Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Uvod U Socijalnu Psihologiju Hjuston I Stobe PDF

    Uploaded by

    sarasmilemalik
    30 views31 pages

    Original Title

    uvod u socijalnu psihologiju Hjuston i Stobe.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    30 views31 pages

    Uvod U Socijalnu Psihologiju Hjuston I Stobe PDF

    Uploaded by

    sarasmilemalik

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 31
    | 0 e POGLAVLJE Amélie Mummende Agresivno ponaganje SADRZA] Uvod Teorije agresije Agresija kao instinkt Frustracia i agresiia Agresija kao nauéeno ponaganje Sagetak Posredujuée varijable u agresiji: od unutragnjih stanja do socio-kulturalnih cimbenika Uloga uzbudenja u agresiji Socialna konstrukcija agresije Norme kao regulator agresiie / Sazetak i zakljuéci SOCIJALNA PSIHOLOGIJA 262 « Amélie Mummendey » Uvod Gus 1990, bilo je 2 467 pokusaja ubojstva ili stvarnih ubojstava u tadaSnjoj Zapadnoj Njematkoj; ovo tini 4-5 Zrtava ekstremnog nasi- Ija na svakih 100 000 stanovnika. Broj 2rtava ozbiljnih i opasnih fizitkih povreda iste godine bio je 67 095, Sto je otprilike broj stanovnika stednje velikog grada. Na nesreéu, ova zapadnonjematka statistika nije nista oso- bito, brojevi iz drugih europskih zemalja su sligni, a oni iz SAD-a su vii Naravno da ovi podaci ne odrazavaju cijeli spektar Iiudske agresije, sva- kodnevni sluéajevi manje ekstremnih fizickih i psihitkih povreda su bezbroj- ni, a smrti i ozbiljna ranjavanja tijekom rata esto se uopée ne ukljueuju u ove statistike Sreéom vjerojainost da ée bilo tko od nas biti Zrvom ili neutralnim svjedokom ekstremnog nasilja, barem u Europi, je mala, Ipak, svakodnevno smo svjedoci takvih dogadaja, onako kako ih prenose novine i, osobito, televizija. Sto je dogadaj spektakularniji, to se vi8e pitamo “zasto?” Sto to navodi da netko vrijeda. udari, mudi ili ubije drugu osobu? Nama su osobi- to zanimljivi uzroci jer se nadamo da emo njihovom identifikaeijom naéi sredstva za Kontroliranje i smanjivanje agresivnog ponasanja Tijekom 75 godina socijalno-psiholoskog istrazivanja agresije razvijene su razligite teorije 0 njezinim uzrocima, Proveden je velik broj pokusa da bi se istrazilo koji éimbenici ili uvjeti poveéavaju ili ogranigavaju razmjere Ijudske agresivnosti U ovom poglaviju najprije prezentiramo neke od najutjecajnijih teo- rijskih pokuSaja da bi se objasnilo agresivno ponaéanje: agresija kao in- stinkt, frustracija i agresija i agresija kao nauéeno ponaSanje. U treéem odjeljku razmatramo glavne varijable koje posteduju u agresiji, Kao Sto su uzbudenje, socijalna konstrukeija agresije i norme. Tijekom poglavlja prika- zat emo izbor empirijskih istrazivanja Cimbenika koji djeluju na agresiju, Takoder éemo se baviti nekim od problema koji su inherentni Kasignim istrazivanjima agresije, problemima koji su zadnjih godina doveli do niza promjena u natinu kako se agresiju percipira i istrazuje kao socijalno-psi- hholoski problem. @_Teorije agresije Ree sljedeéu epizodu koja se dogada u kafigu nekog njemackog, grada, ali koja se mogla dogoditi w u bilo kojem drugom europskom ili, sjevernoameri¢kom gradu. Tamo se nalazi mnostvo mladih ljudi, neki sjede za stolovima, a veéina je nastonjena za Sankom. Medu njima je grupa tur ske mladezi éiji su roditelji dosli u Niemagku kao radnici-migranti (Gastar beiteri). Kafié je prepun ljudi, vruc i buéan, Dva mladiéa, Thomas (Nijemac) i Ozal (Turéin) podinju se 2ustro raspravljati, lznenada Nijemac skaée na noge, vide na Turtina i udara ga u bradu, Mladi Turéin pada, udara glavom Tub stola i pada na tlo. Iz njegovih usta curi kev Kojim teorijama se mozemo posluziti da bismo identificirali uzroke agresivnog ponasanja mladog Nijemca? Najprije éemo poblize razmotrti ‘Agresino ponasanje glavne teorijske pristupe agresiji, a kasnije éemo s tih razlisitih teorijskih stajalista pokuSati analizirati dogadaje. U psihologijskim istrazivanjima agresije postoje dva osnovna i utjecajna stajalista, Jedno od njih vidi agresiju kao oblik ponaSanja upravljan urodenim instinktima i nagonima, a drugo vidi agresiju kao oblik ponaSanja, koje je poput ostalih ponaSanja steeno iskustvom. Postoji i treée, srednje stajaliste, koje integrira koncept nagona i uenja - hipoteza frustracija-agresija. Redom éemo se pozabaviti svakim pristupom. Agresija kao instinkt Pogetkom 20, stoljeca William McDougall napisao je u svom Uvodu w so- cijainu psikologiju (1908) da je cijeli spektar Ijudskog ponaSanja, ukljucu- jjuéi neprijateljsko i agresivno ponasanje, pod kontrolom 18 razligitih in- stinkata, Problem je medutim w tome Sto pretpostavka da u podlozi nepri- jateljskog ponaSanja le2i instinkt neprijateljstva ne pomaze objasnjavanju javljanja takvog ponaSanja, Jedan koncept, naime opazeno ponasanje, jed- nostavno je zamijenjen drugim, pretpostavljenim osnovnim nagonom. Zbog ovog razloga ovakvi jednostavni koncepti su i nestali. Umjesto instinkta, najveéi utjecaj, osobito na svakodnevne ideje 0 uzrocima agresije, imali su s jedne strane psihoanaliza, a s druge etologija Psihoanaliticki pristup U teorijskom okviru psihoanalize Freud je prvi razvio koncepeiju agresije kao pomagata “principa zadovoljstva”. Agresija se promatra kao reakeija na frustraciju koja se dozivijava u trazenju "zadovoljstva” ili zadovoljenja libida (seksualna energija “Zivotnog nagona”). Nakon 1920., poslije ob- javljivanja S onu stranu principa zadovoljstva i yjerojatno pod utjecajem iskustva iz 1 svjetskog rata, Freud je napustio ovu koncepeiju agresije u korist duaine teorije instinkta, Paralelno sa Zeljom za samooguvanjem (nagon za 2ivotom, Eros) Freud je koncipirao drugi instinkt (“instinkt smr- ti", Thanatos), te2nju prema smrti i povratku u stanje neorganskog. De- struktivna energija povezana s ovim drugim instinktom mora se neprekid- no odvracati od pojedinca prema van, da bi se sprijetilo samounistenie. Isto kao Sto se seksualna energija trosi, a napetosti reduciraju seksualnom aktivnoséu, Freud je pretpostavio da agresivno ponaSanje odvraéa destruk- tivnu energiju i takoder reducita napetost, Ovo je dovelo do ideje katarze, koja je bila vazna za daljnje istrazivanje: neprijateljske i agresivne tenden- cije mogu biti izrazene na nedestruktivne nagine, kao Sto su jetki humor ili ‘masta, odvracajuci tako destruktivnu energiju i slabeci sklonost prema stvar- hom agresivnom ponasanju, Dakle, Freud je primamu funkeiju instinkta vidio kao redukeiju “napetosti potreba”. Potreba za destrukcijom izaziva napetost, Koja se reducira agresivnim ponaSanjem, ali koja se ponovno stvara tijekom “razdoblja mirovanja”. tijekom kojeg nema agresivnog ponaganja, Dakle, Freud je vidio ljudsku agresiju kao neizbjeznu » 263 Liostinke Uroden skip ponatona Koj 50 pore koe odgever no dgovarojutpobudsuds patios [kotarza Oslobadanje oresine enerpeiroZevanjem ogresimne ‘eakeje il kroz alternative oblike ponaianja 264 « Amélie Mummendey icke teorije Ovaj kratak sazetak ortodoksne psihoana sije posta- vija opéeniti problem o tome kako se empirijski mogu provjeriti ove pret- postavke, Bitni koncepti, kao Sto je koncept destruktivne energije, toliko su opéeniti ineegzakini da nije moguée izvesti preciznu definiciju ili hipote- zu koja bi se zation mogla biti provjerena. Psihoanalitigki pristup u stanju je jedino da pokusa objasniti dogadaje ili ponasanja koja su se veé dogodila Potrebe obigno imaju prepoznatljive uzroke i mowu se izazvati: dakle, glad se javlja kao potreba za hranjenjem, koja slijedi nakon uskracivanja brane. Upitno je da fi, na shi in, osoba moze dovivijavati veéu potrebu za sijom zbog toga Sto joj je uskragena me ma drugima, Zbog ovih razloga psihoanaliticka teorija instinkata nema nik uucnost da bude agresivna pre- vor stvamiog uljecaja na suvtemena istrazivanja agresije. Nezavisne su perspe- Ktive, medutim, proizasle iz ove teorije. dovele do centralnih koncepata u empirijskim istrazivanjima agresije. Ovo se move vidjeti u slutaju hipoteze frustracija-auresija, koju emo razmotriti kasnije. Prije toga bavit éemo se alternativnim pristupom agresiji kao instinktu, Etoloske pristup Kao i psihoanaliti¢ki i neki etoloski pristupi postuliraju postojanje instink- tivne, agresivne energije. Za razliku od psihoanaliti¢kog koncepta nagona etoloski pristup agresiji pripisuje joj funkeiju sluzenja prezivijavanju vrste (Lorenz, 1963; pogledajte takoder 2. poglavije). Agresija je urodena di- pozicija u ponaSanju, koja je nastala prirodnom selekeijom. Kao i druge dispozicije, kao Sto je briga za mladunéad, agresija povecava vjerojatnost prezivljavanja i uspjeSno 08 iste vrste ne Zive preblizu jedni drugima, veé rasprseni na Sirem podrugju. stvarajuéi tako veée resurse za buduce generacije. Borba izmedu suparnika slu2i odabiru najjadit i najzdravijih voda copora. Agresijom unutar vrste Uspostavlja se hijerarhija unutar socijalne jedinice, koja postavlja najbolie jedinke na najvise polozaje, Postavljene su sliedece pretpostavke o javljanju agresivnog poniaSanja: svaka jedinka ima potencijal za bihevioralno-speci- ficnu energiju (ti. agresiju), Koji se automatski pobranjuje. Vj intenzitet agresivnog ponaSanja ovise 0 aktualnoj snazi ovog poteneijala, Za svako podrugje ponasanja postoje ustalieni sklopovt akcije. Ovi sklopovi akeije ne pune se vanjskim podrazajima, veé intemalnim, cen- tralnim potencijalom za uzbudenje i stimulirani su ovom ponasajno speci fignom energijom, Za ovu stimulaciju potreban je ekstemalni “pobudujuci podrazaj”, a tada se a splodira” bez neophodnog vanjskog podrazaja (Lorenz, 1963), Ove temeljne pretpostavke vizualizirane su u obliku hidrauliénog ‘modela slignog trajno grijanom pamom kotlu: kako pritisak raste tako se mora Kontintirano ispustati patu. Ako je sigumosni ventil za ispustanje pare blokitan, rast pritiska je previsok i para se prazni spontano. Lorenz i Freud slaZu se u pretpostavci da je Ijudska agresivnost neizbjeZna, Lorenz dolazi, medutim, do drugadijih zakljucaka © moguénostima kontrole nasi- ja. Da bi se izbjegle spontane eksplozije “parnog kotla” u obliku nekon- trolirane agresije, on je preporucio stalno i Kontrolirano ispustanje mali vanje vista. Agresija osigurava da pripadnici sojatnost i ssija moze razvijati do tocke kada spontano “ek- Agresivno ponatanje » 265 je kroz socijalno prihvatljive oblike agresije. Aktivno ili &ak i pasivno sudjelovanje uw tjecateljskim Sportovima dano je kao primier prihvatljivih oblika agresivnost. Mnogi su kritizirali§ osporavali ovu pretpostavku, Poznati prizori tu- énjava izmedu grupa prougavanja, pokazuju da sportska takmigenja cesto imaju efekt pojaéa- vanja nasilja prije negoli njegove kontrole i slabljenja (pogledajte Gabler, Schultz i Weber, 1982). Opéenito je hidraulitki model motivacije odbagen kao pogresna analogija. Tako je Hinde (1960) kritizirao nagin na koji je psiholoska ili ponasajna er gometnih navijaga, kao i rezultati empiijskih ergija pobrkana s fizi¢kom energijom. Prva je hipoteti¢ki konstrukt, a druga ima osobine koje stvamo mogu biti istrazivane. ‘Ova pogre’na analogija daje potpuno krivi dojam o egzaktnosti modela, Za razliku od fizitke ener nema nikakve empirijske osnove za Lorenzovu resivne energie. Vratimo se sada Thomasu i Ozalu i upitajmo se Sto je uzrokovalo ek- sploziju agresivnosti u kaficu. Ako uzmemo agresiju kao instinkt, tada moramo pretpostaviti da je u vrijeme svog agresivnog ponaSanja Tomas prikupio dovoljan potencijal (energiju) za agresivno ponasanje, a Ozal je sluzio jednostavno kao prigodan “pobudujuéi podrazaj”. Na prvi pogled ovo objasnjenje moze izgledati uvjerljivo. Zbuniti nas moze ako sve po- gledamo poblize i upitamo se: zaSto je Thomas postao nasilan ba8 u ovo} ideju 0 spontanom narastanju situacij, ii zaSto je Ozal bio taj koji je pobudio agresiju te zaSto je Thomas pokazao toéno taj oblik agresivnog ponaSanja? Frustracija i agresija Hipoteza frustracijacagresija Godine 1939. pet autora, takozvana grupa s Yalea, objavila je knj jenu Frustraciia i agre naslov ja. koja je unutar socijalne psihologije potakla eksperimentalna istrazivanja agresivnosti (Dollard i suradnici. 1939). Tijekom vise desetlje¢a njihova hipoteza frustracija-agresija bila je teo- podrudju. cepte instinkta smrti i specifignih rijskom osnovom istraZivanja u ovom Ovi istrazivati odbacili su ko! civ Zak pashno,sudjeovanjeu hagjecatelskin Spartovima pribvatjv abIK ogress LHipoteze frustraclja-ogresiio Agresioje ane postedica frustacie (pogledojte katara, pomak) 266 « [ Frustracja Dogede koji interferira s ponaganjem Usnyjereni nae i stnje orobe koje prion top dogodoja [Pom it premjeitanje Zamjena objeto agresie dugim aijem i zamjenjvane jednog apresivnog odgovra dug. ‘Amélie Mummendey turodenih instinkata kao nagona prema agresiji. Oni su se daleko vise oslonili na starije Freudove ideje i naglasili formuliranje operacionalnih koncepata te empirijski provjerljivih pretpostavki, Njihov energetski model agresije pretpostavija da osoba nije motivirana na agresivno ponaSanje urodenim Gimbenicima, veé porivom izazvanim frustraeijom. Pod frustracijom oni podrazumijevaju uvjete koji nastaju kada je blokirano postizanje cilja, a agresija je akcija usmjerena na povredivanje drugog organizma, Ova va koncepta povezana su sa sljedeée dvije postavke: frustracija w dovodi do nekog oblika agresije; i agresija je uvijek posljedica fru- stracije. Agresija nije uvijek usmjerena na wzrok frustracije. Ako je, na primjer, soba fizitki jaka ili drustveno utjecajna, tada frustrirani pojedinac moze okrenuti svoju agresiju prema drugoj, manje opasnoj osobi. Cilj agresije ‘moze biti zamijenjen. Takoder i jedan oblik reakcije moze biti zamijenjen drugim oblikom, Zamjena cilja i zamjena odgovora oblici su premjeSta- nja agresije. Ovaj koncept, poput katarze, posuden je iz psihoanalize: agresi- ja, bilo da je usmjerena na cilj ili premjestena, prazni agresivnu energiju stvorenu frustracijom. Ovom katarzom nestaje spremnost na agresijt. Neposredno nakon objavijivanja knjige grupe s Yalea, dovedena je w pitanje jednostavna hipoteza o kauzalnom odnost izmedu frustracije i agresije. Kritigari su tvrdili da frustracija ne dovodi uvijek do agresije, te dda su opazene i druge reakeije, kao Sto su plakanje, bijeg ili apatija. Usto, ptemda frustracija moze dovesti do agresije, nije nuzno da se to uvijek dogodi. Agresija se isto tako moze dogoditi i bez frustracije koja bi joj prethodila, Na primjer, plaéeni ubojica Gesto izvrSava svoju zadaéu ne pozna- juéi Zrtvu, pa ne moze biti govora o frustraciji, Zbog ovilh zamjerki autori su uskoro promijenili svoje originalne pret- postavke, Na frustraciju su gledali samo kao na podrazaj za agresiju, koja je imala svoje mjesto u nevijoj hijerarhiji moguéih sklonost odgovora; ipak je ostala postavka da je dominanma tendencija odgovora koji slijedi fru- straciju (Miller i suradnici, 1941). Dakle, frustracija stvara spremnost za agresiju, ali da li Ge se ova zaista pokazati u stvarnom ponasanju, ovisi 0 dodatnim uyjetima. Ovo pitanje o speci ima podrazaja koji izazivaju agresivno ponaSanje dovodi nas do Berkowitzeva rada i njegove revizije hipoteze frustracija-agresija Teorija znak-uzbudenje Kao odgovor na pitanje 0 uzrocima agresije nedovoljno je resi da frustraci- Japonekad dovodi, a ponekad, dakle, ine dovodi do agresije. Ovo "ponekad” mora biti ukljudeno tt nase teorijske pretpostavke i to je upravo ono Sto gin Berkowitz (1964,1969,1974). Izmedu koncepata o frustraciji i agresiji on stavlja intervenirajuci koncept, koncept odgovarajucih okolinskil uvjeta ( esiju. Frastracija ne pobuduje agresiju nepostedno, vee upojedincu stvara stanje emocionalnog wzbudenja, npr. utnju. Ova pobude- na Jjutnja stvara nutarnju spremnost za agresivno ponasanje. To ponasanje dogoditi ée se samo ako u situaciji postoje podrazajni znaci koji imaju agresivno znaéenje; dakle znaci koji su povezani s uvjetima oslobadanja pakova) 2a 2 ‘Agresivno ponatonje Jjutne ili jednostavno sa samom ljutnjom. Podrazaji stjecu karakteristike :zakova 2a agresivnost procesom klasignog uyjetovanja; unaéelu, na ovaj svaki objekt ili osoba moze postati znak 2a agresiju. Svaki agresivni Gin ima, dakle, dva razlitita izvora: pobudenu Ijutnju unutar onoga koji napada i znakove unutar situacije. Berkowitz i njegovi suradnici proveli st niz. eksperimenata da bi sistematski ispitali ove pret- postavke teorije znak-uzbudenje (pogledajte Berkowitz,1974; takoder Gustafson, 1986; 1989), Jedan je eksperiment pobudio poseban interes, izazivajuci Zestoke kritike, te kako uspjeSna tako i neuspjeSna ponavljanja ‘onoga Sto je postalo poznato kao efekr orusja Prema Berkowitzu, odredeni objekti postaju tijekom iskustva poveza- ni s agresijom; ovi objekti imaju visoku vrijednost kao znaci za agresiju. Onuzje je, osobito pi8tolji,najbolji primjer. Pistolji su, za razliku od nozeva j Stapova, objekti Kojima je funkeija jasna i ograniéena, Prisutnost pistolja kao objekata s agresivnim znagenjem trebala bi, dakle, opéenito voditi ek- stremnijoj agresiji nego prisutnost objekata neutralnog znaéenja, Berkowitz i LePage (1967) testirali su upravo ovu hipotezu pitajuéi se sljedeée: Ako oruzje funkcionira kao znak za izazivanje agresije, da li fru- strirani ili Ijuti judi pokazuju viSe agresije kada je oruzje prisutno nego kad ga nemta ili kada su prisutni samo objekti neutralni za agresiju? Ispi- tanici (muski studenti KoledZa) morali su obaviti zadaéu, a njihov uradak vrednovao je suradnik eksperimentator. Ovo vrednovanje, koje se sastoja- lo od niza elektrignih udara, bilo je neovisno o stvamom uratku, a sveha mu je bila pobuditi ijutnju razligitih intenziteta, Kako je i o6ekivano, ispitanici koji st dobili veéi broj elektrinih udara izvijestili su da su ljuéi od onih koji su dobili samo jedan udar. U drugom dijelu pokusa primatelji visokih razina (“razljuceni” ispitanici) i niskih razina (“neraz|juéeni” ispitanici) elektrignih udara morali su vrednovati usinak suradnika eksperimentatora, takoder pomocu elektritnih udara Na ovom stupnju manipulirani su razligiti eksperimentalni uvjeti, u smisla znakova koji su pobudivali agresiju. U jednoj situaciji saémarica i revolver stavijeni su na obliznji stol, a ispitanicima je regeno da oruzje pripada suradniku eksperimentatora te da oruzju ne trebaju posveeivati ni- kkakvu paznju. Na ovakav nagin onu2e je povezano sa suparnikom. U drugoj situnciji isto oruzje bilo je vidlivo. ali nije bilo povezano sa suparnikom (neupareni” uvjeti). U treéoj (Kontrolnoj) situacij nije bilo nikakvih obje- kata. I konaéno, samo za “naljuéene” ispitanike bila je i dodatna kontrolna situacija, Nekoliko reketa za badminton, dakle objekata neutralnih za agresi- ju, stavljeno je na obliznji sto! Rezultati su pokazani na Prikazu 10.1. Za “nenaljuéene” spitanike nije naden znacajni efekt agresivnih znakova na broj elektritnih udara zadanih pomoéniku eksperimentatora, Nasuprot tome, za “naljugene” ispitanike po- stojao je jasan efekt: naljuéeni ispitanici zadavali su vie udara kada je onuzje bilo prisutno, nego kad nije, a razina agresivnog ponaSanja nije bila znavajno razlitita u uvjetima u kojima je oruZje bilo povezano i u kojima ‘orugje nije bilo povezano sa suparnikom (suradnikom eksperimentatora). 1 konaéno, razljuéeni ispitanici takoder su dali viSe elektrignih udara kada je bilo prisutno oruzje nego reketi za badminton. » 267 [tosizno ujetovanje Klosiznim tnjetoranjem nek neutral ode, kai primero nije mogoo pobuditodteden odgover Dostupno sede tu sporobnost omots penavjanog upernani s Dodrotojem, kaj je vee pobudvao 19 over Hreorija znok-uzbudenje Frostocje doved do apes somo « prisvtnostznakov, koji su Hasienimusgetovaner poste ovezonsepresjom (npr eu) | ‘pues doe ogres poncsone primjeeno stuac 268 « ‘Amélie Mummendey ‘i Nenaliugen isptaniel Zinancenisptane yy 7 Prosjeéan broj udara zadan suradniku eksperimentatora Bez objekata——Oruije Oniije nepovezano sa povezano sa suradnikom ——suradnikom Eksperimentaln uveti Prikaz 10.1 “Efekt oruija"(Baron, 1977, str 165; prema Berkowitzu i Le Pogeu, 1967) Ovi rezultati podupiru hipotezu o ulogi znakova koji poticu agresiju u procesu pobudivanja agresije. Otada je ovaj efekt oruzja repliciran w stvar- nim situacijama (Leyens i Tumer, 1976), upotrebljavajuci dijapozitive umjesto stvamog oruzja (Leyens i Parke, 1975), s nozevima (Fisher, Kelm i Rose, 1969) is oruzjem igrackama u jednom istrazivanju s djecom (Tur- ner i Goldsmith, 1976). ‘Unatoé tome veliki broj pokusa nije uspio potvrditi Berkowitzeve pret- postavke, bilo da nije naden efekt oruzja (npr. Tumer i Simons, 1974), bilo da je naden efekt bez prethodnog razljuéivanja eksperimentalnih ispitanika (Fraczek,1974; Schmidt i Schmidt-Mummenday, 1974). Cini se dakle da postoji efekt oruzja u smislu efekta pojatavanja agresivnih osobina situ- acije, ali je upitno treba li ovaj efekt razumjeti u smislu Berkowitzevih Klasiéno kondicioniranih znakova, Isto tako moramo uzeti u obzir percipi- rane rizike napada na suparnika, kao Sto su kaZnjavanje koje moze doi od trege osobe ili osveta same Zrtve. Prema nekim kriti¢arima, pojaéavajuéi efekt agresivnih znakova mogao bi prie biti u tome da su oni signal poje- dincu da je agresija primjereni oblik ponaSanja u zadanoj situacifi (pogledajte Page i Scheidt, 1971; za pregled pogledajte Carlson, Marcus-Newhall i Miller, 1990), Ako stajaliste hipoteze trustracija-agresija primijenimo u njezimu naj- Sirem smislu na na§ primjer s Thomasom i Ozalom, tada ée nase objasnje- nje toga Sto se dogodilo u kaficu biti ponesto drugaéije. Thomas mora da je bio frustriran, mozemo zamisliti da ga je oneraspolozilo to Sto je Ozal re- kao tijekom rasprave, mo2da se osjeéao uvrijedenim i tada na ovu fiu- straciju reagirao agresijom, Mozemo takoder zamisliti da je Thom: ljutnja nastala iz negeg drugog Sto se dogodilo, ali da je Ozal bio najpogod- niji cilj njegove agresije. Sligno tome, mozemo se pitati o potencijalnim znakovima za agresiju, koji su Thomasovu ljutnju pretvoriliu stvamo agre- sivno ponasanje, Na primjer, neki Nijemei prihva¢aju stereotip da su Turei ova ‘Agresimno poncanje “stvoreni za nasilje”. Na ovaj nagin Ozal je kao Turdin mogao biti povezan ss nasiljem i funkcionirati kao znak za agresiju za Thomasa ili je ovaj znak mogao signalizirati podobnost agresije u toj situaciji, Medutim, zasto je ‘Thomas pokazao ovaj odredeni oblik agresije, ane neki drugi medu mnogim

    You might also like