Arsenal Football Club je engleski nogometni klub sa sjedištem u sjevernom Londonu.

Klub je najčešće spominjan kao Arsenal, a poznat je i pod nadimkom Topnici (The
Gunners). Klub igra u FA Premier Ligi i jedan je od najuspješnijih engleskih
klubova. Osvojili su 13 Premiershipa, 11 FA kupova, no nikad nisu osvojili naslov
europskog prvaka, a samo su 2006. igrali u finalu Lige Prvaka. Međutim, osvojili su
Kup kupova i Kup velesajamskih gradova. Arsenal spada u klasične klubove FIFA.[1]
Avion Arsenal-a

Arsenal je osnovan u sjeveroistočnom Londonu 1886., a 1913. preselio je na stadion

Highbury i tamo igrao domaće utakmice sve do proljeća 2006. da bi se potom u ljetu
iste godine preselio na novoizgrađeni stadion Ashburton Grove, kasnije poznat kao
Emirates Stadium, koji prima 60.355 gledatelja. Arsenalov suparnik iz sjevernog
Londona je klub Tottenham Hotspur. Njihov dugogodišnji trener je Arsène Wenger koji
je klub vodio od 1996. do 2018. godine. U tom je razdoblju Arsenal ostvario niz od
49 utakmica bez poraza.[2]

Arsenal je osnovan kao Dial Square, 1886. godine od strane radnika tvornice oružja
Royal Arsenal u Woolwichu, no klubu je ubrzo nakon osnutka ime promjenjeno u Royal
Arsenal. Sam klub ponovno je preimenovan u Woolwich Arsenal nakon ulaska u
profesionalne vode 1891. godine. Klub se pridružio Football Leagueu 1893. godine.
Započeli su u drugoj ligi, a promociju u prvu ligu zaslužili su 1904. Međutim,
klupska geografska izolacija od ostalih klubova uzrokovala je nisku posjećenost
utakmica te je Arsenal zapao u financijsku krizu. 1913. godine, uskoro nakon
propadanja u drugu ligu, klub se preselio na novi stadion, Highbury, u sjevernom
Londonu. Iduće godine izbacili su Woolwich iz imena. Arsenal je završio samo na 5.
mjestu godine 1919., no bez obzira na to bili su izabrani za promociju u prvu ligu
na štetu gradskih rivala Tottenham Hotspura. Od tuda potječe veliko rivalstvo tih
dvaju klubova.

Godine 1925. Arsenal zapošljava visoko rangiranog trenera Herberta Chapmana.

Chapman je bio osvojio ligu s Huddersfield Townom 1924. i 1925. i baš je on
Arsenalu donio prvo poglavlje uspjeha u povijesti. Njegova revolucionarna taktika i
treninzi, zajedno s dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina
postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u Engleskom nogometu 1930-
ih. Između 1930. i 1938. Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu, a FA kup dva puta.
Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934.
godine od upale pluća. Uz to, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička
stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime
nekoga nogometnog kluba.

Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbog drugog svjetskog rata, Arsenal je osvojio
ligu 1948. i 1953., a FA kup 1950. Nakon toga njihova sreća počela je venuti. U
nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno velikog kalibra, Arsenal je proveo većinu
1950.-ih i 1960.-ih bez trofeja. Čak ni bivši Engleski kapetan Billy Wright nije
mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.

Arsenalova iduća uspješna era počela je iznenađujućim zapošljavanjem klupskog

fizioterapeuta Bertiea Meea za trenera 1966. godine. Nakon što su izgubili u dva
finala Liga kupa, osvojili su Kup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej,
1970. godine. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta su osvojili i ligu
i FA kup 1971. Međutim, sljedeće desetljeće bilo je karakterizirano mnogim bliskim
promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj lizi 1973., izgubili su u 3
FA kup finala (1972., 1978., i 1980.), a izgubili su i Kup pobjednika kupova 1980.
godine u finalu na jedanaesterce. Jedini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je
osvajanje FA kupa 1979. s kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad Manchester
Unitedom. Taj se susret u svijetu smatra jednim od klasika.

Povratak bivšeg igrača Georgea Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. doveo je
treću eru uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987., u Grahamovoj prvoj sezoni na
klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje Lige 1989., koju su osvojili pogotkom u
posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i protiv izravnih konkurenata za
titulu Liverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991.
godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim FA kup i liga kup (tzv.
double), 1993. i svoj drugi Euro trofej, Kup pobjednika kupova 1994. Međutim,
Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobivao poticaje
od menadžera Runea Haugea da kupi neke igrače. Zbog toga je dobio otkaz 1995.
godine. Njegova zamjena, Bruce Rioch, potrajao je samo jednu sezonu, napustio je
klub nakon prepirke s upravom oko budžeta za transfere.

Za svoje uspjehe u posljednjim godinama 1990.-ih i cijelim 2000.-ih klub duguje

Arsèneu Wengeru koji je u klub došao 1996. Wenger je sa sobom donio nove taktike,
novi režim treninga i nekoliko stranih igrača koji su upotpunili postojeći engleski
talent. Arsenal je osvojio još jedan double 1998. a nakon toga i treći 2002. U
dodatku, klub je došao do finala kupa UEFA (izgubili su na jedanaesterce od
Galatasaraya), osvojili su FA kup 2003. i 2005., a kao šećer na kraju osvojili su
Premiership 2004 ne izgubivši niti jednu utakmicu. Zbog toga su dobili nadimak The
Invincibles (Nepobjedivi), uspjeli su odigrati 49 utakmica bez poraza.

Arsenal je bio pobjednik ili drugi u Premiershipu u osam od deset Wengerovih

sezona. Oni su jedna od 4 ekipe koje su osvojile Premiership od njegovog osnutka
1993. godine. (zajedno s Manchester Unitedom, Blackburnom i Chelseaom), međutim još
nikada nisu uspjeli obraniti naslov. Sve do nedavno, Arsenal nije uspio otići dalje
od četvrtfinala u Ligi Prvaka, no u sezoni 2005.-2006. došli su do finala, kada ih
je porazila Barcelona rezultatom 2:1.