PSALMODIJA

Ps 57 (56). Jutarnja molitva u nevolji

Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni * 

jer mi se duša utječe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se * 
dok pogibao ne mine.
Vapijem Bogu višnjemu, * 
Bogu koji mi čini dobro.

Nek pošalje s nebesa i spasi me, † 

nek postidi one što me progone: * 
nek Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
Ležim usred lavova *
koji proždiru ljudske sinove.
Zubi su im koplja i strijele, * 
a jezik im mač je naoštren.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, *

slava tvoja nek je nad svom zemljom!
Mrežu namjestiše stopama mojim, * 
stisnuše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu: * 
sami nek u nju padnu!

Postojano je srce moje, Bože, † 

postojano je srce moje: * 
pjevat ću i svirati.
Probudi se, dušo moja! † 
Probudi se harfo i citro! * 
Probudit ću zoru jutarnju.
Hvalit ću te, Gospodine, među narodima, * 
među pucima pjevat ću tebi:
jer do neba je dobrota tvoja, * 
do oblaka vjernost tvoja.

Uzvisi se, Bože, nad nebesa, *

slava tvoja nek je nad svom zemljom!

Slava Ocu… 

Hvalospjev (Jr 31, 10,1-14). Sreća oslobođena naroda

Čujte, o narodi, riječ Gospodnju, * 

objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire * 
i čuva ga ko pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova, * 
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski, * 
da se naužiju dobara Gospodnjih:
žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, † 
duša će im biti kao vrt navodnjen, * 
nikad više neće ginuti.

Djevojke će se veselit u kolu, * 

mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti, * 
utješit ću ih i razveselit nakon žalosti.
Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo * 
i narod svoj nasititi dobrima.

Slava Ocu…

Ps 48 (47). Zahvala za spas naroda

Velik je Gospodin, hvale predostojan * 

u gradu Boga našega.
† Sveto brdo njegovo, brijeg veličanstven, * 
radost je zemlji svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru, *
grad je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim * 
jakom se pokaza utvrdom.

Jer gle, složiše se kraljevi, * 

navališe zajedno.
Čim vidješe, zapanjiše se, * 
i zbunjeni u bijeg nagnuše.
Ondje ih trepet obuze *
kao muka porodilje,
kao kad vjetar istočni * 
razbija brodove taršiške.

Što smo čuli, sada vidimo: *

grad Gospodina nad Vojskama, 
grad Boga našega - *
Bog ga utvrdi dovijeka. 
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote *
usred Hrama tvojega. 
Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja *
do nakraj zemlje doseže. 
Puna je pravde desnica tvoja; * 
nek se raduje brdo sionsko! 
Neka kliču gradovi Judini * 
zbog tvojih sudova!

Obiđite Sion i prođite njime, *

prebrojite kule njegove! 
Pogledajte dobro bedeme njegove, * 
promotrite mu potanko dvorove: 
da biste kazivali budućem koljenu: *
»Takav je Bog, 
Bog naš zasvagda i dovijeka! * 
On neka vas vodi!«

Slava Ocu…