EMOCIONALNA PISMENOST

osvijesti...

prepoznaj...

odluči...

i primjereno reagiraj!
Osoba osjeća ŽELJU kada neki cilj ocjenjuje kao važan. ŽELJA je osjećaj težnje da
se nešto ima , učini, postigne ili ostvari.

Osoba osjeća SVIĐANJE dok je u kontaktu s osobom ili situacijom koji

zadovoljavaju njegove kriterije. ŽELJA je jedna od osnovnih emocija i osnovni je
pokretač koji omogućuje ostvarenje pozitivnih veza s vanjskim svijetom.

FRUSTRACIJA ili NEZADOVOLJSTVO neugodan je osjećaj koju osoba osjeća u

situaciji u kojoj ne može zadovoljiti svoju važnu želju. Frustracija motivira osobu
da uloži dodatne napore kako bi ostvario svoju želju.

ZADOVOLJSTVO je osjećaj koji osoba osjeća kada procjenjuje da je zadovoljio

neku svoju važnu želju. Svrha je zadovoljstva da „nagradi“ osobu za ponašanje
kojim je postigao ostvarenje želje, i tako razvija, učvrsti ili pojača to ponašanje.

SREĆA je veoma intenzivno zadovoljstvo, osjećamo je kad zadovoljimo neku od

najvažnijih želja.
RADOST je posebna vrsta zadovoljstva zbog budućnosti. Zadovoljstvo se osjeća
kad je želja ispunjena, radost se osjeća kad se očekuje u budućnosti ispunjenje
želje.

NADA je osjećaj koji osoba osjeća kada vjeruje da će se stvari koje su izvan
njezine kontrole dovesti do ostvarenja neke njezine važne želje. Osjećaj NADE
jedini je oslonac biću koje se nađe u tragičnim okolnostima što ga nadilaze.
Trenutak kada prestaje nada u ostvarenje neke temeljne životne vrijednosti
početak je depresije.

NADA je osjećaj koji se javlja u međuljudskim odnosima. Kada subjekt ne može

sam ostvariti svoj važni cilj i zadovoljiti svoju želju, nada se da će mu netko
drugi pomoći da to postigne. Kada druga osoba postupi u skladu sa subjektovim
očekivanjima i ispuni mu želju, on osjeća ZADOVOLJSTVO i ZAHVALNOST. Kada
se drugi ne ponašaju u skladu sa subjektovim očekivanjima, tada nastupa
vrsta frustracije koja se naziva RAZOČARANJE.

Budući da je želja izraz subjektova identiteta , svojom željom ili ne željom

ostvaruje svoj Ja. NADA je posljednji način da subjekt zadrži svoje Ja i
uspostavljeni pogled na svijet, te da postoji onakav kakav jest. Kad se ukloni i
taj oslonac, nastupa OČAJ ili BEZNADNOST.
DOSADA

Osjećaj DOSADE osoba doživljava u situacijama u kojima mu se čini da ne može

zadovoljiti svoje želje. Svrha DOSADE je pokretanje na akciju kako bi napustio
situaciju.

Razlikujemo dvije vrste DOSADE. Situacijsku i strukturnu. U situacijskoj dosadi

osoba je svega svjesna, ali ne može napustiti situaciju zbog vanjskog uzroka ili
sile(bolnica, zatvor), ili unutarnjeg razloga (sastanak, nastava), pa će uslijediti
kazna. Zato se u situacijskoj dosadi javljaju ponašanja koja troše energiju i
smanjuju napetost. To su nesvrsishodni pokreti koji olakšavaju podnošenje
dosade: ljuljanje noge, klaćenje, lupkanje prstima,grickanje usana,grickanje
prstiju, pušenje,crtanje,hodanje po sobi itd.

Strukturna dosada se osjeća bez obzira na situaciju u kojoj se subjekt nalazi.

Osoba naizgled nema želja, zna što ne želi, ali ne zna što želi

RAVNODUŠNOST je izostanak osjećaja. Ravnodušnost vodi u nepokretnost.

Osoba nema željeni cilj, prema kojem bi išao, niti neugodu od koje bi bježao.
Adekvatna ravnodušnost ima nazive spokoj, smirenost, blagost.

Pokazivanje ravnodušnosti ima značenje negacije njegove vrijednosti, tj.

odbacuje se objekt ili vanjska situacija. Ravnodušno ponašanje je jedan od
načina pokazivanja PREZIRA.

Osoba osjeća USAMLJENOST kada nije u društvu s ljudima s kojima bi želio biti.
Neugodan osjećaj usamljenosti motivira ga da potraži društvo ljudi koji su mu
važni. Prisilno osamljivanje - s posljedicama frustracijom, dosadom i
usamljenošću mnogi smatraju najtežim oblikom kažnjavanja.

U suvremenom društvu sve više se inzistira na grupnom učenju kroz igru i na

timskom radu, ali sve više je znanja i vještina koje pojedinac mora savladati
sam. Ljudi koji mogu biti sami su učinkovitiji. Bolje prolaze u životu oni koji
mogu tolerirati samoću ili u njoj uživati.
Osoba osjeća LJUTNJU kad procjenjuje da se netko neopravdano ponaša na
način koji ugrožava neku njegovu vrijednost. Izražavanje ljutnje je znak drugoj
osobi da promijeni ponašanje, tako osoba pokušava urediti svijet u skladu sa
svojim željama.

Kad je osjećaj ljutnje veoma intenzivan govorimo o bijesu ili SRDŽBI. Ljutnja i
bijes su usmjereni na ponašanje, a ne na biće osobe. Cilj je izazvati strah i bol i
natjerati na promjenu ponašanja, tj. zastrašivanje i demonstracija moći.

Adekvatna i neadekvatna ljutnja.

PREZIR je osjećaj koji subjekt osjeća prema nekome koga procjenjuje

nedovoljno vrijednim ljudskim bićem. Osoba koja je objekt prezira osjeća
odbačenost ili neprihvaćenost. Ako smatra da ne zaslužuje biti prezrena osjeća
uvrijeđenost. Suvremena teorija ljudskih prava kaže: svatko , samim tim što se
rodio kao čovjek, ima pravo na minimalno poštovanje i uvažavanje ljudskosti u
njemu.

Osoba osjeća ZAVIST kada procjenjuje da netko drugi nezasluženo ima neku
vrijednost na koju on polaže isto ili veće pravo. Svrha je ZAVISTI da osobu
motivira na ponašanja koja će voditi na izjednačavanju razlika.

Bit verbalnog izražavanja zavisti je u tome što zavidni subjekt, suočen s tuđim
uspjehom , omalovažava i diskvalificira taj uspjeh ili drugoga kao ličnost, ili pak
veliča vlastite uspjehe i svoju ličnost kako bi neutralizirao razliku.
MRŽNJA je osjećaj koji osoba osjeća prema nekoj osobi za koju vjeruje da je
zla i da ugrožava neku njegovu vrijednost. MRŽNJA je osjećaj koji motivira na
uništenje, ubojstvo omrznutog objekta.

PRKOS ILI INAT osoba osjeća kad procjeni da druga osoba pokaže neopravdano
negativno mišljenje o njemu.

Osjećaj GAĐENJA se javlja kad osoba procjenjuje da bi nekakva štetna tvar

mogla ući u organizam.

Osoba osjeća STRAH kada procjenjuje da je ugrožena neka njegova vrijednost,

da se ne može suprotstaviti ugrožavajućoj sili, ali da bi se mogao skloniti iz
takve situacije.

Osoba osjeća PANIKU kada procjenjuje da je ugrožena neka njegova vrijednost,

da se ne može suprotstaviti ugrožavajućoj sili i da ne zna može li se maknuti iz
takve situacije., a UŽAS ako procijeni da nema izlaza iz situacije. STRAH pomaže
preživljavanju i samozaštiti pojedinca i zaštiti njegovih vrijednosti.
Osoba osjeća povjerenje prema objektu kada ga smatra dobronamjernim,
sposobnim i dosljednim. Osoba osjeća SUMNJU kad smatra da je osoba loša ili
zla, nesposobna ili nedosljedna. I povjerenje i sumnja pomažu osobi da se bolje
orijentira u socijalnom svijetu.

STID ILI SRAM

STID je vrsta straha koju osoba osjeća u situaciji u kojoj procjenjuje da je nekim
svojim postupkom pridonio tome da neka značajna osoba o njemu misli
negativno. Riječi stid i sram su sinonimi.

Stid ili sram socijalno je ili, bolje rečeno, javna emocija, što znači da je za
pojavu stida potreban netko drugi kao svjedok.

Osoba osjeća PONOS kada procjenjuje da je nekim svojim postupkom pridonio

tomu da neki autoritet o njemu misli pozitivno. Ponos je socijalni osjećaj. Ovako
stvoren osjećaj vlastite vrijednosti po svojoj je prirodi osjećaj superiornosti, jer
se subjekt natječe s drugima za naklonost autoriteta, tako da >>vrijediti<< u
stvari znači vrijediti više od drugih, biti bolji od drugih.
POŠTOVANJE I SAMOPOŠTOVANJE

Osjećaj osobe prema osobi za koju vjeruje da ima neke kvalitete koje on visoko
cijeni. Osoba osjeća samopoštovanje kad smatra da ima kvalitete koje sam
visoko cijeni. Teorija ljudskih prava postavlja da svaki čovjek ima pravo na
ljudskost i na ljudsko dostojanstvo. To znači da svatko, samim tim što je čovjek,
ima pravo postojati i biti uvažen. Kad je odnos među ljudima tako definiran,
posrijedi je odnos minimalnog poštovanja.

KRIVNJA I SAMOLJUTNJA

Procjena osobe da je nekim svojim postupkom nekome neopravdano

prouzročio štetu i izazvao neugodne osjećaje, stvara osjećaj KRIVNJE ILI
SAMOLJUTNJE. Osjećaj krivnje motivira socijaliziranu osobu da nadoknadi
štetu, izrazi suosjećanje s oštećenim te da, kroz samokažnjavanje, promijeni
ponašanje koje je dovelo do štetnih posljedica. Zbog toga je osjećaj krivnje
povezan s učenjem i pozitivnom transformacijom ličnosti.

LJUBAV I ZALJUBLJENOST

Ljubav je ugodan osjećaj koji osoba osjeća prema drugoj osobi koji doživljava
izuzetno vrijednim i smatra sastavnim dijelom svoga intimnog svijeta.
Zaljubljenost je veoma intenzivan ugodan osjećaj, rezultat (idealizirane)
predodžbe o pravom partneru na drugu osobu. Sviđanje i želja, kao i
zadovoljstvo koje se javlja kad se ti osjećaji ispune, omogućuju osobi da
uspostavi pozitivan odnos prema osobama u vanjskome svijetu, jer kada osoba
dosegne predmet želje i osjeti zadovoljstvo, osoba mu može postati dosadna.
LJUBOMORA je vrsta straha koju osoba osjeća kada procjenjuje da postoji
opasnost da osoba koju on voli zavoli nekog trećeg. Pozitivna funkcija osjećaja
ljubomore jest to što motivira osobu na akciju kojom će sačuvati ljubav voljene
osobe.

Osoba osjeća TUGU ili ŽALOST u situacijama u kojima procjenjuje da

nepovratno gubi nešto što mu je vrijedno, za što je emocionalno vezan.

Funkcija osjećaja tuge jest da omogući subjektu da se emocionalno razveže od

izgubljenog objekta kako bi bio spreman za nova vezivanja.

Osoba je depresivna kada procjenjuje da mu je takvom kakav jest nemoguće

živjeti u svijetu takvom kakav jest, da je tu nemoguće bilo što promijeniti i stoga
se oprašta od života.

OSJEĆAJ SMIJEŠNOG ugodan je osjećaj koji izaziva neočekivana, neobična i

kreativna asocijacija. Kad je posrijedi simpatijski odnos, osoba se smije zajedno
s drugim, a kad je antipatijski, smije se drugome.

OSMJEH je manifestacija sviđanja, zadovoljstva i sreće.

Osoba osjeća osjećaj lijepog kada ocijeni da određeni podražaj zadovoljava

njegove estetske kriterije.