Professional Documents
Culture Documents
Klub-brbljivica-Božićno-čudo PDF
Klub-brbljivica-Božićno-čudo PDF
PERIOD ČUDA
Za prevod veliko hvala našoj Nelly, za slikice hvala Slatkici i Sexy, obrada
Prstić !!
POGLAVLJE 1
Leden, jak vjetar je bacao vuneni pled oko ramena i nogu Finlaya Granta i
hladio krv iz njegovih usana. To je bio vjetar one vrste koji mu ubada očne
jabučice i ledi njegov dah.S mjesta na kojem je stajao iznad padine Bla
Bheinna, većina ljudi je voljela pogled u proljeće, kad su doline obojene
sjenkama lavande i ambera. Ali ne on. Njemu se više sviđala zima i oštra
jasnoća mrazovitog svijeta koji ga je okruživao.
Pogledao je preko vjetrovite doline prema zamku Camlochlin, domu
MacGregora, Granta, i ostalih duša koje traže bijeg od vjetra ili nečeg goreg.
Uprkos ledenoj klimi, toplota je curila duboko u njegovim kostima. Skoro da je
mogao da osjeti aromu božićnog crnog kolača i tvdih keksića kako se peču u
kuhinji. Ako bi poslušao dovoljno jako, mislio je da može da čuje smijeh i
muziku u vjetru.
Pitao se da li će se i ovo mjesto jednog dana promijeniti i hoće li dijela ljudi
odavde biti zaboravljena.Nije želio da se to ikad desi. Bila je njegova obaveza
da se postara da se to nikad ne dogodi.
Otvarajući usta, uradio je ono što je radio najbolje i ispunio padinu zvukom
njegove pjesme, onu koju je kreirao prethodnih sedam noći.
POGLAVLJE 2
srca i Leslie nije bila sigurna da li neko može da zavede njegovo. - Voljela bih
da ostanem, gospodarice. Radujem se proslavljanju Božića u Camlochlinu.
- Divno! - Svijetla plavuša se nasmijala.
Leslie je primjetila da se Finnov osmijeh raširio i nagađala je da je srećan
zbog Davinine pomoći da zadrži Leslie ovdje. Pomisao na njega da traži pomoć
je učinila da joj koljena zadrhte. Možda je posjedovao neku bajkovitu magiju
kao Davina kad se radilo o zaustavljanju tuđih srca sa njihovom ljepotom i
dobrodošlim vladanjem, ali Leslie je zaustavila njegovo. Ovaj božanski čovjek
je bio njen. Volio ju je. Oh, volio ju je! Hvala Bogu da jeste. To će je spasiti
jadnih godina življenja bez njega. I ona je njega voljela, takođe.
- To je više nego ljubazno od vas, gospodarice. Biće mi drago.
- Hajde, Leslie. - Brat ju je povukao za ruku. - Imamo obaveza kojim treba
da se pozabavimo.
Odvukao ju je, nježno ali neuglađeno, od ostalih u pravcu Velike dvorane.
Okrenula se, nemoćna da pomogne sebi, i nasmijala seFinnu preko ramena.
Naći će se sa njim kasnije i reći će mu da ako je pita da se uda za njega. Ostala
bi ovdje sa njim i živjela u jednoj od koliba koje su tačkale ogromnu dolinu
Camlochlina.U zimu bi nosila debeli vunjeni pledi slušala ga kako joj uveče
pjeva. Postala bi teška sa njegovom djecom i nikog ne bi cijenila više od njega
osim boga.
Ušla je u Veliku salu, njen osmijeh je ostao isti dok je prelazila pogledom
preko stanovnika Camlochlina. Koja budala ne bi željela da ostane ovdje u
društvu ovih ljudi koji su bili čvrsti kao planine koje su se nalazi vani i
ljubaznim, gracioznim ženama koje su ih prihvatile i poštovale? Sarah je
ostajala ovdje sa njenim mužem, Georgom. Andrewa žena, Margaret je željela
da ostane, čak je i Elizabeth, Alanova žena, ovdje izgledala srećnija. Leslie nije
vidjela razlog da i ona ne ostane ovdje, ako tako izabere. Neka njena braća odu.
Željela je da na kraju svake večeri leži u Finnovim rukama dok god je živa.
Neka nevolja dođe. Nije se plašila da umre. Odrasla je sa smrću i
neposrednom njenom mogućnošću da se desi. Gledala je kako njen otac i stotine
drugih umiru tokom prezbiterijanskog bojišta mase smatranih izdajnicima od
strane katoličkog kralja. Znala je šta znači odrasti obilježen kao kraljev
neprijatelj. Nije se plašila da živi među katoličkim MacGregorima sad kad je
Engleska imala protestantskog kralja.
Nikad nije znala kakav način života želi. Od onog što je vidjela, muževi su
umirali ili bježali pod hirovima drugih muškaraca. U svakom slučaju, zašto bi se
Klub Brbljivica
udala samo kako bi iščekivala novu tragediju? Najzad, tako je mislila prije nego
je došla ovdje. Prije nego je upoznala ljude čiji pogledi mogu da zaustave
vojsku, ali samo jedan pogled na njihove žene i svi se pretvaraju u maslo.
Prije njego je upoznala... njega.
Gledala je Finna kako ulazi u Veliku dvoranu za gospodaricom Davinaomna
jednoj ruci, i njegovom strinom Maggie na drugoj.Ognjište i veliki broj svijeća
je osvjetljavao Veliku dvoranu, ali njegov sopstveni izvor svijetla i toplote
obasjavali su ga. Leslie je osjetila da neko mjesto duboko u njenom srcu gori
kad su se njihovi pogledi sreli preko prepune prostorije. Nasmijala se, presrećna
što je izabrao nju među svim drugim ženama koje bi prihvatile bilo šta što bi im
ponudio. Još mu nije otkrila koliko mnogo svog srca mu je dala.
Večeras će mu reći. Pustiće ga da je poljubi i više od toga, i pokazaće mu.
Nije mogla da čeka više.
- Ah, evo Leslie sad. - Andrew, njen najstariji brat, je uzeo njenu ruku od
Alana i povukao je ka sebi prije nego se okrenuo njihovom domaćinu. -
Zahvaljujem na vašem strpljenju, MacGregore.
Leslie je pogledala u gospodara koji je sjedio u stolici na čelu stola
najbližeg ognjištu. Robert MacGregor bi izgledao mnogo opasnije da nije bilo
četvoro male djece koja su se pentrala po njegovim ramenima i zakvičala sa
radošću kad je on ustao do potpune svoje veličine... dobro, nije znala kako da
izračuna visinu muškarca, ali on je bio jedan veliki muškarac.
- Tišina! - Njegov glas je odjeknuo dvoranom, stigavši do svakog ćoška i
kutka. Kad je imao pažnju svih, prekrio je Andrewovo rame svojim dlanom. -
Pružite pažnju Andrewu Harrisonu, koji ima nešto da kaže narodu Camlochlina.
Leslie je sjela na svoje mjesto za stolom, i molila se da njen brat pokaže
zahvalnost ovim ljudima na njihovoj ljubaznosti. Ovo su bili Gorštaci, ne
Englezi. Ovo su bili ratnici, djeca antičkog kralja Pikta, Kennetha MacAlpine.
Oni ne bi prihvatili ljubazno kukavice koje bježe na prvi znak nevolje.
A nije bilo razloga da bježe. Njena porodica će ovdje biti sigurna. Nijedna
vojska ne bi preživjela da ujaše u Camlochlin sa namjerom da ubiju njegove
stanovnike zbog njihove religije.
Andrew je pročistio svoje grlo. Leslie je zatvorila njene oči.
- Moj gospodaru. - Njen brat se se obratio gospodaru dvorca i sačekao dok
nije vratio u njegovu stolicu. - Kao najstarijem u mojoj porodici, dozvolite mi
da izjavim moju zahvalnost svima vama što ste nas primili i pružili nam
sigurnost uprkos činjenici što smo protestanti. Znam da govorim i u ime svoje
Klub Brbljivica
porodice kad vam kažem da je Camlochlin postao naš drugi dom, ali – - spustio
je pogled na svoje čizme i ponovo pročistio grlo, - ali naš prvi dom nas čeka i
vrijeme je da odemo.
Lesliein pogled je sreo Finnov preko raspona stolova. Znala je da će doći
dan kad će njena braća željeti da napuste ovo mjesto, i sad je taj dan došao.
Stomak joj se uvio u bolan čvor. Željela je da ostane, ali Andrew nikad to ne bi
dozvolio osim ako nije udata. Je li to bilo ono što je Finn želio da ju kasnije
pita? Da bude njegova žena? Oh, molila se da je to. Rekla bi da, naravno!
Nasmiješila mu se preko prepune dvorane. Jedva je čekala da se nađe sa njim
kasnije.
- Uvijek ste dobrodošli ovdje, Harrisone, - starješina mu je rekao, ustajući
na noge još jednom i pogledavši u gužvu. - Nadamo se da ćete ostati ovdje do
Dvanaeste noći a onda ću vas ispratiti sa pratnjom u Englesku.
- Imaš moju zahvalnost, Robe, ali ne vraćamo se u Englesku, - Andrew mu
je rekao, iznenadivši Leslie dovoljno da prebaci njen pogled sa Finna na njenog
brata. - I već imamo pratnju. James Douglas, Markiz od Dumfriesshirea će se
naći sa nama preko tesanca u Glenelgu i onda nas ispratiti do Dumfriesa.
Šta? Njena porodica se vraća u Dumfries? Leslie je skočila na svoje noge i
povukla brata za rukav. Nije željela da se vraća tamo. Nije je bilo briga hoće li
kralj Stjurta biti svrgnut i to što se više neće plašiti šta bi jeretici sljedeće mogli
da urade. Dumfries je bio crno, mračno sjećanje u koje nije željela nikad da se
vrati. Njen otac je umro tamo sa desetinama drugih ljudi koje je poznavala,
muževi, braće, sinovi i ćerke. Nije željela da se vrati tamo i mogla je jedino
zamisliti da i njena majka isto to osjeća.
- Brate, želim riječ. Šta majka ...
- Kasnije. - Andrewov pogled ju je upozorio da se ne raspravlja, makar ne
u društvu ostalih. - Molim te da se vratiš na svoje mjesto.
Leslie ga je poslušala, sa rukama stisnutim u pesnice pored njenog tijela.
Kasnije će pričati, uredu.
- Andrew. - Sad je Finn ustao sa njegove stolice. Pogledao je u starješinu
pa onda u nju. Kad je to uradio, njegov osmijeh je omekšao na njoj i prošao
kroz njene kosti, uzrokujući da mu ona uzvrati osmijeh. - Ima nešto što bih
volio da te pitam.
Leslieno srce je udaralo tako ludački da se plašila da bi moglo da se
oslobodi iz njenih rebara i odleti pravo u njegove ruke. Hoće li sad da pita za
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 3
Nije može da bude vjerena. To je bila jedina stvar koja je prolazila kroz
Finnov um dok je gledao prema Robu. To je bilo nemoguće. Otišao je kod Roba
nedeljama nakon što su Harrisonovi stigli, raspitujući se o Leslie i da li je već
obećana nekom. Prema njenom najstarijem bratu i staratelju, nije bila. Ne.
Sigurno je čuo pogrešno. Ona nije mogla da bude obećana nekom drugom.Ona
treba da bude njegova.
- Andrew Harrison, - rekao je promuklog glasa od emocija sa kojima se
borio da ih suzdrži. - Koji je smisao tvoje obmane? Je li zato što sam katolik ne
želiš je sa mnom? Možda zato što sam Gorštak? Ili je to možda više zbog mog
srodstva sa MacGregorima?
- Ne, ja... ja..., - Harrison zamuca.
- Zašto bi inače govorio o njenoj vjeridbi po prvi put od kako ste došli
ovdje?
Finn je mogao da čuje lupanje Andrewovog srca u tišini koja se nadvila nad
dvoranom – ili je to bilo njegovo srce koje mu je odjekivalo u ušima?
- Ne postoji nikakva obmana ovdje, Finn, - Lesliein brat je rekao. - Njena
zaručenost je nedavan događaj. To je ...
- Nedavan? - Finn je prešao svojim pogledom preko svakog čovjeka u
dvorani. Njegovih rođaka, njegovih prijatelja. Ako jedan od njih... - Ko je to?
Kome si je obećao?
- Andrew. - To je bila Leslie koja je progovorila, očiju raširenih od straha.
- O čemu je ovo? Molim te reci da je šala.
Njen brat nije mogao da ju pogleda, što je iskušavalo Finna da se nagne
preko stola i izvuče život iz njegovog grla.
- Namjeravao sam da ti uskoro kažem, - Andrew je počeo tiho. - Ovo nije
ono što sam želio za tebe, Leslie. Ali nemamo izbora. Odlazimo kući, sestro –na
mjesto gdje smo rođeni i na zemlju našeg oca.
- Ne.
Andrew je nastavio kao da ona ništa nije rekla.
- Nažalost, tamo neće biti dobrodošlice za nas jer smo označeni kao
izdajnici naše vjere. Naše stare komšije misle da smo katolici i čak su obećali da
nas predadnu ljudima princa Williama nakon što se vratimo.
- Onda zar ne bi bilo najbolje da držiš svoju porodicu ovdje na sigurnom? -
Rob ga je pitao.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 4
Njena majka je ispustila dug izdah i okrenula se prema njoj. - Sjećaš li se kad
je Sarah imala osam godina i tražila tvoju pomoć da ispeče tvrde keksiće za
vašeg oca za Božić?
Leslie se nasmijala sa njom, sjećajući se. - Imala sam tri godine. Rekla mi
je da dodam brašno smjesi pa sam požurila i dobavila korov koji je rastao pored
vrata. Mislila sam da će se ocu svidjeti boja.
Helen se meko nasmijala. - Pojeo je taj keksić, nije pustio da iko od vas
vidi kako se skoro udavio.
- Bio je dobar čovjek.
- Da. Bio je.
- Želio bi da budeš srećna, majko. Prošlo je skoro sedam godina.
Helenin osmijeh je izblijedio i odmahnula je glavom. - Ne sa Gorštakom,
Leslie. - Hodala je prema vratima da napusti sobu. - Ne za mene, i ne za
njegovu ćerku. Mi pripadamo kući.
Leslie je pogledala za njom, ne dozvoljavajući suzama koje su se stvorile u
krajevima njenih očiju da padnu.
Kad su se njena braća vratila nazad nekoliko trenutaka kasnije, uspjela je da
se sabere. Nije je bilo briga da li bi njen otac odobrio Finna ili ne. Neka njena
majka trči u svoju prošlost kako bi izbjegla budućnost. Leslie neće uraditi tako.
- Je li ti razgovor sa majkom vratio razum? - Alan je pitao, spustivši se u
stolicu u kojoj je njihova majka ranije bila.
- Ne, nije. Želim da ostanem ovdje.
- Sa tvojim varvarinom?
- Alane, oni nisu varvari. Finn je pjesnik.
- Ma daj, - rekao je. - Ne budi tako uvrijeđena. Dobro znaš da bi ovi ljudi,
uključujući i žene, presjekli tvoje grlo, a onda otišli da jedu i piju njihov
dragocjeni viski i pjevaju. Ne misli da je tvoj pjesnik uopšte drugačiji. Dobro si
ga čula kad je prijetio Andrewu.
- Veoma dobro znaš da Finn ne bi povrijedio nikog od nas, - usprotivila se.
- Ne znamo ništa o njihovoj vrsti, - Alan joj je rekao, - zbog toga smo otišli u
Colinove odaje i ukrali njegova dva pištolja. Prokletstvo, imao ih je mnogo
odakle smo mogli da izaberemo. Čovjek je ...
Pucaće u Finna? - Alane, dovešćeš nam rat sa MacGregorima i Grantima! Svi
ćemo biti ubijeni. Jesi li poludio?
- To nije nešto što želim da uradim, sestro. Ali moramo da branimo sebe
ako dođe k nama sa mačem.
Klub Brbljivica
Ovo je sve mijenjalo. Nek joj Bog pomogne, ovo se stvarno dešavalo. - On
neće. On ne bi.
- Čak ni zbog tebe? - Andrew ju je pitao.
Leslie se okrenula prema njemu. Da, zbog nje, mogao bi.
- Zar ne postoji drugi način? - pitala je Andrewa tiho. - Ne želim da se
udam za markiza.
- Ti želiš da se udaš za Granta, - Alan je rekao, zvučeći zgađeno. -
Katoličkog Gorštaka.
Prije nego je uspjela da mu kaže šta misli o njemu, Andrew je ustao sa
njegove stolice. - Ne postoji drugi način, Leslie. Markiz i ja smo se dopisivali o
ovome više od mjesec dana. Princ William će uskoro biti krunisan i naši životi
mogu da se vrate u normalu. Douglasi su skoro isto uticajni u engleskom sudu
kao i Campbellovi. Sa njihovom podrškom, niko se neće usuditi da da nas
optuži da smo bilo šta osim protestanti. Možemo da se vratimo kući i živimo u
miru. Ako se vratim nazad sa njim samo sa svojom riječju, ko zna šta će uraditi.
Misli na majku. Misli na njenu sigurnost. Sigurno ti je rekla svoju želju da ode
odavde.
Da, jer bježi od toga da bude srećna opet. Lesliein stomak se prevrnuo. Srce
joj je lupalo između njenih ušiju. Bilo je neobično to da samo prije nekoliko
godina su bili proganjani od strane katoličkog kralja sad moraju da naprave
kompromis sa njihovim kako bi protestantski jezici prestali da ih osuđuju.
- Davina kaže da je grijeh ratovanje i ubijanje u ime Boga.
Andrew je skrenuo njegov bolan izraz lica, možda se slažući sa tom
procjenom. Bio je tih za trenutak dok je njegov pogled otišao ka vatri u ognjištu.
- Ne možemo da završimo rat ili ubijanje, - konačno je rekao, - ali možemo da
izaberemo da ne postanemo dio toga opet.
- Biram da ne postanem dio toga ponovo time što ću ostati ovdje, - rekla mu
je.
- Ne možemo da se vratimo kući bez tebe. To bi značilo naše živote.
Leslie je obrisala svoje oči. Ona je bila jača od ovog, zar ne? Ako ju je njena
porodica trebala, njena dužnost je bila... Oh, ali ne bi mogla! Ne može da ostavi
Finna. Nikad neće zaboraviti bol i paniku u njegovim očima u Velikoj dvorani.
Nikad ga nije vidjela da izgleda tako mračno. Kako bi mogla da se uda za
drugog čovjeka? Kako bi mogla da legne sa nekim drugim? Šta je sa njenim
srcem? Zar ono nije bilo bitno?
Klub Brbljivica
Grlo joj je gorjelo od plača koji je odbila da oslobodi dok ne bude sama. Biće
data u zamjenu za sigurnost života svoje porodice, ali i dalje je imala svoj
ponos.
- Ostaćemo ovdje još nekoliko dana. Douglasi će se naći sa nama u
Glenelg, ali neće stići još nedelju dana, najmanje.
- Ne, Andrew, - Leslie je rekla. Što duže bude ostala, to će teže napustiti
Finna. - Ako ćemo da idemo, onda nek to bude na brzinu. Ostaćemo u
gostionici u Glenelgu, i sačekati našu pratnju tamo. Napravi dogovor. Uradi to
za mene i više se neću opirati oko te stvari. - Okrenula se i napustila sobu ne
čekajući odgovor svog brata. Šta je ostalo da se kaže? Nije mogla da ih natjera
da ostanu ovdje, a nije mogla ni da dopusti da budu uhapšeni zbog izdaje
njihove vjere ako se Douglasi okrenu protiv njih. A najvažnije od svega, morala
je da drži te pištolje podalje od Finna.
Sama u dvorani, naslonila je leđa na zid i prekrila lice rukama. Kako to da
joj se život promijenio tako drastično preko noći? Kako su njene nade i
novorođeni snovi o budućnosti prekinuti tako brzo? Željela je da se bori, da
odjuri nazad u sobu i kaže im da su budale što napuštaju Camlochlin. Da želi
novi život, a ne nastavak starog. I da ostaje sa Finnom.
Ali bilo joj je stalo do njih previše da bi to uradila.
- Moja strasti.
Pogledala je preko svojih prstiju, a onda poželjela da nije kad je vidjela
Finna kako stoji samo nekoliko stopa dalje, ruke pružene prema njenim.
Vidjevši u očima njen očajan nespokoj, njegov već bolan izraz postao je još
tmurniji.
- Želio bih da popričam nasamo sa tvojim bratom.
- Ne! - odbila je brzo.
- Ne? - Približio se, ali je spustio ruke pored sebe.
Nije željela da gleda u njega, da vidi njegovu reakciju na ono što će da mu
kaže. Plašila se ako to uradi, da će se možda slomiti i popustiti svojoj sopstvenoj
želji. Ali njen pogled je ostao, kao da su njene oči imale um za sebe, primajući
svaku nijansu njegovog lika, njegovo držanje, njegova snažna, preplanula
koljena ispod pleda i paleći ih preko površine njenog srca.
- Vraćam se u Dumfries sa svojom porodicom, Finn. Moram! - jecala je,
podignuvši svoje dlanove kako bi ga zaustavila kad je posegnuo ka njoj.
- Ne, Leslie! - Povukao ju je u svoje ruke i zabio usta u njeno uvo. -
Preklinjem te da ne ideš. Ti si pjesma u mom srcu. Ne utišuj je.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 5
Finn nije čuo glasove ljudi koji su sjedeli oko njega u starješininu privatnu
sunčanu sobu. Jedva da je bio svjestan kako je stigao do svoje stolice,
suočavajući se sa ognjištem i vatrom koja se ogledala u krvi koja je pulsirala
njegovim venama. Duboko je udahnuo vazduh mirisa treseta i boreći uradio
najbolje što je mogao da iskoristi mrak. Nepoznata hitnoća je prolazila kroz
njega. Potreba za stvarima koje nije nikad uradio, ili u prošlosti pomislio da
uradi. Kao da uzme mač i prođe njime kroz čovjeka. Možda dva. I da uživa u
tome. Ili uleti u Leslieinu sobu, razbije prokleta vrata i uzme je, kao što je
trebao da uradi mjesecima ranije.
Nažalost, obije želje su imale strašne posljedice. Šta god da Leslie osjeća
prema njemu će umrijeti ako ubije njenu braću, ili prouzrokuje rat koji njena
braća ne mogu da pobijede. Ostavljala ga je i nije mogao ništa da učini da
zaustavi to a da ne prouzrokuje neku štetu njenoj rodbini.
Nije znao šta da uradi i to ga je izluđivalo.
Ona će se udati za drugog.
Prošao je rukom preko svoga lica. Nije mogao da diše. Pomjerio se u stolici i
pogledao prema prozoru. Morao je da izađe iz sobe, iz dvorca, i pusti da ga
ledena zima ohladi. Trebao je razbistreniju glavu kako bi shvatio kako da zadrži
Leslie sa njim.
- Povlačim se, - rekao je, ustavši i okrenuvši se prema vratima.
- Finn, - Rob ga je zaustavio. - Htio bih prvo da nešto kažem.
Finn je čeznjivo pogledao prema vratima, a onda pogledao preko ramena u
svog starješinu. - Ne želim da se prisjećam bilo kojeg dijela ove večeri govoreći
o tome.
- Brate, - Connor Grant, bivši kapetan u engleskoj vojsci, otegnuo je iz
svoje velike, obložene stolice. - Sjedi dolje i čuj šta starješina ima da ti kaže,
da? Želimo da ti pomognemo.
- Ne možete. - Finn je zastao i okrenuo da pruži Robu poštovanje koje
zaslužuje. - Oprosti, prijatelju. Samo mi treba malo svježeg vazduha. - Natjerao
se na ono što je mislio da izgleda kao osmijeh i okrenuo se prema vratima i
naletio pravo na Tristana.
- Htio si večeras da pitaš za njenu ruku.
Finn je slegnuo ramenima i pokušao da prođe pored njega.
Klub Brbljivica
Will je odmahnuo svojom glavom, a onda prošao prstima kroz svoju tamnu
kosu. - Moj otac je previše svojeglav da bi se udvarao posljednjoj kapi piva iz
torbe, bez obzira na ženu.
- Naši očevi su bliski sa njim. Oni mogu da ga ubijede da nam pomogne, -
Colin mu je rekao, a onda ponovo pogledao nazad u sina u njegovim rukama. -
To je dobar početak.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 6
POGLAVLJE 7
Noć je pala, a od Finna nikakvog znaka. Začkiljila je, piljila kroz prozor u
njenoj sobi u gostionici. Sumnjala je da će biti u mogućnosti da ga vidi ako je
bio dovoljno lud da se junači po sniježnoj oluji koja spustila nad Glenelg. Sve,
svugdje, je spavalo pod prekrivačem iskonske bjeline... prelijepo, tiho,
onesposobljavajuće.
Bili su nasukani. Nije išla kući skorije. Njene misli, kao što su i radile otkad
je napustila Skaj, vratile su se Finnu.
Je li to on bio ranije? Sad nije bila tako sigurna. Možda su ona i Andrew
pogriješili. Pojavio se poput anđela. Možda nije bio stvaran. Zašto bi Finn došao
ovdje sam? Možda je prijetio Andrewu ali on je bio pjesnuk, a ne ratnik. Ako
napravi napredak prema njoj pred markizom, neće imati šanse protiv markiza i
njegovih ljudi. Finn nije bio toliko lud da dođe sam. To nije mogao da bude on.
Zvuk Božićnih pjesama čuo se ispod stepenica, privlačeći njenu pažnju i
povukavši je prema vratima. Oh, kako je bila čeznula za pjesmom i veseljem.
Nedostajala joj je Velika dvorana Camlochlinu. Toliko je željela da provede
Božić sa ljudima koji su joj prirasli srcu. Bila je tako uzbuđena zbog prvog-
gaženja, običaja koji je uključivao prvo gaženje u prijateljev ili komšijin dom na
prvi dan Nove godine. Donijeli bi poklone kao što je viski, tvrdi keksići ili
božićnu tortu. Niko u Dumfriesu nije posjetio njihove komšije sa takvim
poklonima. I to sa dobrim razlogom, nakon što su mnogi od njih bili izdani od
prijatelja koji su predali svoju protestantsku braću kako bi pridobili katoličkog
kralja.
Nasmijala se kad je vidjela majku i snahe kako napuštaju svoje sobe i našla
se sa njima na stepenicama.
- Izgleda da nećemo otići još nekoliko dana, - njena majka je rekla,
bacajući zabrinut pogled preko ramena kroz prozor u hodniku. - Nikad nisam
vidjela da se snijeg tako brzo nagomilava.
- Ovo su Visočija, majko, - Leslie joj je ponudila umirujući potapšaj.
- Da, da, svjesna sam toga. I dovoljno blizu određenim ljudima... - Lice joj
je pocrvenjelo. - Ili bolje rečeno čovjeku da te prati i nađe. Andrew mi je rekao
da je vidio gospodina Granta.
Leslie ju je pogledala. Je li se njena majka da će Brodie MacGregor doći za
nju? Bi li on? Gospode Bože, niko nije pomislio na to. Ako bi došao za nju, krv
bi sigurno bila prosuta. Leslie je i dalje teško vjerovala u to da je njena blago –
Klub Brbljivica
rečiva majka pronašla društvo u tako grubom, svadljivom čovjeku. Ali Brodie,
koji je bio istih godina kao i markiz, je bio zgodan čovjek – i bilo je slatko
gledati kako poklanja svoje rijetke osmijehe njenoj majci.
- Trebala si da kažeš da na njegovu prosidbu, majko. Mislim da je mogao
da te usreći.
Helen Harrison je trepnula u svoju ćerku, pocrvenevši sve do korijena kose
ovog puta, a onda nastavila niz stepenice brzim korakom. - Markiz nije trebao
da insistira na ostajanju večeras. Trebali smo dosad već otići.
Margaret je gledala svoju svekrvu i odmahnula glavom ka Leslie. - Odbija
da govori o njemu. Mislim da je slomila sebi srce kad ga je napustila.
Leslie je klimnula. - Ona je tvrdoglava i boji se da opet nekog voli toliko.
- Da, - Margaret se složila dok su pratile Lesilieinu majku i Elizabeth niz
stepenice. - Onda, je li tačno? Gospodin Grant je došao da te ukrade?
Ne. Ne, to nije istina. Leslie je željela da to kaže. Bilo je preospasno za
njega da bude ovdje. Nije željela da dođe. Ali iz nekog razloga pronašla je da
joj je teško da to kaže. Bili su dan jahanja od Camlochlina. Ako je iko dolazio
da je ukrade, imao je dovoljno vremena da to uradi.
- Čovjek kojeg smo ja i Andrew vidjeli očito nije Finn. Nije tolika budala
da dođe, - Leslie je blago rekla, zvučeći tužnije nego što je namjeravala.
- Muškarci rade lude stvari kad su zaljubljeni. - Margaret ju je uzela za ruku i
potapšala je. - I konačno Finlay Grant te sigurno voli. Iskreno, neki od nas su
bili baš iznenađeni da ti je trebalo toliko dugo da to shvatiš.
- Margaret – - Leslie je pokušala da se ubaci ali je prekinuta.
- Mislim, to je toliko očito bilo, Leslie.On pjeva o tome sa svim tim
riječima zbog čega ostale žene žele da je napisao te pjesme za njih. Iskreno
sumnjam da je voljan da zaboravi onu koja ga inspiriše.
- Zna koje su posljedice ako me bude pratio, - Leslie je priznala nemoćna
da porekne šta je isticao svaki put kad bi joj govorio ili kad bi o njoj
govorio.Osvojila je njegovo srce – a zatim ga slomila. - Ja..., - pokušala je da
nastavi, zastavši na stepenicama da bi se naslonila na zid. - Šta hoćeš da mi
kažeš, Margaret? Kad si svjesna bola koji sam mu nanijela, zašto insistirašda mi
ga držiš pred očima?
Umjesto da joj odgovori, Margaretin pogled se suptilno prebacio preko
Leslieinog ramena, utišavajući Leslie da kaže bilo šta više.
Klub Brbljivica
Njene oči su lutale po stolovima oko nje. Nije bilo drugih žena u posluzi osim
gostioničareve žene i ćerki. I nije bilo ni znaka od Finna.
Počela je malo lakše da diše i klimnula Honori kad je markiz naručio dvije
boce vina za njihov sto. Ako će da ostane da sjedi sa njima, Leslie bi cijenila
alkohol.
- Recite mi. - Markiz se naslonio nazad na svoju stolicu i okrznuo
njegovim mrkim pogledom preko nih. - Da li Andrew i Alan imaju naviku da
ostavljaju svoje žene u društvu stranca?
Nasmijao se kad je Leslie pogledala u njega. - Pitam samo jer me brine
koliko puta ste ostavljene da sjedite, bez pratnje, okružene gomilom
MacGregora.
Iskezila je svoje zube na njega, mrzeći to kako ih osuđuje a da ih uopšte i
ne poznaje. Upravo je htjela da otvori usta i kaže svoje mišljenje kad je
gostioničarev glas veselo odjeknuo kroz trpezariju i umirio njen dah i njeno
srce.
- Moguće da je vani hladnije nego što je srce moje tašte, ali Bog nas nije
zaboravio, i da bi dokazao to, poslao nam je najvještijeg pjesnika u čitavoj
oblasti na naš prag.
Gostioničareve tri ćerke, Jane, Murron, i Judith, su tapšale, poskakujući
gore i dolje na svojim nogama, kikotajući se i mašući muškarcu koji je stao
između muzičara. Njegov osmijeh, čakn i pod sjenkom njegove kape, je zračio i
bio bolno poznat.
Leslie se skoro onesvijestila. Finn je bio ovdje. Došao je! I nije izgledao
uopšte kao da mu je srce slomljeno kao što je mislila da će biti dok je mahnuo
nazad djevojkama. Leslie se nije usudila da pogleda prema majci ili svojim
snahama. Mogla je da osjeti njihovu zabrinutost preko stola, ali ništa nisu rekle.
Kad bi markiz pomislio da ju je pratio katolički Gorštak ovdje...
Koja vrsta ludaka je on bio da bi došao ovdje? Oh, ona bi ga ubila prije nego
bilo ko drugi dobije šansu! Šta je namjeravao da uradi? Je li planirao da se bori
sa markizom za nju? Preklinjala je Boga da nije to jer se plašila da bi Finn
mogao da izgubi protiv markizovih ljudi.
- Putujući izvođači..., - njen novi zaručnik se narugao, vrativši Leslieine
misli nazad na sadašnost i njene oči nazad na njega. - ... su najniži. Drži na oku
šta god vrijedno da posjeduješ. Njegova sorta je poznata da su majstorski
lopovi.
Klub Brbljivica
Da, definitivno je ukrao Leslieino srcea da se ona nije mnogo borila. Oh,
zašto je došao? Ništa nisu mogli da urade bez donošenja tragedije vjerovatno
objema njihovim porodicama. Moraju da puste da šta god da su osjećali jedno
za drugo nestane. Ali to što ga je vidjela učinilo ju je slabom.To ju je primoralo
da prizna koliko mnogo ga voli, želi. Biće nemoguće biti ovdje, a ne pričati sa
njim, ne dotaći ga. Napustila je Camlochlin u žurbi jer nije bila dovoljno snažna
da gleda u njega a da ne vidi njenu nerođenu djecu u njegovim očima.
Nehotično, njen pogled se vratio na njegov kad je počeo da govori i zvuk
njegovog divnog, melodičnog glasa joj je umrtvio koljena.
- Opljačkaju koliko god mogu i odu prije sljedećeg zalaska sunca, - markiz
je nastavio da govori bilo kom ko ga je slušao, što više nije uključivalo Leslie.
- Ovo je bio dug, sumoran dan. Hajde da razvedrimo noć sa viskijem,
gozbom i sjećanjima na ljubav da nas ugrije. - Njegov zeleni pogled je prešao
preko nje, potpuno je obuhvativši prije nego je nastavio.
Kad je počeo da pjeva, Leslie je znala po naporu koji joj je trebao da se ne
smije u njega da su osuđeni ako ostane.
- Podijeliću sa vama priču o djevojci koju sam jednom znao. Njena kosa,
boje zalaska sunca i njene usne, slađe od jutarnje rose.
Leslie se oduprijela potrebi da pogleda i prouči koje su boje kose
gostioničareve ćerke imale. Šta ju je bilo briga kome je pjevao? Sve dok nije
bilo o njoj. Ako bi markiz posumnjao na vezu između njih, vjerovao bi da je
preobraćenik i izdajica. Ne bi pomogao njenoj porodici.
Kome god da je Finn izabrao da iskaže čast večeras nije više bila njena briga.
Međutim, i dalje je u svojoj glavi pretraživala žene u Camlochlinu sa crvenom
kosom i delikatnim jezikom.
Judith, najmlađa od tri ćerke, smijala se iza dlana nečemu o čemu je Finn
pjevao. Leslie je propustila nešto od toga. Ali očito, ova božica u čiju je čast
pjevao nije bila tako savršena poslije svega. Ustvari, bila je stvarno podla.
- Rekla mi je da me voli i sa poljupcem me zaslijepila.
Leslie je osjetila kako joj je srce ubrzalo gledajući način na koji njegove
usne se namršte kad objavi određenu riječ, kao rekla ili sa ili voli.
Tempo se pojačao i iza njega dva muzičara su ga pratila sa njegovim
izvođenjem kao da su nastupali sa njim nekoliko puta ranije.
- Uzela je sve sa jutrom koje je došlo, moje bogatstvo, moje srce, čak i moj
pled. Ali bar je ostavila viski.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 8
klimnuo prema čovjeku koji je pio sa njim za istim stolom. - U stvari, jedna od
njegovih ćerki, Murron, je dobila ime po mojoj tetki.
- Tvoja poenta je? - Andrew je upitao.
- Ima četiri sina i toliko isto ćerki. Dvojica od njih su veći čak i od Roba.
Kad sam ranije pričao sa Jamiejem, rekao mi je da će se oni večeras vratiti.
Tako da me nećete potući tako lako.
Andrew je odmahnuo svojom glavom, a onda se okrenuo kako bi pogledao
preko ramena prema markizu.
Finnov pogled ga je pratio i smjestio sa na markizu, njegova ruka je
posesivno bila stavljena preko Leslieine na stolu. - I Andrew, - Finn je rekao
mirno, a ustvari je želio da pojuri tamo i makne kopilevu uvrijedljivu ruku, -
ako pištolji o kojima govoriš imaju bilo kakve veze sa dva koja su ukradena iz
Camlochlina, da te upozorim da ću i njih uzeti nazad takođe.
- Finn, preklinjem te ...
Iskrenost u njegovom glasu je povukla Finnov pogled na njega.
- Ne bih želio da te vidim povrijeđenog.
Finn mu se nasmijao.
- A ako izgubimo Douglasovu podršku, nikad se ne možemo vratiti kući.
Sigurno, ti, čiji pretci dolaze sa ovih planina, razumiješ da nekog vuče njegovo
rodno mjesto.
- Da, razumijem, - Finn je lako prihvatio. - Ali čak i sjećanja na čovjekovo
rodno mjesto izblijede kad srce djevojke postane njegov dom.Sigurno ti, nakon
napuštanja tvog doma dva puta kako bi tvoja žena bila na sigurnom, to
razumiješ.
Andrew je gledao duboko u njegove oči samo za trenutak, spustio njegov
pogled i okrenuo. - Obećanja su stavljena na papir. Ona ne mogu biti neurađena.
Postoje zakoni.
- Ti zakoni ništa ne znače u Camlochlinu, - Finn ga je podsjetio. - Ti nisi
čovjek koji nema izbor. Samo treba da odlučiš da li život tvoje sestre vrijedi
manje od bilo čijeg drugog u tvojoj porodici.
- Njen više znači, - Andrew mu je rekao. - Zbog toga ona drži ostale nas
van optužbe, ili čak smrti.
Finn je spustio svoj pehar na sto. Je li trebao sad da vidi svijetlo? Ustao je
sa stolice. Da konačno razumije zašto bi Leslie trebala da bude žrtvovana?
- Ti si taj koji stavlja ostatak vaših života u strah sa tvojom odlukom da se
vratiš nazad u Dumfriesshire. Kao najstariji, ti si tu da ih čuvaš, a ne da ih
Klub Brbljivica
krevetima? Živjela sam sa varvarima. Plašim se njih, kao što bi ste i vi da niste
tako ponosita budala.
Finn je prepoznao sjaj zabavljenost i interesovanja u markizovim očima
dok je odmjeravao Leslie. Finnu se to nije sviđalo, jer je to bila ista zabavljenost
i interesovanje koje je on osjetio prema njoj kad su se prvi put upoznali. Ne bi
bilo dobro da markiz izgubi srce zbog Leslie. Zbog toga će biti manje voljan da
se odrekne nje.
- A ti. - Okrenula je njen ledeni pogled prema Finnu. - Vidio si me u Skaju.
Naši putevi su se presjekli kad sam ja odlazila sa svojom porodicom, a ti se
vraćao odande gdje god da si bio. Svi smo uživali u tvom zabavljanju večeras
ali ja sam vjerena za markiza i tvoje slatke riječi su pale na gluve uši. Ne troši ih
na mene ponovo.
Finn ju je gledao kako napušta trpezariju sa svojom rodbinom i dao sve od
sebe kako ne bi spustio pogled na njene lijepe kukove koji su se ljuljali.
Prebacio je svoj osmjeh na markiza a onda mu je osmjeh malo izblijedio kad je
pogledao u pištolj, prije nego je pogled opet vratio na njega.
Znači, Douglas je želio da zna gdje se nalazi Camlochlin, je li? Vjerovatno
da bi otkrio to princu Williamu i neprijateljima MacGregorevih.
Finn se brzo pomjerio. Njegov zadatak će sad biti lakši kad mu je
obezbijedila oružije koje je trebao. Zahvaliće joj za to kasnije.
- Izgleda da vi i ja imamo nešto što jedan želi od drugog.
Markiz se nasmijao i uvukao pištolj u njegove kratke pantalone. - A šta, za
ime boga, želite u zamjenu za izdaju svog klana i to da me povedete do njih?
Okrenuvši se da pogleda preko ramena Leslie kako se penje uz stepenice,
Finnov osmjeh se pretvorio u nešto čvršće. - Nju. - Njegova pažnja se vratila
markizu. - Želim jednu noć sa njom.
Jedna noć je sve što mu treba.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 9
Leslie je duvala dah u njene pesnice, ali je to uopšte nije ugrijalo. Mora da je
bila luda kad se složila da se nađe sa Finnom u ponoć, vani, na ledenoj
temperaturi. Ali poslao joj je poruku da je hitno. Markizovi ljudi su spavali u
ambaru, tako da se ona i Finn nisu mogli naći tamo. Iskreno, o čemu je imalo
više da se razgovara? Šta je bilo toliko bitno? Hoće li razgovarati o tome koliko
će nedostajati jedno drugom? Koliko različiti i prazni će njihovi životi sad da
budu?Protrljala je njen već pocrveneli nos i željela da suze koje su prijetile da
krenu iz njenih očnih kapaka ostanu gdje jesu. Trebala je da ostane u krevet.
- Moraćeš da se navikneš na ovo vrijeme, lijepa Leslie. -
Nije se okrenula na zvuk njegovog glasa, znala je ko je to. Osim toga, nije
vjerovala sebi da bi pogledala u njega.
- Moraš da se vratiš nazad na Skaj prije nego te primora da mu kažeš o
Camlochlinu.
- Složio sam se da ga povedem tamo lično.
Okrenula se kako bi ga pogledala ispod njene kapuljače. - Šta? Zašto? Oh,
Finn, kad sam mu rekla ko si nisam mislila da ti ..
- Moja cijena je noć sa tobom, - blgo ju je prekinuo. - Složio se sa tim.
Oboje su znali šta to znači, ali Leslie je bila ta koja je to rekla na glas. -
Složio se da me oženi u zamjenu da dođe ovdje i dobije pravac do tvog doma.
To je sve što je želio. Čitavo veče nije prestao da nas ispituje gdje se nalazi
Camlochlin. Nisam iznenađena, stvarno. Znala sam da želi nešto drugo ne
mene. To je dobro, jer ga nikad neću voljeti. Ustvari, pronalazim da je veoma
odbojan.
Finn joj se nasmiješio kao da mu je upravo obećala svijet. - To me
zadovoljava, - rekao je nježno, - jer sam došao da uzmem moju noć, i hiljade
nakon nje. Došao sam da te spasim, Leslie.
Samo kad bi mogao bez cijene života... - Ne treba mi spašavanje.
- Onda, želiš da živiš bijednim životom?
- Ako bijeda znači spašavanje života onih koje volim svim svojim srcem,
onda da, živeću takav život.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 10
POGLAVLJE 11
- Annei?
Odmahnuo je njegovom glavom. - Davinai. Ona je nasljednica trona – kao
Jamesovo prvorođeno dijete. Sad kad znaš to, moj klan će me dalje podržati u
mojoj odluci.
Davina je bila ćerka kralja Jamesa? Gospode Bože, ona nikad nije vjerovala
u to. Nije sigurna ni da li sada vjeruje. Ali Davina i njeni kraljevski roditelji će
morati da sačekaju.
- A šta sa mojom porodicom? - pitala ga je. - Plašim se da ih ne izgubim.
Ovog Božića, Finne. Hoću li ih ikad više opet vidjeti? Hoće li patiti zbog mene?
Ne mogu da podnesem pomisao na to.
Pridigao se polako, osmijeh mu je nestao. - Uradiću sve što je u mojoj moći
da vidim da niko iz tvoje porodice ne pati. Moja želja je da se svi vratite u
Camlochlin i proslavimo Božić zajedno, u sigurnosti i miru. U Camloclinu si
rekla da moj klan ima vojsku ratnika da im čuvaju leđa. Pa, tvoja rodbina ima
iste te ratnike da je čuvaju. Nije bitno gde tvoja braća ili tvoja majka odluče da
žive, moj klan će stati na njihovu stranu kad to budu trebali zbog tebe, i onog
što ti meni značiš. Vjeruj mi, moja ljubavi. Znam šta ti tvoja rodbina znači i
neću dozvoliti da nepravda stigne do njih.
Voljela ga je. Kad bi mogla da otvori svoje grudi i iščupa srce iz njih,
predala bi ga njemu bez razmišljanja. Možda je postojao način da ostane sa njim
zauvijek, bez rizika za njenu porodicu.
On je zvučao tako sigurno. Učinio je teškim da uradi bilo šta osim da
odgovori na njegov poljubac sa istom strašću.
Raspravljaće se sa njim o njegovim prastarim vjerovanjima i još ga
ispitivati kako je planirao da sačuva njenu porodicu da bude bezbijedna... ali
sjutra.
Sad, ima ubjedljivije potrebe da sredi, kao isprobavanje slatkoće njegovog
jezika. Odoljela je potrebi da raširi noge čim ju je povukao dolje i dignuo se
iznad nje. Ona nije bila bludnica ali nije bila ni stidljivi puh. Koja je bila šteta
voditi ljubav sa njim opet ako je već vjerovao da ona pripada njemu? I oh, ona
bi voljela da mu pripada. Uzdahnula je dok joj je on ljubio vrat, vilicu, usta,
čitavo vrijeme joj šapućući riječi obožavanja. Željela je da bude njegova, da
bude jedina koja će učiniti da se smije kao da se upravo probudio iz prelijepog
sna i otkrio da je on postao java.
Podigao se na svoja koljena i povukao je za njim. Okrenuvši je u njegovim
rukama,pritisnuo je njenu kičmu na njegove grudi i prelazio rukama preko
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 12
***
deset markizovih ljudi je imalo pištolje. Polovina je bila uperena u njega. Druga
polovina u Andrewa.
- I neću izdati sestru tim što ću je udati za čovjeka koji je tako malo cijeni.
Markiz je zabacio glavu nazad i nasmijao se. - Ne želim više niti trebam
tvoju sestru, Harrisone. U stvari, - izvukao je njegov pištolj i mahnuo njime
prema Andrewu, - nakon što me ovaj krčmarski izvođač povede do njegove
braće, nemam nikakve dalje koristi od bilo koga od vas.
Finn nije bio siguran je li Douglasov dokaz o izdaji prema svima njima ili
pogled na Tristana MacGregora koji se pojavio kao duh uz stablo to što je
isušilo i posljednju kap boje iz lica Alana Harrisona.
Kad je markiz pogledao preko ramena da vidi šta je to uzrokovalo takav strah
na Alenovo lice, Finn je znao da mora nešto da uradi. Nije želio da Tristan bude
pogođen dok je još bio predaleko kako bi se branio.
- Douglase! - Finn je povikao. - Baci svoje oružije i naredi svojim ljudima
da urade to isto. Uradi to! - zapovijedio je, repertirajući jedan od pištolja koji je
ukrao od Alana i nišaneći direktno u markiza dok je on jurnuo naprijed. - Ili
gledaj kako svi ginu pred tvojim očima.
- Oh? - Douglas je pitao, gnjureći njegov pogled u Finnov pištolj. - Ubićeš
sve moje ljude sa samo jednim zrnom?
- Spusti dolje svoje oružije, - Finn je povikao, ignorišući odjek
skorodesetine repertirajućih pištolja. Znao je da je njegova rodbina tamo,
skrivena i smrtonosna. - Neću te ponovo upozoriti.
Markiz se nasmijao, okrenuvši cijev njegovog pištolja na Finna, i zatvorio
jedno njegovo oko ciljajući. - Zašto ne dođeš da ga uzmeš?
Prva strijela je proletjela pored Finnove sljepočnice i u Douglasov pištolj,
izbacivši ga iz njegove ruke na zemlju, beskorisnog. Druga je proletjela za
njenim repom i ušla u stražareve grudi. Još jedan Douglasov čovjek je pao iz
njegovog sedla, njegova strana iscijepana skoro na pola od Connorovog teškog
mača. Neko desno je vrisnuo kad seTristanov pastuv propeo i njegova brza
oštica susrela njegovu metu. Još dvije strijele su odletjele, prolazeći previše
blizu Finna da je pogledao gore na krov gostionice u Willa.
Neko je opalio iz svog oružija, ali je promašio svoju metu kad je Colinov
bodež sletio u njegovo grlo. Na trenutak, Finn je gledao sve, prateći svaki
zamah, ubod i lomljivi udarac. Njegova je dužnost bila da zapamti ovakve
trenutke. Ljudi Camlochlina su bili kao talas uništenja, udarajući ponovo i
ponovo, bez milosti ili zastajanja, bojeći zemlju u crveno.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 13
Leslie je postala nesvjesna je li ili nije i dalje vrištala. Ali bila je sigurna da je
prestala da trči. Gledala je, zaleđena i paralizovana, dok se Finn borio za svoj
život protiv jednog od markizovih ljudi. Ako umre... ako umre jer ga je omela...
Nije mogla da završi njenu misao.
Molila je Boga da ga pusti da živi. Tek si pronašli jedno drugo, tek prije
nekoliko dana izjavlili ljubav jedno drugom. Imali su čitave svoje živote da žive
i Leslie je željela da njen proživi sa njim.Zamalo je odustala od toga. Ali sad je
bolje znala. Šta bi bio život bez zračećeg osmijeha Finlayja Granta, njegovog
laganog smijeha koji osvjetljava svaku tamu? Željela je da se budi sa njim
svakog jutra kao što se probudila jutros.
Parirao je i probadao sa nekim vještina i, u stvari, uspijevao prilično dobro.
Ipak, bila je preplašena za njega. Kad je vidjela da je Connor Grant bacio
pogleda na svog brata i jurnuo konjem naprijed prema njemu, olakšanje je
preplavilo njene vene. Njen sopstveni brat, mnogo manje smrtonosniji sa
mačem i već na putu ka Finnu, nije izazvao istu reakciju. Šta ako obojica budu
ubijeni?
Ali Finn se umarao. Trebala mu je pomoć oko obučenog vojnika i Andrew je
bio bliže, tako da se molila da njen brat požuri.
Kad je stražar konačno pao dolje od iznenadnog udarca Finnovog mača,
vrisnula je i onda počela da plače. Preživio je! Njen voljeni je preživio!
Željela je da potrči ka njemu, ali je Andrew skočio sa njegovog fktajućeg
konja i prvi stigao do njega, vikajući na nju da ostane gdje je bila.
Finn je na trenutak podijelio osmijeh sa njom ali se njegov pogled podigao
iznad njene glave negdje iza nje i ono što je vidio je otklonilo njegovo olakšanje
i zatamnilo njegov izraz lica.
Leslie se okrenula da isprati njegov pogled. Krov! Will je upravo krenuo da
opali strijelu u njenog brata.
- Ne! - Finn je potrčao do Andrewa, štiteći ga od strijele koja je prošištala
pored Leslieinog uva – strijelu namijenjenu njenom bratu je namjerno primio
Finn umjesto njega. Spasio je Andrewa. Za nju. Održao je njegovo obećanje.
Leslie je kliznula na koljena, gledajući kako se njen voljeni pada dolje.
- Finn! - Connorov konj je skoro obalio Andrewa tegleći da izbaci njegovog
jahača.
Klub Brbljivica
Njena porodica će morati da razumije. Finn je bio radost i ljubav njenog života.
Ovog puta ga neće ostaviti.
- Ostaću, Finn. Ostaću sa tobom zauvijek.
Poljubio ju je, a onda zaječao od bola.
- Hajde sad, - Connor je rekao, stavivši ruku ispod ramena njegovog brata,
teglivši ga naprijed, nazad prema gostionici. - Biće dovoljno vremena za to
kasnije, brate.
- Hoće li? - Alan je pitao Connora sa novim poštovanjem u glasu,
primijetila je njegova sestra. Nakon što ih je vidio kako se bore, bilo koji čovjek
bi bio budala da ne bude pažljiv sa njegovim tonom glasa.
- Da, biće, - Andrew je odgovorio. - Ne možemo se vratiti sa markizom
nakon ovog jutra.
- Možete se vratiti u Dumfries ako želite, - Finn ga je ispravio. - Markizu će
biti dozvoljeno da živi ako se složi da vam ne nanese nikakvo zlo. Ako prekrši
dogovor, mi ćemo se vratiti po njega.
Mogla je da udari Finna da već nije bio povrijeđen. Zašto je dao njenom bratu
izbor? Pogledala je u njega streljajući ga očima. On joj je namignuo kao
odgovor na to.
- Možda, - Andrew je rekao povlačeći njegovog konja, - je vrijeme da
pustimo nove korijene. Naša sestra Sarah je već u Camlochlinu, a sad i Leslie
ostaje. Margaret je takođe željela da ostane. Trebali bi svi zajedno da ostanemo.
- Ja ću reskirati u Dumfriesu, - Alan mu je rekao, bez traga pakosti u
njegovog glasu. - Želim da idem kući, brate. Kao i majka. Uvijek ćeš biti
dobrodošao tamo ako budeš želio da se vratiš.
- Ako ćemo istinito, - Leslie im je rekla, - majka je veoma ozbiljno
zaljubljena u Brodieija MacGregora i želi da se vrati u Dumfries jer se plaši da
će izdati sjećanje na oca.
- Dobro, ona ..
Leslie je podigla njen dlan kako bi zaustavila Alana da ne govori. - Ponaša se
glupasto. Margaret i ja ćemo popričati sa njom. Zajedno, sigurna sam da je
možemo ubijediti da pripada u Camlochlinu. I brate, - rekla je Alanu, - sigurna
sam da ćeš uvijek biti dobrodošao tamo ako poželiš da se vratiš.
- Onda je dogovoreno, - Andrew je objavio, smješeći se njegovoj sestri. -
Moraću da počnem da nosim krznenu odjeću.
- I pledove, - Finn je rekao, nastavljajući svoj put sa njegovim bratom i
Leslie koji su mu pomagali, prema gostionici.
Klub Brbljivica
POGLAVLJE 14
Uzburkani udari vjetra su vrtložili snijeg koji je padao iz ledenih oblaka koji
su sjajili na mjesečini. Ništa u dolini ili okolnim brdima se nije pomjeralo.
Osvijetljena plamenom na svakom od stotinu prozora, tvrđava Camlochlin je
sijala zlatno u srebrnoj magli, sigurno nebo dotaknuto Božijim prstom.
Bilo je Božićno veče, Noć svijeća, kad su svijeće bile upaljene kako bi
vodile Svetu Porodicu u sigurnost. Ali svi u zamku su znali da je Camlochlin
njihova tvrđava u svako doba. Znali su da slavljenje Božića sa bilo kojom
vrstom veselja bilo zabranjeno, ali ako su MacGregori bili išta, bili su gomila
bez zakona, i pronalazili su veselje u mnogim stvarima.
Večeras, dok je vjetar jaukao vani, zvučeći slično kao da neko sviragajde u
ogromnoj Velikoj dvorani ispod, Leslie je zahvaljivala Bogu po hiljaditi put na
Finnu, Camlochlinu, i ljudima koji su sjedeli sa njom u privatnoj starješininoj
sobi. Dok su pili vrelo, začinjeno vino koje je Leslie pronašla da je još ukusnije
sa tvrdim keksićima Isobel MacGregor, djeca su pjevala Božićne pjesme
vođena štarješininim glavnim pjesnikom. Nasmijala se Finnu, odgovor koji nije
mogla više da kontroliše od njihovog jučerašnjeg vjenčanja.
Kad se pjesma završila, gledala ga je kako se vraća do nje i poželjela da noć
uskoro bude gotova kako bi se povukli nazad u krevet.
- Pocrvenjela si, - rekao joj je, pridružujući joj se ispod vunjenog
prekrivača.
- To je zbog toplote. - Pocrvenela je i zaustavila ga kad je krenuo da makne
prekrivač. - Ne te vrste toplote. Od tebe.
Nasmijao se, topeći njena koljena i grijući njene kosti na način na koji
badnjak u ognjištu nikad ne bi mogao.
Blago ga je gurnula i nasmijala. - Jedva da si se izliječio od rane.
- Dovoljno sam izliječen. Daj da ti pokažem.
- Striče Finn, - Connorov i Mairin mlađi sin ih je prekinuo, - hoćeš li naučiti
mene i Edmunda još jednu pjesmu?
- Naravno, Malcome, - namignuo je Leslie i pokupio dječake u njegove
ruke, počevši novu pjesmu.
Klub Brbljivica
Ali on je bio hrabriji od bilo kog vojnika, vedriji od bilo kog anđela,
zanosniji od bilo koje šampionske legende.
Njegovo srce je bilo istinito, i kucalo je za nju.
Okrenula se ka njemu, hodajući unazad. - Tvoja sam, Finne Grante. Volim
tebe i samo tebe do kraja mog života.
Voljela je da gleda njegovu reakciju na njeno izravno priznanje. Otkad se
vratila sa njim, otkrila je koje stvari voli najviše da čuje i one su joj postale
dužnost da ih često govori.
- Želim tvoje ruke na meni... i tvoja usta ..
Stavio je njegove ruke oko nje i privukao je uz njega. Njegova usta su bila
vrela i gladna na njenim, njegov jezik, spor, senzualan... degustirajući ju,
zadirkivajući ju dok se strast nije produbila, njegov zagrljaj pojačao i on postao
čvrst kao stena uz nju.
- Večeras, - obećao je čvrsto, puštajući je i gledajući u njene oči kad je
koraknula nazad i okrenula se da bi potrčala, - napraviću ti ćerku.
Pratio ju je uz stepenice i uz dva hodnika do vrata njihove sobe. Kad su
stigli, savio se i podigao ju u njegove ruke kako bi ju prenio preko praga i odnio
do njihovog kreveta.
***
KRAJ