu priznaju Turanjevu
visoko cienili, zamolise ga ipak, neka nastavi uvjestba­
vati Karla, dok ovaj ne svrsi 6. razred na osieckoj.
gil"uaziji. Turanji privolje te nabavivsi jos nelra teol'e­
. ticna djela, uze uz mladoga baruna i sam uciti. Tu-.
ranjevo ostalo znanje i pedagogijska vjestina urodi naj­
. holjim plodom, jer mladi barun udari sastavljati gla­
sbotvore, da mu ucitelj 'vee nije imao kad pregledavati
i izpravljati te radnje. Mladi pregalac 'zadavao starcu
mnogo muke, i premda mu je povodom bio mnogoj ra':
dosti i ponosu, to ipak starcu odlanu, kadno je Karlo,
svrsivsi gimnaziju, otisao u sviet. A to se sbilo g. 1806.,
od koje je starac Turanji dobivao mirovinu od baruno­
vih roditelja.
Barun Karlo nastavi svoje nauke u Pozunu, gdje
'. su se onda kraljevi krunili i gdje su se sabori saborovali
i s toga stjecaJi se velikasi i plemici iz ciele Ugarske,
Erdelja, Hrvatske i Slavonije. U' Pozunu bilo liepo ka­
zaliste, bilo glasbe, i glasbenih zavoda, dakle mladomu
umjetnikovicu dosta sgode i prilike slusati ponajvise va­
glasbu u glumiStu, u crkvah, po koncertih.
Dok je baruu Karlo u Pozunu bio pravnikom, na­
stavljase on svoju nauku u ghlSbi i Iwmpoziciji u gla­
sbotvorca Kleina, vrlo vjesta i omiljela uCitelja. Klein je
bio velik prilagalac njemackoj a zakleti neprijatelj tali­
janskoj i francezkoj glasbi te grdi rugalac i prigovaralac
svakoj narodnoj glasbi. Ta su nacela bila u ono doba,
da tako reknemo, b 0 not 0 nom i tko je zeljan bio u nje­
mackih glashenika valjati umnikom· i ukusnikom, t'\i je
morao klanjati se tomu bon- tonu, ako i ne dUSOIll, a ono
bar jezikorn i drugorn vanjstinom; a jaoh si ga: i poma­
gaj onomu, koji je isto pravedan bio talijanskoj glasbi,
iii koji bi se usudio govoriti, da ima narodne gla:;be u
Slovjena pa makar i u Madjara; takovu bi covjeku bl'zO
3
 54 ~
85

sud pukao, da je neznalica, makakov' bio umnik i vje­ ,doba svoga vieka boravio u Pozunu,kad je svatko spre­
stak. 811m Gothe veH (po prievodu I. viteza Trnskoga): man pjesnikovati, da je dakle i on napisao mnogu liepu
Niemci su vam eudne cudi,
klanj1!licll onim, koji mu u volji bijahu i mnogu opaku
Svak hi rad da pravo Budi;
peckalicu 0pim, koji mu se zamjerise, a izim toga imao
AI je cudan pravedan im um:
je stu kaVl,lil'f,ki trositi, te tako bjese svagdje dobro
Da se hvali samo rodjak, kum,
dosao il.ilu primljen, Bjese dobro do sao te milo doce­
A ato drugi Jjudi stvore,
bn i u HOjuj dOllJovini, kud svakih praznika rado do­
Svakojako to je - gore.

laZase, Vf'C pri dolazku docekao bi ga sakupljen, sve­

Danas je, hvala napredku znanosti nasega umieea,
posve drugacije i u slavu Niemaca bilo receno, da ba~
oni zasvjedocavaju najvise mara za svaku pojedinu na­
rodnu glasbu. ' kom. nHj \ ec uhradovati. I sbilja milili se barunu ti kra­
Nacela Kleinova dojmise se dakako u neku ruku i
baruna Karla, ali mu ipak posvema ne obuzese duse,
jer mu ni predjasnji ucitelj Turanji ne bijaSe toliko pd­
stran i jer je mladi barun bio samostalnoga znacaja te
posvema vrstan samosvojno suditi. To je potIa i zasvje­
doCio, jer je ne sarno mnoge talijanske i francezke gla­
sbotvore prire.dio i sa svojimi drugovi u privatnih kru­
go vih izvodio, vee se je i na slovensku i na magjarsku
glasbu obazirao i neke glasbotvore te ruke sam napi­
sao. Velikirn stovaocem talijanske glasbe nije doduse
nikada .postao niti je bas osobito mario za slovjensku
glasbu, ali ju bar nije prezirao, kao sto to zeljase Klein
i ostala mu njemacka svojta.
Barun Karlo bija~e ziva zemvica, a dobrocina i ple­
menita dusa te .s toga udje u volju svemu pozunu a'
Klein se njim u veliko ponosio. Gdjegodj je bilo glasbe, .
tuj se je nasao i Prandau iIi skladaocem Hi dirigentom
iii aranzerom, osobito ako' je koji tudji umjetnik dosao
u Pozun iii kad su si pozunski glasbenici zajednickim
glasbovanjem heeli osvjetlati obraz. . se vjerovati, da su njegovomglasbotvornom ostavstinom
Karlo je urnio prevrstno glasovirati i u englezki rog
puhati upravo majstorski, bio je temeljit kontrapunktista .
i ne nadkriljen improvizator. Redmo jos, da je bas u uno
cano odjeven narod, namall sastalo bi se i uhvatilo Jrl­
CeDO kill", najbolji pjevaci i pjevaCice, najvt'stniji gajdasi
i tambura;j. jer je' narod zuao, da' .ce ga pjesmom i svir­
sni narodni napjevi, mililo mu se pamtit ih i u kajde
stavljati, te ih malo izkititi i udesiti, da ih uvjezbani
glasbeniti izvode. Koliko je to po volji bilo narodu, ne
moze se lako opisati, treba sarno pomisliti, da je onda
seljak bio lie sarno kmet i poslusnik vee i gotov rob
svojoj vla,;teli da je i uvrede podnositi morao mukom
mucer, Ali mj!'sto uvrede i psovke eto milosti i blage
rieci, ·eto pu\Iade lluodnoj svird i pjesmi, eto od rnlada
vlastelina i rrijatelja i prijaznika, koji se gizdav ne tu­
. dji od svo/la kllleta, vee mu stuje obicaje i Ijubi mu ve­
selje i brall) ga i sHti - dit da, Praudauovi kmetovi mo­
gostj se pohl'aliti: naSa gospoda, naSa sloboda!
A premda je to narodna poslovica, malo joj gdje bilo
mjesta!
J aIw nam je zao, sto je tieh narodnih glasbotvora
nasega Karla Prandaua nestalo, jer je gotovo on prvi
bio, koji je jugoslovjenske glasbotvore na temeiju naro­
dne svirke i pjesrne pisao, te bi nas vrlo zanimalo vi­
djeti, kakov mu je 'oblik iIi arhitektonika. N e da nam
grijali peci, pa je s toga ipak moguce, da bi se mogao
koji njegov narodan glasbotvor nliCi, sarno kad bi' bilo
dobre volje ipomnje. Ja to s toga nagadjam, jerbo sam
*
 36
g. 1849. u Dolnjem Miholjcu na tavanu valstelinskoga
upravnika Muzinskoga vidio dvie spreme pune Karlovih
kajdanka, uajvise njegovom rukom pisanih, medju njimi
dva tri kola, nekoliko koraenica, narodnih 'popievaka,
poimence "Liepu Macu«, "Set~o se gore dolje" i dr.
Bivsi vee onda velik stovalac narodne glasbe zamolim
g. Muzinskoga, neka mi dozvoli, cIa si gdjesto pl'episem,
ali me g. Muzinski odbi, l'ekavsi mi, da ne smie dirati
u Karlove rukopise. Umjesto toga dade mi g: upravnik
nekoje tiskane glasbotvore, poimence Beethovenov ada­
gio, Humelovo peteroglasje za dva glasovira, nekoliko
Pleielovih sonata, nekoliko Lannerovih i Stl'ausovih pIe­
sovah i dr. sto ih jos i danas imam i na kojih se je ba­
run Karlo svojom 'rukom zapisao vlastnikom. - - ---:-'
Svdiv juridiene nauke g. lSI::!. podade se mladi
barun posvem~ glasbi. Ne mozemo za stanovito kazati,
koje je g. nas umjetnik svoj prvi glasbotvor dao tiskati,
ali nagadjamo, da mu ,Polonaise brillant pour' Violon
avec accomp. de quatol's" izdana u Beeu po Pennaueru
spada u g. 1812.1 Tu je polonezu posvetio svomu ze­
mljaku Hrvatu I. Zu pan e i c u, prijatelju i ucitelju Be­
thovenovu, onda vrlo glasovitu svojim cetveroglasjem,
kojim sam upl'avijase i u kom u prve gusle gudiase.
Takvi pojavi, kakvim bijase drazestan glasbotvol' Pran­
dauov, javljahu se oilda vrlo l'iedko, dapaee za toli ele­
gantan naein uije se niSta ni znaIo, a elegantni mladi
velikas Kanda je sam sebe tiem glasbotvorom naslikao.
Ali ts ne bjese Prandauove pl'vine, jerbo je on, kako
znamo, joil prvo nego Ii tu polonezu muogo drugih gla­
sbotvora' napisao. Valja hvaliti nacin starih majstor§: i
trebalo bi, da se drugi za njima povode; jer oni ne
1 Tupolonezu imam tiskanu. G. 1874. izvodili Stl ju u
Zagrebu na jednom koncertu profesori zemaljskoga
glasbenoga zavoda. ' "
37
uvrscahu namah prve pokuse u brojanicu svojih djela
(opus 1. 2. 3. i t. d.), vee kad istom sto zrela i visini
istodobne umjetnosti dorasla stvorise, onda bi u ime
bozje izdali svoj opus primum!
Iza poloneze izdade Prandau "DJvertissement" 0
rog i glasovir. °
motivih iz opere "La dame blanche" za gusle, engleski
tom divevtissementu ne mozemo svoj
vlastiti sud izreci, jer se ne moze dobiti ni u jednoj
trinici glasbotvora i mi ga nikada ne ~usmo, III nam
pripoviedase osieCki vjestak gusIam Alois Katzthaler i
pecuhski organista prvostolne crkve Petal' Schmidt (koji
nam je neke 'podatke za taj vjekopis s'aobCio), da je i
taj glasbohor Prandauu vl'Io dobro za rukom potiao i
da su ga vrIo rado i vrlo Casto izvodili.
Svrsivsi nauke probavi Prandau joil dvie godine u
Pozunu i za to doba izdade mnogo glasbotvora za gIa­
sovir i druga glasbala, izdade ih, izim 3-4, sve u sa­
mom Pozunu, tako bar tvrdjase Schmidt. Ne dodje mi
ruku nijedna pozunska izdanica, premda !laD! za lljima
isao u potragu, te ne mogu 0 njih suditi. Ali se doko:
pah drugih dvaju glasbotvora, sto ih je barun Karlo to
doba . izdao u Beeu, poimence: "VIII Hongroises pas­
siomles, pour deux violons, alto et violoJlcelIe par Ie
baron Charles de Prandau, Vienne chez Anton Diabelli"
i nOuverture hongroise composee e dedice a monsieur
Joseph Siskovics de Almas et Godne, cODseiIles aulique
de Sa Majesta Imp. et Royale Apostolique, et Comte
Supreme du Comitat de Vero~e etc pour grand orche­
ster par Ie baron Charles Prandau, oeuvre 14., Vienne
chez A. Diabelli.1I
U tieh je osam madjarskih llpassionees ll vrlo do­
bro nacrtao nas gIasbotvorac, drzak i zanosljiv nncin
madjarskih cigana gudaca, a tako je u madjarsko
ouverturi vrlo dobro pogodio nestalnost sklada, koji je
tiem ~lasbujueim ciganolU u obieaju. Uplosko umio je
 39
38

dozvoliSe mu to cesto, al se je ipak dogodilo, da ga i

Prandau nacin i naviku toli dobro oponasati. da je ce­
sto glasovitim umjetnikom tezko bilo /pogoditi, ciji Ii je odbise. To prinuka naseg~ velmozu, te si ustroji vla­
glasbotvor Prandau izvodio, stiti kvintet, zveklju, surIu, dva roga i glasovir. Posto
za toli osobitu sastavbu glasbala nije imao niH mogao,
, Jednom glasovirase on po nacinu Mozartovu jednu
sonatu te oponasase njegove melodije, njegove cllrlike, nabaviti glasbotvora, to je morao sam iii nove glasbo­
,tvore sastavljati iii tudje za to peteroglasje priredji­
kojih se nikako nije mogao okaniti, i drnge cifrarije
vati. To mu zadavalo toliko posla, da je i zaboravio
toli vierno, da su nazocni glasbenici uzeli pitati, tko Ii
na to, gdje je, i da j e dakako zaboravio brinuti se za
je tu Mozartovu sonatu nasao i u koga je rukopis.
upravu imanja. Samo kad~to, da bude ikakve promjene,
Cuvsi, da to nije Mozartov glasbotvor, uzese se cuditi
Prandauovoj oponasacoj vjestini. posietio bi svoje osiecke i pecuhske muzikalne prijate­
lje, a medju timi bijase i mjernik Bernard, gradilac
Spomenuta je ouvertura za madjarsku narodnu
osieckoga dravskoga mosta i vrlo vjest glasovirac,' komu
glasbu vrlo velike povjestne vrednoce; jer god. 1873.
je Prandau najvolijo. Barun KarIo uze tvrdo vaH vreme­
nije bilo jos nikakva magjarskoga glasbotvora do Ii ne­
nom, te bi znao pod noc dojuriti u Osiek, ondje gla­
koliko cardasa i verbunkoila. Posto je mladi barun za_
sovirajlle cetverorucice svu noe s prijateljem prebora­
delo vise slovjenskih narodnih melodija CUO i pozna­
viti, a' u zoru opet vratit se u Valpovo, da sudjeluie pri
vao, to je sva prilika, da. je i koju slovjensku ouver­
vjezbi svoga peteroglasja, u kom je on udarao u gla­
turu sastavio. U velike bi nam prijalo, da ju gdje na­
sovir. Kasnje preselio se Bernard u Pecuh, a posto je
djemo, jer bi vidjeli, u koliko nam je velenmni zemljak
KarIov otae pobolie'v30 ,tonije mogao nocju ne biti
bitnost slovjenske glasbe shvatio i da Ii joj je zvnk i
kod kuce, vee bi znao ranom zorom odjuriti u Pecuh,
dub onako iii jos bolje nego magjarskoj pogodio.
.ondje 'koji sat prosvirati, a do podne opet dospjeti u
G. 1814. ode Prandau iz PoZilna i po zelji otci­
noj vrati se kuci. Nikako se ,nije mogao priviknuti se... Valpovo. ,
Poslije'smrti barunova otca Josipa (1816.) dopade
ljackomu zivotu, a srecan bijase sarno ondje, gdje je
KarIu Miholjac, a 'bratu mu Gustavu Valpovo. Nije bilo
bilo mriogo glasbenih produkcija. Posto izim rodjaka i
,(houge, vee da Karlo preseli u Miholjac i da se pobrine
uCitelja u Valpovu nikoga nije bilo, koji bi ~e u glasbu
za upravu svoga imanja. Neko vrieme prihvacao se svoj­
razumievao, to je mladi vlastelin kadsto nekoju gospodu
ski i bjese uveo red'u svoje gospodarstvo, ali dugo ne
pecuhskoga prvostolnog orkestra, za tiem neke osiecke
uztraja, jer mu se nije dalo zivljeti bez glasbe i gla­
diletante (poimence gospodu Brnbarda, Lackenbacha,
sbenika, a tieh je u Miholjcu bHo jos manje, nego li u
Katzthalera, Hermana i dr.) pa ako je bilo vojnicke
Valpovu. Odluci dakle preseIiti ~e iz Miboljea u koji
svirke u Osieku, nekoliko vojnickih vjestaka u Valpovo
grad, gdje ima glasbenika. Dugo promisljao, bi Ii. u
pozivao - te s njimi orkestralne produk~ije izvodio, ,
Osiek iii Pecuh; napokon ~ve' misli na jednu smislio,
jer bo mu je za Hem srdce ginulo. Ali mn je to nujno
te se preselio u Pecuh, jer mu je odanle blize bilo u
i tegobno bilo, jer je 1lI0rao svaki put to pecuhski kap­
Miholjac, nego Ii iz Osieka, jerbo mu je ondje najglav­
tol, to .doticnoga pukovnika napismice moliti, da do­
ni ji prijatelj boravio i jerbo je u Pecubu bilo' vise gJa­
puste njegovim zvanikom doci u Valpovo. lstina bog,
sbenih vjeMaka za vece produkcije, nego Ii u Osieku.
 40
Steta, stosi barun Karlo nije izabrao Osiek Z&.
svoje boraviste, jer bi tadaj tomu naSemu gradu mnoga
korist, a osobito umjetnosti liep napredak bio u dio pri­
pa~. I sbilja Pecuh imao na cem hvaliti nasemu boga­
tomu umjetniku: za malo Pecujcem omilila glasba i po­
celi nastojati, da im djeca nauce tu umjetnost. U Pe­
cuhu bilo do duse vise glasbenika namjestenih pri pr­
vostoInoj crkvi, ali ondje niesu rnnogo rnarili za glasbu,
dok ne dodje barun Prandau. U njegovu dvoru stvori
se citava glasbena akadernija, po cio dan ondje gudilo,
sviralo, trubilo i glasoviralo. Izmedju o'dlicnijih pecuj­
skill glasbenika, koji su rnu pomagaIi, irnenujemo dvor­
skoga savjetnika Ilossa, .koji je nasemu urnjetniku pri
c~tverogudju vrlo rnnogo vriedio, za tiein gospodu Ber­
narda, Pichlera i Lickla. Barun Karlo sudjelovase u
svorn dvoru i u drugih privatnih krugovih, dapace i nil.
javnih produkcijah, izvodeei cesto koji solo. To osobito'
cinjase za volju dru~tvu pecujskih' koralista u korist
udovica im sirotcadi. U Pecuhu bijaSe Prandau vrlo
marljiv i sastavi mnoge glasbotvore: to ozbiljne, to ve­
sele poput Beethovena. i drugih velikana. Mnoge val- tt
cere i druge plesove stvori Pecujcem, ali orniljese ne
sarno pecujskornu kasinu, vee i pqestolnici, te becki Ii­
stovi uzese nil. sva usta hvaliti Prandauove plesne gla­
sbotvore, kao ~to su onda hvalili saroo Lannerove, go­
voreei, da je velika steta, 8to u pIesne kornade uplece
toliko Iiepih i plernenitih napievll., da im se danas di­
vis, a da irn sjutra vee ne ima traga. Bilo to svako­
jako castno po Prandaua, ali se meni vrlo srniesno cini;
jer ako je i istina, da vrlo brzo zaboravirno plesne gIa­
sbotvore, kao 6tO zaboravljarno i uvodne novinske clanke,
to se ipak dojitnlju ~ivIjom svojom ornjerom i svje~imi
rneIodijami svakoga srdca, te jace, nego li ikoja dru gil.
vr;;t gIasbe. lYIalo tko razurnie onu tankoumnu pjesnika
velikana:
41
OSbiljan zivot je cieJi.
Umjetnost tek nas veseli!
Nernojte zarnjeriti, sto zastranjujern. Ali pametnu
covjeku, koji je navikao slim misliti i sve prije izpitati T
nego Ii povjeruje starim bajkarn, mora se na Zao dati,
kad vidi, gjde roditeiji i uciteIji gIasbe ne imaju precega
posla, vee da odstrane svaki veseJiji glasbotvor, koji bi
mogao srdce razigrati i gIavu razvedriti, pa da im djeca
i odraslija rolade~, ueee se glasbovati, sarno da si za­
slade viek, govore sarno jezikom gIasbenih ucenjaka.
Misle jadnici, da se razurniju u ucene razprave, te kra­
tkovidi nagone jos djecu i diletante, koji joste niesu
proucili glal:!be, da si razbijaju gIavu tom nadriucenoMu.
A veIe, da plesna glasba i liepe melodije kvare ukus,
a ne shvaeaju tuzni i jadni, kakvim idealnim jezikom takvi
glasbotvori sbore, i koli uspjesno pri nastavi rabiti mogu.
Takvi Ijudi cio svoj viek rnlate osbiljnu, ali praznu gla­
sbenu slamu, pak im se onda i ne moze drugo vee sarno
slama sviknuti, a rnudro im natucanje nije Dista ino, do
Ii puka izprih, jer ne urniju niU jednoga plesa liepo,
nepogresno i ~ivahno proigrati.
Znamo i rado sporninjemo, da barun Prandau nije
spadao u red takovih nadrimudrata, pa je ipak zasvje­
docio, da se razumie u taj posao, to jest, da umie i
izvoditi i sastavIjati osbiIjne gIasbotvore. Ali se za rana
dovi Prandau istini, da sviet radje cita koju novelicu,
koju veselu pripoviedcicu, nego li tehnicne izraze, za­
pletene pojrnove i premudre zakljueaje koga ucenjaka.
Prandauovih pies nih glasbotvora bilo vrlo mnogo, mi
ih poznajerno samo nelioliko - i to sam.o tri, jedan
tako zvani ~landI~r" za gIasovir iz g. 1817., sto ga je
prepisao djak Marijan JaiC potlasnji gvardijan i provin­
cijal Franjevaca, a taj sam priepis nasao u vukovar­
skom sarnostanu, za tiem "waIzer« za glasovir, u 4 raz­
djeIka, 8tO ga je napisao svojom rukom slim gIasbo- '
 42
tvorac, i sto ga nadjoh u ostavstini Alojzije Katzthalera,
napokon 6 madjarskih lassusa (adagija) za cetverogudje
iz -g. 1826., sto sam ih nasao u valpovackoj knjifuici.
Ako 'barun Karlo i nije bio toIiko blagotvorac kao
Sto je jos i dan danasnji njegov brat barun Gustav
Prandau, to je rado pomagao umjetnikom i umjetniko­
vieem. Tako je iz nevolje spasio Ivana Lickla, upra­
vljatelja crkvene glasbe u Pecuhu, koji je kasnje svo­
jimi crkvenimi glasbotvori izisao na glas. Petar je Smidt
o njegovu trosku ueio glasbu, a kasnje postao uciteljem
te umjetnosti na pecuhskoj preparandiji. Kad je g. 1819.
Marko Rozsavolgyi, magjarski narodni glasbenik, za ve­
likoga pozara u Baji postradao, znao je taj Madjar,
gdje' ee pokucati, te javi svoju nesrecu Prandauu, a
ovaj mu pesla 1000 fr., tako je i osieckomu ucitelju i
orguljasu Antunu Oberritteru u nekoj nevolji priskocio ~
- i joste mnogim drugim. Vidi se, gdje je barun Karlo
pomagao, bilo je i u prilog umjetnosti - kamo sreea,
da imamo takvih prijatelja svakomu nasemu napredku
DosIe zaboravismo napomenuti,' da Ii je kad ba­
runu KarIu zaigralo srce, a to se najradje i najiakSe
dogadja umjetnikom - al eto sam je barun Karlo kriv,
sto jebaveei se'toliko glasbom, zaboravio baviti se lje­
poticami, uz koje bi mu bilo srdce zaigralo. Istom po­
sto je nas umjetnik navrsio 30. godinu, odluci razkr­
stit se s dotadasnjim naumom, da se ne zeni. Ljubee
glasbu preko mjere, dugo se je borio, dok je to odumio i­
jer miSljase, da ee ga gospodja odvraeati od glAsbe,
koja mu bjese toliko za srdce prirasla i koja mu se lii­
njase najveeom vrlinom na svietu. Majka barunova zivo
J..
zelec, da joj se sin ozeni, sjetovase ga, neka si izabere
gospodju, koja je glasbi vjesta i kojoj je moMa ta umjet­
nost isto toliko volji, kao i njemu, pa onda da se neima
nicega bojati, vee da _moze uza srodnu dusu jos veema
i Ijepsim nacinom dvoriti svojoj bozici. Taj mu se svjet
43
majcin toliko svidje, da je zivo pozalio, sto davno vee
nije- potrazio takove srodne dusice. Majka mu, grofica
Marija, stanovala tkakodjer ono doba u Pecuhu, te nj~
zinim i nastojanjem rodjaka nadjose u grofice Butttlen
pokeerku joj Mariju Tereziju plemieku Breznayevu vrIo
obl'azovanu plemicku plemenita sl'dca i vrlo vjestu gla­
soviracicu, koja je j najteze glasbotvol'e umjela s mjesta
odigrati, i u koje bijase vrlopojasto i dobro uvje~t-
. bano grlo.
Buduei zarucnikom sastavi barun Karlo vise popie- I
vaka i drugih glasbotvora, sto ih je posvetio svojoj zaru­
cnici i koji ce se valjda jos nalaziti u grofovske Buttlen­
ske obitelji. Samo dva takova glasbotvora poznaJem, te
imam im izvornike, a to je "Dragoj" (C-dur) i "Borba"
(G-dul'), koje je pjesme, kako mi se cini, sam barun
Karlo' sagradio i onda im napjeve stvorio; jerbo je to
odziv njegovih tadasnjih pokretaja - hoee Ii iznevjeriti
se gIasbi i prevoljeti posvema svojoj sudjenici !*)
G. 1823. vjenca sebarun Karlo sa svojom sudje­
,nicom i probavi neko vrieme s mladolD si gospodjom u
Jegru, gdje je i grofica Buttlen boravila. G. 1824. bi­
vahu neko vlieme u Osieku, u Pecuhu i na batunovu
imanju. G. 1825. boravljahu u Beeu u loyackoj -uUci u
"grozdu". Posto se je kod baruna Karla mnogo glasbo­
valo, to ga Becani prozvase "kiinstler-baronom" te je
dakako viSe svieta znalo za »kiinsti(,l'-baruna" nego Ii
za bamna Prandaua. Za toga svoga boravka u Becu po­
dade'se barun Prandau na to, da pronadje novo gJa­
sbalo, koje bi se po njegovu sudu imalo veema -doji­
mati i veei napredak glasbe osigurati. S toga sdruZi se
* Kako mi kazsse, ima u g. Simonja, c:iinovnika Nor­
manske grofovske ohitelji iiitav svezak Prandauovili
Jljesm otvora, iito ih je Karlo pisao svojom rukom
'fa hi knjiiica spadala u nail muzej, avaljda hi gdje­
sto vriedilo i da se prevede.
I
 45

44
Posto tako sgotovise novu fisharmoniku, rece Haackl ba­
runu, da ne ee nista viSe popravljati na tom izumu, te
s nekimi glasbari te poce pokusavati - a to ga je sil­ da je toliko novih fisharmonika narueeno, da ee citavu
nih novac stajalo. Tako dade g. 1825. jednostrun i 080­ tvornicu morati uprBiciti a k jednu okaniti se svih no­
vljen glasovir (dakle gotov pianino) po svom zami~ljaju vih izuma. Naprema dauaSujoj fisharmoDici bilo je ono
graditi, da u neku ruku nadomjeMuje neglasovitu kitaru,
glasbalo, da tako reknemo, u prvom zarnetu, al je ipak
u koju se tezko udara, da se dakle tiem glasbalom
bilo puna glasa i obsizalo je 6 1/ 2 oktava, kao i danasnji
prati pjevanje i da sluzi troglasju uz frulu i gusle.
glasovir. Barun Prandau nije mario za prpostnost glasba­
Za. tim naruci gor6stasan glasovir sa osam oktava, Da
larevu znajuci, da mu ne ee biti tezko pobrinut se i za
kom bi se krupni glasovi, kao na orguljah, Dogama ucla..:.
nove nuZdne popravke. S toga se uze uvjestbavati u uda­
rali. Drugim opet pokusom i~ao je za tim, da u orgulje
ranje na novom glasbalu, uze izvoditi na njem stare
upriJici i glasovir; napokon izumio male orgulje, koje
glasbotvore u privatnih krugovih i udesavati druge te
ne bi svirale na cievi, vee onako, kao i raztegaea (har­
sastavljati nove. Izmedju glasbotvora, sto ih je onda
monika) i koje mu se nuZdne cinjahu za pratnju muzkih
(1828-1830.) napisao, imademo sarnO dva, sto ih je
sborova. Barun Karlo sobci svoj izum glasbalaru Antunu
izdao Diabelli u Beeu, poimence: Fantasie de l' opera
Haecklu, a ovaj mu obeca, da ce svom svojom vjestinom
"Der Freischiitz" pour Phisharmonique et Piano, i Se­
oko toga nastojati, da se zelji nasega. umjetnika - svoga
renade pour PianofOlte et Phishannonique, a u rnkopisu
najboljega narucnika - odzove, ta znao je, da Ce ron
znamo za jedan Trio postorale za fisharmoniku, violu i
baron Bve pokuse dobro naplatiti.
glasovir (sto DO je svojinom ravnatelja osieckoga siI'oti-'
Kad se je nas ullljetnik na pocetku zime g. 1826.
sta g. Ivana N. Hummela).
. iz Njemacke i Svajce vratio, gdje je nekoJiko rojeseci
Majstorsko udaranje nasega umjetnika i nada, da
sa svojom gospojom poboravio, iznenadi ga Haeckl Da­
ee fisharmonika dozivljeti Jiepu buducnost, osokolise vje­
rucenim novim glasbalom. Uzradova se barun, DaSav
staka C. Gjuru Lickla (sin a vee spomenutomu Ivanu
svoj izum izveden, kako ga sam nigda ne bi izveo. Do­
Licklu) u toliko, da se je posvetio tomu glasbalu. I
godilo mu se, kao i Gatheu, rekavsemu :Ej da je sarno
sbilja izvojeva Lickl fisharmonici prevrstnim svojim uda­
koga naci, koji bi izumio takove svieee, da ih ne trooaS
ranjem i svojimi instruktivnimi kompozicijami oMenito
ukresivati! I takove svieee davno vee gore!
priznavallje, a: barun Karlo dozivlje radost, da je mogao
. T.o novo glasbalo imalo 21/2 oktave a prozva§e. ga
Lickla smatl'ati svojim vriednim nasljednikom.
fisharmonikom, barun ga Prandau upotrebljavao za pm­
Koliko se tice spomenntih popravaka, 8tO ih je naB
tnju pjevanja i izvodeci tercete fisharmonikom, violom i
unijetllik imao Da umu, znarnO posve dobro, da je ou
kitarom, koja Darn se sastavba cudnom cini. Posto je
taj posao povjerio Jakovu Deutschmannu, beekomu gra­
glas te fisharmonike preslab bio za pratnju muzkih grl~
ditelju glasovira. Ovaj mu se odazva draga srca obe­
i posto joj je i obseg premalen bio, to je Das barun na­
cavsi, da ce svim njegovim zahtjevom zadovoljiti. Deutsch­
valio na glasbalara, neka mu svakojako veee takovo gla­
mann prihvati se vrlo marljivo povjerena mu posla te
sbalo sgradi, a da Ce mu dangubu i trud naplatiti. Ba­
iza mnogih pokusa dade on fisharmonici posve drogi
ron Prandau nacrta sam osnovu i uze rokovoditi gra­
dnju, boraveei po dele dane u glasbalarovoj radionici.
 46
oblik i uprilici joj nutrinu posve drugaeije, pO KOJOJ su.
tipke lakse udarale a i po kojoj je glas puno zvonldji
izilazio. Kaze se sarno sobom, da je barun Prandau go­
spods ki platio.
Posto je izumIjaj fisharmonike toliko uspio, latiSe
se i drugi graditeIji glasovira gradnje novoga glasbala,
poimenee becki tvornieari Piltar Fitz i Lorenz, MUller
u Bremenu, Lockman u Delicu, Buschman u Hamburgu.
-Fitz sastavi fisharmoniku sa tri mieha, te ju prozva
Aeolodiconom, a napokon Harmonijom.
Kud one dvie Haekelove fisharmonike dopadose, kud
Ii ona, 8tO ju je Deutschmann sagradio, niesam mogao
doznati. U VaIpovu ima sarno jedan Deutsehmanov gla­
sovir, u kom je uprilicena i fisharmonika, a bijase svo­
jinom Karlovom. Ja sam na tom glasbalu udarao, a tako
je ustrojen, da se m'oze il glasovirati iii na harmoniju
prebirati, iIi pak k jed n u jedno i drugo izvoditi. Jedan
Fitzov harmonij iz ostavstine nasega umjetnika, vrlo
zvonka glasa, poklonio je barun Gustav Prandau ravna­
telju Humelu, koji je za napredak glasbe u Osieku vrlo
zasluzan.
Po tom dakIe, 8to dosle pripovidjesmo, ide slava
izumljaja fisharmonike lih nailu hrv~tsku domovinu; jer
je nas zemljak prvj ideju takova gIasbala. zamislio,
jerbo je on oko usavrsbe toga glasbala sam nastojao,
jerbo je on realizaciji te ideje mnoge i mnoge tisuce
zrtvovao. Da nije bilo toga novea iz nase domovine,
, borne bi i na izumljaj fisharmonike dugo imali cekati.
8to njemacka Ieksika ne spominje Karla Prandaua, ni
malo se ne cudimo, jer je juzne SIovjene vazda sreea
zapadala, da su nas takovimi nevjezami predocavali, koji
nikada i nikakovu napredku ne pripomogose, vee
sarno gledajuc u njemacka eudesa prodavahu zijake, 1
tupim varvarstvom ruglu sluziahu. Ali doc ce sunce i
pred nasa vrata, doc ce hora, te ce sviet pravednije 0
nas suditi, nego Ii je sudio. Vee Englezi i Francezi tre-.
okom gledaju na nas krasan i bistro urnan na­
rod, dapace i njemaeki i talijanski neki pravednici oka­
njuju se zlovolje i oholosti te mi se Cine napokon spre­ "
mni priznati ono, 8to tu priznaju pred Bogom i svietom
zavredjuje.
G. 1828. obadje barun Karlo sa svojom gospodjom
Cesku'i Sasku. Desiv se u Pragu posieti i strahovski
samostan, gdje je zuao da imadu vele liepe orgulje. Ne
kaza, tko je, vee zamoli staroga jednookoga orguljasa,
neka mu dozvoli popodne maiko zaorguljati. Orguljas bit)
spreman i roei baruna u 3 gata popodne. Nas umjetnik
kako je svagdje 0 b i k a 0, tocno uprav kad je sa­
mostanski dobnjak poceo odbijati trecu popodne.
pozorno razgledao orgulje, a onda 8tao orguljati. TUJ se
zapanji starae orguJjas cujuc,· koli vjesto ne poznani
umjetnik sastavlja registre, te ce ga cudan zapitati: "Pri'
kojoj ste prvostolniei orguljasem, gospodine kolego?"
"Pri nijednoj, moj dragovicu, ja sam sarno dobrovoljae,
te sarno malo kada orguljam pri sluzbi bozjoj". Zacu­
dio se starae jOg veema misleCi: kako moze toli vjest
biti orguljanju a da nije prvostolni orguljas. Ne rece mu
nas velikas, da ima doma sam svoje orgulje, ali da sta­
rae moze bar nagadjati to velikastvo, tutnu mu pri od­
lazku napoJeonski cekin u ruku - a starae se gotovo
obeznanio, sjecajuc se valjda, kako ga je nazvao gospo­
dinom kolegom, te klanjajuCi se do crne zemlje zasvje­
docavase veliko stovanje cudnomu umjetnilm a klanja­
njem zaklanjase veliku svoju nepriliku.
I u DraZdjanih izorguljao si nas velikas mnoge hvale
i pohvaJna spominjanja, osobito posto euse, da je odanle
odkud i Trenkovi panduri.
Kad se je barun Karlo s toga puta vratio u Becy
svoje glasbalare, da vidi kako im napreduju po­
slovi i hoce 'Ii im za rukom poci usavrsbe, sto ih on
,I
 48,
zeljase. Ali posto vidje, da ti pokusi ne napreduju, da~
pace da se glasbalar zapa njegove prisutnosti, odluci
nekoliko mjeseci prezivljeti u Italiji i eim nastade pro~
Ijece, zaputi na svojih konjih put Mljetacke. Dakako da
j e s njim na put krenula i mila mu
bijase, kako Halevy veli, "dusa
oktava temeljnog mu glasa i prva pjevaeica njegovoj par~
tituri". Ali i ne dodjose dalje od Mljetacke. Neki ih go~
stioniear bezobraznim raeunom 'ljuto namadjario i uvrie­
dio - a moralo je biti uz grdan racun i surova nacina,
jer Prandaui niesu navikli tvrdovati i zamierati velikim
racunom. Ali ovaj put zacnu talijanska bezobraznost n/l­
sega velikasa toliko, da je sjednuv~i sa svojom gospodjom
u svoj hintoy zapovjedio kocesu: Doma! Vrativ se tako
u Bee puno prije, nego je bio nakanio, naidje na jos ne­
ugodniju nenadicu u svom dvoru, jer mu objestna sluzin­
cad bija8e zaokupila sve prostorije njegova stan a uzevsi
tuj baniti se i gospodska veselja udesavati.
Barun Prandau nije se mnogo osvrtao na jednoni
na drugo, njemu salDo bijase do toga, da je imao rad
sta ne putovati, vee sjediti za svojim stolom i pisati
a sve ostalo vrieme proboraviti udarajuei u har­
ee tko pojmiti, kako bi komu moglo biti
draze pisati kajde, nego Ii putovati po Italiji, a ja ipak
za gdjekoga znadem, komu je taj posao miIiji, nego Ii .
ikakov put. . J,,
Prvo povece djelo, 8tO ga je nail umjetnik poslije
g. 1830. napisao, bijase opera: La dame blanche od
Boieldieua, koja je u ono doba beckoj publici najvecma
u volji bila. Tu je ,operu Prandau sam svojom rukom
od poeetka do svrsetka za harmonij prepisao a l'uko­
pisa toga eno u Osieku u spomenutoga, gosp. Hummela:
Medju bolje sastavke Prandauove spada njegov "Tan­
tum ergo" za 4, grla i orgulje, iIi za
frulu, dvie piStalke, surlu, 2 roga, violoncel i kontrabas
....---_.­
49
(opus 20.) U Beeu kod Diabella. Taj je Tantum erga
vrIo uzvisenim stilom pisan, nema u njem nikakvih sta­
rinskih cifrarija, ali s toga i- uznosi te i sbilja vriedi,
da kao 8tO je dosle u mnogih erkvah Austrije i Ugar­
ske a osobito u Osieku i VaIpovu omino i drugud po
nasoj domovini u obicaj udje vee s toga 8tO je djelo
nasega zemljaka. \
J{ad je god. 1835. umro car Franjo 1, sastavi nas
zemljak fantaziju tuzaljku za fishannoniku, koju je Dia­
belli kasnje vee. vise puta izdao. Shvativ onaj t1'en, kad
je veliko zvono na svetom Stjepanu oglasilo smrt carevu
najbolja je to stvorba baruna Prandaua te ne samo da
se je u glasbenickih krugovih svakoga srdea kosnula,
vee je i na carskom dvoru pobudila senzaciju, te Pran­
dall bude pozvan, ne bi Ii svoj glasbotvor sAm izvodio
pred cielim carskim dvor.om. Ali posta se je Prandau
vee neko vrieme uklanjao svakoj javnoj produkciji, to
se je dakako najponiznijiIn nacinom izprieao i za pre­
milost zahvaIio a tom sgodom majd se tuzio, da
pored sve te casti i pored svega vanjskoga uzhitn. malo
tko u visoklh krugovih pravo mari za umjetnost i da je
njemu namienjena cast valjda isla baruna a ne umjet­
nika, a po njegovu sudu vriedi covjek sarno ono­
liko, koliko je za obce dobro privriedio,
, G. 1838. snadje baruna Karla velika domaca _ne~
sreea. Uml'ie lllU premila supruga, koja mu je uz an­
.gjeosku dobrotu u svih sgodah i nesgoda ziyota vierno
drugovala a osobito Karlovu umjetniekomu nastojaniu u
prilog radila. Say 8vOj ostali viek tugovao je za
a od svieta se posve otudjio, nikada viSe nije putovao
se dapace viSe vraeao ni u istu domovinu, vee je- '"
dva kad uhvati sgodu penjat se po gorah oko Beea, a
ljetovase svalm godine u Karlsburgu u svojoj viIi usred
krasna joj vrta:'1 ,ollihse veeih produkcija okani, ~to
no su drugda u njegovu dvoru u obicaju bile, te si je
4
 60 51
samo udesio svoj domaci tercet. Za tu domacu glasbu
priredio si je sHu bozju glasbotvora razlicitill umjetnic­
kill velikana. Uz veliku strpljivost i prerado pisase kajde.
Rano ustajase i ranD zajutrovase a namah za tiem stao
bi pisati kajde. Nije mu ni malo tezko bilo tri eetiri
puta istu stvar prepisivati, dapace svjetovao je mlade
umjetnike, neka to cesto cine, jer tako radeCi naidjes na
mnogu pogresku, koje na prvi mah i ne opazis. Stoga
i bijahu njegvi glasbotvori, stono dec, gladki i korektni j '
a njegvi rukopisi cisti i razgovietni.
Tako zivljase barun Prandau na tihoj samoei, dok
ne dodje g. 1848. uznievsa svaku Zivu dusu i razigravsa
sva'cije srdce, te tako i Prandau pomisli na svoju do-'
movinu. Dozva si opet na urn neke narodne melodije, 8tO
ih 'je cuo po Slavoniji te sastavi brvatsku koracnicu i po·
sveti ju ~vojemu glavllomu prijatelju banu Jelacicu. Taj -
, jednostavni glasbotvor znamenit je s toga u nasoj na­
rodnoj glasbi, 8to su u njem prvi put u pOl'abu dosli
-narodni napjevi. Barun Karlo pokaza tiem glasbotvo­
rom put, kojim nasa narodna glasba u prvi mah udariti
ima, da se dosine pl'avoga slovjenskoga naeina i zacina.
Da je taj nas velikas kojom sreeom u Zagrebu stolovao
te s Lisinskim i Livadieem u doticaj d08ao, da je pro­
ucio sve ono Gavanovo bogatstvo nase glasbe, sto' je u
narodnih pjesmah sacuvano i sto sam ga ja u svojih
sbirkah pobiljezio, ne ima sumnje, da bi sIovjenskim gIa.­
sbotvorcem izi§ao na gIas, ne 8tO bi u njem zameta bilo '
onoj divoti narodne melodije, vee 8tO je u njega bio oso­
bit dar oponasanja, te bi s toga svakojnko bio mogao
skladati narodne ghtsbotvore. Opona1iati nije do duse r
ono isto, 8tO je izvorno pisati, ali u doba 'Karl ova umje·
tnikovanja bilo bi nam najvise koristilo, da je tko sarno
oponasao narodne napjeve ma da nam gradjansko ohein·
stvo samQ privikne osobitosti tieh napjevn.
Na knjdanci te koracnice ima vodvuni naslov Jela­
cica bana i na kraju uz najdublje stovanje i ime POSV{l­
, tnikovo. Sve austrij:;ke, dapaee i neke inozemske svirke
svirahu tu koracnicu, te barun Karlo uredi ju s toga i
za glasovir, a nakladnik DiabeIli malo je kojim drugim
izdanjem te ruke toliko dobio, koliko izdanjem tako zva­
noga J e lacie - m aI'S a;
Bas mi je tuj napomenuti, da je barun Karlo Pran­
dau bio velikim prijateljem Slovjena i najodlicnijim do­
moljubom. PreuzviSieni g, biskup Strosmajer, koji je Ca.
sto boravio u barunovoj kuci u Beeu, ovlastio me je,
,( da to uztvrdim 11 a n j ego v 0 i m e.
Ali ne samo s toga sto je Karlo Pralldau bio hr­
I vatski domoljub, i 8tO je tu koracnicu poglavitomu re­
prezentantu' hrvatskoga domoljubja posvetio vriedi
nam najvise taj glasbotvor, vee nam vriedi ponajvise
!j
s toga, 8to je htio pogoditi i sto je pogodio narodnu
zicu, a sa toga nasega gJasbenoga stanoviilta ne marimo
se osvrtati na zamjeru rna t;i,lu. Ma i ne bilo unas ona­
kvih orijaskilJ glasbotvora, kakvib je stvorila svjetska
glasba i kojoj se mi klanjamo i divimo, nehotec se ni­
komu ulagivati, to ipak moramo onomu, sto je nase, sva­
gdje voljeH. Mommo oko toga nastojati, da se gude i
1 sviraju glasbotvori nasih domaCih umjetnika, osobito kad
~ su ti glasbotvori onako valjani kao PraJ;ldauovi, koji je
kako vee napomenuSlllo, vrlo korektno i obzirno sve
ukajditi umio, da u tom ne zaostaje ni za najboljimi
njemackimi ukajdioci. Dakako da su Prandauove radnje
te vrsti ostale sve rukopisom, doCim su primjerice Maj­
sederovi terceti i kvarteti dakako tiskani i docim ih
\ svaka trznica nudja i svaki ucitelj glasbovllnja prepo­
ruea. Ali da ima patriotiCnoga mara u nasih glasbenika,
namah bi se dostali i Prandauovih rukopisa, koji ce
vaIjda dotle camiti u Valpovackoj klljizllici, dok nasi
glasbenici postanu pravi domoljubi.
U ostavstini osieckoga gudaca Alojzije KatztlJalera
*
 52
nadjoh vadacije za dvoje gusie, kojim je variacijalll Karlo
Prandau napisao pratnju glasovirsku. Pripoviedao mi je
Katzthaier*, da je variacije posiao Prandauu i 7.amolio ga
neka bi lUU sastavio liepu pratllju glasovirsku, Prandau
da mit se je namah odazvao ali da nije pogorlio njegve
misli. To je Katzthaler i samomu barunu pisao i ovaj
spreman bio sve izpraviti i promielliti, sto bi liatzthaler
zelio, salllO neka bi se starac u Bee potrildio - i ovaj
bjese spreman u Bee poci, ali dodje bolest i spravi starca
u grob. To euvsi snuzdi se nas umjetnik i rece :"Eto
sad je i melli red, svi moji drugovi valpovackoga orke­
stra: Katzthaler, Lacken bach, Herman i dr. prestupise
u veliki nebeski .(Jrkestar, mora dakle i ravnatelj valpo­
vackoga orkestra SkOfO za njima, jer ako ravnatelj i
smije posljednji doci, ali nije pravo da Clanovi orkestra
dugo nanj eekaju".
ICad je napokon barun Karlo osjetio, da mu je
sbilja poci na istinu, ostavi opOl'ukom svu pokretninu
svojoj gazdarici, koja ga je smrti dodvorila. Koliki bi­
jase ill1UClIik i mogucnik, ipak nije 0 tom nastojao,., da
se proglasi izumiocem fishanllonike, glasbotvorcem i Me­
cenom, 8tO je Bve sbilja bio. Mi se divimo toj skromno­
sti, ali nam je duznost u i m e dom ov ine otima t
s e z a 0 n II s I a v u, k 0 j u j 0 j j e P I' and a u p ri 'i' r i e­
* Alojzia Katzthaler, osjecki trgovae, prevrstni gudaci
i velilti stovalac Paganillo v, rodio se u Osiekll 1783.
a umrie ondje 1859. Za mladosti ucio 5e malo g\asbo­
tvorstvu, te se kasnje dao lIa sastavljanje variacija,
doduse malo starovjekih ali i poteikih. Jedina kef po·
kojnikova udova Bauer pokionila je ave kajdanke po­
kojuikove piscu ovoga vjekopisa ruedju kojimi uadjoh
i 28 kompozieija Katzthalerovil! te Bve predadob ze­
maljskomu glasbenomu zavodu,' a tomu ce spomenuta
gospodja, ako sam jn dobro razumio, poklouiti i' po­
kojnikove najbolje gusle, 8tO no ih je kupio za 1.400 at.
53
d i 0, jer 8to je on u korist gIasbe i umom i novcem
ueinio, svakojako jedDo i drugo polieze iz nase domovine.
Barun Karlo Prandau prestavi se u Beeu na ,12.
travnja 18G5. U beckom listu: Blatter fUr Theater, sto
ga uredjuje nas zemljak, rodom Zagrebcanin, L. A.
Zellner, ima ovaj kratki nekrolog: nBarun Karlo Hil­
leprand de Prandau, koga su becki glasbeni umjetnici
vrlo dobro poznavali i visoko stovali, umro' je preksi­
noc poslije dugotrajne boli u 73. godini zivota. Bijase
giant te barunske porodice, a zivlja~e vise od 30 go­
dina u Beeu ne brineCi se ni za kakve politiene i so­
eijalne prekretnje, vee zanimajuCi se jedino umjetnoMu
i dobrotvorstvolI!. \'1'10 ,ie vjeSto udarao u glasovir i har­
monij. bijase vrlo zanosit i ukusan improvizator, te se
je za svoje dokoliee bavio i glasbotvorstvom, ali je svoje
glasbotvol'e samo u prijateljskih krugovih izvodio. Spo­
minjuci mu dobrotvorstva" mozemo ga nazvati pravim
Mccenom umjetnosti, jerbo je sbilja III n 0 g i m mladim
umjetnikom izdasno pomagao, a i sirotinju vazrla da~
rivao. Malo je tko toli silan imetak trosio u- plemenitije
smjel'ove. Lahka mu ema zemljica l Tielo pokojnikovo
odvezao je brat na parobrodu u Vaipov,?, gd,je ce ga u
obitelj~koj raci sahraniti.
Preuzvgenomu bamnu Gustavu Prandau-u dalo se
dod use nil. zao, 8to je pokojnik sve !lVoje !lilne kajdanke
. ostavio gazdarici, ali je mislio, da ce se s njom nagoditi,
-. ipak nije to l1amall ueinio - a kad se je toga radi
poslije 14 dana u Bee vratio, ne bje gazdarici nigdje
vise traga, nikomu ne kaza kudode, a zaman barun
Gustav uze razpitivati kod antikvara i druguda - nigdje
nijednoj kajdanci ni traga, kanda je sve ognjem izgo­
rjelo iIi u zemlju zakopauo.
Jedino, 8tO je barun Gustav izmedju pokojnHrovih
rukopisa spasio, to jesbirka. terceta, 8tO ih je pokojnik
sam uredio i svojom rukom prepisao. Tu je dragocjenu
 54
sbirku barun Gustav jos za bratove boiesti dao odpre­
miti u Valpovo a ima je 63 velika, krasno vezana ce­
tvorna svezka.
Evo sadrzine te sbirke:
Glasboivori za gusle, 1crupn.e gusle (Viola) i g!asovir.
I. knjiga.* Broj 1 do broj 18. Faust od Spohra.
18. Walse od Fielda. 19. Air russe od Pleida. 20. Va­
riationes (u A-duru) od Beethovena. 21. Quintetto (u
F -molu) od Onslova. 22. Quatuor double (u D-molu) od
Spohra. 23 do 39. Vampyr od Lindpaintner·a. 39,Ouver­
tura k operi Alfonsu i Estrelli od Sehuberta.
II. k nj.i g a. Br. 1 do 15. Jessonda od Spohra: 15
do 30. Zemire i Azor od Spohra. 30. Finale opere "Der
Alehimist" od Spohra.
III. knjiga. Br. 1. Ouverture Hongraise
par Charles Prandau. 2. Ouverture "Niema'odPor­
tieci-a" od Aubera. 3-7. II Prata od Bellini-a. 7-16.
Niema od Portieei-a od Aubera. 16-21. Titus, od Mo­
zarta. 21. PolonaiseodKaria Prandau-a. 22.So­
nate od Liekl-a. 23. Sonate od Onslova.
IV. k n jig a. Br. 1-16. Vilim Tell od Rossini-a.
17. Andante iz A-moll Symphonie od BeethoveQ.a. 18.
Plesovi od Schuberta. 19. K 0 rae n ice 0 d K a r I a
P ran d a u·a. 20. Volkslied-Variationen" od Haydena.
21. Pjesma Vadacijami od Beethovena. 22. Sonate od
I zarta. 2. Quintuor(u E-moIu) od Spohra. 3. Sonate (u
Hauptmann-a. 23. Ouverture k operi Makbeth od Spohra.
24. Polo n a i s e 0 d K a. r I aPr and a u - a. 25. So­
nate od Hauptmann a.
V. k n jig a. Br. 1-18. Roberto djavo od Meyer­
beera. 18. Finale opere "Bergkonig" od Lindpaintner-a.
VI. k nj i g a. Br. 1-11. Strielac vilenjak od Ve­
bera. 11- 22. Don Juan od Mozarta. 22. Variations od
* Na klljigah nema. nikakva broja, ja sam ih ollim re­
dom popisao, kako su u valpovaiikoj knjiznici poredane.
55
Spohra. 23. Andante od Spohra. 24. Variations od On.,
slova. 25. Koraenice od Schuberta. 26. Canon od Lind­
peintner-a. 27. Fesea troglasje od Cantemire-a. 28-40.
Adagios od Spohra. 40. Espagnol, Rondo od Spobra.
VII. k nj i g a. Br. 1-17. Opera Berggeist od
Spohra. 17-31. Pietro od Abana od Spohra. 31. Quin­
tetto (u H-molu) od Spohra. 32 Quintetto od Hummela.
VIII. k nj i g a. Br. 1-15. Opera "Zweikampf" od
Spohra. 15-30. Euryante od Vebera. 30. Nocturne od
Lubin-a. 31. Ouvertura k oped Fierabras od Sehuberta.
32-33. Quintetto iz Preciose od Mozarta. 34. Quintetto
"Deux jourmles" od Cherubini-a. 35. Quintuor od Bee­
thovena. '
IX. k n jig a. Br. 1. Opera "Othello" od Spohra.
2. Quatuor (u A-molu) od Onslova. 3-21. "Oberon"
od Vebers. 21. Nocturne od Hummela. 22. Septuor od
Beethovena. 23. H 0 n g r 0 i 0 e spa s s jon ee sod
K a r I aPr and a'u -'a 24. Quatuor double (u E-molu)
od Spohra. .
X. k nj i g a. Br. 1....:.14. "Schreiberweise" od He­
rolda. 14-29. "Zampa" od Herolda. 29. Ouvertura k
oped nEgmond II od Beethovena - ukupno 295 komada.
Glasbotvori za Physharmonicu, krupne <Jusle i glasovit·. ,
XI. k nj i g a. Br. 1. Quatuor (u D-molu) od Mo­
F-duru) od Lachnera. 4. Quintuor (u E-molu) od Onslova.
5. Fantasie od Czerny-a. 6. Quintuor (u A-molu) od
Spohra. .
XII. knj i g a. Br. 1. Sonate C-dur (a 4 mains) od
Mozarta. 2-17. Opera "Nachtlager" od Kreuzer-a. 17.
Finale opere nPostilliona« od Adama.
XIII. k n jig a. 1. Quatuor sa austrijs.himnom od
Haydena. 2. Divertissementod Mozarta. 3. Quatuor dou­
ble (u D-moIu) od Spohra. 4. Fantasie (u F-molu) od
 56
Mozarta. 5. Quintuor (u D-molu) od Onslova. 6. Fuga
(u H-molu) od Mozarta. 7. Quintuor od Hummela. 8.
Sonate od Schuberta.
XIV. k nj i g a. Br. 1. Otetto od Spohra. 2. Trio
od Mozarta. 3. Quintuor od Beethovena. 4. Sonate 6d
Hessena. 5. Quintuor (u E-duru) od Onslova. 6. Trio
od Beethovena. 7. Quiiltuor od Mozarta. 8. Double-Qua­
tuor od Spohra.
XV. k nj i g a. Br. 1. Notturno od Spohra. 2. Qua­
tuor (u G-molu) od Mozarta. 3. Sonate (u E-molu) od
Onslova. 4. Septuor od Beethovena. 5. Quatuor-double
(u E-molu) odSpohra. 6. Sonate (u C-molu) od Laeh­
nera - ukupno 45 komada.
Glasbotvori za gusle, skla(lnoglasje i glasovir.
XVI. k nj i g a. Br. 1-30. Opera "Hugenotten" od
Meyerbeera. 30. Finale opere "Genueserinn" od Lind­
paintnera.
XVII. k nj i g a. Br. 1. Nonetto od Spohra. 1-16.
Guido et Ginevra od Halevy-a. 15-26. Adele de Foix
od Reissigera. 26. 0 u v e r t u r e H 0 n g r. 0 d K a r I a
Pranda.u-a.
XVIII. k nj i g a. Br. 1-4. "Besueh in St. Cyre"
od Dessauer-a. 4-11. Deux J ournees od Cherubini-a.
11~26. "Macht des Liedes" od Lindpaintnera. 26. Fi
nale opere "Fidelis" od Beethovena.
XIX. k n jig a. Br. 1. Sinfonija (u G-molu) od Mo- .
zarta. 2-13. "Ludovic" od Herold-Halevy-a. 13. "Ele­
gisch und Humoristiseh" od Spohra. 14-29. "La dame
blanche" od Boieldieu-a. 29. Finale opere "Traum in­
del' Christnacht" od Hillera.
XX. l{ nj ig a. Br. 1-20. Opera "Haimonskinder"
Beethoven-a. 23; Quintuor od Spohr-a.
od Balfea. 20-37. "Mara" od Netzer-a. 37. Adelaida
XXVIII. k nj i g a. Br. 1. Jubel-Ouverture od Lind- ~
pjesma od Beethovena. 38. Finale opere "Kaiser Adolf"
, .paintnera. 2. Quintuor od Spohr-a. 3-5. Poika & Ma­
od Marschnera.
zurka od Henselta. 5-22. Opera "Teufels Antheil" od
57
XXI. k n jig a. 1-17. .Libella{( od Reisigera. -17
do 31. "Sicilianische Vesper" od Lindpaintnera. 31. Fi­
nale opere "Kaiser Adolf" od Marsehnera.
XXII. k nj i g a. Br. 1-14. "Wampyr" od Mar­
schnera. 14-28. "Josip" od Mehula. 28-40. )) Templer
und Jiidin" od Marsehnera. 40. Finale opere "Kreuz­
fahrer" od Spohra.
XJ!:.IIL k n jig a. Br. 1-'-14. "Zwei Prinzen" od
Esser-a. 14. Sonate od Reissigera. 15. Divertissement
od Henselta. 16. Gondola od Henselta. 17-30. "Can­
temire" od Fesce. 30. Sonate od Reisigera. 31. Finale
opere C9rtez' od Spontinia.
XXIV. k nj i g a. Br. 1. Sonate od Mendelsohna.
I· ,2. Sonate od C. Haslinger-a. 3-30. "Braut von Vene­
1!1 dig" od Benedicta. 31. Finale opere "Lichtenstein" od
it'
Lindpaintnera.
XXV. k nj i g a. Br. 1-17. Opera "Ballnacht" od
Aubera. 17. Ouvertura k operi "Isaak" od Fuss-a. 18
do 30. "Blibu" od Marschner-a. 30-38. "Tannhauser"
od R. )Vagnera. 38. Finale opere ,Thomas Riquiqui"
od Esser-a. .
XXVI. k nj i g a. Br. 1-15. Opera od Lortzinga.
15. Danina-Ouverture od Lindpaintnera. 16-27. Czaar
und Zimmermann od Lortzinga. 18-39. Belagerung von
Corinth od Rossini-a. 39. Finale opere »Don Juan" od
Mozarta.
XXVII. k nj i g a. Br. 1. Sonate C-dur (a 4 maina)
od Mozarta. 2. Fantasie od Mozarta. 3. Fuga (u G-molu)
od'Mozarta. 4. Fantasie od Czerny-a. 5-19. "Gutten­
berg" od Fiichs-a. 19. Quatuor od Mozarta. 20. Not..
turno od Spohr-a. 21 Quatuor od Haydena. 12. Trio od
 58
Aubera. 22. "Lieder ohne Worte" od Mendelsohna. 23.
Quatuor double (u E-molu) od Spohr-a. 24. Quatuor
(u G-molu) od Mozarta. 25. Finale opere Euryanthe od
Vebera.
XXIX. k n jig a. Br. 1. Sonate F -dur od Lachnera.
1. Quintuor od Spohr-a. 3-25. Martha od Flotoy-a.
26-51. Maritana od Wallace-a. 51. Zacinka od' Flotov-a.
52. Pjesma od Storch-a.
XXX. knjiga. Br. 1-16. "Aetna-Schloss" od
Marschnera. 16-28. "Kynast-Braut" od Litolfa. 28. Fi­
nale opere "Praetendent" od Kficken-a. , XXXVIII. k n jig a. Br. 1-20. Marco Spada od
XXXI. k n jig a. Br. 1. "Momento' de tristesse"
od Litolfa. 2. Rondo od Hummela. 3. "Struensee-Ouver­
ture" od Meyerbeera. 4. Sonate od Lachner-a. 5. So­
nate od Schuberta. 6. Sonate od Hesse-a. 7-9. Quatuor
&; Quintuor od Mayseder-a. 9. Dornen und Rosenzeit od
Haslingera. 10. Quatuor (u C-molu) od Beethovena. 11.
Quatuor od Mendelsohna. 12-26. "Schaefer" od Adam-a.
27. Quintuor od Spohra. 28. Quintuor od Molique-a.
XXXII. k nj i g a. Br. 1-10. Hochzeit d. Camacho
od Mendelsohna. 10-22. "Haydee" od Aubera. 22-34.
.Kron-Diamanten od Aubera. 34. Quatuor od Onslova.
35. Fuga od Beethoven-a. 36. Duo Concertant od Spohra.
XXXIII. k D jig a. Br. 1. Quintuor od Onslova.
2-19. »Thal von Andora" od Halevy-a. 19. Quintuor
od Onslova. 20. Finale opere "Die Felsenmiihle" od
Reissiger-a.
XXXIV. k nj i g a. Br. 1-18. Opera "Raymond".'
od Thomas-a. 18-31. "Zigeuner-Warnung" od Bene­
,dicta. 31-50. '"Edelknecht" od Kreutzer-a. 50. Pater
noster od P. Schmidt-a.
XXXV. k nj i g a. Br. 1-18. "Johann d. Arc" od
Howen-a. 18. Quatuor od Veit-a. 19. Quatuor od Spohra.
20. Quatubr od Mozarta. 2I'-26. "Preciosa" od Vebera.
26. Finale opere "Zauberspruch" od Pixis-a.
I
't
I
59
XXXVI. k n jig a. Br. 1. Septuor od Hummela.
2-18. "Liebeszauber" od Ho~ena~ 18-30. "Diamant­
Kreuz" od Salomona. 30. Finale opere "Heimkehr" od
Nicolai-a. '
XXXVII. k nj i g a.. Br. 1-9. Opera "L 0 h e D­
grun" od Wagnera. 9-32. "Verlorener Sohn u od
Aubera. 32. Stabat Mater od Rossini-a. 33. Gelwa­
Ouverture od Reissigera. 34. Chant du Berger et Mazur
od Schulhoffa. 35. Rettungs - OuYerture od Haslingera.
36. Ouverture od Haslingera.
Aubera. 20-29. Vesele zene Vindsorske od Nicolai-a.
29. Finale opere Regimentstochter od Donizeti-a.
XXXIX. k nj i g a. Br. 1-16. Philtre od Aubera.
16-35. Sommernachts-Traum od Thomas-a. 35-54.
Vestalin od Spontini-a. 55. Koracniea od Petra Singer-a.
XL. k n jig a. Br. 1--15. "Matrosen" od Flotov-a.
15-32.• Martyrer" od Donizetti-a. 32. Molitva od Schul­
hoffa. 33. Bergeuse od Liszta. 34. Nocturne od Kullaka.
35-59. Nordstern od Meyerbeer-a. 59. Struensee-Polo­
naisa od Meyerbeer-a. 60. Fuga od Czerny-a .
XLI. k nj i g a. Br. 1. Sinfonija (u A-duru) od Bee­
thovena. 2. Variations od Beethovena. 3. Sonate od
Gouwy-a. 4. Sonate od Beethovena. 5. Serenada od
Gouwy-a. 6. Sonate od Beethovena. 7.. Quintuor od Va­
bera. 8. Fantasia od Beethovena. 9. Sonate od Sphor-a,
. 10. Finale opere "Bianka" od Kittla.
XLII. k nj i g a. Br: 1-15. Mathilde od Hummela.
15-31. Prinz Eugen od Schmidta. 31. Finale opere
Aloise od Maurera.
XLIII. k n jig a. Br. 1-11. Konigin yon Leon od
Bosselota. 11. Quatuor od Spohra. 12. Quatuor od Spohra.
13. Quintuor od Spohra. 14. Prophet-Ouverture od Mey­
erbeera. 15-36. Opera "Prophet" od Meyerbeera. 37.
Sinfonija od Spohra.·
 60
XLIV. k n jig a. Br. 1-20. Niebelungen od Dorna.
20. Finale opere »Gross-Admiral" od Lortzinga.
XLV. k nj i g a. Br. 1-15. Opera "Nachtlager"
od Kreutzera. 15. Finale opere "Don Sebastian" od'
Donizettia.
XLVI. k n ji g a. Br. 1. Ouverture k operi "Ilka"
od Fr. Dopplera. 2. Polonaise od Steinacker-a. 3-21­
»Katharina" od Lachnera. 21. Finale opere "Medea" od
Cherubini-a.
XLVII. k nj i g a. Br. 1-23. Opera "Dinorah" od_
Meyerbeera. 23. Pater noster od Meyerbeera. 24-31.
Operetta"Verlobung" od 1. Offenbacha. :31. Pater no­
ster od P. Schmidta. 32. Frauen Fan tasie od Karla
Prandau-a. 33. Adagio (u Cis-molu) od Beethovena.
34-39. Opera "Loreley" od Lacllnera. 38. :Finale opere
"Albin" od Flotova.
XLVIII. k nj i g a. 1-15. "Die bezauberte Rose"
od Wolframa. 15-24: »Die Ruinen von Athen" od Bee­
pievke od Spohra.
tho vena. 24. Finale opere "Flucht nach der Schweiz"
od KUckena.
XLIX. k n jig a. Br. 1-17. Eleonore od Donizettia.
17. Freyschiltz-Fantasie od Karla Prandau-a.
18-33. "Zigeunerin" od Balfea. 33. Finale opere "Mu­
latte" od Balfea.
L. k nj i g a. 1-16. Die JUdin od Halewy-. 16 do
28. Die Konigin von Cypern od Halewy-a. 28. Trio od
Maysedera. 29. Meditation od Gounoda. 30. La jeune
Religieuse od Gounoda. 31. Air de l' eglise (iz StradelIe)
od Lefebure-Wely-a. 32. TriO' od Reulinga.
LI. k n jig a. 1. Serenade od Diabellia. 2-13. Sa­
solation' od Gregoir·a. 3. Nocturno od Fielda. 4. Im­
lon-StUcke od Spohra. 13. Septuor od Spohra. 14. Va­
riations od Mendelsohna. 15. Nocturne od Czernya. 16.
Schubert-Fantasio od Czernya. 17. Reise-NachkHlnge od
Spoh1'a. 18. Wiegenlied od Henselta. 19. Les Arpeges
61
T
~.
I od Vieuxtempsa. 20-22. 2 Trios od Spohra. 22. Trio
od Reulinga. 23. Trio od Spohra. 24. Trio od Spohra.
J
LII. k nj i g a. Br. 1-8. Paradies und Peri od
Schulunanna. 8, Spinner-Chor od Wagnera. 9. Sonatine
od Spohra. 10. Romance od Lefebure-Wely-a. 11. Ito­
mance od Ivana Straussa. 12. Loreley-Finale od Men­
delsohna.. 13 - 20. Dornroschen od Perfala. 20 -30.
Doerstling od Perfala. 30-33. 3 Trios od Reissigera.
LIll. k nj i g a. Br. 1-12. Doerstling od Perfala.
12. Pjesme od Spohra. 13. Pjesme od Kiela. 14. Trio
od Onslova.- 15. Trio od Reissigera. 16. Trio od On­
i slova. 17. Trio od Onslova. 18. Meditation iz Fausta
od Guonoda.
I
I
LIV. k n jig a. 1-15. Loreley od Wallacea. 15 do
17. Deux Trios od Hummela. 17-19. Deux Trios od
Onslova. 19. Dvopjevi od Beh. Bacha. 20. Njemacke po­
i
LV. k nj i g a. Br. 1-18. Opera »Faust" od Gou­
noda. 18. Quintuor od Beethovena. HI. Quatuor od Be­
ethovena. 20. Trio od Onslova.
LVI. k n jig a. Br. 1. Allegro pbantastique od L
Straussa. 2. PopievI<e od Moschelesa. 3. Quintuor, od
Schuberta. 4. Lieder ohne Worte od Mendelsohna. 5. Se­
renade od Haerdtla. 6. Larghetto od Beethovena. 6. Trio
od Reineckea. 8-11. 3 Trios od, Onslova. 1 L Quintuor .
od Beethovena: 12. Notturno od Schuberta.
LVII. k n jig a. Br. 1-2. Deux Trios od Marsch­
nera. 3. Trio od Onslova. 4-8. 4 Trios od Beethovena.
LVIII. k n jig a. Br. L Priere od Gregoir-a 2. Con­
t
promtu od Dursta. 5.' Lied ohne Worte od Meudelsohna.
6. D i v e r tis s e men t 0 d K a r I aPr and a u - a.
7. Wachtelschlag od Beethovena. 8. Bene bergere od
Romb~rga. 9. S ere n a d e 0 d K a r I a, P ran d au-a.
r
I
10. Trio od Marschnera. 11. Fest-Marsch od Meyer-
 62 ..,..
63
beera. 12. Mazurka od Rovera. 13. Impromtu od Bach­
racha. 14. Fuga od Bacha. 15. Fuga od Mozarta. 16.
Largheto od Spohra. 17. "Bernhigung" od Fussa.-18
do 20. Trois Polonaise od Maysedera. 21. Trio od Mar­
schnera. 22. Variations od Maysedera. 23. Serenade od I
Da dakle Prandau ne bi bio niilta drugo, vee ono
Normanna.
LIX. k nj i g a. Br. 1. Larghetto od Spohra. 2. Va­
T
u zviezde kuje i da si Hrvatska ne da oteti slavu toga
riations od Onslova. 3. Poljske popievke od Wolf-a. 4.
Weihe od Spohra. 5-10. "Die Nacht" od Hillera. 10
do 23. Lalla Roukh od Davida. 23. Lieder ohne Worte
cemo_ Ii, da je Prandau, kakove tri- tisuce takovih pri­
i
od HOlzela. 24. Trio 0<1 Marschnera. 22. Grand Trio od
Beethovena.
LX. k nj i g a. Br. 1-15. Melusille od Schindel·
meisser-a. 15-28. Die Rose von Erin od Benedicta. 28.
Grabgesang od Hillera. 29. Quatuor od Beethovena. 30.
Intermezzo od J ungmanna.
LXI. k n jig!l.. Br. 1-12. Vinette od Wuersta. 12
do 26. Rienzi od Wagnera. 26. Finale ka "La Rede"
od G. Schmidta.
LXII. k nj i g a. Br. 1-12. »Die Konigin von Saba"
1
run KarIo Prandau bijase vrlo ozbiljne naravi, podje Ii
od Gounoda. 12-13. Missa (u C-durn) od Beethovena.
13-23. "Operette ohne W orte" od HiIlera.
LXIII. knj iga, Br. 1-13. "Wald bei Hel1nan­
stadt" od vYestmeyera. 13-23. Loreley od Max Brueha.
33. Finale opere "Un Ballo in Maschera" od Verdia.
- Ukupno 1424 komada. Ciela ova sbirka za<hzava
1764 poveCih glasbenih komada. '
A sad pitam, ima Ii Hrvatska povoda, da se po­
nosi tim izvanrednim zatocnikom glasbene umjetnosti?
Istina je doduse, da uredjivanje glasbotvora toliko
ne vriedi, koliko samo stvaranje - ali, duse mi, ne
vriedi ipak manje, jer 'cesto takov poso mnog6 vise
muke stoji, nego Ii samo glasbotvorenje. Tko je sarno
igda pokusao koje djelo za orlrestar iii
za glasoviranje cetirim rukama sbiti u
ceta, taj Ce za cielo priznati, da bi mu puno laglje bila­
stvoriti nov tercet, nego li ga iz mnogo dionica u ma­
nji kalup sbija ti.
1764 terctae uredio, to. bi vee po tom vriedio, da se
ogromnoga rada j ali je to jedva treci dio onoga, sto
je Prandau ukajdio. Ne cemo se ni malo prevariti, re­
I
redaka to za orkestar, to kvillteta, kvarteta. terceta i
dueta izhitrio, pak se jos bojimo, kolilw 0 njegovlh sil­
nih rukopisih cusmo, da smo za citavu tisueu premalo
rekli.
Dosie bijase nam samo umjetnik na umu, t.reba na­
I
da koju reeemo 0 njegovih drugih svojstvih. Ba­
komu za ruli:om, da ga namami govoriti, mogao si cuti iz
njegovih usta samo dosietke i doskocice. U malo- besieda
umio je sbiti umlje i salu, te zacnuti i u slllieh nagnati
tim vise, sto se sam ne bi ni malo nasmijucnuo. Barnn
Kado hvalja~e se vazda dobrim zdravljem, a kad bi malo
~to obolio, liecase se sam jet' se je i u taj posao do­
bro razumievao. Kad jepo svietu putovao, gvml se je
na konjih vozi~, nikatla ne hcede zeljeznicom - a nil.
parobrodu se)e samo jednom vozio 011 Beea do
imajuCi vrlo pres au posao obaviti. Ali se niie boiao ka­
kve nesreee, vee je volio vozit
bolje smatrati sve
velik prijatel.l, da Illoze iz bIiiel!a'Doznavati zemliu i na­
kud ga je vodac YO(H.o.
Nikada se uije dugo(;asio, te prem da je imao kad i
Cim dangubu sprovoditi i udesit .si urloban i lastan zi­
vot, to je ipak volio plemenitu radu i ria pravo reknemo,
nije nikada dangubio.
 ,
"O,,~,",,=_m.".," __ O",· __""_'·r-_ .•_ _ _ _ _ _ _ _ _ __
64

Kad ga je koji potrebnik za pomoe zamolio, ne bi

mnogo oklievao ni za ovo i ono propitkivao, vee bi na­
mah pomogao, reka~si svojim prijateljem: .da je onaj i
onako vrlo nesreean, koji u drugoga pomoe moliti mOra
ne imajuei iii srdca iii snage, da si sam pomogne. Ako
vee kanis hromu dodafi sljaku,' ne trebas ga njom prije
udariti." .
. Uz takova krasna nacela zasvjedocio je barun Karlo
Pratidau, da je plemie i po srdcu i po dusi, a ne samo
.,.' po rodu, te tako ide ga svakojako castno mjesto u po­
viesti nase domace umjetnosti.

.-~ ~