| 0 e POGLAVLJE Amélie Mummende Agresivno ponaganje SADRZA] Uvod Teorije agresije Agresija kao instinkt Frustracia i agresiia Agresija kao nauéeno ponaganje Sagetak Posredujuée varijable u agresiji: od unutragnjih stanja do socio-kulturalnih cimbenika Uloga uzbudenja u agresiji Socialna konstrukcija agresije Norme kao regulator agresiie / Sazetak i zakljuéci SOCIJALNA PSIHOLOGIJA262 « Amélie Mummendey » Uvod Gus 1990, bilo je 2 467 pokusaja ubojstva ili stvarnih ubojstava u tadaSnjoj Zapadnoj Njematkoj; ovo tini 4-5 Zrtava ekstremnog nasi- Ija na svakih 100 000 stanovnika. Broj 2rtava ozbiljnih i opasnih fizitkih povreda iste godine bio je 67 095, Sto je otprilike broj stanovnika stednje velikog grada. Na nesreéu, ova zapadnonjematka statistika nije nista oso- bito, brojevi iz drugih europskih zemalja su sligni, a oni iz SAD-a su vii Naravno da ovi podaci ne odrazavaju cijeli spektar Iiudske agresije, sva- kodnevni sluéajevi manje ekstremnih fizickih i psihitkih povreda su bezbroj- ni, a smrti i ozbiljna ranjavanja tijekom rata esto se uopée ne ukljueuju u ove statistike Sreéom vjerojainost da ée bilo tko od nas biti Zrvom ili neutralnim svjedokom ekstremnog nasilja, barem u Europi, je mala, Ipak, svakodnevno smo svjedoci takvih dogadaja, onako kako ih prenose novine i, osobito, televizija. Sto je dogadaj spektakularniji, to se vi8e pitamo “zasto?” Sto to navodi da netko vrijeda. udari, mudi ili ubije drugu osobu? Nama su osobi- to zanimljivi uzroci jer se nadamo da emo njihovom identifikaeijom naéi sredstva za Kontroliranje i smanjivanje agresivnog ponasanja Tijekom 75 godina socijalno-psiholoskog istrazivanja agresije razvijene su razligite teorije 0 njezinim uzrocima, Proveden je velik broj pokusa da bi se istrazilo koji éimbenici ili uvjeti poveéavaju ili ogranigavaju razmjere Ijudske agresivnosti U ovom poglaviju najprije prezentiramo neke od najutjecajnijih teo- rijskih pokuSaja da bi se objasnilo agresivno ponaéanje: agresija kao in- stinkt, frustracija i agresija i agresija kao nauéeno ponaSanje. U treéem odjeljku razmatramo glavne varijable koje posteduju u agresiji, Kao Sto su uzbudenje, socijalna konstrukeija agresije i norme. Tijekom poglavlja prika- zat emo izbor empirijskih istrazivanja Cimbenika koji djeluju na agresiju, Takoder éemo se baviti nekim od problema koji su inherentni Kasignim istrazivanjima agresije, problemima koji su zadnjih godina doveli do niza promjena u natinu kako se agresiju percipira i istrazuje kao socijalno-psi- hholoski problem. @_Teorije agresije Ree sljedeéu epizodu koja se dogada u kafigu nekog njemackog, grada, ali koja se mogla dogoditi w u bilo kojem drugom europskom ili, sjevernoameri¢kom gradu. Tamo se nalazi mnostvo mladih ljudi, neki sjede za stolovima, a veéina je nastonjena za Sankom. Medu njima je grupa tur ske mladezi éiji su roditelji dosli u Niemagku kao radnici-migranti (Gastar beiteri). Kafié je prepun ljudi, vruc i buéan, Dva mladiéa, Thomas (Nijemac) i Ozal (Turéin) podinju se 2ustro raspravljati, lznenada Nijemac skaée na noge, vide na Turtina i udara ga u bradu, Mladi Turéin pada, udara glavom Tub stola i pada na tlo. Iz njegovih usta curi kev Kojim teorijama se mozemo posluziti da bismo identificirali uzroke agresivnog ponasanja mladog Nijemca? Najprije éemo poblize razmotrti‘Agresino ponasanje glavne teorijske pristupe agresiji, a kasnije éemo s tih razlisitih teorijskih stajalista pokuSati analizirati dogadaje. U psihologijskim istrazivanjima agresije postoje dva osnovna i utjecajna stajalista, Jedno od njih vidi agresiju kao oblik ponaSanja upravljan urodenim instinktima i nagonima, a drugo vidi agresiju kao oblik ponaSanja, koje je poput ostalih ponaSanja steeno iskustvom. Postoji i treée, srednje stajaliste, koje integrira koncept nagona i uenja - hipoteza frustracija-agresija. Redom éemo se pozabaviti svakim pristupom. Agresija kao instinkt Pogetkom 20, stoljeca William McDougall napisao je u svom Uvodu w so- cijainu psikologiju (1908) da je cijeli spektar Ijudskog ponaSanja, ukljucu- jjuéi neprijateljsko i agresivno ponasanje, pod kontrolom 18 razligitih in- stinkata, Problem je medutim w tome Sto pretpostavka da u podlozi nepri- jateljskog ponaSanja le2i instinkt neprijateljstva ne pomaze objasnjavanju javljanja takvog ponaSanja, Jedan koncept, naime opazeno ponasanje, jed- nostavno je zamijenjen drugim, pretpostavljenim osnovnim nagonom. Zbog ovog razloga ovakvi jednostavni koncepti su i nestali. Umjesto instinkta, najveéi utjecaj, osobito na svakodnevne ideje 0 uzrocima agresije, imali su s jedne strane psihoanaliza, a s druge etologija Psihoanaliticki pristup U teorijskom okviru psihoanalize Freud je prvi razvio koncepeiju agresije kao pomagata “principa zadovoljstva”. Agresija se promatra kao reakeija na frustraciju koja se dozivijava u trazenju "zadovoljstva” ili zadovoljenja libida (seksualna energija “Zivotnog nagona”). Nakon 1920., poslije ob- javljivanja S onu stranu principa zadovoljstva i yjerojatno pod utjecajem iskustva iz 1 svjetskog rata, Freud je napustio ovu koncepeiju agresije u korist duaine teorije instinkta, Paralelno sa Zeljom za samooguvanjem (nagon za 2ivotom, Eros) Freud je koncipirao drugi instinkt (“instinkt smr- ti", Thanatos), te2nju prema smrti i povratku u stanje neorganskog. De- struktivna energija povezana s ovim drugim instinktom mora se neprekid- no odvracati od pojedinca prema van, da bi se sprijetilo samounistenie. Isto kao Sto se seksualna energija trosi, a napetosti reduciraju seksualnom aktivnoséu, Freud je pretpostavio da agresivno ponaSanje odvraéa destruk- tivnu energiju i takoder reducita napetost, Ovo je dovelo do ideje katarze, koja je bila vazna za daljnje istrazivanje: neprijateljske i agresivne tenden- cije mogu biti izrazene na nedestruktivne nagine, kao Sto su jetki humor ili ‘masta, odvracajuci tako destruktivnu energiju i slabeci sklonost prema stvar- hom agresivnom ponasanju, Dakle, Freud je primamu funkeiju instinkta vidio kao redukeiju “napetosti potreba”. Potreba za destrukcijom izaziva napetost, Koja se reducira agresivnim ponaSanjem, ali koja se ponovno stvara tijekom “razdoblja mirovanja”. tijekom kojeg nema agresivnog ponaganja, Dakle, Freud je vidio ljudsku agresiju kao neizbjeznu » 263 Liostinke Uroden skip ponatona Koj 50 pore koe odgever no dgovarojutpobudsuds patios [kotarza Oslobadanje oresine enerpeiroZevanjem ogresimne ‘eakeje il kroz alternative oblike ponaianja264 « Amélie Mummendey icke teorije Ovaj kratak sazetak ortodoksne psihoana sije posta- vija opéeniti problem o tome kako se empirijski mogu provjeriti ove pret- postavke, Bitni koncepti, kao Sto je koncept destruktivne energije, toliko su opéeniti ineegzakini da nije moguée izvesti preciznu definiciju ili hipote- zu koja bi se zation mogla biti provjerena. Psihoanalitigki pristup u stanju je jedino da pokusa objasniti dogadaje ili ponasanja koja su se veé dogodila Potrebe obigno imaju prepoznatljive uzroke i mowu se izazvati: dakle, glad se javlja kao potreba za hranjenjem, koja slijedi nakon uskracivanja brane. Upitno je da fi, na shi in, osoba moze dovivijavati veéu potrebu za sijom zbog toga Sto joj je uskragena me ma drugima, Zbog ovih razloga psihoanaliticka teorija instinkata nema nik uucnost da bude agresivna pre- vor stvamiog uljecaja na suvtemena istrazivanja agresije. Nezavisne su perspe- Ktive, medutim, proizasle iz ove teorije. dovele do centralnih koncepata u empirijskim istrazivanjima agresije. Ovo se move vidjeti u slutaju hipoteze frustracija-auresija, koju emo razmotriti kasnije. Prije toga bavit éemo se alternativnim pristupom agresiji kao instinktu, Etoloske pristup Kao i psihoanaliti¢ki i neki etoloski pristupi postuliraju postojanje instink- tivne, agresivne energije. Za razliku od psihoanaliti¢kog koncepta nagona etoloski pristup agresiji pripisuje joj funkeiju sluzenja prezivijavanju vrste (Lorenz, 1963; pogledajte takoder 2. poglavije). Agresija je urodena di- pozicija u ponaSanju, koja je nastala prirodnom selekeijom. Kao i druge dispozicije, kao Sto je briga za mladunéad, agresija povecava vjerojatnost prezivljavanja i uspjeSno 08 iste vrste ne Zive preblizu jedni drugima, veé rasprseni na Sirem podrugju. stvarajuéi tako veée resurse za buduce generacije. Borba izmedu suparnika slu2i odabiru najjadit i najzdravijih voda copora. Agresijom unutar vrste Uspostavlja se hijerarhija unutar socijalne jedinice, koja postavlja najbolie jedinke na najvise polozaje, Postavljene su sliedece pretpostavke o javljanju agresivnog poniaSanja: svaka jedinka ima potencijal za bihevioralno-speci- ficnu energiju (ti. agresiju), Koji se automatski pobranjuje. Vj intenzitet agresivnog ponaSanja ovise 0 aktualnoj snazi ovog poteneijala, Za svako podrugje ponasanja postoje ustalieni sklopovt akcije. Ovi sklopovi akeije ne pune se vanjskim podrazajima, veé intemalnim, cen- tralnim potencijalom za uzbudenje i stimulirani su ovom ponasajno speci fignom energijom, Za ovu stimulaciju potreban je ekstemalni “pobudujuci podrazaj”, a tada se a splodira” bez neophodnog vanjskog podrazaja (Lorenz, 1963), Ove temeljne pretpostavke vizualizirane su u obliku hidrauliénog ‘modela slignog trajno grijanom pamom kotlu: kako pritisak raste tako se mora Kontintirano ispustati patu. Ako je sigumosni ventil za ispustanje pare blokitan, rast pritiska je previsok i para se prazni spontano. Lorenz i Freud slaZu se u pretpostavci da je Ijudska agresivnost neizbjeZna, Lorenz dolazi, medutim, do drugadijih zakljucaka © moguénostima kontrole nasi- ja. Da bi se izbjegle spontane eksplozije “parnog kotla” u obliku nekon- trolirane agresije, on je preporucio stalno i Kontrolirano ispustanje mali vanje vista. Agresija osigurava da pripadnici sojatnost i ssija moze razvijati do tocke kada spontano “ek-Agresivno ponatanje » 265 je kroz socijalno prihvatljive oblike agresije. Aktivno ili &ak i pasivno sudjelovanje uw tjecateljskim Sportovima dano je kao primier prihvatljivih oblika agresivnost. Mnogi su kritizirali§ osporavali ovu pretpostavku, Poznati prizori tu- énjava izmedu grupa prougavanja, pokazuju da sportska takmigenja cesto imaju efekt pojaéa- vanja nasilja prije negoli njegove kontrole i slabljenja (pogledajte Gabler, Schultz i Weber, 1982). Opéenito je hidraulitki model motivacije odbagen kao pogresna analogija. Tako je Hinde (1960) kritizirao nagin na koji je psiholoska ili ponasajna er gometnih navijaga, kao i rezultati empiijskih ergija pobrkana s fizi¢kom energijom. Prva je hipoteti¢ki konstrukt, a druga ima osobine koje stvamo mogu biti istrazivane. ‘Ova pogre’na analogija daje potpuno krivi dojam o egzaktnosti modela, Za razliku od fizitke ener nema nikakve empirijske osnove za Lorenzovu resivne energie. Vratimo se sada Thomasu i Ozalu i upitajmo se Sto je uzrokovalo ek- sploziju agresivnosti u kaficu. Ako uzmemo agresiju kao instinkt, tada moramo pretpostaviti da je u vrijeme svog agresivnog ponaSanja Tomas prikupio dovoljan potencijal (energiju) za agresivno ponasanje, a Ozal je sluzio jednostavno kao prigodan “pobudujuéi podrazaj”. Na prvi pogled ovo objasnjenje moze izgledati uvjerljivo. Zbuniti nas moze ako sve po- gledamo poblize i upitamo se: zaSto je Thomas postao nasilan ba8 u ovo} ideju 0 spontanom narastanju situacij, ii zaSto je Ozal bio taj koji je pobudio agresiju te zaSto je Thomas pokazao toéno taj oblik agresivnog ponaSanja? Frustracija i agresija Hipoteza frustracijacagresija Godine 1939. pet autora, takozvana grupa s Yalea, objavila je knj jenu Frustraciia i agre naslov ja. koja je unutar socijalne psihologije potakla eksperimentalna istrazivanja agresivnosti (Dollard i suradnici. 1939). Tijekom vise desetlje¢a njihova hipoteza frustracija-agresija bila je teo- podrudju. cepte instinkta smrti i specifignih rijskom osnovom istraZivanja u ovom Ovi istrazivati odbacili su ko! civ Zak pashno,sudjeovanjeu hagjecatelskin Spartovima pribvatjv abIK ogress LHipoteze frustraclja-ogresiio Agresioje ane postedica frustacie (pogledojte katara, pomak)266 « [ Frustracja Dogede koji interferira s ponaganjem Usnyjereni nae i stnje orobe koje prion top dogodoja [Pom it premjeitanje Zamjena objeto agresie dugim aijem i zamjenjvane jednog apresivnog odgovra dug. ‘Amélie Mummendey turodenih instinkata kao nagona prema agresiji. Oni su se daleko vise oslonili na starije Freudove ideje i naglasili formuliranje operacionalnih koncepata te empirijski provjerljivih pretpostavki, Njihov energetski model agresije pretpostavija da osoba nije motivirana na agresivno ponaSanje urodenim Gimbenicima, veé porivom izazvanim frustraeijom. Pod frustracijom oni podrazumijevaju uvjete koji nastaju kada je blokirano postizanje cilja, a agresija je akcija usmjerena na povredivanje drugog organizma, Ova va koncepta povezana su sa sljedeée dvije postavke: frustracija w dovodi do nekog oblika agresije; i agresija je uvijek posljedica fru- stracije. Agresija nije uvijek usmjerena na wzrok frustracije. Ako je, na primjer, soba fizitki jaka ili drustveno utjecajna, tada frustrirani pojedinac moze okrenuti svoju agresiju prema drugoj, manje opasnoj osobi. Cilj agresije ‘moze biti zamijenjen. Takoder i jedan oblik reakcije moze biti zamijenjen drugim oblikom, Zamjena cilja i zamjena odgovora oblici su premjeSta- nja agresije. Ovaj koncept, poput katarze, posuden je iz psihoanalize: agresi- ja, bilo da je usmjerena na cilj ili premjestena, prazni agresivnu energiju stvorenu frustracijom. Ovom katarzom nestaje spremnost na agresijt. Neposredno nakon objavijivanja knjige grupe s Yalea, dovedena je w pitanje jednostavna hipoteza o kauzalnom odnost izmedu frustracije i agresije. Kritigari su tvrdili da frustracija ne dovodi uvijek do agresije, te dda su opazene i druge reakeije, kao Sto su plakanje, bijeg ili apatija. Usto, ptemda frustracija moze dovesti do agresije, nije nuzno da se to uvijek dogodi. Agresija se isto tako moze dogoditi i bez frustracije koja bi joj prethodila, Na primjer, plaéeni ubojica Gesto izvrSava svoju zadaéu ne pozna- juéi Zrtvu, pa ne moze biti govora o frustraciji, Zbog ovilh zamjerki autori su uskoro promijenili svoje originalne pret- postavke, Na frustraciju su gledali samo kao na podrazaj za agresiju, koja je imala svoje mjesto u nevijoj hijerarhiji moguéih sklonost odgovora; ipak je ostala postavka da je dominanma tendencija odgovora koji slijedi fru- straciju (Miller i suradnici, 1941). Dakle, frustracija stvara spremnost za agresiju, ali da li Ge se ova zaista pokazati u stvarnom ponasanju, ovisi 0 dodatnim uyjetima. Ovo pitanje o speci ima podrazaja koji izazivaju agresivno ponaSanje dovodi nas do Berkowitzeva rada i njegove revizije hipoteze frustracija-agresija Teorija znak-uzbudenje Kao odgovor na pitanje 0 uzrocima agresije nedovoljno je resi da frustraci- Japonekad dovodi, a ponekad, dakle, ine dovodi do agresije. Ovo "ponekad” mora biti ukljudeno tt nase teorijske pretpostavke i to je upravo ono Sto gin Berkowitz (1964,1969,1974). Izmedu koncepata o frustraciji i agresiji on stavlja intervenirajuci koncept, koncept odgovarajucih okolinskil uvjeta ( esiju. Frastracija ne pobuduje agresiju nepostedno, vee upojedincu stvara stanje emocionalnog wzbudenja, npr. utnju. Ova pobude- na Jjutnja stvara nutarnju spremnost za agresivno ponasanje. To ponasanje dogoditi ée se samo ako u situaciji postoje podrazajni znaci koji imaju agresivno znaéenje; dakle znaci koji su povezani s uvjetima oslobadanja pakova) 2a 2‘Agresivno ponatonje Jjutne ili jednostavno sa samom ljutnjom. Podrazaji stjecu karakteristike :zakova 2a agresivnost procesom klasignog uyjetovanja; unaéelu, na ovaj svaki objekt ili osoba moze postati znak 2a agresiju. Svaki agresivni Gin ima, dakle, dva razlitita izvora: pobudenu Ijutnju unutar onoga koji napada i znakove unutar situacije. Berkowitz i njegovi suradnici proveli st niz. eksperimenata da bi sistematski ispitali ove pret- postavke teorije znak-uzbudenje (pogledajte Berkowitz,1974; takoder Gustafson, 1986; 1989), Jedan je eksperiment pobudio poseban interes, izazivajuci Zestoke kritike, te kako uspjeSna tako i neuspjeSna ponavljanja ‘onoga Sto je postalo poznato kao efekr orusja Prema Berkowitzu, odredeni objekti postaju tijekom iskustva poveza- ni s agresijom; ovi objekti imaju visoku vrijednost kao znaci za agresiju. Onuzje je, osobito pi8tolji,najbolji primjer. Pistolji su, za razliku od nozeva j Stapova, objekti Kojima je funkeija jasna i ograniéena, Prisutnost pistolja kao objekata s agresivnim znagenjem trebala bi, dakle, opéenito voditi ek- stremnijoj agresiji nego prisutnost objekata neutralnog znaéenja, Berkowitz i LePage (1967) testirali su upravo ovu hipotezu pitajuéi se sljedeée: Ako oruzje funkcionira kao znak za izazivanje agresije, da li fru- strirani ili Ijuti judi pokazuju viSe agresije kada je oruzje prisutno nego kad ga nemta ili kada su prisutni samo objekti neutralni za agresiju? Ispi- tanici (muski studenti KoledZa) morali su obaviti zadaéu, a njihov uradak vrednovao je suradnik eksperimentator. Ovo vrednovanje, koje se sastoja- lo od niza elektrignih udara, bilo je neovisno o stvamom uratku, a sveha mu je bila pobuditi ijutnju razligitih intenziteta, Kako je i o6ekivano, ispitanici koji st dobili veéi broj elektrinih udara izvijestili su da su ljuéi od onih koji su dobili samo jedan udar. U drugom dijelu pokusa primatelji visokih razina (“razljuceni” ispitanici) i niskih razina (“neraz|juéeni” ispitanici) elektrignih udara morali su vrednovati usinak suradnika eksperimentatora, takoder pomocu elektritnih udara Na ovom stupnju manipulirani su razligiti eksperimentalni uvjeti, u smisla znakova koji su pobudivali agresiju. U jednoj situaciji saémarica i revolver stavijeni su na obliznji stol, a ispitanicima je regeno da oruzje pripada suradniku eksperimentatora te da oruzju ne trebaju posveeivati ni- kkakvu paznju. Na ovakav nagin onu2e je povezano sa suparnikom. U drugoj situnciji isto oruzje bilo je vidlivo. ali nije bilo povezano sa suparnikom (neupareni” uvjeti). U treéoj (Kontrolnoj) situacij nije bilo nikakvih obje- kata. I konaéno, samo za “naljuéene” ispitanike bila je i dodatna kontrolna situacija, Nekoliko reketa za badminton, dakle objekata neutralnih za agresi- ju, stavljeno je na obliznji sto! Rezultati su pokazani na Prikazu 10.1. Za “nenaljuéene” spitanike nije naden znacajni efekt agresivnih znakova na broj elektritnih udara zadanih pomoéniku eksperimentatora, Nasuprot tome, za “naljugene” ispitanike po- stojao je jasan efekt: naljuéeni ispitanici zadavali su vie udara kada je onuzje bilo prisutno, nego kad nije, a razina agresivnog ponaSanja nije bila znavajno razlitita u uvjetima u kojima je oruZje bilo povezano i u kojima ‘orugje nije bilo povezano sa suparnikom (suradnikom eksperimentatora). 1 konaéno, razljuéeni ispitanici takoder su dali viSe elektrignih udara kada je bilo prisutno oruzje nego reketi za badminton. » 267 [tosizno ujetovanje Klosiznim tnjetoranjem nek neutral ode, kai primero nije mogoo pobuditodteden odgover Dostupno sede tu sporobnost omots penavjanog upernani s Dodrotojem, kaj je vee pobudvao 19 over Hreorija znok-uzbudenje Frostocje doved do apes somo « prisvtnostznakov, koji su Hasienimusgetovaner poste ovezonsepresjom (npr eu) | ‘pues doe ogres poncsone primjeeno stuac268 « ‘Amélie Mummendey ‘i Nenaliugen isptaniel Zinancenisptane yy 7 Prosjeéan broj udara zadan suradniku eksperimentatora Bez objekata——Oruije Oniije nepovezano sa povezano sa suradnikom ——suradnikom Eksperimentaln uveti Prikaz 10.1 “Efekt oruija"(Baron, 1977, str 165; prema Berkowitzu i Le Pogeu, 1967) Ovi rezultati podupiru hipotezu o ulogi znakova koji poticu agresiju u procesu pobudivanja agresije. Otada je ovaj efekt oruzja repliciran w stvar- nim situacijama (Leyens i Tumer, 1976), upotrebljavajuci dijapozitive umjesto stvamog oruzja (Leyens i Parke, 1975), s nozevima (Fisher, Kelm i Rose, 1969) is oruzjem igrackama u jednom istrazivanju s djecom (Tur- ner i Goldsmith, 1976). ‘Unatoé tome veliki broj pokusa nije uspio potvrditi Berkowitzeve pret- postavke, bilo da nije naden efekt oruzja (npr. Tumer i Simons, 1974), bilo da je naden efekt bez prethodnog razljuéivanja eksperimentalnih ispitanika (Fraczek,1974; Schmidt i Schmidt-Mummenday, 1974). Cini se dakle da postoji efekt oruzja u smislu efekta pojatavanja agresivnih osobina situ- acije, ali je upitno treba li ovaj efekt razumjeti u smislu Berkowitzevih Klasiéno kondicioniranih znakova, Isto tako moramo uzeti u obzir percipi- rane rizike napada na suparnika, kao Sto su kaZnjavanje koje moze doi od trege osobe ili osveta same Zrtve. Prema nekim kriti¢arima, pojaéavajuéi efekt agresivnih znakova mogao bi prie biti u tome da su oni signal poje- dincu da je agresija primjereni oblik ponaSanja u zadanoj situacifi (pogledajte Page i Scheidt, 1971; za pregled pogledajte Carlson, Marcus-Newhall i Miller, 1990), Ako stajaliste hipoteze trustracija-agresija primijenimo u njezimu naj- Sirem smislu na na§ primjer s Thomasom i Ozalom, tada ée nase objasnje- nje toga Sto se dogodilo u kaficu biti ponesto drugaéije. Thomas mora da je bio frustriran, mozemo zamisliti da ga je oneraspolozilo to Sto je Ozal re- kao tijekom rasprave, mo2da se osjeéao uvrijedenim i tada na ovu fiu- straciju reagirao agresijom, Mozemo takoder zamisliti da je Thom: ljutnja nastala iz negeg drugog Sto se dogodilo, ali da je Ozal bio najpogod- niji cilj njegove agresije. Sligno tome, mozemo se pitati o potencijalnim znakovima za agresiju, koji su Thomasovu ljutnju pretvoriliu stvamo agre- sivno ponasanje, Na primjer, neki Nijemei prihva¢aju stereotip da su Turei ova‘Agresimno poncanje “stvoreni za nasilje”. Na ovaj nagin Ozal je kao Turdin mogao biti povezan ss nasiljem i funkcionirati kao znak za agresiju za Thomasa ili je ovaj znak mogao signalizirati podobnost agresije u toj situaciji, Medutim, zasto je ‘Thomas pokazao ovaj odredeni oblik agresije, ane neki drugi medu mnogim | Pokoravanie >| sigumosne slutbe, sielesna snaga _|Namjera Motiv ied. Pravda, Kainjavanje >| Povredivanie > seas, Namier| Motiv | _zastratvanje Prikaz 10.7 Korponente okeija prisile (Tedeschi i Felson, 1994) U ovom smisla Thomasovo ponasanje prema Ozalu moglo bi biti ‘opisano kao subjektivno optimalna altemativa, sa svrhom postizanja situ- aciski relevantnih ciljeva, vjerojatno zaStita viastitog identiteta kao jakog, snaznog i dominantnog, nasuprot jednom strancu, te vjerojatno usposta- vijanje pravde, a mozda i oboje. Pitanje da li Ge ovaj oblik akexje prisile biti vrednovan kao agresifa je prliéno nezavisna od ovog opisa. Pitanje se manje tie uvjeta pod Kojima se pojavljuje ponasanje nego uyjeta pod kojima se neko ponasanje jednoglasno interpretira kao “agresivno”. Kako smo veé vidjeli, potpuno isto ponaSanje oznaéava se kao agresivno kada ga percipi- rano kao nedopusteno i kao ono koje naruSava norme, a kao neagresivno kada nema naruSavanja nomi. Atribucija i agresija Akcije same po sebi ne sadrze prethodno navedene odredujuce kriterije - namjeru da se povrijedi, stvamo povredivanje i naruSavanje normi - ali su aktivno ustrojene u ovom smislu, To medutim ne znati da se ove percepeije dogadaju sluéajno, Bas nasuprot, svakodnevne interakcije regulirane su impresivnim brojem socijalnih dogovora. Pri tome socijalna psihologija ima vazan zadatak, naime otkriti kognitivne i normativne éimbenike koji utjecu na interpretaciju i evaluaciju, Tako se Rule i Ferguson (1984) pitaju © uyjetima pod kojima Ijudi na averzivne dogadaje reagiraju kao da su okidati za agresiju, Drugim rijecima, ovdje govorimo o prirodt i procesima Kauzalnih atribucija averzivnih dogadaja (pogledaite 7. poglavije) i njiho- vu utjecaju na emocionalne i ponaSajne reakcije. Rule i Ferguson objasnja- vaju dva aspekta ovih kauzalnih atribucija. Kao prvo, postoje éimbenici koji odreduju percepeiju odgovornosti za averzivan dogadaj. Kao drugo, postoje determinante razlike jest - trebalo je, koje se odnose na dano pona- Sanje; rije8 je o percipiranoj razlici izmedu onog Sto je akter stvaro udinio i onoga Sto je trebao utiniti u danoj situaciji. Na primjer, mi Gemo percipi- rati veliku razliku izmedu “jest - trebalo je” ako je Thomas udario Ozala bez ikakvog razloga, kao Sto je npr. nepostojanie prethodne uvrede, Rasko- rak bi bio manji da je akeija bila reakcija na verbalnu provokaciju, a goto- vo da ne bi bilo raskoraka da je Thomas samo odgovorio verbalnom uvre- dom umjesto udarcem. » 283284 « ‘Amélie Mummendey Raskorak izmedu “jest - trebalo je” osobito je va?an kad se aktera smatra odgovornim za stvaranje neZeljenih posljedica. Da bi se pripisala ‘odgovomost moramo odluéiti da li su neugodne posljedice izazvane namjer- no ili ne. Ako su izazvane nenamjemno, promatraé mora odluéiti da Ii ih je akter bar mogao predvidjeti. Ako su posljedice bile namjeme, promatraé mora odluéiti da li su posiniteljeve namjere bile zlonamjeme ili ne. Ovisno ‘© ovom procest odluéivanja, promatraé svrstava averzivne posljedice w sluéajne, u predvidljive ili u one koje nastaju ili zbog zlonamjernih iti zbog, dobronamjernih motiva. Sto su posljedice gore, a kod promatraéa ili zrtve ‘veéi petcipirani raskorak izmedu “jest - trebalo je”, to ée njegova/njezina Jjutnja i Zelja za osvetom biti veéa, Rezultati istrazivanja zasnovanih na samoopisu pokazuju da se tjudi Ijute kad osjecaju da su Zrtve tudih proiz- voljnih i/ili nepravednih averzivnih akeija (Averill, 1982; Mikula, 1994; Torestad, 1990), te da se u ovakvim slucajevima Zesée osveéuju (Ohbuchi i Kambara, 1985), Norme kao regulatori agresije Percipirana nepravda i norma reciprotnosti Roditelji obiéno kazu djeci da ne trebaju udarati, grepsti ili Sutati drugu djecu, te da ée biti kaznjena ako ih se ubvati da se ponaSaju na ovakav nadin, Medutim, ako im singié dode uplakan kui tvrdeci da mu je netko uugrabio bicikl ili ga udario nogom, isti roditelji ée obigno reéi djetetu da se suptotstavi i obrani: “Ako te netko udari, udari ti njega!” Visok postotak glasaga Sirom svijeta gorljivo podr2ava smrinu kaznu: netko tko ubije pokuSa ubiti dragu osobu, zasluzuje da umre, Gouldner (1960) je ustvrdio da je norma reciproénosti (“milo za drago”), socijalno prihvaéen recept koji je na djelu u raziigitim drustvima, Ako neki misle da su Zrtve agresije, tada, prema normi reciprociteta, mogu osje¢ati da je osvesivanje pravicno, te na nj gledaju kao na opravdano i primjereno, Eksperimentalna istraZivanja podupiru ovo opazanje. Kad studenti promatraju glumce na sceni, inicijator neprijateljskog Cina percipiran je kao agresivan, uvredljiv i neposten. Drugi glumac koji, kao odgovor na provokaciju, fizicki napada drugoga, prosuden je medutim kao onaj koji djeluje u samoobrani i posteno (Brown i Tedeschi, 1976). Kako smo vidjeli, odredena informacija povecava vjerojatnost da é neka akeija biti oznaéena kao agresivna i da ée, kao posljedica toga, na nasilje biti odgovoreno ili da e se ono prosiriti. Na isti nagin, informacija koja slabi atribueiju odgovornosti ili percepeiju naruavanja normi, moze imati upravo obmut winak na razvoj neke interakcije: podinitelja prosu- dujemo manje negativno, a tendeneija da se osveéujemo je slabija (Ohbu- chi, Kameda i Agarie, 1989). Mozemo, na primjer, saznati da je Thom: popio previse alkohola, da je bio umoran i pod stresom, drugim rij nije mogao u potpunosti Kontrolirati svoje ponaSanje i da nije bio u stanju ni Zeljeti ni predvidjeti posljedice svog ponaSanja, Takve dodatne infor- macije mogu biti uporabljene da opravdaju poéinitelja, Druga moguénost {je da posljedice ponaSanja mogu biti prevrednovane, da se djelo vidi kao ima daAgresivno ponasanje opravdano, primjereno, neizbjezno ili €ak neophodno: “Konaéno, Thomas je pokazao Ozalu! To je natin kako treba postupati s Ijudima koji su poput njega”. Ovi natini preispitivanja klasificiraju se kao opravdavanja (Tedes- chi, Lindskold i Rosenfeld, 1985; vidi i Schonbach, 1985., za alternativnu Klasiikaciju preispitivanja), Ova informacija moze biti rabljena namjemo, kao objainjenje, da bi se djelovalo na druge osobe ili javnost i njihov natin interpretacije nekog dogadaja. Ona takoder moze biti dostupna syjedocima dogadaja, kako bi je izabrali iz ju dogadaja. te. Gini se, da reducira i ljutnju, koju osjeéa 2rtva, i tendency da se osvecuje (Rule, Dyck i Nesdale, 1978; Zumkley. 1981). Zillmann i Cantor (1976) su izvijestili da isprike dane prije provoka- cije sprjeavaju Ijutnju, koja proizlazi iz uzbudenja, te reduciraju sklonost da se osveéuje onome tko provocira. Kad su isprike dane nakon provoka- cije, 2tva se takoder manje jut, manje nego u sluéajevima kada nije pruzena informacija, ali nije smanjena sklonost da se osveéuje (vidi takoder Johnson i Rule, 1986; Zillmann, 1988), medu ostalih. U svakom slucaju, informacija utjece na evaluaci- Uloga normi u medugrupnoj agr colektivnom nasilju Miesto dogadanja je bivSi Zapadni Berlin, Oko 30 mladilt judi, ukljuéu- juci mlade?, studente i prijasnje stanare, zauzelo je veliku, za Zivot jo8 uvijek prikladnu kuéu, da bi sprijetili njezino ruSenje, Policija se, nakon uzaludnog trazenja da napuste kuéu, sprema napasti uzurpatore. Provaljuje vrata, upada tt stanove i pokuSava stanare izvuéi van iz zgrade. Uzurpatori bacaju kamenje na policiju, simpatizeri na cesti pale automobile, vade kaldrmu i prave barikade da bi sprijetili prolaz policijskih pojatanja Sika 104 Yd dkjuderuKoleKtionosije ponekd se ponotaja ha native na, kao pojedini yerojatno ne bl sanjal | oe » 285286 « [kotektivne nasije Nosije koje ‘stvremeno wi vel bro Jud, {ruparl mas, bil da je spantano, kao to su nerd ii plonreno,keo Sto su rotor. [Deindividuacija Stonje pojedince ‘kojem su eslabjene racionalng kontrola i nermativna orijentocij, 5to wodi k vecoj spremnosti do se teogira no ekstreman natin ida se norufargju norme, Amélie Mummendey Ludi ukljuceni u ovo kolektivno nasilje ponasaju se na nagin na koji se, kao pojedinci, ne bi usudili ni pomisliti, Eksperimentalna istrazivanja potvrduju dojmove stetene svakodnevnim promatranjem: pojedinci u gru- pama pokazuju agresivnije ponaanje nego kad djeluju kao pojedinei (Jaffe i Zinon, 1983; Mullen, 1986). Cini se da grupna situacija uzrokuje ck- splozivnije izljeve agresije, a oni koji su u grupi spremniji su na sebe preuzeti teze posljedice. U tradiciji rane psihologije masa, koja je povezana s Le- Bonom, Tardom i Sigheleom, ovaj utjecaj grupe analiziran je na sljedeéi nagin: pojedinci u grupama ili masi ponasaju se iracionalnije, impulzivnije i manje u skladu s normama nego kada su sami (pogledajte 1. i 15. pogla- vije). Modema inagica ovog gledi8ta nalazi se u radovima o deindividu- (Diener, 1980; Zimbardo, 1969). Deindividuacija se odnosi na pose- bna stanja pojedinaca u kojima je oslabljena kontrola vlastitog ponasanja, ‘a manje se brine 0 normativnim standardima, vlastitom ugledu i kasnijim posljedicama vlastitog ponasanja, Razlisiti Simbenici pridonose deindivi duaciji, kao Sto su anonimnost, difuzija odgovornosti, nazocnost grupe i kraéa vremenska perspektiva, Kada pojedinci postanu deindividuali-zira- ni, a ovo se moze dogoditi u grupnim situacijama, predvida se da Ge uo- biajene inhibicije biti smanjene, a impulzivno ponaSanje, kao Sto su nasil- Je i vandalizam, postaje vjerojatno. Rezultati empirijskih istrazivanja ne podupiru, medutim, bezuyjetno ove pretpostavke. Iz toga slijedi da anonimnost moze poveéati (Donner- stein i suradnici, 1972), smanjiti (Baron, 1970) ili nemati utinka na agresiju (Lange, 1971). Opéenito, medutim, postoji podrska ideji da biti u grupi ili mnostvu ima deindividuirajudi efekt na pojedince, te da su takvi pojedinci manje svjesni svog identiteta, da manje paze na vlastite osobne norme i i, da gube svoje uobigajene kotnice prema agresivnom ponasanju (Pren- tice-Dunn i Rogers, 1983, 1989; Spivey i Prentice-Dunn, 1990). Nasuprot osnovnim pretpostavkama teorije deindividuacije stoji teo- rija novonastalih normi (Tumer i Killian, 1972). Prema ovom stajalistu evidentno ekstremni oblici ponasanja vjerojatniji su u grupnim situacijama iu mnostvu ne zbog toga Sto pojedinci gube svoje inhibicije ili manje mare za norme, veé zbog toga Sto se u grupama pojavijuju nove norme, kojih se Evrsto pridrZavaju svi kojih se tiéu i koje oni dijele u posebnim situacija- ma, U situacijama sukoba policije i demonstranata mogu se razviti norme da se Ijudi trebaju Stititi od policije. Agresivni oblici ponaSanja, kao Sto je bacanje kamenja, postaju moguéi ne zbog toga Sto bi se judi manje pridrZavali, veé, ba§ suprotno, sto se ijudi vise pridr2avaju normi u ovakvoj situaciji. Dakle, u grupnim situacijama ili u mnostvu ne mijenja se nuzn0 stupanj normativne kontrole neg ponaSanje. Ako je funkeija anonimnosti da se oslabi pritisak da se ponaSa u skladu s normama, tada bismo iz teorije novonastalih normi morali biti w stanju predvidjeti sljedece: u uvjetima anonimnosti agresivno ponasanje rupnoj situacijitrebalo bi biti ostabljeno ako situacijske norme zahtijeva- iu sivno ponasanje, ne bi bilo najyjerojatnije kad su pojedinei anonimni vee kad su pojedinei prepoznatljivii mogu biti prozvani zbog (vidi Reicher, 1982), same norme prema kojima se orijentira agresiju. Ponasanje koje je u skladu s normama, w ovom slucaju agre- wruSavanja norm[Agresino ponofanje Mann, Newton i Innes (1982) su proveliistrazivanje da bi ispitali odnos izmedu ovako suprotstavljenih pristupa deindividuacije i novonastalib normi. Njihovi rezultati podr2ali su obje teorije: anonimni ispi agresivniji, osobito kad je agresivno ponasanje bilo norma, a manje agre- sivni kad je agresivnost bila normativno neprimjerena, Rabie, Lodewijkx i Broeze (1985) su u objasnjavanju oti8li dalje: njihovi muski ispit ponaSali su se agresivnije u uvjetima anonimnosti, a Zene su bile agre- sivnije kad su bile prepoznatljive. Paralelno 5 agresivnoséu nazodnost ostalih u grupi potis iju, dakle u grupama mozemo oéekivati vise agresivnost i ianici bili su i deindivi- dua intenzivniju agresivnost nego w situacijama u kojima su pojedinci sami. Ovdje, me- dutim, eksperimentalni podaci takoder nisu u potpunostijednoznaéni (Rab- bie, 1982; Rabie i Horowitz, 1982; Rabbie i Lodewijkx, 1983). Sve ovisi © tome koje norme su dominantne unutar grupe. Treba naglasiti da Ijudi kao élanovi grupe prema oponentu reagitaju mnogo ekstremnije nego Sto bi to udinili kao pojedinci. Istrazivanja Rabbiea i suradnika podupiru ovu hipotezu 0 pojacavanju normi: grupe se ponasaju agresivnije od pojedina- ca kad se takvo ponasanje moze definirati kao legitimno i normativno pri- hvatljivo. U grupnim situacijama pojedincima se daju informacije o primjerenosti i legitimitetu moguéih oblika ponaSanja, Dakle, Gini se da su agresivne interakeije vodene istim principima i u interpersonalnom i w intergrupnom kontekstu. Jednostavno nije uyjerljivo objasnjavati opazene razlike u in- terpersonalngj i intergrupnoj agresiji poimovima nutarnjih stanja i gubitka racionalnosti. I kada se radi o grupi i kada se radi o pojedincu poéinitelji vide vlastito ponasanje kao vrlo primjereno. Ako su ekstremniji oblici agresije karakteristi¢ni za grupne situacije, tada je to, Gini se, zbog cinje- nice da se élanovi grupe medusobno potkrepljuju u smislu da se svi pona- Saju primjereno (Mummendey i Otten, 1993). » Sazetak i zakljudci N: pogetku poglavlja smo se upitali: Sto je to Sto navodi neku osobu da napadne, povrijedi ili éak ubije drugu osobu? Zasto judi postu- paju s drugima na natin kako sigumo ne bi hijeli da se postupa s njima samima? Razmotrili smo cijeliniz teorijskih pristupa irazligite empirijske nalaze u podrugju agresivnosti. Sliku mozemo sazeti na sljededi natin: agresivno ponaSanje moze se nauditi instrumentalnim uyjetovanjem ili modeliranjem. Spremnost da se ovo ponasanje zaista i upotrijebi raste ako se ono vidi kao korisno sredstvo da se okonéa neka situacija koja je bilo fizitki, bilo psi- hicki, averzivna i za Koju se odgovornom smatra druga osoba. Pod ovim uyjetima, za Sto postoji mnostvo dokaza, postoji uyjerenje da je uporaba agresivnih sredstava drustveno prihvailjiva i normativno primjerena, oso- bito ako agresija ima obli ‘Takoder smo vidieli da se isto pon: niti Kao agresivno, ovisne o relevantnim normama i o tome kako je agr osvete ili sanje moze, ali i ne mora procije- » 287288 « ‘Amélie Mummendey sivno ponaSanje oznateno, Takoder je moguée isto ponasanje prosudivati iz razlititih perspektiva. Osobito su istaknute razlike u vrednovanju istog ponaSanja iz perspektive posinitelja napada i perspektive Zrtve. Agresivno ponaSanje, bilo izmedu pojedinaca, bilo izmedu erupa, kao i ostali oblici drustvenog ponaSanja, regulirano je druStveno prihvacenim i situacijski relevantnim normama. Gledajuéi na wzroke agresivnosti, mora- mo se dakle koncentrirati ne na uvjete koji podizu energiju individualnih nnagona ili smanjuju razumsku kontrola ponaSanja. Prije rebamo gledati na uyjete (u krajnjem sluéaju sa stajaliSta poginitelja), koji pomazu da namjer- no povredivanje druge osobe izgleda kako situacijski primjereno tako i opravdano. @ _KLJUCNI POJMOVI Deindividuacija Kolektivno nasilje Frustracija ‘Modeliranje Hipoteza agresije-frustracije Premijestanje Instinkt ‘Snaga prisile Instrumentalno uvjetovanje Socijalno-interakcionisticka teorija prisile Katarza Teorija prijenosa uzbudenja Klasigno uyjetovanje Teorija znak-uzbudenje Kognitivno-neoasocijacionisti¢ki pristup w_ PITANJA ZA RASPRAVU 1. Objasnite eksplanatomu funkeiju klasignog kondicioniranja za teorijsku analizu agresije 2. Je li katarza upotrebljiv koncept za analizu i objasnjavanje efekta koje nasilje u medijima ima na yjerojatnost pojavijivanja agresije? 3. “O8ito, vruée vrijeme izaziva porast agresivnih motiva i sklonost” (Anderson, 1989, strana 93). Raspravite i ocijenite ovu izjavu. 4. Na koje nadine atribucijski procesi utjeéu na agresivne tendencije i akcije? 5. Raspravite emocije Ijutnje onako kako su konceptualizirane u Berkowitzevom, odnosno Zilmannovu pristupu, 6. Raspravite odnos izmedu agresije i akcija prisile. 7. “Kolektivna agresija je iracionalna, impulzivna i bez normativne kontrole”. Raspravite ovu izjavu u kontekstu suvremenih teorijskih pozicija @_ PRIIEDLOZI ZA DALJNJE CITANJE »» Averill, (1982) Anger and Agaression: An essay on emotion, New York: Springer. Detalan pristup.visoke razine, socijalnoj konstrukciji Ijutnje, » Baron, R.A. and Richardson, DR. (1994) Human Aggression, 2izd. New York: Plenum, Citjv uvodni progled Sirokog raspona, »» Berkowitz, (1993) Aggression: iscanses, consequences, and control, New York: MeGraw Hill,Cjelovitsa2etak pailologie agresij,s glavnim fokusom na autorovu kognitivno ncoasocijacionistickom pristup‘Agresino panctonje » 289 > Felson, RB. and Tedeschi. JT. (eds) (1993) lguression and Violence. Social interactionist perspectives. Wash- ington, DC: American Pyychological Assoeiation, Zbitka poglavlja koja predstavljaju suvremena podrucja istrazivanja agresijeu psibulouii a takoer i sociologii koja sva sade soeialno-interakefonistitke poglede na ani pred. Given, RG. and_Donnersein, E.l. (eds) (1983) Aggression: Theoretical and empirical reviews. New York: Academic Press. Dyotomno djelo, koje na napredno) ravi. prezentira veéinu vaznih tori 0 agresii, ka0 i cmpiriska itraziva Staub, E. (1989) The Roots of Evil. The avigins of genocide and other group violence, Cambridge: Cambridge University Press. Karakterizacija uyjeta i provesa Koji se nalaze w osnovi nasilja masa, gj. masovmog ubojsva i genocide Tedeschi, J:T- and Felson, RB. (1998} Aggression and Coercive tions: A social interactionist perspective Washington. DC: American Psychological Association, Obulaina monogralija © suvremenom stanjupsihologiiskih istrazivanja agresije, rti¢ht pregled utjecajnih teoreiskih pristupa i naert novog Soctjalno-intorakeionistickog pogleda na agtesju i nase KLJUENA ISTRAZIVANJA Berkowitz, Land LePag Psychology: 7, 202-7. Zillmann, D., Johnson, R.C. and Day, K.D. (1974). Auribition of apparent arousal and proficienci of recovery from sympathetic activation affecting excitation transler to aggressive behaviour. Journal of Experimental Social Psy chology, 10, 503 - 15 A. (1967), Weapons as aygression-clicting stimuli, Journal of Personality and Social| | e POGLAVLJE Paul A. M. Van Lange Carsten K. W. De Dreu Socijalna interakcija: suradnja i natjecanje SADRZA] Uvod Situacije mijeSanih motiva Podruéje strukture medusobne zavisnosti Iznad izravnog osobnog interesa: transformacija situacija levori transformacije Iznad dijada i malih grupa (Od dijada do velikih grupa (Od interpersonalnih do medugrupnih odnosa RjeSenja za sukob Intervencija treée strane Strukturalna riedenja jazetak i zakljuéci SOCIJALNA PSIHOLOGIJA