šonja

popović
zadrović
etika
akcija
André Malraux
Sonja Zadrović Popović
ETIKA I AKCIJA
André Malraux

Izdaje NIP »Mladost«, M. Tita 2/11, Beograd

2iro račun 60801-603-15297 — za »Ideje«

Direktor BORISAV DŽUVEROVIĆ

Mala edicija »Ideja«

Glavni i odgovorni urednik MILUTIN STANISAVAC

Recenzenti

DANKO GRLIĆ
MIODRAG MAKSIMOVIĆ

Tehnički urednik MIŠA ŽIVANOVIĆ

Grafičko rešenje NENAD ČONKIĆ

Korektor VERA GAVRILOVIĆ

štampa »Srboštampa«, Dobračina 6—8, Beograd

Sva prava zadržava izdavač
Beograd, 1978/111
Ti raž 2000 primeraka
Cena 60 dinara
Sadržaj

Strana
Predgovor 5
U susret temi 11
Indokina i prvi politički angažman 25
Susret Istoka i Zapada 55
Akcija protiv kontemplacije — Azijska trilogija 65
Odjeci Azijske trilogije 89
Društvena klima i aktivnost intelektualaca
tridesetih godina 111
Roman »»Nada« 137
Snaga stvari — Razdoblje prisustva na vlasti 159
Politika kulture i kultura u akciji 189
Fundamentalni pojam čovjeka i povijest 197
Malraux i egzistencijalizam u književnosti 207
Umjetnost kao kontestacija i estetski
humanizam 215
Antimemoarski ciklus 233
Čovjek — biće protiv smrti 243
Intervju s Andréom Malrauxom 259
Izbor biografskih podataka 279
Résumé 287
Bibliografija 299
 Predgovor
Upoznavanje naše čitalačke publike s Mal-
rauxom je proces ko ji traje gotovo pola sto­
ljeća. U tom razdoblju dva prevodilačka pot­
hvata zaslužuju da ih izdvojim o po njihovu kul­
turnom značenju i književnoj vrijednosti preve­
denih djela. Riječ je o romanu »Osvajači« (»Les
Conquérants«), objavljenom 1932. u izdanju
»Binoze«, a u prijevodu dr Ante Bonifačića, i o
Mairauxovom remek-djelu »Nada« (»L’Espoir«)
koju je 1957. izdao »N o lit«, u prijevodu D obrile
Stošić, s opširnim predgovorom Petra Džadžića.
Još p rije prvih prijevoda, 1931. godine, u
doba kada je Malraux bio mlad i relativno ne­
poznat književnik, o njemu je pohvalno pisala
Isidora Sekulić, pozdravljajući njegov roman
»Kraljevski put« kao »knjigu mlade sadašnjice«
i upozoravajući na izuzetnu sposobnost i kvali­
tete pisca ko ji je to djelo stvorio. I kao što in­
tuicija i književni ukus Isidore Sekulić zaslu­
žuju svaku pohvalu, tako se i naša kultura u
c jelini može ponositi brzim reagiranjem na po­
javu M alrauxovih djela koja su u nas rezu lti­
rala mnogim prijevodim a i velikim brojem in­
form ativnih i književno-kritičkih prikaza.
Naša je javnost pratila i aktivnost Malrauxa
kao kulturnog radnika, političara i borca. S tarije
generacije upamtile su ga kao organizatora re­
publikanske avijacije i komandanta eskadrile u
španjolskom građanskom ratu, komandanta b ri­
gade »Alsace-Lorraine« u francuskom Pokretu
otpora i člana prve poslijeratne vlade Charlesa
ae Gaullea, u kojoj je iz njega sudjelovao i Mau-
5
rice Thorez. Za mlađu generaciju Malraux je m i­
nistar kulture u Petoj Republici, p rija te lj i naj­
b liži suradnik de Gaullea, esteta i pokretač pa­
tetične akcije za demetropolizaciju i masovnu
d ifuziju kulturnih dobara. Isto tako, mlađa ge­
neracija čitalačke publike u Jugoslaviji manje
poznaje Malrauxa-knjizevnika po romanima, a
više po memoarskim djelim a i literarno-estet-
skim studijama. Nije, međutim, samo genera­
cijska pripadnost odlučujući faktor u opredjelji­
vanju i prihvaćanju određene slike ili, još če­
šće, sheme o M alrauxu-politicaru ili Malrauxu-
piscu. Ta složena ličnost, mnogostrana i po
mnogo čemu neobična, sposobna da zadivi, iz­
nenadi i šokira, b it će i od pripadnika istih ge­
neracija na različite načine interpretirana, shva­
ćena i prihvaćena ( ili odbačena), ovisno o te­
m eljnim opredjeljenjim a i naklonostima čitaoca
ili književnog kritičara, od kojih će svaki pro­
nalaziti više ili manje jake argumente za svoj
specifičan doživljaj i shvaćanje Malrauxa. Up­
ravo traženje n iti koje povezuju različite forme
ispoljavanja njegove ličnosti, traganje za kon­
tin uite tom u prividnom diskontinuitetu m isli i
postupaka, uz istovremeno nastojanje da se
objasne i uklone neki nagomilani nesporazumi,
karakterizirat će u metodološkom smislu ovu
m onografiju.
Postojale su, a u određenom sm islu još uvijek
postoje, i direktne veze Malrauxa s kulturom
jugoslavenskih naroda. Bivši jugoslavenski am­
basador u Parizu, Ivo Vejvoda, č iji je svojedob­
ni odlazak u španjolski građanski rat bio djelo­
m ično uvjetovan Malrauxovim primjerom, izja­
vio je povodom Malrauxove sm rti da je Mal-
6
raux stvarni in icija to r naše velike izložbe u Pa­
rizu 1971. godine pod nazivom »Um jetnost na
tlu Jugoslavije«. Na ideju o to j izložbi došao je
nakon što je bio inform iran o izuzetno vrijed­
nim iskopinama u Lepens kom Viru. »On je sma-
ttao — kako navodi Vejvoda — da je naše sred-
njevjekovno slikarstvo prije Giotta najznačajnije
u svim civilizacijam a svijeta između 11. i 13.
stoljeća, i po dimenzijama i pikturalnim kvali­
tetama, kao i po svojoj monumentalnosti.«
André Malraux je bio ispunjen živim zani­
manjem ne samo za prošlost nego i za sadaš­
njost Jugoslavije, diveći se narodima ko ji su
1941. »izabrali slobodu kada se cio kontinent
već bio predao«. Te rije č i sadržane su u po­
pratnom pismu što ga je 1975. uputio uprav­
niku obnovljene Narodne biblioteke Srbije u
Beogradu poklanjajući toj b ib lio te ci rukopis dje­
la »Glava od vulkanskog stakla« (La Tête d'Ob-
sidienne«), u spomen na razaranja i žrtve koje
su pale u bombardovanju Beograda 1941. i u
narodnom ustanku. »U sudbini vaše biblioteke
— pisao je tada Malraux — ja vidim sudbinu
naroda kome sloboda i kultura znače isto. Ljud­
sko dostojanstvo, koje je vazda skupo stajalo
vašu zemlju, još uvijek inspirira njenu nezavis­
nost.« Malraux je u više navrata izražavao želju
da posjeti i dublje upozna Jugoslaviju, a li —
ako se izuzme jedan kraći posjet Dubrovniku —
ta njegova velika želja je stjecajem okolnosti
ostala neostvarena.
Malrauxov život i književno stvaralaštvo b ili
su izvor neprekidnih poticaja za suvremenike
a li i brojnih dilema lije vih i desnih kritičara.
Bez pretenzija na definitivne odgovore, poku­
7
šali smo sa svoje strane što objektivnije osvi­
je t liti pitanja vezana uz književno djelo i prak­
tičnu društvenu i p olitičku djelatnost Malrauxa,
izbjegavajući p ri tome dogmatsku strogost ko­
jom ga je svojevremeno napadaja francuska Ko­
m unistička partija, a dakako i pristranost fran­
cuske desnice koja mu nikad nije oprostila nje­
govu revolucionarnu aktivnost u Indokini, Kini i
Španjolskoj. Praktična aktivnost ovog pisca kat­
kada je zamračivala njegovo djelo ili pridonosi­
la da se ono pogrešno interpretira. Pišući ovu
m onografiju že lje li smo — kako bi to Malraux
rekao — u čin iti njegovo djelo »prisutnim«, p ri­
b liž iti ga čitaocu i prido n ije ti da se ono zavoli.
U kn jizi »M alraux, onaj ko ji dolazi«, Guy Suarès
s pravom razm išlja o odjecima koje bi Malrax-
ovo književno djelo moglo im ati u budućnosti.
U vjereni smo doista da će to djelo preživjeti
mnoge »metam orfoze« i ostati u našoj »imagi­
narnoj b ib lio te c i« kao permanentan poticaj na
razmišljanje, a i poticaj za intelektualna i etička
ostvarenja.
Kvantum m aterijala u pojedinim poglavljima
ove knjige ovisi prim arno o njegovoj važnosti i
relevantnosti u odnosu na teme koje su osnov­
ni predm et rasprave u tim poglavljima. Sekun­
darno je kvantum determ iniran nekim drugim
faktorim a — najčešće činjenicom da su odre­
đeni biografski podaci ili neki tekstovi autora
u nas manje poznati. Međutim, činjenica da je
određeni m aterijal manje poznat, da predstavlja
svojevrsni raritet, n ije bila dovoljan razlog da
se njim e bavimo, ukoliko razmatranje toga ma­
te rijala n ije b ilo važno i relevantno za magi­
s tra ln i pravac rasprave o etičkim aspektima ak-
8
čije u životu i književnom djelu Andréa M aj-
rauxa. To se, na prim jer, odnosi na razdoblje
prvog Malrauxovog p olitičkog angažmana u In­
dokini. To razdoblje obrađeno je na tem elju te­
že pristupačnih izvora ko ji u bibliotekam a po­
stoje kao unikati, te su i francuskoj kulturnoj
javnosti nedovoljno poznati. Riječ je o rijetkom
m aterijalu iz Nacionalne biblioteke u Parizu što
je za ovu svrhu bio fotokopiran, ili snim ljen na
m ikrofilm ove ko ji su naknadno proučeni. S dru­
ge strane, ovdje je malo prostora dano djelim a
koja pripadaju takozvanoj insp ira ciji »fa rfe lu «,
jednoj inače čudesno m aštovitoj kategoriji M al-
rauxovih djela, a li ipak kategoriji koja ima više
značaj predaha i (kontrolirane) igre, nego li fa­
ze u striktnom sm islu rije č i koja bi se mogla
logično i funkcionalno u klo piti u bitne tokove
Malrauxova književnog stvaralaštva.
Suočavanje s umjetnošću, društvenim proble­
mima i etičkim vrednotama Istoka izazvalo je
kod Malrauxa potrebu da preispita cjelokupni
fond vrijednosti na kojim a počiva zapadna civi­
lizacija. Konfrontacija dviju kultura predstavljat
će za Malrauxa stalnu inspiraciju i poticaj za
njegova kasnija djela. O cjenjujući na osnovi ste­
čenog uvida u Malrauxovu p olitičku aktivnost i
s njom povezanu književnu djelatnost, to razdo­
blje osobito važnim, u kn jizi smo d o d ije liti do­
sta prostora Indokini, Kini, a zatim Španjolskoj,
Kongresu pisaca u M oskvi, a kciji oko oslobo­
đenja Taelmanna i Dimitrova, te polem ici s
Trockim.
Susret i suradnja s generalom de Gaulleom
nakon II svjetskog rata bitno su označili Mal-
rauxovo opredijeljenje na političkom planu u
9
posljednjim razdobljima njegova života. Njegovo
djelovanje kao m inistra u de Gaulleovoj vladi
izazvalo je brojne komentare i pitanja: da li
M alrauxov degolizam predstavlja stvarni zao­
k re t i m etamorfozu nekadašnjeg borca i komu­
nističkog »suputnika«, ili postoji logičan konti­
n u ite t između toga opredijeljenja i njegovih p ri­
jašnjih p o litičkih angažmana. U traženju odgo­
vora na to pitanje pomogao nam je i sam M al­
raux, odgovorivši piscu ove monografije u je­
dnom duljem intervjuu na ova i druga pitanja
koja su bila od prvorazrednog značenja za shva­
ćanja Malrauxova života i književnog djela.
Osnova za ovu m onografiju je doktorska te­
za obranjena 1975. godine na Filozofskom fa­
ku ltetu u Zagrebu. Teza je kasnije dopunjena i
analizama posljednjih Malrauxovih djela, uklju­
čujući djela koja su posthumno izašla, pa je ti­
me omogućen uvid u kompletno stvaralaštvo
ovog pisca.
Kao poseban prilog knjiga sadrži autorizirani
intervju s Andréom Malrauxom koncem decem­
bra 1973. godine, a koji dosad nismo objavili u
cjelini.

U Zagrebu, decembra 1977.

Sonja Popović-Zadrović
 U susret temi
U našem stoljeću su pitanja o mjestu čovje­
ka u svijetu i smislu njegove egzistencije u sre­
dištu literarnih i filozofskih preokupacija. U oš­
trini koja čak opravdava definiranje datog sta­
nja kao krize civilizacije, dovode se u pitanje
osnovne vrijednosti prema kojima se živjelo u
prošlim epohama i postavljaju se zahtjevi za
njihovom revizijom. Agnosticizam je razbio us­
taljene predodžbe o jedinstvu čovjeka i svijeta
i učinio čovjeka još više usamljenim. Suočen sa
tragikom ljudske egzistencije, bez oslonca koji
mu je ranije davala religija ili filozofski sistemi,
čovjek je prepušten vlastitom izboru za koji ne
nalazi gotove i provjerene skale vrijednosti.
Esencijalistička filozofija, koja nam je u nasljed­
stvo ostavila i određen ideal čovjeka prema ko­
jem treba da teži svaki čovjek i koji može do­
stići postupnim ličnim usavršavanjem, ozbiljno
je uzdrmana intelektualnom klimom u godinama
koje neposredno slijede iza prvog svjetskog
rata.
Pustoš koju je ostavio taj rat pokazala je da
pravog pobjednika nema, da su sve pobjede Pi­
rove pobjede, a svi preživjeli pobijeđeni. Na
njegovu zgarištu, uz ogromne ljudske žrtve, os­
tao je pokopan čitav jedan svijet vrijednosti i
vjerovanja, čovjek je tako bio prisiljen da od­
baci gotove istine i potraži nove mogućnosti is­
tinske egzistencije. Esencijalizam ustupa mje­
sto novom osjećanju života koje će formulirati
suvremeni filozofi egzistencije. Ugrožen u svom
integritetu, nesiguran u sutrašnjicu, čovjek us-
11
mjeruje svoju pažnju prema bitno ljudskom, na­
stojeći intelektualnim naporom shvatiti smisao
zbivanja i definirati svoju ulogu i zadaću u svi­
jetu. Tragična vizija života javlja se kako na
metafizičkom tako i na empirijskom planu. Ja­
vljaju se pisci koji pokazuju dubok interes za
bitne aspekte suvremenih društvenih zbivanja i
za poziciju i sudbinu čovjeka kao misleće i za
moralnu odgovornost probuđene individualne
svijesti u tim zbivanjima. Njihove dominantne
ideje mogu se — sa stanovišta historijskog ma­
terijalizma — shvatiti kao misaona reakcija gra­
đanskih intelektualaca koji reflektiraju o sebi i
svijetu u određenoj, složenoj i nesigurnoj histo­
rijskoj situaciji. Mijenja se odnos literature i
života. Distanca među njima postaje sve manja,
a knjiženost pri tome preuzima funkciju svoje­
vrsnog instrumenta koji služi preispitivanju
savjesti.
Neke osnovne preokupacije svuda su pri­
sutne: odbijanje esencijalizma, potreba za au­
tentičnom egzistencijom i osjećaj neophodnos­
ti suprotstavljanja i odupiranja jako izraženoj
težnji čovjeka da se otme odgovornosti i pre­
pusti kvijetizmu i zaklanjaju u neautentično. Po­
griješili bismo, međutim, ako bismo taj osjećaj
generalizirali. Stari su osjećaji, kao i stari ob­
lici reflektiranja o svijetu, naime, još uvijek do­
sta jaki, a mnogi se naprosto prepuštaju eufo­
riji završetka rata. No, najlucidniji duhovi ne
sudjeluju u njoj. Jedni nastupaju negativistički i
rušilački prema svemu starom i preživjelom iz­
ražavajući potpuni defetizam. Neki se sklanjaju,
u estetizam, a samo rijetki osjećaju odgovor­
nost i potrebu fundiranja jedne pozitivne etike
12
izvan ideologija koje pružaju »confort moral« i
smirenje u iluzijama i neautentičnom. Kod ne­
kih od njih dolazi do pozitivne evolucije prema
društvenoj angažiranosti pri čemu se i samo pi­
sanje javlja kao akt moralno relevantan u naj­
većoj mjeri.
*

* *

André Malraux (1901— 1976.) intenzivno je i

autentično živio dramu svog stoljeća kao su­
dionik, svjedok i pisac. Njegov je život na neki
način rezimirao zbivanja i probleme svog sto­
ljeća, pa je stoga život Malrauxa, podjednako
kao i njegovo djelo, duboko svjedočanstvo o
čovjeku naše epohe i njegovu naporu da spo­
zna svoje mjesto u svijetu i smisao svoga ži­
vota. Malraux je izraziti predstavnik problemat-
ske literature u kojoj se pojavljuje dominantan
motiv različito orkestriran i kontrapunktiram
čovjek i njegova sudbina. I onda kad u njegovim
djelima dominantno mjesto zauzima pojedinac,
i onda kad to mjesto ima ljudska zajednica, uvi­
jek je u stvari riječ o problemu čovjeka, o bit­
nim pitanjima njegove egzistencije — ali ni­
kada postavljanih i rješavanih na čisto teorij­
skom planu, nego uvijek na planu praktično-fi-
lozofskom i životnom. Malrauxa doduše zanima
teorijsko pitanje što je svijet i čovjek u njemu,
ali ga još više zanima pitanje zašto i kako ži­
vjeti: etika je, govoreći najopćenitije, uvijek u
središtu njegova interesa.
Ovdje ćemo razmotriti kakvi su bili vidovi
traženja odgovora na ta bitna pitanja, ne samo
u Malrauxovim romanima i esejima nego i u
13
vlastitom životu autora. Upravo odnos života i
djela ovog pisca bio je česta tema njegovih kri­
tičara koji su zauzimali vrlo oprečna stanovišta
ovisno o svojim političkim opredeljenjima, pa
su tako interpretacije Malrauxove praktične ak­
tivnosti često zamračivale njegovo djelo i pri­
donosile da se ono pogrešno shvati, lako se
Malrauxovo djelo javlja kao refleks vlastitog ži­
vota, a ličnosti romana kao autorove projekcije,
njihovi stavovi ne mogu se uzeti doslovno kao
autorov izbor, jer je odnos između autora i
ličnosti koje je stvorio vrlo složen odnos. Ovdje
ćemo, na bazi dostupne literature i činjenica
koje su poznate o Malrauxovu životu i radu, po­
kušati utvrditi što egzaktniji odnos između ži­
vota i djela ovog autora, njegovih političkih op­
redjeljenja i teoretsko-književnih i estetskih
koncepcija, istražujući aspekte akcije kao te­
m eljne lo te g o rije njegova djela i njegove etike.
Iz gore iznesenih razloga književno stvaranje
ovog pisca bit će analizirano u najužoj poveza­
nosti s njegovim životom koji je uvijek i prven­
stveno bio usmjeren prema društvenoj akciji.
U analizi odnosa akcije i etike pozornost će
biti usmjerena na evoluciju Malrauxovih juna­
ka, kao i samog pisca, od stadija revolta i ne­
prihvaćanja do aktivnog i svjesnog opredjelje­
nja, od usamljenog heroizma do doživljaja brat­
stva u zajedničkoj akciji koja teži izmjeni svije­
ta. Posebno mjesto dobit će, dakle, analiza ob­
lika akcije i njihovo etičko vrednovanje. Bit će
također istaknuti motivi koji su bili pokretači
Malrauxova angažmana na književnom i politič­
kom planu kao i načini na koje je rješavao am-
14
biguitetni odnos individuum-kolektiv kao i od­
nos ciljeva i sredstava, a s tim u vezi bit će
objašnjeno kako se postavljao u životnim situ­
acijama gdje se javljao problem »činiti« ili »bi­
ti«. U tom okviru tražit će se i odgovor na pi­
tanje u kojoj je mjeri u njega postignut sklad
života i djela, proklamiranih principa i ostva­
renja.
Djelo André Malrauxa, odnosno bitne teze
koje sadrži, analizirat će se i kao ishodište ne­
kih osnovnih pojmova literarnog egzistencijali­
zma i bit će pokazano u kojem odnosu stoji to
djelo prema stvaralaštvu nekih pisaca egzisten-
cijalista.
Malrauxova djela koja pripadaju takozvanoj
»inspiration farfelue«, u dvadesetim godinama
ovog stoljeća (i dvadesetim godinama samoga
pisca!), premda su i u njima, barem u klici, pri­
sutne neke refleksije koje će biti kasnije razvi­
jene i razrađene, nisu relevantna za našu temu
predstavljajući ipak samo neku vrst stilskih vje­
žbi za mladoga pisca.
Za prvu ovdje razmatranu fazu značajan je
prelaz Malrauxa sa kontemplativnog stava na
konkretnu akciju i prvi politički angažman u In­
dokini. Tu se on uključuje u rješavanje koloni­
jalnih problema zauzimajući stavove bliske ra­
dikalnom anarhizmu. Susret s civilizacijama Is­
toka bit će plodan izvor neprekidnih inspiracija
za kasnije Malrauxovo djelo.
U drugoj fazi nekadašnja metafizička pobuna
dalje će se konkretizirati i transformirati u ra­
dikalnu akciju. U vezi s tim drugim angažmanom
nastaje kineska trilogija. Kasnije sve jače pri­
15
bližavanje komunističkoj orijentaciji naći će
svoj izraz u romanu iz španjolskog rata, »Nada«,
kojim se završava razdoblje suputništva (»com­
pagnon de route«) ovog pisca, što je tema po­
sebnog poglavlja.
U slijedećoj, trećoj fazi susret s de Gaulle-
om definirat će Malrauxovu akciju na politič­
kom planu, ali se istovremeno kod Malrauxa ja­
vlja težnja da se razmatranja sa političkog ni­
voa uzdignu na viši i univerzalniji nivo. Tako
se u posljednjem romanu »Altenburški orasi«
traži definicija čovjeka uz nastavak davno za­
početih radova s područja estetike koja postaje
osnovna Malrauxova preokupacija. Zatim će bi­
ti analiziran njegov drugi ulazak u vladu gene­
rala de Gaullea, njegova aktivnost kao ministra
u njegovoj vladi. Također će biti razmatrana ne­
ka od posljednjih Malrauxovih djela i razgovori
u kojima je jasnije izložio svoju koncepciju hi­
storije kao i svoj današnji stav prema nekim ak­
tualnim problemima.
Posebno poglavlje bit će posvećeno odnosi­
ma između ideja koja je izložio Malraux u svo­
jim djelima i njihovim reperkusijama u djelima
francuskih egzistencijalista.
U poglavlju koje je posvećeno umjetnosti
objasnit ćemo u kojem smislu umjetnosti, po
mišljenju Malrauxa, predstavlja oblik komuni­
kacije među ljudima i kako se ona uklapa u kon­
tinuitet njegovih preokupacija.
Ovoj knjizi, kao poseban prilog, priključen je
i autorizirani tekst intervjua. On se odnosi na
neka pitanja Malrauxova političkog angažmana,
te odnosa etika i akcije, a nastao je upravo radi
16
dobivanja autentičnog autorova mišljenja o tim
pitanjima.
U pariške umjetničke krugove Malraux je
ušao vrlo mlad i ubrzo ispoljio bogatu erudici­
ju i istančan ukus pravog esteta. Uz ljubav i
afinitet što ga pokazuje prema likovnoj umjet­
nosti, privlači ga književnost i želi postati pi­
sac. Svoju aktivnost započeo je skromno, kao
bukinist kod poznatog pariškog knjižara Doyona
za kojeg je, očima istinskog eksperta, nabavljao
rijetka bibliofilska izdanja. Izvrsno poznaje sve
što je u vezi s tipografijom i tehnikom gravura,
što odaje i oprema njegova prvog djela »Lunes
en papier«. Knjiga je svojevrsni likovni raritet
zbog sedam izvanrednih gravura kojima ju je
ilustrirao Fernand Léger. Surađuje u različitim
književnim revijama, osobito u izrazito lijevo
orijentiranoj reviji »Action« u kojoj se uz Ara-
gona i Jakoba pojavljuju kao suradnici Gorki,
Erenburg, Bloch i Krleža. Malrauxova prva su­
radnja u revijama odnosi se na poeziju Lautréa-
monta, na kubizam i probleme moderne umjet­
nosti. Ti članci govore o izvanrednom poznava­
nju slikarstva i poezije i već nagovještavaju bu­
dućeg velikog romanopisca i teoretičara umjet­
nosti. Mnoge velike teme već su prisutne i one
će ga opsjedati čativog života. Neobično mnogo
čita, a izbor njegove lektire govori manje o ut­
jecajima, a više o srodnostima i sličnostima
koje su uvjetovale taj izbor.
Pascal mu je blizak svojim metafizičkim pi­
tanjima o smislu ljudske egzistencije i njegov
utjecaj je značajan za čitav kasniji Malrauxov
život i pisanje. Claudel ga impresionira monu-
17
mentalnošću i osjećanjem za dramatsko, a Max
Jacob talentom i skromnošću. Jacobu će Mal­
raux iz poštovanja posvetiti svoje prvo djelo
»Lunes en papier«, odužujući se umjetniku koji
ga je inspirirao. Od svih francuskih književnika
najbliži mu je André Gide. Gideu ga je privukao
njegov nekonformizam i radikalizam kojim je
uputio izazov građanskom društvu, odbijajući da
se u nj integrira i odbacujući moral tog društva,
uvjeren da svatko sam treba da nađe svoj vla­
stiti moral i vlastitu istinu slobodne ličnosti,
lako je Gideova koncepcija »bezrazložnog akta«
otkrila moral ekstremnog individualiste koji je
mogao destruktivno djelovati i, doslovno uzet
a, dovesti do moralne dezorijentacije, on je ipak,
po mišljenju Malrauxa, otkrio mladima »intelek­
tualnu svijest«, unutarnji nemir i poseban »na­
čin bivstvovanja«. Privlačnost André Gidea bila
je i u tome što nije naznačio nikakve posebne
ciljeve, nikakvo »dolazište, nego samo polazi­
šte«. Polazište je bilo izlazak iz građanskog pu­
ritanizma i farizejštine i otvaranje procesa is­
krenosti koji je započeo sa Gideom. Kasnije, go­
dine 1939, Malraux će naglasiti da je i Gide po­
stavio jedan od bitnih ljudskih problema: što
može ljudski duh protiv smrti.

Zanimljivo je da je Gide kao već afirmirani

književnik davao, ne bez izvjesnog osjećaja in­
feriornosti, superlativne ocjene o Malrauxu uo­
čivši veliki talent tada još neafirmiranog pisca.
Nakon oslobođenja, Gide s divljenjem govori o
Malrauxu kao čovjeku »otvorenom za sve i sva­
kog«, hrabrom i uvijek spremnom da se anga­
žira tamo gdje treba braniti pravednu stvar. On
18
ga naziva »avanturistom«, ali odmah dodaje da
to uzima u »najljepšem, najbogatijem i najljud-
skijem smislu riječi«. Njih dvojicu naći ćemo
često zajedno, osobito u vrijeme kada su po­
stali »suputnici« komunista.
Malraux često govori o svojim afinitetima,
a od stranih književnika i filozofa koji su mu
neobično bliski, uz Dostojevskog, značajno mje­
sto zauzimaju Nietzsche, Spengler i pukovnik
Lawrence. Nietzscheu ga je približio tragični
karakter njegovih meditacija, razmišljanja o
stvaralačkim mogućnostima čovjeka kojima se
suprotstavlja alijenacijama, kao i činjenica što
su za Nietzschea, kao i za Malrauxa, misao i
život značili jedno. Dijelio je njegovu strast pre­
ma politici i umjetnosti kao i njegove težnje za
etičkim ostvarivanjem čovjeka.
Uz Nietzschea ne možemo mimoići ni Spen-
glera kojem je Malrauxa privukao interes za
historiju i stare civilizacije. Spengler ih, kao i
Malraux, usko povezuje s fundamentalnim pro­
blemima čovjeka kao što su problemi ljudske
slobode i historijskog progresa. Zatvorenim
Spenglerovim kulturama Malraux će suprotsta­
viti kontinuitet, uvodeći pojam metamorfoza, i
tako osmisliti ljudsku »avanturu« u historiji.
Traženje apsoluta u akciji privući će ga pu­
kovniku Lawrenceu. Njemu će posvetiti jedan
kratak esej u kojem govori o Lawrenceovoj bor­
bi s anđelom, a iz te meditacije rodit će se na­
slov druge Malrauxove knjige: »Borba s anđe­
lom«. Za razliku od Lawrencea koji se opredije­
lio za »non-faire«, Malrauxov život, kao i njego­
vih ličnosti, karakterizira neprekidni aktivizam
19
usmjeren na prevladavanje postojećeg. Dok je
Lawrence bio uvjeren da neće uspjeti ni u čemu
što poduzme, Malraux naglašava vjeru koju je
imao u uspjeh svojih pokušaja: »J’ai agi pour
gagner«.
Malraux je pokazivao izvjesno razumijevanje
i za neke pisce koji su duboko osjetili tragiku
svog doba, ali koje je pesimizam doveo do ve­
ličanja reda i snage, a delirij akcije do fašizma,
kao što su Maurras, Drieu La Rochelle i neki
orugi.
Nadrealistima nije nikada pripadao, iako su
utjecali na njegova najranija djela koja, kako je
već rečeno, ovdje za nas nisu relevantna. Za
čovjeka kojemu je svijest i volja odlučujuća ži­
votna kategorija, podsvijest i automatizam nisu
mogli biti privlačni, koliko god su se neki od
nadrealista zalagali ne samo za revoluciju du­
ha nego i za korjenite društvene promjene.
Osim toga, građanska ideologija je brzo prihva­
tila i apsorbirala nadrealizam, da bi ga parali­
zirala i učinila neodgovornim i neefikasnim.
Ono što je Malraux mogao od nadrealista pri­
hvatiti nije bila intelektualna igra, nego njihov
stav revolta i neprihvaćanja za koji mu je bilo
jasno da ga treba radikalizirati. Bilo je nadreali­
sta koji nisu željeli ostati na negaciji i koji su
htjeli racionalizirati svoj revolt, i slobodu za ni­
šta pretvoriti u slobodu za nešto. Tako se go­
dine 1927. jedna grupa nadrealista priključuje
Komunističkoj partiji Francuske, u momentu kad
je postalo neophodno da se fundira jedna pozi­
tivna etika, a revolt pretvori u akciju.
Malrauxu ni marksistička misao nije bila st­
rana. Vrijedno je prisjetiti se u tom smislu ho-
20
landskog filozofa i uvjerenog marksiste Bernar­
da Groethuysena i njegova utjecaja na Malra-
uxa. Taj nekadašnji profesor sociologije na Ber­
linskom sveučilištu, postao je, nastanivši se u
Parizu, dugogodišnji Malrauxov prijatelj. Mal­
raux ga je neobično cijenio, jer ga je Groethuy-
sen fascinirao velikom kulturom i izvrsnim po­
znavanjem njemačke i ruske književnosti. Nje­
gov utjecaj na Malrauxa bio je snažan i dugo­
trajan. Neke od osobina toga smirenog i mu­
drog čovjeka Malraux je prenio u likove svojih
romana »Ljudska sudbina« i »Nada«. Bernard
Groethuysen, pak, sa svoje strane, cijenio je
Malrauxa i smatrao »Osvajačem« velikim dje­
lom zato što se pisac po njegovim riječima —
u njemu »opredijelio za život«.
Još neke ličnosti su na ovaj ili onaj način
sudjelovale u stvaranju posebne intelektualne
klime tih godina. Istaknimo Romaina Rollanda
za kojeg će Malraux kasnije reći da je bio je­
dan od onih koji su usmjeravali savjest Evrope,
ali i onaj čija su se pesimistična predviđanja
kasnije potvrdila. Malrauxu je bliska koncepcija
revije »Evropa« i univerzalizam koji u njoj za­
stupa Rolland. Ne pojedinac, nego čovjek. Za­
nimljiva je i uloga Anatola Francea, poznatog
pacifiste, koji je baš godine 1920. uputio »Apel
proletarijatu za obranu mira u svijetu«, objav­
ljen u »Humanitéu«. Komunistička partija Fran­
cuske bila je neobično zadovoljna ovim apelom
u kojem je France dodijelio proletarijatu ulogu
spasioca ne samo Francuske i Evrope, nego ci­
jelog svijeta. Kad je 1929. godine France umro,
čitava Francuska mu je priredila veličanstven
sprovod.
21
 Jedna od istaknutih figura koja je davala
ton tome razdoblju bio je utemeljitelj revije
»»Clarté«, Henri Barbusse. On je prihvatio član­
stvo u Komunističkoj partiji, 1923. godine, sma­
trajući je snažnom avangardom revolucije. Svo­
jim oštrim perom on će napadati reakcionarne
ideologije i militaristički duh nekih pisaca.
Od ostalih naprednih pisaca koji su davali
ton dvadesetim godinam dodajmo Paula Vail-
lant-Couturiera i Raymonda Lefebvrea koji pro-
fetski naslućuju novi rat, naglašavajući da je
došao kraj pasivnom periodu i da započinje ak­
tivni. Oko časopisa »»Filozofija«, osnovanog
1924, i revije »»Esprit«, osnovane 1926, okupljaju
se Henri Lefebvre, Georges Politzer, Paul Ni­
zan, Georges Friedman koji žele unijeti nova
gledanja i stvoriti solidnu teoretsku bazu za
konkretnu akciju na izmjeni svijeta.
Malraux je surađivao u književnim revijama
(»»La Connaissance«, »»Action«, »»Le Disque
Vert«, »»Monde« i dr.) svojim kritičkim člancima
o umjetnosti. U njima se okušao i kao autor ne­
kih, za nas ovdje manje značajnih literarnih dje­
la koja su izlazila u odlomcima: »»Lunes en pa­
pier«, »»Royaume Farfelu« i dr. Mnogi su kriti­
čari prenaglasili vrijednost i domet kao i zna­
čenje simbola tih prvih mladenačkih djela. Me­
đutim, ti fragmenti, koji nisu ni u svoje vrije­
me imali većeg odjeka u javnosti, pokazuju pri­
je svega težnju mladog pisca da se okuša u
metieru za koji će se kasnije opredijeliti. U nji­
ma će dati oduška imaginaciji, stvarajući halu-
cinantne slike poput Breughelovih prikaza i
Boschovih košmara. Ta djela ipak nisu puka igra
22
imaginacije, nego su i izraz potrebe za osloba­
đanjem od vlastitih pritisaka kao i uspomena iz
djetinjstva u Bondy-u. Period u kome su ona
nastala (1921— 1928.) privući će našu pažnju ne-
čim što će Malrauxa predstaviti javnosti ne sa­
mo kao čovjeka meditacije, nego i kao čovjeka
akcije. U tom periodu dolazi do njegova prvog
političkog angažmana u Indokini, koji će biti
presudan za kasnija životna a i književna opre­
djeljenja. Opredelivši se za akciju, Malraux će
se kasnije žestoko i nepomirljivo angažirati na
svim poprištima gdje se odigravala historija,
rješavajući svaki put iznova dilemu između
»être« i »faire«.
 Indokina i prvi politički angažman
Indokina je u životu André Malrauxa bila
poprište dviju njegovih velikih avantura: prve
od njih 1923. godine, kada je u Kambodžanskoj
džungli tražio basreljefe u ruševinama Banteay
Srei-a, nedaleko od Angkora, nakon čega je bio
i suđen u Pnom-Penu; a druge, kada je 1925. go­
dine u Sajgonu uređivao opozicioni list »Indo­
kina« i u njemu demaskirao metode i zloupotre­
be kolonijalne uprave u francuskoj Indokini i
potpomagao nacionalni pokret za oslobođenje
Anamita »Mladi Anam«.
Prvom iskustvu dugujemo roman »Kraljevski
put«, a politička borba, iz koje je rezultiralo dru­
go, dala mu je bogat materijal za dva njegova
romana, »Osvajači« i »Ljudska sudbina«. To je
i razlog da na taj dio Malrauxova života i na
događaje s kojima je povezan usmjerimo izuzet­
nu pozornost.
Nećemo ovdje navoditi i konfrontirati broj­
na kontroverzna mišljenja biografa i kritičara,
većinom nedobronamjerna, koja se odnose na
boravak i sudjelovanje samog Malreuxa u do­
gađajima u Indokini i kineskoj revoluciji, kao i
na incident u Angkoru. Mnoga gledišta o Mal-
rauxovoj aktivnosti u Aziji bila su često poli­
tički obojena, a izjave o krivici u Angkoru pre­
tjerane. Francuski kolonisti, koji nikada nisu bi­
li okrivljavani i pozivani na odgovornost poput
Malrauxa, posjedovali su velik broj statua iz
kambodžanskih hramova, do kojih nisu došli ni
uz kakvo odobrenje, ali su imali više sreće, a
i vlasti su im bile više naklonjene.
25
 Za nas su u prvom redu mjerodavni brojni
onovremeni štampani tekstovi (novine, časopi­
si) kao izvori za proučavanje razdoblja koje je
i danas predmet mnogih raspri.
Poprište, za Malrauxa velikog i značajnog
političkog zbivanja kojemu je bio i svjedok i
sudionik bila je, dakle, Francuska Indokina.*1)
On sam je isticao da sva njegova revolucionar­
nost ima korijen u kolonijalizmu, a da je uz In­
dokinu bila vezana i njegova samouka marksis­
tička naobrazba.
U Francuskoj Indokini dvadesetih je godina
živjelo sedamnaest milijuna obespravljenih i
eksploatiranih Anamita. Pojedinačni protesti i
ustanci bili su dosta česti, ali oni nisu imali
znatnijeg uspjeha, a rezultat su bile drastično
pojačane represivne mjere nakon svake pobune.
U to vrijeme se oko Ho ši Mina okupljaju
mladi progresivni Anamiti u kojima se budi na­
cionalna svijest. U Kantonu on posebnu brigu
posvećuje formiranju mladog revolucionarnog
kadra u vrijeme kad se kineska komunistička
partija povezala sa lijevim krilom Kuomintanga.
Za svog ranijeg boravka u Francuskoj Ho Ši
Min je vrlo aktivno djelovao organizirajući om­
ladinu za pokret i akciju, a 1919. godine, na Mi­
rovnoj konferenciji, još kao Nguyen Aio Quoc,
oštro postavlja zahtjeve za reformama. Na bu­
đenje svijesti tih ljudi utjecala je dakako i Ok­
tobarska revolucija kao i ostala društvena gi­
’) Francuska Indokina obuhvaćala je u to vrijeme teritorije
današnjeg Laosa, Kampućije (Kambodže) i Vietnam sa po­
krajinama Anam, Košenšina (Kočinkina) i Tongking. Anamitlma
(Anamcima) nazivali su se stanovnici Anama, Košenšine i
Kambodže. U tom smislu je taj naziv upotrebljavao Malraux u
publikacijama što ih je tada izdavao, pa ga u istom smislu
i ovdje upotrebljavamo.
26
banja što ih je posredno ili neposredno izazva­
la u Aziji. Čitav period od 1921. do 1926. godi­
ne ispunjen je otporima španjolskim i francu­
skim osvajanjima koja su se vršila pod maskom
pacifikacije. Karakterističan je otpor RIF-a, po­
buna u Maroku i drugdje. I u francuskom Kongu
situacija nije ništa bolja. Po povratku iz Konga,
André Gide svojom knjigom podiže uvjerljivu i
strašnu optužnicu protiv kolonijalne politike
francuske uprave. Gidov »Povratak iz Konga«
svjedočanstvo je nezamislive bijede i siromaš­
tva u kojem propada domorodačko stanovništvo,
živeći gotovo poput prethistorijskih špiljskih
predaka čovjeka. I Gide će, kào i Malraux, svje­
dočiti o pohlepi koncesionarnih kompanija i
pravom ropstvu što su ga one obnovile.
Vijesti o zloupotrebama prodirale su u fran­
cusku javnost i poticale povremeno neke ljude
da se jače zainteresiraju za probleme kolonija.
Neki od njih odigrali su veliku ulogu u buđenju
nacionalne svijesti Anamita i postali aktivni su­
dionici njihove borbe za oslobođenje.
S pokretom za oslobođenje naroda Francuske
lidokine upoznaje Malrauxa poznati sajgonski
advokat i prijatelj Clare Malraux, Paul Monin
koji je godinama boravio s porodicom u In­
dokini i vrlo brzo postao prijatelj i borac za
prava Anamita, kako su tada nazivali Vijetnam-
ce. U Moninu, čovjeku od akcije, Malraux je
našao dragocjena saveznika u borbi protiv ko­
lonijalne vlasti u Indokini. Monin se pokazao
kao izvanredan poznavalac indokineskih prili­
ka. Bio je član kolonijalnog vijeća, a osim to­
ga usko povezan s Kuomintangom u doba Sun-
-Jat-Sena.
27
 Neugodna uspomena na sudski proces u
Pnom-Penu, kada se morao braniti od optužbe
za krađu umjetnina u Angkoru, imalo je stano­
vitog udijela u njegovoj odluci da se vrati u
Košenšinu, predstavljajući osobno iskustvo o
podlim metodama kolonijalne uprave. Kod Mo-
nina, kao i kod Malreuxa, postojali su neki za­
jednički motivi angažmana :snažan doživljaj dru­
štvene nepravde i zahtjev za poštivanjem ljud­
ske ličnosti, uvjerenje da im je dužnost podu­
zeti ono što će kasnije Garine izreći u »Osva­
jačima« — dati ljudima svijest o egzistenciji i
stvoriti njihovu nadu, njihov »raison d evivre et
de mourir«. Oba suradnika predstavljaju čvrste
ličnosti intelektualaca kojima je stran svaki ne­
dostojan kompromis što pogađa dostojanstvo
čovjeka, svaki komformizam koji čovjeka pret­
vara u kukavicu.
André Malraux i njegova supruga Clara sti­
žu u Sajgon u veljači 1925. Oni se ubrzo upoz­
naju sa situacijom, a to znači prije svega s
diskriminacijom kojoj je bilo izloženo domoro­
dačko stanovništvo. Ono je bilo lišeno svih
građanskih prava, što najbolje pokazuje činje­
nica da je jedva jedan stanovnik na tisuću imao
biračko pravo, i to samo u Košenšini. Domoro­
ci su isključeni iz svake aktivnosti bilo kojeg
sektora javnog života i bez obrane prepušteni
samovolji kolonijalne vlasti. Korupcija admini­
stracije, kao i uništavanje sitnih kineskih i ana-
mitskih trgovaca od strane velikih evropskih
kompanija, pridonose također osiromašenju već
i tako bijednih seljaka ropski eksploatiranih na
brojnih plantažama.
28
 Malraux je Moninu dobro došao, nakon što je
bilo onemogućeno dalje izdavanje njegova lista
»Istina«. Malraux i Monin zajednički odlučuju
da je nužno osnovati novi list kako bi borba
bila što efikasnija.
Za tiskanje lista bila je potrebna dozvola, a
vlasti u Sajigonu bile su svjesne opasnosti ko­
ju bi takav list predstavljao. Zato su dozvolu
za štampanje vezali uz klauzulu o obavezi štam­
panja na francuskom jeziku, kako bi list imao
što manje čitalaca. Kolonijalne vlasti su već
dekretom o štampi iz godine 1898. zabranile
upotrebu i kineskog i anamitskog jezika kao
»stranih« jezika.
Clara je u Singapuru dobila dozvolu od bri­
tanskih kolonijalnih vlasti da iz njihove štampe
može prevoditi i objavljivati članke. Financijsku
podršku 'izdavačima davala je napredna anamit-
ska buržoazija i kineska zajednica u Šolonu či­
ji su članovi bili brojno zastupljeni u Kouimin-
tangu.
Pristupom u Kuomintang, Malreux i njegova
žena osjetit će po prvi put klimu zajedništva
i bratstva koje će kasnije postati lajtmotiv nje­
govih romana. Na skupovima stranke on govo­
ri o borbi protiv zajedničkog neprijatelja. U
svojoj biografiji Clara Malraux ovako opisuje
osjećaj koji ih je vezao za domoroce: »Poslije
banketa u Kuomintangu, André je postao svjes­
tan da skup ljudi nije zbir pojedinaca koji ga
sačinjavaju, nego nov element koji ih nadilazi.
To je opravdavalo interes za ljudska bića od ko­
jih ni jedno, uzeto za sebe, ne bi mu izgledalo
dostojno pažnje«.2) Ovu, vjerojatno jednu od
2) Clara Malraux, Les Combats et les Jeux, Grasset 1969.
29
najljepših Malrauxovih misli, što ju je Clara
ovde parafrazirala, on će izraziti nekoliko puta
na razne načine, posebno u romanu »Nada«
gdje se ta misao u stvari javlja kao okosnica
djela. Već tada nestaje antagonizam između »či­
niti« i »biti« i Clara je mogla dodati: »Od časa
do časa gledala sam kako moj drug postaje sve
više ono što je činio«.
List, pokrenut zajedničkim naporima Malra-
uxa i Monina, pojavljuje se, pod nazivom »In­
dokina«, 17. lipnja 1925. godine, a prva tri bro­
ja podijeljena su besplatno. Već kod prvog broja
vidjelo se da će to biti borbeni list uperen pro­
tiv kolonijalne vlasti zbog čega će se morati
uporno boriti za vlastito održanje.
Uz »Indokinu« sličnu ulogu ima i »Echo an­
namite« čiji će suradnik Dejean de la Bâtie
postati odgovorni urednik »Indokine«. Ovaj mje­
šanac, sin francuskog diplomate i anamitske
majke, odvažno se hvata u koštac s protivnič­
kim listovima kao što je »L’lmpertial«, poma­
žući Malrauxa i Monina, ove pomalo »monden-
ske karbonare« kako ih je nazvao Jean Lacou-
ture. Vrlo vehementni uvodnici pokazivali su da
ovaj list ima mnogo šire namjere od nekog
običnog satiričkog lista, kakvim bi se mogao
učiniti na prvi pogled, i da po svemu želi biti
borbeno glasilo.
Prvi brojevi sadrže oštar napad na guver­
nera Košenšine, gospodina Cognacqa, nekad
dobroćudnog liberala, a sada surovog ugnjeta­
ča. Duhovitim stilom i rječnikom, koji živo evo­
cira sjajnu ironiju Anatolea Francea, Malraux
parodira osobine guvernera i time, naravno, iza­
ziva njegovu žestoku reakciju. Guverner podu-
30
zima sve da obustavi izlaženje lista, dok Mal­
raux sve više podiže ton, iz broja u broj, uspi­
jevajući da dobije intervjue od glasovitog po­
znavaoca azijske kulture Sylvaina Lévya i knji­
ževnika Paula Claudela, tadašnjeg francuskog
ambasadora u Tokiju. U listu je objavljen i in­
tervju sa Paulom Painlevéom, poznatim matema-
tičarem i pripadnikom socijalističke republikan­
ske stranke, a kasnijim visokim funkcionarom
francuske vlade. Painlevé u tom intevjuu odo­
brava borbu Anamita tražeći za njih pravo su­
djelovanja u svim važnijim odlukama, pravo na
obrazovanje na svim nivoima i slobodu štampe.
Ukazujući na neophodnost reformi, Painlevé je
svojim izjavama u početku ulijevao neke nade,
osobito što se tiče političkih i građanskih pra­
va pučanstva. Ali, kao ni prijašnje dobronamjer­
ne izjave drugih guvernera, ni ova nije imala
nikakav praktičan rezultat.
Isto razočaranje nastupilo je kad je za ge­
neralnog guvernera izabran bivši socijalist A.
Varenne, koji je, došavši na vlast, primjenjivao
slične metode pritiska kao i njegovi prethodnici.
U polemikama koje su vodili pojedini supar­
nički listovi, urednici ne biraju riječi i ne izbje­
gavaju uvrede. U žučnoj polemici koja se raz­
vila između Malrauxa i direktora jednog od re­
žimskih listova, ovaj potonji pokušava osporiti
autentičnost izjave Painlevéa, pa čak dobija i
službeni demanti s njegove strane nakon što
je ovaj postao predsjednik skupštinskog vijeća.
Guverner Cognacq pokušava najprije pridobiti
Malrauxa, a onda ga nastoji zaplašiti, ali Mal­
raux u svom listu objavljuje odlomke koji kom­
promitiraju guvernera i otkrivaju čitav policij-
31
ski sistem ucjena, korupcije i laži, kao i metode
zastrašivanja. Osim guvernera, cilj su Malraux-
ovih i Moninovih napada manipulacije i malver­
zacije velikih kompanija koje se bave zelenaš-
tvom, uništavajući male trgovce i poduzetnike,
ali i seljake upropaštene protuzakonitim oduzi­
manjem njihove zemlje. Tako su osobito stra­
dali seljaci iz područja Camau, čija se zemlja
prodavala putem licitacije pod zaštitom samog
guvernera Cognacqa. Zahvaljujući protestima
Monina i Malrauxa, ta je praksa nešto ublažena.
Malraux se obara i na bezumnu i ujedno o-
pasnu politiku francuske uprave koja sprečava
Anamite da borave i studiraju u Francuskoj. Za­
to oni odlaze u druge zemlje iz kojih će se vra­
titi, kako Malraux kaže, »protiv nas« i pridružiti
se pobunjenicima. »Ne optužujem ovdje odre­
đenog čovjeka, nego politički stav«, kaže on
»Zahtijevamo da pristup Francuskoj bude slo­
bodan onima koji žele da je upoznaju. Ako se
bojimo da ne usvoje boljševizam, onda je, s ob­
zirom na taj razlog, za njih manje opasno biti u
Parizu neg ali u Londonu, Bostonu ili Moskvi«.
On traži da se pojednostavi postupak oko na­
turalizacije domorodaca, što ne treba da nas
čudi. U ono je vrijeme bilo potrebno 3000 pija-
stara da se molba samo preda, a druge pote­
škoće ne treba ni spominjati.
U posljednjem broju »Indokine« Malraux je
uputio neku vrst svog manifesta u kojem se
»već afirmira politički pisac koji je također i
moralist«, kako kaže njegov biograf Lacouture.
Evo tog angažiranog teksta: »Naša politika u
Košenšini i Anamu vrlo je jednostavna u sa­
32
dašnjem trenutku: ona kaže da Anamiti nema­
ju nikakvog razloga da dolaze u Francusku, a
ta politika neposredno izaziva udruživanje naj­
snažnijih karaktera i najupornijih energija Ana-
ma protiv nas Cpotcrt. A. M.). Čini se da se po­
litičke stupidnosti klanova ili pohlepa za nov­
cem primjenjuju s neobičnom upornošću, kako
bi se uništilo ono što smo znali učiniti i kako
bi se u ovoj drevnoj zemlji, zasijanoj velikim
uspomenama, probudili uspavani odjeci više od
šest stotina pobuna.
Kada se prelazi Anam od ušća Crvene rije­
ke do delte Mekonga, dobiva se jedna jedina
impresija: ime svakog čuvenog grada ime je ne­
ke pobune. Najuzbudljivije njegove planine no­
se imena bitaka. Grob Lê-Loia je u ruševinama,
ali pjesme koje slave mračnu veličinu njegova
života, ispunjena hrabrošću i avanturama, još
su na ustima svih žena i u sjećanju svih ribara.
U Quang-Ngai, u Thanh-Hoa, u Vinh-u zalihe e-
nergije, koja nam je toliko potrebna na Dalekom
Istoku, čekaju da se ostvare očekivanja što smo
ih probudili.«3)
Kolonijalna vlast odlučuje da svim raspolo­
živim sredstvima uništi list. Sudbina lista je za­
pečaćena nakon što je guverner Cognacq za­
branama i prijetnjama uspio odstraniti tipogra­
fe iz štamparije lista. Ostavši bez tipografskog
materijala, redakcija donosi odluku da Clara i
André otputuju u Hong-Kong, tada pod britan­
skom dominacijom, u kojem su se nadali na­
baviti potreban materijal. Na tom putu doživ­
ljavaju vrlo ugodno iznenađenje uvjerivši se da

3) L'Indochine, 14. V II 1925.

33
je njihovo djelovanje bilo poznato čak i izvan
kruga čitalaca njihova lista.
Naime, kapetan broda na kojem su se nalazi­
li Clara i André Malraux šalje obavijest britan­
skim vlastima u Hong-Kongu da se na brodu
nalazi »najcrveniji boljševik čitavog Anama«.
Vijest se brzo proširila po Hong-Kongu koji je u
to vrijeme paraliziran generalnim štrajkom,
štrajk je obuhvaćao i kineske nosače, kulije. No
saznavši tko je doputovao, oni na čas prekidaju
štrajk, da bi Malrauxu injegovoj supruzi, jedino
njima od svih putnika, odnijeli prtljagu u hotel.
U Hong-Kongu imaju sreću, jer Jezuiti pro­
daju svoju staru štampariju, i Malraux odmah
preuzima polovicu materijala, a za drugu se Je­
zuiti obavezuju da će je poslati nakon tjedan
dana. Na ulazu u Sajgon policija konfiscira Mal-
rauxovu prtljagu s tipografskim materijalom. No
za tjedan dana stiže obećani drugi dio pošiljke
i rad se ipak može nastaviti.
Poteškoću su predstavljala štamparska slo­
va koja su prodali Jezuiti iz Kong-Konga, a koja
su bila anglofona i nepodesna za slaganje teks­
tova na francuskom jeziku. Malraux umeće ne­
ke znakove od drveta i bori se da list ipak ugle­
da svjetlo dana. Jednog jutra, u redakciju lista
dolazi u posjet neki tipograf koji iz svog džepa
vadi maramicu i njen sadržaj istresa na stol.
Površina stola začas je bila prekrivena slovima
»e« i mnoštvom svih vrsta akcenata potrebnih
za tekst na francuskom jeziku. Slova i znakove
radnik je uzeo iz jedne od štamparije vladinih
listova. U predgovoru djelu Andrée Viollis »Indo­
kina S.O.S.« Malraux navodi riječi tog radnika:
34
»Ako budem osuđen, recite onima u Evropi da
smo to mi učinili. Neka znaju što se ovdje do­
gađa«.
Novi list izlazi s izmijenjenim naslovom, »In­
dokina u okovima«, u dva izdanja tjedno. Od
studenog 1925. do veljače 1926. izašla su 23
broja, dok je prijašnji list »Indokina« doživio 46
brojeva.
U prvom broju lista »Indokina u okovima«
uredništvo upozorava čitaoce da će list izlaziti
četvrtkom i subotom, dok kolonijalna uprava je­
dnog dalekog dana ne pristane da im vrati za­
plijenjena štamparska slova. Uredništvo istovre­
meno izražava nadu da će se ovo privremeno
izdanje možda uskoro pojaviti kao svakodnevno
i dodaje: »Do tog vremena list »Indokina« pred­
stavljat će bibliograsku rijetkost jer su njegova
slova nepotpuna, ali da bi se list mogao ipak
pojaviti, nadomjestili smo drvenim slovima ona
koja nam nedostaju — kao u šesnaestom sto­
ljeću«.4)
Uistinu, list izgleda vrlo neobično sa svojim
čudnim slovima od kojih su poneka posve ne­
čitka, a zarezi zamjenjuju akcente. No najvaž­
nije je da list ponovo izlazi sa stalnim rubrika­
ma: »Anamitska pitanja«, »Sajgonska kronika«,
»Naši telegrami«, uz zanimljive uvodnike, inter­
vjue i dnevne vijesti. Gotovo u svakom broju
javljaju se i André Malraux i njegov suradnik
Paul Monin. Najveći dio lista odnosi se na opi­
sivanje stanja u ovoj francuskoj koloniji u kojoj
su izvjesne financijske i trgovačke grupe po­
stale moćnije (i bogatije) od lokalnih vlasti.

4) L’Indochine enchaînée, br. 1.

35
Uprava Košenšine, koja bi trebala biti posred­
nik između Francuske i Anama, brine se samo
kako da što više novaca izvuče od jednog poli­
tički zaostalog naroda koji nema nikakvih mo­
gućnosti da se brani, koji je lišen hrane, moguć­
nosti obrazovanja i liječničke njege. Ali takvo
stanje ne može potrajati dugo. U rubrici »Ana-
mitska pitanja« André Malraux upućuje ovu o-
pomenu Francuzima: »Kažem svima Francuzi­
ma: »Ova huka koja se penje sa svih točaka
Anamitske zemlje, tjeskoba koja već godinama
ujedinjuje razasute mržnje i želje za osvetom,
može postati, ako to ne predusretnete, pijev je­
dne strašne žetve . . . Tražim od onih koji me
čitaju da pokušaju saznati ono što se ovdje do­
gađa, a kad to saznaju, da se usude reći čovje­
ku koji dolazi u Indokinu da traži pravdu i, po
potrebi, da je izvršava, da nisu i da nikada nisu
bili solidarni s onim koji je, da bi sačuvao svoj
položaj, uzdigao u ime Francuske i Anama dvo­
struku masku pajaca i sluge, uhode i izdajice«.5)
Malraux je svjestan da su rijetki oni koji će
dići svoj glas protiv zloupotreba funkcija vlasti
u Anamu, protiv malverzacija s prodajom ze­
mljišta, protiv falsificiranja i psiholoških priti­
saka vršenih prilikom izbora — jer Anamiti se
ni ne znaju služiti glasačkim listićima. Vlast ne
preza ni od fizičkog mučenja. Ako Francuzi že­
le vezati uza se ovaj narod, onda to ne treba
da čine vežući ljude za stabla, kaže Malraux. O
strašnim nametima i kulučenjima ne zna se ni­
šta u metropoli. Izvještaji koje kolonijalno vije­
će šalje prema uputama guvernera potpuno su

5) Ibidem.

36
falsificirani i govore o prosperitetu zemlje i bri­
zi koju uprava ulaže u razvoj Anama. Takozvana
»zelena knjiga« česta je meta Malrauxovih na­
pada, koji u svom listu crnim humorom komen­
tira neke njene odlomke, naglašavajući kako je
jedini motiv upravljača Anama zgrtanje novca.
U uvodniku broj 5. uredništvo lista upućuje »Ot­
voreno pismo gospodinu Aleksandru Varenneu,
generalnom guverneru«, u kojem ga upozorava
na lažnost fasade koju mu žele prezentirati i
komediju koju igraju da bi ga impresionirali.
Varenne je, naime, govorio o neophodnosti re­
formi.
»No samo je po sebi razumljivo da nije po­
trebno reformirati institucije kada su dobre, a
kad su ljudi koji ih primenjuju pravedni, nije
potrebno slati ih u mirovinu«. Politika napojni­
ca »najdragocjenija je akvizicija francuskog du­
ha i temelj svake kolonijalne akcije«. To što
gospodin Daladier smatra da je Indokina »za­
štićeno lovište«, ne bi imalo nikakve važnosti
kad »kunići ne bi bili Anamiti«. U zamišljenom
intervjuu s predsjednikom trgovačke komore
André Malraux stavlja u usta predsjednika ove
riječi: »Dužnost je predsjednika Lovačkog udru­
ženja da brani interese lovaca koje neprekidno
muče okrutni kunići.«6)
Malraux upozorava Varenna da ako ovaj na­
rod nema smisla za politiku i pasivno podnosi
mnoge nedaće, znači da mrzi Francuze, jer su
mu guverneri nanijeli više zla nego što bi na­
nio rat, a to treba da znaju svi Francuzi, jer se
to njih tiče.

6) L’Indochine enchaînée, br. 21.

37
 U listu surađuju i obrazovani Anamiti koji
se brane od optužbi kolonijalne vlasti da su sub­
verzivni elementi i da je njihova aktivnost upe­
rena protiv Francuske. Oni žele približavanje
Francuske i Anama, i zato naglašavaju da ne
napadaju Francusku nego samo određenu poli­
tiku. Oni žele da se i njima otvore škole i da
se izjednače u pravima s ostalim građanima u
Anamu. Domoroci su, kažu, protiv nasilja i po
prirodi su miroljubivi. Ako su nepovjerljivi, to
je zbog politike dominacije i eksploatacije koja
se ne može izmijeniti reformama dok su god
lopovi na vlasti. Tako misli Le The-Vinh, nagla­
šavajući da Francuzi u Indokini imaju misiju da
je štite, naobraze i civiliziraju, pa ako neće biti
otvoreni, lojalni i pošteni, neka odu.
Pod uvjetom da se prema domorocima pri­
mi jenjuju isti zakoni koji vrijede za Francuze,
anamitska je inteligencija, kako smo već istak­
nuli, pripravna živjeti pod zajedničkom zastavom
s Francuzima. Izjave u tom smislu davao je po­
znati borac za prava Anamita, Phan Chu Trinh
koji je svojedobno inspirirao i samog Ho Ši
Mina.
Léon Werth se u broju 5. lista pita u čemu
se zapravo sastoji francusko čudo u Aziji o ko­
jem se toliko govori. Po njegovu mišljenju »ču­
do« se sastoji u potpunom srozavanju intelek­
tualne razine jednog naroda; u tome da je za
kratko vrijeme taj narod, koji je posjedovao de­
mokratske ideje, bačen u posvemašnje ropstvo.
Svi ti autori govore o zemlji koja posjeduje 40
vijekova historije, koja je imala politički suve­
renitet i veliku tradiciju, a sada je jedna od
najsiromašnijih zemalja u kojoj ljudi nemaju ni­
38
kakva politička ni građanska prava. Potrebno im
je dati politički statut kojim bi se garantirale
neke slobode i kojim bi stekli određena prava,
barem kao dominioni. Jer inače, ono što ne bu­
de moguće učiniti evolucijom, postići će se re­
volucijom. »Anamiti ne vole revoluciju, ali je
podižu kad treba«, kaže Duong-Van-Giao, pred­
sjednik udruženja intelektualnih radnika Indoki­
ne, u jednom intervjuu u Parizu.7)
Nema broja »Indokine u okovima« koji ne
sadrži optužbe protiv francuske uprave u Indo­
kini. Upada u oči kontrast između bogatstava
koje zemlja posjeduje i krajnjeg siromaštva na­
roda opterećenog porezima; kontrast između
Francuza dosljednika (koji je être supérieur«,
zaštićen zakonom) i potpuno obespravljenog do­
moroca. Ovdje, kaže ironično Paul Monin, mi
izlazimo iz domene Pravde i ulazimo u domenu
politike, a u politici nema pravde, kao što je
rekao jedan Francuz, često domoroci patrioti
skupo plaćaju svoj patriotizam doživotnim pri­
silnim radom. »Tri Francuza patriota osudila su
u ime vlastitog patriotizma tonkinškog patriotu
.. .Vrlina jednih predstavlja zločin drugih«, ka­
že Monin.8) Urgentna je potreba za jednim ana-
mitskim ustavom koji bi vodio računa o potre­
bama i pravima tog naroda. Jednom konvenci­
jom utvrđena su, istina, neka prava prema koji­
ma bi narod Anama sudjelovao u upravljanju ja­
vnim poslovima putem svojih predstavnika. U-
prkos različitim etiketama, sadržajno se ništa
ne mijenja. Ali i tu postojeću konvenciju nije
potpisao narod. Taj je narod svjesno držan u ne­
7) L’Indochine enchaînée, br. 6.
8) L’Indochine enchaînée, br. 8.

39
znanju, a i najmanji zahtjevi za obrazovanjem
smatraju se opasnim za upravljače koji dižu uz­
bunu zbog tobožnje »crvene opasnosti«, videći
u svakom intelektualcu potencijalnog revolu­
cionara.
Zanimljiv je članak C. K. Edmundsa »Kina:
odgoj i obrazovanje«, koji je u nastavcima izla­
zio u »Indokini u okovima« a u kojem autor do­
nosi neobično mnogo podataka o staroj Kini,
uspoređujući obrazovane Kineze koji su se ško­
lovali posvuda u svijetu s intelektualcima Za­
pada. On kaže da među azijskim intelektualci­
ma i intelektualcima sa Zapada postoje razlike
ù gledištima, ali da nema bitnih duhovnih raz­
lika. I zato doista nema nikakvih argumenata na
osnovi kojih bi se domorocima moglo i smjelo
sprečavati školovanje i nastavak studija na fa­
kultetima.
Žalosno je u toj borbi da neki ugledni man­
darini podržavaju zaostalost uživajući veliki u-
gled i prestiž kao zastupnici »Sina neba«, igra­
jući ulogu »narodnog oca i majke«. Guverneri
nalaze u njima saveznike koji koriste ljubav i
respekt domorodaca prema tradiciji, da bi odr­
žali njihov ropski mentalitet i usporili njihovu
evoluciju, jer, kako se govorilo, što je ta evo­
lucija sporija, duže će Francuzi živjeti na leđi­
ma Anamita.9) Guvernerima je u interesu da se
takva tradicija što dulje održi. Ovome ide na
ruku krajnje nizak nivo obrazovanja koji je za
70 godina francuskog starateljstva učinio da je
narod koji je nekad bio ravan Japanu došao na
rub propasti. Tome pridonosi i činjenica što za

9) L’Indochine enchaînée, br. 18.

40
Francuze vojni rok traje 18 mjeseci, a za Ana-
mite četiri godine. Za to vrijeme poljoprivreda
potpuno propada. O tome govori u Kolonijalnom
vijeću Nguyen-Tan-Duoc, kao i Paul Momu, ali
to nema praktično nikakvog odjeka. Znajući vri­
jednost koju obrazovanje jednog naroda ima u
njegovom oslobođenju, Nguyen Pho oštro zamje­
ra francuskim upravljačima što domorocima od­
bijaju višu naobrazbu u strahu da se ne formi­
ra intelektualna i moralna elita, dok je starih,
obrazovanih Kineza sve manje, a njihova kultura
je na putu propadanja. Ono što se domorodač­
koj djeci pruža u osnovnim školama obično je
»kljukanje mozgova«, u kojima je najveći dio
nastave posvećen predavanjima o Francuzima
kao dobročiniteljima anamitskog naroda, a koji­
ma ovaj posljednji mora biti vječno zahvalan.
Tako jedan vid paternalizma zaklanja otvoreni
rasizam. Zato je njihova civilizatorska misija o-
bična prevara. Religija kolonijalne Francuske
poznavala je samo jednog boga, zlatno tele, eks­
ploataciju i egoizam. Nguyen-Minh-Hieu govori
o bijelcu kao o feudalnom gospodaru kojem je
sve dozvoljeno jer, po mišljenju bijelaca, naj­
ugledniji domorodac ne vrijedi koliko posljednji
Fvropejac.
Slučaj »Bardez«, slučaj upravnika Kambodže
jasno govori o pravoj situaciji. On je u jednoj
»žakeriji« bio linčovan nakon što je eksploati­
rao i ugnjetavao čitavo područje. Na to je po­
licija odgovorila ubijanjem 300 seljaka. Na pro­
cesu u Pnom-Penu, koji je bio pravna komedija,
(Malraux je to znao iz vlastitog iskustva) po­
javio se Malraux kao kroničar, čitavo suđenje
je proteklo kao farsa u kojoj je advokat optuže-
41
nog, Gallet, jasno i otvoreno rekao da je čin
nekolicine u stvari stav čitave podjarmljene i
eksploatirane Kambodže. Zato je bilo čak po­
kušaja da advokata otruju i onemoguće.
Obrazovani domoroci znaju da moraju biti
energičniji u svojim zahtjevima predviđajući i
mogućnost revolucije u toj zemlji. To neće biti
lako — uviđaju oni — jer se svaki zahtjev za
reformama kvalificira crvenom opasnošću, a
terorom i strahom suzbija se svaki pokušaj us­
tanka. U siječnju 1926. sastaju se progresivni
domoroci na mitingu i traže svoja prava i slo­
bode koje bi im trebale biti garantirane.
U broju 20 »Indokine u okovima« citirane su
doslovno sve tri deklaracije o pravima čovjeka
i građanina, koje služe kao preambule za prva
tri francuska ustava donesena nakon francuske
revolucije. Ali, ni sami francuski upravljači ne
znaju mnogo o ustavnim pravima. Tako na pita­
nje jednog domoroca što je »zakonodavni man­
dat«, Outray odgovara: »Što je ’zakonodavni’, ne
znam, ali ’mandat’ je komad papira koji obave­
zuje upravu da vam isplaćuje novac«.
Ovdje Malraux, radi postizavanja sarkastič­
nog efekta, iskorišćuje igru riječi koja se zasni­
va na dvoznačnosti riječi »mandat«.
Nije nikakvo čudo da Malraux sarkastično
komentira sve što se odnosi na tobožnja prava
domorodaca:
»Prilično bi mi bio drag, na primjer, zako­
nik koji bi počivao na slijedećim principima:
1. Svakom optuženom bit će odrubljena
glava.
2. Zatim će ga braniti advokat.
42
 3. Advokatu će biti odrubljena glava.
4. I tako dalje.10)
Zbog ovakvih i sličnih kritika na račun fran­
cuske vlasti policija je uništavala oglase koji­
ma se reklamirao list i prijetila pretplatnicima
služeći se svim sredstvima pritiska.
Uza sve to, kaže Malraux, Francuzi misle da
su donijeli mir Anamu. A Anamiti bi više voljeli
neprekidan rat nego li stranu dominaciju. Uvje­
renje Francuza da svojom dominacijom održa­
vaju jedinstvo Indokine, potpuno je pogrešno,
jer je ona ovako podijeljena na 5 dijelova, a
bez njih bi bila ujedinjena.
Malraux uviđa potrebu izdavanja jednog na-
učno-popularnog lista u kojem bi se jednostav­
nim jezikom i ilustracijama davale upute o os­
novama higijene, a majkama upute o tome ka­
ko da sačuvaju djecu od zaraznih bolesti. Smrt­
nost djece je u to vrijeme bila vrlo velika, a
broj liječnika neznatan. Iz memoara Clare Mal­
raux saznajemo da je ona pokušala tim ženama
pružiti neka osnovna znanja iz puerikulture, ali
jedan list na anamitskom jeziku bio bi mnogo
efikasniji. Gotovo da je nepotrebno dodati da
Malraux nije nikad dobi odozvolu za izdavanje
takvog lista.
Malraux smatra žalosnom činjenicu što sva
ta pitanja ne zanimaju utjecajne i odgovorne
ljude u metropoli, ističući da je to teška pogre­
ška. Što se pak tiče široke čitalačke publike,
naroda, on bi sigurno bio zainteresiran za sva
ta vitalna pitanja Indokine, jer to su u krajnjoj
liniji pitanja koja se neposredno tiču i naroda

'0) L’Indochine enchaînée, br. 13

43
u Francuskoj. Zato treba pronaći ljude koji su
sposobni da toj širokoj masi čitalaca govore,
da utječu na tu masu i da je pokrenu na akciju.
Upravo u tom smislu Malraux u br. 16 »In­
dokine u okovima« u članku pod naslovom »Što
možemo učiniti«, govori o svojoj najmeri da
francusku javnost osobno upozna s onim što se
događa u Indokini: »Moramo apelirati na fran­
cuski narod govorima, sastancima, novinama,
lecima. Moramo postići da mase radnika potpi­
šu peticije u korist Anamita. Nužno je da se
oni naši pisci — a ima ih mnogo — koji još
uvijek posjeduju velikodušnost, obrate onima
koji ih vole. Snažan glas naroda mora se podići
i zatražiti od svojih gospodara račun za sve te­
ške muke i očajničku tjeskobu koja pritiskuje
ravnice Indokine. Da li ćemo postići slobodu?
To još ne možemo znati. Postići ćemo bar neke
slobode. Zato odlazim u Francusku«.
U prosincu 1925. godine bračni par Malraux
napušta Sajgon. Na brodu kojim se vraćaju u
Pariz nastaju prve stranice njegovih budućih
knjiga. On je sam ispunjen Azijom i velikim is­
kustvom koje mu je pružio susret s kulturom
jedne dotad malo poznate zemlje. Na ovom is­
kustvu, kao na pladnom humusu, izrast će mno­
ga kasnija Malrauxova djela. On se sjeća obe­
ćanja što ih je dao izdavaču Bernardu Grassetu
i pomalo uobličuje iskustva u djela za koja je
prikupio autentičan materijal.
U vrijeme kad Malraux odlazi iz Sajgona, Ho
ši Min boravi u Kantonu kao delegat Internacio-
nale i djeluje kao suradnik Borodina. Tu će se
polako stvarati i utemeljiti pokret koji će iz­
rasti u budući Vietmin.
44
 Monin će još neko vrijeme ostati u Sajgonu,
nastaviti svoj publicistički rad i suradnju sa
Kuomintangom. lako su fondovi već pri kraju,
izlazi još nekoliko brojeva lista »Indokina u
okovima«.
U dva posljednja broja rezimirane su politič­
ke revindikacije, kao i zahtjevi na ostalim pod­
ručjima javnog i društvenog života, koje domo­
roci hitno postavljaju. Tako, u jednom članku,
Bui-Quang-Chieu, šef indokineske konstituciona-
lističke partije, govori o razlozima zbog kojih je
Indokina pod francuskim protektoratom najza-
ostalija zemlja čitavog Dalekog Istoka. Uz već
često spominjano pomanjkanje političkih slobo­
da i prava (jer Anamiti ne posjeduju nikakav po­
litički statut), on govori o nužnosti reformi na
području obrazovanja. Sveučilište u Hanoju sa­
mo je fasada, jer svjedodžbe u Hanoju ne vri­
jede za nastavak školovanja u Francuskoj. Upisi
u škole drugog stupnja vrlo su ograničeni, jer
domoroci mogu samo popuniti mjesta koja su
eventualno ostala slobodna nakon upisa Fran­
cuza. Time se na faktičan način potkrepljuje iz­
java jednog sajgonskog podguvernera kako su
Indokini navodno nepotrebni intelektualci.
Uz reformu obrazovanja, nužno je — kako
ističe Bui-Quang-Chieu — smanjiti plaće u fran­
cuskoj upravi, promijeniti uvjete rada za domo­
roce, dati im mogućnost vojne obrane i srediti
pitanja oko monopola opijuma i alkohola. Ukrat­
ko, promjene koje traže obrazovani domoroci u
ime indokineskog naroda, zahvaćaju vrlo korje­
nite političke i društvene reforme.
Posljednji broj lista ujedno je oproštaj sa
Paulom Moninom, čovjekom koji je posvetio de-
45
sef godina svog života pravednoj borbi Anami-
ta. Kao advokat i kao političar, neumorno je i
samoprijegorno, a često i uz životnu opasnost,
zastupao svoja uvjerenja. On je u Francuskoj
publicirao knjigu pod naslovom »Francuzi i Ana-
miti«, koja je imala neobično velik odjek. U toj
knjizi on upoznaje Francuze sa stvarnošću u
francuskim kolonijama, koja se razlikuje od ulje­
pšanih i vrlo elokventnih prikaza u metropoli.
Monin apelira na francusko javno mnijenje da
to stanje izmijeni, ne samo teorijama, nego i
činjenicama, ističući pri tome da mržnja naro­
da pod francuskom upravom više pogađa Fran­
cusku, nego kolonijalne guvernere. Advokat Mo­
nin vratit će se ponovo u Anam 1927. godine.
Uskoro poslije toga on će umrijeti, a anamitski
narod zatražit će dozvolu da ovaj nesebični bo­
rac za njihova prava bude pokopan u njihovoj
zemlji.
Monin i Malraux, ta dva »ambasadora slobo­
de«, kako ih je nazvao novinar i historiograf La-
couture, ostavili su oko osam stotina članaka
publiciranih u listovima »Indokina« i »Indokina
u okovima«. U tim tekstovima, uzetim u cjelini,
prilično su jasno koncipirali program velike dru­
štvene akcije, objasnivši njene etičke i politič­
ke motive.
Ništa tako uvjerljivo i istinito ne otkriva po­
litičku i društvenu klimu francuskih kolonija dva­
desetih godina kao ovi listovi, otkrivajući ujed­
no i opasnost kojoj su se izlagali njegovi ured­
nici. U tom smislu poučan je i primjer Claudela,
tadašnjeg ambasadora u Tokiju, koji je u jed­
nom intervjuu govorio protiv kulturnog koloni-
46
jalizma u Aziji, podsjećajući da su to zemlje ko­
je posjeduju bogatu tradiciju i kulturu. Ta je
izjava bila primljena kao vrlo subverzivna. Kada
osim toga znamo da se aktivnost Malrauxa i
Mounina nije ograničila samo na pisanje nego i
na oživljavanje pokreta »Mladi Anam«, bez ob­
zira što rezultati nisu bili spektakularni (a nisu
ni mogli biti), možemo donekle predočiti koli­
ka je bila važnost njihova nastojanja da pomog­
nu narodu Azije da dođe do svijesti o vlastitoj
egzistenciji, a osobito nastojanja da potaknu
buđenje velike uspavane Kine i pomognu joj da
se pripremi za veliki kineski marš za oslobo­
đenje.
Premda zahtjevi postavljeni u »Indokini« os­
taju u okvirima Deklaracije o pravima čovjeka
i građanina, oni su za ono vrijeme zvučali i dje­
lovali vrlo subverzivno, predstavljajući direktan
poziv na pobunu. Kada Malraux govori o slobo­
dama i pravima domorodaca, on prvenstveno
misli na izjednačavanje prava domorodaca s
pravima francuskih građana. To se osobito tiče
prava na obrazovanje na svim razinama. Kolo­
nijalne vlasti su, kako smo vidjeli, onemoguća­
vale školovanje domorodaca videći u svakom pi­
smenom domorocu potencijalnog revolucionara.
Malrauxov program, sav u duhu jakobinskog
egalitarizma, u mnogome je sličan onom za koji
se zalagala malobrojna anamitska inteligencija,
boreći se prije svega protiv rasizma i diskrimi­
nacije a za dostojanstvo ljudske ličnosti. Taj se
program u nekim točkama približava programu
koji je za Indokinu postavio Ho Ši-Min 1919. go­
dine, kada je na Mirovnoj konferenciji postavio
zahtjeve za nešto radikalnijim unutrašnjim pro-
47
mjenama, svjestan da se polaganim reformama
mogu samo ublažiti ali ne i riješiti problemi
Anamita. Ho Ši-Min je međutim znao da moguć­
nost školovanja u Francuskoj, koliko god ona
izgledala povoljna, u isti mah omogućuje lakšu
asimilaciju domorodaca, a time i odvajanje ško­
lovanih ljudi od naroda.
Malraux i Monin su u političkom smislu ve­
zali budućnost kolonija za Francusku, uvjereni
da bi pametna politika asimilacije i naturaliza­
cije mogla omogućiti Anamitima da se kultur­
no uzdignu i žive u jednakosti sa ostalim Fran­
cuzima. Kontrolu nad zloupotrebama u koloni­
jama vršio bi poseban Visoki sud u Parizu. Ova­
kav program odgovarao je programu brojnih na­
prednih domorodaca, intelektualaca i suradnika
Malrauxovih. Jedva da je itko od njih (kao na
pr. Pham Boi Cho) pomišljao na potpuno ukida­
nje kolonijalnog sistema.
Ako uzmemo u obzir da nas od toga razdo­
blja dijeli gotovo pedeset godina, a da ni mnogo
kasnije brojni francuski progresivni intelektu­
alci nisu otišli dalje od programa što ga je Mal­
raux izložio u svojim listovima, shvatit ćemo
ogromnu važnost koju je u ono vrijeme imala
njegova akcija. Sjetimo se Alberta Camusa koji
je mnogo kasnije predlagao slično rješenje al­
žirskog pitanja u okviru federacije s Francus­
kom. I on je svoj glas digao protiv terora i mu­
čenja ali je svoju ulogu intelektualca shvatio u
prvom redu kao djelovanje u smjeru izmirivanja
protivnih stavova i jačanja ljudske solidarnosti.
I on se zauzimao za zajednicu Francuza i Arapa
u kojoj bi, kao federalni narodi, živjeli slobod­
48
no, a podrška jedne velike zemlje pomogla bi
im da se riješe bijede i zaostalosti. Zato je
Camus prihvatio Lauriolov plan koji ide za fe­
derativnim rješenjem tog pitanja.
Iz današnje perspektive možda nam se dio
Malrauxovog programa čini zastarjelim i nedo­
voljno radikalnim, no ostaje činjenica da su Mal-
rauxova žurnalistička aktivnost kao i njegovo
ukupno djelovanje u Indokini odigrali značajnu
ulogu u podizanju nacionalne svijesti Anamita,
a njegovi listovi predstavljaju — po riječima La-
couturea — »jedno od najdirljivijih svjedočan­
stava hrabrosti i upornosti koje nam je Malraux
ostavio«.
Da li je ta aktivnost, u krajnjem ishodu, zna­
čila pobjedu ili poraz, zavisi o tome iz koje per­
spektive gledamo. Nema sumnje da je Malraux
iz Sajgona otišao u Francusku razočaran. Ali
ako pomišljamo na ono što je ta aktivnost zna­
čila za kasniji Malrauxov život i stvaralaštvo,
svakako moramo staviti pozitivan predznak. Jer
njom počinje put političke i književne angažira­
nosti koja će obilježavati buduće Malrauxovo
djelovanje u životu i književnosti. Malrauxovu
misiju nastavit će Garine u »Osvajačima«, zatim
Kyo u »Ljudskoj sudbini«, a onda nebrojeni he­
roji »Nade«, najuspjelije apoteoze ljudskog brat­
stva. Tako će životne istine što ih je spoznao
Malraux i s njima povezani društveno-moralni
stavovi, u literarnoj transpoziciji nastaviti da
vrše svoju angažiranu i humanu funkciju.
Tim djelima Malraux je ispunio obećanje
što ga je dao izdavaču Grassetu, ali ne i obe­
ćanje sadržano u svom posljednjem, ovdje ci-
49
tiranom, članku u listu »Indokina u okovima«.
Politička aktivnost koju je Malraux trebao na­
staviti u Francuskoj nije se ostvarila, barem ne
odmah i ne u onom obliku koji su očekivali či­
taoci lista »Indokina«. Trebat će sačekati godinu
1933. kada je došlo do ponovnog i stvarnog Mal-
rauxovog političkog angažmana. U međuvreme­
nu, do godine 1933, Malraux je još uvijek ispu­
njen i gotovo opsjednut Azijom, ali dolazi do
pomicanja njegova interesa u pogledu prirode
problema koji ga zaokupljaju. Njegov se interes,
naime, pomiče sa političkog područja i koloni­
jalnih pitanja na probleme kulture, posebno na
probleme vezane sa suočavanjem različitih civi­
lizacija Istoka i Zapada. U »Kraljevskom putu«
bit će još prisutna francuska uprava i neke op­
servacije o njoj u vezi s istrebljenjem plemena
Stiegs, ali Malrauxov bitan interes usmjeren je
već u novom pravcu.
Spomenuli smo godinu 1933. kao godinu po­
novnog aktivnog Malrauxovog uključivanja u
aktualna politička zbivanja. Bilo je to povodom
procesa političkim zatvorenicima u Hanoju i
Sajgonu, koji su ga podsjetili na nepravde što
ih je i sam upoznao i o kojima je pisao nekada
u svojim listovima »Indokina« i »Indokina u oko­
vima«. U listu »Marianne« čiji je urednik bio
njegov prijatelj Emanuel Beri, Malraux je tada
napisao članak »S.O.S.« u kojem oštro napada
kolonijalni režim i profetski govori o neminov­
nosti pada takvog režima. Dvije godine kasnije,
u predgovoru knjizi spisateljice Andrée Viollis
»Indokina S.O.S.« (Gallimard, 1935.), ponovo se
osvrće na vlastito iskustvo, potkrepljujući nji­
me potresnu reportažu koju je ta spisateljica
50
donijela iz Indokine. Malraux optužuje vinovni­
ke masakra političkih zatvorenika i onih koji su
izrekli smrtnu presudu anamitskim komunisti­
ma a zaštitili legionare. Malraux kritizira kratko­
vidnu politiku kolonijalnih vlasti koja represiv­
nim mjerama održava svoju vlast pokrivajući iz­
dajice ordenima Legije časti. Malraux smatra da
se u takvoj situaciji ne treba čuditi što stanov­
ništvo postaje komunističko. Pobunjeni Anami-
ti počet će se tajno organizirati jer, kako kaže
Malraux, »Odsijecanje ljudskih glava nije trajno
sredstvo za sprečavanje ljudi da se njome slu­
že. Čak i kad se to radi sjekirom.« Malraux alu­
dira na masakr koji su izvršili legionari sjekira­
ma. On ovdje, kao i u svojim prijašnjim član­
cima, vidi izlaz u naturalizaciji domorodaca, či­
me bi oni stekli prava koja imaju i francuski gra­
đani. Malraux tu govori gotovo profetski: »Mla­
di ljudi, ljudi ispod četrdeset godina, vi znate
da je rat tu. Evropa predstavlja vrata za njega,
kao što svako živuće tijelo nosi smrt. Vi ćete
možda umrijeti jer ste vodili rat, ali nećete u-
mrijeti a da rat ne doživite. S kakvom god sna­
gom vi zatvorili oči, čitav svijet vam to viče u
uši. Vi koji ste to čuli da rat urla i jeca pokraj
vas u toku čitava vašeg mladenaštva, znate ka­
ko je teško ubijati i umrijeti čak i u skladu sa
svojom savješću.«11)
Poslije povratka iz španjolskog građanskog
rata, Malraux kao da se povlači iz političke ak­
tivnosti, posebno one koja se odnosi na fran­
cuske kolonije. Ni 1945. godine, kad se Vietmin
čvrsto organizira i revoltira protiv kolonizatora,

') André Malraux, S.O.S., in »Marianne«, 11. X 1933.

51
nemamo podataka o nekoj Malrauxovoj aktivno­
sti u tom smislu. Ali znamo da je odbio susret
sa Ho Ši Minom kada je ovaj u ljeto 1946. godi­
ne zaželio da razgovara sa Malrauxom i tu že­
lju saopćio preko francuskog predstavnika u Ha-
noju, Jeana Sainteya.
Kasnije, u svojim »Antimemoarima« Malraux
će napisati: »Već od 1933. godine, govorio sam,
pisao i proklamirao da kolonijalna carstva neće
nadživjeti evropski rat. Nisam vjerovao Bao
Daiu, a još manje kolonima. Poznata mi je ser­
vilnost koja u Košenšini, kao i drugdje, okuplja
posrednike oko kolonizatora. Ali mnogo prije
dolaska japanske armije vidio sam kako se ra­
đaju poluvojničke organizacije na Anamitskim
bregovima«.
A poslije drugog svjetskog rata, ovako je,
kao što je zabilježio u »Antimemoarima«, izlo­
žio svoje mišljenje o francuskim kolonijama, Ga-
stonu Palewskom, tadašnjem direktoru kabine­
ta generala de Gaullea: »Ako želite saznati ka­
ko ćemo sačuvati Indokinu, nemam nikakvog
prijedloga, jer je nećemo sačuvati. Sve što mo­
žemo spasiti jest neka vrst kulturnog carstva,
jedna domena vrijednosti. Ali trebalo bi izbaciti
»ekonomsko prisustvo«, o kojem se glavni saj-
gonski list usuđuje pisati na naslovnoj strani:
»Obrana francuskih interesa u Indokini«. Treba
da mi sami izvršimo revoluciju koja je neizbje­
žna i zakonita: najprije poništiti lihvarska potra­
živanja koja su gotovo sva kineska, a pod koji­
ma crkava seljaštvo jednog seljačkog naroda.
Zatim razdijeliti zemlju i pomoći anamitskim re­
volucionarima kojima je bez sumnje potrebno da
52
to budu. Ni vojnici, ni misionari ni nastavno o-
soblje nije vezano uz kolone. Ne bi ostalo mno­
go Francuza, ali bi možda ostala Francuska . . .
Užasava me kolonijalizam sa pijasterima. Uža­
savaju me indokineski malograđani koji govore:
»Ovdje se gubi ropski mentalitet!«, kao da su
oni preživjeli Austerlitz, ili čak Lang Son. Istina
je da Azija treba evropske specijaliste; ali nije
istina da ih treba kao gospodare. Dovoljno je
da ih plaća«.
Sličnu izjavu dao je listopada 1967. godine.
Tom prilikom je naglasio da je u vrijeme kad je
on tražio za Indokinu status dominiona, Ho ši
Min, ondašnji Nguyen-Ai-Quoc, tražio manje.
Malraux navodi u svojim »Antimemoarima«
da mu je Ču En Laj uputio ove riječi: »Mi nismo
zaboravili da su vas progonili u isto vrijeme kad
i Nguyen-Ai-Quoca . . . Vi ste tražili da Indokina
postane dominion: Francuzi bi bili bolje učinili
da su se s vama složili«.
Ovo su mišljenja koja je iznio sam Malraux.
Ali komentari koji su drugi davali o njegovu sta­
vu u poslijeratnom razdoblju često opovrgavaju
navedene izjave i objašnjenja. Tako njegov bio­
graf Lacouture smatra velikim propustom što je
Malraux svojevremeno odbio razgovor s Ho Ši
Minom, a posebno mu zamjera njegovu surad­
nju s generalom de Gaulleom u vrijeme kada je
u RPF-u bio priličan broj ultraša. Istina, Malraux
je zajedno sa de Gaulleom bio vrlo zadovoljan
kada je Mendes-France uspješno završio prego­
vore sa Vietminom u Ženevi, ali nije li mu nje­
gov položaj u vladi generala de Gaullea omo­
gućavao da učini nešto više i efikasnije?
53
 Nakon svega, začuđuje njegov odgovor La-
coutureu, u srpnju 1972. godine, kada ga je ovaj
pitao da li bi želio da se susretne s Ho Ši Mi­
nom ili Giapom: »S Ho Ši Minom možda, ali ne
sa Giapom,...« jer ». . . ne bih htio susreti čo­
vjeka koji je potukao francusku armiju kod Dlen
Bien Fua«.12)

i2) Jean Lacouture, L'A venture Indochtnolse, In »Magazine

littéraire-, br. 79/80, IX/1973.
 Susret Istoka i Zapada
Po povratku u Pariz Malraux je sav obuzet
Azijom i pitanjima koja mu je nametnuo susret
dviju posve različitih civilizacija. Bogato isku­
stvo stečeno u Aziji Malraux će transponirati
najprije u esejima »Izazov Zapadu«1) i »O evrop­
skoj omladini«, a ono će mu pružiti i sadržaj za
tri romana na azijske teme: »Osvajači«, »Kra­
ljevski put« i »Ljudska sudbina«.
U eseju »Izazov Zapadu« Malraux suprot­
stavlja dvije različite kulture, Istoka i Zapada,
i slike koje one posjeduju o odnosu čovjeka i
svijeta. Taj je odnos fundamentalan za svaku
civilizaciju jer se svaka civilizacija »bitno defi­
nira načinom na koji koncipira odnose čovjeka
sa svijetom, sa drugim i sa samim sobom, od­
govarajući na taj način na pitanja koja čovjek
postavlja o svijetu i o sebi. Kršćanski odgovor
bio je odgovor Zapada u toku mnogih stoljeća,
a smrt kršćanstva ostavila je pitanja bez odgo­
vora«.2) Kršćanstvo nije odgovorilo na pitanja
koja sebi milenijima postavlja čovjek, a koja se
odnose na starost i smrt i na sve oblike fatal­
nosti, kao što će kasnije Malraux ustvrditi u
»Glasovima tišine«.
Polazeći od ovih pesimističkih konstatacija,
Malrauxova će nastojanja biti usmjerena na to
da pronađe nešto na čemu će moći fundirati
novi pojam čovjeka i mogućnost ponovnog in­

’) La Tentation de l'Occident, Paris, Grasset, 1926. — (Na­

slov ovog eseja u nas Je pogrešno prevođen kao Privlačnost
Zapada).
2) Joseph Hoffmann, L'Humanisme de Malraux, Paris,
Kllncksieck, 1963.

55
tegriranja pojedinca u svijet. Gotovo da nema
romana ili eseja koji se na jedan ili drugi na­
čin ne dotiču tih pitanja.
lako se pitanja o čovjeku postavljaju mileni­
jima, ona su donedavna nalazila odgovore i upo­
rišta, mislioci XX stoljeća tjeskobnije i radikal-
harmoniju između čovjeka i svijeta. Danas to
nije više moguće, jer je ta harmonija razorena
već više od dva stoljeća, a odatle i tragični ka­
rakter moderne misli. Smrću boga raspada se
zapadna civilizacija koja je na kršćanstvu izgra­
dila svoju sliku svijeta i čije su vrijednosti bile
povezane uz kršćansku etiku, lako je kršćanstvo
izgubilo svoju nekadašnju vitalnost, naše su
spoznaje još uvijek njime opterećene i mi spo­
znajemo svijet »kroz rešetku kršćanstva, prem­
da više nismo kršćani«.3)
Proces raspadanja kršćanske slike o svijetu
počeo je još u 18. stoljeću, a s njom je rušen i
esencijalizam koji je pojam permanentno ljud­
skog tražio u ljudskoj prirodi. Lišeni čvrsta upo­
rišta u gotovim formulama koje su afirmirale
nije postavljaju iznova ta pitanja, odbijajući go­
tova umirujuća rješenja koja im može pružiti
vjera. »Nikada je neću prihvatiti«, kaže jedan od
sudionika dijaloga u eseju »Izazov Zapadu«.
Od godine 1926, kad je objavljena knjiga
»Izazov Zapadu«, i 1927, kad je izašao esej »O
evropskoj omladini«, sve do »Altenburških ora­
ha« i posljednjih eseja o umjetnosti Malraux će
nastojati da probudi i osvijetli isto pitanje o
čovjeku i njegovu mjestu u svijetu. Forma ro­
mana dat će njegovim dilemama veću životnost
3) André Malraux, D'une jeunesse européenne, In Ecrits
par A. Chamson, Paris, Grasset, Les Cahiers verts, 1927.

56
i uvjerljivost, ali će eseji biti prikladniji za in­
telektualne debate u kojima otkrivamo Malraux-
ov neiscrpan talenat za diskurzivno mišljenje.
Malraux je o susretu dviju civilizacija razmi­
šljao još od godine 1921, kad je proučavao um­
jetnost Istoka. Privučen njegovom civilizacijom
i harmonijom koju ona uspostavlja između čo­
vjeka i kozmosa, Malraux će pokušati da kon­
frontacijom različitih civilizacija iznađe elemen­
te za fundiranje novog pojma čovjeka.
Smisao naslova »Izazov Zapadu« je u tome
da svijet danas, a prije svega nedovoljno po­
znati Istok, privlači i osvaja Evropu, i to svijet
sa čitavom svojom sadašnjošću i prošlošću, sa
svojim nagomilanim žrtvama, sa živim i mrtvim
oblicima i meditacijama. Taj uzbudljivi prizor
impresionira evropskog čovjeka i uzrok je pri­
vlačnosti koju on osjeća u odnosu na civiliza­
cije Istoka.
U eseju »Izazov Zapadu« Francuz A. D. i Ki­
nez Ling predstavljaju suprotnosti Istoka i Za­
pada, čovjeka Azije i čovjeka Evrope, i oni će u
obliku pisama razmijeniti mišljenja koja jedni
imaju o drugima. Uočit ćemo da se oba sugo­
vornika često vrlo slično izražavaju, pa nam se
čini da je Ling često porte-parole samog Mal-
rauxa i njegovih stavova. Za Linga Malraux na­
glašava da nije simbol orijentalne kulture jer
takav simbol ne postoji. Zaključci do kojih dola­
zi Ling ne moraju pripadati autentičnom Kinezu.
Po njegovu mišljenju, čovjek Istoka živi u har­
moniji s prirodom, uronjen i izgubljen u kozmo­
su, jedva svjestan sebe kao pojedinca, dok je
čovjek Zapada suviše okrenut sebi i njegovanju
57
vlastite ličnosti. Odnos koji svaki od njih ima
sa svijetom bitno je različit. Osjećajući se di­
jelom kozmosa kojem pripada, jer mu njegova
filozofija daje mogućnost pomirenja sa svijetom
i sa samim sobom, čovjek Istoka nije preokupi­
ran problemom individuuma. Nasuprot njemu,
Evropejac nastoji sve protegnuti ili svesti na
svoju ličnost u strasnoj težnji za dominacijom.
Ovaj posljednji duboko osjeća nejedinstvenost
svijeta i nemogućnost da se u nj integrira. Oda­
tle privlačnost koju civilizacija Istoka izaziva
kod čovjeka Zapada.
Sve je dakle određeno primarnim odnosom
koji postoji između čovjeka i svijeta, čovjeka i
apsoluta. Grci su, na primjer, vjerovali da je
čovjek odvojen od svijeta, kao što kršćanin vje­
ruje da je čovjek vezan za boga, ili kao što mi
vjerujemo da je vezan za svijet.
Upravo ta odvojenost modernog čovjeka od
svijeta i nepodobnost njegove svijesti da pri­
hvati bilo kakvu filozofiju smirenja, rađa kon­
stantan nemir. Nemir i kultiviranje razlike vode
nihilizmu i potiču na razaranja. Krajnji ishod je
rušenje i smrt. Čak je i umjetnost Zapada sva
u znaku smrti. Knjige koje u Parizu čita Ling
ispunjene su krvavim događajima koji sačinja­
vaju historiju. I ljudi kao da su obuzeti demoni­
ma. Uzalud se Ling nadao da će mu Zapad ot­
kriti neke snage kojima bi se revitalizirao Istok.
I sama Azija je umorna rezultatima koje joj je
donijela njena civilizacija, prihvaćajući na neki
način poraz čovjeka. Ali Evropa joj ne može pru­
žiti pozitivan primjer, njene vrijednosti Azija ne
može integrirati. Kad Ling svodi bilancu zapad­
58
ne civilizacije, ona mu, kao čovjeku meditacije,
izgleda kao »veliko groblje u kojem spavaju sa­
mo mrtvi osvajači«. Francuz A. D. ni ne pomiš­
lja da se suprotstavi Lingovim argumentima,
svjestan njihove istinitosti. Ali on ne može pri­
hvatiti ni koncepciju Istoka koja podržava pa­
sivnost i utapa čovjeka u kozmos. Svjestan je
štetnosti individualizma jer, kao što je Malraux
rekao u eseju »O evropskoj omladini«, dovesti
do krajnjih granica istraživanje samog sebe, pri­
hvaćajući vlastiti svijet, znači težiti apsurdu,
čovjek Zapada više ne može prihvatiti smire­
nost i nepokretnost, a niti se odreći lucidne
svijesti, ona je bitno svojstvo koje ga čini čo­
vjekom.
Treba pronaći nešto što je izvan ovih kon­
cepcija da bi se fundirao novi pojam čovjeka.
Taj pojam, međutim, ne smije žrtvovati pojedin­
ca. Ali ako lucidna svijest otkriva samoću i
tjeskobu, »kakav pojam čovjeka može iz tjesko­
be izvući civilizacija samoće«, pita Malraux u
svom drugom eseju »O evropskoj omladini«.
Kakve su posljedice osude koju je o Evropi iz­
rekao Ling? Postoji li ikakva nada da se čovjek
izvuče iz ove u biti rušiiačke kulture? Kako pre­
vladati apsurd a da se ne negira lucidna svijest?
Gdje pronaći određenu evidentnu istinu koja bi
čovjeku pomogla da nadvlada tjeskobu? Gdje da
čovjek Zapada nađe uporišta? »U pomanjkanju
jedne doktrine, mi možemo pokazati samo naše
bitke«.
Istinu više ne može predstavljati nikakva
vjera, dogma ili ideologija. Nekada je f kako ka­
že Ling, »apsolutna realnost za vas bila Bog,
59
zatim čovjek, ali čovjek je umro nakon Boga, a
vi tjeskobno tražite onog kome biste mogli po­
vjeriti njegovo čudno nasljedstvo«. Neposred­
na posljedica toga je nemogućnost da se svije­
tu pripiše bilo kakva koherentnost i smisao.
U intervjuu što ga je 1926. dao redakciji
»Nouvelles littéraires«, Malraux pobliže objaš­
njava teze koje je postavio u navedenim esejima.
Nakon što je konstatirao da je bitno obilježje
naše civilizacije njena zatvorenost i odsustvo
duhovnog cilja, Malraux odatle izvlači zaključak
da nas upravo to prisiljava na akciju. Ponavlja­
jući neke teze o razlikama koje postoje među
civilizacijama Evrope i Azaje, on u prvom redu
misli na različitost baze na kojoj je fundiran po­
jam čovjeka. Uočljiva je postojanost i smire­
nost Azijaca prema Evropljanima čije akcije ne­
prekidno izazivaju i traže nove akcije i odatle
stalni nemir. Tek kad konfrontiramo ove dvije
civilizacije, osjećamo da je naš svijet mogao
biti sasvim drugačiji, kao i način našeg mišlje­
nja. Iz perspektive Azije naši problemi dobivaju
neobičan intenzitet i ruše našu sliku »o nužno­
sti jedinstvenog svijeta«. Ako svaka generacija
donosi sliku svijeta koju je stvorila patnja, kao
i potrebu da se ona pobijedi, ono što karakteri­
zira našu jest »stečaj individualizm a, svih stavo­
va, svih doktrina koje su sebe opravdavale u
egzaltaciji našega Ja.« (potcrt. A. M.)4) Malraux,
dakle, odbacuje civilizaciju koja počiva na kul-
tiviranju vlastitog »ja«, svjestan nužnosti da om­
ladina mora naći nove putove, iako će njen sen­
zibilitet još dugo biti vezan uz shvaćanje XIX
4) André Malraux et l ’Orient, In »Nouvelles littéraires«,
31. V II 1926.
60
stojeća, koje je afirmiralo uzvišenost individu­
alne svijesti. Ali, nastavlja Malraux, »taj čovjek
i taj ja, izgrađen na tolikim ruševinama ne in­
teresira nas« (potcrt. A. M.). S druge strane,
mi smo odlučni u tome da nikako ne posluša-
mo apel naše slabosti koja nam predlaže ili
jednu doktrinu ili jednu vjeru«.
Odbijajući umirujuća rješenja koja nude po­
jedini sistemi i religije, Malraux isto tako ne
prihvaća ni uvriježeno mišljenje da je vjera ne­
ophodna za akciju, jer ona može poticati i na
pasivnost. Pravi predmet istraživanja kod mla­
dih ljudi treba da predstavlja »novi pojam čovje­
ka«. U tom traženju treba napustili nekadašnje
mitove koje je izgradila civilizacija Zapada i po­
kušati graditi na konstataciji: čovjek je umro na­
kon Boga. Gotovo da nema ni jednog kasnijeg
Malrauxovog eseja ili govora u kajem ova mi­
sao nije na neki način izražena. Dvadeset godi­
na kasnije, na konferenciji UNESCO-a, on će
postaviti isto pitanje: »da li je na ovom starom
tlu Evrope — da ili ne — čovjek mrtav?«5) Upu­
tit će ga intelektualcima i u svom govoru 1946.
godine. Tada će reći da je istinska drama Evro­
pe smrt čovjeka.6) Devet godina nakon toga po­
novit će sličnu izjavu listu »Express«, o drami
civilizacije mašina koja je izgubila bogove, ali
da je prava drama u tome što je izgubljen svaki
pojam čovjeka.7)
Ni kršćanstvo ni mudrost Istoka ne pružaju
Malrauxu istinska rješenja da se prevlada ap-

5) In Les Conférences de l'Unesco, Paris, Fontaine, 1947.

6j Adresse aux intellectuelles, in Le Cheval de Troie no
78, 1948.
7) In »L’Express«, 21. V 1955.

61
surd. Prvi, jer je njegovo vrijeme prošlo, a dru­
gi, jer odbija lucidnu svijest. Neprihvatljiva je
zato i proizvoljna Lingova tvrdnja o stapanju mu­
draca s apsolutom, jer on naziva apsolutom
»krajnju točku svog senzibiliteta, a to nije dru­
go do gubljenje svijesti na neki način«• (potcrt.
A. M.). Njegova mudrost je u bijegu, zaboravu
i mistici koja predstavlja neprekidnu privlač­
nost za uznemirenog Evropljanina, ali je danas
nemoguće prihvatiti filozofiju pasivnosti. Prihva­
titi nešto iracionalno i nesvjesno, nešto što ne
podliježe našoj volji, značilo bi po Malrauxu no­
vi izvor alijenacija. Ipak, ovo suočavanje dvaju
svjetova pomaže nam da lakše otkrijemo sebe,
temelje naše kulture i granice našeg mišljenja.
Na čemu graditi nakon što su svi mitovi
mrtvi, a svi odgovori provizorni? Nekad je to
bilo moguće kad su traženja evropskog čovje­
ka bila usmjerena utvrđenim vrijednostima kao
što su: istina, pravda, domovina ili vjera, i kad
je povjerenje u razum i nauku bilo netaknuto.
Sad se postavlja zahtjev za revalorizacijom svih
naših spoznaja o vrijednostima, jer one počiva­
ju na neodrživim mitovima.
Ako mit shvatimo u značenju koje mu daje
Sabourin, kao snagu jedne istine koja pomaže
da se čovjek integrira u univerzum i da se tako
stvori ravnoteža,3) bit će nam jasno da su za­
hvaljujući mitu primitivni narodi mogli posjedo­
vati osjećaj integriranosti u zajednicu. Taj se
osjećaj gubi već kod Grka sviješću o postojanju,
o vlastitoj egzistenciji, različitoj od drugih. Tu
se već rađa čovjek Zapada i njegova težnja da
8) Pascal Sabourin, La Reflexion sur l ’art d ’André Malraux,
Paris, Klincksieck, 1972.

62
 »bude«. Time počinje uzdizanje individuuma i,
na individualnoj svijesti fundiranog, morala koji
kulminira u XIX stoljeću. Danas je Zapad nuž­
no prisiljen da revidira svoja etička načela ko­
ja su uzdigla čovjeka-pojedinca ali i vodile ga
usamljenosti i tjeskobi. Mitovi su se, međutim,
održali u različitim oblicima i do danas. Ako je
civilizacija Zapada oslobodila čovjeka alijenaci­
ja koje su imale svoj izvor u religiji i mitovima
vezanim uz nju, ona je te stare mitove nadomje­
stila novim, a ljudski ih je duh prihvatio da bi
se odbranio od samoće i za njega teško prihvat­
ljivih istina. Jer čovjek se teško miri s nestaja­
njem vrijednosti s kojima je živio i na kojima
je dugo gradio svoju egzistenciju. Ni kršćanstvo
ni znanost nisu uspjele dati racionalna objašnje­
nja i zadovoljavajuće odgovore na fundamental­
na pitanja o čovjeku. Dostignuća nauke su, osim
toga, umjesto da čovjeku pomognu, poslužila
neopozivom rušenju i razaranju. Srušeni su i
mitovi o progresu, demokraciji a, zajedno s nji­
ma, i čitav jedan sistem mišljenja s čovjekom
kao središtem kozmosa. Čovjek uzalud traga za
nekim elementom jedinstva, koji bi ga povezao
sa svijetom, jer ako je njegova historija zaista
samo slijed slučajnosti, ljudska avantura ne mo­
že imati neki smisao, a s tim se čovjek ne mo­
že pomiriti.
Osuđujući individualizam jedne umorne ci­
vilizacije na izmaku, Malraux kao da naslućuje
mogućnost izlaska iz ove za njega bitno nega­
tivne faze ljudske misli i traži nešto što bi mo­
gao suprotstaviti razornoj snazi doživljaja apsur­
da. Novi čovjek neće se više moći odrediti pre­
ma Bogu, nego će postaviti zahtjev za svojom
63
autonomijom, tražeći vlastite putove izlaska iz
samoće. Svaki će od Malrauxovih junaka u ro­
manima o kojima će biti riječi u narednom po­
glavlju — izabrati svoj put: kontemplaciju i pa­
sivnost (Gisors i Alvear), usamljenu avanturu
(Perken i Claude) ili efikasnu akciju koja će im
otkriti i približiti »drugog« (Kyo, Garcia, Mag-
nin). Univerzum ovih posljednjih bit će svijet u
kojem se kreću drugi ljudi, konkretni i izvan
svakog esencijalizma.
Eseji kojima se ovdje bavimo afirmiraju ono
što će ostati esencijalno u Malrauxovim razmi­
šljanjima; u njima su sve njegove buduće teme
i opsesije. Koliko god pesimistične izgledale po­
sljednje stranice eseja, one odaju naslućivanje
nekog zasad još nepoznatog kretanja prema ne­
čem novom. Kao da iz ruševina preživjele civi­
lizacije niču elementi jedne obnove: »U središ­
tu civilizacije čija je jakost bila u najgrubljem
individualizmu, budi se jedna nova snaga. Tko
zna kamo nas namjerava odvesti?« (»O evrop­
skoj omladini«).
Mi znamo da pesimizam nije odveo Malrauxa
u pasivnost. Svojim prvim esejima odbacio je
pesimizam zajedno sa individualizmom i ozna­
čio uvod u period intenzivnog stvaralaštva i ak­
cije. Azija mu nije donijela smirenost, nego no­
ve i neiscrpne mogućnosti za akciju. Romanom
»Osvajači« počinje ciklus romana o Azaji koja
će postati poprište manifestiranja nesagledivih
potencijala čovjeka.

64
 Akcija protiv kontemplacije
Azijska trilogija
U pregovoru svojoj knjizi »André Malraux:
»Indokineska avantura«, Walter Langlois kaže
da je indokineski period bio u velikoj mjeri pre­
sudan za Malrauxa, i s pravom dodaje da je to
bio početak križarske vojne koja je Malrauxa
morala dovesti do »Ljudske sudbine« i do »Na­
de«.1)
U razdoblju od 1928. do 1933. godine Mal­
raux je objavio tri romana kojima je tema Azi­
ja: »Osvajači«, »Kraljevski put« i »Ljudska sud­
bina«. U njima je razvio nekoliko velikih tema
koje dominiraju čitavim njegovim djelom. Rezi­
mirane, one se u svom bitnom aspektu svode na
metafizičku dramu čovjeka i traženje odgovora
na uvijek isto pitanje o smislu ljudske egzi­
stencije.
Put koji prolaze Malrauxovi junaci historija
je napora da se suprotstave prijetnji ništavila i
smrti, napora koji vodi od avanutre i individual­
nog revolta u »Osvajačima« i »Kraljevskom pu­
tu« do apoteoza bratstva i solidarnosti u »Ljud­
skoj sudbini« i, kasnije, u »Nadi«. Oni će se lu­
cidno i hrabro suočiti s problemom kako živjeti
u apsurdnom svijetu i dati na njega različite
odgovore.
Jedna od dominantnih tema romana »Osva­
jači« je ljudska usamljenost i tjeskoba kojima
će ličnosti romana suprotstaviti akciju u nasto­

') Walter Langlois, André Malraux: L'aventure indochi­

noise, Paris, »Mercure de France«, 1967.

65
janju da opravdaju svoj život i da mu dadu
smisao. Usamljenici iz »Kraljevskog puta« naći
će u avanturi lijek protiv apsurdnosti ljudske eg­
zistencije, a tek će »Ljudska sudbina«, putem za
Malrauxa bitne kategorije »muževnog bratstva«,
otkriti prave vrijednosti kojima će se Malraux
svrstati u red posljednjih velikih humanista XX
stoljeća.
U tim romanima Malraux će na određeni na­
čin dati projekciju i evoluciju vlastitih dilema i
stavova u pojedinim razdobljima svog života i
afirmirati neke konstante što ga kao angažira­
nog intelektualca vežu uz ličnosti romana, a te
konstante su »lucidnost, kultura i sposobnost
za akciju«.
Lucidnost je, naime, uz hrabrost, dominantna
osobina gotovo svih Malrauxovih junaka. Lucid­
na svijest na neki način uspijeva zagospodariti
sudbinom ili joj se, u najmanju ruku, suprotstav­
lja time što je ne prihvaća. Claude i Perken u
»Kraljevskom putu« prkose sudbini usamljenom
pobunom u prašumama Šijama, u kojima nepro­
hodno rastinje simbolizira nemoć čovjeka u svi­
jetu u kojem, kao i w prašumi, svaki ljudski na­
por izgleda besmislen, a ljudska volja ništavna
i slaba. U toj prašumi još je dublji čovjekov os­
jećaj tragičnosti i neljudske indiferentnosti svi­
jeta. U ličnostima »Kraljevskog puta«, kao i u
onima iz »Osvajača«, postoji jaka težnja da svi­
jet ne prihvate i da mu se, u egzaltaciji jednog
Sizifa, suprotstave aktom koji bi stvorio nove
odnose između njih i svijeta.
»Jasno je da je avanturist izvan zakona; po­
grešno je vjerovati da je on samo izvan pisanog
66
zakona, izvan konvencija. On se suprotstavlja
društvu u onoj mjeri u kojoj je ono oblik života;
on se manje suprotstavlja njegovim racionalnim
konvencijama, nego njegovoj prirodi . . . Rizik ne
definira avanturu: Legija je puna bivših avantu­
rista, ali legionari su samo hrabri vojnici«, kaže
Malraux u svojoj definiciji avanturista.2) Time
Malraux posebno ističe ne toliko odsustvo stra­
ha, koliko poseban odnos avanturista prema svi­
jetu: postojati, izabrati svoj život i staviti ga
na kocku bez žaljenja i bez nade; biti jedini go­
spodar svog života i smrti; ne biti podređen ni
jednom gospodaru svog života i smrti; ne biti
podređeni ni jednom vidu fatalnosti. Zato će ak­
cija biti pokušaj da se pobijede fatalnost a uje­
dno i izraz težnje da čovjek ostavi trag u ljudima
koji dolaze i tako nadživi sebe. Čak i ono što je
neizbježno i nepopravljivo treba učiniti aktom
volje, vlastitim izborom, i ostati gospodarom
svoje sudbine. Jer, poraz koji smo sami izabrali
više nije poraz.
Djelovati, stvoriti nešto, znači boriti se pro­
tiv ništavila vlastitom voljom i snagom.
»Glupo je biti kralj, no važno je stvoriti kra­
ljevstvo«, tvrdi Perken, junak »Kraljevskog pu­
ta«. Malrauxovi junaci žele znati što mogu na­
praviti od svog života, »lako se nikada od nje­
ga ne čini ništa, postoje različiti načini da se
ništa ne učini od života«, kaže Perken. I Garine
izražava sličnu misao kad kaže: »što sam učinio
sa svojim životom? Ali, dobri Bože, što se ko­
načno može s njim učiniti?« Život Malrauxovih
junaka pun je rizika i opasnosti, a njihova misao
2) Gaëtan Picon, Malraux par lui-même, Paris, Ed. du Seuil,
1953.

67
neprekidno je opsjednuta smrću. Međutim: »Ne
mislim na smrt radi smrti, nego radi života«,
kaže Perken.
»Avanturist bježi od sebe, to jest on bježi
od svoje opsjednutosti smrću, a u isto vrijeme
trči prema njoj«, kaže Malraux u jednom inter­
vjuu.3)
Junaci prvih Malrauxovih romana ući će u
igru sa strašću igrača koji prihvaćaju svaki ri­
zik u težnji da svoju volju nametnu svijetu. Ak­
cijom koja je izraz volje za moć nastojat će
»utisnuti pečat« tom svijetu i tako se potvrditi.
Perken i Claude iz »Kraljevskog puta« djelu­
ju na način koji se može okarakterizirati kao
avantura u svom najčišćem obliku, s obzirom
na odsustvo finaliteta u njihovoj akciji. To odsu­
stvo finaliteta ne samo da ne guši akciju, nego
joj daje posebnu draž i potiče je. Akcija postaje
»une chasse« (lov). Napori Perkena i Clauda za­
vršavaju, međutim, porazom u borbi protiv ne­
ljudskog oličenog u patnji i smrti. Više nego
Perken, simbol tog poraza postaje Grabot, oso­
ba koju oni u stvari neprekidno traže. Nekad
hrabro i nepokorno stvorenje, Grabot je na kra­
ju života osuđen na animalno vegetiranje i po­
lagano propadanje ispunjeno neizmjernom fizič­
kom patnjom. Kao slijepi rob, on postaje tragi­
čan simbol ljudske sudbine i konkretizacija ap­
surda. On predstavlja pad čovjeka na najniži stu­
panj neljudskog. Jedina razumljiva riječ koju us­
pijeva izgovoriti jest: »ništa«.
Glavnu ličnost »Osvajača«, Garina, povezuje
s Perkenom isti osjećaj apsurda iz kojeg oboji­
3) Un quart d ’heure avec André Malraux, in »Candide«,
13. XI 1930.

68
ca u određenom smislu izvlače snagu, kako bi
se protiv njega borili. Asocijalni na posve izu­
zetan način, oni ne prihvaćaju vrijednosti ni ba­
nalnost građanske egzistencije i svoj put traže
izvan uhodanih putova koje su drugi trasirali.
Njihova je akcija motivirana sličnim psihološkim
razlozima, a zajednička im je deviza: ne biti po­
bijeđen.
Garinov je izbor, međutim, ipak manje pro­
izvoljan. Nameću mu ga okolnosti tamo gdje će
njegove snage biti najefikasnije. Kina je zemlja
koja mu se čini najpogodnijom da uz nju veže
svoju akciju. On želi pomoći obespravljenom pu­
čanstvu Kine, želi ih potaknuti da »jednostavno
otkriju da postoje«. On im nastoji dati osjećaj
vlastitog digniteta (koji prezreni i pobijeđeni ne
poznaju) i polagano ih dovesti k svijesti. Do sa­
da su oni bili svijesni jedino patnje i prezira
»dobromislećih« koji sebe respektiraju. Garine
će potpomoći buđenje kineske svijesti obe­
spravljene mase Kineza organizirajući štrajk u
Kantonu.
Za razlfiku od Perkena i Clauda, čija je akcija
ničim ograničena vlastita kreacija, Garinov cilj
i perspektive njegove akcije su sasvim određe­
ni: borba protiv evropskih koncesionara, a za
prava onih koji su uvijek žrtve. To je jedini put
do slobode.
U toj borbi Garine nema nikakvog neposred­
nog ličnog interesa, nego je potpuno predan slu­
ženju određenoj »stvari«. Odsustvo skrupula,
što ga ponekad manifestira, ne odaje ipak maki-
javelistu, a njegova osjetljivost prema ljudima
navodi Nicolaieffa da ga okarakterizira kao »hu­
main, trop humain«.
69
 Garine nije nipošto indiferentan prema re­
zultatu svoje akcije. Lični razlozi igraju veliku
ulogu u njegovu opredjeljenju za revolucionarnu
borbu, ali on je svijestan da osobne motive mo­
ra podrediti efikasnosti, to jest borbi kineskog
naroda da dođe do slobode i do svijesti o po­
stojanju. Garine će se, kao i većina junaka »Ljud­
ske sudbine«, naći na barikadama uz vječno
obespravljene i prezrene. Revolucija će tako
medijatizirati njegovu želju za ličnom afirmaci­
jom, ali ujedno pomoći da se izmijene uvjeti
društvene egzistencije onih za koje se bori. On
razmišlja što će biti nakon štrajka, nakon akci­
je, svijestan da ona u revoluciji ima dublje zna­
čenje. On želi u ljudima probuditi nadu: »nadu
ljudi, to je njihov razlog življenja i umiranja«.
Garin je potpuno predan akciji koja autentifici-
ra njegov izbor, a njegovu životu daje smisao i
značenje. Ali, on ne pripada zajednici ljudi s ko­
jima se bori. On je tu da organizira i usmjeri
armiju vječno pobijeđivanih i da im ulije nadu
u pobjedu. »Bitan osjećaj Garinov je bratstvo po
oružju. Nemoguće je da čovjek koji u toku če­
tiri godine vodi s drugim ljudima borbu koju je
sam izabrao, bude indiferentan prema njihovoj
sudbini«.')
Bolest koja Garina približava smrti, vraća ga
usamljenosti. On ne žali za životom jer je na­
učio da živet ne vrijedi ništa, ali ništa nije vri­
jedno kao živ o t...«
Za razliku od »Kraljevskog puta«, akcija u
»Osvajačima« posjeduje, uz svoj metafizički as­
pekt, i onaj konkretni, društveni. To je ponukalo

-) La question des Conquérants, in »Variétés«, 15. X 1929.

70
neke kritičare da ustvrde kako je roman »Osva­
jači« nastao nakon »Kraljevskog puta«, jer bi,
po njima, to bio logičniji put razvoja: od akcije
kao avanture, koju predstavlja Perken, prema
njenoj efikasnosti u društvenom smislu koju in-
karnira Garine. To, međutim, demantira i sam
autor, naglašavajući da je »Kraljevski put« ne
samo objavljen, nego je i napisan nakon »Os­
vajača«. Kako onda objasniti činjenicu da nakon
Garina ipak dolazi Perken?
Bolest a i rezultati revolucionarne akcije —
koliko god oni izgledali politički pozitivni — po­
jačavaju kod Garina osjećaj apsurda i čine ga
još usamljenijim. Akcija nije donijela smirenje,
nego će se osjećaj apsurda sve više intenzivira­
ti, a svijest o čovjeku osuđenom na poraz još
više učvrstiti. Nakon akcije metafizički status
čovjeka ostaje nepromijenjen. Da bi izrazio još
dublje i još kategoričnije atmosferu apsurda,
Malraux će situacije u »Kraljevskom putu« do­
vesti do krajnjih granica napetosti, a čovjeka će
suočiti sa čistom metafizičkom problematikom,
problematikom egzistencije »kao takve«. Atmo­
sfera apsurda u tom romanu je još intenzivnija,
a težište radnje bitno je usredotočeno na me­
tafizički aspekt ljudskog života. Uz fatalnosti ko­
je predstavljaju apsurdnost življenja i smrti, pri­
družit će se u »Kraljevskom putu« i druge fa­
talnosti koje čovjeka degradiraju i ograničavaju,
kao što su starost, patnja, fizičko propadanje,
razorno djelovanje vremena, i doći će do izra­
žaja nemoć čovjeka da ih nadvlada. Ne postoji
izlaz prema društvenoj akciiji kao kod Garina:
Perken je beznadno sam i zbivanje se odvija li­
nearno.
71
 Posebno je pitanje postoji li progres, i ka­
kav, od jednog do drugog romana? Ako progres
shvatimo u smislu pozitivnog društvenog anga­
žmana na konkretnom ljudskom planu, onda
»Kraljevski put« znači korak natrag. Ali, ako zna
mo da ni jedna akcija — uključujući i onu koja
sebi postavlja najplemenitije ciljeve — ne može
izbjeći ambiguitetni karakter i ne može zado­
voljiti ni metafizičke a ni etičke zahtjeve Mal-
rauxovih heroja, shvatit ćemo da se njihove di­
leme ne korijene u proizvoljnoj igri autorove
imaginacije, nego izražavaju autorova shvaćanja
zasnovana na njegovu životnom iskustvu. Život­
no iskustvo samog autora govorilo je, naime, o
uzaludnosti napora i o ograničenosti svake, pa i
revolucionarne akcije.
Čak i nakon pobjede u društvenim konflikti­
ma, pobjede koja omogućava bogatiji i Ijudskiji
život, čovjek će se i dalje suočavati sa smrću
i drugim oblicima metafizičke fatalnosti.
Perkenova avantura ipak nije akcija radi ak­
cije, mada je lišena neposredne društvene ko­
risnosti. Akcija interesira Parkensa kao jedna
od mogućnosti ispitivanja rezistentnosti čovje­
ka. Zato su iskušenja velika, a situacije ekstrem­
ne i bezizlazne. Kad Perken kreće u susret tor­
turi i smrti, on upućuje izazov sudbini želeći da
barem umre s intenzivnom sviješću o svojoj
smrti. On je u strahu da ne promaši vlastitu
smrt, da ona ne bude jača od njega i oduzme
mu mogućnost da bude gospodar svog poraza.
Perken će nam se učiniti kao čovjek u ko­
jem postoje, koegzistiraju, kontradiktorni osje­
ćaji: vitalnost i energija, s jedne strane, a želja
72
za vlastitom destrukcijom, s druge strane. No
upravo taj ambiguitet njegove ličnosti izražava
ljudsko u svoj složenosti njegove prirode.
Lucidnost, revolt i suprotstavljanje konstitu­
iraju ličnosti »Ljudske sudbine«. Centralna figu­
ra, Kyo, jedan od organizatora pobune u Šan-
gaju, veže smisao svog života uz slične težnje
kao i Garine. No dok je Garine više »pobunje­
nik« nego revolucionar, bliži anarhistima nego
marksistima, Kyo će svoje napore i djelovanje
usmjeriti prema etički pozitivnoj ljudskoj akciji.
Kyo će potisnuti svoj »ja« toliko izražen kod Ga­
rina, i u revoluciji će angažirati najbolji dio se­
be. Već i sama akcija daje dostojanstvo ljudi­
ma koji to dostojanstvo dotad nisu poznavali.
Kyo, istina, nije proleter, nego je komunist »par
dignité«, uvjeren da će »komunizam učiniti do­
stupnim dostojanstvo onima za koje se bori.«
On će dignitet definirati kao ono što je »suprot­
no poniženju«. »Kod Kya je sve bilo jednostav­
no. Herojski smisao mu je bio dan kao disci­
plina, ne kao opravdanje života. On nije bio uz­
nemiren. život je imao smisao, i on ga je znao:
dati svakom od tih ljudi . . . posjedovanje vlasti­
tog dostojanstva. On je bio njihov.« (»Ljudska
sudbina«) Njegove dileme nisu identične s Ga-
rinovim, jer za njega revolucija predstavlja od­
govor na fundamentalni problem ljudske egzi­
stencije. Dok Garine u revolucionarnoj akciji
traži u prvom redu rješenja vlastitih problema,
uz one društvene, revolucija će ne samo dati
smisao Kyon životu, nego će se javiti i kao mo­
gućnost spasa »za druge«.
Poput Garina i Kyo je podložan razmišljanju
i tjeskobi, ali kod njega ne postoji tolika sklo-
73
nost ka negaciji. On zna da se ne može živjeti
odbacujući i negirajući sve. U njemu postoji te­
žnja da nešto afirmira, da nečem kaže »da«, da
bi mogao na nekim vrijednostima graditi svoju
egzistenciju.
Izbor koji je izvršio Kyo smišljen je i pre-
meditiran. Dok postoje mogućnosti za akciju, li­
čne dileme i privatni život smještaju se u drugi
plan.
Projekti budućnosti i osjećaj zajedništva uvo­
de Kyoa u novi svijet vrijednosti koji će mu
pomoći da nadvlada osjećaj tjeskobe koji se po­
javljuje čim ostaje sam sa sobom. On nije usa­
mljenik u onom smislu u kojem su to Tchen iz
»Ljudske sudbine« ili Hong iz »Osvajača«. Nisu
mu bliski ni profesionalni revolucionari koje po­
dređenost disciplini oslobađa svih dilema. Zato
akcija, kao slobodan izbor, nikad ne potiskuje
sasvim, nego samo pomiče u drugi plan osjećaj
apsurda i duboke usamljenosti iz koje ga spa­
šava bratstvo s drugim borcima. Kao mnogo
kompleksniji lik od profesionalnih revoluciona­
ra, Kyo posjeduje više topline i uvjerljiosti nego
oni. On sebi nameće drugi oblik discipline, raz­
ličit od njegovog, i posjeduje u velikoj mjeri os­
jećaj lične odgovornosti. Podredivši čitav život
revolucionarnom djelovanju, nikada nije prihva­
tio jednostranost ni dogmatizam. Kada se u to­
ku pobune njegovo mišljenje razilazi s direktiva­
ma Internacionale, Kyo će biti primoran sam do­
nijeti odluku: da li da se borba nastavi ili da se
oružje preda čang Kaj Šeku. Njegov je izbor
utoliko teži što ne angažira samo njega, nego
dovodi u pitanje cijelu borbu u kojoj sudjeluju
74
i drugi ljudi, i tako on vrši izbor i za druge. Ali
Kyo je čovjek za kojeg ideje treba da budu »ne
samo mišljenje nego i življenje«. Uhvaćen i za­
tvoren, želi sam izabrati svoju smrt, kao što je
izabrao i svoj život. Na taj način smrt postaje
»najviši izraz života kojem ova smrt toliko nali­
kuje«. Okružen silom i poniženjem, lišen akcije,
Kyo u zatvoru shvaća kako je teško naći upori­
šta u samom sebi kada su mogućnosti izbora
svedene na minimum ili ravne nuli. Ali, ostaje
saznanje da borba nije bila uzaludna:
»On se borio za ono što je njegovo vrijeme
bilo ispunjeno najvećim smislom i najvećom na­
dom, on će umrijeti zajedno sa onima s kojima
je htio živjeti; umrijet će kao svaki od ovih lju­
di koji tu leže, zato što je dao smisao svom ži­
votu. Koliko bi vrijedio takav život za koji on ne
bi pristao da umre? Lako je umrijeti kad se ne
umire sam. Smrt zasićena bratskim jecanjem,
skup pobijeđenih u kojem će narod prepoznati
svoje mučenike, krvava legenda iz koje nastaju
pozlaćene legende! Kako da sad, sasvim blizu
smrti, ne čuje taj šapat ljudske žrtve koji mu je
govorio da je muževno srce ljudi utočište mrt­
vih, koje vrijedi koliko i duh?« (»Ljudska sud­
bina«)
Kao i Garine, Kyo je u onima koji ostaju st­
vorio nadu u budućnost, a ona daje njegovu ži­
votu smisao i opravdanje.
»Vidimo da se od Perkena i Garina, ambicija
junaka premješta: Kyo više ne upućuje izazov
božanstvu i smrti; spoznao je vlastite granice,
i njegova težnja za božanstvom neće se sasto­
jati, kao kod Perkena, Garina pa čak i Tchena, u
75
pokušaju transcendiranja vlastite sudbine, nego
u tome da osigura ljudima poštovanje samih se­
be, sredstva da organiziraju fatalnosti, kao što
ćemo vidjeti u »Altenbrškim orasima«, a da ne
pribegavaju utjehama koje transcendiraju ljud­
sko.«5)
Kyo ostaje na planu ljudskog i uspijeva os­
tvariti ravnotežu individualnog života i života u
zajednici, realizirajući cjelovit život. U romanu
»Ljudska sudbina« po prvi put nailazimo na lju­
bav i nježnost koje Kyoa i njegovu May pove­
zuju nečim što može nadvladati njihovu samoću.
Kao i bratstvo u akoii}i, i ljubav je ovdje duboko
sudioništvo koje pruža mogućnost spoznavanja
»drugog«. Ne možemo ipak reći da je tjeskoba
trajno eliminirana. Ona je stalno prisutna u svim
Malrauxovim djelima, kao neminovan atribut a-
utentičnog življenja, ali je ona u »Ljudskoj sud­
bini« prigušena dajući posebno osvjetljenje ak­
cijama junaka.
Nadljudskim naporom Kyo će ostati gospo­
darom svog života i smrti i onda kad su ih okol­
nosti već determinirale. Poraz akcije ipak ne
vraća Kyoa u apsurd. Premda su svi pobunjenici
bili osuđeni, bitno je da njihova akcija nije bila
uzaludna.
»Sve ono za što ljudi pristaju da se dadu
ubiti, s onu stranu interesa, teži manje ili više
nejasno da opravda ljudski život fundirajući ga
na dostojanstvu: kršćanstvo to čini za robove,
nacija za građane, komunizam za radnika«, ka­
že Kyo.
5) Rodolphe Laçasse, Hemingway et Malraux, Montréal,
Ed. Paulines, Québec, 1972.
76
 Ličnost koja je, kao i Kyo, potpuno predana
borbi je Katow. Opterećen prošlošću, on od ak­
cije traži da ga oslobodi samoće koja ga opsje­
da od njegova povratka iz Sibira. Sa Kyom ga
pred smrt vežu neraskidive veze prijateljstva i,
poput njega, nosi u sebi veličinu i plemenitost.
Na izvjestan način Katow izabire svoju strašnu
smrt da bi se suprotstavio fatalnosti, i postaje
jači od samoće i od zviždaljke lokomotive koja
najavljuje tu smrt. »To je ličnost najbliža mojim
snovima«, kaže Malraux za Katowa.6)
Uz Kya i Katowa bore se i profesionalni re­
volucionari čije je djelovanje podvrgnuto stro­
goj disciplini partije. Oni su jednom za uvijek
izvršili svoj izbor i zato sebi ne predstavljaju
nikakva pitanja. Prototip takve ličnosti je Boro-
dine iz romana »Osvajači«. U jednom odlomku,
koji je kasnije ispušten iz toga romana, Malraux
daje ovu karakteristiku Borodina:
»Borodin se ne ubraja ni u genije, ni u ro­
mantične heroje. To je poslovan čovjek koji te­
ško i pošteno radi, hrabar po potrebi, ali vrlo
jednostavan. Njegova glavna osobina je intenzi­
tet kojim je opsjednut akcijom . . . On živi u
svom vlastitom svijetu u koji nikada ne prodire
predožba užitka.«7) Kao ortodoksni marksist on
je čvrsto integriran u ideologiju i ništa ne naru­
šava njegovu čvrstu monolitnost.
U prvoj verziji »Osvajača«, u odlomku koji je
kasnije također ispušten, značajna je i definici­
ja koju je Malraux dao o boljševiku: »Ako pod

6) Jean Vilar, Un entretien avec André Malraux, In »Maga­

zine littéraire«, br. 54, 7—8/1971.
7) Fragments inédits des Conquérants, in »Bifur«, br. 4.
31. X II 1929.
77
boljševikom podrazumijevate revolucionara, Ga-
rine je bez sumnje boljševik, ali ako pod time
podrazumijevate, kao i ja, posebnu kategoriju
revolucionara koji među ostalim karakteristika­
ma imaju i tu da vjeruju u marksizam, onda po
mom mišljenju, on to nije.«
U jednom intervjuu reviji »Monde«, Malraux
će ovako suprotstaviti dva heroja »Osvajača«,
komunistu Borodina i anarhistu Garina: »Plan na
kojem me Garine više interesira od Borodina
nije onaj revolucionarnog vođe. To je jednostav­
no ljudski plan. Borodine je gotovo mehaniziran;
kod Garina ostaje jedan vrlo važan plan: funda­
mentalni osjećaji koji u mojim očima čine veli­
činu čovjeka, posebno drugarstvo po oružju i
muževno prijateljstvo. S druge strane, Garine
predstavlja u najvišem stupnju tragično osjeća­
nje ljudske usamljenosti koja uopće ne postoji
za ortodoksnog komunistu. Ako doživljaj ljudske
samoće i tragedije postoji tako malo za ruske
komuniste, to je zato što je od 1918. godine Ru­
sija u biti mobilizirana zemlja koja se brani.
Naravno, treba najprije pobijediti, ali ostaje da
se sazna neće li se, nakon postignute pobjede,
čovjek ponovo naći suočen sa smrću; i ono što
je možda još teže, sa smrću onih koje voli.«8)
Malraux je znao i govorio da usprkos svim
ljudskim naporima revolucija neće osloboditi
čovjeka tjeskobe življenja i umiranja. Zato nas
ne treba čuditi da se Garinu Borodine čini naj­
udaljenijim od svih suboraca: Njegove simpatije
pripadaju hrabrom teroristu Hongu, premda nje­
gova akcija nije uvijek u skladu s linijom bor-
8) André Malraux nous parle de son oeuvre, in »Monde«,
18. X 1930.

78
be .Ali motivi Hongove akcije bliski su i ra­
zumljivi Garinu. »On uopće nije mrzio sreću
bogatih, nego respekt koji oni imaju prema se­
bi . . . Siromah ne može sebe poštovati«, kaže
se o Hongu u »Osvajačima«. On zna do kojeg
stupnja poniženja može bijeda dovesti čovjeka.
Zato su mu suvišne propovijedi idealista o prav­
di koja mu može oduzeti njegovu osvetu. »On
mrzi prije svega čovjeka koji sebe poštuje, koji
je siguran u sebe; nemoguće je biti revoltiran
protiv ljudi svoje rase dublje od njega. Upra­
vo ga je njegova odvratnost prema respekta-
bilitetu i dovela u redove revolucionara. Kao
svi oni koje prožima strast, on se izražava sna­
gom, što mu daje auto ritet. . . on govori bijes­
no o onima koji zaboravljaju da je život jedan
i predlažu ljudima da se žrtvuju radi svoje dje­
ce« (»Osvajači«), lako su njegove nade vezane
za proletarijat, on se kao anarhist neće podvr­
gavati nikakvoj 'disciplini. Njegov tragični zavr­
šetak približava ga Tchenu, ličnosti iz romana
»Ljudska sudbina«, koji je u određenom smislu
Hongov pandan u tom drugom romanu. I Tchen
je usamljenik koji nakon političkog ubojstva os­
taje dvostruko sam, jer ga ono odvaja od osta­
lih ljudi. Fasciniran terorizmom i smrću, on svo­
ju slobodu ostvaruje terorističkom akcijom i
destrukcijom, da bi u besmislenom svijetu os­
mislio barem svoju smrt. Ali dok je Hongova
akcija očajnička, beznadna i tide do samounište­
nja, u Tchenu će ostati »nada da jednog druga­
čijeg svijeta«, koja će dati smisao njegovoj sa­
moći. Nada je, uz ostale, jedan od motiva nje­
gova političkog angažmana. Zna da će umrijeti
sam, ali umrijet će ipak s osjećajem povezanos­
79
ti s ostalim pobunjenicima, u bratstvu i nadi
onih koji su uvijek pobijeđeni i čiju patnju on
želi umanjiti.
Ipak, kao teroristi, ni Tchen, a još manje
Hong, ne mogu se (integrirati u revolucionarnu
zajednicu koja usmjeruje i organizira akciju.
Zamjetljiva je evolucija od Honga do Tchena, jer
je kod ovog posljednjeg jako izražena želja da
bude efikasan, što ga na neki način približava i
Ganinu. Tchenovo ubojstvo trgovca oružjem, da
se domogne potrebnog dokumenta, u skladu je
sa organizacijom čitave akcije. U času smrti
i on je nepovratno sam, ali smisao njegove ak­
cije radi izgradnje drugačijeg svijeta nastavit će
Peï. Ono što Tchena veše uz ostale Malrauxove
junake jest želja da se njegovo djelo ne izgubi
i da netko od preživljelih svjedoči. Tchenova i
Hongova usamljenost strašna je i duboka kao i
čistoća njihovih uvjerenja. Zato su nam oni bli­
ski i razumljivi ii onda kad ne opravdavamo sva­
ku njihovu akciju. U traženju vlastitog puta oni
se sve više odvajaju od ostalih revolucionara,
ne vodeći računa o strategiji i taktici revoluci­
je. Tchen ipak predstavlja korak dalje u evolu­
ciji lika anarhiste, jer će otvoriti put drugima
koji će, kao i on, biti premni da žrtvuju život
za neke vrijednosti koje ih nadilaze i koje će
dati dubl}i smisao i značenje njihovu činu.
Kao i ranije spomenutim junacima, Malraux
je ovim ličnostima, Hongu -i Tchenu, ulio mnogo
ljudske topline i uvjerljivosti. Kao i ostali he­
roji, oni djeluju istinito, noseći u sebi tragič-
nost koju ništa ne može potpuno nadvladati. U
daljnjem razvoju, uočljivom u »Nadi«, anarhisti
će biti manje opsjednuti terorizmom, a težište
80
problema premjestit će na pitanje efikasnosti
sredstava za postizavanje ciljeva političke ak-
oije.
Ako akcija Honga i Tchena često predstav­
lja opasnost za revoluciju, što je nosi u sebi
svaka pojedinačna akcija koju ne opravdavaju
viši razlozi revolucije, prava su zapreka akciji
predstavnici tradicionalne Kine kao što je
Tcheng-Daî u »Osvajačima«. Tipični predstav­
nik i zaštitnik kineske prošlosti i njenog mo­
ralnog nasljedstva, on je personifikacija pasiv­
ne i fatalističke Kine. Obavljajući funkciju or­
ganizatora i animatora Kuomintanga, Tcheng-
-Daî je protivnik svake akcije, a posebno na­
silja. Kao duhovni vođa partijske desnice, on je
u Kuomintangu uživa ogroman moralni autori­
tet. Živi neobično skromno, poklanjajući dru­
gima ono što posjeduje. Želi da njegova akcija
bude iznad politike. Svjestan je da se Kina mo­
ra osloboditi strane političke i ekonomske do­
minacije. Ali svoju akciju ograničava na moral­
ni protest i pasivni otpor. Odbija da potpiše de­
kret kojim bi podržao akciju pobunjenika. Garine
će za njega reći: »Plemeniti lik žrtve koja nje­
guje svoju biografiju«. On ne uviđa da poslje­
dice njegova stava štete Kinezima, onim istina
koje on želi zaštititi, i da time direktno poma­
že neprijateljima kineskog naroda. Opsjednut
apstraktnom pravdom, manije ga zanima stvar­
na pobjena nad Englezima a više vlastiti mo­
ralni lik. U tom momentu on je blizak starim
kineskim mandarinima, izolirajući se od jedne
akcije koja može osloboditi Kinu.
Stari Gisons ,otac Kya u »Ljudskoj sudbini«,
sličan mu je ali ne i identičan. Kao čovjek kon­
81
templacije, Gisors predstavlja intelektualca koji
prihvaća filozofiju Istoka, jer mu ova omoguću­
je distancu prema svijetu i svojevrsnu zaštitu
od toga svijeta. Smirenost koja mu daje aureolu
mudraca ne prikriva ipak osjećaj tjeskobe od
kojeg ga oslobađa opijum. Revolucija, od mo­
menta kad se iu njoj angažira njegov sin, iza­
ziva promjene u njegovu stavu i prestaje biti
samo sadržajem filozofske debate. Ona se po­
malo infiltrira u njegov život i nagriza njegovo
spokojstvo. Politički realističniji od Tcheng-Daîa,
Gisors uočava nužnost akcije u svrhu trans­
formiranja sudbine kineskog naroda. Ne misli
da bi moralne snage bile dovoljne da se izmije­
ni historijski tok stvari, i nije protivnik revo­
lucije. Jednim svojim dijelom on je okrenut
svom svijetu umjetnosti, ali je drugim, vitalni­
jim dijelom, vezan za revoluciju, osobito po­
sredstvom svoga sina čija mu je aktivnost ra­
zumljiva i bliska. Kyo je njegov »efektivni pro­
dužetak«, kaže kritičar Sabourin.9)
Nakon sinovljeve smrti ruši se njegov pom­
no izgrađen svijet, i samo uz pomoć opijuma
odoljeva naletima tjeskobe i samoće. Smrt je­
dine osobe koja ga je vezala za ovaj svijet i
bol zbog njenog gubitka jači su od svih kon­
strukcija koje su ga do sada štitile. Kyova smrt
označila je prekid svake veze sa vanjskim svi­
jetom: »Kyo je prestao igrati ulogu posredni­
ka između domene mišljenja i domene akcije«,
kao što je Joseph Hoffmann,10) i Gisors se po­
novo vraća u svoj svijet kontemplacije.

’ ) Pascal Sabourin, La Reflexion sur l ’art d ’André Malraux,

Paris, Klincksieck, 1972.
i°) Joseph Hoffmann, L'Humahisme de Malraux, Paris,
Klincksieck, 1963.
82
 I Tcheng-Daî i Gisors nose u sebi po jedan
autentičan deo samog pisca, posjedujući ple­
menitost i veličinu po kojoj ulaze u Malreuxov
univerzum.
Na suprotnoj strani barikada je Ferrai (»Ljud­
ska sudbina«), ličnost jake inteligencije i snaž­
no izražene volje.
Volja za moć i potreba za ličnom afirmaci­
jom bit će pokretač svih njegovih akcija. Akci­
jom on teži zagospodariti ljudima i stvarima.
Istu ulogu ima i njegov erotizam, jer je i »lju­
bav« za njega »osvajanje« i mogućnost da se
potvrdi. Istinska ljubav strana je Ferralu jer taj
osjećaj izmiče njegovoj volji i predstavlja čov­
jekovu slabost. Ona čovjeka dovodi u opasnost
da ne bude gospodar svakoga svog čina. Zato
je žena, kao uostalom i drugi ljudi, samo in­
strument neiscrpne Ferralove volje za moć.
Tako je stav prema ženi u stvari određen
njegovim općim stavom prema životu. Tu je Fe­
rrai blizak Perkenu kojemu je žena sredstvo
afirmacije. Iz istih razloga ona je često anonim­
na, kako bi se još više istakla njena podređe­
nost. To odgovara ontološkim i moralnim pre­
tenzijama Perkena kao i Ferrala. I jedan i dru­
gi moraju doživjeti poraz na erotskom planu,
iako na različite načine. Taj poraz ruši njihovo
samoljublje; i dok Perkena vraća samoći, Fe­
rralu Valeriiji otkriva »drugog« kao subjekt.
Anonimna prostitutka iz »Kraljevskog puta«
ustupa mjesto inteligentnoj Valeriji koja poka­
zuje Ferralu da je i ona ljudska ličnost i da ga
sa svoje strane kao »subjekt« može negirati.
Zamjenjujući na čas uloge, duhovitom osvetom,
Valerija postiže da se Ferrai osjeća kao sred­
83
stvo koje drugi prosuđuju, a on postaje »drugi«
za njih. Tako ona dokazuje da je svako posjedo­
vanje iluzorno. Naišavši na volju i ponos slične
njegovima, Ferrai se ne može pomiriti s po­
razom i ‘traži druge mogućnosti na erotskom
planu, kako bi zaboravio neuspjeh, i ponovo upa­
da u lažan i neautentičan odnos. No kakva je
to afirmacija koja ovisi o potčinjenosti ili odbi­
janju žene? Erotizam omogućuje lažan osjećaj
egzistencije i temelji se na obmani.
Premda bismo kod Ferrala mogli konstati­
rati izvjesno pomanjkanje etičnosti, on ipak ni­
je bez veličine, nego je samo njegova etika
podešena zahtjevima njegove ličnosti. Malraux
ga inače ne bi uveo u svijet svojih heroja, jer
ljudi kojima je niskost dominantna osobina ni­
kad nisu dobile pravo da ih Malraux predstavi
kao ličnosti svojih romana.
U sva tri romana jedva da se pojavljuje ko­
ji značajniji lik žene, a ljubavi, kao istinskom
odnosu muškarca i žene, ostavljeno je vrlo ma­
lo mjesta. Ljubav je u prva dva romana zamije­
njena erotizmom u kojem se muškarac pojavlju­
je kao »osvajač«, a žena kao predmet. Ona
treba da mu, makar i privremeno, omogući bi­
jeg iz ništavi la i pomogne mu da postigne os­
jećaj egzistencije. Odnos muškarca prema že­
ni reflektira tako, na jednom specifičnom pod­
ručju, cjelokupan njegov odnos prema svijetu
uopće.
Erotizam ,dakle, predstavlja, kao i avantura,
provizorni spas, ali i bijeg u neautentično, jer
se žena ne pojavljuje kao ravnopravna ličnost,
nego kao instrument otuđenja. Prije svoje smr­
ti Perken dolazi do spoznaje da je posjedovanje
84
žene kakvom je on težio efemerno: »Posjedu­
jemo samo ono što volimo«, kaže on, i kao da
nas tako uvodi u svijet autentične ljubavi koju
je ostvario junak »Ljudske sudbine«. Zato već
spomenuta veza Kya i May označava veliki kva­
litativni skok u odnosu na ranija djela, jer su
odnosi muškarca i žene u potpunosti humanizi­
rani. Erotizam je morao ustupiti mjesto prvoj
ljubavi, a zajednička akcija još će više ojačati
njihov osjećaj povezanosti.
Uz ove ličnosti koje nisu uspjele prijeći gra­
nice svoga »ja«, aktivno se približiti »drugom«
i tako se osloboditi tjeskobe, posebno mjesto
zauzima groteskna i tragična figura Clappiquea.
To je mitoman koji bježi »od gotovo svega ono­
ga na čemu ostali ljudi zasnivaju svoj život: od
ljubavi ,porodice, rada; ali ne uspijeva pobje­
ći od straha«. (»Ljudska sudbina«) Stalnim pre-
rušavanjem, on bježi od samog sebe, sklanja­
jući se u neautentično. Mitomanija je njegov
način »negiranja života«, kaže za njega Gisors,
Kao potpuno dezintegrirana ličnost, predstav­
lja možda nešto što neprekidno prijeti čovjeku,
budući da je sklonost ka neautentičnom neobič­
no jaka u ljudima. Možda je i sam Malraux po­
nekad osejtio potrebu za takvim bijegom koji
oslobađa napetosti i odgovornosti. Značajno je
da je Clappique jedna od rijetkih Malrauxovih
ličnosti koja je izbjegla smrt zahvaljujući bije­
gu u lažni i nestvarni život.
Uza svu raznolikost, likovi iz azijske trilogi­
je na izvjestan su način po nečemu slični. U
svima njima živi jedan dio Malrauxove ličnosti.
Slični su i po svom društvenom statusu: veći­
nom bez porodice i društvenih obaveza, da bi
85
mogli što slobodnije izvršiti izbor. Deplasira-
no je tražiti modele iz realnog života koji su
pisci eventualno poslužili kao uzori. Njihov pri­
vatni život jednako je tako nevažan kao i nji­
hov vanjski izgled, i o njima Malraux daje vrlo
malo podataka. Ono što ga zanima, u prvom je
redu, metafizički status i drama čovjeka uopće,
a ne drama pojedinca. Drama se uvijek odig­
rava na dva plana: onom stvarnom, vezanom za
konkretne historijske događaje, i onom drugom,
metafizičkom, na kojem se kao lajtmotiv pojav­
ljuje tragična Pascalovska vizija ljudske sud­
bine.
Malrauxovi junaci, kao što se iz navedenih
primjera vidi, hrabro akoijom se suprotstavi jaju
svim oblicima fatalnosti odbijajući laž ili bi­
jeg u iluziju. Akcija će za jedne biti sredstvo
da se potvrde, a za druge ostvarenje novih vri­
jednosti, kao što su dignitet i sloboda. Izbor
svakog od njih predstavlja jednu od mogućnos­
ti čovjeka da se odredi vlastitim stavom i iz­
borom kojim će dati smisao životu i prevladati
usamljenost. U početku, rizik smrti opravdava
akciju; kasnijom evolucijom, njoj će se pridru­
žiti sve veći stupanj lične odgovornosti. Te­
žište će se sve više pomicati prema efikasnos­
ti akcije, a ciljevi će postajati sve određeniji.
Ipak, vizija smrti svugdje je prisutna. U centru
svih razmišljanja Malrauxovih ličnosti je smrt
i značenje koje ona daje svijetu. (Njom su op­
sjednuti i junaci »Kraljevskog puta« koji u smr­
ti vide vlastitu afirmaciju i čin slobode). Svaki
će se junak odrediti prema smrti i time, na ne­
ki način, odredit će se i prema životu. Tako će,
na primjer, Malraux reći o Perkenu u svojim
86
»Antimemoarima«: »Knjiga i ličnost rođene su
iz meditacije o onom što čovjek može pro tiv
s m rti« (potcrt. S. P. Z.). Time je parafrazirao
rečenicu koju izgovara Perken u »Kraljevskom
putu«: »Postojati protiv svega toga, postojati
protiv smrti«. A kada G. Pico-n kaže da Sartre
ima pravo kad govori da je »za Malrauxa kao i
za Heideggera čovjek »biće za smrt« (un être-
-pour-la-mort«), Malraux ga ispravlja: »A ako bi­
smo umjesto da kažemo za, rekli protiv? To
je samo prividno ista s tv a r.. .n)
Postavlja se pitanje: Kakvo značenje ima za
čovjeka suočenje sa smrću i sama smrt? Kak­
ve su njegove mogućnosti da smanji domenu fa­
talnosti a proširi domenu koja pripada vlasti­
tom izboru i volji? Sama smrt može u različitim
situacijama poprimiti različita značenja. U svo­
joj studiji o Malrauxu Lucien Goldmann pretpo­
stavlja da postoje dva raziičita i komplemen­
tarna aspekta smrti. (Potcrt. L. G.).12) Jedan
od njih imanentan je akciji a manifestira se kao
svjesni rizik u akciji ili kao samoubojstvo u
slučaju potpune nemogućnosti akcije. Osim to­
ga, postoji i drugi, apsurdni aspekt smrti, koji
ona poprima u bilo kojem momentu našeg živo­
ta. To je smrt koja nema veze s akcijom i ni­
je dio vlastitog izbora. Za Goldmanna, smrt u
pojedinačnoj akciji, čak i kad je ona vlastiti
izbor, retroaktivno oduzima svako značenje toj
akciji. Goldmann uočava razliku između takve,
pojedinačne akcije u »Kraljevskom putu«, i za­
jedničke akcije u »Ljudskoj sudbini«. Pojedinač­
na akcija vraća Perkena usamljenosti i smrt po-

n) Gaëta Picon, Malraux par lui-même, Paris, Ed. du Seuil,

1953.
87
ništava provizorno značenje koje je ta akcija
imala za njega. U »Ljudskoj sudbini« zajedništvo
akcije prevladava samoću inaugurirajući nove
vrijednosti nepoznate Perkenu i Claudu. I Ka-
towa će, dodajmo tome, pred odlazak u smrt
pratiti tišina drugova koji su ostali, i u toj tišini
osjetit će njihovu ljubav kojom su ga ispra­
ćali, združeni muževnim bratstvom.
Akcija u »Osvajačima« završava svojevrsnom
pobjedom koja je najavljena blizinom i napredo­
vanjem Crvene armije, dok su u »Ljudskoj sud­
bini« pobunjenici pobijeđeni i masakrirani. Pa
ipak, akcija ovih drugih predstavlja u mnogom
pogledu značajnu evoluciju u odnosu na ranija
djela. Uza svu tragiku završetka, »Ljudska sud­
bina« je apoteoza zajedništva koje iskupljuje
patnju pojedinca transcendirajući pojedinačnu
ljudsku sudbinu.
Goldmann, međutim, ne uviđa bitnu evoluci­
ju koju predstavljaju »Osvajači« kao prijelaz sa
»Kraljevskog puta« na »Ljudsku sudbinu« (ne
kronološki, nego problematski). On smatra da
heroj romana »Osvajači« nije revolucija nego
Garine kojemu ona služi samo kao posredujuća
realnost, da bi putem akcije dala značenje nje­
govoj egzistenciji. Mi smo, međutim, već nagla­
sili, da za Garina revolucija nije samo sredstvo
osobne afirmacije nego i mogućnost ostvariva­
nja određenih društvenih ciljeva. U tome vidi­
mo bitnu nazMku između Garina i Perkena. Me­
đutim, iako se Perkenov pothvat završava pora­
zom i smrću, Perken nipošto nije lišen veličine.
Ona je u sizifovskom pokušaju suprotstavljanja
sudbini, a ne u rezultatima tog pothvata.1 2
12) Lucien Goldmann, Pour une sociologie du roman, Galli­
mard 1964.
88
 Odjeci Azijske trilogije
Romani o Aziji naišli su na neobično velik
odjek u književnom svijetu i široj kulturnoj jav­
nosti, i izazvali brojne i oštre polemike. Mišlje­
nja su bila krajnje podijeljena, jer su neki u dje­
lima vidjeli privlačnost i egzotiku dotad nedo­
voljno poznatih regija Istoka, a neki su opet
suviše doslovno shvaćali njihov sadržaj ocenju-
jući ih kao istinite reportaže o dagađajima u
Kantonu 1925. i u Šangaju 1927. godine.
Najžešća rasprava vodila se oko dva pitanja:
— da li su djela romani ili reportaže?
— da li je Malraux stvarni sudionik ustan­
ka u Kini?
Prvo pitanje vezano je uz jedan od najvaž­
nijih problema za književnost — problem trans-
pozicije stvarnosti u umjetničko djelo, dok za
drugo pitanje moramo odmah reći da je teško
razlučiti istinu od mita koji je često prevlada­
vao, tim prije što ni sam Malraux svojim izja­
vama nije pridonio rasvjetljavanju nekih važ­
nih činjenica.
Kada je Max Clause objavio prvi prijevod
»Osvajača« na njemački jezik 1928. godine, dao
im je ovakav podnaslov »Dnevnik borbi u Kan­
tonu«. U biografskoj bilješci on označava Mal-
rauxa kao pomoćnika komesara Kuomintanga za
Košenšinu, zatim za cijelu Indokinu (1924. i
1925), delegata za propagandu pri direkciji za
nacionalni pokret u Kambodži u vrijeme Borodi­
na (1925)«. Slične podatke Malraux je faktič­
no dao u jednom pismu Edmundu Wilsonu, poz­
natom američkom kritičaru i publicisti.
89
 Malrauxov biograf Lacouture smatra da je
mit bio jači od činjenica i dovodi u sumnju
sudjelovanje autora u događajima koje opisuje
u »Osvajačima«, a samo djelo smatra romanom.
Drugi, kao bivši francuski predsjednik Republi­
ke i pisac Georges Pompidou, u svojoj studiji
godine (1923— 1927). Vidjet ćemo kasnije da je,
za razliku od Laeouturea, Trocki djelo »Osvaja­
či« smatrao istinitom kronikom revolucije, a
Malrauxa njenim aktivnim sudionikom. Paul Mo­
rand u svojoj knjizi »Papiers d’ identité« navodi
da je u kolovozu 1925. godine bio u Hong-Kon-
gu u isto vrijeme kad je Malraux stigao u Kan­
ton, a da ga je Malraux kasnije posjetio u bol­
nici u Sajgonu dok je on, Morand, tamo ležao.
Opisujući Malrauxa kao vrlo slabog i iscrplje­
nog, Morand kaže: » . . . on može sebi dopusti­
ti opasna djela jer je opasno živio«.
Biograf kojeg u posljednje vrijeme mnogo
citiraju, André Vandegans, smatra da nejasno-
će nisu namjerne, jer je po njegovu mišnjenju,
Malraux vrlo neodređeno pamtio važne datume
svog života.1) Vandegans to tumači posebnom
Malirauxovom koncepcijom života usmjerenom
ka budućnosti. Zato je bio manje zainteresiran
za same historijske događaje, a više za njihova
značenja. Vandegansu se čini da autentičnost
podataka otkriva onaj detalj u biografskoj noti-
ci: pomoćnik komesara (na francuskom: sup­
pléant, a na njemačkom: SteMivertretender).
Naročito su oštri bili neki kritičari koji su
izdvajali iz pojedinih romana samo njihov poli­

’) André Vandegans, La jeunesse littéraire d'André M al­

raux, Paris, J. J. Pauvert. 1964.

90
tički aspekt, shvatajući djelo kao istinitu kro­
niku.
Neposredno nakon izlaska »Osvajača« Georg
Altmann daje strogu ocjenu knjige negirajući
joj svaku dokumentarnu vrijednost i prebacuju­
ći Malrauxu da je dao iskrivljenu sliku kineske
revolucije. Altmann ne odobrava Malrauxovu
koncepciju revolucije, jer je suviše mjesta dano
pojedincima i njihovim osobnim problemima,
dok bi, kako on smatra, pravi i jedini junak re­
volucije trebalo da budu narodne mase, a po­
jedinci bi trebalo djelovati samo kao simboli
kolektiva. Ističući atmosferu mraka i očaja, Alt­
mann ide u svojoj analizi tako daleko da tvrdi
kako »vrlo malo treba da bi knjiga bila svrstana
kao kontra-revolucionarna«.2) Dvije godine kas­
nije uz drugi Malrauxov roman »Kraljevski put«,
u »Humanitću«, pod naslovom »Kraj individua­
lizma«, Brice Parain ističe nesumnjive literarne
vrijednosti romana, ali Malrauxa naziva deka-
dentom prigovarajući mu da je avanturu shva­
tio kao akciju radi akcije, i zanemario ekonom­
ske i političke zakone razvoja koji je uvjetuju i
koji treba da određuju njene ciljeve. »Ono što
nas zanima, — kaže Brice Parain — jest da od­
redimo koju snagu i koju klasu pisac predstav­
lja, koje elemente uvodi u sisteme borbe jed­
nih protiv drugih, kamo on stiže«.3)
Jedan od rijetkih kritioara-marksista, Jean
Audard, ocjenjujući »Ljudsku sudbinu« isprav­
no smatra vrijednost psihološke analize djela
značajnijom od slike koju Malraux daje o ki­
nesko jrevoluciji. On govori o značenju motiva
2) Georges Altmann, In l'Humanité, 22. X 1928.
3) Brice Parain, »La fin de l ’individualisme«, in l'Huma­
nité, 4. XI 1930.
91
koji vežu pojedinca uz akciju i o pitanjima koja
je Malraux postavio među prvima.
Među kritičarima koji su prvi isticali nove
vrijednosti što ih donosi roman »Osvajači« bio
je i Emmanuel Beri. U svojoj knjizi »Smrt bur-
žoaske misli«, posvećenoj Malrauxu, kaže već u
posveti da je knjiga u stvari samo obrana Ga­
rina. Uočivši u »Osvajačima« nove odnose iz­
među intelektualaca i revolucije kao i njohovo
etičko značenje, Beri kaže: »Smatram .Osva­
jače’ događajem od najviše važnosti u suvreme­
noj moralnoj historiji. Ćudi me da je to djelo ta­
ko slabo shvaćeno, da se toliko diskutiralo o
njegovoj estetici tamo gdje je u pitanju nešto
što uvelike nadilazi estetiku. Za mene . . . Garin
je novi tip čovjeka. Samo njegovo postojanje
razrješava mnoge probleme i poteškoće. Ono
postavlja i nove. Buržuji zavedeni Malrauxovom
umjetnošću tek će sutra shvatiti ono što danas
ne razumiju, opasnost kojo jih Malraux izlaže, i
prestat će tražiti u njegovoj knjizi podatke o
Kini, slike, kroniku ili psihologiju. Njihov stav
prema »Osvajačima« pokazuje do koje točke je
dospio njihov duhovni pad. Govoriti uvijek o
drugim stvarima, a ne o onima koje su u pita­
nju. Diviti se fotografijama krstarice Potemkin,
skladnoj kompoziciji Trockijevih knjiga, licu
Saint-Justa. Jednom će tome doći kraj! . . . Od
vremena Nietzschea ne poznajem tako herojsku
knjigu kao što je njegova. Nema očaja . . . Jed­
nostavno pomanjkanje nade. Ali to nimalo ne
ometa hod duha prema istini, a života prema
djelu.«4)
4) Emmanuel Beri, Mort de la pensée bourgeoise, Paris,
Grasset, 1929.
92
 Beri je shvatio svu složenost i tragičnost
ličnosti Garina ističući fundamentalni identitet
uspjeha i poraza. Za Malrauxa, kaže Beri, »bit
revolucionara ne sastoji se ni u vjeri — uvijek
glupoj, ni u informaciji — uvijek nepotpunoj, ni
u disciplinama — uvijek zastarjelim, nego u od­
ređenom stanju di sponi bi liteta i hrabrosti.«
Nakon što je Malraux dobio nagradu Gon-
court, diskusija se ponovo rasplamsala, a gle­
dišta nisu bila ništa manje različita nego prije.
Tako je Robert Brasillach sasvim pogrešno oci­
jenio heroizam Malrauxovih junaka kao težnju
za krvlju i destrukcijom, nazivajući njihovu ak­
ciju neljudskom i barbarskom,5) na što mu je
Malraux odgovorio :» . . . moja tehnika je mno­
go više unaprijed smišljena nego što vi misli­
te, a moja etika mnogo manje; nisam trebao
izabirati divljaštvo, jer sam ga susretao. Svaki
čovjek izvlači svoje vrijednosti iz života koji
mu je dan, a ja težim jedno i drugo ne radi
vlastitog zadovoljstva nego samo kao podlogu.
Ne razmišljam iz užitka o onome što nazivate
»krvlju«, nego zato što mi je neophodno da to
najprije (potcr. M.) bude mišljeno. Dosta pisaca
razmišlja polazeći ni od čega.«6) Edmond Ja­
loux, međutim, točno konstatira da je prava te­
ma »Ljudske sudbine« čovjek i sudbina, a toj
temi je kineska revolucija samo vanjski ok­
vir. Po njegovom mišljenju Malraux je u svo­
jim romanima kreirao tip ». . . revolucionara ko­

5) Robert Brasillach, »Le goût malsain de l ’héroïsme«, in

l ’Action française, 10. V III 1933.
6) André Malraux, »Réponse à Robert Brasillach«, lettre du
23 août 1933, in Oeuvres completes de Robert Brasillach, t.
VII

93
ji vjeruje u revoluciju kao u sredstvo, a ne kao
u cilj, u instrument prikladan samo za njega . . .
Nikad nam se fundamentalna ljudska usamlje­
nost nije učinila tako potresnom kao na ovim
stranicama G. Malrauxa na kojima nas upozna­
je s osjećajem nestvarnosti što je doživljavaju
njegovi junaci suočeni s najsurovijim činjenica­
ma.«7) lako se kasnije našao na suprotnim po­
zicijama od Malrauxa, Drieu La Rochelle poz­
dravlja Malrauxa kao predstavnika najveće in-
ternacionale, »Internacionale ljudskog« .8) On
ukazuje na činjenicu da kod Malrauxa akcija
nikada nije sama sebi cilj, za razliku od velikog
broja pravaca i škola koji su se pokazali buč­
nim ali nemoćnim.
Jedna od najranijih, a ujedno od najboljih i
najkompetentnijih kritika Malrauxovog djela, pi­
sana izvrsnim stilom, nesigurno je tekst spisa­
teljice Rachel Bespaloff.
Nakon što je konstatirala postojanje nekoli­
ko bitnih teza Malrauxovih djela, kao što je od­
bijanje svijeta i nastojanje da se osjećaj apsur­
da prevlada nekim pozitivnim aktom, ona je
težnju Malrauxovih junaka za osvajanjem defi­
nirala u prvom redu kao težnju za osvajanjem
samog sebe, avanturu kao jedinu komunikaciju
sa svijetom, a hrabrost kao jedini oblik brat­
stva. Plemenitost i uzvišenost težnji Malrauxo­
vih ličnosti i tragičnost atmosfere, po njenom
mišljenju, približava Malirauxova djela tragič­
nom teatru. U avanturi se smrću potvrđuju vri­
jednosti, vrši vrednovanje egzistencije i daje

7) Edmond Jaloux, »Une puissance extraordinaire«, in Les

Nouvelles littéraires, 16. X II 1933.
8) Pierre Drieu La Rochelle, »Malraux l ’homme nouveau«,
in La Nouvelle Revue Française, X I1/1930.
94
sud o njenoj autentičnosti. Pred Malrauxovim
su junacima dva puta: »stvaralačka transcen-
dencija koja transformira objekt u autonomni
subjekt« ili pak vraćanje u imanenciju senzaci­
ja i erotizam. Rachel Bespaloff dat će možda
do danas najbolje tumačenje erotizma u Mlra-
uxovim romanima: »Potreba za erotizmom ras­
te u razmjeru s nepropusnošću čovjeka u pri­
sustvu drugog. Taj »drugi« kojeg ne možemo
potpuno prihvatiti a da ne negiramo sebe, uvi­
jek je suviše blizu ili suviše daleko. Erotizam
poništava ljudsko prisustvo.«9) Kako erotizam
stvara kontakt samo s vlastitim bićem a ne s
»drugim«, njime nije moguće prevladati samo­
ću.
Još prije publiciranja Malrauxovog slijede­
ćeg djela, »Nada«, ova je kritičarka uočila fun­
damentalni problem koji muči sve Malrauxove
junake, posebno one u »Nadi«: »biti« ili »čini­
ti«. Ona zna da je »la cause« u avanturi i re­
voluciji najprije pretekst da se omogući ostva­
rivanje viših zadataka čovjeka, a tome se kas­
nije pridružuje osjećaj odgovornosti i sve jača
svijest o »drugom«. Zahtjevu za autentičnošću
putem avanture i akcije u revoluciji, potpuno
će udovoljiti tek umjetničko stvaralaštvo koje
ostvaruje slobodu.
Prije prikaza i analize dviju velikih raspra­
va o njegovim romanima, rasprava u kojima je i
sam Malraux sudjelovao, vrijedno je posebno
se osvrnuti na jednog od mnogih naših kriti­
čara koji su se javili recenzijama ili kritikama
povodom prijevoda »Osnivača« na naš jezik. Ra­

9) Rachel Bespaloff. »Cheminements et carrefours«, Vrin

1938.

95
di se o članku Boška Novakovića: »Jedan ro­
man o revolucionarnoj Kini«.10)
Naglašavajući strahovitu snagu života i ener­
giju koja izbija iz romana »Osvajači«, Boško No­
vaković u svojoj lucidnoj i izvrsno napisanoj
recenziji uočava novo značenje koje Malraux
pridaje pojmu »osvajač«, a on sam daje ovu
distinkciju različitih shvaćanja i upotrebe tog
pojma: »Osvajači nisu više ni oni smeli put-
nici-pustolovi, koje je avanturistički način ži­
vota terao na otkrivanje i kojima je bujna maš­
ta bila najvemiji sadrug; ni preduzimjjivi trgov­
ci koji su bili nenatkriljivi organizatori iscrp­
ljivanja svih prirodnih bogatstava do kojih su
dosezali njihovi umešni prsti; ni verski misio­
nari, sentimentalni i bez životnih iskustava da
prkose drukčijim snagama života. Garin i Boro­
din, to su dve ličnosti novog vremena, nove
psihologije, novog tipa čovjeka.« Uz ostale po­
hvale upućene romanu, Novaković ističe da je
Malraux »majstorski izvajao figuru Garina, užlje-
bio je u kanale jedne naročite atmosfere. On
svjesno izgara zbog velike misije, buđenja uspa­
vane Kine. Garine je, kako uočava Novaković:
» . . . čovjek sa najpunijim oznakama muževno­
ga u biću. Bez lokalnoga, bez nacionalnoga, bez
predrasuda, vere i konvencionalnosti. Čiji je on
izraz? Je li to novi Zapad na starom Istoku?
Sudar dvaju svetova, prekretnica doba, velika
moralna snaga iskupilačkih ličnosti kakva je
Gandi, doktrine i metodi — sve je to u ovoj
knjizi uzavrelo od jednog neobičnog, uzbudlji­
vog stepena.«
,0) Boško Novaković, »Jedan roman o revolucionarnoj Kini«,
Misao, 14, 1932 XI/305—308.

96
 O različitom shvaćanju i interpretaciji Mal-
rauxovih romana o Aziji svjedoči činjenica da je
u vrijeme staljinizma u Sovjetskom Savezu do­
šlo do zabrane »Osvajača« zbog Malrauxovog
»antikomunističkog stava«, dok ga je istovre­
meno fašistička Italija proglasila »prokomunis-
tičkim« i stavila na indeks. No, kao što se ni
Malrauxovi junaci ne identificiraju sa revolu­
cijom, ni njihov autor nije nikada sebe i svoju
akciju poistovetio s djelatnošću profesionalnih
revolucionara. Zato je dilemu oko strategije i
taktike revolucije ostavio na neki način otvore­
nom. Njegova bitna namjera i nije bila da brani
ili napada određenu politiku, nego da nađe mo­
gućnosti i sredstva čovjekove borbe protiv ap­
surda egzistencije.
Malraux je često bio prisiljen braniti svoje
stavove na pojedinim skupovima. Kada je orga­
nizacija Liberalne ljevice »L’ Union pour la Vé­
rité« organizirala javnu debatu o »Osvajačima«
u lipnju 1929. godine, bili su tu prisutni mnogi
književnici kao Emmanuel Beri, Jean Guehéno,
Alfred Fabre-Luce i drugi. Za našu temu su od
osobite važnosti intervencije samog Malrauxa
za vrijeme debate. Naglašavajući da za njega
kao pisca prioritetnu važnost ima psihološka is­
tinitost junaka koji sudjeluje u stvarnim histo­
rijskim događajima, on dodaje da kreacija Gari­
na Implicira posebnu koncepciju života. »Fun­
damentalno pitanje za Garina manje je u tome
da sazna kako se može sudjelovati u revoluci­
ji, nego da sazna kako se može izbjeći ono
što on zove apsurdom . . . izbjeći ideju apsurda
sklanjajući se u ljudsko.«11) Prihvaćajući pretpo­
Cit. u: Jean Lacouture, André Malraux, Paris, Seuil,
1S73.
97
stavku da postoje i druge mogućnosti bijega,
kao izlaza iz tragične situacije u kojoj se čovjek
nalazi, autor, po vlastitim riječima, nikako nema
pretenzija da daje konačna i definitivna rješenja
jer: » . . . ne radi se o tome da se ima pravo,
nego da se sazna da li primjer koji daje Garine
djeluje efikasno kao etička kreacija.«
Kako vidimo, etički problemi izbijaju u prvi
plan, a to znači da Malrauxa revolucija manje
zanima kao politički problem, a prvenstveno ga
zanima čovjek i njegovo držanje, njegovi mo­
ralni stavovi u revoluciji. Malraux će mnogo
godina kasnije u pogovoru »Osvajača« reći:
»Ako je to djelo preživjelo, to nije zato što je
slikalo neke epizode iz kineske revolucije, nego
zato što je pokazalo jedan tip čovjeka u kojem
se sjedinjuju sposobnosti za akciju, kultura i
lucidnost. Ono bitno za Garina, nije da sazna
kakav će mu biti kraj, nego da sazna kakva će
biti njegova odgovornost u tom završetku.«
U debati je sudjelovao i Léon Brunschvicg
kojeg je osobito zanimao udio ličnog izbora u
Garinovu stavu. Malraux je u svom odgovoru
ustvrdio da čovjek u svom izboru nije u apso­
lutnom smislu slobodan i da od momenta kad
započinjemo borbu lični izbor determinira i pro­
tivnik.
Malraux kategorički odbija namjeru da gra­
đansku ideologiju nadomjesti proleterskom.
Malrauxovo je, naime, mišljenje da se svatko
treba borbeno angažirati tamo gdje misli da je
pravedno. Na kraju Malraux zaključuje debatu
pitanjem koje mu se čini od prvorazredne važ­
nosti, a to je pitanje da ti ćemo i dalje nasta­
viti da prisustvujemo životu razjedinjenog čov­
98
ječanstva u kojem će svatko nastaviti da dje-
luje u posebnoj domeni, ili ćemo, naprotiv, kon­
statirati rađanje velikog kolektivnog duha koji
će pomesti sve drugorazredne probleme i vra­
titi čovječanstvo u domenu sasvim drugačijih
preokupacija.
Dvije godine nakon izlaska »Osvajača« iz
štampe, vodila se vrlo zanimljiva polemika iz­
među autora i L. N. Trockog. Polemika je vođe­
na na dva plana: političkom, u centru kojeg je
bila postavljena dilema između permanentne re­
volucije koju je zastupao Trocki i defanzivne
taktike koju je vodila Internacionala, te na knji­
ževno teoretskom planu.
Podnaslovom »Ugušena revolucija«,12) Trocki
počinje svoj polemički članak protiv »Osvaja­
ča« isprikom što je knjigu pročitao sa zakaš­
njenjem od dvije godine. Nakon toga slijedu ne­
koliko vrlo pohvalnih riječi o stilu, oštroumnim
zapažanjima i o talentu pisca koji se ispoljio u
ovoj — kako ju je nazvao — »romansiranoj kro­
nici« prvog razdoblja kineske revolucije, onog
Kantonskog. Zatim slijedi prigovor da knjizi ne­
dostaje prirodni afinitet između pisca (unatoč
svemu onom što on zna i razumije) i njegove
heroine, »Revolucije«. Aktivne simpatije auto­
ra za pobunjenu Kinu su neosporne. Ali one su
nagrižene pretjeranostima individualizma i es­
tetskim hirovima. Kineski događaji na čijoj pot-
ki se odvija roman, po mišljenju Trockog su
neusporedivo važniji za buduću sudbinu ljudske
kulture od isprazne i bijedne galame evropskih
parlamenata i brda literarnih proizvoda ustaja­
,2) Léon Trotsky, »La Révolution étranglée«, NRF, travanj
1931.

99
lih civilizacija. Trockom se čini da Malraux o
tome ne vodi dovoljno računa. Prizivajući izvan­
rednu ljepotu stranicama koje opisuju revolu­
cionarnu mržnju što je rađa neznanje i ropstvo,
Trocki smatra da bi one mogle ući u svaku an­
tologiju revolucije kad bi Malraux s više slo­
bode i smjelosti pristupao narodnim masama,
umjesto da u svoje djelo unosi notu blazirane
superiornosti.
Borodine i Garine, čiji se rad odvija u okviru
Kuomintanga, predstavljaju za Trockog »pravu
birokraciju revolucije«, uzdižući se iznad pobu­
njenog naroda i uvodeći vlastitu revolucionar­
nu politiku, umjesto da vode politiku revolucije.
Kritizirajući raznoliki sastav Kuomintanga u ko­
jem, po njegovu mišljenju, buržoazija vodi svo­
ju igru, Trocki ističe da je birokracija Komin-
terne pokušala »kontrolirati« borbu klasa u Ki­
ni, kao što bankarska internacionala kontrolira
ekonomski život zaostalih zemalja. Ali revolu­
cijom se ne može komandirati, može se jedino
dati politički izraz njenim unutrašnjim snagama.
Zato — kako upozorava Trocki — treba znati
koju ćemo od tih snaga vezati uz vlastitu sud­
binu.
Trocki smatra da je u odlučujućem momentu
nephodno srušiti ne samo stranu dominaciju,
nego i vladajuću klasu. Govoreći o liku Borodi­
na kojeg je Malraux predstavio kao »čovjeka od
akcije, profesionalnog revolucionara i živu in­
karnaciju boljševizma na tlu Kine«, Trocki is­
pravlja Borodinove biografske podatke prikazu­
jući ga kao »savršenog predstavnika državne i
partijske birokracije«. Drugi lik romana, Garine,
100
po mišljenju Trockog je mnogo bliži revolucio­
narnom tipu, alii je lišen neophodnog obrazova­
nja, diletant koji svojim lažnim radikalizmom
nehotize pomaže imperijalistiima. Trocki zatim
izriče poznatu tezu koja će kasnije često biti
ponavljana u vezi s dilemama oko Malrauxova
političkog uvjerenja i njegove veze sa marksiz­
mom. On kaže: »Jedna dobra injekcija marksiz­
ma bila bi autora poštedjela takvih zabluda«.
Zaboravljajući da se radi o umjetničkoj trans-
poziciji jednog doduše istinitog događaja, u ko­
jem stavovi ličnosti ne moraju ipso facto biti
stavovi autora, pogotovo jer se ne radi o re­
portaži, Trocki podvrgava kritici svaku misao i
djelatnost Borodina kao i Garina, osuđujući ih
da paktiraju s kineskom buržoazijom dok bi u
prvom redu morati nastojati da je sruše. Komin-
terna je, kaže dalje Trocki, uvjerila mase u
potrebu da se one podrede buržoaziji, izjavlju­
jući da su neprijatelji buržoazije i njeni nepri­
jatelji. Trocki zamjera Borodinu što štedi bur­
žoaziju zato što ova novcem pomaže ustanak.
No taj novac ide čang Kaj-šekovoj armiji, a ona
je iskorijenila proleterijat i likvidirala revolu­
ciju. Zar je to zaista bilo nemoguće predvidje­
ti — pita Trocki — i nije li to uistinu i predvi­
đeno? Buržoazija rado plaća samo armiju koja
joj služi protiv naroda. Da je kineska revolucija
od godine 1924. do 1927. bila prepuštena samoj
sebi, ona možda ne bi bila odmah došla do pob­
jede, ali ne bi se bila poslužila metodama hara-
-kinija, ne bi upoznala sramnu kapitulaciju i od­
gojila bi revolucionarne kadrove, dodaje Trocki.
Malrauxovi prikazi događaja po mišljenju
Trockog divno pokazuju » . . .kako je oportunis­
101
tička politika Staljin — Borodine pripremila te­
ren anarhističkom teroru u Kini.« Trocki ističe
da je Borodin, gonjen logikom te politike, pris­
tao da prihvati dekret protiv terorista i oni su
bili stavljeni izvan zakona. Na taj način politika
nagodbi neumoljivo je dovela do posljednjeg
stupnja izdaje. » . . . »Osvajači« nisu ništa os­
vojili«, zaključuje Trocki. »Oni su naprotiv sve
izručili neprijatelju. Ako je ruska revolucija izaz­
vala kinesku, ruski epigoni su je zagušili ...«
Odgovarajući na bitnu kritičku primjedbu Tro-
ckog da bi uz pomoć marksističkog obrazova­
nja izbjegao fatalne zablude, Malraux odvraća
da bi se taj prigovor mogao uputiti i Borodinu
kao i cijeloj Trećoj Internaoionali.13) Radi se o
razlikama u načinu pristupa i gledanja na stvari
— naglašava Malraux — budući da Trocki tre­
tira djelo isključivo s gledišta njegova politič­
kog sadržaja, zaboravljajući na slobodu roma­
nopisca. Malraux međutim ističe da »Osvajači«
ne sadrže njegove osobne stavove, nego indi­
vidualne stavove ličnosti romana koji dolaze do
izraza u konkretnim prilikama. Kada je govorio
0 »demokratskom brbljanju« ii »doktrinarne j zbr­
ci«, Malraux, po vlastitim riječima nije kudio
doktrinu nego idiotski način na koji je shvaćena
1 izložena od strane određenih osoba. Početkom
1925. govorilo se o pravu glasa, a ne o pravu
na jelo, onima koji su umirali od gladi. Malra-
uxova knjiga je u prvom redu optužba protiv
uvjeta ljudskog života, protiv sudbine čovjeka.
On odbacuje prigovor Trockog da nema afinite­
ta između njega kao autora knjige i revolucije

13) André Malraux, »Réponse ’a Trotsky«, NRF 211, tra­

vanj 1931.
102
i da političke pouke proistječu iz knjige i pro­
tiv njegova svjesnog htijenja. Malraux smatra
da Trocki slabo poznaje uvjete umjetničkog stva­
ralaštva, jer revolucije ne nastaju same od se­
be, ali to vrijedi i za romane. »Osvajači« nisu
»romansirana kronika« kineske revolucije jer je
glavni akcent stavljen na odnos između indivi­
duuma i kolektivne akcije, a ne na samu kolek­
tivnu akciju.
Apsurdno bi bilo, smatra Malraux, osporava­
ti vrijednost marksizma kao revolucionarne dok­
trine, ali jedna doista marksistička, to jest
svjesna akcija moguća je samo uz uvjet da je
klasna svijest probuđena i razvijena. Dokle god
mase propovijedaju da je važnije spasiti dušu
nego biti sretan i slobodan, dokle god vjeruju
— kao u Kini — da je svaki život na zemlji pro­
vizoran i da služi pripremi za neki bolji život,
ne može biti govora o klasnoj svjesti dakle ni
0 pravoj marksističkoj društvenoj akciji. Svi­
jest mora najprije biti probuđena, zatim je tre­
ba razvijati. U takvoj situaciji postavlja se pita­
nje treba l'i čekati da se klasna svijest probudi
1 izgradi, ili valja iskoristiti mogućnost da se
putem borbe ostvare određene društvene vred-
nosti za proleterijat, makar on bio još i klasno
nedovoljno svjestan. Malraux se u takvom slu­
čaju opredjeljuje za akciju imajući pred očima
ideal oslobođenja eksploatirane klase. I upravo
u toj datoj situaciji i sa gledišta toga ideala
dobivaju svoje opravdanje neki kompromisi, ne­
ke tako reći pragmatističke solucije: u revolu­
ciji može biti koristan i anarhist Hong. Može
biti koristan čak i pripadnik desnog krila Kuo*
mintanga Tcheng-Daî. On se protivi terorizmu,
103
ali uživa ugled kod proleterijata i bez njegova
pristanka mnogi neće stupiti u štrajk.
Pobjeda plaćeničkih armija koje marširaju na
Kanton onemogućila bi organiziranje proleta­
rijata i njegovo revolucionarno obrazovanje,
treba, dakle, najprije biti pobjednik.
Za Malrauxa se postavlja problem kako za
malobrojan kineski proletarijat, slabo organizi­
ran i nedovoljno svjestan sebe, izvojevati vlast
koju ne može osvojiti posve sam. Kako pronaći
neku snagu koja može pokrenuti mase, kao što
je u Rusiji bila glad mase za zemljom? Gdje
naći i kako otkriti najdublju potrebu tih masa?
Komunistička Internacionala je godinama na to
pitanje davala odgovore, ali godine 1925. jedna
opća strast u mnogome pojednostavljuje prob­
lem. Bila je to mržnja prema Engleskoj.
Blokada Hong-Konga nije dovoljna da se slo­
mi engleska dominacija u Južnoj Kini, jer na­
kon razaranja Hong-Konga britanska bi kruna
imala na raspolaganju druga sredstva akcije. Za
komuniste se prvenstveno radi o tome da po­
kažu svoju efikasnost. Oni udaraju u glavu, a
Hong-Kong je glava u koju su uprte oči cijele
Kine. Borodin i Gari ne primaju oružje od Inter-
naoionale koja nalaže da se sklopi sporazum sa
Kuomintangom. Internacionala zna da treba br­
zo djelovati. Za nju se postavlja dilema od bit­
nog značenja, hoće li uspjeti na vrijeme stvoriti
klasnu svijest i program koji bi omogućio da
se uništi desno krilo Kuomintanga, ili, će, na­
protiv, desno krilo postati dovoljno snažno da
uništi komuniste. Sigurno je da tu ima onog
što Trocki naziva avanturizmom. Ali, pita se
Malraux, što može učiniti revolucionar ako od­
104
bije takav avanturizam koji revoluciji pruža po­
zitivnu šansu? Za Malrauxa je očigledno da
Internacionala nije laka srca prihvatila fuziju
kineske komunističke partije i Kuomintanga.
Ali odbijanje te fuzije odmah bi izazvalo unu­
trašnju krizu revolucionarnog pokreta i anulira­
lo šanse za pobjedu.
Kako vidimo, u polemici s Trockim Malraux
pokazuje više političkog realizma od svog sugo­
vornika koji je ponegdje i suviše lično motivi­
ran, polemizirajući više protiv same Interna-
cionale i Staljina nego protiv Malrauxa kao
autora knjige koja je predmet rasprave.
Uočavajući mnogobrojne poteškoće Interna-
cionale u težnji ka cilju da što prije probudi
klasnu svijest kineskog proletarijata, on isto­
vremeno daje Trockom lekciju iz političke stra­
tegije. Koncepcija koju brani Malraux pomalo
je i pragmatistioki obojena, ali Internacionala,
po uvjerenju Malrauxa, nije imala drugog izla­
za. Malraux se opredjeljuje za onu mogućnost
akcije koja najviše obećava, koja pruža najviše
šansi za pobjedu. On se, istina, divi ulozi koju
je Trocki namijenio proletarijatu, ali argumenti
koje Trocki iznosi neodrživi su u sukobu s či­
njenicama političke stvarnosti, »čineći čast lič­
nostima iz mog romana, kaže Malraux, što ih je
shvatio kao simbole, Trocki ih je izdvojio iz
historijskog trajanja, a moja obrana sastoji se u
tome da ih ponovo tamo vratim«.
Kada je Herriotova vlada dopustila Trockom
da se godine 1933. nastani u blizini Royana,
Malraux je nakon njihova susreta s divljenjem
opisao toga čovjeka, čije lice je — po Malra-
uxovim riječima — bilo obilježeno »jednom od
105
velikih sudbina svijeta«. Malraux se u to vri­
jeme oduševljava za program »jedinstvene
fronte« koji komunisti ne odobravaju. On koris­
ti svoj ugled u obranu Trockog i izjašnjava se
protiv njegova izgona iz Francuske koji je usli­
jedio kad je na vlast došao Léon Blum. U jed­
nom od svojih govora iz toga vremena Malraux
insistira na jedinstvenosti revolucionarnog po­
kreta približavajući se stavu Trockoga.
Trocki sa svoje strane preporučuje u svo­
jim člancima obje Malrauxove knjige, »Osvaja­
če« i »Ljudsku sudbinu«, koje, po njegovoj in­
terpretaciji, ostaju velika optužba politike Ko­
munističke intemacionale u Kini.
lako je Malraux pomagao Trockom da od vre­
mena do vremena objavi po koji članak, među
kojima spominjemo posebno onaj »Što je na­
cionalsocijalizam« u Nouvelle Revue Française,
Malraux kasnije ipak uočava nerealnost mita o
jedinstvu revolucije i nekih drugih teza i kon­
cepcija Trockog.
U času opasnosti od najezde hitlerizma on
uviđa nužnost efikasne i solidarne međunarod­
ne akcije protiv fašizma. U interesu je pak te
borbe približavanje Sovjetima. Ali kad se Mal­
raux veže u španiiji uz komuniste, odnosi izme­
đu njega i Trockog dobivaju nov obrt. Malraux
prekida vezu s francuskom Parti ouvrière d' uni­
fication marxiste (Radnička partija marksistič­
kog jedinstva) čiji je cilj bilo jedinstvo revolu­
cije, prihvaćajući drugu efikasniju strategiju bor­
be protiv fašizma. Sudjelujući u španjolskom
građanskom ratu na strani republikanaca, za što
mu je Dolores Ibarruri La Passionaria uručila
diplomu Republikanske Španije, on se godine
106
1937. upućuje u Ameriku da traži pomoć za špa­
njolske borce. U toj i u drugim prilikama Mal­
raux ističe značajnu i veliku ulogu Sovjetskog
Saveza u borbi protiv Francova režima, a isto­
vremeno osuđuje politiku nemešanja Blumove
vlade. Često napadan što šuti o Staljinovim
čistkama, Malraux se sve do kraja Drugog svjet­
skog rata suprotstavljao svemu što bi u tom
času moglo štetiti zajedničkoj borbi protiv fa­
šizma, pa tako je i njegova šutnja o nekim
spornim problemima i konfliktima bila motivi­
rana, ne simpatijama prema politici Staljina,
nego potrebom da se sve snage udruže radi
postizanja što veće efikasnosti.
Taj stav Trooki mu je žestoko zamjerao, po­
stavljajući mu vrlo oštra i provokativna pitanja
oko njegova angažmana. U tome je išao tako
daleko da ga je čak nazvao »staljinističkim
agentom«. Maliraux mu dostojanstveno odgova­
ra: »Kao što ni Inkvizicija nije pogodila fun­
damentalno dostojanstvo kršćanstva, moskovski
procesi nisu umanjili fundamentalni dignitet ko­
munizma.«14) Od tada nastaje konačni prekid iz­
među njih dvojice, no Malraux će u nekoliko
navrata spomenuti s divljenjem toga čovjeka ko­
ji je za njega inkarnirao mit jednog historij­
skog trenutka, rađanja sovjetske armije, čovje­
ka koji je nosio u sebi tragiku istovremeno i
pobjednika i pobjeđenog, čija ga je superior­
nost fascinirala.
Malraux je čak godine 1929. napravio plan
za ekspedioiju u Kazahstan da bi oslobodio Troc-
kog iz Alma-Ate gdje je bio konfiniran po nare­
,J) Cit. u: Jean Lacouture, André Malraux, Paris, Seuil.
1973.
107
đenju Staljina. Malraux, istina, nije spomenuo
Trookog u svojim »Anti memoarima«, ali u tele­
vizijsko jemisiji O.R.T.F.-a »Legenda vijeka«15)
posvećenoj Malrauxu, on Trockog naziva pro­
povjednikom iracionalnog i čovjekom velikog
duha, te se sa simpatijama sjeća njihovih sus­
reta.
Prihvaćajući Trockog kao, rekli bismo, perso­
nificirani mit, Malraux nikada nije prihvaćao
njegove ideje. Čini se da bismo, s obzirom na
motive, u izvjesnoj mjeri mogli povući analogi­
ju sa simpatijama što ih je kasnije Malraux po­
kazao za De Gaullea. U jednom i drugom Mal­
raux je vidio ljude jake volje, velike ličnosti
koje doduše nisu u punom smislu riječi stvara­
oci historije, ali pridonose tome da se ona
usmjeri odigravši u jednom času u historiji ve­
liku i markantnu ulogu.
Zanimljivo je da je jedan drugi sovjetski pi­
sac, lija Erenburg prihvatio duboko značenje
koje Malrauxova vizija ima za budućnost, naro­
čito kad se usporedi s većinom francuskih pi­
saca koji žive u sadašnjosti, a to znači izvan
borbe za budućnost. Erenburg je najprije napi­
sao članak u listu »Izvestia« svibnja 1933. go­
dine, a kasnije, godine 1939. knjigu »Duhamel,
Gide, Malraux . . . kako ih vidi pisac iz SSSR-a«.
Erenburg upućuje neke pohvale Malrauxu uz 25.
izdanje »Ljudske sudbine«, ali dodaje da je Ki­
na za Malrauxa historijska slučajnost, a roman
je »intimni dnevnik stenograma iz njegovih ra­
nijih diskusija, radioskopija njega samog frag-

15) Jean Vilar, »Un entretien avec André Malraux«, in Ma­

gazine littéraire, 7—8/1971, br. 54.

108
mentiranog u više heroja«.16) Erenburg potom
zaključuje da su u toj knjizi ljudi odsutni. Nje­
mu se ne sviđa suviše intelektualni život Mal-
rauxovih junaka koji mnogo diskutiraju, pa se
time, misli on, gubi na realizmu. Erenburg, me­
đutim, gubi iz vida da ti junaci raspravljaju o
fundamentalnim problemima ljudske egzisten­
cije koju u datom momentu vežu uz revolu-
oiiju. Kao umjetnik, Erenburg je međutim, ipak
osjetio duboku patetiku, ljepotu i uvjerljivost
Malrauxovih djela u kojima ličnosti odbijaju
inerciju i borbom žele stvoriti nove uvjete za
čovjeka. Govoreći o likovima »Ljudske sudbine«
Erenburg se posebno zaustavlja na Gisorsu i
svijetu kontemplacije što ga on predstavlja, pro-
fetski naslućujući: »André Malraux neće biti sa-
putnik Gisorsa.«

16) llya Ehrenbourg, Vus par un écrivain d'URSS, G alli­

mard 1934.
109
 Društvena klima i aktivnost
intelektualaca tridesetih godina
Godina 1932. je godina velikih političkih i
ekonomskih kriza. Japan je okupirao Mandžuri-
ju i zajedno s Njemačkom istupio iz Društva na­
roda. U Italiji se fašizam učvrstio, a Francusku
potresaju krize režima. Na vlasti je koalioija
radikala i socijalista. Politička nestabilnost po­
tiče stvaranje brojnih liga i udruženja među ko­
jima ima dosta nacionalističkih pa i fašističkih.
Prijetnje miru postaju sve određenije i glas­
nije. Mnogi napredni pisci i javni radnici osje­
ćaju opasnost koja svakog časa može ugroziti
međunarodnu sigurnost. Zato u svibnju 1932.
godine Romain Rolland i Henri Barbusse upu­
ćuju putem revije »Monde« apel za sazivanje
svetskog kongresa u Amsterdamu protiv impe­
rijalističkog rata. Oni upozoravaju na opasnost
od japanskog imperijalizma koji prijeti Sovjet­
skom Savezu, a posredno i čitavom svijetu, te
pozivaju na jedinstvo svih ljudi koji žele mir
bez obzira na njihova uža politička opredeljenja.
Apeliraju na sve radničke, kulturne, društvene i
sindikalne organizacije da pomognu organizira­
nju masovnog otpora protiv opasnosti imperi­
jalizma. Tom apelu pridružuje se i »Lf Huma­
nité« koji napada politiku Leona Bluma dekla­
rirajući bezrezervnu podršku solidarnosti Sov­
jetskom Savezu.
U kolovozu 1932. godine sastao se svjetski
kongres u Amsterdamu na kome su sudjelova­
le brojne pacifističke, političke i kulturne orga­
nizacije i pokreti. Kasnije će on prerasti u po-
111
kret Amsterdam-Pleyel, sa oiljem borbe protiv
rata.
Dolaskom Hitlera na vlast u siječnju 1933.
godine nacizam je na vrlo otvoren i očigledan
način zaprijetio svjetskom miru i demokraciji
jačajući tako potrebu ii želju za još čvršćim ud­
ruživanjem svih antiimperijalističkih i pacifistič­
kih snaga protiv opasnosti koja je postajala sve
stvarnijom. Ta situacija prisiljava Komunističku
partiju Francuske na izvjesno otvaranje i ub­
lažavanje stavova, kako bi na taj način okupi­
la ato veći broj ljudi čije bi aktivnosti usmje­
ravala. Element jedinstva nije, dakle, bila nikak­
va određena ideologija ili doktrina, nego borba
protiv opasnosti fašizma. Radi borbe protiv fa­
šizma na literarnom i ideološkom planu osno­
vano je godine 1932. Udruženje revolucionarnih
pisaca i umjetnika AEAR, a među njegovim os­
nivačima, uz Aragona, Barbussea, R. Rollanda,
Nizana i druge, našao se i Maurice Thorez. Ud­
ruženje je uspjelo okupiti neobično velik broj
pisaca i umjetnika različitih užih opredjeljenja,
čiji je zajednički cilj bila borba protiv fašizma
i odbrana kulture. Formulirajući stavove udruže­
nja, Paul Vaillant Couturier trudio se da izbjeg­
ne duh sektaštva, kako bi privukao što veći broj
simpatizera.
Elastičan stav rukovodstva stvarao je povolj­
nu klimu za zajedničko djelovanje, pa je tako u
anketi koju je vodio Aragon u listu »Commune«,
na pitanje: »Za koga pišete?«, većina pisaca od­
govorila da piše »za sve«. Možda nikada do ta­
da nisu postojale povoljnije šanse da se izvrši
presudan utjecaj na ljude koji nisu bili mark­
112
sisti ili su odbijali bilo kakvu ideološku indok­
trinaciju.
Neobično važnu ulogu u tom poslu preuzele
su na sebe brojne publikacije koje okupljaju
poznata imena kulture. Osim onih koje su bile
usko vezane uz Komunističku partiju, kao što
su »Commune« i »Humanité«, postojao je niz
revija bliskih njenoj orijentaciji, s naglašenim
paoifističkim stavom, poput »Clarté« i »Euro­
pe«.
Najvažnija među njima, »Commune«, osno­
vana je 1933. godine i njena aktivnost traje do
1939, kada su prestale izlaziti i mnoge druge
napredne publikacije. »Commune« je bila organ
Udruženja revolucionarnih pisaca, i uz dva se­
kretara, Aragona i Nizana, u redakcijski savjet
ušlii su Vaillant-Couturier, Henri Barbusse, Ro­
main Rolland i André Gide. Mnogi suradnici
»Commune« bili su ujedno i suradnici »Huma­
nités«, kao André Wurmser, Jean Cassou, Geor­
ges Sadoul, Vladimir Pozner, René Maublanc i
drugi.
Revija »Commune« odmah se definirala kao
borbena revija ii iznijela je vrlo jasan program
borbe priznavajući jedino proletersku revoluci­
ju pravom revolucijom. Njen je glavni zadatak
borba protiv svih oblika fašizma, s koje god
strane dolazili, protiv imperijalističkog rata i
propagande građanskih ideologa.
»Humanité« je imao znatan utjecaj na čitao­
ce, ali su njegovi stavovi, često suviše orto­
doksni i apologeti oni, odbijali mnoge intelektu­
alce kojima je bilo stalo do intelektualne ne­
ovisnosti.
113
 »List »Clarté« je s pacifističke pozicije prešao
u izrazito otvorenu opoziciju prema komunisti­
ma, nakon što je na svojim stranama dugo vo­
dio debate o proleterskoj kulturi. »Clarté« mi­
jenja i svoje ime u »La Lutte des classes« i
postaje organ trockističke opozicije.
Jedna od rijetkih revija koja se i do danas
sačuvala bio je časopis »Europe« čiji je glav­
ni urednik bio neko vrijeme Jean Guéheno. On
je 1936. godine demisionirao smatrajući da pre­
tjeran utjecaj komunista sputava slobodu ak­
cije. Reviju zatim preuzima Jean Cassou koji
joj daje marksističku orijentaciju nastojeći da
njom obuhvati i one pisce koji sačinjavaju broj­
nu kategoriju »suputnika« (»compagnons de
route«), da bi joj dali što raznolikiji karakter.
Uz ove revije treba svakako spomenuti još
dvije. Jedna od njih je »Monde«, a osnovao ju
je Barbusse 1928. godine. Njen redakcijski sav­
jet okupio je vrlo ugledna imena, kao što su Ein­
stein, Gorki, U. Sinclair, Unamuno — od stra­
nih — a od domaćih: Beri, Altmann, i drugi.
Revija »Monde« odigrala je važnu ulogu propa­
girajući komitet Amsterdam-iP'leyel, ali je godi­
ne 1935. prestala izlaziti. Druga značajna perio­
dična publikacija je tjednik »Vendredi« koji je
bio organ Narodnog fronta, a ne partijski, ali su
u njemu surađivali, uz mnoge pisce komuniste
koje smo prije navelii, i Andrée Viollis, André
Chamson i André Gide.
Ove su publikacije, kako smo naveli, okup­
ljale znatan broj pisaca od kojih su neki u to
vrijeme doživjeli veliku ličnu afirmaciju kao knji­
ževnici i kao boroi protiv fašizma. Neki će od
njih aktivno sudjelovati i u redovima španjol­
114
skih boraca antifašista. Istaknuto mjesto među
suradnicima spomenutih revija i listova zauzi­
maju André Gide i André Malraux.
Gide je u to verijeme imao za sobom iskus­
tvo iz Konga koje ga je neprekidno opsjedalo i
bitno utjecalo na formiranje njegovih stavova.
On je i prije bio osjetljiv na nepravdu, ali ne­
posredan kontakt sa strahovitom socijalnom i
moralnom bijedom duboko ga je potresao. Za
Andréa Gidea Kongo je bio ono što je za Mal-
rauxa bila Indokina: potrebno svjedočanstvo ali
i sredstvo vlastitog oslobođenja, determinanta
svijesti o tome da je pojedinačna egzistencija
povezana sa životom »drugih«.
Paralelno s izvjesnim afinitetima koji su po­
vezivali ova dva čovjeka, postojale su očite raz­
like, kako u njihovim osobinama tako i u mo­
tivima njihovih angažmana. Nekadašnji propo­
vjednik krajnje individualističkog morala, André
Gide, objašnjava svoje približavanje komunisti­
ma događajima koji su bili odlučujući u njegovu
izboru. Ali on ne želi da se ta izmjena nazove
»konverzijom«, jer smatra da nije promijenio
smjer, nego sada napreduje »usmjeren prema
nečemu«.
Za razliku od mnogih suvremenika, a poseb­
no od Andréa Gidea, André Malraux je u vri­
jeme velikih političkih kriza, od tridesetih godi­
na pa sve do kraja drugog svjetskog rata, poka­
zivao izrazitu svijest i smisao za političko. Re­
alnost nacizma pretvara toga pobunjenika u re­
volucionara, a njegov najaktivniji angažman tre­
ba tražiti upravo u tom periodu. Jačanje fašiz­
ma ukazat će na neodrživost totalnog revolta
koji u krajnjoj liniji vodi nihilizmu i na potre-
115
bu aktivnog i efikasnog opredjeljenja. Zato ga
J. P. Bernard s pravom smatra prvim istinskim
francuskim »angažiranim« piscem XX stoljeća,
naglašavajući poseban status ovog pisca u ko­
jem je uvijek prisutan čovjek akcije.1)
Malraux je već godine 1932. postao član Ud­
ruženja revolucionarnih pisaca >i umjetnika —
AEAR. U toj skupini snažnih individualnosti, sje­
dinjenih željom za akcijom, Malraux će osjetiti
istu povezanost »bratstvom« koje će u Revolu­
ciji dobiti svoje najpunije i najplemenitije zna­
čenje.
Ožujka mjeseca 1933. ovo je udruženje orga­
niziralo miting kojem predsjedava André Gide.
On pred dvije tisuće radnika drži svoj prvi po­
litički govor. Indignirano govori o teroru što ga
provode nacisti u Njemačkoj dok jedna druga
zemlja, Sovjetski Savez, nosi u sebi beskrajno
obećanje budućnosti. Gide govori i o slabosti­
ma i poteškoćama što ih je susreo u Sovjet­
skom Savezu, ali ta je zemlja još uvijek u to
vrijeme za Gidea bila veliko obećanje. Njego­
va knjiga »Povratak iz S.S.S.R.-a« još nije bila
napisana. U atmosferi koja je krajnje naelektri­
zirana Malraux uzima riječ i s uzdignutom ša­
kom uzvikuje: »Ako dođe do rata, naše je mjes­
to u redovima Crvene Armije!«2) Tekst njegova
govora na tom skupu donosi brošura pod nas­
lovom »Oni koji su izabrali«, <i tu Malraux ka­
že: »Već deset godina fašizam širi nad Evro­
pom svoja velika crna krila. Uskoro će doći

]) J. — P. A. Bernard, Le Parti communiste français et la

question littéraire 1921— 1939, Grenoble, Presses universitai­
res 1972.
2) Cit. u: Jean Lacouture, André Malraux, Paris, Seuil,
1973.
116
akcija, krv protiv krvi . . . Mi smo prije svega
obavezni da konkretnim djelovanjem pomogne­
mo njemačke pisce koji nam čine čast što ima­
ju povjerenja u nas! Oni koje progone u Nje­
mačkoj, nisu progonjeni kao marksisti, nego za­
to što su sačuvali osjećaj dostojanstva. Nje­
mački fašizam nam pokazuje da se nalazimo
pred ratom. Moramo učiniti sve što je u našoj
moći da do njega ne dođe: ali mi imamo posla
sa gluhima, mi znamo da nas oni ne čuju! Na
prijetnju treba da odgovorimo prijetnjom, a da
se znamo okrenuti prema Moskvi, prema Cr­
venoj Armiji!« Od tada, iako nikada nije pristu­
pio Komunističkoj partiji Francuske, Malraux
postaje njen suputnik, »compagnon de route«,
lako je njegov odnos prema marksizmu još uvi­
jek prilično nejasan, njegov stav prema fašiz­
mu više je nego jasan i odlučan. Potpuno pri­
lazi borbenoj ljevici, a njegova aktivnost pro­
teže se i na borbu protiv kolonijalizma. Istina,
od povratka iz Indokine Malraux nije intenziv­
nije sudjelovao u intervencijama oko pobuna u
Indokini, no pritisak realnosti, a osobito nadira­
nje fašizma u Evropi, pridonosi tome da je Mal­
raux postao osjetljiviji za sve oblike ljudske
podjarmljenosti, angažirajući se protiv snaga
koje dovode u pitanje ljudsku slobodu i digni­
tet ljudske ličnosti.
Kad Malraux govori o političkim snagama,
osobitu važnost pridaje snagama ljevice koje,
iako ne odgovaraju u potpunosti onome što bi
on htio, jedine se na ozbiljan naćin suprot­
stavljaju ratu. On završava riječima: »Ni u ko­
jem slučaju neću ratovati protiv Rusije.« Tu je
117
izjavu donio časopis »Marianne«, 20. prosinca
godine 1933.
Nagrada Gouncourt koju je 1933. godine do­
bio za svoje djelo »Ljudska sudbina« pridoni­
jela je njegovu ugledu među intelektualcima i
širom čitalačkom publikom u čitavom svijetu.
On će taj ugled iskoristiti kao sredstvo utje­
caja na ljude kako bi se uspješnije suprot­
stavili nacizmu. Taj ugled bio je odlučujući i
kod izbora delegata za Kongres pisaca u Mos­
kvi koji je zakazan od 17. do 31. kolovoza go­
dine 1934. Ovaj kongres je trebalo da okupi
veliki broj književnika radi otvorenijeg i elastič­
nijeg razgovora o problemima kulturnog stvara­
laštva, posebno o problemu slobodnog stvara­
nja vezanog uz pojmove što ih je donio socija­
listički realizam. Treba odmah reći da je pret­
hodni kongres, održan u Harkovu, četiri godine
ranije, suviše dogmatski i uskogrudno kodifi­
cirao postupke i ciljeve nove književnosti, i oni
su se ubrzo pokazali Više kao smetnja nego
kao poticaj stvaralaštvu. Kongresu u Moskvi
prisustvuje oko četrdeset stranih delegata, a
od francuskih pisaca tu su se, uz Aragona, naš­
li Jean-Richard Bloch, Vladimir Pozner te Mal­
raux. Od ruskih pisaca i kulturno-politickih rad­
nika treba spomenuti Gorkog, Erenburga, Alek-
seja Toistoja, ždanova i Radeka.
Na kongresu u Moskvi osobito je bio zapa­
žen referat Buharina koji je dao jednu od naj­
prihvatljivijih definicija socijalističkog realizma
i njegova odnosa s dijalektičkim materijaliz­
mom, suprotstavljajući se vulgarnoj interpreta­
ciji i njegovoj dogmatskoj primjeni na području
umjetnosti. Naglašavajući da se socijalistički
118
realizam ne suprotstavlja lirizmu, Buharin insis­
tira na razlici između individualnosti i indivi­
dualizma, budući da samo ovaj potonji sačinja­
va ono što, kako je jednom zgodom rekao Mar­
ko Ristić, razdvaja ljude, podupire antagonizme
i drži ih jedne protiv drugih.
Govor koji je Malraux improvizirao nalazi se
dobrim dijelom na liniji koju je zacrtao Buha­
rin. Sovjetska publika nije dotada poznavala
Malrauxa, ali je o njemu dao nekoliko podataka
francuski filozof i komunist Paul Nizan pred­
stavljajući ga u Literaturnoj Gazeti kao pisca
koji doduše nije revolucionarni pisac ali je je­
dan od onih mladih renomiranih pisaca koji, pro-
izašli iz građanske klase, namjenjuju toj klasi
prirodnu smrt i vežu se uz proletarijat.
Malraux je bio jedini od francuskih sudioni­
ka Kongresa koji nije pripadao Komunističkoj
partiji, ali ga to nije sprečavalo da odmah na
početku izlaganja izrazi svoju privrženost Sov­
jetskom Savezu ovim recima: »Da nismo veza­
ni uz Sovjetski Savez, ne bismo bili ovdje. Neću
dakle okolišati, i govorit ću vam, kao što čov­
jek govori ljudima, o onome što ih povezuje i
o onom što ih razdvaja. Vi možete već raditi za
proletarijat; mi, revolucionarni pisci Zapada, ra­
dimo protiv buržoazije.«3)
Malraux je u tom govoru postavio retorič­
ko pitanje što je, u psihološkom smislu, bitno
obilježje komunističke civilizacije. Odgovarajući
na to pitanje on je osobito istaknuo da je u
Sovjetskom Savezu ukazano povjerenje ženama
koje je carizam tlačio. Na taj način ije iz boli i

3) -L’Art est une conquête«, in Commune br. 13— 14/1934.

119
bijede uspjelo uzdignuti i izgraditi sovjetsku
ženu. Djeoi je također ukazano povjerenje, čak
i besprizornima. Povjerenje je ukazano čak i sa­
boterima, ubojicama i kradljivcima. Tako ih je
uspjelo u određenom smislu spasiti za društvo i
pridobiti ih za konstruktivnu društvenu aktiv­
nost. Rezimirajući taj dio govora Malraux je re­
kao: »Usprkos svim preprekama, građanskom
ratu i gladi, i po prvi put nakon milenija, ovi
ovdje ukazali su povjerenje čovjeku.«
U nastavku svoga izlaganja Malraux se bavi
problemom da M slika Sovjetske Rusije, koju
nam daje njena književnost, doista izražava su­
vremenu Rusiju. Malraux kaže da je u pogledu
vanjskih činjenica odgovor pozitivan, ali negati­
van je s obzirom na etiku i psihologiju, jer po­
vjerenje koje se ukazuje svima drugima, ne uka­
zuje se uvijek dovoljno piscima. Malraux smat­
ra da je to tako zbog jednog nesporazuma koji
se tiče kulture a posebno književnosti. Sovjet­
ski Savez, naime, treba da bude izražen u knji­
ževnosti; potrebno je načiniti ogroman inventar
žrtava, heroizma i upornosti. Ali to nije jedno­
stavno. I primjer Amerike, uostalom, pokazuje
da se izražavajući moćnu civilizaciju ne stvara
neminovno i moćna literatura. Ni u Sovjetskom
Savezu neće biti dovoljno fotografirati jedno
veliko doba, da bi se rodila velika književnost.
Malraux zatim, osvrćući se na poznatu Sta-
Ijinovu definiciju pisca, uzvikuje svoju čuvenu
činjenicu: »Ako su pisci »inženjeri duša« ne
zaboravite da je najviša funkcija inženjera stva­
ranje novog.« Malraux je svjestan povezanosti
umjetnika i društva, ali problem je upravo u
tome da se sazna na koji je on način s druš­
120
tvom povezan. Malraux zna da se, uprkos toj
vezi, umjetnost pokorava svojoj vlastitoj logici
i proizilazi iz vlastite unutrašnje slobode. Zato
nikakva ideologija ne može biti opravdanje za
određenu estetiku. Malraux će mnogo kasnije u
napomenama knjizi Gaetana Picona, izdanoj
1970, koja je njemu posvećena, reći: »Estetska
revolucija staljinizma nije bez veze sa njego­
vom etičkom evolucijom . . . ja ne predbacujem
Rusima loše slikarstvo koje traje od smrti Rub-
Ijova 1430. Ja prigovaram staljinistima metode
kojima su ga nametnuli i ideologiju kojom su
ga opravdavali.«4)
Umjetnost — nastavlja Malraux u moskov­
skom govoru — nije pokoravanje, ona je osva­
janje, pobjeđivanje. Ona je osvajanje osjećaja i
sredstava da se oni izraze, a gotovo uvijek je
pobjeda nad nesvjesnim, vrlo često i nad logi­
kom.
Malraux dalje pledira za novo shvaćanje um­
jetnosti koja će biti oslobođena uskog pragma­
tizma i čiji će cilj biti potpun čovjek. Pojedinač­
ne sudbine nisu više zanimljive, nego sudbina
čovjeka kao takvog. »Buržoaziji koja je govorila:
individuum, komunizam će odgovoriti: čovjek.
I kulturna lozinka koju će komunizam suprotsta­
viti devizama najvećih individualističkih razdob­
lja, ona koja, kod Marxa, povezuje prve strani­
ce Njemačke ideologije s posljednjim koncepti­
ma »Kapitala«, glasi: »Više svijesti!«. Bilo bi
suviše dugo definirati ono što je bila svijest
za ruske klasike. Njihovo produbljivanje čovjeka
sastojalo se gotovo uvijek u tome da se poka­
že ono što je u njemu kontradiktorno i nepred-
4) Gaëtan Picon, Malraux par lui-même, Paris, Seul, 1953.
121
vidljivo.« Ljubav suvremene sovjetske čitalačke
publike prema ruskoj klasičnoj književnosti
Malraux prije svega objašnjava izvanrednom li­
terarnom kvalitetom njihovih tvorevina, ali ta­
kođer i time što o psihičkom životu daju boga­
tiji i protivrječnijfi, dakle istinitiji pojam nego
sovjetski romani. S obzirom na psihologiju Lav
Tolstoj je aktualniji no mnogi moderni pisci.
Odbijanje psihološkog u umjetnosti vodi najap-
surdnijem individualizmu. Jer svaki se čovjek
trudi da misli svoj život, htio on to ili ne; a od­
bijanje psihološkog znači, konkretno, da će onaj
koji bude najbolje mislio svoj život, to iskustvo
sačuvati za sebe, umjesto da ga prenese dru­
gima.«
U nastavku svog govora Malraux je odao po­
štovanje djelima Maksima Gorkog koja po nje­
govim riječima »neprekidno ispoljavaju karak­
ter psihološkog ili poetskog otkrića«. Poetskim
otkrićem naziva Malraux, služeći se primjerom
iz Tolstojeva »Rata i mira«, prizor s oblacima u
kojima princ Andrej Bolkonski, ležeći ranjen
kod Austerlitza, otkriva vedrinu uzvišenu iznad
boli i nemira čovjeka.
Nastavljajući svoje izlaganje o zapadnoj ci
vilizacijii koja se u tom trenutku može samo
sebi smiajti u liku Čaplina, Malraux kaže: »Vi
ćete pridonijeti da se ovdje rodi civilizacija
iz koje će proizaći Šekspiri. Neka se oni ne
uguše pod fotografijama, ma koliko bile lijepe.
Svijet ne očekuje od vas samo sliku onog što
vi jeste, nego i onog što vas nadilazi, a tu sli­
ku ćete uskoro moći dati svijetu.«
Prvi je Malrauxu odgovorio Karl Radek. On
odbija Malrauxovo strahovanje da bi se neki
122
šekspiri utopili u fotografiranju, izražavajući ve­
liku nadu u Sovjetski Savez koji će kao og­
romna zemlja dati veliku šansu budućim Šeks-
pirima.
Malraux je međutim dopunio svoje shvaćanje
socijalističkog realizma u intervjuu danom
»Pravdi«. Tu je istaknuo važnost Marxove teze
da čovjek treba da bude definiran prema onom
što čini, ne prema onom što misli. Tom tezom
sam Marx je, po Malrauxovu mišljenju naznačio
pravac koji treba da slijedi komunistička um­
jetnost. Ta je teza bila u toku kongresa podloga
diskusijama delegata.
Posebno zanimljivi za Malrauxa bili su nje­
govi razgovori s režiserom Eisensteinom koji je
s Mayerholdom planirao ekranizaciju Malrauxo-
va djela »Ljudska sudbina«. Taj je plan propao,
vjerojatno zbog Malrauxovih suviše smjelih ne­
konvencionalnih i antikonformističkih istupa
koji nisu bilii po volji tadašnjim sovjetskim no­
siocima vlasti.
Po svom povratku u Pariz, Malraux je dva
mjeseca nakon Kongresa bio pozvan da dade
izvještaj o svom boravku i aktivnosti u Moskvi.
On tada drži predavanje u kojem su dominira­
le dvije teme, prva o odnosu marksizma i
svjetske književnosti, a druga o slobodi umjet­
ničkog stvaranja. U vezi s prvom temom on
kaže da shvaćanje književnosti kao primjene ne­
ke doktrine nikada ne odgovara stvarnosti. Iz­
među određene književnosti i određene doktri­
ne postoji uvijek — po mišljenju Malrauxa —
određena civilizacija živih ljudi. Tretirajući dru­
gu temu koja se tiče slobode umjetnika, Mal­
raux ističe da je u socijalnom smislu ispravno
123
slobodu građanskog pisca definirati mogućnoš­
ću koju on ima da izrazi građansku klasu, ali u
tome je mnogo manje slobodan u umjetničkom
smislu. Razvijajući ovu temu Malraux kaže da
je umjetnik, kao takav, doista malo slobodan u
pogledu izbora svoga predmeta, i da samo u
pozitivnom elementu određene civilizacije um­
jetničko djelo nalazi svoju snagu.
»Za umjetnka nije važna sloboda koja se
sastoji u tome da se učini bilo što: važna je
sloboda da se učini ono što se hoće učiniti, a
sovjetski umjetnik zna dobro da će kao umjet­
nik naći snagu svog genija, ne u neslaganju sa
civilizacijom koja ga okružuje, nego naprotiv, u
skladu s njom.«5
Govoreći o razlikama dviju civilizacija Mal­
raux naglašava hipokriziju institucija Zapadne
Evrope. On smatra da je u civilizaciji Zapada
nastao fundamentalni nesklad između duha, s
jedne strane, i društvenih institucija, s druge
strane. Za sovjetsku civilizaciju se tvrdi da je
totalitarna civilizacija. Malraux prihvaća taj at­
ribut, ukoliko se pod tim podrazumijeva civili­
zacija u kojoj ljudi sudjeluju, uz koju oni svjes
no pristaju i u kojoj rad nije mrtvi dio života
Nasuprot tome, sklad ljudi i umjetničkog djela
postoji na Zapadu još samo na planu komike, i
ljudi Zapada nalaze stvarno zajedništvo još sa­
mo tako da se smiju sebi samima. U sovjetskoj
civilizaciji, prema mišljenju Malrauxa, umjet­
nik nije zanimljiv u svojim vlastitim očima, jer
mu se sviejt čini zanimljivijim nego on sam, jer
tu treba svijet još otkrivati. Građanski pak svi-

5) »L’Attitude de l ’artiste«, in Commune br. 15, 1934.

124
jet dosta je star i relativno poznat. Može se re­
ći da je inventar građanskog svijeta završen.
Nasuprot tome, inventar sovjetskog svijeta još
je u procesu stvaranja.
često se insistiralo — nastavlja autor —
da nepovjerenju kojim je rusko društvo, u iz­
gradnji tako često ugroženo, bilo prisiljeno op­
teretiti čovjeka. Ali ovo nepovjerenje odnosi se
samo na pojedinca. Povjerenje koje Sovjeti uka­
zuju čovjeku, možda je veće nego igdje. Mal­
raux odaje priznanje uspjesima što ih je na
tom planu postigao Sovjetski Savez podižući
napuštenu djecu i pružajući mogućnost reeduka-
cije inače propalim ljudima.
A što je s herojem novog društva, pita Mal­
raux, i odgovara da je to pozitivan heroj koji
angažira svoj život za druge ljude. Osnovni pro­
blem sovjetske umjetnosti je, po njegovu miš­
ljenju, problem pronalaženja objektivnosti. Sma­
trajući metodu socijalističkog realizma valja­
nom i snažnom, Malraux insistira na tome da
se težnja ka realizmu javlja u Sovjetskom Sa­
vezu upravo zato jer je u pitanju romantična
realnost. Građanski rat, ratni komunizam, peto­
godišnji plan izgradnja, pogranične straže, au­
tonomne republike, sve to stvara tragičnu ali
slikovitu stvarnost koja daje realizmu sve ono
što mu treba da bude prevaziđen. »Vjerujem
da je fundamentalna posljedica sovjetskog dru­
štva — kaže Malraux — mogućnost da rekre­
ira humanizam; da humanizam može biti fun­
damentalan stav čovjeka u odnos uma civiliza­
ciju koju prihvaća, kao što je individualizam
njegov fundamentalni stav u odnosu na civiliza-
zaciju koju odbija. . . Mi ćemo prihvatiti —
125
kaže on u nastavku izlaganja — vrijednosti po
kojima se ljudi ujedinjuju i koje će dati smisao
muževnom bratstvu.«
Dodajmo ovdje da André Malraux, u inter­
vjuu što ga je u prosincu 1973. godine dao au­
torici ovog rada, na pitanje o smislu i znače­
nju svog često upotrebljavanog termina »mu­
ževno bratstvo«, između ostalog odgovorio:
»Pojam bratstva, kako ga ja upotrebljavam,
suprotan je pojmu kršćanskog bratstva, ne da
jure, nego de facto. Upotrijebio sam izraz »mu­
ževno bratstvo«, kao što bi se na ruskom reklo
»revolucionarno bratstvo«, dakle suprotno zna­
čenju koje bi izrazu »bratstvo« dao sveti Fra­
njo Asiški. Postojalo je i kršćansko bratstvo
koje je u sebi imalo nešto plemenitog, ali to
nije ista stvar. Ne može se nikako poistovetiti
bratstvo milosrđa i bratstvo revolucionarnih bo­
raca.«
U toku Malrauxovih istupa na kongresu u
Moskvi jedna je rečenica izazvala osobito bur­
na reagiranja, različite interpretacije ,i brojne
nesporazume. Ona glasi: »Neka se svi oni koji
političke strasti stavljaju iznad ljubavi za isti­
nom, suzdrže od čitanja moje knjige, ona nije
pisana za njih.« Nakon što su uslijedili napadi
onih koji su suviše jednostrano shvatili ovu
izjavu, Malraux im odgovara: »Kad bih mislio
da se politika nalazi ispod literature, ne bih za­
jedno s Andréom Gideom vodio kampanju za
odbranu druga Dimitrova u Francuskoj, ne bih
išao u Berlin sa zaduženjem što mi ga je dala
Kominterna da branim druga Dimitrova, napo­
kon, ne bih bio ovdje!« Malraux se tu poziva na
kampanju koja je bila vođena za oslobođenje
126
generalnog sekretara Komunističke Partije Nje­
mačke Taelmanna i sekretara III Internacionale
Dimitrova. Njih je Gestapo uhapsio nakon poža­
ra u Reichstagu pripisujući im odgovornost za
taj požar. Poznato je da je na procesu Dimit­
rov bio oslobođen, ali je i dalje zadržan u zat­
voru. Malraux zajedno sa Andréom Gideom vo­
di veliku kampanju za njegovo oslobođenje. U
tu svrhu obojica putuju u Berlin da bi pokušali
razgovarati sa Hi ti erom, što im nije uspjelo,
ali Malraux kasnije navodi riječi koje im je upu­
tio Goebbels: »Vi tražite ovdje pravdu, ali nas
interesira samo njemačka pravda.« Nakon što je
Dimitrov ipak pušten iz zatvora, Malraux sa
Gidéom nastavlja kampanju za oslobođenje
Taelimanna i predsjedava mitingu koji je u tu
svrhu organiziran. Te akcije vode se tokom či­
tave 1935. godine.
Od njemačkih emigranata Malraux saznaje
istinu o pripadnicima njemačke lijeve opozici­
je koji su u zatvorima Gestapoa podvrgnuti mu­
čenjima. To će vrijeme Malraux u naslovu jed­
nog svog djela nazvati »Vrijeme prezira«. Sam
naslov Roger Stéphane ovako objašnjava: »Fa­
šizam je psihologija i politika prezira.«6)
Knjiga je inspirirana borbom protiv nacizma
i posvećena njemačkih drugovima, a i njen glav­
ni junak je Nijemac. U njoj su opisane patnje
zatvorenika Kassnera, komunističkog pisca i
kroničara, u nacističkom zatvoru i borba koju
on vodi sa samim sobom da izdrži. Čitava Kas-
snerova volja koncentrirana je na napor da se
adaptira na novu situaciju, da bi na neki način
6) Roger Stéphane, Portrait de l'aventurier, Ed. du Sagi-
taire 1950.

127
mogao ostati gospodarem situacije, braneći se
lucidnošću i voljom od ludila. U toj borbi po­
mažu mu zvuci muzike koji izviru iz sjećanja i
razmišljanja. Oni ga uzdižu i povezuju sa svima
onima koji u ovom momentu ispisuju parole po
kućama pozivajući na otpor. Sjećaju ga na sto­
tine hiljada revolucionara s kojima ga veže
osjećaj muževnog bratstva, i taj osjećaj ga bra­
ni od košmara i pobjeđuje patnju. No kad se
muzika povlači iz sjećanja, tjeskoba ponovo ov­
ladava duhom zatvorenika prepuštenog bespo­
moćnosti i osjećaju ništavila. Časovi snage i
oni potpunog obeshrabrenja naizmjenično pre­
vladavaju:
»Tko zna granice vlastitog otpora«,7) pita se
pisac već na početku ovog romana, znajući
dobro kako je iako krvniku biti jači od svoje
žrtve. Malraux ne žali samo one koji su mu­
čeni, a ipak nisu izdali, nego još i više one
koji nisu izdržali. Jer, što čovjek može suprot­
staviti okrutnosti i patnji, naročito ako je li­
šen svake mogućnosti da se brani? U zatvo­
ru i sama nada poprima oblik bola ili čak ludi­
la. Kakvu snagu ima smisao suprotstavljanja
smrti i torturi? Ovo pitanje opsjeda, uostalom,
Malirauxa u svakom njegovom djelu. Ovdje on
o tome kaže: »Nijedna ljudska riječ nije tako
duboka kao okrutnost, ali muževno bratstvo do­
siže do najvećih dubina krvi, do zabranjenih
mjesta srca u kojima čuče tortura i s m rt...«
Svijest da postoje »drugi« oko njega, dru­
gi koje on istina ne vidi, ali osjeća njihovo
prisustvo, povezani zajedničkom akcijom, po­
maže Kassneru da savlada nalete tjeskobe. Ri­
7) Le Temps du mépris, Paris, Gallimard, 1935.

128
ječ »drug« i »budi hrabar« koje mu prenosi ku­
canje po zidu uspostavlja komunikaciju i neke
vrsti neumornog bratstva ovih ljudi povezanih
sličnom sudbinom. Kassner živi samo posred­
stvom neobično izoštrenih osjetila, a po izdife-
renciranim šumovima pogađa sve što se doga­
đa u zatvoru oko njega. Kad kucanje zatvore­
nika u susjednoj ćeliji prestaje, on po tupim
udarcima tijela o zid saznaje da je njegov drug
otkriven i da će ponovo ostati sam. Potreba
da se odupre samoći navodi Kassnera da sas­
tavlja govore, makar ih možda nitko nikada ne­
će čuti.
»Vi, moji kineski drugovi, živi zakopani —
započinje Kassner jedan od svojih zamišljenih
govora, — moji ruski prijatelji istrgnutih očiju,
moji njemački drugovi koji ste oko mene sa svo­
jim lancima, i ti kojeg su upravo dotukli, ono
što je među nama, to ja nazivam ljubavlju.«
» . . . od pariških slijepaca do kineskih sovjeta,
u svakom dijelu svijeta, u ovom času, postoje
ljudi koji misle na nas kao da smo njihova
mrtva djeca.«
Kassner je međutim izbjegao smrt, i pušten
je iz zatvora nakon što se neki drugi borac žrt­
vovao umjesto njega, smatrajući da je Kasner
potrebniji zajednici. Snažan osjećaj prijateljstva
veže ga uz nepoznatog pilota koji će ga, stav­
ljajući svoj život na kocku, prevesti avionom
porodici u Prag. Zajednička akcija povezivala
je ova dva čovjeka poput starog i čvrstog pri­
jateljstva. Kassner i on upoznali su odnose koji
maksimalno obavezuju čovjeka. Prije nego što
stignu u Prag, pilot i Kassner sukobit će se sa
drugim oblicima fatalnosti koji potpuno izmiču
129
kontroli i dominaciji čovjeka, morat će da izdr­
že borbu protiv uragana u koji je avion zapao.
Zajednička opasnost od smrti ponovo upoznaje
Kassnera s bratstvom, ali ovaj put u slobodi.
Kroz prozor aviona Kassner promatra svjetla ku­
ća i spokojstvo zemlje. On ponovo susreće lju­
de i običan život oko sebe na koji je bio pot­
puno zaboravio, »što je sloboda čovjeka — pi­
ta se Kassner ako ne svijest i organiziranje
njegovih fatalnosti? Na ovoj zemlji gdje sve
brojnije svjetlosti niču iz jesenje magle koja
se miješa s noći, na ovoj zemlji tamnica i po-
žrtvovanja, gdje je postojao heroizam, gdje je
postojala svjetlost, gdje će jednog dana posto­
jati možda, jednostavno, svijest...«
» . . . naoružan svesnim samopouzdanjem, pi­
sao je Marko Ristić, znanjem da će i on sam,
slobodan, nastaviti taj zračni i beskonačni lanac
volje i žrtve, osvajanja ličnosti kroz brisanje
ličnosti, taj lanac koji će konačno raskinuti sve
lance. Jedan od onih, kojih ima sve više, koji
se žrtvuju i primaju tuđu žrtvu ne sebe radi,
ne svoga samouništenja ili svoga spasa radi, ne
narcistički, ne mazohistički, nego zato jer zna­
ju da je tako dobro, da je to nužno i neizbežno,
da bi na ovoj ranjavoj Zemlji, umesto presitosti
i gladi, umesto robije i herojstva, umesto žrtvo­
vanja i svetlosti, postojala najzad, prosto na­
prosto SVEST, svest o nužnosti, što znači SLO­
BODA.«8)
Osjećaj zajedništva daje snagu da uprkos mu­
čenjima i zatvorima čovjek ostane čovjekom, jer
se jedino dignitetom može suprotstaviti boli.

8) Marko Ristić, Predgovor za nekoliko nemapleanih roma-

m ana i dnevnik tog predgovora, Prosveta, Beograd, 1953.
130
U povezanosti s drugim ljudima Kassner otkriva
smisao novog svijeta koji se stvara, povezujući
ga uz sve one koji su ostali u zatvoru, uz pilo­
ta koji izlaže svoj život radi njega, za nešto što
je veće od njega samoga.
Ovo djelo, koje po svojim umjetničkim kva-
litetima nije dostiglo ranija ni kasnija Malrauxo-
va djela, ostaje u prvom redu snažno po svom
svjedočenju o veličini ljudske solidarnosti i
bratstva, te kao pokušaj uspostavljanja istin­
ske i djelatne komunikacije s drugim ljudima.
lako se Malraux na neki način gotovo odre­
kao tog djela, smatrajući ga bezvrijednim, i ni­
kada nije dozvolio da se ponovo izda, predgo­
vor koji je za tu knjigu napisao sam Malraux,
za nas je od posebnog značaja jer ostaje svoje­
vrstan revolucionarni credo u vrijeme kad je
Malraux bio u najvećoj mjeri pisac ljevice. Za
taj predgovor kaže Gaétan Picon, najbolji poz­
navalac i poštovatelj Malrauxa, da je to »mani­
fest etike i estetike muževnog bratstva .. .«9)
U spomenutom predgovoru, pisanom 1935.
godine, Malraux kaže: »Povijest umjetničkog
senzibiliteta u Francuskoj mogla bi se već pe­
deset godina zvati agonijom muževnog bratstva.
Njen stvarni neprijatelj je neformulirani indi­
vidualizam, razasut kroz 19. stoljeće, i rađen
manje iz volje da se stvori potpun čovjek, a
više iz fanatične težnje za razlikovanjem ...«
»Teško je biti čovjek. Ali lakše je postati
čovjek produbljujući vezu sa zajednicom nego
njegujući svoju različitost...« — Čovjek je čov­
jek » . . . po onome čime on sebe nadilazi, stva­
ra, proanalzi ili se poimlje. — U očima Kass-
’ ) Gaëtan Picon. Malraux par lui-m êm e, Paris, Seuil, 1953.
131
nera kao i brojnih intelektualaca komunista, ko­
munizam vraća pojedincu njegov fe rtilite t...«
Slične stavove o individualizmu Malraux je
izložio još ranije u djelu »Privlačnost Zapada«
i u predgovoru knjizi D. H. Lawrencea: »L’
Amant de Lady Chatterly« u kojem je naglasio
bitnu razliku između »psihološkog« i »etičkog«
individualizma. Ako onaj prvi daje posebnu vri­
jednost razlikama, drugi tu vrijednost veže uz
djelovanja.
Francuski književnici komunisti bili su vrlo
zadovoljni stavovima što ih je Malraux u to
vrijeme izlagao, a Paul Nizan piše da knjiga
»Vrijeme prezira« otvara put »literaturi odgo­
vornosti«. Čak i u Sovjetskom Savezu novine
su pisale da je Malraux našao svoju istinu u
komunizmu. »Taj tekst ima svoju težinu i rizik«,
kaže Malrauxov biograf Lacouture.
To je razdoblje najblistavijih trenutaka u po­
litičkoj biografiji Malrauxovoj. U to se vrijeme
udružuju različite lijeve struje kako bi se udru­
žene lakše i djelotvornije suprotstavile Hitle-
rovoj agresiji. Na kongresu organiziranom godi­
ne 1935, čija je tema bila »Obrana kulture pro­
tiv fašizma«, na okupu su se našli liberali, mark­
sisti, građanski komunisti, kršćani, nadrealisti,
tradicionalisti, koji su sačinjavali »široku fron­
tu«, a uz Malrauxa, Gidéa i Erenburga, susreće­
mo tu i Heinricha Manna, Barbussa, Alekseja
Tolstoja, Hixleya, Brechta, Musila, Du Garda,
Gillouxa, Maxa Broda i druge. Ovaj »evropski
parlament«, sastavljen od prominentnih intelek­
tualaca, sastao se lipnja 1935. godine. Malraux
govori o temama koje je iznio i u knjizi »Vrije­
me prezira«. André Gide i J. Benda postavljaju
132
pitanje da li je moguća zajednica intelektualaca
i naroda, a Malraux odgovara potvrdno.
Neki su pisci postavljali pitanja o kažnjava­
nju i sudbini političkih zatvorenika u SSSR-u, na
što su vrlo oštro reagirali predstavnici SSSR-a.
Budući da se Gorki ispričao telegramom, Mal­
raux i Gide putem sovjetske ambasade traže
nove delegate, Pasternaka i Babelja, i tom tra­
ženju je udovoljeno. Pasternak je govorio o po­
eziji trave, a Babelj je oduševio slušateljstvo
blistavim govorom.
Malrauxa je zapala dužnost da zaključi taj
skup. On govori o solidarnosti koja je ovdje doš­
la do izražaja i kaže: »U prirodi je fašizma da
bude u naciji, a u našoj prirodi je da budemo u
svijetu! Naš je cilj obrana kulture. Ali ovaj
kongres je pokazao da je svako djelo mrtvo kad
se ljubav povlači iz njega, da djela trebaju
nas kako bi ponovo oživjela, našu želju, na­
šu volju . . . jer kulturno nasljedstvo se ne pre­
nosi, ono se stječe: — Tisuće razlika upravlja­
ju našom zajedničkom voljom, ali ta volja jest.
Ona nameće likovima prošlosti njihovu novu
metamorfozu. Jer svako djelo postaje simbol i
znak, svaka umjetnost je mogućnost reinkarna­
cije . . . Svatko od nas mora ponovo stvarati u
vlastitoj domeni, vlastitim istraživanjima, za sve
one koji sami traže, mora otvoriti oči svim sli­
jepim statuama i izgraditi, od nada do volje, od
žakerija do revolucija, ljudsku svijest sa tisuć-
godišnjom ljudskom boli.«
U tom govoru dana je sinteza mnogih Mal-
rauxovih bitnih preokupacija: revolucionarnog
nadahnuća — uz odbijanje pacifizma u vrijeme
kad sve snage treba da se bore protiv fašizma
133
— njegovih etičkih stavova i estetskih teza o
metamorfozi umjetnosti.
Nekako u to vrijeme i naš književnik Marko
Ristić piše članak »Intelektualci pred proble­
mom rata«. Naslućujući opasnost novog rata
Ristić naglašava potrebu da se o besmislu rata
progovori konkretno »da prava slika rata bude
živa i stalno obnavlajna opomena ljudima«.10)
Govoreći o svijetu kao o jednoj »remilitarizo-
vanoj zoni«, i o opasnostima koje može imati za
kulturu, on nastavlja: » . . . borba protiv fašiz­
ma i protiv rata je u isti mah i borba za od-
branu kulture, za odbranu i spašavanje svega
onog što u brodolomu ove civilizacije ima da
bude oteto od smrti, sačuvano i preneseno u
temelje buduće civilizacije.« — »I zato borba
protiv rata danas ne može imati karakter jed­
nog platonskog, nepolitičkog pacifizma.« Postav­
ljajući zahtjev za »političkim realizmom«, a pro­
tiv suvišnog frazi ranja Ristić svoj članak zavr­
šava riječima: »Mir će biti totalan ili ga neće
biti«.
Malrauxovi govori postaju sve vehementniji
što se politička situacija više pogoršava. On
profetski naslućuje neizbježivost oštrog suče­
ljavanja s nacizmom. Mnogi njegovi istupi o
tome govore. Tako na kongresu za obranu Etio­
pije, nakon što je Italija okupirala ovu zemlju,
Malraux upućuje oštre kritike na račun 64 inte­
lektualca koji su dali podršku Mussoliniju, u
ime civilizacije i reda, a protiv anarhizma, kako
su to oni nazvali. Među njima se nalaze Gabri­
el Marcel, Henry Bordeaux, Thierry Maulnier,
Henri Massis i drugi. 4. studenog 1935. godine
,0) Marko Ristić, Ljudi u nevremenu, Zagreb, 1956.

134
Malraux započinje svoj govor »Intelektualci re­
akcionari«, zamjerajući gore spomenutim što po­
istovjećuju reč »civilizirati« sa »evropeizirati«.
Govoreći o preživjelosti njihovih shvaćanja, Mal­
raux uspoređuje stare bogate i razvijene civi­
lizacije na Istoku u vrijeme kad je Pariz bio
hrpa uličica. Čak ni Versailles u usporedbi s
Pekingom nije velika stvar. Napadajući politiku
koju vode neke zemlje na Zapadu Malraux na­
stavlja u istom tonu: »Nijedna civilizacija, bi­
jela, crna ili žuta, nije počela s ratnikom; ona je
počinjala kada je zakonodavac ili svećenik po­
duzeo da civilizira ratnika . .. Svaka civilizacija
implicira svijest i respekt drugog ...«
Malraux istupa na mnogim kongresima i sas­
tancima na kojima je riječ o borbi protiv fašiz­
ma i o obrani kulturnog nasljedstva. Tako je
godine 1936, na konferenciji u Londonu, govorio
pred međunarodnim udruženjem pisaca za obra­
nu kulture o komunističkim i liberalnim vrijed­
nostima kao univerzalnim, jer one po njemu no­
se u sebi snagu da mobiliziraju ljudsku ener­
giju protiv sudbine. Fašizam je, naprotiv, upe­
ren na borbu čovjeka protiv čovjeka. U pesimis-
tičkom raspoloženju krajnje opasne evropske
političke situacije Malraux u svoijm govorima
i člancima otvara prostore nadi, ali ne u znaku
građanskog optimizma, nego s punim osjeća­
njem odgovornosti za budućnost ljudi koja je
u njihovim rukama.
Malraux se uporno bori na svim planovima
kada su sloboda i dignitet čovjeka u pitanju.
Borac protiv kolonijalizma, on je isto tako oš­
tar protivnik kapitalizma i fašizma svrstavajući
se tako među »egzemplarne suputnike« komu-
135
ništa. On postaje žestok protivnik pacifista u
vrijeme kad je jasno da je rat neizbježv i kada
se treba opredijeliti. 18. srpnja 1936. godine po­
činje građanski rat u španiji. Samo dva dana
kasnije Malraux se pridružuje španjolskim bor­
cima i vodi španjolsku zračnu eskadrilu koju
će njegovi suborci nazvati »Eskadrila André
Malraux«.
 Roman »Nada«
»Nada«, roman španjolske revolucije, djelo
je bogato akcijom i nabijeno idejama. U njemu
je eliminirano sve što nije akcija ili refleksija o
njoj. Djelo sadrži tri plana: politički, etički i
metafizički. U prvom planu je akcija koja pred
čovjeka postavlja, uz politički, i etički problem.
Svaki od junaka »Nade« morat će sam rješava­
ti dilemu »être« ili »faire«. Svaki od njih no­
si duboko u sebi potrebu za akcijom, ali i os­
jećaj odgovornosti koji je vezan uz nju. Na po­
litičkom planu on treba da bira između apoka­
lipse i organizacije, anarhije i discipline. Taj iz­
bor postavlja mu moralne probleme: antinomiju
ciljeva i sredstava, efikasnosti i ljudskosti, dis­
cipline i prinude kao i problem odnosa pojedi­
nac — kolektiv. Na istom etičkom planu roman
tretira moralnu dramu intelektualca i prati nje­
govu evoluciju u nastojanju da paralelno s po­
litičkim problemima istovremeno riješe i neki
svoj lični moralni problem, svoju ličnu apokalip­
su. Na višem, metafizičkom planu akcija će se
pokazati kao moćno sredstvo protiv usamlje­
nosti pobjeđujući je osjećajem bratstva i za­
jedništva.
čitajući ovaj roman prisustvujemo razvoju
spontanih gerila u veliku dobro opremljenu ap-
rniju, koja »lirsku iluziju« revolucionarnih ro­
mantičara pretvara u organiziranu apokalipsu i
disciplinu. Efikasnost borbe nameće prioritet
»faire« nad »être« i stavlja u drugi plan lične
probleme. Heroji »Nade« preći će put ka sve
većem osvještavanju i akcijom autentificirati
svoj izbor. Većina će poput Manuela doživljeti
137
metamorfoze u etički pozitivnom smislu i po­
stići ono što nijedan od njih ne bi mogao po­
stići sam: » .. .ljudi ujedinjeni nadom i akci­
jom, poput onih ujedinjenih ljubavlju, stupaju u
domene u koje ne bi mogli ući sami. Cjelina
ove eskadrile plemenitija je od gotovo svih
onih koji je sačinjavaju.1)
Put do tih domena bit će vrlo različit, a ovi­
sit će o prijašnjoj opredijeljenosti junaka kao
i čvrstoći njihove volje da pridonose ostvariva­
nju zajedničkog cilja. Oni imaju nešto zajedničko
s ličnostima iz Malrauxovih ranijih romana. Ali
dok su se ove posljednje borile protiv vlas­
titih demona akcijom koja je na neki način opet
završavala bijegom u ništavilo, kod heroja »Na­
de« potisnut je osjećaj apsurda, a akcija svjes­
no usmjerena mijenjanju konkretnih uvjeta ljud­
skog života. Njihovi međusobni dijalozi upr-
kos mnogostrukosti pogleda i stavova odraz
su potrebe da se, uz lični, riješi u prvom redu
jedan zajednički problem. Konkretni politički i
etički zahtjevi postaju za djelovanje pojedina­
ca važniji od psiholoških koji su prije često mo­
tivirali Malrauxove junake. Oni sve manje raz­
mišljaju o sebi, iako se neće prestati boriti pro­
tiv svega onog što u vidu iracionalnog i podsvi-
jesnog izmiče njihovoj kontroli i volji. Oni in­
tenzivno i autentično žive samo u akciji; zajed­
nička akcija je njihova istinska egzistencija.
»Djelovati« postaje sinonim za »živjeti«.
O njihovu ličnom životu znamo vrlo malo,
što nije nedostatak — kao što neki kritičari
smatraju — nego svi jesni postupak pisca koji
akcijom i dijalozima daje karakterizaciju likova.
') L'Espoir, Gallimard, 1937.
138
Oni posjeduju individualni identitet, ali i neku
vrst zajedničkog identiteta koji ih veže za auto­
ra i njegove dileme. Svi oni žele da njihov ži­
vot bude njihov vlastiti izbor, da pobjeda nad
iracionalnim dijelom njihove ličnosti bude os­
vojena vlastitim naporom. Bez nje ličnosti ne bi
posjedovale potrebnu autentičnost, nego bi
predstavljale samo personificirane ideje.
Možda najuvjerljiviji u tom smislu je Manu­
el, jedna od rijetkih ličnosti koja se javlja kroz
čitav roman i tako nam omogućuje da pratimo
promjene što ih je doživio od trenutka dolaska
u španiju radi skijanja, do nesebičnog i preda­
nog sudjelovanja u revoluciji.
Manuel, po profesiji inženjer, član je Komu­
nističke partije i uz nju je vezan ne samo ra­
cionalnim uvjerenjem nego i ljubavlju prema
proletarijatu. Ono što Manuela čini disciplini­
ranim nije sklonost ka poslušnosti, nego svi­
jest da se samo tako postiže veća efikasnost
i pomaže republici da pobijedi. Potreba za efi­
kasnošću dovodi ga do bolnih dilema kad mo­
ra vršiti izbor između pravde i čovječnosti, iz­
među onog što je korisno za revoluciju i sred­
stava koja žrtvuju jedinku tom cilju. Ta dilema
se osobito produbljuje kad je prisiljen streljati
dvojicu dezertera, onih »koji uvijek plaćaju«.
»Znao sam šta treba uraditi, kaže od pukov­
niku Ximenesu, i to sam uradio. Odlučio sam
služiti svojoj partiji, i neću dopustiti da me
zaustave psihološke reakcije. Nisam čovjek ko­
ga grize savjest. Riječ je o drugoj stvari. Vi ste
mi jednog dana rekli: ima više plemenitosti u
tome da čovjek bude vođa nego jedinka . . . čo ­
vjek komandira jedino da bi služio, inače . . .
139
Primam na sebe ta strijeljanja: izvršena su da
bi se spasili drugi, naši (potcrt. u knjizi). Samo
slušajte: svaki od stupnjeva kojima sam se us­
peo u smislu veće efikasnosti, boljeg komandi­
ranja, svaki me više udaljava od ljudi. Svakog
dana sam sve manje čovječan.«
Neophodnost stroge discipline udaljuje ga od
ljudi za koje se bori i čini ga sve usamljenijim.
Njemu je lakše rješavati probleme koji se tiču
akcije u borbi. Čak i onda kad je moral boraca
sasvim pri kraju ili kad prijeti rasulo, on uvi­
jek zna naći nešto pozitivno, djelovati na ono
što je najbolje u čovjeku, da pridobije ljude za
suradnju. On zna kakvu važnost ima osobni mo­
ralni autoritet, a osobito kad je riječ o discip­
lini mase. No pokazalo se da to u revoluciji
nije dovoljno. U neravnopravnoj borbi s dobro
naoružanim fašističkim odredima i njemačkom
avijacijom, kad se hrabrost pokazuje nedostat­
nom a rizik od demoralizacije prevelik, kod Ma-
nuela jača svijest o potrebi nekih oblika prinu­
de da bi se spasili oni »drugi«. No istovremeno
jača i osjećaj nemoći pred dilemom: efikasnost
ili ljudskost. Manuelove refleksije ne zapostav­
ljaju ni jedan aspekt revolucije, a posebno se
tiču odnosa pojedinca i zajednice u revoluciji.
Te refleksije nikada nisu apstraktno intelektu-
aliziranje, nego neke vrste etičkog komentara
akcije, pokušaja da se njima riješe ili barem
protumače ambiguitetne situacije koje sa so­
bom nosi svaka akcija.
Da hrabrost treba organizirati, zna i pukov­
nik Ximenes. On cijeni samo onu hrabrost ko­
ja služi pobjedi, a ne rješavanju vlastitih prob­
lema: » . . . potrebni su nam više rezultati ne-
140
go primjeri.« Kao katolik, želi se boriti za ono
što je pravedno. On zna da se ne može »osu­
đivati sa spokojstvom«, ali to je cijena koju pla­
ćamo. On objašnjava Manuelu da prava borba
počinje onda kada čovjek treba da se bori pro­
tiv jednog dijela samog sebe. Dotle je suviše
lako, ali se čovjekom postaje samo kroz takve
borbe. »Uvijek treba sresti svijet u samom se­
bi, htjeli mi to ili ne ...«
I Garcia razmišlja o sredstvima kojima se
dolazi do pobjede. On zna da se treba angažira­
ti ovdje i sada i da je neophodno biti pobjed­
nik. Etičke preokupacije dolaze nakon pobjede i
zbog pobjede, inače se ona ne može izvojevati.
Samo će pobjeda omogućiti da čovjek živi dos­
tojanstveno. S moralnim skrupulama ne može
se voditi politika, ali je » . . . nezgoda, a možda
i drama revolucije što se ne može voditi ni
bez njih«. Garcia nije komunist, ali je discipli­
niran i to traži od ostalih radi veće efikasnosti.
Budući da treba organizirati apokalipsu, potreb­
no je naći sredstva da se to postigne. On raz­
mišlja o odlukama koje donosi, a o kojima ovi­
se ljudski životi. U tom momentu za njega ne
postoji drugi problem osim pobjede, a ona za­
htijeva da se nešto »učini«. U tome ne želi da
ga sprečavaju moralne dileme kojima je optere­
ćen Hernandez. Hernandez je, naime, uvjeren
da revolucija služi tome »da ljudi učini bolji­
ma«, i stoga »najhumaniji« treba da vode re­
voluciju. Kod Garcije nema dileme u revoluciji
između »činiti« i »biti«. Da bi se živjelo (tj. bi­
lo) treba najprije pobijediti: »Komunisti hoće
da urade nešto. Vi i anarhisti, iz različitih raz­
loga, vi hoćete da budete nešto. . . To je dra­
141
ma svake revolucije kao što je ova. Mitovi na
kojima živimo su protivurječni: pacifizam i pot­
reba odbrane, organizacije i kršćanski mitovi,
efikasnost i pravda, i tako dalje. Treba da ih
kanaliziramo, da pretvorimo našu apokalipsu u
armiju, ili da crknemo. To je sve«.
lako su doista kod Hernandeza etičke pre­
okupacije na prvom mjestu, Garcijin sud o nje­
mu čini se prestrog. Jer Hernandez ne odusta­
je od borbe, iako zna kako je težak put do slo­
bode i da »treba mnogo mrtvih da bi čovjek
napredovao za jedan centimetar«. On nije zato
obeshrabren, jer još uvijek može pomoći drugi­
ma. »Sva zrna najprije istrunu — kaže on Mo-
renu, ali ima i onih koja klijaju . . . Ne može se
disati u svijetu bez nade.«
Hernandezove dileme dakako ostaju, jer je
svjestan da je jednako teško biti izvan revo­
lucije kao i u revoluciji. Zajedno s ostalima
hrabro odlazi na strijeljanje. Sada je on uvje­
ren u točnost Garcijine tvrdnje da je važno biti
pobjednik. Možda se u momentu smrti sjetio
Morenovih riječi da svatko umire sam i da
smrt čini nepopravljivim, zauvijek nepopravlji­
vim, ono što joj prethodi. Ali Hernandez nije
sam. Uz njega je, uz ostale, i nevino osuđeni
tramvajski kondukter koji im se pridružio uzdig­
nute šake. Hernandez razmišlja da li bi se neš­
to bitno izmijenilo da je djelovao drugačije. On
to ne može znati dok se svrstava u »poredak
pobijeđenih« koji će uskoro postati »poredak
mrtvih«. On je na putu da nauči »od čega se
pravi historija«, ali i »kako historija malo znači
prema živoj puti — još živoj...«
142
 Ako je tragedija smrti u tome da pretvara
život u sudbinu i da poslije smrti ništa ne mo­
že biti nadoknađeno, ipak je smrt u akciji pra­
ćena sasvim drugačijim osjećajem od onog
koji imaju ljudi prije pogubljenja, kad nisu u
mogućnosti da se brane i kad se više ništa ne
može učiniti. Akcija, međutim, oslobađa i raz­
mišljanja o smrti. To potvrđuje i Seal i koji ka­
že da je mnogo mislio na smrt, ali otkako se
bori, nikada više na nju ne misli. Ona je za nje­
ga izgubila svaku metafizičku realnost. Boji se
da »revolucija igra ulogu koju je nekada igrao
vječiti život«, jer »u čovjeku postoji jedna straš­
na i duboka nada ...« Bitnom mu se čini saču­
vati »ljudsku kvalitetu« što je vrlo teško. Skep­
tičan je prema mitovima budućnosti, uvjeren
da će ekonomsko ropstvo biti zamijenjeno ne­
kim drugim, političkim ili vjerskim. On želi da
se približi čovjeku radi njegove ljudske prirode,
a ne radi njegovih ideja; želi prijateljstvo, ali
ne takvo prijateljstvo koje zavisi o političkom
stavu. On hoće da čovjek bude moralno odgo­
voran pred samim sobom, iako je to, kako sam
uviđa, najteže. I revolucija je samo jedna ideja,
jedna »stvar«, a Alvear se ne zadovoljava time
da čovjek bude odgovoran »pred jednom stva­
ri, pa bila to i stvar ugnjetenih.« Scalija u
tom trenutku zanima akcija u sadašnjosti, jer
»revoluciji nije prijetila budućnost nego sadaš­
njost«. Pred nužnošću akcije dilema etika — po­
litika gubi svoju težinu. On želi da se promije­
ne uvjeti života španjolskog seljaka. Za Alveara
međutim, ni sadašnjost više nema mnogo smi­
sla. Nakon što mu je rat oslijepio sina, njegova
lična tragedija čini ga ravnodušnim za pobjedu
143
bilo koje strane. Scalijeve moralne dileme su
posve drugačije prirode, naročito onda kad tre­
ba da baca bombe ili da bude izvršitelj prav­
de. Ljudska patnja ga impresionira na mnogo
dublji i ozbiljniji način nego sama smrt. lako
mu je slikarstvo, kao i Alvearu, najveća radost,
on zna da pred nesrećom slike gube svoju sna­
gu. On kaže: »Umjetnost je beznačajna u uspo­
redbi s boli, a na nesreću ni jedna umjetnička
slika ne može izdržati usporedbu s mrljama kr­
vi.«
Scaliju je blizak Magnin kojeg također pomi­
sao na patnju uznemirava više od pomisli na
smrt. Kao odan revolucionar, prihvaća disci­
plinu, jer je ona odlučujući faktor u revoluciji.
Ali ne onu koju nameće određena partija ili
ideologija, nego onu koju je sam sebi nametnuo.
Odatle ponekad nepovjerenje prema Magninu
od strane komunista. U borbi Magnin zaboravlja
sve ono što ga dijeli od drugih ljudi, jer samo
u zajednici osjeća snagu ljudi koji su jači od
svega, sjedinjeni u istoj bratskoj borbi. Ta bor­
ba sjedinjuje i one koji su je, poput katoličkog
pisca Guernice, prihvatili iz milosrđa, jer je po
njima najveća snaga Revolucije, »nada«. U toj
borbi sudjeluju i hrabri baskijski svećenici što
su pomagali anarhistima usprkos srušenim crk­
vama, a odrekli su se onih svećenika koji su
odobrili strijeljanja u Navari. Tu je i Marcelin,
najbolji pilot kojeg u pomanjkanju lovačkih avio­
na štite oblaci. Tu su i oni koji, poput Lopeza,
nisu naročito efikasni u akciji, ali zato svoj žar
unose u spašavanje umjetnina, platna velikih
majstora. Čak i novinari, koji su kao Shade
došli tražiti živopisnost ratnih akcija, počinju
144
osjećati gađenje prema svom pozivu. Tragedija
je ljudi postajala tako duboka i tako svakodnev­
na, da su riječi izgubile snagu da to kažu. Uz
ove ličnosti osjećamo prisustvo i doživljavamo
patnju tisuća bezimenih boraca koje je povezi­
valo bratstvo u životu i u smrti ii uzdignuta
šaka: »Salud!«

U »Nadi«, toj grandioznoj epopeji revolucije,

virtuozno kontrapunktiraju scene akcije i reflek­
sije koje djelu daju posebnu težinu. Dijalozi ko­
ji se tu vode otkrivaju sliku što je borci imaju
0 sebi i o svom osobnom odnosu prema svijetu
1 revoluciji. Odatle pluralitet istina i pojedinač­
nih rješenja u revoluciji jer je ona viđena sa
različitih stanovišta. Uz zajednički cilj ostaje
trajno prisutna fundamentalna dilema: manihe-
izam i antimaniheizam akcije. Jedni, kao Manuel
i Garcia, uviđaju ambiguitetni karakter akcije
koji joj je imanentan, (o čemu će još ovdje biti
opširnije govora) i opredjeljuju se za nju, svi­
je sn i da nema apsolutne pravde, ali da se upr-
kos tome nešto mora mijenjati. Za druge, bitan
problem revolucije jest: kako u akciji sačuvati
moralne vrijednosti od neminovnih padova ko­
je u sebi nose neki oblici i sredstva akcije, ne-
izbježivi u revoluciji. Jedni i drugi traže najpra­
vičniji odnos između ciljeva i sredstava. Zato
se problem izbora postavlja u revoluciji u svoj
svojoj oštrini, jer ništa mije unaprijed dano osim
izvjesnosti da je pobjeda neophodna. Pobjeda
će omogućiti spašavanje nekih ljudskih vrijed­
nosti, ali nije ipak nevažno kako i kojim sred­
stvima će se ona postići. Garcia je jedan od
145
rijetkih koji zna da treba živjeti ambiguitet ko­
ji nameće situacija, jer jednostavnih rješenja
nema. Ako je drama revolucije u tome da se
ne može voditi ni sa ni bez morala, treba pri­
hvatiti akciju radi pravednosti stvari za koju se
ljudi u revoluciji bore. U revolucijii se ne može
ostati »čistih ruku«, i ciste savjesti u isti mah.
Moralne skrupule štetne su na planu akcije, a
čovjek koji želi djelovati etično mora se odreći
zahtjeva za apsolutnom pravdom. Akcija je ma­
nihejska, a intelektualac je »par essence« i
»par définition« antimanihejac. U tom je ambi-
guitetni položaj infelektualca-borca. Garcia u ro­
manu postavlja problem »čistih ruku« koji je
kasnije razradio Sartre, a Simon de Beauvoir
opisala u romanu »Krv drugih«. Izbor je često
tragičan izbor, ali on čovjeka obavezuje. I tu
temu izbora Sartre je kasnije razradio polazeći
od nekih Malrauxovih misaonih premisa.
Nasuprot mnogim kritičarima koji su uvjere­
ni da brojne moralne dileme junaka štete djelu,
kritičar Carduner ispravno tvrdi da one čine
djelo »životnijim« i »istinitijim« »u onoj mje­
ri u kojoj nas uvjerava da jedinstvo apokalipse
i organizacije nije Lijek za sve, nepogrešiv po­
litički recept, nego krhka dijalektička ravnoteža
koju jedino stalno održavan napor može oču­
vati«.2)
Cardunerov sud jasno govori o relativno­
sti svakog rješenja, kao i o napetosti kao sta­
nju koje svjedoči o autentičnosti izbora. Gar­
cia tako imkarnira apokalipsu i organizaciju

2) Jean Carduner, La Création romanesque chez Malraux,

Paris, Nizet, 1968.

146
apokalipse živeći autentično tenziju koju ta­
kav angažman sa sobom donosi.
Ako je za pobjedu neophodno da akcija bu­
de organizirana i efikasna, efikasnost nosi u
sebi opasnost da se degradira u tiraniju i
nehumanost i da time degradira i sam cilj ko­
jem se teži. Organizacija pak može spontani
revolucionarni elan zamijeniti disciplinom ko­
ja će zapostaviti čovjeka i učiniti od slobod­
nog bića poslušne »kotačiće«. Na sličan na­
čin svojedobno se organizirala crkva stavljaju­
ći čovjeka u drugi plan.
Moralne dileme o kojima Malraux piše ne
javljaju se samo na revolucionarnoj akciji, ne­
go i inače u ljudskom životu, jer je drama ljud­
ske sudbine konstanta a svaki izbor jednim
svojim dijelom tragičan. Na pitanje treba li
zbog toga damiisionirati, odgovor Malrauxa
kao pisca i čovjeka uvijek je odrečan. Nada
koju posjeduju borci u Španiji, nada je što se
rađa tamo gdje završava usamljenost pojedin­
ca koji hoće da »bude«, a započinje elanom
prema »drugom«, prema »zajedništvu« u činu.
Zato je »Nada« najživotnije i najangažiranije
Malrauxovo djelo. Od prvorazredne je, daka­
ko, važnosti pri tome da je Malraux zajedno
sa svojim junacima živio neprekidan napon am-
biguitetnih situacija, nadvladao sumnje, i u di­
lemi »être« ili »faire« opredijelio se za »faire«,
»činiti« da bi »bio«. »Faire«, to za njega znači
uključiti se u akciju ovdje i sada. I njegovi
junaci žive u sadašnjosti koja nosi projekt bu­
dućnosti.
Roman »Nada« kao ii osobno sudjelovanje
u španjolskom građanskom ratu potvrdilo je
147
Malrauxa kao egzemplarnog suputnika (»com­
pagnon de route«) komunista. U analizi roma­
na »Nada« i »Vrijeme prezira«, Lucien Gold-
mann ide tako daleko da ih smatra izazovom
»potpunog prihvaćanja komunističke partije«,
odnosno »eksplicitnom identifikacijom s per­
spektivama komunističke partije.«3) Mi, među­
tim, mislimo da se motivi Malrauxovog anga­
žiranja u Spaniji ne mogu nikako poistovetiti
sa ciljevima koje je postavila Komunistička
partija, usprkos nekim podudarnostima.
»Boreći se sa španjolskim republikancima
i komunistima, branili smo vrijednosti koje smo
smatrali, koje ja smatram univerzalnim«4), ka­
že Malraux. I komunisti u »Nadi« ističu znače­
nje efikasnosti u borbi protiv fašizma, ali taj
se pojam pojavljuje i u ranijim Malrauxovim
djelima, u »Ljudskoj sudbini«, na primjer, za
koju je Lucien Goldmann rekao da je pisana u
trockističkoj perspektivi, činjenica što je u
toj borbi dao primat »faire« nad »être« ne
znači i prihvaćanje stavova Komunističke par­
tije. štaviše, Malraux odlazi iz Španije u mo­
mentu kad se ta borba vojnički organizira, a
Komu nist ička partij a dob iva prépond e rantan
utjecaj na tok borbe.
Neprihvaljiva je i Goldmannova teza o po­
mirenju individuuma i zajednice u spomenutim
djelima. Akcija u »Nadi« potisnula je i stavila
u drugi plan lične probleme individuuma, ali
ih nije uklonila. »Nada« završava oslobođenjem
Madrida, ali je tragičnost ljudske sudbine os­

3) Lucien Goldmann, Pour une sociologie du roman, G alli­

mard, 1964.
4) Gaëtan Picon, Malraux par lui-même, Paris, Seuil, 1953.
148
tala, zajedno s dilemama koje prate revolucio­
narne borce. Vidjeli smo u prethodnom po­
glavlju da junak romana »Vrijeme prezira«, Kas-
sner, nema takvih etičkih dilema — on je u-
ostalom u zatvoru lišen akcije — i smisao nje­
gova života potpuno se podudara sa smislom
koji ima život ostalih ljudi u revolucionarnoj za­
jednici. Zato taj roman i nema potrebnu gu­
stoću, razvija se jednosmjerno, gotovo jedno­
dimenzionalno, a i književna mu je vrijednost
mnogo manja, iako ima i nesumnjivih kvalite­
ta. Upravo zato, kako smo već spomenuli Mal­
raux i nije dozvolio kasnije preštampavanje
djela smatrajući ga bezvrijednim.
Primjenjujući termine »epsko« i »tragično«
u Lukačevom smislu riječi, Goidmann prilago­
đuje svoje analize unaprijed pripremljenim
shemama. Roman »Vrijeme prezira« smatra
»novelom«, a »Nadu« »serijom epizoda«.5) Me­
đutim, ako u »Nadi« i nailazimo na brojne i
raznolike događaje boraca raznih uvjerenja i
stavova, svi su oni sjedinjeni zajedničkim ci­
ljem, a upravo vizija bratstva daje djelu jedin­
stvo i koherentnost.
Kada Heinrich govori o »krizi komandira­
nja«, ili kada Manuel osjeća da ga akcija sve
više udaljava od ljudi, onda Goidmann to sma­
tra dokazom za »staljinističku perspektivu« »Na­
de« »koja gotovo u potpunosti eliminira poli­
tički aspekt smještajući ga jedimo na plan di­
scipline i organizacije.« On pri tom ne uviđa
da su u pitanju mnogo složeniji razlozi, životi
»drugih« ljudi koje ni Heinrich ni Manuel ni­

5) Lucien Goidmann, Pour une sociologie du roman, G alli­

mard, 1964.

149
kad ne smatraju sredstvima. Manuel je svje­
stan tragiônosti izbora s kojim je često suo­
čen, dok izbor za nekog staljinistu nikad nije
tragičan. Moralni problemi junaka »Nade« po­
stavljaju se izvan okvira određenih političkih
partija i ideologija. Zato je neodrživa Golman-
nova tvrdnja da je u rješenjima koje donosi
dilema cilj— sredstvo Malraux eliminirao mo­
gućnost prema kojoj cilj djeluje na sredstvo i
obratno. I njegov prigovor da su neka podru­
čja ljudske osjećajnosti, kao što je ljubav i
erotizam, zanemarena, nebitan je, jer u re­
voluciji kao što je bio španjolski rat, osobni
životni problemi ne mogu imati veliku ulogu.
Za potvrdu svojih teza Goldmann obično
uzima samo one izjave boraca koje mogu po­
držati — i to samo djelomično — njegove
tvrdnje. Ostale borce svrstava u ličnosti dru­
gorazredne važnosti. Tu podjelu ne možemo
prihvatiti, kao ni prigovor da ličnosti nisu do­
voljno individualizirane, a da je stvarni subjekt
u »Nadi« »vojna i politička tehnokracija«. Mal-
rauxove ličnosti razlikuju se doduše od Bal-
zacovih, čije osobne karakteristike poznajemo
u detalje, ali njihova je autonomija drugog ka­
raktera. Uostalom, naglasili smo da Malrauxa
ne zanima pojedinac, nego čovjek. U španjol­
skoj revoluciji Malraux je jedinstvenost fronte
postavio iznad pojedinačnih sudbina, ali baš
duboke dileme pojedinaca čine Malrauxove ju­
nake toliko istinitim i humanim.
»Aktivan čovjek koji je istovremeno pesi­
mist«, jest ili će postati fašist, osim ako ima
iza sebe jednu vjernost.« Na ovim riječima je­
dne ličnosti iz »Nade« Roger Stéphane gradi
150
svoje prigovore upućene Andréu Malrauxu. Za
Rogena Stéphanea, »revolucionar počinje ak­
tom vjere u čovjeka«, a po njegovom mišlje­
nju ništa fundamentalnog, ništa što bi moglo
u Malrauxu izazvati stav i čuvstvo vjernosti
ne veže ga za ideju revolucije, koju on, po mi­
šljenju Stephanea nikada nije ni prihvatio kao
takvu, nego samo kao mit.6) Naše je mišljenje,
naprotiv, da je Malraux, iako je njegovo pesi-
mističko odbijanje svijeta, takvog kakav jest,
jače od prihvaćanja bi/lo koje ideologije koja
nudi gotova rješenja, ipak to odbijanje znao
prevladati i pretvoriti u akciju koja nije bila,
kako to misli Roger Stéphane, indiferentna pre­
ma rezultatima. Osjećaj društvene nepravde i
revolt zbog negiranja ljudskog dostojanstva ve­
zali su ga čvrsto uz revolucionarne pokrete u
Kambodži, Kini i Španiji. Akciju radi akcije kao
izraz volje za moći, Malraux je mogao ostva­
riti i na drugoj strani barikada, na strani fa­
šista koji su osobito slavili i uzvisivali ener­
giju, moć i potrebu za redom i disciplinom.
Ali, samo u istinskom revolucionarnom oslo­
bodilačkom činu Malraux vidi put i mogućnosti
za stvaranje novog čovjeka, čovjeka novih vri­
jednosti. Zato mu je potrebna pobjeda u re­
voluciji. Postoji i nešto što u njoj ne prihvaća,
a to je mit o revoluciji i njen mit o budućno­
sti. Pesimistička spoznanja o krhkim mogućno­
stima čovjeka da se suprotstavi fatalnostima
nije ipak kod njega nikada dovela do gubitka
vjere u čovjeka. Njegov je pesimizam aktivni
pesimizam, pesimizam koji potiče na akciju, a

6) Roger Stéphane, »Malraux et la révôlution«, In Esorit,

X/1948.

151
nikad od nje ne odvraća, lako nikada nije u pot­
punosti prihvatio marksizam, on je u njemu
vidio volju koja u revoluciji teži pobjedi, ali
pobjedi radi čovjeka. »Vjernosti« kojih se Mal­
raux nikada nije odrekao: sloboda, bratstvo, di­
gnitet, umjetnost — ostala su za njega do kon­
ca života moralne kategorije najvišeg reda.
U predgovoru knjizi Rogera Stéphanea »Por­
tret avanturiste« J. P. Sartre i suviše pojedno­
stavljuje stvari kad definira borca (militant)
kao čovjeka koji nema moralnih dilema i su­
protstavlja ga avanturisti. Njegovi su zadaci
određeni: »On služi, to je sve.«7) Svijestan da
pripada klasi i partiji »koje stvaraju histori­
ju«, on bez kompleksa integrira svoju ličnost
u kolektiv, ne postavljajući svoj »ja« u prvi
plan. Borac nema vlastitih želja, njegov »ja«
nikada ne dolazi u prvi plan. Zato radnik tu
ima veće šanse od građanina-intelektualca, čiji
su razlozi za ulazak u partiju: unutrašnje po­
trebe, moralne aspiracije, bijeg iz usamljeno­
sti i si. Usamljenost za Sartrea ne može biti
pokretač djelovanja. Dok je za borca nužnost
cilja apsolutna, a taj karakter ima i akcija ko­
ju poduzima, za avanturistu ona ima karakter
bijega.
»Akcijom postajemo »drugi«, oslobađamo
se sebe, i miijenjamo se mijenjajući svijet«,
kaže Sartre. Avanturist izabire revoluciju tra­
žeći slavu i publiku da ostane u sjećanju po­
tomstvu, dok borac nije nikada heroj. »Heroji
su međutim — nastavlja Sartre — paraziti bo­
raca. Potreban je pretekst heroizmu, inače bi

7) Roger Stéphane, Portrait de l ’aventurier, Ed. du Sagital-

re, 1950.
152
bio samoubojstvo. I sav očaj rušilaca bio bi
neefikasan kad ne bi bio nošen ogromnom na­
dom masa.« . . . »herojski parazit, on traži od
svojih suboraca koji nisu izabrali tu borbu da
ozakone smrt koju je on izabrao; razlika u je­
ziku i običajima omogućuje mu da održi di­
stancu. Važnost kolektivnih ciljeva obasjava
akciju avanturista, ali to je indirektno svjetlo.«
Ako ovu analizu prihvatimo in abstracto,
onda je ona u najmanju ruku zanimljiva. Kako
se, međutim, za potvrdu svojih teza Sartr po­
služio cititatima iz Malrauxovih romana, njegove
analize dobijaju sasvim direktno osvjetljenje.
Kao i Trocki kad analizira »Osvajače«, i Sar­
tre, naime, pravi istu grešku identificirajući
Malrauxove junake s njim samim. Ako je ne­
osporno da je Malraux mnoge svoje dileme
projicirao u ličnostima svojih romana, to ne
daje nikome pravo da svaku izjavu Malrauxovih
ličnosti shvaća kao stav samog pisca, utoliko
prije što postoji velika heterogenost u moti­
vima i djelovanju pojedinih ličnosti romana.
Izbor citata na kojima Sartre temelji svoju
analizu govori o izrazitoj »mauvaise foi«, kako
ona god izgledala briljantna. Da je citirao ne­
ke druge ličnosti, na pr. komuniste, analiza
bi bila sasvim drugačija. Sartre ide tako dale­
ko da indirektno negira značenje i vrijednost
koju Malraux daje osjećaju bratstva, a koji je
baza i ključ za razumiiejvanje ne samo »Nade«
nego i ranijih njegovih romana. Reducirajući
zajednicu na »auditorij« neophodan za svjedo­
čenje o nečijem heroizmu, a heroizam na po­
trebu da se izađe iz »građanske usamljenosti«,
Sartre zaboravlja da osjećaj usamljenosti nije
153
nešto što pripada samo građanskom čovjeku,
nego u metafizičkom smislu postoji za sva­
kog čovjeka koiji misli. Ne stoji ni prigovor da
Malraux nije riješio antinomije svojih ličnosti,
jer te su antinomije dio čovjekove prirode, a
sudbina je čovjeka da bude i pobjednik i po­
bijeđeni.
Sartre na kraju svog predgovora ipak isti­
če: »Avanturist ili borac: ne vjerujem u tu di­
lemu. Suviše dobro znam da akt ima dvije
strane: negativitet, koji je avanturistički, i
konstruktivnost koja je disciplina. Treba uspo­
staviti negativitet, nemir i autokritiku u disci­
plini. Nećemo pobijediti dok ne izvučemo sve
posljedice iz ovog začaranog kruga: treba po­
novo stvoriti čovjeka (l'homme est à faire), i
samo čovjek može stvoriti čovjeka.«
Negativitet i konstruktivnost o kojima go­
vori Sartre upravo su osobine Malrauxovih lič­
nosti i izvor njihovih dilema. Ako Sartre sma­
tra da je potrebno uspostaviti dijalektični od­
nos između njih, onda mu možemo reći da je
to Malraux, kreirajući svoje junake, postigao
mnogo ranije.
Posljednje stranice »Nade« posvećene su
komunistu Manuelu u jednom trenutku privre­
mene pobjede Republike. Ako bismo to shva­
tili kao simbol, mogli bismo zaključiti da po­
stavljanje Mamuela u prvi plan znači u stvari
davanje prioriteta interesima zajednice, koje
on ovdje zastupa, nad ličnim problemima koji
su u ranijim romanima bili jače istaknuti. Ma­
nuel, to je tragičan izbor, ali i svijest o od­
govornosti koja čitavom djelu »Nada« daje ve­
liku etičku vrijednost. Prihvaćajući »Nadu« kao
154
svoju knjigu, komunisti su svakako za to na­
šli opravdanje u samoj knjizi, i u izboru sa­
mog autora koji je autentificirao život djelom
i osobnim angažiranjem na strani Republike.
Zato nas i ne čudi što je Dolores Ibarruri La
Passionaria uručila Malrauxu diplomu Republi­
kanske Spanije kao njenom dobročinitelju.
Komunisti su pažljivo pratiIti dugogodišnju
Malrauxovu aktivnost kao svog »»compagnon
de route« povjeravajući mu vrlo važne zadat­
ke. Sjetimo se putovanja u Berlin radi obrane
Dimitrova i Thaelmanna, pa Kongresa pisaca
u Moskvi. Vjerojatno ni jedan pisac nije tri­
desetih godina uživao toliki moralni ugled kao
Malraux. Roman »»Nada« kao da je razriješio
mnoge dileme koje su bile vezane uz Malraux­
ovu ličnost. Sada je psihološkoj uvjerljivosti
ličnosti dodan jak osjećaj odgovornosti i disci­
pline. Pozitivan sud o »»Nadi« iznesen je i do­
bro potkrepljen u članku Georgesa Friedman-
na objavljenom ubrzo po izasku romana iz
štampe. Vrijednost »»Nade«, po mišljenju Fried-
manna, sastoji se u izboru koji je između dva
antinomična termina »»être« i »»talire« izvršio
Malraux, opredjeljujući se za »»faire«. Lucid­
nost koju je pokazao u domeni ciljeva i sred­
stava u interesu je humanizma »»za kojim i mi
težimo«.8)
Ortodoksni komunisti u Francuskoj prigo­
varali su Malrauxu da nigdje ne govori o ma­
terijalističkom shvaćanju historije i da nije ni­
kada potpuno prihvatio marksizam. Istina je,
međutim, da za Malr^uxa marksizam nije nika-
8) Georges Friedmann, »L’Espoir de Malraux«', in l'Huma­
nité, 29. I 1938.

155
ko predstavljao puki determinizam koji bi sve
mogao riješiti, samo ga treba primijeniti, nego
je on za njega u prvom redu revolucionarna
svijest i volja za izmjenom svijeta. K marksiz­
mu ga je privukla efikasnost i osjećaj odgo­
vornosti, kao neophodan pratilac svake akcije:
»Mislim da je glavna Marxova misao — rekao
je Malraux na kongresu u Moskvi 1934. — ko­
ja se tiče čovjeka slijedeća: čovjek treba biti
definiran prema onom što radi, a ne prema
onom što misli.« Njegovi junaci ne prihvaćaju
marksizam kao ideologiju, ali nisu ni antimark-
sisti. Kada se metafizičkoj drami čovjeka pri­
družuje i društveno-politička, marksizam nastu­
pa kao organizacija volje koja afirmira život i
nadu nasuprot patnji i pasivnosti. Jedna od
bitnih vrijednosti »Ljudske sudbine« i »Nade«
je upravo u toj afirmaciji života i one zato
ostaju velike epopeje zajedništva.
*

Roman »Nada« završava, kako smo već re­

kli, u trenutku kada se još vjerovalo u spas
španjolske Republike. Otpor republikanaca se
organizira a gerilu zamjenjuje armija. Po po­
sljednji put Malrauxova eskadrila štiti put exo-
dusiu lizbjeglica, ovaj put bez Malrauxa. On se
sprema da nastavi borbu drugim sredstvima
koja mu stoje na raspolaganju: pisanjem, pro­
pagandom, putovanjima, javnim nastupima, fil­
movima, knjigama. Iste godine 1937. putuje po
Americi da bi prikupio pomoć za španjolske
borce i da istovremeno uvjeri američku jav­
nost da opasnost od fašizma prijeti čitavom
svijetu. U jednom od svojih brojnih nastupa
156
on ovako definira fašizam: »Što nam donosi
fašizam? Egzaltaciju bitnih, stalnih nesvedivih
razlika — kao što su rasa i nacija . . . Po pri­
rodi, fašizam je statičan i partikularističan. De­
mokracija i komunizam razlikuju se u pitanju
diktature proletarijata, ne po svojim osnovnim
vrijednostima . . . Nije naš cilj da očuvamo ili
ponovo stvorimo partikularne ili statične vri­
jednosti — dakle naš cilj nije Nijemac ili Nor-
dijac, Rumunj ili Talijan, nego jednostavno čo­
vjek .. .«
Pozivaju ga da govori na nekoliko univerzi­
teta. U Americi poznaju borbu španjolskog na­
roda, jer se još jedan pisac, Ernest Heming­
way, borio u Španiji za Republiku. Ali Malraux-
ov autoritet je veći. Svojim govorima Malraux
vrlo impresivno djeluje na ljude. U Montrealu
jedan ostarjeli radnik uručuje mu jedinu vri­
jednost koju posjeduje, svoj sat kao pomoć
španjolskim borcima. Mnogi istaknuti pojedinci
kontaktiraju s njim (Menjuhin, Sarojan, M. Che­
valier i dr.) ali američka vlada ostaje neosjet­
ljiva na njegove apele. Čak se neko vrijeme
pomišljalo da mu se oduzme ulazna viza kao
opasnom revolucionaru. Sumnja koju izaziva
pojačava se tim više što Malraux nijednom ri­
ječi ne napada Sovjetski Savez i sudske pro­
cese koji se tamo odvijaju. On ne želi osla­
biti frontu prema fašizmu. Uzalud upozorava
da se u Španiji rješava sudbina svijeta. Nje­
gova predviđanja su se nažalost obistinila.
Francuska i Engleska su otkazale pomoć špa­
njolskom narodu, dok fašizam silovito napre­
duje. Francuska će uskoro biti žrtva vlastite
politike.
157
 Do momenta mobilizacije, Malraux aktivno
sudjeluje na svim međunarodnim antifašistič­
kim skupovima, uz mnoge napredne pisce ko)'
se još uvijek nadaju da se nešto može učiniti
i da se može spriječiti nadiranje fašizma. Kad
su Nijemci ušli u Prag, govori su postali iz­
lišni. U toku Drugog svjetskog rata Malraux
će biti dva puta ranjen i zarobljen, a u među­
vremenu će se hrabro boriti kao pukovnik Ber­
ger 1943. godine na području departmana Cor­
rèze. Godine 1944. komandira brigadom Alsace-
Lorraine. On zna govoriti ljudima i njima up­
ravljati. Poznata je njegova uspješna akcija u
kojoj je s maliim vojnim snagama spasio Stras­
bourg. Ljeti godine 1945. po prvi put susreće
generala de Gaullea, i od tada datira njihova
suradnja koja će potrajati sve do generalove
smrti.
 Snaga stvari
Razdoblje prisustva na vlasti
Nakon euforije koja neposredno slijedi iza
pobjede, nužno dolazi otreženjenje a time i
razbijanje iluzija. U revoluciji sve izgleda mno­
go lakše. Izbor ne izaziva velike dileme i kao
da se nameće sam od sebe. Istina kao da je
samo jedna: angažirati se za pravednu stvar.
Stoga nije čudo da je Malraux, u godinama,
poslije drugog svjetskog rata, kad je lirska ilu­
zija revolucionarnog mita nestala, izmijenio ne­
ke svoje političke stavove, a konsekventno to­
me i svoje političko ponašanje. On potpuno
prekida s prošlošću komunističkog suputnika
i prihvaća položaj ministra za informacije u
kabinetu generala de Gaullea. U tom času
čini mu se da je ljudska volja uzmaknula pred
fatalnošću. Ako je španija bila izbor, Pokret ot­
pora bio je fatalnost. Po njegovu mišljenju,
tragedija je danas politika, politika kao novi
oblik fatalnosti.
»Evropa se ne misli više u terminima slo­
bode, nego sudbine.«1) Nastupilo je doba kad’
je suvtiše kasno da se djeluje na stvari, kako je
Enver rekao Bergeru u Altenburšktim orasima.
Može se djelovati samo na ličnosti koje su
svoje ime vezale uz historiju. Ta ličnost je za
Malrauxa bio general de Gaulle. General i
esteta naći će se zbliženi zajedničkom ljubavi
za Francusku i osjećajem odgovornosti pred

’) -Discours au Vélodrome d’Hiver«, in Esprit, br. 143,

111/1948.
159
historijom. De Gaulle će za Malrauxa pred­
stavljati jedinu mogućnost za Francusku u si­
tuaciji u kojoj se našla nakon rata.
Moralno opterećena porazom, a politički
razjedinjena pokretima i strankama, Francuska
traži mogućnosti ponovne afirmacije u svijetu.
Stranke koje je ranije ujedinjavao zajednički
cilj, nužnost borbe za oslobođenje Francuske,
sada treba da zauzmu stav prema rezultatima
te borbe. One se međutim oštro polariziraju.
Diskreditiranje ostalih partija dovelo je Ko­
munističku partiju u povoljniji položaj i ona se
zalaže za fuziju svih organizacija Pokreta ot­
pora, uključivši tu i Narodnu frontu (Front po­
pulaire, osnovan još 1939. godine). Tom su fu­
zijom komunisti željeli osigurati odlučujući po­
litički utjecaj čemu su se suprotstavljale os­
tale partije. One su se bojale da bi suviše or­
todoksna i dogmatska Komunistička partija
Francuske favorizirala politiku SSSR-a i potpo­
mogla Staljinove težnje za hegemonijom. Mal­
raux je protiv fuzije, i u siječnju 1945. godiine
oštro istupa na kongresu pokreta MLN (Mou­
vement de Libération Nationale). Kada je isle
godine formirana vlada, najviše od svih dota­
dašnjih lijevo orijentirana (SFIO i KPF imaju
većinu u vladi), uz još tri ministra komunista
Malraux ulazi u kabinet kome je na čelu ge­
neral de Gaulle. U njemu, međutim, ostaje sa­
mo dva mjeseca, iako vrlo aktivno sudjeluje u
političkom životu Francuske i često istupa na
javnim tribinama i kongresima.
Postavljajući u prvi plan etičke probleme,
Malraux u svojim govorima izražava dubok pe­
simizam. Na konferenciji održanoj pod pokro­
160
viteljstvom UNESCO-a, na Sorbonn-i, a pod na­
slovom »čovjek i umjetnička kultura««, 5. stu­
denog 1946. godine, Malraux, kao glas razru­
šene i opustošene Evrope, patetično pita što
je ostalo od velikih očekivanja onih koji su
vjerovali u mogućnost mira, u svemoć znano­
sti i polagali ogromne nade u budućnost. Od
mira je ostao samo mit, nauka je usavršila
tehnike uništavanja čovjeka, a praksa je sruši­
la sve postulate na kojima je počivala nada.
»Razorena i opustošena Evropa nije krva­
vija i opustošeni ja nego lik čovjeka koji se
nadala izgraditi, kaže Malraux.2) On ponavlja
neke teze izrečene mnogo ranije, ali ovaj put
ton je drugačiji. Konstatacija o smrti čovjeka
uvjerljivija je i dubi ja. U općem haosu svijeta
i kontingentnosti historije on se pita da li je
moguća jedna nova etika. Kako u atmosferi
očaja pronaći razloge i smisao postojanja; na
kojim vrijednostima graditi?
Malraux vjeruje u mogućnost humanizma,
ali suvremeni čovjek mora biti svijestan da je
to tragičan humanizam. ». . . mi možemo fun­
dirati ljudski stav samo na tragičnom — na­
stavlja on u citiranom govoru — jer čovjek ne
zna kamo ide, a na humanizmu, jer on zna
odakle dolazi i gdje je njegova volja.«« Čovjek
treba da u sebi potraži duboke snage kojima će
se suprotstaviti ljudskoj sudbini. Svakom po­
jedincu pripada dužnost da pridonese izgrad­
nji čovjeka, da »čovjeka izvuče iz ilovače«*.
Vrlo pesi mistički orijentiran, ovaj govor
ipak ne pledira za pasivnost, nego naprotiv,

2) »L’Homme et la Culture artistique«, in Le s C o n fé re nces

Paris, Fontaine, 1947.
de l'U N E S C O ,

161
postavlja imperativnu potrebu za akcijom.
Njen cilj je obnova čovjeka i obnova Francu­
ske. U tom trenutku Malraux svoje djelovanje
usmjerava poglavito na Francusku, dajući pri­
mat političkoj aktivnosti koja služi dobrobiti
nacije, za razliku od svoje nekadašnje orijen­
tacije na borbu za ljudska prava bez obzira na
to o kojem se narodu ili zemlji radilo.
»Na području historije — kaže on de Gaul-
leu prilikom njihovih prvih susreta — prva ka­
pitalna činjenica po mom mišljenju, u posljed­
njih dvadeset godina jest primat nacije. Razli­
čit od onog što je bio nacionalizam: poseb­
nost, ne superiornost«.3) Istu misao Malraux
će ponoviti i kasnije u Pleyelu 1948. godine
kad je rekao da XIX vijek prihvaća kao eviden­
tno da čovjek postaje više čovjekom što je
manje vezan za domovinu i da je to tada bio
oblik nade. Tu nadu je za Malrauxa predstavlja­
la III Internacionala, a njenim ukidanjem uga­
silo se veliko očekivanje i čovjekov san o pra­
vdi. I de Gaulle prihvaća Malrauxovu formula­
ciju da je »nacionalna činjenica vrlo različita
od nacionalizma« i da država danas treba da
osigura obranu nacije ako neće da bude osu­
đena. Obojica konstatiraju da se u ovom vijeku,
koji bi trebao biti vijek Internacionalne, od Hit-
lera do Mao-a pojavljuju brojne nacionalne vo­
kacije.
Zanimljiva su objašnjenja o njegovu gleda­
nju na pojam nacije koja je Malraux dao u in­
tervjuu Zagrebačkoj televiziji godine 1971.:
» . . . Pojam nacije je totalno iracionalan pojam,
a vi znate kao i ja da već stotinjak godina
3) A n tlm e m o lre s , Paris, Gallimard, 1967.
162
ljudi pokušavaju razmišljati o naciji, i to čak
vrlo ugledni duhovi. Renan na primjer. Po Re-
nanu, nacija predstavlja veoma važnu stvar: to
je kad stvaramo zajednicu na osnovi volje, da
bismo stvorili nešto novo. No sve nam to ni­
je uopće definiralo naciju. Što se tiče Nie-
tzschea, on taj pojam nije nikad analizirao, ia­
ko o njemu govorimo kao o bitnom misliocu
njegova vremena. On je naciju postavio kao
neku vrstu očiglednosti i na izvjestan egzisten­
cijalistički način. No nema daljnje analize na­
cije kod Nietzschea. On jednostavno postavlja
tezu da će sudbina biti nacija, da će ratovi bi­
ti nacionalni, ali nikad nije definirao što pod­
razumijeva pod pojmom nacije.«4) U daljnjem
izlaganju Malraux pravi oštru distinkciju izme­
đu dva za njega sasvim različita pojma: izme­
đu patriotizma i nacionalizma dajući ovu de­
finiciju: »Patriotizam označava onu vezu koju
imamo sa domovinom u trenutku kad je bra­
nimo, a nacionaliizam je ona veza koja se stva­
ra u trenutku kad napadamo domovinu drugih.
Ja se osobno nisam nikad osjećao francuskim
patriotom sve do časa dok mi to nije postalo
jasno«.
Malraux će uz de Gaullea pokušati pronaći
treći put, put između kapitalizma i sooijalizma.
General je za njega bio ličnost koja je mogla
ponijeti sudbinu Francuske, uz koju je on mo­
gao biti efikasan.
Od komunizma ga je udaljilo ono što je
smatrao ruskim u francuskom komunizmu. A
on je htio da se vodi računa ne samo o cilje­
vima nego i o sredstvima za postizanje tih
<) Dokumentacija RTV Zagreb, snimka 26. V 1971.
163
ciljeva. U tadašnjem času ciljevi su bili jasno
naznačeni: jačanje francuske države, monetar­
na stabilizacija i rješavanje pitanja kolonija.
Malraux će nastojati da bude koristan i efika­
san. Dobar dio njegove aktivnosti bit će us­
mjeren protiv totalitarizma velikih supersila.
To je jedan vid njegova obračuna sa Staljinom,
ali ne i sa Sovjetskim Savezom. Kao i Scali u
»Nadi«, on se suprotstavlja partiji, a ne komu­
nizmu: »Nasuprot mišljenju gospođe Furcove
ili Mao Ce Tunga, ne osjećam se antikomuni-
stom«, kaže Malraux Roger Stéphanu.5)
»On se bori protiv Staljina, mnogo više ne­
go što se bori za generala de Gaullea«, kaže
François Mauriac.6) Za Malrauxa, prijetnja Ev­
ropi, uključujući i Francusku, dolazi od ruske
armije, a ne od komunizma. »Vama je poznat
moj stav: Sve za Rusiju, ništa putem Rusije«.7)
Vrednujući i uspoređujući političku praksu
u pojedinim zemljama, Malraux zna da je tre­
nutak da izabere i djeluje u konkretnoj dru­
štvenoj situaciji. Kao da čujemo Garsiju iz
»Nade« koji kaže: »Akcija se misli samo u ter­
minima akcije. Politička misao postoji samo u
usporedbi jedne konkretne stvari s drugom
konkretnom stvari, jedne mogućnosti s dru­
gom .. . «
Uvjeren da KPF ne predstavlja plodnu mark­
sističku misao, odbija suradnju s mnogim fran­
cuskim intelektualcima koji su u to vrijeme
surađivali ili bili bliski KPF. Čini mu se da se
5) Roger Stéphane, Portrait de l ’aventurier, Ed. du Sagl-
taire, 1950.
6) Le Figaro, 19. Il 1948.
7) Roger Stéphane, La Fin d ’une jeunesse, Paris, La Table
ronde 1954.
164
aktivnost većine od njih iscrpljuje ponajviše u
verbalnim protestima i potpisivanjima deklara­
cija i manifesta, dok on, sa svoje strane može
mnogo efikasnije dejlovati u de Gaulleovoj vla­
di. Ne prihvaća ni suradnju sa redakcijom
»Temps Modernes«, nego štoviše, zaoštrava
sukob sa J. P. Sartrom, i polemike koje oni
vode vrlo su često usmjerene na moralnu dis­
kvalifikaciju protivnika. Ako mu se suradnici
časopisa »Temps Modernes« čine suviše ne­
efikasnim, »L’Humanité« mu naprotiv djeluje
suviše »jakobinski«.
U atmosferi straha i hladnog rata de Gaulle
objavljuje u travnju 1947. godine stvaranje
RPF-a (Rassemblement du peuple français),
pokreta koji treba da se suprotstavi politici
komunista, a propagandnu službu povjerava
Malrauxu. U jednom razgovoru vođenom u ve­
ljači 1948. godine, Malraux će ovim riječima
definirati degolizam: »Degolizam hoće da vra­
ti Francuskoj arhitekturu i efikasnost. Ne tvr­
dimo da ćemo u tome uspjeti, ali najodlučnije
tvrdimo da naši neprijatelji neće u tome us­
pjeti. Ne zaboravite da degolizam nije teorija
kao marksizam ili čak fašizam, on je pokret
javnog spasa . . . Nema istinske demokracije
gdje postoji moćna komunistička partija . . . Ni­
je bilo nikakve potrebe da Staljin 1944. godine
pokrene svoju partiju protiv podizanja Francu­
ske. Danas Francuska koja se uzdiže može biti
povučena samo u orbitu Anglo-Saksonaca, na­
ročito Sjedinejnih Država. Za Ruse je dakle ne­
ophodno da se Francuska ne podigne .. ,«8) .
8) U razgovoru sa J. Burnhamom, in Rassemblement et
Carrefour, 111/1348. cit. u: Jean Lacouture, André Malraux.
Paris, Seuil, 1973.
165
 Malraux žali što degolistički pokret nije
okupio i lijeve snage, kako su to on i general
de Gaulle zamišljali. U svibnju 1947. godine
Malraux daje izjavu Cyrusu Sulzbergeru »da će
RPF biti osuđena ako ne uspije uza se vezati
ljevicu.« — »Mi smo zbunejni nekim simpati­
jama sa desnice, ali tu ništa ne možemo«.
On ide tako daleko da Sulzbergeru kaže i
ovo: »Kad bi u Francuskoj postojao trockistič-
ki pokret koji bi imao ikakve šanse na uspjeh,
umjesto šačice diskutanata koji se svađaju s
komunistima, ja bih bio trookist a ne degolist.«
Kao degolist on čak govori o »našoj ljevici«
koja se može boriti protiv desnice i izvan So­
vjetskog Saveza.
5. ožujka 1948. godine na prvom kongresu
RPF-a Malraux upućuje »Apel intelektualcima«.
Isti tekst poslužit će kasnije kao pogovor ro­
manu »Osvajači«, 20 godina nakon prvog izda­
nja knjige. Uz neka već prije izražena mišlje­
nja i stavove, Malraux daje ocjenu situacije na­
kon velikih potresa koji su uzdrmali Evropu. On
podvrgava oštroj kritici Staljinovu politiku, po­
sebno nakon ukidanja III Internacionale u koju
su bile ulagane velike nade čovječanstva. Su­
protstavljajući se političkom makijavelizmu kao
i mitologiji ciljeva, zalaže se za istinsku de­
mokratsku kulturu. Historijska perspektiva i
revolucionarni kontinuitet čine mu se u tom
momentu puka mietifikacija budući da demo­
kraciju posvuda u svijetu smjenjuje totalitari­
zam. Po njegovom mišljenju, samo je Evropa u
stanju odgovoriti na duboka pitanja koja joj
svijet upućuje. Tu Malraux prilično proizvoljno
definira i razgraničuje područje evropske kul­
166
ture ubrajajući i Tolstoja među genije Zapada.
U tom govoru, uz izvanredne i lucidne analize,
nailazimo i na neke proizvoljne tvrdnje koje su
i suviše kategorične.
No, ni sada njegov pesimizam nije defan-
zivan. On, naprotiv, poziva i potiče na potrebu
spašavanja i očuvanja duhovnih vrijednosti,
jer je u pitanju sam čovjek.
»Mi proklamiramo, kaže Malraux na kraju
toga govora, kao vrijednosti, ne nesvijesno ne­
go svijest, ne prepuštanje nego volju; ne klju-
kanje mozgova nego istinu . . . Te vrijednosti
želimo fundirati na sadašnjosti. Nikakvih mito­
va budućnosti: ne znamo prema čemu idemo,
alii moramo znati odakle polazimo. Jer svaka
reakcionarna misao oslanja se na prošlost,
staljinistička misao na hegelijanizam orijenti­
ran nekontroliranom budućnošću.«9) Zatim Mal­
raux izražava želju da Francuska ponovo za­
uzme mjesto i ulogu koju je nekad imala, po­
štujući političku slobodu kao i slobodu duha
kolju bi država trebala osigurati svima građa­
nima.
Ovaj apel nije imao veći odjek u krugovi­
ma intelektualaca, barem ne onaj odjek koji je
Malraux priželjkivao. Grupa intelektualaca oku­
pljenih oko revije »Esprit«, koju je uređivao
Emmanuel Mourner, objavljuje pod naslovom
»Pitanja Malrauxu« stavove i mišljenja u vezi
s dilemom koju izaziva pitanje: kako se pozna­
ti antifašistički borac našao na strani degolista.
Nakon što je odmah na početku istakao da
»nitko, čak ni Sartre, nije tako trajno fascini-

9) »Adresse aux intellectuels« in Le Cheval de Troie, br.

78. 7—8/1948.

167
rao omladinu svog vremena«, Alber Béguin na­
glašava veličinu čovjeka u jednom vremenu
» . . . u kojem je lično herojstvo bilo tako rijet­
ko a vrline akcije tako nepriznate da je sudje­
lovanje nekog pisca u bitkama ljudi bilo sen­
zacija . . . « Ono što je osebujno kod Malrauxa
jest »neka vrsta konsonanoije s epohom, osob­
ni ritam usklađen sa ritmom historije, unu­
trašnja napetost koja proizvodi u riječima tog
čovjeka ista kidanja, iste elane i ista trzanja
koji su jednako vidljivi u hodu događaja.« Oda­
jući mu priznanje da je išao ispred historije
putem koji je sad ta historija, Béguin će nas
zapanjiti nazivajući Malrauxa »jedinim autentič­
nim francuskim fašistom«. Namjera Béguina
nije, međutim nikako bila da ovoj ocjeni dade
krajnje pejorativan i potcjenjivački ton ka­
kav su joj kasnije pridavali oni koji su je ci­
tirali. Objašnjavajući tu rečenicu sam Béguin
misli u prvom redu na revolucionara koji je
»ostao revolucionar, ali je zbog doživljenog po­
raza ili zbog sklonosti izgubio vjeru u ljude«.
Ostali dio članka priznanje je veličini pisca i
djela koje će ostati i nakon političke slave,
kao i uviđanje tragičnosti jedne ličnosti koja
»živi nerazrješivu dramu spoznaje i čina«.10)
U članku pod naslovom »Malraux i revolu­
cija« Roger Stéphane se protivi uobičajenoj
praksi da se Malrauxa trideset godina naziva
komunistom, budući da se između 1920. i 1930.
godine taj naziv davao svakom onom tko je na
bilo koji način dovodio u pitanje uspostavljeni
poredak. Po Rogeru Stéphanu, Malrauxova su
traženja izvan revolucionarnosti, jednog mark-
10) Albert Béguin, »Points de vue«, in Esprit, X/1948.

168
sista, iako on u svojim esejima govori o stva­
ranju novog pojma čovjeka. »Revolucionar po­
činje, naime, činom vjere u čovjeka,«11) a tu
vjeru demantira Malrauxov pesimizam.
Roger Stéphane, kao i Trocki, griješi stav­
ljajući znak jednakosti između Malrauxovih ju­
naka i pisca, naročito kad uzima za ilustraciju
svojih teza one pasuse koji najbolje odgovara­
ju unaprijed zamišljenoj hipotezi. Stéphane ide
tako daleko da zamjera Malrauxu što u bogat­
stvu debata koje vode ličnosti njegovih roma­
na nigdje nema ni spomena o materijalističkoj
koncepciji historije. Ovo suviše jednostrano,
dogmatsko i do kraja simplifivirano tumačenje
djela, mnogo godina nakon nastanka, ne vodi
računa o smijehu koji su ona imala u doba
njihova nastanka, kad je njihov autor bio je­
dan od rijetkih aktivno angažiranih pisaca svog
vremena.
Najveći prostor u citiranoj reviji posvećen
je članku Emmanuela Mou-niera koji vrlo iscrp­
no analizira pojedina Malrauxova djela. U nji­
ma on često ne vidi drugo do volju za pobje­
dom radi same pobijede. On se boji pogubnog
utjecaja ko)i bi Malrauxov pesimizam mogao
imati na omladinu, jer po njemu pesimizam u-
družen s egzaltacijom rađa fašistički mentali­
tet. To bi moglo omladinu navesti na opasan
izbor.
Poput mnogih drugih, i Mounier zamjera
Malrauxu što ga vidi u jednoj konzervativnoj
stranci, stranci generala de Gaullea, ali smatra
da griješe oni koji su nekad Malrauxa svrsta­
") Roger Stéphane, »Malraux et la révolution«, in Esprit,
X/1948.

169
vali među komuniste. Uvjeren je da je Malraux
u nezavidnom položaju ako želi ostati vjeran
nekim stavovima iz svoje prošlosti.
Claude Edmonde Magny uspoređuje u istom
broju »Esprit«-a Malrauxove romane i eseje da
bi konstatiralo raskorak među njima. I u roma­
nima i u esejima javljaju se, naime, nepomir­
ljivi metafizički stavovi, što je snaga romana,
alii slabost eseja. Naglašavajući da je Malraux-
ova misao suviše diskontinuirana i da bi se
vrlo teško mogla uobličiti u logičke sisteme i
sinteze, Cl. E. Magny ističe neuvjerljivost i
»intelektualnu krhkost njegove pozicije«. Ona
govori o apsolutnoj nemogućnosti svake ko­
munikacije u Malirauxovim romanima čija je
jedina tema ljudska samoća. Malrauxov se
stav, tvrdi ona, nije bitno mijenjao od prvih
eseja. Taj se stav, po mišljenju Cl. E. Magny,
sastoji uvijek od dvije ili tri nepomirljive evi-
dentnosti, koje se održavaju zajedno istom
energijom do kraja. Misao oscilira između njih,
a da se pri tome ne razrješuju proturječnosti
među njima. Nasuprot afirmaciji ljudskog brat­
stva ostaje uvijek istaknuta antagonistička tvrd­
nja koja nije varirala od »Izazova Zapadu«, a
koju je Mollberg u »Altenburškim orasima« for­
mulirao ovako: ne postoji čovjek nego ljudi;
ljudska vrsta nema druge egzistencije do bio­
loške. U ime koje zajednice, koje sličnosti, da­
kle, pozivati ljude na bratstvo? Priznavajući
Malrauxu »autentičnost iskustva«, Cl. E. Magny
smatra da je njegovo stanovište politički opa­
sno. Srećom, zaključuje ona, »centrifugalnoj
fatalnosti« suprotstavila se u različitim histo­
rijskim momentima »centripetalna sila« koja
170
teži ka neprekidno ugroženom jedinstvu. Do­
sad su reviodikacije bile uvijek parcijalne, to
jest u korist jedne ili više grupa ljudi, dok je
element integracije i unifikacije nosio u sebi
samo marksizam i donekle kršćanstvo. Oni su
u sebi nosili obećanja za sve, bez obzira na
ponijeklo, rasu ili spol. Ona vidi kod Malrauxa
izraženu aristokratsku orijentaciju u načinu
postavljanja pitanja. Govoreći o fragmerrtarno-
sti koju naučava etnologija kad govori o razli­
čitim mentalitetima, Cl. E. Magny ne zna da
li su neki pokušaji za integracijom danas us­
pješni, jer jedno je težnja, a drugo ostvarenje.
Ako Malraux nije pronašao mogućnost koju je
tražio čitava života, nije — po njenu mišljenju
— njegova greška, jer ne može lagati, koliko
god to u određenom momentu izgledalo društ­
veno korisno.
Spominjući ovdje samo neke od kritičara,
koji su se odazvali pozivu revije »Esprit«, a či­
ji smo udjel u diskusiji ocijenili važnim i zanim­
ljivim, moramo naglasiti da su se i tada po­
novili mnogi prijašnji nesporazumi usprkos ne­
kim novim gledanjima i osvjetljenjima.
Izlažući svoje mišljenje, malo je koji kriti­
čar vodio računa o metafizičkom planu Malra-
uxovih romana i eseja, i malo je koji od njih
točno prosudio značaj kako romana tako i nje­
gove osobne akcije prije dvadeset godina, pod-
legavši osvjetljenju što ga je Malrauxov novi
položaj bacao na raniji period života. Rijetki su
oni koji bi poput Gaetana Picona znali unijeti
osvjetljenja neophodna za razumijevanje čovje­
ka i djela i različiti ono što pripada Malrauxo-
171
voj umjetnosti, a što pak privatnoj ličnosti pis­
ca, ne gubeći iz vida ono što mora biti razma­
trano zajedno. Tako, kad govori o odlučnom
raskidu s komunistima koji je Malraux izvršio
na političkom planu, on smatra da to nema ni­
kakvo bitno značenje. Stvari nisu tako jedno­
stavne, naglašava Picon i kaže: »Djelo se ne
mjeri ni po svojoj formi, ni po svom značenju,
već po svojoj iskrenosti.« Umjetnost ima svo­
ju vlastitu jurisdikciju, a »na nivou dubokog
značenja nema prekida između jučerašnjeg Mal-
rauxa i onog koji se već profilira u »Altenbur-
škim orasima«.12) No, Picon griješi kad kaže da
je za Malrauxa tema revolucije bila samo
»dramska fikcija koja je na sebe privremeno
preuzela da oživi vrijednosti koje je nadilaze.«
Komunisti su to — smatra Picon — uvijek os­
jećali. Komunistička revolucija je u Malrauxovu
djelu formalnog simboličnog reda — a ne zna-
čenjskog. Dubokim vrijednostima značenja,
Malraux je ostao i ostat će vjeran, a o preki­
du bi se moglo govoriti samo onda, kad bi
Malraux postao, na primjer, romansjer religioz­
nog uvjerenja, ili sreće, ili pasivnosti. Postoji
— kako dalje rezonira Picon — samo »promje­
na dramske simbolike« izvan komunističke mi­
tologije. Time Malrauxovo djelo možda uspjeva
izbjeći društvenu i historijsku relativnost koja
ga, u izvjesnom smislu ograničuje. »Nije slu­
čajno što je on bio jedina istinska nada komu­
nističke literature i što Aragon, na primjer, ni­
je u stanju (na tom planu) da ga zamijeni: za­
to što je vrlo teško biti komunistički umjetnik,
kao što je teško biti kršćanski umjetnik.« Pi-
12) Gaëtan Picon, in Esprit, mai 1949.
172
con zna da prekid s komunistima nije bilo lako
rješenje, jer je to značilo ponovnu usamljenost.
Doista, Malraux možda nije uvijek bio na
visini svojih htijenja. Ali moramo priznati da
nikada nije izabirao lakši put. Put koji je iza­
brao uz de Gaullea osudio ga je na samoću i
zato Gaétan Picon u citiranom članku u »Es-
pritu« s pravom zaključuje: »Malraux je bio sa
komunistima kada je teško bilo biti s njima, a
napustio ih je kada je bilo lako biti uz njih.«
Do ponovnog ulaska u vladu generala de
Gaullea, Malraux nastavlja književnu aktivnost
o čemu svjedoče brojna djela s područja filozo­
fije i psihologije umjetnosti iz tog razdoblja.
Povremeno nastupa na govorničkim tribinama
na kojima pledira za afirmaciju nekih vrijedno­
sti koje mu se čine bitnim, a to je lucidno su­
očavanje sa stvarnošću i nužnost historijskog
kontinuiteta. To je doba velikih političkih pre­
viranja koja nameću intenzivnu političku akci­
ju, a osobito aktivnost na rješavanju problema
francuskih kolonija. U štampi se pojavljuju
brojni protesti zbog situacije u Alžiru. Mnogo
se piše i diskutira o torturi kojoj se podvrga­
vaju borci FLN-a. Reagiranja su vrlo burna i u
ostalom svijetu, i ozbiljna situacija prisiljava
francuske intelektualce da se jasno odrede
prema tim događajima. Godine 1958. — u to
vrijeme Malraux još nije bio ministar — upu­
ćen je protest predsjedniku republke Renéu
Cotyu što su ga uz Malrauxa potpisali Roger
Martin du Gard, François Mauriac i Jean^Paul
Sartre. U svom tekstu potpisnici izražavaju
protest zbog zapljene brošure »Pitanje« novi­
nara Henria Allega kao i protiv svih zapljena
173
i napada na slobodu mišljenja i izražavanja. Oni
energično traže da se nepristrano i javno ispi­
taju činjenice o onom što je u brošuri izne­
seno i da se u skladu sa Deklaracijom o pra­
vima čovjeka i građanina osudi upotreba tor­
ture. Na kraju je upućen poziv Francuzima da
se pridruže ovom apelu i da ga potpišu. Taj su
tekst prenijeli mnogi francuski listovi i izazvali
neobično burna reagiranja.
lako je ličnost Malrauxa dala težinu ovom
protestu, rješenja koja je on predlagao u to
vrijeme za Alžir nisu išla za nekim radikalnijim
promjenama. Tražeći da se zaštite ljudska pra­
va i dignitet, on predlaže reformu, ali uvijek u
sklopu francuske federacije. Takav je bio i
njegov plan za Indokinu. I jedan i drugi plan
bili su podjednako nerealni i nepotpuni, ne vo­
deći računa o stvarnim zahtjevima za potpu­
nom nezavisnošću nekadašnjih francuskih ko­
lonija i protektorata.
Lipnja 1958. godine Malraux po drugi put
ulazi u vladu generala de Gaullea. Vladin pro­
gram sadržavao je, uz ostale reforme, i rješe­
nje kolonijalnog pitanja kao i stvaranje Francu­
ske zajednice. U zemlji je stvorena krajnje
zaoštrena i dramatična situacija. Da smiri du­
hove, Malraux pokušava osnovati komisiju sa­
stavljenu od francuskih nobelovaca koja bi is
pitala prilike u Alžiru i svojim moralnim ugle­
dom pomogla rješavanju kolonijalnog pitanja.
Ali pokušaj nije uspio.
U to vrijeme Malraux poduzima velika pu­
tovanja po Latinskoj Americi da pridobije kolo­
nije za pristupanje u buduću Francusku zajed­
nicu. Osim Latinske Amerike, on posjećuje i
174
neke istočne zemlje da bi opovrgao mišljenje
koje su one imale o Francuskoj vladi kao fa­
šističkoj i da bi ih uvjerio u suprotno. Osnovu
za takvo gledanje na Francusku pružao je tim
zemljama podatak o nevjerojatno velikom broju
pristaša integracije Alžira sa Francuskom, dok
se istovremeno jača i širi Pokret za oslobođe­
nje Alžira. Zanimljiv je iz tog vremena razgo­
vor Malrauxa sa Nehruom, citiran u »Antime-
moarima«, koji mu je tom prilikom izrekao —
ne slučajno — ovu misao o slobodi, aludira­
jući vjerojatno na Malrauxov položaj u vladi
generala de Gaullea: »Slobodu se često mora
tražiti među zidovima zatvora, ponekad na stra-
tištu, nikad u savjetima, sudovima ili školama.««
Vjerojatno je Nehru tada mislio na revolu­
cionarnu Malrauxovu prošlost sjećajući se nji­
hova ranijeg susreta upravo nakon Nehruova
izlaska iz zatvora, a Malrauxova povratka iz
Španije. Malraux nam je sam prenio taj razgo­
vor, obojen ponešto subjektivnim komentarom,
ali koji ukazuje na nastojanja francuske vlade
da uvjere državnike nekih zemalja u neosnova-
nost njihovih skeptičnih stavova prema francu­
skoj vladi.
Sve do 1960. godine Malraux se zalagao za
oštre mjere protiv ultraša, ali ne shvatajući is­
tovremeno do kraja ciljeve oslobodilačkog po­
kreta, Fronte za nacionalno oslobođenje. On
uviđa težinu problema i o tome često govori,
ali pozivi, koje mu upućuju s prijedlozima da
se nešto radikalnije poduzme, rijetko nailaze
na njegov odaziv. To daje povoda njegovu —
ponešto prestrogom biografu — Lacoutureu da
tvrdi kako Malrauxa problem kolonija zanima
175
samo utoliko ukoliko predstavlja prijetnju vladi
generala de Gaullea. Malraux, istina, ustaje u
obranu brošure Henria Allega, ali ne reagira
na zabranu knjige »Gangrena« čiji su autori če­
tvorica boraca Fronte za oslobođenje. Mnogi
mu se intelektualci stoga javno obraćaju optu­
žujući ga za neaktivnost i šutnju.
U »Lettres Nouvelles« Maurice Nadeau upu­
ćuje Malrauxu slijedeće otvoreno pismo: »Teš­
ko je povjerovati da ste pročitali »Gangrenu«,
a da se u vama nije probudila plemenita indig­
nacija koja vas je nekad potakla da pred svije­
tom optužite nacističke ili kineske krvnike i da
pristanete uz njihove žrtve. Ne radi se više o
torturama u Njemačkoj, Španiji ili Kini, nego
pred vašim vratima, u vašoj kući, a vi ne nala­
zite ni jedne riječi protiv onih koje ste nekada
osudili na progonstvo. I suviše smo se hranili
vašim djelom da bismo mislili da bi ga njegov
autor mogao danas zanijekati. Ono govori za
vas. Ono bi se moglo, ako ustreba, okrenuti
protiv vas.«13)
Otvoreno pismo upućuje Malrauxu i književ­
nik Graham Greene, podsjećajući ga na one
Francuze koji su braneći slobodu ostavili živo­
te u logorima poput onog u Mauthauzenu. Osu­
đujući stanje u francuskim sudovima, Greene
kaže: »Teško je vjerovati da mogu postojati tak­
vi sudovi dok je na čelu vlade vođa Slobodne
Francuske, a autor »Ljudske sudbine« jedan od
njegovih ministara.«14)
Kada je godine 1960. objavljen »Manifest
121« u kojem se tražila efikasnija vladina po­
13) Maurice Nadeau, in Lettres N ouvelles, 1er Juillet 1959.
14j Graham Greene, »Lettre ouverte«, in Le Monde, 23.
VI 1960.
176
litika u pogledu kolonija, među potpisnicima je
i Malrauxova kćerka Florence. U kampanji pro­
tiv Malrauxa neki su osobito oštri. Među njima
su i Jean Paul Sartre i Simone de Beauvoir.
Ona ga je u svojoj posljednjoj knjizi (»Tout
compte fait«) optužila kao suučesnika i odgo­
vornog za zločine, što je, dakako, pretjerano i
neosnovano.
Malraux, kao pojedinac, nije mogao učiniti
mnogo, ali je možda mogao učiniti više. Povre­
meno je nastojao nešto poduzeti, ali ne kao
ministar, nego kao privatna osoba. Tako u vrije­
me istrage i suđenja poznatom naprednom knji­
ževniku Francisu Jeansonu, kada je advokat op­
tuženog spomenuo njegovo prijateljstvo sa Mal-
rauxom, Malraux nije protestirao i time je na
indirektan način pomogao Jeansonu. Kasnije,
kad su se 1966. godine njih dvojica sreli, Mal­
raux je rekao Jeansonu: »Za vrijeme rata bilo
je onih koji su govorili i onih koji su djelovali.
Ne treba da vam kažem prema kome je bila us­
mjerena moja simpatija ...«
Generalski puč travnja 1961. godine ukazao
je na neodrživost statusa quo, tako da i sam
Malraux pomišlja da se u bornim kolima bori
u Alžiru protiv desničarskih pučista. Slijedeće
godine članovi OAS-a su bacili plastičnu bombu
na njegovu kuću <i ranili kćerku čuvara. Nedugo
zatim us Mjedi M su sporazu m i u Evianu i okon­
čali jedan mučan problem ne samo za Malrauxa
nego za čitavu Francusku.
Kada je u travnju godine 1969, nakon ne­
uspjelog referenduma, gieneral de Gaulle bio
prisiljen da se povuče Malraux se povukao za­
177
jedno s njim, potvrđujući na neki način soli­
darnost s čovjekom s kojim je dugo surađivao.
Izvjesna naknada, retrospektivna osvjetljenja
zbivanja i svojih stavova u razdoblju kada je bio
jednim dijelom u »Antimemoarima«, a dijelom u
knijzi koja je posvećena de Gaulleu, »Hrastovi
koje obaraju«. U njima je izložio razloge i osje­
ćaje koji su motivirali njegovu suradnju s de
Gaulleom. Ta dva vrlo suprotna temperamenta
uzajamno je privukla i približila briga za sud­
binu Francuske i njenu ulogu u historiji. Obo­
jica su željeli svoje energije i svoje živote sta­
viti »u službu stvari koja ih nadilazi«. De Gaulle
je u Malrauxu vidio čovjeka koji simbolizira
otpor , a Malraux u de Gaulleu »totalnu ličnost«
koja bi mogila preuzeti na sebe historijsku od­
govornost. Tu je i program jake i nezavisne
Francuske kao protuteža totalitarizmu i koloni­
jalizmu, a na unutarnjem planu, društvene i
ekonomske reforme: stabilizacija, nacionalizaci­
ja— u budućnosti možda i kolektivno vlasniš­
tvo nad sredstvima za proizvodnju. U svojim
planovima oni ne prihvaćaju borbu klasa kao po­
kretača te obnove jer vjeruju u odlučujuću ulo­
gu velikih ličnosti u historiji, smatrajući da je
takva uloga i njihova. Oni žele biti »acteurs«,
a ne gledaoci. N'jihova je česta tema: uloga i
držanje francuskih intelektualaca u vrijeme sud­
bonosnih događaja i poslije tih događaja. Zajed­
no osuđuju historijski romantizam i političke
mitove na kojima su živjeli i pokušavali gradi­
ti neki francuski intelektualci. Naglašavaju nji­
hovu neefikasnost koja se «očitovala u »mitingo­
vanju«, u potpisivanju peticija i u kavanskim
178
protestima. No kakva je, po njima, bila bilansa
tih napora?
Djelomičan odgovor na to pitanje daju »Hras­
tovi koje obaraju« u kojima Malraux rekreira
dijalog vođen između njega i generala u Colom-
beyu 11. X 1969, nedugo prije generalove smr­
ti. To je dijalog političara i književnika, koji su
neki kritičari, s ponešto ironije, uspoređivali sa
razgovorima što su ih vodili veliki državnici
ili kraljevi sa svojim ministrima ili filozofima:
Aleksandar s Aristotelom, August s Vergilijem,
Julije II s Mikelanđelom. Susret kozmopolite i
vjernika nije intervju u običnom smislu riječi,
on je nešto više i drugačije od toga. Kao da de
Gaulle govori riječima Malrauxa, a Malrauxove
riječi kao da su odjek generalovih misli. To
je meditacija o Francuskoj, o jednom porazu.
Meditacija o jednom mitu, o snažnoj volji u
kojoj je dugo vremena bila inkarnirana nacija i
njena sudbina. Patetičnoj rječitosti koja prati
velike teme, pridružuje se pesimizam i razo­
čaranje. Veliki usamljenik koji je »imao ugovor
s Francuskom«, a sa gorčinom uspoređuje sebe
sa Santijagom, iz Hemingwayova romana »Sta­
rac i more«: » . . . donio sam samo skelet«. Ne­
obične su to riječi za čovjeka za kojeg je Mal­
raux rekao da je »postojan kao stijena«. Govo­
reći o Francuzima on kaže da ih je zabavljao
zastavama. A, u stvari, on je želio vratiti Fran­
cuzima sposobnost da vjeruju, jer i Napoleon
je govorio: »Vladati, to znači uliti vjeru«. Fran­
cuzima de Gaulle suprotstavlja građane Sov­
jetskog Saveza koji posjeduju veliku prednost,
vjeru u veliki pothvat 'i nadu u kojoj je spas
nacije. Akcija nije moguća bez nade. Tamo gdje
179
završava nada, započinje smrt. Veličina čovjeka
je u načinu na koji se on suprotstavlja sudbi­
ni. Ali doba velikih ljudi je prošlo, a s njima i
veličina. Od velikih ostaje jedini Mao. De Gaul­
le je htio preporod Francuske, njenu obnovu,
i s tim u vezi on kaže da » . . . obnova Rusije
nije laž«, iako postoje brojne druge obmane.
Za De Gaullea, marksizam je realnost, a ne
himera: »Hirnera je marksizam intelektualaca
koji nisu čitali Marxa«. Mana francuske inteli­
gencije po de Gaulleu, jest što je ona neod­
govorna, a to nije slučaj u Kini Mi SSSR-u. Tu
konstataciju prihvaća i Malraux koji za fran­
cuske intelektualce kaže da » . . . igraju ulogu.
Često nesebično, ponekad velikodušno, a li bez
posljedica«. Njih karakterizira prazno brbljanje,
nedopustivo za inteligenciju. » . . . to završava
(obično) prodajom gošističkih novina po bule­
varima; ne zbog pomanjkanja hrabrosti, nego
zato što takva hrabrost nikada ne susreće svog
neprijatelja.«
Za de Gaullea, koji smatra da je riječ sred­
stvo akcije, nerazumljiv je stav francuskih inte­
lektualaca i njihova neaktivnost. Nj>ihov.i ver­
balni protesti čine mu se ravni demisioniranju
i odricanju uloge koja im je namijenjena. Za
Malrauxa, intelektualci su podložni »negativnim
strastima« i nihilizmu, još od godine I860, kako
je pisao Nietzsche.
Jasna je aluzija na neke od njih, posebno na
Sartra, prema kojem se de Gaulle pokazao izu­
zetno tolerantan, uprkos opomena Michela De-
bréa. Prema kniiževnioima koj>i nisu podržavali
njegov program, kao što je Albert Camus, on je
vrlo širok. Na Malrauxovo pitanje o ulozi inte-
180
lektualaca, de Gaulle odgovara: »Svaki čovjek
koji piše, a koji piše dobro, služi Francuskoj«.
Možda je tu razlog što su neki kritičari de
Gaulleovu toleranciju tumačiM afinitetom pre­
ma događajima iz svibnja 1968. godine, i kao iz­
raz njegovih sklonosti ka revoltu i kontestaciji.
De Gaulle, međutim, nije shvatio događaje u
svibnju 1968. tvrdeći da Sveučilište ne zna što
hoće, kao što to ne zna ni Država na zapadu a
ni Crkva. Za Malrauxa drama omladine je re­
zultat nestajanja svih oblika autoriteta, znak
krize jedne civilizacije, a ne rezultat nekih po­
sebnih uzroka koji djeluju na univerzitetima.
»Ni jedna civilizacija ne može živjeti bez vi­
ših vrednota. A možda ni bez transcendenci-
ja ...« Ovu misao iz djela »Hrastovi koje oba­
raju« Malraux će ponoviti i u razgovoru sa Ge­
orges Suffertom i dopuniti ono što je ranije
rekao: »Ne mislim da civilizacija može živjeti
bez sustava vrijednosti. Jer, ne zavaravajte se,
prvi put u povijesti svijeta čitava generacija
otkriva postojanje bez prizivanja na vrednote.
I tu postoji logika koju ćete naći tokom povi­
jesti. Kad bogovi nestanu i sruše se sustavi
vijednosti, čovjek nalazi samo jednu stvar: svo­
je tijelo. Područje toga je fizičko. Droga, seks
i nasilje prirodni su nadomjesci iščeznuća bo­
gova .. . Oni (ljudi) prije svega traže da po­
stoje.«
I de Gaulle i Malraux optužuju intelektualce
za romantično shvaćanje historije i revolucije
smatrajući da (intelektualci brkaju političku ak­
ciju s teatrom. Pri tome oni, naravno, nemaju
na umu one intelektualce koji su spremni da
se bore kako bi ostvarili određeni revolucionar-
181
ni program. Oni ne govore o »akterima«, nego
o »gledaocima«, koji samo maštaju o akoiji.
Malraux pita u »Anti memoari ma«: »Od 1936.
što su učinili ti intelektualci koji se neprestano
pozivaju na akciju, na koju se Montesquieu
ne poziva? Peticije.«
Nakon svibanjskih događaja Malraux je često
bio provociran đa odgovara na pitanja, koja su
se odnosila na to razdoblje, i da daje svoje tu­
mačenje o njima. Tako je iste 1968. godine,
na pitanje pariškog dopisnika New York limesa
nije li se možda našao na pogrešnoj strani ba­
rikada, odgovorio:
»Prije trideset godina napisao sam knjigu ko­
ja se zove »Nada« . . . ona počinje neoblikova-
nom revolucijom koju sam nazvao »lirskom ilu­
zijom«, a ostvaruje se kao revolucija, u prvom
redu putem komunističke partije, ali ne samo
nje. Po mom mišljenju, lirska iluzija je u revo­
luciji nešto što mora biti prevladano . . . Maj
nije bio ništa drugo do ogromna lirska iluzija,
problem je bio da se sazna što će se iz njega
roditi . .. Imaginacija na vlasti ne znači ništa.
Ne osvaja vlast imaginacija nego organizirane
snage. Politika nije ono što se želi, nego ono
što se čini. Nije važno vikati »Živjela sloboda«,
nego pridonijeti da se ta sloboda ostvari putem
države. Svibanj je bio samo sirovina . . . Ono
što su prije svega mladi očekivali od nas, bila
je nada, u temelju nelagodnosti koju oni osje­
ćaju jače nego li mi, a koja je religiozne pri­
rode, jer smo u situaciji bez presedana, raskida
između čovjeka ,i kozmosa, između čovjeka i
svijeta.« I dalje: »Ovaj kaos htio bi biti brat­
stvo. Ono što studenti žele od nas, je nada.
182
Ali uz tu nadu postoje najfascinantniji od nega­
tivnih osjećaja, stari nihilizam koji se odjednom
poijavio sa crnom zastavom ,i čija je nada u
destrukoiji. Mi se ne nalazimo nasuprot nuž­
nosti reformi, nego nasuprot jednoj od najdub­
ljih kriza što ih je civilizacija upoznala.«15)
Malraux ovdje, kako vidimo, ističe krizu na­
še civilizacije kao objašnjenje burnim svibanj­
skim događajima. Ali on ne govori da li su oni
u Francuskoj imali neposrednih uzroka i specifi­
čan tok.
Jean Domenach, na primjer, smatra da je
Malraux, kao i general de Gaulle, pogrešno vje­
rovao da se može nešto spasiti i potaknuti lju­
de da vjeruju kako je vrijedno žrtvovati se za
izvjesnu ideju o Francuskoj. No čitava genera­
lova akcija, bila je, po mišljenju Domenacha,
apsurdna i ona je nakon svibanjske eksplozije
prisilila Generala da se povuče.16) Domenachu
se ne sviđaju ovi »propos crépusculaires« koji
ga svojim tonom podsjećaju na Charlesa Mau-
rreasa, kao da se historija zaustavila. Genera­
lovo tragično shvaćanje historije odaje i navo-
đejne Staljinovih riječi koje, on ponavlja: » .. .na
kraju postoji samo smrt koja pobjeđuje.« (»Hra­
stovi koje obaraju«) Ove riječi kao da rezimi­
raju de Gaulleov pesimizam u momentu kad
je sišao s političke pozornice i oduzimaju zna­
čenje njegovoj akciji.
Naknadno rekonstruirani dijalog Malrauxa i
de Gaullea u djelu »Hrastovi koje obaraju« ima
samo djelomično vrijednost dokumenta. U rije­
,5) Cit. u: Jean Lacouture, André Malraux, Paris. Seuil,
1973.
,6) Jean Domenach, in Esprit, no 406.

183
čima de Gaullea čujemo glas pisca. Istina, nji­
hova su se gledišta poklapala u pogledu znače­
nja historije i uloge Francuske u njoj. Više nego
u političkoj domeni, podudarnost nijhovih sta­
vova bila je prisnija na području shvaćanja hi­
storije, filozofije i literature. U politici je de-
golizam za Malrauxa u prvom redu značio:
» . . . okupljanje zemlije oko čovjeka koji je to
ostvario pod neuobičajenim okolnostima: 18.
lipnja 1940.«17) Ali sa detaljima politike genera­
la de Gaullea Malraux nije uvijek bio suglasan.
Poznato je da je de Gaulle, u svojoj viziji veli­
ke i moćne Francuske, nastajao sačuvati inte­
gralni teritorij nekadašnjeg carstva. Malraux,
međutim, nije se slagao s rješenjima u pogledu
Indokine, ali u tome nije mogao bitno utjecati
na de Gaullea.
Malraux od prvog dana njihove suradnje od­
bija sklonost prema fašizmu koju mu imputira­
ju. On zna i drugim stavlja na znanje da onaj
tko je napisao »Nadu« ne može biti fašist.
»Znam što sam, i znam da nikada neću biti
fašist«, kazao je Rog em Stéphaneu.18)
Kad govori o razlozima suradnje s de Gaul-
leom Malraux naglašeno pita: »Odakle se mo­
glo bolje shvatiti rat u Alžiru? Iz »Deux Ma­
gots« ili ,iz Hotela Matignon?«19)
Kao motive koji su odredili njegova prijašnja
angažiranja (Kina, Španjolska, obrana Dimitro­
va) Malraux navodi potrebu za »društvenom

,7) U intervjuu američkom novinaru Kebelu Brjusu cit. u

Nin, 18. V III 1974.
18) Roger Stéphane, »Malraux et la révolution«, in Esprit,
X/1948.
19) Roger Stéphane, Portrait de l ’aventurier, Ed. du Sagi-
taire, 1950.
184
pravdom« (generalu de Gaulleu u »Antimemo-
arima«). A nakon poraza Francuske, on ovako
objašnjava Julienu Besançonu zašto je proleta­
rijat nadomjestio nacijom: »Za vrijeme rata na­
šao sam se suočen s jedne strane s proleta­
rijatom, a s druge sa Francuskom. Oženio sam
se Francuskom kao što su se drugi oženili pro­
letarijatom nadajući se općenito da će imati
ljubavnicu. I mi također. . . Da, tada sam pod­
redio Francusku društvenoj pravdi. U ovom ča­
su podređujem društvenu pravdu naciji, zato što
smatram da ako se ne oslanjamo na naciju, ne­
ćemo stvoriti društvenu pravdu, držat ćemo go­
vore .. .«20)
Tu Malraux jasno razgraničuje situacije; one
u kojima se ne postavljaju nikakve dileme jer
je sloboda jednog naroda u pitanju, i one koje
izazivaju dileme nakon što je sloboda postig­
nuta.
Za Malrauxa de Gaulle nije bio ni branilac
kapitala ni proletarijata. Ako se borio za nacio­
nalizaciju velikih industrija, bilo je to iz uvjere­
nja da time pridonosi obnovi Francuske. Istom
cilju služila bi i eventualna kolektivizacija sred­
stava za proizvodnju o kojoj je de Gaulle —
kako navodi Malraux u intervjuu autorici i drug­
dje — ozbiljno razmišljao. Malraux je uvjeren
da bi bez de Gaullea Francuska bila drugačija.
Njegovu veličinu ne treba mjeriti po rezultati­
ma, nego po velikim snovima koje je želio os­
tvariti. Budući historičar ne smije degolizam
interpretirati samo političkim ili nacionalnim
terminima, kaže Malraux, jer »Komunizam, to
je proletarijat, ali također i volja za pravdom,
2°) In Europe br. 1, 4. 111/1967.
185
koja ne pripada samo marksizmu; degolizam je
bio Francuska, ali i nešto više od toga.« (»Hras­
tovi koje obaraju«)
U jednom intervjuu Georgesu Suffertu, Mal­
raux ponovo govori o odnosu generala de Gaul-
lea i komunista: »U toku degolističkog razdob­
lja bilo je između partije i Elizejske palače više
kontakata nego što se vjeruje. Oni, dakle, nisu
bili potpuno protivni.«
Za nas se ovdje postavlja fundamentalno pi­
tanje: da li je Malrauxov degolizam značio
stvarni zaokret, metamorfozu nekadašnjeg bor­
ca i komunističkog suputnika, ili u ovom pos­
ljednjem političkom opredjeljenju postoji svo­
jevrsni kontinuitet?
U intervjuu što ga je Malraux dao autorici
ove knjige u prosincu 1973. godine, na pitanje
kako se njegovo sudjelovanje u vladi generala
de Gaullea može konsekventno uklopiti u kon­
tinuitet njegova života i djela, on je odgovorio:
»To pitanje je sasvim jednostavno. U ono vri­
jeme general de Gaulle bio je po mom mišlje­
nju jedina mogućnost za Francusku, kao što je
to za Jugoslaviju bio Tito. U onom trenutku čov­
jek nije mogao ozbiljno djelovati, a da pri to­
me bude protiv de Gaullea. Ja sam mislio ili ću
biti degolist i nešto učiniti ili neću biti dego-
liist pa ću se baviti pustim brbljanjima.«
Bez obzira kako shvatili ovu za sada posljed­
nju Malrauxovu interpretaciju uloge generala
de Gaullea, mislimo da i kad se sruši mit koji
je bio oko njega stvoren (djelomično i zaslu­
gom samoga Malrauxa) ostaju kao pozitivni ne­
ki de Gaulleovi zahvati u vanjskoj politici Fran­
186
cuske (kao što je dekolonizacija i približavanje
socijalističkim zemljama) u kojima je pokazao
dozu političkog realizma. Nepravedno je zato u
potpunosti osuditi Malrauxovu suradnju u vla­
di generala de Gaullea, i pripisati mu razloge
koji nikad nisu motivirali Malrauxova opredje­
ljenja.
 Politika kulture
i kultura u akciji
Malraux je često govorio i pisao o kulturi
i umjetnosti. Ovdje ćemo, međutim, razmotriti
što je on na području popularizacije i propa­
gande kulture i umjetnosti faktično realizirao
ili pokušao realizirati.
Kada je 24. lipnja 1959. godine André Mal­
raux postao ministar za kulturu, njegov je pro­
gram bio vrlo ambiciozan. Smatrao je da treba
učiniti dostupnim najširem krugu ljudi kapitalna
djela čovječanstva, najprije ona koja pripadaju
Francuskoj, da treba osigurati najširu audijen­
ciju kulturnoj baštini i favorizirati stvaralaštvo
umjetničkih djela i duha koji tu baštinu oboga­
ćuje. Treba, dakle, širom otvoriti vrata kazali­
šta, muzeja, izložbi i čitaonica, da bi Francu­
ska za nekoliko godina postala prva kulturna
zemlja svijeta. Sve što je nekada bilo privile­
gij odabranih, treba da postane baština svih.
Kulturna dobra prema Malrauxovim intencijama,
prestat će pripadati ne samo eliti, nego će naj­
širim masama postati dostupne i najviše duhov­
ne vrijednosti.
Da bi ovaj program »nacionalnog i egalitar-
nog estetizma« bio uspješan, potrebno je stvo­
riti nove oblike i organizacije kulture. Ono o
čemu je razmišljao još 1946. godine pokušao je
Malraux sada realizirati. Bila je to ideja o do­
movima kulture koju je navodno posudio od
Narodne fronte. Domovi se otvaraju u devet
velikih centara, a to su Amiens, Bourges, Le
Havre, Grenoble, Rennes, Reims, Nevers, Paris
189
i Firminy. Oni neće biti — kako je zamišljeno
— u nadležnosti države, nego na nekoj vrsti
samoupravne baze: odgovornost za njih ne pri­
pada vlastima nego je povjerena narodu. »Dom
kulture to ste vi. Radi se o tome da saznamo
da li ga vi želite stvoriti«, kaže Malraux u svom
govoru u Bourgesu u travnju 1968.
Otvaranjem domova kulture decentralizirao
bi se umjetnički život, i umjesto jednog kul­
turnog centra, koji se obično ograničava na
glavni grad, stvorila bi se povoljna kulturna kli­
ma i u drugim, manjim mjestima. Ostvariti kul­
turu u masama nije za Malrauxa značilo ostva­
riti masovnu bezličnu »duhovnu uravnilovku«.
Njegova deviza »kultura za svakog« znači da
čovjek treba da bude subjekt u kulturi koji će
samoostvarivanjem i samostvaranjem proširiti
svoje spoznaje, a time i granice svojih moguć­
nosti. »Kultura za svakog« znači ne samo omo­
gućiti svima pristup u domenu kulture, nego
vidjeti u svakom čovjeku i potencijalnog stva­
raoca te kulture.
Uz domove kulture, njenoj popularizaciji tre­
bala je da posluži i modernizacija nastave mak­
simalnih korištenjem radija, filma i ostalih au­
diovizualnih sredstava, a osobito reprodukcija
remek-djela, u prvom redu francuskih slikara,
namijenjenih školama. Ovim posljednjima kao i
putujućim izložbama bio bi cilj razvijanje umjet­
ničkog smisla kod učenika, kao i u širokim ma­
sama odraslog pučanstva.
U ovaj obiman rad uključuje se angažiranje
Chagalla za oslikavanje plafona Opere, poticaji
kazalištima, slanje Gioconde u Ameriku, a Milo-
ske Venere u Japan (1963— 4). Provodi se i ši-
190
roka akcija zaštite spomenika i čišćenje drevnih
pariških fasada.
No poteškoće su se javile sa svih strana.
Ni parlament ni vlada nemaju mnogo razumi­
jevanja za Malrauxov program. Budžet za kul­
turu je manje nego simboličan, da bi mogao
obuhvatiti makar samo i dio zamišljenog plana.
Veći dio tog novca odlazio je na konzerviranje
umjetničkih djela, pa je za sve ostalo novac
nedostajao. Francuzi, osim toga, nisu pokazivali
mnogo interesa za održavanje i brigu oko do­
mova koji su bili otvoreni. Zamišljeni na prin­
cipu da »država u umjetnosti ne treba ništa
dirigirati«, domovi kulture trebali su omogućiti
svojevrsno samoupravljanje u kulturi za koje
su se građani pokazali nedovoljno zrelim oče­
kujući usmjeravanje onih »odozgo«. Prepušteni
spontanosti sredine u kojoj su bili otvoreni, do­
movi su uglavnom služili kao dvorane za kazali­
šne i kino predstave, dok biblioteke nisu imali,
jer, one nisu bile u ingerenciji Ministarstva za
kulturu kome je na čelu bio Malraux. Njihova
se aktivna i kreativna funkcija brzo gasila, a
najdulje se održavala u mjestima čiji su načel­
nici bili komunisti.
Plan demokratizacije kulture pokazao se u
praksi iluzornim i neizvedivim iz više razloga.
U prvom redu, doba u kojem je Maleraux htio
ostvariti svoj plan bilo je vrlo nepovoljno. Fran­
cuska kultura stagnira na više područja i gubi
primat u svijetu. Sami Francuzi pokazuju pre­
malo interesa ne samo za umjetničko obrazo­
vanje, nego i za čitanje knjiga. Utvrđeno je da
jedva nešto ispod 50% Francuza čita knjige.
191
 Drugi razlozi su u pomanjkanju potrebne svi­
jesti o potrebi da čovjek sam stvara i pronalazi
nove oblike rada na području kulture. Riječ je
tu o pomanjkanju kulture kao preduvjeta kul­
turi, što samo prividno djeluje kao paradoks,
jer kao što ispravno naglašava Predrag Matve-
jević, .. .»razvijeno samoupravljanje pretpostav­
lja viši stupanj kulturne i društvene svije­
sti . . . «' ) Drugim riječima, čovjek se mora naj­
prije kultivirati na način koji uključuje osloba­
đanje od tradicionalnih shvaćanja o neophodno­
sti dirigiranja u kulturi i izgraditi se kao stva­
ralački subjekt.
Na ovo područje Malrauxove aktivnosti osvr­
će se André Brincourt u knjizi »André Malraux
ou le Temps du Silence« u kojoj mu zamjera
što je zapostavio sektor radio-televizije koji
pruža jednu od mogućnosti podesnih za formi­
ranje čovjeka. Audio-vizualna sredstva treba
usmjeriti u tom smislu jer inače ona nose u
sebi opasnost standardizacije i robovanja lažnim
vrijednostima. Tu Brincourt u prvom redu misli
na masovnu kulturu kao plod masovnih komu
nikacija u kojoj nema pravih vrijednosti, niti
ona predstavlja istinsku zajedničku kulturu. Mal­
raux je, po njegovom mišljenju, ako je već
htio ostvariti svoje estetske principe, trebao ići
drugim putem da bi učinio »živim ono bratstvo
za kojim tragamo kroz pluralitet stilova i prisut­
nost djela.«
Domovi kulture postali su u svibnju 1968.
godine žarišta iz kojih se napadalo režim i

’) Predrag Matvejević, »Samoupravljanje u svjetlu kulture«,

saopćenje na naučnom skupu »Radnička klasa i kultura«, Zla-
tibor 1974.
192
aktualnu politiku generala de Gaullea. To je i
godina Malrauxovih žestokih sukoba s pojedi­
nim ličnostima kulturnog života Francuske. Du­
gogodišnji direktor kazališta Odeon, kasnije
pretvorenog u Théâtre de France, Jean Louis
Barrault morao je napustiti to mjesto zbog jav­
nih istupa u kojima je osudio politiku kulture
u Francuskoj; onaj isti Barrault koji bez podr­
ške Malrauxa ne bi mogao nikada postaviti Ge-
nêtove »Paravane« čiji je sadržaj jasno uperen
protiv rata u Alžiru. Gotovo u isto vrijeme za-
pljenjuju se pojedina izdanja koja govore o tom
ratu kao i neka kazališna djela, a da Malraux
ne intervenira. Tako je zabranjeno prikazivanje
jednog kazališnog komada talijanskog pisca
Gattia koji je bio napisan protiv generala Fran­
ca. To su vjerojatno bili »državni razlozi« na
koje Malraux nije možda uvijek mogao utjecati
niti je imao ingerencije na nekim područjima.
Vjerujemo ipak da je svojim autoritetom mo­
gao ublažiti barem neke konzervativne mjere
koje su dolazile od strane vlade. U napadima
na taj period Malrauxove aktivnosti mnogi idu
suviše daleko osuđujući ga čak i za to što se
de Gaulle rukovao s generalom Francom! Sam
Malraux ipak nikada poslije pobjede Franca nije
stupio na tlo Španjolske. Zanimljivo je da se
još prije svibanjskih događaja moglo pročitati
na ulazu Doma kulture u Bourgesu dvije izjave.
Jedna je poznata Malrauxova: »Nema i neće biti
domova kulture na bazi države i općine. Dom
kulture ste vi!« Na drugoj strani bile su riječi
prosvjetnog inspektora Armanda Biancheria,
prema kome je dom kulture u isti mah i insti­
tucija i kontestacija svake institucije.
193
 Ovdje kao da je sadržan bitan problem od­
nosa kulture i politike: da li je moguće i kako
naći sintezu ova dva područja.
Da li je sinteza uopće poželjna? Da li su umjet­
nička aktivnost i revolucionarna praksa kompa­
tibilne? Ili, kako je postavio problem Marko Ri-
stić, kako u isti mah održati vrednosti revolta
i vrednosti saživljavanja?
Jedan od mogućih odgovora bio bi u shva­
ćanju da je svaka djelatnost, kako politička tako
i kulturna, najuže povezana s osjećajem odgo­
vornosti, a o stupnju tog osjećaja ovisi djelo­
mično sklad te dvije djelatnosti.
O tome kakva treba da bude politika kultu­
re, Marko Ristić kaže slijedeće: »Politika kul­
ture treba da bude aktivna, »angažovana«, a je­
dan od najhitnijih i najhitnijih oblika te akcije
je kultura politike. Vezujući se za politiku, tak­
tička misao kulture treba da se trudi i može
uspeti da prodre u samu politiku, da bi u nju
unela svoj karakter univerzalnosti, svoj duh ra-
zumevanja i sinteze.«2)
Odnos stvaralaštva i političke vlasti nije
jednostavan odnos. To je i Malraux mislio kad
je 1952. godine rekao: »Neka u umjetnosti dr­
žava ništa ne dirigira! . . . Država nije stvorena
da upravlja umjetnošću, nego da joj služi.« Ona
dakle treba da potiče stvaralaštvo.
Zanimljivo je da su nakon Malrauxa mnogi
političari u Francuskoj izražavali slične težnje,
preuzimajući mnoge stvari iz njegova progra­
ma propagande i popularizacije kulture i umjet­

2) Marko Ristić, Politička književnost, Zagreb, Naprijed,

1958.
194
nosti. Tako su u svibnju 1974. godine, prilikom
izborne kampanje, oba kandidata, Giscard d’Es-
taing i François Mitterand, izložili uz svoj po­
litički program i vlastiti koncept i program za
područje kulture. Kao i Malraux, i Giscard d’Es-
taing želi vratiti francuskoj kulturi primat u svi­
jetu zalažući se za slobodu kulturnog stvarala­
štva, a protiv dirigiranja i takozvane »oficijelne
umjetnosti«. On posebno naglašava neophod­
nost nemiješanja države u tu domenu: udjel
države treba da se svodi na svestranu pomoć
umjetnicima i nastojanje da bude što jače zra
čenje francuske kulture koju potiskuje prodi­
ranje drugih kultura, posebno anglosaksonske.
D’Estaing uviđa ulogu koji bi domovi kulture
mogli imati u tom projektu. Zalaže se za oživ­
ljavanje njihova obamrlog djelovanja i za de­
centralizaciju. Njegov protivnik u izbornoj kam­
panji François Mitterand, uočava »kulturnu di­
menziju« koju ima svako područje našeg dru­
štva, bilo da se radi o nastavi, naučnom istra­
živanju ili ljudskim odnosima u najširem smislu.
Da se ti odnosi unaprijede, potrebno je, kaže
on, »ići prema kulturi svih, za sve i od strane
svih«.3) Ta kultura treba da bude aktivna i da
ide — kako smatra Mitterand — s one strane
neophodne difuzije djela koristeći najrazličitije
tehnike da izazove svijest o kolektivnoj soli­
darnosti, da pobuđuje kritičku refleksiju i ko­
načno formira ljude sposobne da mijenjaju svi­
jet i uvjete života . . . Mitterand govori o nu­
žnosti promjena u nadležnim forumima za kul­
turu i o pozitivnim mogućnostima koje je na­

3) tn L p Monde, 18. V 1974.

195
govijestio svibanj 1968. I on je protiv nametanja
oficijelne kulture odozgo, a za program surad­
nje svih građana na izgradnji nove kulture čije
oblike nitko ne može unaprijed ocrtati. U tu
svrhu je potrebna transformacija društvenog po­
retka u kojem će »stvarno samoupravljanje« u
kulturi omogućiti veliki kulturni polet.
Kako vidimo, programi oba kandidata nisu
se mnogo razlikovali od nekadašnjih Malraux-
ovih programa, iako imaju pretenzije da pruže
nešto novo.
Ne možemo, međutim, a da ne uočimo ogro­
man zamah i impuls što ga je Malraux svojim
istinskim entuzijazmom unio na područje kul­
ture, pokušavajući ostvariti barem dio svojih za­
misli, a osobito težeći praktičnoj provedbi jed­
noga od permanentnih zahtjeva, uvijek prisut­
nog u njegovim razmišljanjima: stvaralaštvom
se suprotstaviti konformizmu i standardizaciji
duha.

196
 Fundamentalni pojam čovjeka
i povijest
Polazeći od pitanja što ih je već ranije po­
stavljao u svojim romanima, Malraux u »Alten-
burškim orasima« pokušava ta pitanja zahvatiti
i na teoretskom, konceptualnom planu. Ista ma­
gistralna tema: čovek i sudbina, ali je iskustvo
novo. Zato »Altenburški orasi« predstavljaju te­
matski kontinuitet ali pristup i metoda su dru­
gačiji i novi. Koncipirani na dva plana: teoret­
skom i intuitivnom, predstavljaju izvanrednu
sintezu filozofskog eseja i romana. U jednom
njihovu dijelu, »kolokviju u Altenburgu«. ideje
su predmet diskusije, a događaji opisani u dru­
gom dijelu služe im kao ilustracija. Konceptual­
na forma jednog i romaneskna forma drugog di­
jela izraz su istog dubokog iskustva. » . . . isto
stablo, ali u drugom trenutku svoje vegetacije«,
slikovito kaže Gaétan Ricon, a Claude E. Mag-
ny dodaje: »Samo se naglasak premjestio«.
Događaji o kojima je ovdje riječ pripadaju
različitim vremenskim periodima, ali i oni u lo­
goru u Chartresu 1940. godine i epizode s rus­
kim vojnicima zatrovanim plinom u Prvom svjet­
skom ratu, treba da potvrde tezu postavljenu
na eminentnom skupu u Altenburgu: »Ima li
osnovni pojam čovjeka neki smisao? Drugim ri­
ječima: iz vjerovanja, iz bajki, a naročito iz
mnogobrojnih umnih struktura, može li se iz­
dvojiti stalni pojam, koji će vrijedeti na svakom
mjestu, kroz čitavu historiju, na kome se mo­
že zasnovati pojam čovjeka?«1) Ovo pitanje sa-
') Les Noyers de l ’Altenburg, Paris, Gallimard, 1948.
197
ino je produbljivanje onog pitanja što ga je
Malraux i ranije izrazio: Što je čovjek i kakav
je smisao ljudske avanture?
Sve ličnosti koje dijalogiziraju u Altenburgu
virtualiteti su samog pisca i njegovih razmiš­
ljanja o mogućnosti zahvaćanja u historijska zbi­
vanja: U kojoj su mjeri ljudski duh i volja čo­
vjeka uspjeli nametnuti red kaosu i osmisliti
ljudsku avanturu? Ovaj dijalog zato predstav­
lja neku vrst »ontologije historije«.
U kolokviju će se suprotstaviti dva potpuno
različita shvaćanja o čovjeku i dva različita kon­
cepta historije i proteklih civilizacija. Nije slu­
čajno što je Malraux centralno mjesto dodijelio
etnologu Môlbergu koji će baciti novo svjetlo
na mitove prošlih civilizacija. Da li je u liku
Môlberga Malraux anticipirao Lévy-Straussa ili
predstavio lik Frobeniusa, za nas je manje važ­
no. Bitno je da Malraux »prije strukturalizma,
već predočava osnovne prednosti ali i proble­
me strukturalnog pristupa evoluciji društva i ci­
vilizacije, iznosi glavne teškoće za njihovo pri-
hvatanje i raspravlja o argumentima koji navode
da se to ipak učini.«2)
U stavovima etnologa Molberga evidentni su
Malrauxovi afiniteti koji su svojedobno uvjeto­
vali njegovo zanimanje za Spenglera: interes
za historiju, za odnose historije i kulture naj­
uže povezane s fundamentalnim problemima
čovjeka. Spengler je nastojao postaviti pitanja
o historiji izvan svih ideologija i ljudskih ilu­
zija, o njenom smislu, s jedne »atemporalne

2) Hanifa Kapidžić-Osmanagić, »Malro i struktura prije

strukturalizma, Letopis Matice srpske, 1969, CXLV, knj. CD
III, 6.
198
visine«: On rješava problem da ii postoji lo­
gika historije i da li s onu stranu svega slučaj­
nog postoji jedna, takoreći, metafizička struk­
tura čovječanstva, nezavisna od svih vidljivih
fenomena.
U »Altenburškim orasima« Malraux postav­
lja na sličan način pitanje o fundamentalno ljud­
skom. Još je Claude Vannée u »Kraljevskom
putu« govorio o »impenetrabilnosti civilizacija«,
a u govorima u Unesco-u Malraux je često is­
ticao diskontinuitet historije u kojoj svaka ci­
vilizacija posjeduje vlastite, međusobno razli­
čite vrijednosti, čiji su univerzumi zatvoreni,
heterogeni i neponovljivi. Oni su nerazumljivi
jedan za drugog, među njima ne postoji komu­
nikacija.
Molberg će ponoviti Spenglerovu misao o
bitnoj različitosti mentalnih struktura pojedinih
civilizacija i njihovom paralelizmu. Kao i ljud­
ski organizmi, kulture stare i umiru u jednom
diskontinuitetu (bez mogućnosti komunikacija),
međusobno nepovezane i različite. Njihove raz­
ličite mentalne strukture određivale su u sva­
koj od njih poseban čovjekov odnos prema svi­
jetu. Ako bismo tražiti »fundamentalno ljudsko«,
morali bismo odstraniti nadgradnje pojedinih
civilizacija i kultura i naći ono što je čovjeku
u svima njima zajedničko. U tom smislu su­
dionici kolokvija u Altenburgu upućuju Molber-
gu objekcije u kojima je sadržana pretpostav­
ka o postojanju neke permanentne i univerzal­
ne datosti koja karakterizira čovjeka, a na nju
bi se, po njihovu mišljenju, nadovezivali razli­
čiti elementi kultura i civilizacija kojima odre­
đeni ljudi pripadaju. Sudionici razgovora dakle
199
žele u proteklim civilizacijama pronaći tu esen­
ciju čovjeka, istost u različitosti, žele saznati
kakve je ona prirode i može li se suprotstaviti
permanentnosti ništavila. To traženje i prona­
laženje elementa unifikacije bitna je pretpostav­
ka za tvrdnju o kontinuitetu ljudske historije.
Ali za Môlberga nema zajedničkog nazivnika
za pojam čovjeka: »Čovjek je slučajnost, a što
je najvažnije, svijet je stvoren od zaborava.«
Fundamentalni čovjek je »mit«. On tvrdi da ono
fundamentalno u čovjeku i nije čovjek neko ži­
votinja u čovjeku. Težina njegovih argumenata
prekriva glasove humanista, sudionika kolokvi­
ja. Ovi bi apstrahiranjem svega onog što su
civilizacije nadogradile htjeli doći do prave ljud­
ske prirode. No, to nije moguće. Jer, čovjek je
potpuno definiran kulturom kojoj pripada, pa bi
se takvom apstrakcijom »izgubio i čovjek«. Ne
postoji univerzalni čovjek na čiju bi biološki
homogenu osnovu civilizacije nadograđivale
svoje svjetove vrijednosti. Ne postoji jednom
zauvijek dana esencija čovjeka.
I Lucien Goldmann naglašava razliku izme­
đu prirodnog čovjeka i onog oplemenjenog kul­
turom, i tu razliku definira kao »čovječanstvo
i intelektualci« . . . kao »dva različita najčešće
suprotstavljena realiteta.«3) Vjerojatno mu je za
tu tvrdnju poslužila rečenica u kojoj Malraux
govori o razlici između intelektualaca koji pri­
padaju »istoj rasi« i ostalih, međusobno slič­
nih ljudi, koji ne sudjeluju u svojoj civilizaciji,
nego žive iz dana u dan: »Vjerovao sam da
znam više nego što je moje obrazovanje, jer

3) Lucien Goldmann, Pour une sociologie du roman. Galli­

mard 1964.
200
sam susretao borbene mase, vjerske ili poli­
tičke. Sada znam da knjige nisu potrebne sa­
mo intelektualcu, nego svakom čovjeku, kojega
jedna misao, ma koliko bila obična, veže i uvje­
tuje život. Ovi, koji me okružuju, žive iz dana u
dan već tisućama godina.«
Kad Goldmann, međutim, pokušava poći da­
lje u svojoj analizi »Altenburških oraha«, on
daje suviše simplificirana sociološka tumačenja
nekih epizoda tog romana. Smatrajući da su
događaji koji se odnose na Bergerovu aktivnost
i turanizam Enver-Paše direktne transpozicije
tadašnje političke situacije, Goldmann u Turskoj
vidi Rusiju, u panislamizmu panislavizam, u tu­
ran izmu komunizam, a u Enver-Paši — Stalji­
na. Tu Goldmann traži ključ za razumijevanje
izmijenjenih Malrauxovih stavova prema komu­
nizmu. Za pesimističko raspoloženje »Altenbur­
ških oraha« čini mu se odlučujućom politička
situacija koju su obilježili sovjetsko-njemački
pakt, napuštanje politike internacionalizma i kri­
za svijesti koja ih je pratila. Teško je utvrditi da
li je Malrauxova evolucija u tom smislu bila
odraz šireg društvenog procesa, ili su ti proce­
si samo potaknuli i jače naglasili neke pesimis-
tičke stavove izražene i ranije. Tragičan završe­
tak španjolskog građanskog rata, staljinizam,
Petainova Francuska i realnost fašizma uništi­
li su jednu po jednu »lirsku iluziju«. Zato je u
Altenburškim orasima Pascal jači i prisutniji
nego ranije. »Ljudska sudbina« kao i »Nada«
bile su, uza svu svoju tragičnost, afirmacije
života, a u njima je postojalo autentično osje­
ćanje, nada koju više ne nalazimo u kasnijim
Malrauxovim djelima.
201
 Što je ostalo od velikih mitova o revoluciji
i zajedništvu? Da li su revolucije stvorile, u
etičkom smislu, novog čovjeka, a civilizacije oz­
načile progres i izvan ekonomskog napretka?
Čini se da je volja uzmaknula pred fatalnošću,
a samoća postala dublja i apsolutnija.
Ovakav, temeljni pesimizam Malrauxovih sta­
vova ponukao je kritičarku Claude E. Magny da
ustvrdi kako su takvi stavovi opasni i vode
rasizmu.4) Prenoseći Malrauxove koncepte sa
filozofskog i metafizičkog na konkretni društve­
ni plan, ona optužuje Malrauxa za jedno osjeća­
nje svijeta koje je, međutim, Malraux zatekao
u stvarnosti, koje ne ovisi o ljudskoj volji, i
koje je i sam Malraux težio da nadvlada. Nje­
govo patetično traženje u »Altenburškim ora­
sima« jasno ide u tom smjeru. Ono što Berger,
ličnost iz »Altenburških oraha«, doživljava pro­
matrajući prirodu i ljude koji se bore u rovovi­
ma i logorima, nije njihova prolaznost i smrt,
već naprotiv, kontinuitet, i život. Svaki od njih
postaje simbol vječnih ljudskih napora da se
odupre rušenju i pustošenju smrti. Prizori iz ra­
ta koji se poput fatalnosti oborio na čovjeka,
kao da govore o nečem istovetnom, vječnom,
gotovo atemporalnom. Glasovi ljudi koji se uz­
dižu iz ratnih rovova i logora, glasovi univer­
zalni i patetični u vječnom sizifovskom naporu
da se strpljivo odupiru sudbini, kao da pred­
stavljaju glas čovjeka uopće, suočenog s apsur­
dom rata koji i tu pronalazi jedan oblik brat
stva što vuče porijeklo iz pradavnih vremena
To bratstvo je uzdignuto iznad svih nacional

A) Cl. E. Magny, »Malraux le fascinateur«, in Esprit

X/1948.
202
nim razlika, bratstvo ljudi koji su se našli pred
elementarnim katastrofama. Ono će njemačke
vojnike potaknuti da u Prvom svjetskom ratu
spašavaju Ruse otrovane plinom. Njihova se li
ca ne razlikuju od zarobljenika u logoru u Char-
tresu (koji nastavljaju s pisanjem, i nakon što
im vjetar vraća njihova neposlana pisma, čeka­
jući »da se sudbina istroši«). Sva ona nose pe­
čat ranijih epoha, nešto što je zajedničko svim
ljudima. To čudno bratstvo pred zajedničkom
nesrećom koju tu oredstavlja rat, bratstvo je
usamljenika bez nade »koje više uzdiže nego
što sjedinjuje«.5)
U reakcijama malog čovjeka iz »Altenburških
oraha« kojemu ne znamo nacionalnost, (a ko­
ji posjeduje veličinu »koju u sebi ne poznaje«)
prepoznajemo vjekovne zajedničke reakcije lju­
di, »vjekovnu intimnost s nesrećom« i strplji­
vost »ispunjenu porazima«. Nis-u to više izuzet­
ni ljudi u izuzetnim situacijama, kao što su he­
roji »Nade«, nego svakodnevni čovjek kojeg
sa svim ostalim ljudima, pa čak i s njegovim
neprijateljima u ratu veže osjećaj nekog »bol-
nog bratstva« pred zajedničkom nesrećom.
U »Altenburskim orasima, nećemo više su­
sresti isključivost i kategoričnost karakteristič­
ne za ranija Malrauxova djela. Pisac nam ostav­
lja slobodu da sami odlučimo o valjanosti argu­
menata. Uz logičke argumente naći ćemo tu
mnoštvo iskričavih intuicija pa nam romansi­
rane epizode rata u svakom slučaju govore više
i uvjerljivije od diskurzivnih tokova filozofskih
razgovora u Altenburgu. Krhkost argumenata
5) Emmanuel Mounier, >André Malraux ou l'impossible dé­
chéance«, in Esprit, X / 1948-

203
suprotstavljenih u tim razgovorima Môlbergu
odaju krhkost i traguku čovjekovih napora da se
integrira u svijet koji nije stvoren za njega.
Međutim, usprkos nedostatnosti argumentacije
na logičkom planu, briljantne intuicije, projek­
cije Malrauxovih neprekidnih težnji za smis­
lom i kontinuitetom privlače nas strašću i emo­
cionalnom snagom koja u datom kontekstu ima
veliku snagu i uvjerljivost.
Na osnovi iznesenog vidljivo je da Malraux,
na polazno pitanje altenburškog kolokvija, na
pitanje o temeljnom čovjeku, odgovor traži iz­
van ideologija i političkih aktualiteta kao i izvan
tradicionalnog humanističkog shvaćanja o ljud­
skoj prirodi kao temelju za pojam čovjeka. Za­
to je trebalo prethodno srediti račun sa Spen-
glerom, što je »neophodan uvjet svake ozbiljne
refleksije o čovjeku i kulturi« kao što kaže
Malraux Emmanuelu Berlu u vrijeme dok je
pripremao pisanje »Altenburških oraha«.6) Odak­
le početi nakon što su i kršćanstvo i svi scijen-
tistički mitovi izgubili vitalnost i time dovjeli u
pitanje jedinstvo i kontinuitet čovjeka, a etno-
logijske spoznaje i izučavanje pradavnih civili­
zacija potpuno su uzdrmali naša tradicionalna
shvaćanja o jedinstvu čovjeka i svijeta. Pojedi­
ne religije pokušale su riješiti enigmu života i
smrti da bi učinile svijet razumljivijim, vršeći
svojevrstan pokušaj integracije čovjeka i svije­
ta. Tako je kršćanska religija svojedobno mogla
biti faktor sjedinjavanja jer je prihvaćala ljud­
sku prirodu kao evidentnost, a time i identitet
čovjeka sa samim sobom. Ona je imala gotove

6) Emmanuel Beri, La Culture en péril, clt. u: J. Hoffman,

L’Humanisme de Malraux.
204
odgovore za pitanja na svim područjima odnosa
čovjeka i svijeta. Ti su odgovori trebali unijeti
smislenost i koherentnost u ljudsku avanturu i
dokazati kontinuitet ljudske historije. Kršćan­
stvo je u tome često uspijevalo, reći će kasnije
Malraux u »Lazaru«. Jer, kršćanin je participi­
rao u Kristu, ali današnji čovjek, agnostik, ne
participira u Einsteinovom svijetu relativiteta.
Malraux kaže u tom smislu: »Nauka mijenja
zemlju, ali ne mijenja čovjeka. Krist, Buda, Mu­
hamed su se obraćali čovjeku. Nauka ne«. Sci-
jentizam je stvorio kratkotrajnog boga, ali taj
novi bog može uništiti zemlju. U odsustvu tra­
dicionalnih uporišta prisiljeni smo da se po­
novo odredimo prema svijetu i prema sebi. Jer,
čovjek se ne miri lako s činjenicom da je on
slijed slučajnosti i da je njegova ljudska avan­
tura besmislena.
U citiranom eseju posvećenom Malrauxu, Cl.
E. Magny spominje, uz kršćanstvo i marksizam
kao jednu od »centripetalnih sila« što u sebi
nose obećanja za sve ljude bez razlike. Elimi­
nirajući razlike među ljudima, marksizam teži
ka »sve većem razumijevanju »drugog« ali
» . . . napor za integracijom i unifikacijom ni­
kada nije u potpunosti završen jednom za uvi­
jek, nego treba biti neprestano poduziman i na­
novo započet od strane svakog pojedinog čo­
vjeka za vlastiti račun«.
U Altenburškim orasima Malraux vodi di­
jalog sa Spenglerom, a ne s Marxom, a »te­
meljni čovjek . . . nije nikako cjelovit čovjek, ko­
jega, prema Marxu, treba da ostvari historijski
razvitak«, kako ispravno zaključuje Gaétan Pi-
205
con.7) Esencija ne može biti a priori dana, nego
se formira, realizira u toku historije, kao rezul­
tat historijskih tokova i zato ne može predstav­
ljati nepromjenljivu kategoriju. Ona uvijek re­
zultira iz sveukupnosti društvenih odnosa. Dru­
gačije shvaćena, ona postaje teološka teza, a
onda nismo daleko od tradicionalnog shvaćanja
ranijih stoljeća o čovjeku. Ne postoji čovjek
izvan i iznad historije.
Ako se etnolog Môlberg i postavlja nasuprot
optimizmu građanske filozofije i filozofije sreće
uopće, odbijajući svaki »confort moral«, i udob­
na uješenja, on nas ostavlja potpuno obeshrab­
renima u uvjerenju u nemogućnost bilo kojeg
projekta na individualnom ili kolektivnom pla­
nu. Iz razloga koje smo gore naveli, nije pri­
hvatljiva ni teza J. Hofmanna koji misli da je
nemoguće govoriti o ljudskoj historiji a da se
ne pretpostavi esencija čovjeka.8)
Marksizam, dakle, shvaćen u svojoj konkret­
no ljudskoj i »ovostranoj« dimenziji prihvatljiv
je za Malrauxa kao metoda usmjerena ka izmje­
ni svijeta, usmjerena na humaniziranje uvjeta
ljudskog života, na eliminiranje zla koje dolazi
od ljudi i njihovih odnosa — uvijek, dakako,
naglasimo to još jedanput, na konkretnom dru­
štvenom planu. Metafizički problem čovjeka os­
taje, međutim, kao konstanta, i u najsavršeni-
jem društvu.
7) Gaëtan Picon, Malraux par lui-même, Seul, 1970.
8) Joseph Hoffmann, L’Humanisme de Malraux, Paris,
Klincksieck, 1963.

206
 Malraux i egzistencijalizam
u književnosti
U članku »Putovi Malrauxa« Georges Mounin
kaže: » . . . svi problemi angažiranosti koje Si­
mone de Beauvoir i Sartre pokušavaju riješiti
imaju već svoju soluciju u »Ljudskoj sudbini«
i »Nadi«; i najmanji dijalog u »Nadi« ravan je
svim uvodnicima objavljenim u časopisu »Temps
Modernes«. Na Sartreovu putu Malraux je bio
1939. godine dalje nego Sartre danas.«1) Ovom
rečenicom Mounin jasno upozorava na Malra-
uxove brojne anticipacije pa i gotove formule
koje se kasnije susreću kod francuskih egzis-
tencijalista. Upitan u kojoj mjeri i u kom smislu
on sam sebe smatra pretečom egzistencijalis­
ta, i misli li da su izvjesni aspekti njegovog li­
terarnog djela mogli poslužiti kao osnova za
izgrađivanje egzistencijalističke filozofske dok­
trine, Malraux je odgovorio da je dvadeset go­
dina prije egzistencijalizma istaknuo pitanje ap­
surda, postavljajući ljudsku sudbinu ne samo
kao politički problem nego i kao metafizički
problem. Problem ljudske sudbine, naglašava
Malraux, postavlja se i u društvu koje je u so­
cijalnom smislu vrlo dobro uređeno.
Malrauxove tvrdnje o njegovu primatu su op­
ravdane, jer u njegovim djelima doista susreće­
mo ne samo »klice« i »nagovještaje« nego i
aksplicitno izražene teze od kojih su neke kasni­
je prisvojene ili pripisane korifejima egzistenci­
jalističke literature: J. P. Sartreu, Albertu Ca-

’) Georges Mounin, »Les chemins de Malraux«, in Les Let­

tres françaises, Paris, 7 juin 1946.

207
musu i Simoni de Beauvoir. Možda ni jedan pi­
sac prije Malrauxa nije tako snažno doživio i
laterarno izrazio doživljaj apsurda i posljedice
koje on ima za čovjekov odnos prema svijetu.
Znamo da je Malraux započeo tamo gdje su za­
počeli Garine i Perken: konstatacijom da druš­
tvo nije ni loše ni dobro, nego apsurdno. Ipak
oni su željeli da nešto učine od svog života.
Malraux nam je pokazao kakve su odgovore da­
vali na pitanja koja postavlja problem ljudske
sudbine i kako su postupno evoluirali do osje­
ćaja bratstva.
Intenzivan doživljaj egzistencije i apsurda
dobit će svoj književni izraz u raznim vidovima
u mnogih pisaca, posebno pisaca egzistencija-
lista. Prašuma u »Kraljevskom putu« sa svojom
Ijepljivošću i viskozitetom podsjeća na Sartre-
ovu »Mučninu«, a Camusov »Stranac« uvodi
nas u jedan svijet koji je bio već dobro poznat
Garineu. Srodnosti su evidetne, ali postoje, da­
kako, i vrlo značajne razlike.
Objašnjenja koja nam je dao Malraux, a ko­
ja smo gore naveli, govore nam kako je on is­
tinski živio taj osjećaj koji je kasnije tako često
definirao. Camus je pisao da je osjećaj apsurda
»našao na ulicama svoga vremena«. Za Sartrea
nam se, međutim, čini da doživljaj apsurda nije
odgovarao njegovu intimnom iskustvu, nego je
presudnu ulogu u tome imala literatura. U tom
smislu, i ne samo u tom, Sartre nam se čak
predstavlja kao neka vrst anti-Malrauxa.
Odbijajući unaprijed utvređne vrijednosti kao
i esencije na bilo kojem planu, Malraux se uka­
zuje kao egzistencijalist »par excellence« i svo­
jim stavovima najavljuje niz pisaca problemat-
208
ske i »moralne« literature. Ovdje će ukratko
biti govora o nekim zajedničkim traženjima ko­
ja pisce kao što su Sartre, Camus i Simone de
Beauvoir, povezuju sa Malrauxom, kao i o raz­
likama u načinu na koji su postavljali odnos
etike i akcije, budući da je on za nas ovdje po­
sebno relevantan.
Ono što je navedenoj trojici pisaca zajednič­
ko sa Malrauxom jest konstatacija o apsurdnos­
ti svijeta, ali i traženje mogućnosti naše inter­
vencije u takvom svijetu. Oni zajednički odba­
cuju sve ranije skale vrijednosti i mitove tra­
žeći uporišta na nivou čovjeka. Pri razmatra­
nju njihovih teza u znatnoj mjeri nas zanima od­
nos proklamiranih etičkih principa i njihovih os­
tvarenja u životnoj (političkoj) praksi, to jest
sklad života i djela.
Najbliži Malrauxu je nesumnjivo Albert Ca­
mus. Od sve trojice on posjeduje u najvećoj
mjeri neke osobine koje imaju Malrauxovi ju­
naci i sam Malraux: lucidnost, inteligenciju i
hrabrost. Camus priznaje Malrauxa za svog uči­
telja kojem ga je privukao problem ljudske sud­
bine, želja za akcijom na praktičnom planu, i
njene reperkusije na etičkom planu; zatim dig­
nitet ljudske ličnosti kojem je Malraux posve­
tio mnogo mjesta u svom djelu. Od Malrauxa
ga, međutim, razlikuje, pored ostalog, i nepre­
kidno traženje mogućnosti ostvarivanja osobne
sreće pri čemu se ističe princip »više« a ne
»bolje«, i time se afirmira etika intenziteta.
Njegova misao će evoluirati i nadvladati osjećaj
apsurda osjećajem ljudske solidarnosti. Ali tu
se Camus zaustavlja i odvaja od Malrauxa. Tre­
tirajući problem revolta i revolucije isključivo
209
kao moralist, Camus ne uzima u obzir historij­
sku nužnost ni objektivnu historijsku uvjetova­
nost: ljudskog čina. Po njegovu mišljenju nepoz­
nat nam je hod historije i zato ne možemo ob­
jektivno sagledavati smisao zbivanja. Zato filo­
zofija pobunjenog čovjeka treba da bude filo­
zofija »mjere, granice i rizika«, a praktično po­
litičko rješenje koje nam on predlaže jest nešto
kao revolucionarni sindikalizam. Prihvaćajući re­
volt, Camus odbija, da prihvati njegove prak­
tične konsekvencije koje se očituju u stvarnoj
i efikasnoj revolucionarnoj akciji. Budući da je
historiju shvatio samo kao rušenje, Camus svo­
joj ideji revolta nije uspio dati konkretan sadr­
žaj, i ona je ostala apstraktna, nepodobna da
posluži kao princip praktične akcije. Propovi­
jedati moral milosrđa, pravednosti, ljubavi i is­
tine, u vremenu koje zahtijeva efikasnost re­
volta i totalnu angažiranost, znači zapravo ap­
stinenciju i moralno demisioniranje. Revolt koji
se ne pretvara u čin sterilan je, iako pruža čis­
tu savjest, ali ne smanjuje probleme. Usprkos
iskrenosti Camusova napora da sagleda i izrazi
tragičnu situaciju čovjeka uopće, a čovjeka da­
našnjice posebno, nije uspio da nam pokaže pu­
tove koji vode iz »egzila« u kome se taj čovjek
našao.
U pogledu etičkih aspekata akcije u životu i
književnosti Jean Paul Sartre, u odnosu na Mal-
reuxa, nije donio ništa bitno nova. Njegov kraj­
nje subjektivan moral od kojeg je pošao i težnja
da do kraja sačuva individualnu slobodu dala
je njegovu pojmu »izbora« priličnu dozu proiz­
voljnosti. Autor kao i ličnost njegovih romana
gube se često u lažnim dilemama koje im orno-
210
gućavaju da izbjegnu odgovornost i istinsku
angažiranost. Njihovi moralni protesti ostaju ne­
efikasni jer ne uspijevaju geste pretvoriti u čin
i tako ostvariti slobodu koja će imati buduć­
nost. Malrauxovi junaci ne poznaju te dileme.
Oni misao potvrđuju akcijom prihvaćajući nje­
ne antinomije. To im daje dimenziju ljudskosti,
i zato, za razliku od Sartreovih ličnosti, Mal­
rauxovi junaci posjeduju konzistentnost živih
ljudi.
Drugi svjetski rat donosi istina prodor histo-
riciteta u Sartreov život, prisiljava ga da revi­
dira svoje odnose sa svijetom, a da probleme s
metafizičkog nivoa premjesti na konkretniji, ši­
ri nivo. Poslijeratna situacija unosi radikalnije
promjene u teoretsku i misaonu aktivnost Sart-
rea, a u praksi to znači da je subjektivna an­
gažiranost pisca i filozofa evoluirala prema ob­
jektivnoj, političkoj angažiranosti. Dolazi do
spoznaje da nije dovoljno negirati, nego treba
graditi, i da tek u tom konstruktivnom djelo­
vanju čovjek postaje agens historije. On se sve
više usmjerava prema marksističkoj antropolo­
giji smatrajući da se egzistencijalizam i marksi­
zam susreću na ostvarenju zajedničkog cilja:
dezaliijenacije i demistifikacije čovjeka, što uk­
ratko znači, na ostvarivanju slobode. Sartre
smatra da marksizam nije preživio nego da je
to filozofija našeg vremena, a svaki intelektu­
alac ili grupa intelektualaca, kao i svaki idejni
pokret, ukoliko je lijevo orijentiran, mora se
nužno definirati u odnosu na marksizam. Po­
sebno je, međutim, pitanje da li je taj posljed
nji Sartreov »izbor« doista autentičan. Čovjek
koji je počeo konstatacijom: »Pakao to su dru­
211
gi«, teško nas danas može uvjeriti da je mark­
sizam njegova istina. Poznato nam je da se on
posljednjih godina sve više angažira. Ali, teško
je reći radi li se tu o onoj pravoj »unutarnjoj
angažiranosti« za koju Roger Stéphane2) kaže
da je mnogo važniji od »(javnog angažmana«. Či­
ni nam se da se, nasuprot Malrauxu, kod kojeg
se djelovanje od početka iskazivalo kao nuž­
nost, kod Sartrea različiti vidovi njegovog dje­
lovanja pojavljuju se samo kao neke od datih
mogućnosti i zato nose u sebi i udio proizvolj­
nosti izbora. Sartre nas, uza svu analitičku sna­
gu i rezoniranje, ostavlja često tamo gdje smo
započeli, lako je aktivnost književnika shvatio
kao društvenu aktivnost »par excellence«, Sar-
treov stav ostaje prilično dvosmislen i nejasan.
Po njegovim nedavnim izjavama od živi duboku
kontradikciju između novog intelektualca kakav
bi on želio biti i intelektualca klasičnog tipa
koji je još prisutan u njemu. On još ne zna ka­
ko će se izvući iz te koegzistencije.3)
Premda po svojim stavovima vrlo slična Jean-
-Paul Sartreu, Simone de Beauvoir je u svojim
shvaćanjima zadržala izvjesni esencijalizam vje­
rujući u misiju koja joj je predodređena. Jed­
na od bitnih konstanti njene ličnosti, koja je
približava Camusu ali udaljuje od Malrauxa.
jest njena opsesivna težnja za srećom. Kao i
Sartreove, i njene etičke koncepcije daju poje­
dincu, i isključivo njemu, ovlaštenje da fundi­
ra vlastitu egzistenciju pojedinačnim projektom.
Pokušavajući riješiti problem »drugog«, koji je
2) Roger Stéphane, Fin d'une jeunesse, Paris, La Table ron­
de. 1954.
3) Roger-Paul Droit, »On a toujours droit de se révolter«
in Le Monde, 17 mai 1974.
212
bitan i relevantan za čitavo njeno djelo, ona to
čini prvenstveno na metafizičkom planu, ne us­
pijevajući ga smjestiti u stvarni društveni kon­
tekst. I u njenom najkonkretnijem romanu »Man­
darini« na djelu su ako ne posve lažne a ono
svakako efemerne dileme: da li je važniji mo­
ralni lik koji čovjek očituje svojim djelovanjem,
ili su za ljude važnije posljedice njihovih akata.
Postavljajući dalje tezu o ambiguitetnom ka­
rakteru svake ljudske situacije i o antinomiji
dijela i cjeline, ona ipak smatra da se ne treba
odreći postizavanja cilja, nego treba tražiti rav­
notežu u dilemi čovjek— cilj ili čovjek— sred
stvo. Nemoguće je, misli ona, raditi za čovje­
ka, a da ne tretiramo u izvjesnim momentima
neke ljude kao sredstvo.4) Ona, međutim, nije
nikada učinila taj korak prema konkretnoj ljud­
skoj akciji, zadovoljavajući se da svoj protest
izrazi uglavnom literaturom. Ne treba nas čudi­
ti da danas Simon de Beauvoir, zatvarajući se
u vlastiti svijet, izjavljuje da nema budućnosti
na projekta za nju, aludirajući na svoje pozne
godine. Iz njenog sadašnjeg defanzivnog sta­
va jasno je da su i njeni nekadašnji projekti
za budućnost poslužili u stvari kao udobna raz­
lika da se izbjegne angažiranje u sadašnjosti.
Zato dobar dio njenih djela, kao i dio Sartre-
ovih, spada u »literaturu alibija«. Uprkos napo­
ru da na autentičnosti zasnuje svoj moral, ona
nije izbjegla svojevrsnu automistifiikaciju.
Iz ovog što smo gore ukratko naveli vidimo
da su u svojim stavovima Camus i Simone de
Beauvoir jedva nešto evoluirali od pozicija

4) Simone de Beauvoir, L'existentialisme et la Sagesse des

Nations, Paris, Nagel, 1948.

213
Tcheng-Daî-a i Gisorsa, dok se Sartre nastoji
približiti liku »borca« kojeg nikako nije dosad
uspio realizirati. Malraux je, međutim, nedavno
ponudio svoje iskustvo i svoju akciju Bangla­
d e š u , pokazujući da godine nisu smetnja ako
postoji istinska želja za angažmanom. Upitan
nedavno da se izjasni je li po njegovu mišlje­
nju autentičnost izbora u samom izboru ili u
njegovoj realizaciji, Malraux je odgovorio:
»Ja bih rekao: i jedno i drugo, jer nisam si­
guran da je izbor potpuno slobodan. Ovdje ću
se opet poslužiti jednim primjerom iz područ­
ja umjetnosti, kako bi stvar bila jasnija. Čovjek
nije posve slobodan u svome divljenju prema
velikim umjetnicima. Hoću reći da na primjer
vaše divljenje prema Césaone-u nije uvjetovano
samo vašim izborom, vašom odlukom da ga
smatrate velikim, nego u izvjesnom smislu i
umjetnik vas odabire. Tako je slično i sa dra­
mom. Kod izbora, jedan dio ovisi o nama, a dru­
gi dio ne ovisi o nama, nego o stjecaju prilika,
o okolnostima.«
Na pitanje koji je udio bijega u izboru, to
jest u kojoj je mjeri čovjek, koji misli da slo­
bodno bira, zapravo žrtva izvjesne automistifi-
kacije, Malraux jasno i nedvosmisleno tvrdi da
je udio bijega ogroman, jer osigurati autentičan
izbor, znači razoriti vlastitu komediju. On ne že­
li apstraktno raspravljati, jer ne postoji aps­
traktna etika, nego konkretne datosti u kojima
se ljudska etika inkarnira. (Intervju autorici).

214
 Umjetnost kao kontestacija
i estetski humanizam
Razmišljanja o umjetnosti sačinjavaju bitan
konstitutivni element gotovo svih Malrauxovih
djela. Umjetnik se često javlja kao ličnost Mal­
rauxovih romana ili reportaža, a i brojni nje­
govi eseji u potpunosti su posvećeni umjetni­
cima i njihovu stvaralaštvu. Tu neprekidna re­
fleksija o umjetnosti koju smo susretali u Mal-
rauxovim mladenačkim kritikama, nastavlja se i
u djelu »Glava od opsidijana«.1) Ona je dio is­
tog traženja, istog pitanja o čovjeku. Ne posto­
ji, zato, kako bi to neki kritičari htjeli, prekid
između Malrauxove aktivnosti kao romanopisca
i teoretičara umjetnosti. One se uzajamno ne­
prekidno dopunjuju. Točno je međutim, da su
posljednjih godina razmišljanja o umjetnosti pre­
vagnula. Znači li to da je Malraux odlučio da
napusti akciju koju je započeo Garine i heroji
»Nade«, da bi nastavio dijalog sa Gisorsom i
Alvéarom? Da li su ga razočaranja u svakodnev­
noj društvenoj i političkoj praksi nagnala da po­
traži utočište u umjetnosti? Utočište, svakako
ne! Lucidna svijest nikad ne odabire lakši put,
put »comfort moral«-a ili alibi za neaktivnost.
Prije bismo rekli da je u umjetnosti pokušao
naći odgovor koji su uzalud tražili avanturisti
i heroji, odgovor na pitanje: kako se boriti pro­
tiv ništavila i što mu suprotstaviti? Vidjeli smo
da individualna pobuna avanturista ukazuje na
efemernost pojedinačne akcije suviše vezane za
trenutak sadašnjosti, prepuštajući čovjeka i da­
’) La Tête d ’obsidienne, Gallimard, 1974.

215
lje njegovoj usamljenosti. Kolektivna akcija, ko­
ja je efikasnija jer je okrenuta budućnosti, omo­
gućava doduše pristup u regije nedostupne izo­
liranom pojedincu, ali i potvrđuje kontingent-
nost čovjeka ukazujući na nedostatnost i ambi-
guitet ljudske akcije. Tek će umjetničko djelo
predstavlajti pravi izazov sudbini i pobjedu nad
njom. Ta pobjeda je šira i značajnija za čovjeka
od njegove afirmacije u individualnoj avanturi
ili čak u kolektivnoj akciji. Ona je ostvarena
slobodnim gestom umjetnika-stvaraoca i dopire
do višeg metafizičkog plana.
Na neke od ovih teza naići ćemo već u prvim
Malrauxovim kritikama umjetničkih djela, kao
što je ona o poeziji Lautréamonta i ona o An-
dréu Gideu. One govore o neobičnoj zrelosti
mladog Malrauxa ali i o njegovim bitnim pre­
okupacijama koje će se permanentno javljati
u svim njegovim djelima, posebno u esejima
0 umjetnosti. U ovim posljednjima Malraux će
iznijeti svoje koncepcije o umjetnosti kojima
se u prvom redu želio suprotstaviti špengle-
rizmu. Današnje doba omogućilo je da se kao
u nekom imaginarnom smureju međusobno su­
sretnu i suoče umjetnosti najrazličitijih cirili-
zacija. Mi smo postali nasljednici velike uni­
verzalne baštine i toga smo svijesni. Djela
koja pripadaju civilizacijama vremenski i pro­
storno udaljenih zemalja i koja su nam done­
davno bila malo ili nikako poznata, unijela su
velike promjene u naša dosadašnja poimanja
umjetnosti i revolucionirala naša uvriježena
gledišta. Otkrili smo djela prošlosti koja nam
1 danas nešto govore i nalaze u nama odjeka,
iako ta djela najčešće do nas stižu fizički iz­
216
mijenjena, oštećena, pa i osakaćena u svom
izrazu. No, u njima živi mnoštvo glasova išče­
zlih naroda i sredina.
Mi, dakako, ne znamo i ne možemo znati
što je osjećao čovjek neke prošle epohe pred
slikom ili skulpturom, i što je ona upravo nje­
mu govorila. Ali, premda nismo religiozni, spo­
sobni smo da na određeni način doživimo dje­
la koja su inspirirana kršćanstvom ili nekom
drugom religijom, jer umjetničko djelo ne od­
govara uvijek istom apelu našeg bića. Taj apel
pojedinca dio je velikog apela da se uspostavi
zajedništvo ljudi. Na taj način, ono što nam je
strano možemo nadovezati na ono što nam je
blisko i tako ga usvojiti. Stilovi i izrazi djela
udaljenih epoha, različiti od današnjih, govo­
re nam jezikom koji smo u njima probudili, za­
hvaljujući metamorfozama kojima djela zadobi­
vaju nova značenja, bogata nepoznatom buduć­
nošću. U njima nalazimo »tisućgodišnji osjećaj
života«, različito oformljen i izražen, neko za^
jedništvo ljudske sudbine i obranu od nje.
O tome razmišlja i Claude u »Kraljevskom
putu« kad govori o muzejima kao mjestima u
kojima djela prošlosti čekaju da budu vraćena
stvarnoj egzistenciji. I njega zanima transfor­
macija kojoj su ona neprekidno podvrgnuta
očekujući svoju resurekciju. I kroz usta Garina
u »Osvajačima« Malraux govori o stvaranju
kao obrani čovjeka pred apsurdom. U »Ljudskoj
sudbini« razmišljanja o vrijednostima usko se
povezuju uz ono što je čovjek uspio transfor­
mirati. Kassnera će od propadanja spasiti re-
kreiranje događaja koje on nosi u sjećanju kao
i snaga muzike koju evocira.
217
 Ali nigdje umjetnost nije bila predmet to­
likih debata kao u »Nadi«, tom posljednjem
pravom Malrauxovom romanu, jer Altenburške
orahe jedva da možemo nazvati romanom.
Razgovori koje vode umjetnici, historičari
umjetnosti, ali i ostali heroji »Nade«, kao i
brojne asocijacije i reminiscencije na umjet­
nost, vezane su ovdje uz jedan presudan poli­
tički trenutak — revoluciju, uz zgarišta na ko­
jima su stradala neprocjenjiva umjetnička dje­
la. Tu na tim stranicama već se susrećemo s
onim Malrauxom kojemu je umjetnost pred­
stavljala, kao što i danas predstavlja, jedan
»oblik života«, izraz najboljeg i najplemenitijeg
u čovjeku.
I umjetnost, kao i akcija u životu, stvara
svojevrsno bratstvo, ali na tom planu horizon­
talno bratstvo zajedničke akcije ustupa mjesto
vertikalnom bratstvu, plemenitijem i višem od
onog prvog. Kontinuitet umjetnosti govori o ne­
čem vrednijem, trajnijem i gotovo izvanvremen­
skom. Jedino umjetnost — dio vječnog u efe­
mernom — ostvaruje kontinuitet u diskontinui-
tetu, pretvarajući kaos u kreaciju vlastitog
svijeta.
»Svojim stvaralaštvom — kaže Malraux —
umjetnik se tako snažno oslobodio sudbine, da
njegova djela prenose odjek toga oslobođenja
svima koji razumiju njegov jezik.« U pobjeda­
ma umjetnika susrećemo »obećanje svojih vla­
stitih pobjeda nad sudbinom.«2)
Shvaćanje historije umjetnosti kao »histori­
je oslobođenja čovjeka«, a same umjetnosti

2) La Monnaie de l ’absolu, (La Psychologie de l'Art III),

Ski ra, 1950’
218
kao »rektifikacije« svijeta ističe značenje i ve­
ličinu čovjeka koji stvara djela da bi humani­
zirao svijet.
»Za Malrauxa umjetnost je očovječenje svi­
jeta, njegovo ponovno stvaranje na onaj na­
čin na koji bi ga čovjek svakako stvarao da je
to bilo u njegovoj moći, približavanje svijeta
čovjeku i svođenje na njegovu mjeru.«3)
Umjetnik, znači, nameće svoju volju djelu, a
putem djela svoju viziju svijeta, stvarajući je­
dan novi svijet drugačiji od postojećeg. On ga
na neki način ispravlja i tako se izjednačava
s bogom. To je onaj »božanski dio« čovjeka
o kojem govori Rabut u »Altenburškim orasi­
ma«, onaj isti stvaralački čin koji dovodi u pi­
tanje svijet. Jer umjetnost je pobuna, a umjet­
nik treba da neprekidno produbljuje svoj revolt.
Zato Malrauxovi afiniteti idu prema umjetnici­
ma čija je filozofija daleko od spokojstva i smi­
renosti, a čija umjetnost nije poziv na ljepotu,
nego pobuna. O tome svjedoči i već spomenuta
posljednja knjiga Malrauxa posvećena Picassu,
»Glava od opsidijana«.
Knjiga je nastala u susretu s Picassovim
slikama i skulpturama u Mouginsu, nakon um-
jetnikove smrti, u vrijeme kada je — kako bi
to rekao Malraux — smrt pretvorila jedan ži­
vot u sudbinu. Ali, ostao je rezultat stvaralač­
kog rada, svjedočanstvo o onoj pobjedničkoj
komponenti ličnosti čovjeka koja se kreativnoš­
ću suprotstavlja ništavilu, umjetnik, naime slo­
bodnim činom rekreira svijet i time ga na iz­
vjestan način podvrgava svojoj dominaciji.

3) Hanifa Kapidžić-Osmanagić, »Malro I struktura prije struk­

turalizma«, Letopis Matice srpske, 1969, CXLV, knj. CD II I, 6.

219
 Malrauxove refleksije nadovezuju se na raz­
govore što ih je vodio s Picassom za njegova
života. Izuzetno plodan povod i ishodište auto­
rovih asocijacija je jedna lubanja od vulkan­
skog stakla, opsidijana, iz pretkolumbovskog do­
ba, koja prikazuje smrt. Ona mu pruža priliku
da se u svojim traženjima za još jedan korak
približi spoznaji o biti života i umjetnosti i da
u još većoj oštrini postavi ono kritično, za nje­
ga uvijek aktualno pitanje o čovjeku i ljudskoj
sudbini, i o umjetnosti kao svojevrsnoj anti-
-sudbini.
Nije slučajno što je Malraux svoja razmišlja­
nja usmjerio na pretkolumbovsku lubanju, dak­
le na umjetninu iz daleke prošlosti. To mu omo­
gućuje da ponovo razvije svoje omiljene teze
0 metamorfozi umjetničkih djela. »Imaginarni
muzej« čovjeka današnjice bitno se razlikuje od
muzeja kakav bi zamislio čovjek prošlih stolje­
ća. Jer u našem zamišljenom muzeju nalaze se
1 umjetnine koje su otkrivene u ovom stoljeću.
Ta su djela izmijenila naša poimanja o umjet­
nosti, jer smo putem njih revalorizirali i ono
što nam je bilo poznato, kao umjetnost Bizanta
i srednjovjekovnu umjetnost. Tako smo u svo­
joj imaginaciji obuhvatili pet tisućljeća, počevši
od prethistorije, a uključujući i necivilizirana
društva. Zamišljeni muzej oživjet će u našem
duhu sva ta brojna djela koja međusobno vode
dijalog dokazujući sposobnost čovjeka da sebe
nadživi.
» .. .ovdje, u susretu sa smrću prijatelja, —
piše Malraux u »Glavi od opsedijana« — shva­
ćam da pobjeda nad smrću zadržava svoje du­
boko značenje čak i kad je suočena s vječnoš­
220
ću. Jer tu je važan izazov a ne samo pobjeda.
Mi poznajemo i jedan češći izazov: izazov hrab­
rosti. život nadahnut hrabrošću ne odgađa, po­
put umejtnosti, smrt za nekoliko stoljeća: on je
ne odgađa ni za jedini sat. A ipak hrabrost pre­
lazi iz jedne civilizacije u drugu, a njezina je
postojanost još tvrdokornija od trajanja Čovulj-
ka s Kiklada.«
Hrabrost je reći »ne« poput Antigone u grč­
koj drami; »ne« koje znači pobjedu ljudskog
nad fatalnošću. Zato po mišljenju Malrauxa grč­
ka umjetnost nije umjetnost samoće. Mi smo
veliki dužnici Grčke za duhovno stvaralaštvo ko­
je nam je ostavila, u kojoi je »riječ inteligen­
cija značila pitanje. Pitanje iz kojeg će se ro­
diti pobjeda kozmosa mišlju, sudbine tragedi­
jom i božanskom umjetnošću i čovjekom.« Grč­
ka tragedija je pobuna čovjeka protiv bogova, i
afirmacija čovjeka kao individuuma. Taj svijet
umjetnosti starih civilizacija, koji nam se putem
metamorfoza pojavljuje uvijek u novim znače­
njima, kao da se otima smrti i svjedoči o sna­
zi i veličini čovjeka.
Za razliku od prijašnjih epoha u kojima je
umjetnost služila nekom osjećaju, nekoj religiji,
nekoj transcendentnoj vrijednosti, današnja ag-
nostička civilizacija stvara umjetnost svijeta ko­
ji ne posjeduje fundamentalnu vrijednost: ta­
ko je moguće da umjetnost postane samostal­
na vrijednost.
Međutim, kad Malraux govori o suvremenom
slikarstvu u kojem je sâmo slikarstvo najviše
vrijednost, onda se on pritom nipošto ne zalaže
za larpurlartizam u umjetnosti. On u prvom
221
redu misli na odsustvo onih transcendencija i
viših vrednota na kojima su počivale umjet­
nosti prošlih epoha i kojima su one služile, dok
ih agnosticizam modernog čovjeka odbija.
Malraux se isto tako zalaže za autonomiju
umjetnika i njegova djela, i s pravom se obara
na dogmatsko i jednostrano tumačenje građan­
ske umjetnosti kao i umjetnosti uopće. On ne
priznaje tezu da se djelo definira isključivo za­
konima društvene i historijske uvjetovanosti,
jer i kad priznajemo važnost historijskih data
i društvenog konteksta u kojem je djelo stvore­
no, time nismo ništa rekli, jer »tu se problem
ne završava, on tu tek počinje«. Odnos stvara­
oca i društva, umjetničkog djela i realnosti,
mnogo je zamršeniji, misli Malraux, nego što
misle teoretičari socijalističkog realizma i oni
koji u djelu vide samo reprodukciju stvarnosti.
Umjetničko djelo uvijek je izraz slobode i ot­
krića, uvijek »conquête«, osvajanje. Zato ne po­
stoji lažna umjetnost, kao što nema umjetnosti
koja oponaša ili služi, ili drugim riječima, ako
»umjetnost« laže, oponaša ili služi, onda to ni­
je umjetnost. To su neke od teza koje je Mal­
raux izložio još na kongresu pisaca u Moskvi
godine 1934., kada je govorio o odnosu umjet­
nosti i politike.
Te stavove je Malraux zadržao i kasnije, na­
glašavajući štetnost dirigiranja u umejtnosti ko­
je ju samo može »sterilizirati«. Umjetničkom
djelu nije potrebna nikakva ideološka podloga i
opravdanje, jer umjetnost slijedi vlastite zako­
ne. Umjetnik je vezan za društvo, ali na koji
način je njegovo djelo vezano uz to društvo —
222
centralni je problem, kaže Malraux u svojim pri­
mjedbama Piconovoj knjizi.4)
Možda je Malrauxova teza ponešto suviše in-
dividualistička, ali se ona pojavila kao opravda­
ni revolt na pretjerane i često simplificirane te­
ze o društvenoj uvjetovanosti umjetničkog dje­
la. Malrauxova diskusija s Trockim pokazala je
kako je opasno svesti djelo na njegov predlo­
žak u realnosti, a i tumačiti ga direktno i isklju­
čivo realnošću. Umjetničkom transformacijom,
psihološkim i sociološkim produbljivanjem, dje­
lo prelazi društveni okvir i stvarnost u kojoj
je stvoreno. Umjetnik nije ilustrator stvarnosti,
niti je umjetničko djelo direktni izraz vrijed­
nosti jedne kulture. Država ne treba da diri­
gira, nego treba da služi umjetnosti, tvrdi Mal­
raux. Ona treba da potiče stvaralaštvo »suput­
nika umjetnosti« kao što treba da dozvoli i u
politici suputnike. Osnovno je da ne štete i da
nisu neprijatelji.
Slične teze zastupao je svojedobno i Trocki
koji nije vjerovao da postoji neka posebna pro­
leterska književnost. Da bi označio sve ono bo­
gato stvaralaštvo pisaca koji nisu bili prolete­
ri ali su donijeli svima nove korisne spoznaje,
Trocki je uveo termin »suputnička književnost«.
Stavljajući u drugi plan ideološki stav pisca,
Trocki je pokazao neobičnu širinu u shvaćanju
umjetnosti uviđajući korist koju svaka zemlja
može imati od vrijednog kulturnog djela i po­
sebnog aspekta istine u njemu. U to vrijeme
Trocki nije bio usamljen u svojim shvatanjima.
Gorbačov je, na primjer, smatrao pisce avan­
gardom koja ide ispred političara u zahvaćanju
4) Gaëtan Picon, Malraux par lui-même, Ed. du Seuil, 1953.
223
zbilje. Ovi stavovi tiču se, doduše, godina na­
kon 1920. kada je u Sovjetskom Savezu bilo
neobično mnogo avaogardističkih eksperimena­
ta zahvaljujući relativizaciji nekih općeprihvaće­
nih pojmova i njegovih tumačenja, što je omo­
gućilo svakom tko je imao nešto da kaže, da
to i učini. Time je izbjegnut puki pragmatizam u
umjetnosti i zamka da se socijalistički realizam
shvati samo kao služenje jednoj ideologiji. Poz­
nato je da je čitava decenija nakon 1920. godine
značila pravu revoluciju duha u Sovjetskom Sa­
vezu i imala plodan utjecaj na kretanja u ci­
jeloj Evropi i Americi.
Znamo da je u vrijeme kad Malraux drži svoj
govor na kongresu u Moskvi, situacija već bila
u mnogome izmijenjena u odnosu na plodne
dvadesete godine. Staljin je jako suzio i osiro­
mašio značenje socijalističkog realizma gušeći
istinsku umjetničku inspiraciju neophodnu za
stvaranje i nametnuvši umjetnosti određene po­
litičke ciljeve. On ju je sterilizirao. Zamijenio
je političku i društvenu dimenziju djela koju ono
nosi neovisno o svom stvaraocu i potčinio um­
jetnost političkom pragmatizmu. Efekt takvih
stavova i akcija u kulturi upravo je suprotan
onome koji se želio postići.
Odgovornost pisca pred društvom Malraux je
shvatio u mnogo širem i ispravnijem smislu,
mnogo ranije od drugih koji su se, istina, poli­
tički pozitivno odredili, ali umjetnički jalovo.
Shvaćajući pisanje kao akt Malraux je uvidio
ne samo ovisnost pisca o društvu, nego i obra­
tan odnos u kojem pisac može da djeluje na
to isto društvo, a koji nikako nije jednostavan.
Slična shvaćanja termina angažiranosti i uloge
224
intelektualaca u društvu Malraux je izrazio i go­
dine 1973. u intervjuu autorici ove knjige.
Nije neobično što su Malrauxove koncepci­
je o umjetnosti izazvale najrazličitija reagira­
nja, koja nisu uvijek bila dobronamerna, a po­
nekad svjedoče da nijhovi autori nisu uspjeli
shvatiti pravu bit njegovih ideja.
Tako se Pascal Sabourin pita nije li umjet­
nost za Malrauxa novi mit koji bi bio još jedan
pokušaj da se čovjek integrira sa svijetom, mit
kojim bi se utažila želja za dominacijom što je
akcija nije ostvarila.5)
Analizirajući Malrauxovu koncepciju umjet­
nosti kao anti-sudbine Pierre Henri Simon se
pita da li je ta koncepcija moguća, posebno u
odnosu na modernu umjetnost koja je lišena
metafizičkog apsoluta. Po njemu, mi ne može­
mo dobiti ni »la monnaie de V absolu«, kako
to Malraux misli, jer je za to potrebno da um­
jetnost izrazi jednu afirmativnu metafiziku.6)
Kod Malrauxa dosta često postoji izvjesna
nepreciznost vokabulara kao i brojne varijante
značenja jedne iste riječi. Tako na primjer ri­
ječ »stil«, uz estetsko značenje, ima i svoje
etičko i metafizičko značenje. Kad govori o sti­
lu, Malraux tu riječ najuže povezuje sa riječi
»stvaralaštvo«. Time on naglašava važnost ori­
ginalnosti svakog istinski umjetničkog djela, ko­
je nikad ne smije biti epigonstvo, a koje pod­
razumijeva i poseban umjetnikov odnos sa svi­
jetom, sa njegovim vrijednostima. Autonomija

5) Pascal Sabourin, La réflexion sur l'art d'André Malraux,

Klinicksieck, 1972.
6) Pierre-Henri Simon, La Monnaie de l ’Absolu, in Les
crltiüues de notre temps et Malraux, présentation par Pol Gail­
lard, Garnier, 1970.

225
umjetničkog djela i potječe od novine stila, a
preko autonomije djela i umjetnik sâm postaje
autonoman i slobodan.
Svojim često suviše lapidarnim formulama,
Malraux može zbuniti i odvesti čitaoca u smje­
ru suprotnom od onoga koji je naznačio na teo­
rijskom planu. No, treba naglasiti da je Mal­
raux bio protivnik svakog pragmatizma i utilita-
rizma na području umjetnosti, ali svjestan nje­
ne uloge i važnosti za formiranje čovjeka. Nije
slučajno baš on pokazao afinitet prema najan-
gaž-i ranijim umjetnicima svog vremena, a i
onih iz ranijih epoha (Goya, Vermeer, Breughel,
Picasso itd). Domovi kulture koje je inicirao
Malraux govore dovoljno o važnosti koju je pri­
davao kulturi (umjetnosti) u razvoju mladih lič­
nosti. Ako umjetnost ne daje odgovore, ona po­
stavlja pitanja bitna za čovjekovo određenje
prema sebi i svijetu. Etički zahtjev koji je Mal­
raux postavio na planu akcije, proširuje se i
produbljuje na planu umjetnosti koja postaje in­
strument oslobođenja čovjeka.

U jednom od svojih posljednjih eseja »Néo­

critique« Malraux je proširio područje svojih
meditacija i produbio neke teze koje su bile
naznačene ili već razvijene u ranijim djelima.
U .tom eseju Malraux je svoj omiljeni koncept
imaginarnog muzeja i metamorfoze primijenio
i na područje (književnosti. Za razliku od drugih
imaginarnih muzeja, muzej književnosti je mno­
go skromniji, kaže Malraux. Jer, dok su muzika
i plastična umjetnost poliglotske, književnost to
nije. Velik dio književne baštine dostupan nam
226
je tek putem prijevoda, a prijevod ne može izaz­
vati u nama onaj šok što ga izaziva original­
no umjetničko djelo. Na području književnosti
Malrauxa posebno zanima pitanje pristupa knji­
ževnom djelu. Pristupi treba da budu mnogo­
struki, da dolaze iz različitih fokusa. Pluralitet
stanovišta ne treba nikako poistovetiti s kolek­
tivnim radom koji ima zajednički, određeni cilj.
Naprotiv, otvorenost i upitnost mora biti bitna
karakteristika pravog pristupa književnom djelu.
Za takav pristup najprimjernija metoda po nje­
mu jest »kolokvij« koju u eseju »Néocritique«
inaugurira kao novu književnu vrstu. Ta se me­
toda bitno suprotstavlja bografskoj, budući da
ova potonja Linearnim tumačenjem fiksira i zat­
vara djelo i onemogućava pitanje. Metoda »ko­
lokvija«, istina, ne daje — ali ona tome ni ne
teži — egzaktnu sliku. Ta slika će naprotiv, bi­
ti možda neodređena i nejasna, ali zato krajnje
pokretna i otvorena. Tu neuhvatljivost Malraux
će uporediti sa snopovima reflektora što ih pro­
tuavionska obrana upire prema avionu na ne­
bu koji, na trenutak osvijetljen, izmiče i pono­
vo se gubi u mraku. Kako upravo ta otvorenost
djela omogućava neprekidne metamorfoze i ko­
lokvij se uvijek nastavlja. Jer, on ne »teži konač­
nim istinama i odgovorima. On ne odgovara na
pitanja koja je postavila biografija, a postavlja
neka druga što ih biografija nije postavila. Nje­
gova osobina nije da bude afirmativan, nego in-
terogativan. Umjesto odgovora, dijalektika pita­
nja. Njegov je cilj učiniti prisutnim umjetničko
djelo i pridonijeti da se ono još više zavoli.
Diskurzivna metoda ne otkriva nam stvaralačku
činjenicu po kojoj je neko djelo za nas prisutno.
227
To je ono sto Malraux naziva »inexprimable« ili
»informulable«, onaj specifični element svake
umjetnosti, što su nekad nazivali njenom esenci­
jom, ono iracionalno koje se ne može formuli­
rati. Ni sam umjetnik nam ne može to objasni­
ti, jer njegova prvotna namjera nije bitna za
djelo. Ona je, po mišljenju Malrauxa, samo fer­
ment. Djelo i njegov model ne pripadaju istim
univerzumima. Sve može uvijek doći u pitanje,
čak i djelo kojem se sada divimo. Jer, metamor­
fozu, taj »vrhovni zakon«, zahvaljujući kojem
djelo nadživljuje, ne možemo predvidjeti, ona
nije isto što i besmrtnost.
»Néocritique« je Malrauxov pogovor knjizi
»Etre et Dire« u kojoj je dvadeset autora zema­
lja Istoka i Zapada pokušalo udovoljiti Malra-
U XO VU zahtjevu kolokvijalnog otvorenog pristu­
pa. Kao u nekom ponovnom dijalogu Istoka i
Zapada, svaki od njih dao je svoje viđenje Mal­
rauxa. I sam Malraux učinio je sličan pokušaj
prije rata sa grupom autora kad je pripremao
»Pregled francuske književnosti«.7 8) Tada je Mal­
raux poticao svoje suradnike da pišu o onim
piscima prošlosti koje su voljeli. Znamo da je
André Gide napisao predgovor tom zanimljivom
zamišljenom djelu.
Brojna su područja koja Malraux želi zaokru­
žiti i sintetizirati u eseju »Néocritique«. On go­
vori o budućnosti romana, za koji misli da za
pedeset ili sto godina neće biti dominantan
književni rod. Zatim govori o mogućnostima i
dometima ekranizacije romana zastupajući tezu
7) Malraux — Etre et dire. Textes réunis par Martine de
Courcel; Néocritique, Postface Inédite de A. Malraux, Paris,
Plon. 1976.
8) Tableau de la Littérature française, Gallimard, 1939.
228
da umjetnička transpozicija romana na film nije
moguća. Zaplet nije ono što čini da djelo nad-
življuje. Pri ekranizaciji romana gubi se onaj
specifičan element koji pripada totalitetu djela,
kao i ona koherentnost koju posjeduju književ­
na remek-djela.
Mnogim od ovih teza Malraux će se baviti
i u svom posljednjem djelu »Krhki čovjek i knji­
ževnost« na kojem je radio sve do svoje smrti.
»Krhki čovjek«9) koji je objavljen posthumno
1977. godine, tematski se nadovezuje na ranije
objavljen esej »Néocritique«. I u njemu se jav­
ljaju oba Malrauxova temeljna koncepta: meta­
morfoze i Imaginarnog muzeja. Imaginarna bib­
lioteka pandan je Imaginarnom muzeju likovne
umjetnosti. U Imaginarnoj biblioteci djela ulaze
u međusobne odnose i tu vode neprekinut di­
jalog stvarajući svojevrsno zajedništvo sa pret­
hodnicima iz davnih vremena.
U nizu pisaca kojima se Malraux ovdje bavi
(Balzac, Zola, Tolstoj, Dostojevski) posebno
mjesto daje Flaubertu. Usput napomenimo da je
Malrauxov pristup Flaubertu sasvim drugačiji
od Sartreovog, budući da je pisan sa mnogo
simpatije i razumijevanja. Malraux smatra Fla-
uberta »prvim francuskim romanopiscem koji je
osjetio svu apsurdnost ljudske sudbine«. U toj
apsurdnosti svijeta kao da je samo ljudska glu­
post ostala netaknuta i neranjiva, a nju u Flau-
bertovim djelima inkarnira malograđanin. Govo­
reći o »Madame Bovary« Malraux i ovdje nagla­
šava bitnu razliku između modela i gotovog um­
jetničkog djela. »Oba se odnose na život, ali

9) L'Homme précaire et la littérature, Gallimard, 1977.

229
ne na isti.« Ako umjetnici često posižu za sa­
držajima iz dnevnih kronika, kao što je to uči­
nio Flaubert za »Madame Bovary« ili Tolstoj za
»Anu Karenjinu«, svijet koji su oni zatim stvo­
rili nije identičan s vanjskim svijetom. Umjet­
nik ne reproducira stvarni svijet nego se svijet
književnog djela rađa iz njega samoga, iz svije­
ta napisanog, iz njegove »unutarnje biblioteke«.
Po Malrauxovom mišljenju roman je dostigao
svoj vrhunac sa Proustom i Jayceom, pa su zato
i zaključci u pogledu budućnosti romana dosta
pesimistični. Malraux ipak nije kategoričan u
svojim tvrdnjama, jer kako on sam kaže, ništa
se ne može predvidjeti, pa prema tome ostaje
otvorena mogućnost poijave novih, danas još
nama nepoznatih književnih formi i prosedea.
Ipak, moramo priznati da su Malrauxa mnogo
više privlačila i poticala likovna djela i njihove
metamorfoze nego njihovi književni pandani.
Mnogo čime ograničena — n. pr. prevođenjem
na drugi jezik — književnost ne posjeduje tak­
vu snagu pitanja koju u sebi nose likovna dje­
la: jedna pretkolumbovska glava od vulkanskog
stakla, Grünewaldovo raspelo, Krst iz Novog
Trga, da ne nabrajamo mnoštvo drugih, za Mal­
rauxa vrlo poticajnih likovnih djela. Po njego­
vom mišljenju ni jedan pisac neće dostići sna­
gu jednog Mikelanđela.
Malrauxova književna djela, a osobito roma­
ni, međutim, demantiraju, po našem mišljenju
ovu njegovu tvrdnju, jer je on sam, počam od
dvadesetih godina na ovamo, dokazao vitalnost
kako romana tako i ostalih književnih oblika.
Upoređujući »Néocriitique« sa posljednjim
djelom »Krhki čovjek i književnost« čini nam se
230
da je prvo djelo preglednije, zgusnutije i for­
malno dotjeranije, iako pisano ranije. U »Krh­
kom čovjeku« ima dosta ponavljanja, proizvolj­
nih usporedbi, nedorečenosti i neujednačenosti.
Ipak, oba djela, nas osvajaju snagom i uvjer­
ljivošću. I »Néocritique« i »Krhki čovjek« pred­
stavljaju još jedan briljantan Malrauxov poku­
šaj da dopre do biti umjetničkog djela, i u
tom smislu izvanredan s-u poticaj za nova tra­
ženja na području umjetnosti.
Godine 1976. Malraux je završio ciklus »Me­
tamorfoze bogova« dodavši mu dvije knjige ko­
je nose naslov »Irealno«10 i »Izvanvremen­
sko«.11) U njima je Malraux organizirao ogrom­
nu materiju koju je tokom svog života često
izlagao u knjigama, govorima i raspravama o
umjetnosti. Ni ovdje njegov predmet nije histo­
rija umjetnosti niti estetika, nego ono čime se
čovjek stvarajući suprotstavlja vremenu, a što
predstavlja jedan oblik čovjekove borbe protiv
sudbine. Zato se ova knjiga poziva na »vrijed­
nosti koje nisu historijskog reda«.
»Irealno« zahvaća djela likovne umjetnosti
Renesanse, epohe kada je profana umjetnost
postala rival religijskoj i prekinula s vrijed­
nostima kršćanskog svijeta. Domena referenci-
ja umjetnosti nije više Objava nego Irealno.
Irealno preuzima ulogu koju je prije imalo bo-
žansko i sakralno. Sakralne figure postaju tek
teme slika. Irealno je »de-divinizirano božan­
ske«, kaže Malraux, a to nam daje naslutiti
n. pr. Baticellijeva Venera. »Riječ Renesanse
ušla je u rječnik umjetnosti da izrazi postupno
,0) L'Irréel, Gallimard, 1974.
nj L'Intemporel, Gallimard, 1976.

231
otkrivanje snage kojom umjetnik stvara irealno
čineći svjetovni san rivalom religioznog sna, a
heroja rivalom sveca ...« Umjetnici Renesanse
prekidaju sa »»strogim stilom« gotske umjetnos­
ti, a poniznost prestaje biti dominantna osobina
njihovih likova. Ti likovi nisu više ljudi koji tr­
pe, nego ljudi koji se bore. Očit primjer te
promjene je Donatellov David. U svijet koji je
do tada pripadao bogu ulazi umjetnik koji će
njime upravlajti. Svijet vlastitog stvaralaštva
postaje tako jegini svijet u kojem čovjek može
biti suveren, a umjetničko djelo postaje ele­
ment koji ga povezuje sa kozmosom. Stvaraju­
ći svojim djelom posebni svijet, umjetnik će os­
tvariti vezu s nepoznatim i izvanvremenskim.
Knjiga »»Izvanvremensko« obuhvaća razdoblje
od Manetove Olympije do naših dana, doba ka­
da su slikari postali svijesni da pikturalne či­
njenice nisu »»sretna približavanja boja, nego
fraze neodgonetljivog jezika koji slikarstvu daje
egzistenciju nezavisnu od stvarnog, imaginar­
nog ili sakralnog što ga ono izražava«. Otpor
kojim je publika burno reagirala na Manetovu
Olympiju jasno je pokazalo da je slikar njome
osudio jedan sistem vrijednosti. Moderna um­
jetnost civilizacije agnosticizma odbija sisteme
i vrijednosti, postaje autonomna i vraća se sebi.
Umjetnička dejla ne pripadaju vremenu ljudi,
ona su »»vječno vraćanje« pitanja o nespoznatlji­
vom. »»Remek-djela umjetnosti su — kaže Mal­
raux kao krijesnice koje lutaju kroz tminu, a
,izvanvremens!ko, je krhki oblik naše besmrt­
nosti koji se uvijek ponovo rađa.«

232
 Antimemoarski ciklus
Godine 1965, četiri godine prije svog povla­
čenja zajedno sa generalom de Gaulleom, Mal­
raux je započeo svoje »Antimemoare« čiji na­
slov opravdava ne samo neuobičajenu tehniku
kojom se poslužio nego i namjeru koju je sebi
pisac postavio: »Ono što me zanima u svakom
čovjeku jest ljudska sudbina; kod velike ličnos­
ti sredstva i priroda njegove veličine, kao sveca
karakter njegove svetosti. I neke osi bi ne koje
manje izražavaju pojedinačan karakter, a više
poseban odnos prema svijetu.«1)
Iz tih je riječi vidljivo da autor nije imao
namjeru posegnuti za klasičnim oblikom pripo­
vijedanja koje vjerno slijedi kronologiju doga­
đaja i stvari, nego dostići jedan drugi bitan
realitet koji se ne može postići faktografijom.
»Antimemoari« hi trebali učiniti prisutnim su­
sret s idejama i ljudima koji su imali važnu
i presudnu ulogu u Malrauxovom životu, koji
godinama hrane njegovu refleksiju. Riječ »anti-
memorija« mogla bi se shvatiti i u smislu bor­
be protiv memorije kao nešeg što fiksira i za­
ustavlja sam život i zatvara ga u gotov, završen
svijet.
U tom smislu Malraux želi izbjeći zamke
koje čovjeku često podmeće pamćenje. Ono je
vrlo nepouzdano jer događaje prečišćava i ide­
alizira, ili ih deformira. Malraux jasno razlučuje
područje uspomena od mehanizma pamćenja.
Čovjeka često opsjeda baš ono što želi potis­
nuti. Postoji duboka razlika između dva tipa Iju-

') André Malraux, Antimémoires, Gallimard, 1967.

233
di obzirom na ulogu koju za njih imaju uspome­
ne. Jednima su one pomoć u životu, a za druge
predstavljaju stalnu prijetnju. I sam karakter
stvaralačkog procesa ovisi o prirodi uspomena
koje prevladavaju kod određenog tipa pisaca.
Nešto o tome rekao je Malraux u primjedba­
ma knjizi G. Picona.2) Memorija ovdje ne omo­
gućava »»privilegirane trenutke« kao kod Prous-
ta (Malraux želi biti anti-Proust), a i vrijeme
ima kod Malrauxa sasvim drugu ulogu. Vremen­
ski tok samo produbljuje bitna pitanja o čovje­
ku. Zato »»Antimemoari« nemaju pretenzija da
daju konačan odgovor na pitanja, ona samo in­
tenziviraju ona koja su postavljena prije tri ili
četiri decenije. Vremenska udaljenost daje Mal-
rauxu neophodnu distancu da govori o prošlos­
ti koja, međutim, pod njegovim perom doživlja­
va izvjesne preobrazbe. Budući da je sadašnjost
već prisutna, ona tu prošlost načima i mijenja. I
sam Malraux pribjegava posebnom načinu pi­
sanja u kojem se miješa istinito i imaginarno,
uz mnoštvo slobodnih, vremenskih međusobno
udaljenih asocijacija. Umjetnik intervenira u is­
kustvo, iako ne želi da njegov »»ja« bude suviše
prisutan. Bitna dimenzija djela mora ostati u po­
kušaju konfrontiranja historije i ljudskog čina,
interakcije čovjeka i historije. Zato dominantno
mjesto u knjizi imaju susreti s tri za Malrauxa
velike ličnosti historije, a to su de Gaulle, Neh­
ru i Mao.
Uz generala de Gau I tea o kojemu je ovdje
već bilo govora, posebno mjesto u knjizi ima
Kina i ličnost Mao Ce Tunga, za kojeg Malraux
kaže da nitko poslije Lenjina nije tako uzdrmao
2) Gaëtan Picon, Malraux par lui-même, Ed. du Seuil, 1953.

234
historiju. Mnogo mjesta daje jednom od naj­
ljepših opisa kineskog »Dugog marša« koji je
donio nadu milijunima ljudi. U tom Maovom pot­
hvatu ima nešto od Malrauxovih junaka, odre­
đeni udio avanture, ali i sistematske volje da
se efikasno provede seljačka revolucija. Mao
je uspio revolucionarnoj ideologiji dodati i emo­
cionalni faktor, strast kojom je poveo ljude na
dugi marš prema slobodi.
Maou kao da se suprotstavlja ne manje zna­
čajna figura Nehrua, čovjeka koji je uspio os­
tvariti »najefikasniji politički idealizam«, koji je
istinski živio dilemu revolucije i etike i čiji je
moralni autoritet bio možda jači od političkog,
ili ga je čak uvjetovao. Uz Nehrua stalno je pri­
sutna sjena velikog Gandija, tog prora nenasilja
koje je uvijek dijelilo Indiju od Evrope. Mao u
Indiji vodio bi mnogo manje računa o njenoj
religiji, a mnogo više o njenoj bijedi. Ipak, ova
dva tako različita čovjeka prisutna su zajedno
u Malrauxovom razmišlajnju, kao dva pola jed­
ne istine. Jedan od njih daje prevagu efikasnos­
ti, a drugi etici, premda ta prevaga nije ni kod
jednog od njih apsolutna. Po načinu kako su rje­
šavali odnos akcije i etike, obojica ostaju jed­
nako bliski Andréu Malrauxu.
Antimemoari su svjedočanstvo i umjetnost
iskustvo i metamorfoza tog iskustva. Sjećanjem
se prošlost na poseban način rekreira apsorbi­
rajući i ono što pisac želi u nju unijeti. Tu se
najčešće radi o izvjesnim retušima, o »embel­
lissements pathétiques« kako bi to nazvala Cla-
ra Mariaux. Mi bismo rekli da u »Antimemoa-
rima« historija postaje ono čemu je Malraux
težio u životnoj zbilji.
235
 Uz biografsku i političku dimenziju, u »Anti-
memoarima «je uvijek prisutna i metafizička re­
fleksija o smislu čovjekova života, one reflek­
sije koja, po Mollbergu iz »Altenburških oraha«,
treba da dade smisao ljudskoj historiji.
Vidimo, dakle, da Malraux u historiji daje
značajnu ulogu velikim ličnostima, njihovu he-
roizmu i veličini pojedinca ili čitave zajednice.
Pokretač historije za Malrauxa nije borba kla­
sa, premda je on ne negira, nego joj samo od­
riče primarnu ulogu. On smatra da je protu­
rječnost kapitalizam — proletarijat bila bitan
svjetski problem XIX stoljeća, a danas to, ba­
rem na Zapadu, više nije osnovna društvena
protivrječnost. Glavni problem današnjice je za
njega problem trećeg svijeta za koji on kaže:
»Pravi proletarijat u ovom času, to je treći svi­
jet«. (Intervju autorici)
Godine 1974. pojavio se drugi dio trilogije
»Ogledalo čistilišta« pod simboličnim naslovom
»Lazar«.3) Djelo je nastavak »Antimemoara«, ali
je u većoj mjeri autobiogrfskog karaktera. Mal­
raux se tu vraća prijašnjim temama i opsesija­
ma, te se kao i više puta ranije suočava s pro­
blemom smrti, ali u novom kontekstu i u druga­
čijem osvjetljenju.
»Lazar« je djelo rođeno iz bolnog iskustva
čovjeka kojemu je zbog oboljenja perifernih ži­
vaca prijetila paraliza. Za Malrauxa, okruženog
ne više kao nekad borcima u akciji, već samrt-
nicima u bolnici La Salpêtrière, smrt gubi onu
privlačnost rizika i opasnosti koju je imala u
akciji. Neumoljivost biološke smrti ne daje mo­
gućnost izbora. Tu, u neposrednoj blizini smrti
3) André Malraux, Lazare, Gallimard, 1974.

236
pisanje ostaje za njega jedina mogućnost živ­
ljenja. U knjizi se nižu događaji vezani za bolni­
cu i stanje bolesnikove svijesti, i isprepliću
se sa sjećanjima i razmišljanjima koja naviru iz
prošlosti: vojna bolnica u Madridu, ljeto 1939,
logori u Chartresu, događaji iz pokreta otpora.
Uspomene iznova potiču rješavanje enigme ži­
vota i smrti. O toj će enigmi Malraux voditi raz­
govore i s liječnikom bolnice La Salpêtrière. No,
dok liječnika zanima kada je čovjek umro, Mal­
raux se pita zašto. Liječnik razmišlja o ljudskoj
vrsti uopće, a pisca zanima ono što ona posje­
duje posebnog. U razgovorima s liječnikom,
Malraux se ponovo dotiče svoje omiljene teze
o nemogućnosti nauke da formira čovjeka, čiji
je razvoj, prema Malrauxovoj koncepciji o vi­
šem tipu čovjeka, kroz stoljeća prolazio preko
egzemplarnih tipova: svetac, vitez, caballero,
gentlman, boljševik.
Povremeno se kod Malrauxa javljaju krize i
tjeskobe u kojima se kroz tišinu bolnice pre­
nose jauci bolesnika. Stoga se ovdje na pitanja
o čovjeku kao gospodaru vlastitog života i smr­
ti nužno nadovezuju i razmišljanja o fenomenu
samoubojstva. Ali i u najneposrednijoj blizini
smrti najjači glas nije ipak glas smrti koja pis­
ca okružuje, nego glas života čija zagonetka ne
bi bila manje snažna i kad bi čovjek bio bes­
mrtan.
U »Lazaru« je uočljiv tematski kontinuitet i
onih pitanja koja je Malraux prije više od tri­
deset godina postavio u romanu »Altenburški
orasi«, a koja se odnose na pojam fundamen-
talnog čovjeka i smisla ljudske egzistencije. No,
dok u romanu »Altenburški orasi« centralno
237
mjesto zauzima filozofski kolokvij, u djelu »La­
zar« će se događaji i asocijacije iz Prvog svjet­
skog rata koji su se prvi put javili već u roma­
nu »Altenburški orasi« — ponovo nametnuti
svom silinom. U njima će Malraux nastojati da
otkrije, ne više teoretski i diskurzivno, nego is­
ključivo intuitivno, nešto o tom fundamental­
nom čovjeku. Riječ je tu o već ranije spomenu­
tim stravičnim prizorima iz Prvog svjetskog ra­
ta kada su Nijemci kod Bolgaka na Visli 1916.
godine spašavali Ruse otrovane plinom, scene
u kojima su se životni instikti i onaj elementar­
ni, duboko ljudski osjećaj bratstva suprotstavili
apsolutnom zlu.
U »Lazaru«, dakle, najsnažnije uspomene ni­
su one koje pripadaju ličnom životu autora, nje­
govim ljubavima ili porodici. Tu nema nikakvih
raznježenosti zbog blizine vlastite smrti, nego
uspomena o bratstvu i o enigmatičnoj vezi koju
ima sa smrću.
Napomenut ćemo da se značenje pojma brat­
stva vezanog uz pojam fundamentalnog čovje­
ka, razlikuje od onog značenja što ga je imao u
Malirauxovim ranijim romanima »Ljudska sudbi­
na« i »Nada«. U »Lazaru« bratstvo nije osjećaj
koji povezuje ljude u revolucionarnoj akciji, a
nije ni puko milosrđe, nego neka duboka veza
među ljudima koja pripada području iracional­
nog, osjećaj koji dolazi iz dubina čovjeka i ko­
ji iznenadno otkriva život tamo gdje vlada smrt.
Tisućgodišnje iskustvo se ponavlja. U elanu
bratstva kojim njemački vojnici spašavaju otro­
vane Ruse izraženo je izbijanje života, jačeg od
zla i smrti. Nesalomljivo i nezadrživo ljudsko
238
bratstvo suprotstavljano je svim oblicima ne­
ljudskog.
Dok je pisao »Lazara« Malraux je mislio da
radi na svom posljednjem djelu, ali knjigom
»Gosti u prolazu«,4) trećim i završnim dijelom
»Ogledala čistilišta« pisac svjedoči o svom
stvaralačkom potencijalu koji je ponovo našao
nakon svoje bolesti.
Ovdje se kao stvarni gosti pojavljuju sene-
galski predsjednik i pjesnik Léopold Séd-ar
Senghor, zatim bivši direktor muzeja u Francus­
koj Georges Salle i Max Torrès, nekadašnji Mal-
rauxov suborac u španjolskom građanskom ra­
tu. Nevidljivi, ali prisutni gosti su ovdje veliki
ljudi kao de Gaulle i Mao, ali i veliki snovi
čovječanstva: psihoanaliza, marksizam, proleta­
rijat.
Prvi je gost Léopold Sédar Senghor koji s
Malrauxom vodi razgovore u Dakaru u ožujku
1966. godine. Povod razgovoru je izložba 600
afričkih skulptura kojoj njen organizator i začet­
nik Senghor daje posebno značenje. Izložba cr­
načke umjetnosti trebala bi po mišljenju Sen-
ghora pridonijeti stvaranju velike svjetske kul­
turne zajednice.
»Mi težimo, kaže Senghor, novom humaniz­
mu koji će obuhvatiti ovaj put totalitet ljudi
na našoj planeti Zemlji.«5)
Malraux priznaje da ga Senghorov humani­
zam zbunjuje. Da li zato sto je posumnjao u
humanizam i efikasnost akcije koji ovdje zas­
tupa Senghor, a koji je zastupao i on sam u

4) André Malraux, Hôtes de Passage, Gallimard, 1975.

5) Ibidem

239
svojim najboljim djelima u periodu između tri­
desetih i četrdesetih godina. Možda nam o raz­
lozima te metamorfoze može nešto otkriti dru­
gi Malrauxov gost, Max Torres, koji nam se, po­
put de Gaullea u »Antimemoarima« i u »Hras­
tovima« čini ponekad porte-parolom samog Mal-
rauxa.
Max Torrès vodi razgovore sa Malrauxom u
njegovom ministarstvu u Parizu 6. svibnja 1968,
dok vratar neprekidno donosi nove informacije
o stanju na fakultetima u Nanterru i Sorbonni.
Osnovno raspoloženje dvojice sugovornika je
rezignacija. Skepticizam i spoznaja o efemer-
nosti ljudske akcije kompenzira pasivnost u
odnosu na studentske događaje 68. Evo prilike
da se obnove sjećanja na Španiju, na mladenač­
ke snove, ali i učine neke neophodne usporedbe
s događajima maja 68. Studentski nemiri ne na­
ilaze na razumijevanje ovih nekadašnjih revo­
lucionara. Za sudionike majskog revolta Max
Torrès kaže: »Oni smatraju da predstavljaju bu­
dućnost, jer u znanosti i u umjetnosti buduć­
nost uvijek dobiva . . . al:i budućnost će i njima
biti isto tako strana kao i meni!«
Po njegovom mišljenju, progres, revolucija,
proletarijat, ideje i mitovi koji su nas nekad
nastavali, samo su prolazni gosti. Strasti su po­
stale stari šeširi, a budućnost kao projekt je
iščezla. Nakon trideset godina evo ponovnog
susreta s apsurdom. U Madridu je barem pos­
tojala nada, taj neprijatelj apsurda.
Za Malrauxa, međutim, sve je to lirska ilu­
zija. Možda su neki motivi pobune i prihvat­
ljivi, kao na primjer solidarnost sa zatvorenim
studentima, zahtjevi za reorganizacijom nastave
240
i si. Ali više od svega, misli Malraux, pobuna
omogućuje njenim sudionicima da posjeduju os­
jećaj egzistiranja koji u svakodnevnom životu
nemaju. Mnogi od revolucionarnih ciljeva nji­
hove samo su maske, a pobunjenici iz 68. su
poput glumaca u nekom Eisensteinovom filmu:
pobunjenici koji sami sebe posmatraju dok se
bune.
Nisu li Malrauxova razočaranja uzrokovali
oni koji su nametnuli izvjesnu manihejsku kon­
cepciju svijeta? Oni zbog kojih su mladenački
snovi i velike ideje koje su nas nosile, izgubile
vitalnost i postale samo prolazni, efemerni
gosti. Bratstvo i nada prisutni su još uvijek u
Malrauxovom razmišljanju, ali duh rezignacije
prigušuje njihov glas. Uspoređujući vrednujući
različita razdoblja Malrauxove životne i književ­
ne angažiranosti plediramo za Malrauxa »Ljud­
ske sudbine« i »Nade«, onog iz njegova najbo­
ljeg doba, kada je akcijom i umjetnošću kao
instrumentima oslobođenja pomogao čovjeku da
se uzdigne iznad efemerne egzistencije.

241
 Čovjek — biće PROTIV smrti
Ne pretendirajući da u ovom završnom po­
glavlju izreknemo definitivan sud o Malrauxu
kao angažiranom književniku (čije će djelo —
po našem uvjerenju — još zadugo ostati priv­
lačna i zanimljiva tema književne kritike, povi­
jesti književnosti pa i filozofije umjetnosti) po­
kušat ćemo rezimirati dosadašnje više ili ma­
nje eksplicitno iznesene kritičke objekcije i oc­
jene koje se odnose na: kontinuitet autorovih
tema, kontinuitet bitnih etičkih opredjeljenja
stupanj usklađenosti refleksije i akcije kao
avanture i revolucionarnog društvenog angaž­
mana, zatim na specifični humanizam akcije, i
konačno, na umjetnost kao etičku relevantnu
akciju.
U Malrauxovim djelima prisutno je nekoliko
dominantnih tema koje svjedoče o permanent­
noj zaokupljenosti autora određenim problemi­
ma čovjeka i njegova života u ljudskoj zajedni­
ci. U traženju rješenja za ljudske probleme nje­
gova je refleksija neprekidno povezana s prak­
tičnom životnom akcijom — bilo da akcija slu­
ži kao instrument provjere političkih i etičkih
stavova, bilo da se ti stavovi formiraju u kri­
tičkom prevladavnju životnih iskustava, ili pak
da akcija i njen etički korelat predstavljaju (a
po tome André Malraux upravo i jest izuzetna
ličnost) dva paralelna aspekta njegove bitne ži­
votne usmjerenosti.
Susret s Azijom obogatio je njegovo iskus­
tvo i donio mu prvi politički angažman. U nje­
govoj svijesti, vazda budnoj i osjetljivoj za te­
meljne ljudske vrijednosti, suočavanje s Isto­
243
kom izazvalo je potrebu da preispita cjelokup­
ni fond vrednota na kojima počiva zapadna ci­
vilizacija, a rezultat toga bit će veća širina po­
gleda i mogućnost da s velikom lucidnošću po­
stavi osnovna ljudski relevantna pitanja. Tako
već u svojim prvim esejima Malraux jasno for­
mulira neka pitanja koja će i kasnije biti više ili
manje eksplicitno prisutna u svim njegovim dje­
lima: Što je čovjek? Zašto i kako živjeti? Kako
postati i ostati čovjekom?
Na ta pitanja Malraux je nastojao odgovori­
ti svojim životom i djelom izvan ranije prokr-
čenih i prohodnih puteva građanskog humaniz­
ma, uvodeću u evropsku književnost novi hu­
manizam, humanizam akcije. Akcijom je ukazao
ne samo na ulogu i mogućnost pojedinca nego
i na odgovornost svakog čovjeka za vlastiti iz­
bor. Malraux je uvidio svu težinu koju konstata­
cija o »smrti boga« ima za našu civilizaciju, ali
za razliku od mnogih svojih suvremenika nikada
se nije zaustavio na pozicijama apsurda i nega
čije. Čitavo njegovo djelo je, naprotiv, traženje
vrijednosti koje bi dale smisao čovjekovoj eg­
zistenciji, pri čemu nema bijega u mitove i go­
tova rješenja. Neprihvaćanje apsurdnog svijeta
za njega nije značilo demisioniranje, nego je
upravo to neprihvaćanje potaklo i njega kao i
gotovo sve junake njegovih romana na akciju.
Već 1927. godine Malraux odbija mit o in­
dividualizmu i traži izlaz iz čovjekove samoće
u »drugom«. Dekada koja slijedi poslije 1927.
godine bit će razdoblje intenzivnog stvaralaštva
i djelovanja, i u tom razdoblju Malraux će os­
tvariti rijetki paralelizam mišljenja i akcije, teo­
retskih stavova i vlastitog angažmana. Ono što
244
daje pečat tom razdoblju jest najintimnije proži­
manje akcije i meditacije koje jedna drugu uvje­
tuju i potiču.
Ukazali smo na važnost koju ima Malrauxo-
va koncepcija čovjeka kao »être-contre-la mort«
za autorov život i djelo, te kako se ona mani­
festirala u neprekidnom traženju različitih mo­
gućnosti suprotstavljanja smrti i drugim vidovi­
ma fatalnosti, kao i u težnji da ih se na izvjes­
tan način nadiđe, transcendira. Transcendent je
tražen uvijek na nivou čovjeka, a nikada izvan
njega, bilo da se radilo o individualnoj pobuni,
revolucionarnom bratstvu ili umjetničkom stva­
ralaštvu — što za Malrauxa predstavlja tri po­
sebne mogućnosti da čovjek sebe ostvari.
Avantura je izrazila etiku intenziteta i domi­
nacije, zajednička akcija etiku muževnog brat­
stva, a umjetnost je nagovijestila novo bratstvo
plemenitije od drugih njegovih formi.
Akcija se najprije javlja u efemernoj formi,
u obliku avanture kao izazova sudbini, ali ubrzo
prerasta u efikasan društveni angažman i raz­
vija se prema sve većem osjećaju odgovornos­
ti. Težnja da se »bude« postaje nužnost da se
»djeluje«. Pratili smo složen odnos etike i akci­
je, prije svega akcije u revoluciji, i raskorak ko­
ji postoji između uvjerenja o neophodnosti akci­
je i etičkih zahtjeva čovjeka koji djeluje. Zato
smo u našoj analizi dali posebno mjesto ro­
manu »Nada« jer je u njoj Malraux postavio sa
svom ozbiljnošću i tjeskobom vrlo složen odnos
etike i politike, i uznemirujuće dileme oko iz­
bora ciljeva i sredstava. Koegzistencija razli­
čitih sudbina i političkih opredjeljenja sjedinje­
nih zajedničkom akcijom daju Malrauxa moguć-
245
nost da razvije te dileme na relaciji individu­
um—kolektiv, a revolucija, kao društveni kon­
tekst, daje individualnim dramama posebnu te­
žinu. Revolucija se u »Nadi« pojavljuje kao naj­
viši i najplemeniti oblik revolta i dobija poseb­
nu vrijednost jer zahtijeva od čovjeka da u njoj
angažira ono najbolje što posjeduje u sebi. »Na­
da« inaugurira novi tip intelektualca koji ne od­
vaja misao od akcije i za kojeg će »être« i
»faire« značiti jedno isto. Više nego u bilo ko­
jem drugom dijelu, u »Nadi« je Malraux uspio
pojedinca integrirati u zajednicu i postići jedin­
stvo pojedinačnog i društvenog, individualne
volje i revolucionarne discipline. Postavljajući
u isti plan individualni i društveni problem »Na­
da« je djelo najbogatije značenjima. Posebnu
vrijednost djelu daje autorovo fizičko sudjelo­
vanje u građanskom ratu u Španiji, zbog čega
ono posjeduje uvjerljivost autentičnog svjedo­
čanstva.
Odbacujući psihološki individualizam (kao
kult njegovanja razlika među ljudima) Malraux
pledira za etički diferenciranu ličnost koja dje­
luje autonomno i odgovorno. Dimenzija akcije
je ovdje bitna, ali nikada nije važna akcija radi
akcije. Važan je etički aspekt akcije jer, kako
smo vidjeli, Malraux iz nje izvlači poseban mo­
ral akcije, potvrđujući time da je politički izbor
uvijek i etički izbor. Ideje same po sebi nisu
ga nikada interesirale, nego samo ideje inkarni-
rane u ličnostima koje djeluju u jednoj kon­
kretnoj, za čovejkovu egzistenciju važnoj situa­
ciji. Ideje su kondenzacija vlastitog iskustva, a
iskustvo pretvoreno u svijest transponira se na
viši umjetnički plan. Revolucija i ratovi pred­
246
stavljaju idealnu sirovinu i kontekst postavljaju­
ći čovjeka u granične situacije koje omogućuju
da se dođe do nekih bitnih istina o njemu. O
vrijednostima koje su motivirale Malrauxovo
sudjelovanje u pobunama i revolucijama bilo je
ovdje dosta govora: dignitet, hrabrost, lucid­
nost i bratstvo ostaju dominantne konstante i
»vjernosti «autora.
Neke od vrednota za koje se zalagao pribli­
žile su ga marksizmu, iako Malraux nikada nije
prihvatio određene marksističke društveno-po-
litičke stavove kao ni marksističku perspektivu.
Njegova povijesna vizija ostaje uvijek tragična,
ali pesimizam, u njega naročito izražen nakon
Drugog svjetskog rata, nije Malrauxa približio
fašizmu, premda je ta riječ korištena u napadi­
ma na njega u vrijeme suradnje s generalom
de Gaulleom. Dali smo do9ta prostora tom raz­
doblju Malrauxiove aktivnosti u kojoj su domi­
nirali neki stavovi dosta različiti od ranijih, a
za koja sam Malraux daje svoja objašnjenja.
Među tim objašnjenjima smatramo najznačajni­
jim ono prema kojem je njegov degolizam anti-
totalitarna reakcija na staljinizam. U svakom
slučaju, to političko opredeljenje nije za njega
bilo ni lako ni jednostavno, ali je i ono na neki
način izrazilo patetičnu i neizbježivu dvosmisle­
nost života.
Malraux je primjer čovjeka koji je nastojao
zasnovati svoj život na vlastitom moralnom ko­
deksu. Postavljajući tezu po kojoj čovejk sam
sebe stvara i postaje vlastita kreacija, Malraux
je definirao neke stavove i formulacije koje na­
lazimo kasnije kod većine pisaca egzistencija-
247
lista. Naveli smo i bitne razlike koje ga od njih
dijele, posebno od onih kod kojih je akcija izo­
stala i kod kojih su etički principi ostali na ra­
zini deklaracija.
Dok je pri proučavanju djela književnika proš­
lih epoha mogla važiti teza da je književno dje­
lo objektivno egzistentan fenomen koji treba
osviejtliti neovisno od ličnosti autora (štaviše,
da poznavanje autorova života može predstav­
ljati suviše pa i štetan balast), analiza koja se
usmjerava na djela angažiranih književnika dva­
desetog stoljeća nikako ne može zaobići tako­
zvana »biografska fakta«. Zato je i za nas ovdje
od osobite važnosti odnos piščeva života i dje­
la s obzirom na odgovornost pisaca kao zas­
tupnika određenih moralnih i intelektualnih sta­
vova. »Nada« na primjer, postavlja određenu
skalu vrijednosti i pruža primjere društvenog
angažmana koji su imali vrlo veliki utjecaj na
omladinu i nejno opredjeljivanje. Ovde upravo
bitnu i odlučujuću važnost dobiva pitanje da li
je pisac svoj etički zahtjev potvrdio vlastitim
životom, odnosno da li je istina književnog dje­
la bila uvijek i životna istina samog pisca. Mis­
limo da je Malraux, u mjeri koju susrećemo
kod rijetko kojeg pisca, postigao taj sklad ži­
vota i djela, usklađenost refleksija i akcije.
Njegova je misao jačala u akciji, a akcija je bi­
la ogroman i neiscrpan poticaj za razmišljanje.
Postavljajući problem čovjeka na dva plana, me­
tafizičkom i onom konkretno društvenom, nje­
govo djelo transcendira puku političku, vremen­
ski limitiranu aktualnost. Ono predstavlja kari­
ku u naporu čovjeka da otkrije sebe i smisao
egzistencije čovjeka u svijetu.
248
 Preokupiranost umjetnošću nije odvratila inte­
res Malrauxa sa konkretnih društvenih prob­
lema (Bangla-Deš). Premještanje interesa s
područja društvene akcije na područje umjet­
nosti nije prekid, nego kontinuitet istog tra­
ženja koje se sastoji u tome da se otkrije veli­
čina čovjeka i da se u ljudima probudi svijest o
toj veličini. (Nikada — napomenimo usput —
niskost ili glupost nije bila predmetom Mal-
rauxovih razmatranja. Nema opisa ni jednog
frankiste u njegovoj »Nadi«!) Susret s umjet­
nošću je ponovni susret s čovjekom, zato je es-
teticko za Malrauxa bitno humanističko. Etika
je u osnovi revolucionarne društvene akcije kao
što daje smisao i umjetničkom stvaralaštvu. A
obje, i akcija i estetika, ili preciznije akcija i
u životu i u umjetnosti, u funkciji su moralne
afirmacije čovjeka.
U toku razvojnih etapa što ih je pisac pre­
šao, interes za umjetnost logična je karika u
raznolikosti njegovih opredjeljenja, jer ona omo­
gućuje da se »bude« u višem i trajnijem smis­
lu nego što to omogućuje praktična akcija. Po­
dobnost umjetnosti da uspostavi komunikaciju
među ljudima veća je nego što je to slučaj kod
praktične društvene (političke) akcije, jer se
umjetničko djelo obraća svim ljudima svih vre­
mena. Tako se uspostavlja komunikacija, izgra­
đuje se most među najrazličitijim civilizacijama
i kulturama, a čitavo čovječanstvo realizira svo­
jevrsno zajedništvo. Tu se javlja neprekinuti
kontinuitet napora za očovječenjem svijeta gdje
umjetnost, kao i revolucionarna društvena ak­
cija, postaje moćno sredstvo u borbi protiv sa­
moće i smrti.
249
 Izvori i motivi praktične društvene akcije i
umjetnosti identični su: neprihvaćanje i revolt.
Iz istog duhovnog stava rađa se potreba za de­
strukcijom postojećih vrijednosti, ali ni jedna
ni druga ne ostaju na revoltu, na negativitetu.
Cilj da se afirmira novo, etički novo, nalaže
potrebu za akcijom na političkom planu kojoj
odgovara stvaralaštvo na estetskom planu. I
umjetnost, kao i društvena akcija, suprotstav­
ljaju se svijetu oslobodilačkim činom u kojoj
se akcija, s jedne strane, a stvaralačka imagi­
nacija s druge strane, pojavljuju kao instrument
oslobođenja. Na taj način društvena akcija i um­
jetničko stvaralaštvo sačinjavaju elemente ne­
ophodne za etičko izgrađivanje čovjeka.
Obje ove djelatnosti izraz su slobode čovje­
ka koji »djelovanjem« potvrđuje svoje »posto­
janje«. »Faire« tako postaje »être«. Djelova­
njem Malrauxovi junaci odgovaraju na pitanje
postavljeno već u njegovim esejima, kako po­
stati i ostati čovjekom, odabirući vlastiti put
koji će potvrditi njihovu slobodu i dati im dub­
lji razlog postojanja.
Praktičnom društvenom akcijom i stvaralaš­
tvom uzdižu se revolucionar i umjetnik iznad
efemerne egzistencije i postoje za druge. I u
društvenoj akciji i u umjetnosti postoji isti zah­
tjev za punoćom bitka, za apsolutom koji one
ne mogu nikada u potpunosti zadovoljiti. One
mogu dati samo »la monnaie« tog osjećaja, i
to umjetnost snažnije i trajnije od akcije. Kad
bi se ta težnja u potpunosti ostvarila, ne bi
možda više postojala ni potreba za umjetnošću.
Iz gore izloženog vidi se da je formiranje
čovjeka i njegova pozitivna etička metamorfoza
250
dominantna Malrauxova preokupacija. Ona nije
nikada završena ni definitivna. Malraux je svjes­
tan efemernosti i provizornosti svakog odgovo­
ra i rješenja. U osnovi njegovih razmišljanja os­
taje prisutan pesimizam koji, međutim, u sebi
nema ničeg obeshrabrujućeg. Jer ako ije jedna
od čovjekovih konstanti patnja i usamljenost, is­
to je tako konstanta i borba protiv nje. Ta bor­
ba postavlja maksimalne zahtjeve na čovjeka da
se odupre pesimizmu i iskušenju indiferentnos-
ti i da uspostavi komunikaciju s drugim ljudi­
ma. Čak i kad izostanu rezultati akcije, ostaje
dignitet koji ona daje čovjeku, a sam pokušaj
suprotstavljana sudbini u koji unosimo žrtvu i
rizik daje vrijednosti borbi.
I sama Revolucija predstavlja nešto više od
izmjene svijeta u političkom smislu: ona je eti­
ka na djelu koja treba da nam otkrije čovjeka u
revoluciji, a ne samu revoluciju. Bitan odnos je
odnos što ga čovjek ima prema samome sebi u
traženju vlastite istine, ali istine koja je rele­
vantna i za naš odnos prema drugom. Tu ćemo
tražiti Malrauxovog »višeg čovjeka«, čovjeka
većih odgovornosti, čiji izbor nikad nije bijeg u
najlakša rješenja, nego je uvijek usmjeren na
ona koja čovjeka najviše obavezuju i pridono­
se da potpunije posjeduje sebe. Novi čovjek
mora neprekidno dovoditi u pitanje postojeće i
tragati za novim mogućnostima djelovanja.
*

* *

Posljednjih godina Malraux se često vraćao

na nekoliko njemu uvijek bliskih tema, kao što
su kriza civilizacije i njenih vrijednosti, mark­
251
sizam i uloga današnjeg intelektualca, mladi i
revolucija. Ove teme javljaju se u nekoliko zna­
čajnih dijaloga i intervjua koje je Malraux vodio
posljednjih godina svoga života.
Konstatirajući da u Zapadnoj Evropi postoji
kriza civilizacije Malraux se pita gdje su uzroci
te krize. Jedan je od njih, čini mu se, razočara­
nje u znanost od koje je XIX i XX stoljeće
mnogo očekivalo. Znanost se pokazala nespo­
sobnom da formira ljudsku ličnost, a od nje
se i to očekivalo. On govori ,o potrebi formira­
nja višeg tipa čovjeka, onog čovjeka koji ima
više zadatke i dužnosti. Po njegovom mišljenju,
intelektualac u partiji trebao bi pridonositi stva­
ranju takvog tipa višeg čovjeka. Vjeruje da bi
se u tom pogledu i Marks s njim složio.1)
Ideja marksizma je za Malrauxa uvijek bila
vezana uz pojam društvene nepravde. Ono što
ga je posebno privuklo marksizmu bila je nje­
gova efikasnost i dignitet koji je želio dati čo­
vjeku. Ali istovremeno ga je od marksizma od­
bijao suviše kruto i dogmatski izražen determi­
nizam koji ga je degradirao na dogmu i učinio
sterilnim, čini mu se da marksizam više ne po­
tiče na istinske rasprave, nego se često svodi
na nemoćne diskusije i intelektualno brbljanje
kojim se misao zaustavlja umjesto da se razvi­
ja. To se osobito odnosi na epohu staljinizma
koja je za Malrauxa, osim očiglednih političkih
grešaka, značila i negiranje prošlosti i kultur­
nog nasljedstva koje su nam ostavile prošle
epohe, činilo mu se da je upravo ta veza s
prošlošću ono što se negira u Sovjetskom Sa­
vezu. Malraux, međutim, posve drugačije govori
’) Intervju autorici
252
0 epohi Lenjina, koji je, poput Césannea u sli­
karstvu, iz srušenog starog svijeta izgradio
novi.2)
Oktobarska revolucija — reći će Malraux u
razgovoru novinaru Olivieru Toddu3) bila je po­
sljednja revolucija XIX stoljeća u kojoj je taj po­
jam imao krajnje precizan smisao. Upitan da li
je moguć komunizam s ljudskim licem, Malraux
odgovara: »Historijsko iskustvo nam odgovora:
ne. Ideološko iskustvo bi nam odgovorilo: Za­
što ne?
U tom pogledu zanimljiv je i njegov odgo­
vor Guyu Suarèsu.4) Na pitanje kako tumači us­
pjeh marksističke ideologije kod tolikih mladih
francuskih intelektualaca u vrijeme kad je ta
ideologija, po mišljenju Suarèsa, propala kao
sistem vladanja, Malraux je odgovorio: »Djeli-
mično onim što Marx donosi onima koji su ga
stvarno čitali — i ne on sam. Ozbiljan politički
marksizam je marksizam ljudi koji su čitali Le­
njina, ozbiljan ekonomski marksizam je marksi­
zam ljudi koji su čitali Ricarda. Djelimično ga
tumačim i romanesknošću povijesnih sadržaja
1 sasvim jednostavno — konformizmom.« Inače,
Malraux se ne slaže s mišljenjem marksista da
je marksizam u stanju obuhvatiti sve kategorije,
čak i one nove, i reasimilirati ih. »Naše će se
kategorije, nastavlja on, postaviti putem jedne
nove svijesti o svijetu kao što se i na drugim
područjima nauke problemi više ne mogu po­
stavljati terminima iz 1930. godine«. Posebnu
važnost Malraux pridaje negativnim osjećajima

2) Ibidem
3j Nouvel observateur br. 573, novembar 1975.
4) Guy Suarès, Malraux celui qui vient, Gallimard, 1974.
253
koji su imali veliku ulogu i u događajima svib­
nja 1968. godine. Pri analizi jedne epohe, morali
bismo, kako on kaže, proučavati, uz pozitivne, i
njene negativne osjećaje. Negativni osjećaji ne
vode daleko. »Lenjinizam se nije rodio iz nega­
tivnog osjećaja«.
Na ulogu negativnih osjećaja Malraux se os­
vrće i drugom prilikom, u svom predgovoru
knjizi »Korespondencija između Jeana Guéhen-
noa i Romaina Rollanda« ističući da negativne
strasti »ne žive toliko od svog predmeta koliko
od svog neprijatelja.«5) Na istom mjestu Mal­
raux daje zanimljiv komentar političke situacije
prije II svetskog rata, a posebno odnosa ciljeva
i sredstava u izuzetnoj situaciji u kojoj su se
našle zemlje Evrope i Sovjetskog Saveza u to
vrijeme: »Sloboda duha cvate samo u doba mi­
ra«. kaže on. Za Staljina zato ideja slobode ne­
ma velike važnosti u vrijeme rata. »Ako Sovjet­
ski Savez ne izgradi tešku industriju, Hitler će
pobijediti.« Tu su, po Malrauxovom mišljenju
razlozi bezrezervne angažiranosti Romaina Rol­
landa u obrani univerzalizma, kao i razlozi što
se njegov časopis »Europe« svrstao uz komu­
niste. Jer, Rolland je mogao i ne pridavati va­
žnost nekim pukotinama u Sovjetskom Savezu,
budući da ih je bilo mnogo više na drugoj stra­
ni na kojoj se nije moglo uočiti ništa slično
epopeji ruskog naroda što se ogorčeno bori za
svoju slobodu, a možda i za slobodu drugih na­
roda. Rollandov časopis »Europe« mogao je —
po Malrauxovom mišljenju opstati samo zato jer
je ». . . raskorak između pravde i nužnosti bio
5) Correspondance entire Jean Guéhenno et Romain RoiIand.
Préface d'André Malraux, éd. Albin Michel, Paris, 1975.
254
beznačajan, a zajednički neprijatelj moćan. Stro­
go uzevši, drugi uvjet bio bi dovoljan: to se vi­
djelo u Pokretu otpora . .. Kad je Romain Rol­
land umro, Crvena armija je bila u Berlinu. Da­
nas se problemi drugačije postavljaju.«
Ako je iskustvo potvrdilo neka predviđanja
Romaina Rollanda o sudbini Francuske i Evrope,
danas, kaže Malraux prema navodima u citiranoj
knjizi Guya Suarèsa, nikakva predviđanja nisu
više moguća, osobito ne ona duhvnog reda. Ve­
like promjene, kao pojava kršćanstva, budizma
ili Islama, izbijaju naglo i nepredviđeno. Čak i
sadašnjost nam izmiče, kaže Malraux u toku
razgovora sa Suarèsom. On smatra da će bu­
duća duhovna kretanja imati malo zajedničkog
s onima koja su im prethodila, a isto tako on
kaže da ne zna u kojoj mjeri bi vrijednosti, koje
su dale smisao njegovom životu, mogle biti vri­
jednosti sutrašnjice. Ipak i dalje daje primat ak­
ciji nad kontemplacijom. Obje su kod njega stal­
no uvjetovale jedna drugu. To, kako on misli,
nije čest slučaj, jer,
». . . oni koji su aktivni rijetko su intelektu­
alci; intelektualci ili ljudi od duha rijetko su
sposobni da djeluju. Gotovo nikad kontemplaci­
ja ne vodi velikoj akciji, a akcija dubljoj kontem­
placiji«.6) Ovdje Malraux očito misli na onu ve­
zu akcije i kontemplacije što je karakterizirala
njegov život za razliku od mnogih njegovih su­
vremenika. Znamo da je uvijek bio protivnik
sterilnih mitinga  konferencija koje ne rješava­
ju ništa ali omogućuju mirnu savjest onima koji
ih sazivaju. Dosljedan tim stavovima, Malraux
je svojevremeno odbio da prisustvuje jednom
6) Guy Suarès, Malraux celui qui vient, Gallimard, 1974.
255
takvom sastanku intelektualaca u Indiji u vezi
s tragičnom situacijom u Bangla-Dešu. lako u
poodmaklim godinama, Malraux je tada ponudio
da se bori u Istočnom Bangla-Dešu. U posljed­
njim godinama svog života Malraux je kao što
navodi Suarès u svojoj knjizi, sumnjao da bi se
iz pseudomarksizma inteligencije mogla roditi
bilo kakva akcija. Nije se osjećao blizak takvoj
inteligenciji iako je zajedno sa Sartreom i Ara-
gonom svojedobno potpisao antifrankističku pe­
ticiju. Pred smrt kao da je definitivno uvidio o-
graničenost ljudskih snaga da izmijene svijet
jer status pojedinca u tom svijetu sve je ne-
sigurniji a uvjetovanosti sve brojnije i neminov-
nije. Kultura sve više usamljuje pojedince umje­
sto da ih zbližava. To je naročito vidljivo kod
viših društvenih slojeva. Ljudi više ne osjećaju
pripadnost zajednici. Izgledi za »bratstvo« sve
su manji, ali potreba za njim i dalje postoji, oso­
bito kod mladih.
Drugom prilikom Malraux će reći da je ne­
kada akcija ljudi ili kolektiva mogla miejnjati
sudbinu svijeta. Jedna jaka volja kao što je bila
Richelieuova učinila je Francusku prvom naci­
jom svijeta. Od Rmskog carstva do velikih mo­
narhija koje su bile opsjednute rimskim primje­
rom, (politika je bila volja. U današnjem svijetu,
u uvjetima mnogostrukih međuovisnosti, to više
nije moguće.7)
U svom posljednjem intervjuu Madeleini
Chapsal, 1976. godine, Malraux će ponoviti ne­
ke od svojih teza: nepredvidljivost novih du­
hovnih fenomena, krhki status današnjeg čovje­
ka, činjenica smrti kao metafizički problem i dr.
*) P a r is -M a tc h , br. 1342, 2/1975.
256
Ono što je tu novo, jest njegova izjava da sebe
smatra preživjelim.8) Ipak, činjenica da je do
pred kraj života Malraux neumorno vodio raz­
govore o bitnim problemima čovjeka svjedoči o
stalnom nemiru koji ga je poticao na uvijek nova
pitanja i traženja. I onda kad više nije bila mo­
guća akcija, njegova se misao nije zaustavljala.
Dijalog mu je zamijenio akciju, njime je on na­
stavljao djelovati.
Završavajući ovaj tekst o Malrauxu kao pis­
cu >i čovjeku, ponovo naglašavamo postojanje u
njega, inače malo gdje prisutne dosljednosti i
jedinstva onog što je htio postati i onog što je
doista bio, između onog što je govorio i
onog što je činio. Izbjegavajući intelektualni
komfor, vječito nezadovoljan onim što je već
ostvario i dalje je patetično i iskreno tražio
sve što čovjeka uzdiže i nadilazi, i tome tra­
ženju ostao je vjeran do svojih posljednjih
napisanih redaka, do svoje posljednje izgovore­
ne rečenice.

257
 Intervju s Andréom Malrauxom
Verrières-le-Bussion,
19. XII 1973.
1. PITANJE: Baveći se u okviru svojih ro-
manističkih studija načinom na koji se pi­
tanje o mogućnosti autentične egzisten­
cije postavlja i rješava u suvremenoj
francuskoj književnosti, naišla sam u va­
šim romanima na brojne anticipacije, pa i
gotove formule koje se kasnije susreću
kod francuskih egzistencijalista. U kojoj
mjeri i u kome smislu vi sebe smatrate
pretečom egzistencijalizma? Bit ću još od­
ređenija: mislite li da su izvjesni aspekti
vašeg literarnog djela mogli poslužiti kao
osnova za izgrađivanje egzistencijalističke
filozofske doktrine?

ODGOVOR: O meni kao preteči egzisten­

cijalizma ne može biti sumnje, jer sam postavio
pitanje apsurda 20 godina prije egzistencijaliz­
ma. Dakle, što se tiče datuma nema dileme. Ali
kad vi kažete: mislite li da su izvjesni aspekti
vašeg književnog djela mogli poslužiti kao baza
egzistencijalizma, odgovorio bih vam: ja to ne
znam. Filozofsko kretanje dešava se po svojim
vlastitim zakonima. Mislim da se poslije rata
od 1914. u čitavoj zapadnoj Evropi, uključujući
tu i germanske zemlje, rodio jedan vrlo dubok
osećaj. Taj osejćaj nazvao sam u to vrijeme
osjećajem apsurda. Naime, nije nam moguće da
svijet prosuđujemo ikao vrijedan prihvaćanja ili
odbacivanja. Svijet nam je neshvatljiv, to jest
259
apsurdan u filozofskom smislu riječi. Treba, me­
đutim, imati na umu da apsurd uopće nije u kon­
tradikciji s revolucionarnom voljom. Ličnost ko­
ja u romanu »Osvajači« govori o apsurdu nije
doduše boljševik, ali je revolucionar, i to doista
revolucionar. Tu se za njega postavljaju dva pi­
tanja. Postoji društvo. Društvo je loše i treba
ga izmijeniti. U tu svrhu treba smijeniti poli­
tičku vlast i dati vlast masama. To je potpuno
jasno. Ali, postoji i ljudska sudbina, a ljudska
sudbina je metafizički problem, a ne politički
problem. Drugim riječima, pitanje ljudske sud­
bine može se postaviti i u društvu koje je u
socijalnom smislu najsavršenije. Mislim da sam
vjerojatno prvi definirao osjećaj o kome je ov­
dje riječ, ali taj osjećaj dijelio je ogroman broj
ljudi, a filozofi su pokušali na njemu izgraditi
svoju vlastitu filozofiju.
Prije rata 1914. marksizam je za francuske
intelektualce bio utopija, bio je kapitalna uto­
pija, najznačajnija od svih, ali ipak samo uto­
pija. Riječ znanstveni socijalizam svi su upo­
trebljavali, ali ona nije imala stvarne težine.
Sve to izmijenio je Lenjin. Između francuskog
studenta iz 1913. i studenta iz 1920. ogromna je
razlika u prilazu Marxu i to zbog ruske revo­
lucije. Počevši od Oktobarske revolucije dogo­
dila se velika promjena u mišljenju, tako da se
marksizam odvojio od svih političkih teorija i
postao nešto drugo do li sama teorija. U tre­
nutku kada je marksizam postajao filozofija, po­
stavljao se i problem egzistencije u filozofskom
smislu jer tadašnji intelektualci još nisu bili ro­
đeni u marksizmu. Može se reći da su se na­
lazili na dvije strane vage. U prvoj epohi marks­
260
izam je bio utopijski, a u drugoj epohi je u Ru­
siji problem bio riješen jer nije bilo ruskog eg­
zistencijalizma. Međutim, na Zapadu egzistenci­
jalizam djelomično predstavlja zaostatak funda­
mentalne metafizičke misli, nešto između reli­
giozne misli i Platona, zaostatak koji se suoča­
va sa marksističkom misli. Osnovno pitanje te
epohe bilo je ono što bismo mogli nazvati di­
jalogom Marksa sa Pascalom, a jasno je da je
to značajan dijalog i da je sam po sebi ponešto
apsurdan jer oni ne govore o istoj stvari. Ali,
istovremeno, pitanja koja postavlja jedan od
njih dobivaju na važnosti pitanjima što ih po­
stavi jaja drugi. Ne treba zaboraviti da se revo­
lucionarna misao u Zapadnoj Evropi silno raz­
vila. Ako danas ponovo čitate knjige Jaurèsa,
vidjet ćete u kojoj je mjeri taj čovjek, koji je bio
vođa francuskih socijalista, istovremeno bio i
liberal. On se naziva marksistom, on to uglav­
nom i jest, ali on je i mnogo toga drugog u
isto vrijeme. Jer razlika između 1910. i 1920. u
Francuskoj je bila vrlo velika. Ne treba zabora­
viti ni to da je 1910. biti marksist na Sorboni
značilo biti student koji je daleko uznapredovao
u proučavanju Ricarda i koji je do Marxa do­
šao preko Ricarda. Naravno, svi oni smatrali su
da je Marx mnogo važniji. AH, zapravo, u po­
četku su ga smatrali specijalistom za političku
ekonomiju. Tada je Lenjin sve to izmijenio.

2. PITANJE: Kod nas u Jugoslaviji vrlo je

aktualna diskusija o ulozi intelektualaca u
društvu, osobito intelektualaca kao člano­
va Saveza komunista. Kakva je po vašem
mišljenju ta uloga, posebno u socijalistič­
261
 kim zemljama: »Magazine Littéraire« ne­
davno je objavio vaš govor o socijalistič­
kom realizmu što ste ga održali na kon­
gresu pisaca u Moskvi godine 1934. Mi­
slite li da su ideje koje ste iznijeli tom
prilikom donijele nekoga ploda?

ODGOVOR: Vi ste mi postavili izuzetno

važno pitanje. Postoje dva vrlo različita pro­
blema intelektualaca. Prvi se tiče marksistič­
kog društva — tu ja mislim na Rusiju. Da li to
društvo priznaje intelektualcu pravo da istra­
žuje? U govoru na kongresu pisaca u Moskvi,
koji ste spomenuli, rekao sam: vi morate inte­
lektualcima, umjetnicima dati pravo da istražu­
ju. To govorim i danas, i mislim na primjer na
slikarstvo. Pozicija ruske partije je, u tom po­
gledu, potpuno pogrešna pozicija. Nema nužno­
sti da postoji državno slikarstvo. Važno je znati
da li su umjetnici »suputnici« (compagnons de
route) ili su neprijatelji. Moje je mišljenje da
sa stanovišta (komunista ne treba smatrati da
je Picasso dekadent, jer to je smješno. Putovi
slikarstva mnogo su složeniji nego što ih mogu
objasniti teorije o društvenoj uvjetovanosti koje
potječu iz 19. stoljeća. Ja bih rekao da sa gle­
dišta komunista treba dati sve šanse čovjeku.
Normalno je da država daje prednost onome tko
je na liniji partije, ali ona ne smije druge spu­
tavati. Eto to je bila moja tadašnja pozicija. Vrlo
je teško reći kakav su rezultat imala moja izla­
ganja. Moja gledišta bila su tada prihvaćena, ali
samo u teoriji. U doba moskovskog kongresa
rekao sam Staljinu: »Ako kažete da su pisci in­
ženjeri duša, dopustite im da istražuju svoju
262
 mehaniku.« Kad sam s Hruščovom o tome ka­
snije razgovarao, on je rekao da se sa mnom
slaže. Rekao je da je to uvijek bilo i njegovo
mišljenje, i on tada nije lagao, jer je upravo u
tom momentu bio dopustio da se objavi Solže-
nicin. U pogledu umjetnosti Lenjin je bio krajnje
liberalan. Sjetite se! Vi vjerojatno poznajete
slučaj s Majakovskim. Lenjin je bio prisutan kad
je Majakovski recitirao jednu svoju poemu. Le­
njin se smješkao, ali je primijetio da se Maja-
kovskom taj smješak ne sviđa i da je možda
uvrijeđen. U tom času prolazili su ulicom komu­
nistički omladinci, koji su kretali u borbu, i oni
su pjevali tu poemu Majakovskog. Tada je Le­
njin rekao: »Moj mladiću, čim oni pjevaju tvoje
pjesme, to je dobar znak.« Po mom mišljenju u
tome se sastoji revolucionarna istina. Lenjin je
uvijek smatrao da treba pomoći Majakovskom.
Govorio mu je: »Ti misliš da ja ne razumijem.
Možda i ne razumijem, ali to je zato što sam
star, i stoga to nije važno.« Bilo je to vrlo uč­
tivo, jer vi znate da Lenjin tada nije mislio da
je star. Dodao je: »Ja volim samo Puškina!«
U Staljinovu načinu mišljenja nije bilo mje­
sta za iskustvo. Sjetite se njegovog stava pre­
ma prirodnoj znanosti. Prirodna znanost je em­
pirijska, zar ne? Ali Staljin je o biologiji mi­
slio na dogmatski način. Marx nikada ne bi us­
tvrdio da postoji neka marksistička istina u bio­
logiji. Prije svega zato jer je on, u duhu 19.
stoljeća, osjećao poštovanje prema znanstve­
nim disciplinama. Međutim, Staljinu je njegov
dogmatizam davao veliku moć, i možda bez
dogmatizma ne bi ni bio Staljin, Lenjin je, kao
i Trocki, živio neko vrijeme u emigraciji. On se
263
susretao sa slikarima i piscima odbačenima od
strane društva, zbog razloga koji nisu imali ve­
ze s politikom. Želim reći, kad je Lenjin odla­
zio na kavu u »Rotondu«, tada je tu kavu pio
s Modiglianijem ili Picassom. Dogodilo se u
jednom času da je u Rusiji irečeno: kako je
buržoazija istovremeno protiv proletarijata i
protiv kubizma, kubizam je umjetnički izraz
proletarijata. To .je ludost, ali bila je to ludost
koja se dogodila. — Lenjin je jednom prilikom
naručio od Chagalla dekor za židovsko kazališ­
te. Mi svi zajedno bili smo žrtve istog kapita­
lističkog društva i među nama je postojalo ne­
što zajedničko. Ali, za Staljina to ne vrijedi.
Staljin je živio u Rusiji, u Sibiru, i nije upoznao
život emigranata i njihovu naprednu umjetnost.
Međutim, vratimo se na vaše pitanje o ulo­
zi intelektualca. Mislim da je neophodno da
razgovaramo o jednoj doista važnoj stvari. U
Zapadnoj Evropi (a to je sada drugi problem)
postoji evidentna kriza civilizacije. Kaže se da
takve krize na drugoj strani nema. Ja bih to že­
lio, ali kad sam bio u Poljskoj, ona je tamo po­
stojala. Ali to nije važno. Što se tiče Zapadne
Evrope, sigurno je da kriza postoji. Gdje je
izvor te krize? Devetnaesto stoljeće imalo je
neku vrstu skrivenog boga, ali znanost je pot­
puno nesposobna da formira ljudsku ličnost, jer
ljudi se formiraju putem osjećaja, a znanost se
izgrađuje na pojmovima. Nikada nije uspjelo
formirati ljudsko biće na pojmu. Kako da par­
tija u odnosu na intelektualce i ljude uopće
uspostavi sistem osjećaja koji bi omogućio da
se formira viši tip čovjeka? Da se razumijemo,
viši tip čovjeka ja nikako ne shvaćam u ni-
264
čeanskom smislu. U historiji su postojali ljudi
koji su predstavljali primjer za druge. Da bu­
dem posve precizan, za srednjevjekovno krš­
ćanstvo bili su to vitezovi, u Engleskoj to je
bio gentlemen. Dakle postojale su čak i riječi
kojima se označavalo te više i primejrne lju­
de. U Španiji to je bio caballero. Dakle i špa­
njolski jezik posjeduje riječ za označavanje vi­
šeg tipa čovjeka. Taj izraz nema ništa zajednič­
kog s pojmom aristokrat. Jer, vama je poznato
da smo za vrijeme rata u Španiji upotrebljavali
riječ caballero. U toj riječi sadržana je ideja
o dužnostima čovjeka. Ako izuzmemo religiju
(a religija je bila sposobna da stvori viši tip
čovjeka), možemo navesti više drugih primje­
ra. U doba viteštva stvoren je značajan tip
čovjeka, ne na religioznoj nego na laičkoj os­
novi.

Britanska imperija stvorila je tip višeg čov­

jeka, građanina. Međutim, boljševici su kreira­
li tip višeg čovjeka koji apsolutno nije gra­
đanski. Posve je sigurno, da je tip boljševika
kakav je postojao od dana revolucije do godi­
ne 1925. bio jedan od historijskih tipova višeg
čovjeka što ih nijedna znanost ne može stvo­
riti. Tipu višeg čovjeka pripada onaj čovjek ko­
ji ima više zadatake i dužnosti. Vjerujem da
bi se u tom pogledu Marx sa mnom složio, jer
on je imao ideju o profesionalnom revolucio­
naru koji u odnosu na radničku klasu ima zna­
čajnije dužnosti nego drugi. Prema tome, jasno
je da se ovdje radi o dužnostima. Vraćam se
na vaše pitanje: kakva bi trebala biti uloga in­
telektualca u partiji.
265
 Intelektualac u partiji trebao bi pridonositi
stvaranju tipa višeg čovejka, čovjeka koji ima
više dužnosti u odnosu na mase. Vidite da sa­
da govorimo o onom bitnom. Kad sam bio u
Rusiji postojala je tendencija da se problem
čovjeka ne postavlja, nego da se postavlja sa­
mo problem partije. To nije ispravno. Viši tip
kršćanina ne svodi se na crkvu, viši tip čovje­
ka revolucije i slobode ne svodi se samo na
pripadnost partiji. Tu nema koincidencije. Par­
tija je jedna struktura koja se može stvoriti na
znanstvenoj bazi, ali znanost ne može stvori­
ti čovjeka. Iz toga slijedi ovo: intelektualac-ko-
munist treba da samom sebi postavi pitanje:
Što očekujem od znanosti a što ne mogu oče­
kivati od znanosti? što očekujem, to je jasno,
a ono što mi znanost ne može pružiti moram
sam preuzeti na sebe.

3. PITANJE: Koja je po vašem mišljenju

osnovna društvena kontradikcija u današ­
njem svijetu? Ako to, kako neki misle,
više nije suprotnost između proletarijata
i kapitalizma u klasičnom marksističkom
smislu, da Ii je to suprotnost razvijenih
•i nerazvijenih zemalja?

ODGOVOR: Kao što ste vi i sami zapravo

sugerirali u svom pitanju, glavni problem da­
našnjice je problem trećeg svijeta. Realne kon­
tradikcije prešle su u ovom času s proletarija­
ta na treći svijet. Pravi proletarijat danas je
treći svijet. Danas je u Francuskoj, na primjer,
sektor tercijarnih djelatnosti mnogo značajni­
ji nego sektor primranih i sekundarnih djelat­
266
nosti zajedno. Sada ima u Francuskoj više lju­
di koji se bave tercijarnim djelatnostima nego
seljaka i radnika zajedno. 52% sačinjavaju ter­
cijarne djelatnosti, a 48% ostale. Iz toga sli­
jedi da proletarijat više ne sačinjava većinu.
Međutim, u trećem svijetu proletarijat sačinja­
va 98% stanovništva. Postoji još jedna činjeni­
ca od kapitalne historijske važnosti, koja se po­
javila prije mjesec dana. Ja, naravno, govorim
o nafti. Odbijajući da igra kapitalističku igru,
treći svijet je na putu da prisili kapitalizam na
reformu dublju od svih dosadašnjih. Vama je
poznato kakvo je značenje svojedobno imao
Tridentski koncil. Pojavio se protestantizam, i
da bi se mogla protiv njega boriti, crkva se
transformirala za vrijeme Tridentskog koncila.
Kapitalizam je primoran da se reformira iz te­
melja ako želi preživjeti. Jer ono što se desi­
lo s naftom, moglo bi se desiti sa svima siro­
vinama, a sirovine što ih upotrebljava zapadni
svijet pripadaju trećem svijetu.

4. PITANJE: Očito je da za vas historija

nije stihijno zbivanje, nego proces koji
ima svoje zakone, što je po vašem shva­
ćanju historija i koji zakoni upravljaju hi­
storijskim zbivanjima?

ODGOVOR: Što se tiče historije kada pi­

tate da li je historija stihijno zbivanje, odgovo­
rit ću vam: sigurno je da nije jer za mene ide­
ja slučaja nije fundamentalna ideja. Nekada se
pod pojmom slučaja podrazumjevala moguć­
nost da se sve dogodi. U aleatomoj matemati­
ci postoji slučaj, ali je podvrgnut određenoj za-
267
konitosti. Pascal je proučavao pojavljivanje od­
ređenog broja na ruleti i utvrdio da je slučaj­
nost moguća u toku jednog dana, ali nije mo­
guća u toku cijele godine. Učestalost pojavlji­
vanja jednog broja je sve veća što je vrijeme
duže, i slučajnost iščezava. Dakle, slučaj pre­
staje biti fundamentalna ideja. Nazivajući neku
ideju fundamentalnom, ja to činim u marksi­
stičkom smislu, a to je bitno. Slučaj nije dru­
go do li jedan moment. Historija koja bi se
svela na pojedine momente ne bi mogla biti
ozbiljna. Uloga povijesti za mene se sastoji u
tome da učini avanturu čovječanstva shvatlji­
vom. To je za mene historija. Bez toga posto­
jale bi različite historije, kronološka historija,
ekonomska historija, historija bitaka. Kad se u
historiji govori o kontinuitetu marksističkog
tipa, ja bih rekao da ti kontinuiteti danas po­
staju mnogo elastičniji. U devetnaestom stolje­
ću postojale su ideje o svijetu čiji su zakoni
bili vrlo čvrsti. U posljednjih pedeset godina
na svim znanstvenim područjima zakoni su po­
stali mnogo manje čvrsti. To znači da više ne­
ma centralnog zakona. Na primjer, u ovom tre­
nutku u fizici postoje dvije koncepcije o mate­
riji koje koegzistiraju, a ja mislim da bi se to
moglo dogoditi i u drugim disciplinama. Mi
susrećemo pokušaje ljudske inteligencije da
zahvati totalitet historije, a to i jest težnja da
se učini shvatljivom avantura čovječanstva, no
pri tome mi prodiremo, mi zahvaćamo samo je­
dan dio te cjeline. Vjerujem da će se to u ovom
stoljeću zbiti i na svim ostalim područjima
ljudske misli. U umjetnosti to je potpuno jasno,
mnogo jasnije nego u znanosti. Nekada su u
268
ime ljepote ljudi bili protiv srednjevjekovne
umjetnosti. Danas bi takav stav bio posve smi­
ješan. Jer pristup umjetnosti danas je potpu­
no drugačiji.

5. PITANJE: U vašim djelima, govorima i

razgovorima koje ste vodili ima i drugih
pojmova koji možda zahtijevaju izvjesnu
naknadnu eksplikaciju jer su bili različi­
to shvaćeni. Meni se čini da bi vaša izja­
va, u razgovoru s omladincima, nakon ob­
javljivanja »Antimemoara« također mogla
izazvati neke nesporazume. Tom prilikom
vi ste rekli da socijalizam više nije ele­
ment borbe. Molim vas da precizirate što
ste pod tim mislili.

ODGOVOR: Kod nas riječ socijalist oz­

načava pripadnike socijalističke partije, a ne
odnosi se na socijalizam. Ako sam vas dobro
shvatio, vi u stvari želite znati smatram li ja
marksizam aktivnim elementom borbe u današ­
njem svijetu. U prilici koju spominjete, ja sam
želio reći da francuska socijalistička partija vi­
še ne posjeduje nikakvu marksistički realnost,
jer je to samo jedna liberalna partija. U stva­
ri kad se govori o problemima koji vas zanima­
ju, a to su problemi ideološke prirode, u Fran­
cuskoj se uvijek upotrebljava riječ «komunist«
ili »marksist«.

6. PITANJE: Vaše djelo i vi sami vrlo ste

poznati u Jugoslaviji. Vaše sudjelovanje
u revolucijama i ratovima kao i vaša dje­
la koja o tome govore bili su kod nas do­
269
 sta česta tema debata. Također se disku­
tiralo i o vašem sudjelovanju u vladi ge­
nerala De Gaulle-a. Smatrate I ida se taj
dio vaše javne aktivnosti konzekventno
uklapa u kontinuitet vašeg života i djela?

ODGOVOR: To pitanje je sasvim jedno­

stavno. General De Gaulle bio je mom mišlje­
nju jedina mogućnost za Francusku, kao što je
to za Jugoslaviju bio Tito. U onom trenutku
čovjek nije mogao ozbiljno djelovati, a da pri
tom bude protiv De Gaullea. Ja sam mislio, ili
ću biti degolist i nešto učiniti ili neću biti de-
golist pa ću se baviti pustim brbljanjima. Ja
sam pridonio našem približavanju Alžira. To
ne bib bio mogao postići govoreći na mitinzi­
ma. Kad sam prvi put bio ministar, bilo je to
u vladi zajedno sa Mauriceom Thorezom. I u
Pokretu otpora komunisti su bili s nama. Pre­
ma tome, za ovo razdoblje pitanje se ne po­
stavlja. A ono što je učinjeno kasnije, nije bi­
lo ne znam kako dobro, ali je bilo bolje nego
ništa. Što je učinjeno za vrijeme 4. Republike?
Apsolutno ništa. Ali ima nešto što može izgle­
dati čudno, a to je da general De Gaulle uopće
nije bio čovjek desnice. Upravo njegova zaslu­
ga je približavanje Sovjetskom Savezu. Istina,
on nije bio čovjek ljevice, da se razumijemo,
nikako ne želim reći da je bio marksist. Mislim
da sam mu zapravo jedini ja ozbiljno govorio o
Marxu. Ali on nije bio ni čovjek desnice. Nika­
ko. De Gaulle bi dao sredstva za proizvodnju
u ruke naroda da je smatrao da je to tada bilo
moguće. Ali on to nije mogao učiniti 1958, u
situaciji kakva je tada bila u svijetu, na zapadu,
270
sa Rusijom kakva je tada bila. Bilo bi to iluzor­
no. On bi svakako kolektivno vlasništvo nad
sredstvima za proizvodnju preferirao kapitaliz­
mu. No, već oko 1963. ili 64. godine shvatio
sam da se taj problem više ne može postavi­
ti, jer mi više ne ćemo imati vremena. On je
u tom času već bio prilično star, a to o čemu
govorimo ipak je predstavljalo ogromnu stvar.
Osim toga, morali smo najprije rješiti pitanje
Alžira.

7. PITANJE: Željela bih vas upitati što je

za vas pothvat življenja. Da li biste po­
novo izabrali život koji ste proživjeli, kao
što bi to učinio vaš djed, prema vlastitoj
izjavi prije smrti?

ODGOVOR: Ja mislim da se nikada ne bi

moglo u različitim epohama živjeti na isti na­
čin. Jer kad se pita »da li biste izabrali isti ži­
vot«, to ne smilje značiti da bi se prošli život
mogao premjestiti u sadašnjost. Trebalo bi pi­
tati što bih učinio kad bih danas imao dvade­
set godina. Ali, kad bih ja danas imao dvade­
set godina, realna datosti uopće ne bi bile jed­
nake. Kao što sam maločas objasnio, revolucio­
narna datost za dječaka iz godine 1919. bila
je posve različita od one u 1913. godini, prem­
da oni nisu bili toga svjesni. Bio sam mladić u
svijetu u kome je bilo evidentno da će se sud­
bonosni konflikt odigrati između hitlerovske
Njemačke i nejniih protivnika među kojima smo
se našli i mi <i svi oni koiji su bili s nama u is­
toj borbi. Kada bih danas imao dvadeset godi­
na, ne bih uopće vjerovao da je moguć takav
271
revolucionarni uspon kao što je bila Oktobarska
revolucija, a isto tako ne bih vjerovao u neku
fašističku opasnost.

8. PITANJE: Ali u svijetu se uvijek nešto

događa što stvara mogućnost aktivnog
angažiranja naprednih ljudi, u svijetu uvi­
jek postoji neki Bangla Deš ili Čile. Jav­
ljaju se uvijek iznova situacije koje pred­
stavljaju izazov za čovjeka od akcije kao
što ste vi.

ODGOVOR: Doista, rijetke su situacije u

kojima su ljudi tako nesretni. Ranije nas u Či­
leu nisu trebali, a poslije bilo je već prekasno.
U Bangla Dešu stanje je bilo krajnje kritično,
jer sve što se o tome kod nas govorilo bilo je
suviše usmjereno. Kad su Englezi otišli i dali
Bangla Deš Pakistanu, bio je samo jedan impe­
rijalizam zamijenjen drugim. Kada sam posljed­
nji put bio tamo, a rat je tada već davno bio za­
vršio, u gradovima su se noću vidjele baklje a
zatim su se razlijegali krikovi. Tamo je još bilo
tristo tisuća žena silovanih u vrijeme sukoba,
koje se nisu mogle vratiti svojim kućama jer
su se stidjele, i živjele su potpuno izolirano.
One su primale pomoć od seljaka. Indijski se­
ljak je vrlo siromašan, ali i vrlo darežljiv. Za
njihove dječake država organizira neku vrstu
vojnih škola, ali nema škola za djevojčice. Po­
kušajte zamisliti kako je to užasno.

9. PITANJE: Vaše riječi mi asociraju jed­

nu Tolstojevu misao koja glasi: »Spokoj-
stvo je nepošten je duha.*
272
 ODGOVOR: Ja sam također negdje nešto
slično rekao. U romanu »Osvajači« Garine pre­
pričava jedan događaj iz vremena Pariške ko­
mune. Našavši se pred komunarima, jedan gra­
đanin im kaže: »Ali ja se nikada nisam bavio
politikom.« Komunar ga ubija govoreći: »To je
upravo zato.« To je na tragičan način ista stvar.
Problem spokoj,stva više se ne može ozbiljno
postaviti u našoj civilizaciji, jer mi uopće nema­
mo izbora između spokojstva i drame. Ne radi
se više o istim ljudima. Istinski problem da­
nas predstavlja drama, koju sada, u vrijeme
marksizma, radije nazivamo kontradikcijom.
Drama se može shvatiti na različite načine. Vi
ste, na primjer, maločas pitali koja je najre­
centnija forma u kojoj se javlja osnovna kon­
tradikcija u današnjem svijetu. Postoji tako­
đer drama intelektualca u kapitalističkom svi­
jetu, ali i drama inteletualca u komunističkom
društvu. Ova potonja ije možda još složenija
nego prva, jer, ipak, teško je boriti se protiv
nečega za što smo se opredijelili. Kad sam bio
u Rusiji, a to je bilo za vrijeme čistki, bilo nam
je jasno da ih ne odobravamo, ali nismo mogli
ni dopuštati buržoaziji da zbog toga napada
Staljina.

10. PITANJE: Suočavamo se, dakle, s

problemom izbora. Da li je po vašem miš­
ljenju autentičnost izbora u samom izboru
ili u njegovoj realizaciji?

ODGOVOR: Ja bih rekao: i jedno i dru­

go, jer nisam siguran da je izbor potpuno slo­
bodan. Ovdje ću se opet poslužiti jednim prim­
273
jerom iz područja umjetnosti, kako bi stvar bi­
la jasnija. Čovjek nije posve slobodan u svo­
me divljenju prema Césanne-ti nije uvjetovano
samo vašim izborom, vašom odlukom da ga
smatrate velikim, nego u izvjesnom smislu i
umjetnik vas odabire. Tako je slično i sa dra­
mom. Kod izbora, jedan dio ovisi o nama, a
drugi dio ne ovisi o nama, nego o stjecaju pri­
lika, o okolnostima.

11. PITANJE: Koji je udio bijega u izbo-

ru, to jest u kojoj je mjeri čovjek, koji
misli da slobodno bira, zapravo žrtva iz­
vjesne automistifikacije?

ODGOVOR: Udio bijega je ogroman. Mo­

že se reći: osigurati autentičan izbor, to znači
razoriti vlastitu komediju. Ali, to je vrlo teško.
Pogrešno je vjerovati da je velika laž ona koja
je uvjetovana interesom. Zainteresirana laž je
sitna za male ljude. Ali, velika laž je velikoduš­
na laž, smjesa velikodušnosti i legende. Ne bih
želio da ostanemo na potpuno apstraktnoj ra­
spravi o ovom pitanju, jer ne vjerujem da bi to
bilo ispravno. U stvarnosti je mnogo toga dano
unaprijed. Za vrijeme čistki imao sam prijate­
lja, sovjetskih liječnika, koji su bili zaposleni
u logorima u Sibiru. Ni jedan od njih nije sebi
postavljao problem Staljinovih čistki. Bilo je
daleko važnije spašavati od smrti jadne ljude
koji su ovisili o tim liječnicima, nego razmišlja­
ti o onome što se događa u Moskvi. No, sa sta­
novišta pravde to nije bilo u redu, jer su sud­
ski procesi u Moskvi sami po sebi bili vrlo oz­
biljna stvar. Ali, u stvarnosti bilo je upravo ta-
274
ko. Ja mislim da se tako nešto događa mnogi­
ma od nas. Jedan dio ljudi koji su prihvaćali
pod Staljinom ono što nije bilo prihvatljivo, ni­
je to činio iz interesa. Oni su to prihvaćali jer
su u tom trenutku imali druge dužnosti koje
su bile po sebi pozitivne, a koje su ih posve
zaokupljale. To je vrlo potresan povijesni fe­
nomen. Ne postoji apstraktna etika, nego pos­
toje konkretne datosti u kojima se ljudska eti­
ka inkamira. Čovjek nije jači od nesreće koju
bi želio otkloniti. Ja ne tvrdim da ovdje imam
potpuno pravo, jer pitanje koje ste mi postavi­
li bilo je neočekivano, ali, u svakom slučaju,
rekao sam ono što o tome mislim.

12. PITANJE: Mislim da problem izbora

uključuje i problem vrijednosti. U jednom
intervjuu, prije nekoliko godina, vi ste
rekli da ni jedna civilizacija ne može op­
stojati bez određenog sustava vrijedno­
sti.

ODGOVOR: Velika zabluda Zapadne Evro­

pe leži u vjerovanju da te vrijednosti čovjek
može naći u samome sebi. Takvo mišljenje pri­
pisivalo se Nietzche-u, a to je potpuno pogreš­
no. On to nikada nije rekao, nego naprotiv, nje­
gova teorija je bila da treba pronaći vrijedno­
sti na kojima će se kreirati nadčovjek. Nikad
nije tvrdio da nadčovjek sam po sebi predstav­
lja vrijednost. Usprkos grotesknoj karikaturi ko­
ja je od njega stvorena, Nietzche je bio najve­
ći iracionalist svoga vremena. Ja mislim da je
Lukač svojedobno bio počeo proučavati Nietz-
che-a. Ne znam da li je objavio te radove, ali
275
mi je rekao da je u mladosti radio na nejmu i
da ga je dobro poznavao.

13. PITANJE: Poznato mi je da vrlo cijeni­

te Đerđa Lukača. To mi je razumljivo jer
nejgova su razmišljanja vrlo relevantna za
područje koijim se ovdje bavimo. Lukač se
bavio i područjem autentične egzistenci­
je, ali dajući tome pojmu drugi smisao od
onoga što su mu kasnije pridavali filozo­
fi egzistenciijalisti. Naime, Lukač je 1908.
govorio o nemogućnosti autentičnog živ­
ljenja, budući da se po njegovom mišlje­
nju autentičnost sastoji jedino u lucidnoj
svijesti o ljudskom porazu i veličini radi­
kalnog odbijanja.
ODGOVOR: Zaista, u domeni filozofije, u
domeni estetike, Lukač je najveći mislilac ko­
munističkog svijeta svoga vremena. Kad sam
ga 1931. ili 32. susreo u Moskvi on mi je jedi­
ni ostavio dojam vrlo snažnog mislioca. U tome
času bio je on, uostalom, prilično nesretan. Po­
navljam, bio je velik mislilac u domeni kojom
se bavio, a pogotovo kad imamo u vidu mlade­
načku dob u kojoj je napisao vrlo značaj­
ne stvari.
14. PITANJE: Među vašim sugovornicima
bilo ih je mnogo kojima su pitanja etike
i morala bila glavna preokupacija. Na od­
ređeni način, ta su pitanja uvijek i u sre­
dištu vaše pažnje. Molila bih vas da na
kraju ovog razgovora kažete nešto o zna­
čenju koje faktori moralnog reda imaju u
historijskom kretanju.
276
 ODGOVOR: Postoje različita shvaćanja o
tome što nazivamo moralom. Kad je riječ o pi­
tanjima morala, smatram važnim dvije ideje,
ideju krivice i ideju pozitivnih svojstava, što se
tiče pozitivnih svojstava, ja sam na njih mislio
kad sam rekao da je svaka civilizacija obavezna
da koncipira svoj specifičan tip čovjeka više vri­
jednosti, tip kome pripadaju više dužnosti. Što
se pak tiče ideje krivice, ona predstavlja na­
sljedstvo kršćanskog morala. Ne treba zabora­
viti da se i sam marksizam dijelom razvija na
idejama kršćanskog porijekla. Marx operira poj­
mom nepravde koji nikada ne bi prihvatio, re­
cimo, jedan Rimljanin. Ni jedan Rimljanin ne bi
ropstvo smatrao nepravednim.

15. PITANJE: Govoreći o vrijednostima, vi

ste često u svojim djelima upotrijebili
termin »muževno bratstvo«. Zašto ne go­
vorite o »ljudskom bratstvu«? Znači li to
možda da ženi pripada inferiorniji položaj
u onom što suvremeni filozofi nazivaju
ljudski »Mitsein«, odnosno, da li takav
vaš stav — ukoliko je to doista vaš stav
— implicira i određenu ontološku pod­
logu?

ODGOVOR: Riječ »fraternité«, bratstvo,

ne odnosi se uopće na suprotnost muško— žen­
sko, nego se tiče ljudskog roda. Pojam brat­
stva, kako ga ja upotrebljavam, suprotan je poj­
mu kršćanskog bratstva, ne de jure, nego de
facto. Upotrijebio sam izraz »muževno brat­
stvo«, suprotno značenju koje bi izrazu »brat­
stvo« dao sveti Franjo Asiški. Postojalo je i
277
kršćansko bratstvo koje je po sebi dosta ple
menito, ali tu nije riječ o istom pojmu. Ne mo
že se nikako poistovjetiti bratstvo milosrđa
bratstvo revolucionarnih boraca.
 Izbor biografskih podataka

1901 — 3. XI u Parizu rođen Georges-André

Malraux.
1915 — Upisuje se u Ecole Turgot i pohađa je
do ljeta 1918.
1918 — Pokušava se upisati u Lycée Condor­
cet. U tome nije uspio, i od tada se za­
uvijek odriče karijere zasnovane na
školskim diplomama.
1919 — Stupa na posao kod poznatog izdavača
i knjižara René-Louisa Doyona.
1920 — U reviji »Connaissance« objavljuje svoj
prvi članak »O porijeklu kubističke po­
ezije«, te još nekoliko članaka o poe­
ziji. Upoznaje mnoge istaknute umjet­
nike među kojima su Max Jacob, Mau­
rice de Vlaminck, Fernand Léger i dru­
gi-
1921 — Upoznaje Claru Goldschmidt i s njom
putuje u Firencu i Veneciju, nakon če­
ga će mu iste godine postati supruga.
Objavljuje »Lune od papira« s ilus­
tracijama Fernanda Légera.
1922 — U naprednoj reviji »Action« objavlju­
je članak o Ondréu Gideu. Susret s Pi-
cassom.
1923 — Putuje sa ženom »i prijateljem Louisom
Chevassonom u Indokinu.
1924 — Optužen je u Pnom-Penu zbog odnoše­
nja banreljefa iz ruševina hrama Ban-
teaï-Srey. »L'EcIair« i »Les Nouvelles
littéraires« objavljuju peticiju s potpi­
sima 23 ugledna pisca (Gide, Breton,
Mauriac, Paul han, Jacob i dr.) za oslo-
279
 bađanje Malrauxa od optužbe, te posti­
žu odgodu suđenja. Malraux se kon­
cem godine vraća u Francusku.
1925 — S d arom ponovo odlazi u Indokinu. Su­
djeluje u pokretu »Mladi Anam«. Ure­
đuje novine »Indokina« i »Porobljena
Indokina«.
1926 — Vraća se u Francusku i kod Grasseta
objavljuje knjigu »Izazov Istoka«.
1928 — Grasset izdaje »Osvajače«, a Gallimard
»Luckasto kraljestvo« (Royaume farfe­
lu). Upoznaje filozofa i marksista Gro-
ethuysena.
1929 — Sudjeluje u javnoj debati o »Osvajači­
ma« iu Parizu.
1930 — Kod Grasseta izlazi »Kraljevski put«.
Putuje po Indiji, Afganistanu, Japanu
Sjedinjenim Državama, Perziji. Mal-
rauxov otac Fernand-Georges počinja
samoubojstvo.
1931 — Polemizira s Trockim o »Osvajačima«.
1932 — Piše predgovore knjigama D. H. Law-
rencea »Ljubavnik lady Chatterly« i
Faulknera »Svetište«.
1933 — Kod Gallimarda objavljuje roman »Ljud­
ska sudbina« za koji dobiva nagradu
Goncourt. Rođenje kćerke Florence.
1934 — Susret s Trockim u Royanu. Prisustvu­
je Kongresu pisaca u Moskvi i drži
svoj poznati govor. Putuje s Andréom
Gideom u Berlin radi obrane Thael-
manna i Dimitrova.
1935 — Kod Gallimarda objavljuje »Vrijeme
prezira« kojem će kasnije dodati svoj
280
 čuveni predgovor. Organizira u Parizu
Međunarodni kongres za obranu kul­
ture na koji su pozvani Pasternak i Ba-
belij. Poslije Kongresa stvoreno je Me­
đunarodno udruženje pisaca za obranu
kulture.
1936 — U časopisu »Grapouillot« kritizira re­
akcionarne intelektualce koji su se so­
lidarizirali s fašističkom agresijom u
Etiopiji (Henri Massis, Henry Bordeaux,
Gabriel Marcel, Thierry Maulnier i dr.).
Govori na Međunarodnom kongresu
pisaca za obranu kulture, u Londonu.
U srpnju se pridružuje republikanskim
borcima u Španjolskoj. Organizira
zračnu eskadrilu i sudjeluje u 65 akcija
u kojima je dva puta ranjen. Albert Ca­
mus adaptira za alžirsko kazalište Mal-
rauxovo djelo »Vrijeme prezira«.
1937 — Sudjeluje u radu Drugog međunarod­
nog kongresa pisaca u Madridu i Valen­
ciji (na kome su također prisutni Eren-
burg, Fadjejev, A. Tolstoj, Stephen
Spender, Hemingway, Tristan Tzara,
Anna Seghers, Antonio Machado i dr.).
Putuje po Sjedinjenim Državama gdje
drži predavanja i propagandne govore
u korist Republikanske španjolske. Ein­
stein ga prima u svom domu u Prince-
toneu gdje upoznaje Roberta Oppen-
heimera. Službeno nije nigdje primljen,
nego se čak pomišljalo da mu se oduz­
me viza kao revolucionaru koji ugroža­
va sigurnost USA. U Parizu Gallimard
objavljuje Malraurov roman »Nada«.
281
1938 — U Barceloni, u pravoj ratnoj atmosferi,
prema romanu »Nada« Malraux snima
film »Sierra de Teruel« s muzikom Da-
riusa Milhauda. Nakon dvije projekcije
u Francuskoj, vlada Eduarda Daladiera
zabranjuje film kao suviše revolucio­
naran. God. 1945. film će dobiti nagra­
du Louis Deluc kao najoriginalniji i naj-
kreativniji film godine.
1939 — Sudjeluje na jednoj antifašističkoj kon­
ferenciji u Parizu, uz Aragona, Paula
Langevina, Jean-Richarda Blocha i dr.
Potkraj godine je mobiliziran.
1940 — Malraux je ranjen i pada u njemačko
zarobljeništvo. Nekoliko mjeseci kas­
nije uspijeva pobjeći i skloniti se u slo­
bodnu zonu Francuske.
1941 — Priprema rukopis »Altenburških oraha«.
U Roquebruneu posjećuje ga André
Gide, a zatim Sartre sa Simonom de
Beauvoir.
1943 — Dolazi u kontakt s grupama pripadni­
ka Pokreta otpora u Corrèzi i Dordo-
gni. Komandira jedinicom Pokreta ot­
pora kao »pukovnik Berger«.
19 4 4 — Na čelu malobrojne jedinice Malraux
uspjeva zadržati napredovanje divizije
»Das Reich«. Ranjen je i zarobljen, te
odveden u zatvor u Tuluzi. Nakon po­
vlačenja Nijemaca iz Tuluze oslobađa
se iz zatvora zajedno s ostalim zarob­
ljenicima. Gubi dva brata, Rollanda i
Glaudea. Njegova druga žena Josette
Clotis, pogiba nesretnim slučajem. Ko­
mandira brigadom Alsace-Lorraine, s
282
 kojom se bori kod Mulhousea i brani
Strasbourg, u toku Ardenske ofanzive
generala von Rund9tedta.
1945 — Prima orden Legije časti. Postaje mi­
nistar informacija prvoj vladi generala
de Gaul lea u kojoj većinu sačinjavaju
socijalisti i komunisti.
1946 — Poslije pada vlade generala de Gaul lea,
Malraux se povlači iz političkog života
i posvećuje se pisanju. Drži na Sor-
bonni, pod pokroviteljstvom UNESCO-a,
vrlo zapaženo predavanje »Čovjek i
umjetnička kultura«.
1947 — Drži brojne govore podrške novoosno­
vanom degolističkom »Pokretu okuplja­
nja francuskog naroda« (RPF).
1948 — U govorima napada politiku stalijiniz-
ma, a posebno Staljinovu težnju za do­
minacijom nad Evropom. Taj tekst, pod
naslovom »Poziv intelektualcima«, kas­
nije će poslužiti kao pogovor -novom iz­
danju »Osvajača«. Radi na djelima o
umjetnosti. Službeno se rastavlja od
Clare Goldschmidt i ženi suprugom
svog pokojnog brata, pijanisticom Ma-
deleinom Lieux.
1952 — Poduzima putovanje po Egiptu i Perzi­
ji, te Grčkoj i Srednjem Istoku.
1953 — Posjećuje New-York.
1954 — U New-Yorku drži predavanja o umjet­
nosti i arheologiji. Thierry Maulnier
adaptira »Ljudsku sudbinu« za kazališ­
te.
1957 — U izdanju Gallimarda pojavljuje se I
tom »Metamorfoza bogova«.
283
1958 — Zajedno sa Sartreom, Mauriacom i
Martin du Gardom upućuje protestno
pismo predsjedniku Republike Renéu
Goty-u povodom zabrane brošure »Pi­
tanje« Henria Allega kojeg su pripadni­
ci francuskih vojnih snaga mučilii u
Alžiru. U pismu se osuđuju tortura i
povrede slobode mišljenja i izražava­
nja. De Gaulle se vraća na vlast, nakon
čega Malraux vrši različite funkcije u
vladi i drži brojne političke govore.
1959 — Postaje ministar za kulturu što će os­
tati sve do pada de Gaul lea 1969.
1961 — U prometnoj nesreći gubi oba sina. že­
stoko reagira na generalski puč u Al­
žiru i izražava spremnost da se s oruž­
jem u ruci bori za Republiku.
1962 — Plastična bomba pripadnika organizaci­
je OAS, namijenjena Malrauxu, ranjava
djevojčicu Dephfmu Renard. Putuje u
New-York gdje se susreće s Kenedy-
jem.
1963 — Organizira kulturnu suradnju sa Sjedi­
njenim Državama Amerike i govori u
Washingtonu u čast izlaganja Leonar-
dove Mona Lise u Americi.
1964 — U okviru kulturne suradnje, organizira
izlaganje Milonske Venere u Japanu.
Po narudžbi Malrauxa, Marc Chagall je
oslikao plafon Opere u Parizu. Drži ina­
uguralni govor prilikom otvaranja Do­
ma kulture u Bourgesu, jednom od do­
mova čije je osnivanje poticao širom
Francuske u sklopu akcije za »demet-
ropolizaciju kulture«.
284
1965 — Posjećuje Kinu i razgovara sa Ču En-
-Lajem i Mao Ce-Tungom. Prilikom pos­
jeta Indiji postaje počasni doktor Uni­
verziteta u Benaresu. Posjećuje mauzo­
lej Mahatme Gandija.
1966 — S Leopoldom Senghorom otvara Prvi
svjetski festival crnačke umjetnosti.
Drži inauguralni govor u Domu Kultu­
re u Amiensu. Organizira retrospek-
tivnu izložbu Pabla Picassa. Postaje po­
časni doktor Univerziteta u Oxfordu.
1967 — Kod Gallimarda objavljuje »Antimemo-
are« i postiže velik uspjeh.
1968 — Putuje u Sovjetski Savez gdje se sas­
taje s Kosiginom.
1969 — Demisionira s de Gaulleom. Potpisuje
sa Sartreom i Mauriaeom peticiju u ko­
rist Régisa Débraya. Povlači se u Ver-
rières-le-Buisson, u dvorac Louise de
Vilmorin, svoje prijateljice iz djetinj­
stva, gdje nastavlja književni rad.
1970 — Kod Gallimarda objavljuje »Crni tro­
kut« (studije o Laclosu, Saint-Justu i
Goyi). U Colombeyu prisustvuje sahra­
ni generala de Gaullea koji je umro
9. XI.
1971 — U izdanju Gallimard izlazi knjiga »Hras­
tovi koje obaraju«. Javno protestira u
povodu pokolja u Bangla-Dešu. šalje
otvoreno pismo Nixonu smatrajući ga
odgovornim za situaciju u toj zemlji.
1972 — Sastaje se s Nixonom u Bijeloj kući.
Francuska televizija objavljuje seriju
od devet pedesetminutnih emisija o
285
 Malrauxu, pod naslovom »Legenda vi­
jeka«.
1973 — Putuje u Indiju. Postaje počasni dok­
tor Univerziteta u Rajshahi (Bangla-
-Deš). Drži govore u Daki. Otvara ve-
liiku retrospektivnu izložbu Fondacije
Maeght u Saint Paul-de-Venceu, »And­
ré Malraux i Imaginarni muzej«. Reali­
zira tri zapažena filma o umjetnosti.
1974 — Kod Gallimarda objavljuje knjige: »Gla­
va od vulkanskog stakla«, »Lazar« i
»Irealno« (II tom »Metamorfoza bogo­
va«). Bavi se pitanjima reforme obra­
zovanja i primjenom audiovizualnih
tehnika, u vezi s posredovanjem umjet­
ničkih sadržaja u nastavi. Putuje u Ja­
pan i susreće se s carem Hiro-Hitom.
Sudjeluje na simpoziju u Kyotu posve­
ćenom temi »Što je Azija«. U New-
-Delhiju prima Nehruovu nagradu za
mir.
1975 — Drži predavanje o civilizaciji, na Poli-
tehniokoj školi u Parizu. Kod Gallimar-
da izdaje knjigu »Gosti u prolazu« (III
dio »Antimemoara«). Potpisuje jednu
peticiju protiv oživljavanja fašizma.
1976 — Gallimard objavljuje »Izvanvremen­
sko«, III dio »Metamorfoza bogova«. —
23. XI André Malraux umire u bolnici
Henri-Mondor u Créteilu.
1977 — Posthumno izlaze djela »Krhki čovjek
i književnost« i »Natprirodno« (prera­
đen I tom »Metamorfoza bogova«).
286
 Résumé
Le sens du titre »A ction et éthique« se veut
ju s tifié par Y e ffo rt depioyé afin de découvrir
et d ' élucider les aspects éthiques de I ' action
dans Y oeuvre de M alraux; cette action est en­
visagé dans la vie sociale et p o litiq u e , ainsi
que dans la litté ra tu re conçue ele-même com­
me action.
Le livre est composé des chapitres suivants:
»Préface«, »A la rencontre du thème«, »U In­
dochine et le prem ier engagement p olitique d'
André Malraux«, »La rencontre de Y O rient et
de Y Occident«, »L action contre la contem ­
plation — La trilo g ie d ’ Asie«, »Repercussions
de la trilo gie d ' Asie«, »Le clim at p olitique et
Y activité des intellectuels au début des an­
nées trente«, »Le roman »U Espoir«, »La force
des choses — La présence au pouvoir«, »La
politique de la culture et la culture en action«,
»La notion fondamentale de V homme et V his­
toire«, »M alraux et V existentialism e dans la
littérature«, »U a rt comme contestation et Y
humanisme esthétique«, »Le cycle antim ém o­
ire«, »U homme — être-contrela-m ort«; une
bibliographie et une chronologie com plètent Y
ouvrage. Un entretien que nous accorda André
Malraux en décembre 1973 à Verrières-le-Buis-
son est présenté à la fin de cette étude.
Suivant chronologijuem ent la création litté ­
raire d ’ André M alraux et son engagement sur
le plan politique et culturel, cette monographie,
fondée sur un m atériel important, puisé à d i­
fférentes sources, m et en évidence la co nti­
287
nuité de certains thèmes chez Y auteur, la con­
tin u ité de ses positions éthiques essentielles,
le degré de cohérence entre la réflexion et Y
action en tant quf aventure et engagement ré­
volutionnaire et politique, puis Y humanisme
spécifique de Y action, et finalem ent Y art en
tant qu acte particulièrem ent s ig n ifica tif sur la
plan éthique.
Ces thèmes prédominants dans Y oeuvre de
M alraux tém oignent de la préoccupation perma­
nente de Y auteur à Y égard de certains prob­
lèmes de Y homme et de sa vie dans la co­
mmunauté humaine. Dans la recherche des so­
lutions aux problèmes humains, sa réflexion
est continuellem ent liée à Y action pratique et
ancrée dans Y existence — que cette action
serve d ' instrum ent de vérification des prises
de position soient formées dans le dépasse­
m ent critiq ue des expériences vécues, ou en­
core que Y action et son co rréla tif éthique (et
c est justem ent en cela que Malraux est un
personnage exceptionnel) présentent deux as­
pects parallèles de Y orientation essentielle
de sa vie.
La rencontre avec Y Asie a enrichi son ex­
périence et Y a conduit à son prem ier engage­
m ent politique. Dans sa conscience, toujours
éveillée et sensible aux valeurs humaines fon­
damentales, cette confrontation avec Y Orient
lu i a m ontré la nécessité de réexaminer dans
son ensemble le fonds de valeurs sur lesquel­
les repose la civilisa tion de Y Occident. Cette
confrontation aura pour résultat des vues plus
larges et la p ossibilité de poser avec une gran­
de lu cid ité les questions fondamentales aux­
288
quelles ï homme d ’ aujourd’hui se trouve con­
fronté. A in si déjà dans ses prem iers essais,
Malraux d é fin it précisém ent certaines que­
stions qui seront, plus ou moins explicitem ent,
présentées dans toutes ses oeuvres: Ou’ est-ce
que I’ homme? Pourquoi et comment vivre? Co­
mment devenir et reste r homme?
A ces questions M alraux s ’ efforce de ré­
pondre par sa vie et son oeuvre en dehors de
tous les chemins déjà frayés et battus par I '
humanisme bourgeois, en inaugurant un nouvel
humanisme, I ’humanisme de l ’ action. Par son
action il a m is en re lie f non seulem ent le rôle
et la p ossibilité de I ’ individu mais aussi la re­
sponsabilité de chaque homme quant à son pro­
pre choix. M alraux a com pris toute la gravité
de »la m ort de Dieu« pour notre civilisation,
mais, à la différence de ses nombreux contem ­
porains, il ne s ’est jam ais arrêté aux positions
de I ’ absurde et de la négation. Toute son oeuv­
re est dirigée, au contraire, vers la recherche
de valeurs qui donneraient un sens à I ’ exis­
tence humaine sans recours aux mythes et aux
solutions toutes faites. Le refus d ’ accepter un
monde absurde ne s ig n ifiâ t aucunement pour lu i
une démission, mais, justem ent, ce refus l ’ in­
cita it — ainsi que les héros de ses romans —
à I ’ action.
Dès 1927 Malraux refuse le mythe de /'
individualisme et cherche une issue à la so li­
tude humaine dans »V autre«. La décennie qui
suit I ’ anée 1927 sera V époque d ’ une créa­
tion et d ’ une a ctivité intenses, et au cours de
cette période Malraux réalisera un rare paral­
lélism e entre la pensée et T action, entre ses
289
positions théoriques et son propre engagement.
Ce qui marque cette période, c ’ est Y inter­
pénétration la plus intim e de Y action et de la
m éditation se conditionnant m utuellem ent et
prenant force Y une dans Y autre.
Au cours de notre étude nous avons indi­
qué Y importance de la conception malrucie-
nne de Y homme en tant qu' Ȑtre-contre-la-
-m orU pour la vie et Y oeuvre de Y auteur, et
comm ent elle s' é tait manifestée dans la re­
cherche permanente des différentes p ossibili­
tés de s ’ opposer à la m ort et à d ’ autres as­
pects de la fatalité, ainsi que dans Y aspira­
tion à les surm onter et, d ’ une certaine maniè­
re, à les transcender. Le transcendant est tou­
jours recherché au niveau de Y homme, jamais
en dehors de lui, qu’ il s ’ agisse de la révolte
individuelle, de la fraternité révolutionnaiare,
ou de la création a rtistique — ce qui représen­
te selon M alraux trois possibilités distinctes
pour que Y homme se réalise.
L’ aventure exprim ait Y éthique de Y inten­
s ité et de la domination, l ’action commune
l ’éthique de la fra te rn ité virile, et Yart a ina­
uguré une nouvelle fraternité plus noble que
ses form es précédentes.
L’ action apparaît d ’ abord sous son aspect
érhémère, celle de Y aventure qui est défi au
destin, mais die ntôt elle prend la form e d ’ un
engagement p o litiju e efficace et évolue vers un
sentim ent de responsabilité croissant. L’ aspi­
ration d ’ »ê tre «• devient un besoin d ’ »agir«.
Nous avons su ivi le raport complexe de Y éthi­
que e t de Y action, examinant en prem ier lieu
290
Y action au sein de la révolution, puis le dé­
calage entre la conviction d ' une nécessité d ’
action d ’ une part, et les exigences éthiques de
Y homme qui agit d ’ autre part. C' est pourquoi
dans notre analyse nous avons accordé une pla­
ce particulière 'a Y »Espoir«, car c ’est là que
Malraux a posé dans toute sa gravité e t avec
angoisse le rapport très complexe entre Y é th i­
ques et la politique, et les dilem m es inquié­
tants quant au choix des buts et des moyens.
La coexistence de destins divers ainsi que des
différentes prises de position politiques réu­
nis dans Y action commune, donnent à Malraux
la possibilité de développer ces dilem m es sur
la relation individu-collectivité, et la révolution
considérée comme contexte social donne aux
drames individuels un poids p articulier. Dans Y
»Espoir«, la révolution apparaît comme la form e
la plus élevée et la plus noble de la révolte et
atteint une valeur suprême, car elle exige de Y
homme qu ’il engage ce qu 11 possède de m eil­
leur en lui-même. U »Espoir« inaugure un nou­
veau type d ' intellectu el qui ne sépare pas la
pensée de Y action et pour qui »être« et »fa i­
re « sign ifien t la même chose. Plus que dans
n ’importe quelle oeuvre, M alraux a réussi, dans
Y »Espoir«, à intégrer Y individu à la communa­
uté et à atteindre Y unité du p a rticu lie r et du
social, de la volonté individuelle e t de la d isci­
pline révolutionnaire. En posant sur le même
plan le problème individuel et social Y »Espoir«
est Y oeuvre la plus riche de signification. La
participation physique de Y auteur à la guerre
d ' Espagne donne à son oeuvre un p rix particu­
lie r et Y authenticité d 1 un témoignage vécu.
291
 Tout en rejetant T individualism e psycholo­
gique en tant que culte favorisant les d iffé ­
rences entre les hommes, Malraux plaide pour
une personnalité éthiquement différenciée qui
a g it d' une manière autonome et responsable.
La dim ension de T action est ic i essentielle,
m ais jamais T action n ’ a d ' importance en tant
que teell. Ce qui compte c ’ est T aspect éthi­
que de T action, parce que, comme nous T
avons déjà vu, cette démarche confirme que le
choix politique est toujors un choix éthique.
Les idées en elles-mêmes et pour elles-mê­
mes ne T ont jamais intéressé, mais seulement
lorsqu'elles sont incarnées par des person­
nages qui agissent dans une situation concrète
et im portante pour T existence de /' homme.
Les idées sont de scondensations d' expérien­
ce personnelle, et T expérience transformée en
conscience se transpose sur un plan artistique
plus élevé. La révolution et les guerres repré­
sentent des m atières prem ières et un contexte
idéal plaçant T homme dans des situations-li­
m ites perm ettant de parvenir jusqu 'à certaines
vé rité s essentielles le concernant. Les valeurs
qui ont m otivé la participation de Malraux aux
révo ltes et aux révolutions ont été particulière­
m ent analysées, d ' où la conclusion que cou­
rage, lu cid ité et fra te rn ité resent les constantes
dom inantes et les »fid é lité s « de /' auteur.
Certaines de ces valeurs pour lesquelles il
s ' est engagé T ont rapproché du marxisme,
bien qun M alraux n r a it jamais accepté certai­
nes positions socio-politiques marxistes, ni la
perspective m arxiste elle-même. Sa vision his­
torique reste toujours tragique, mais la pessi­
292
misme, particulièm ent exprim é après la deu­
xième guerre mondiale, ne ! ’ a jam ais rappro­
ché du fascime, bien que ce m ot a it été u tilis é
dans les attaques portées contre lu i au temps
de sa collaboration avec la général de Gaulle.
Nous avons accordé beaucoup de place à cette
période au cours de laquelle prédom inaient cer­
taines attitudes assez différentes des précéden­
tes et que Malraux explique lui-même. Parmi
ces explications nous considérons comme la
plus importante celle d ’ après laquelle son gaul­
lisme était une réaction a n tito ta lita ir eau sta li­
nisme. En tous cas, cette prise de position n'
a été pour lu i ni facile ni simple, mais elle a
exprimé d ’ une certaine façon /' am biguité pa­
thétique et inéluctable de la vie.
Malraux nous offre ! ’ exemple d ’ un homme
qui s ’ est efforcé de fonder sa vie sur un code
moral personnel. Formulant la thèse que cha­
que lui-même et qu ’il devient sa propre cré­
ation, Malraux a défini des positions et des fo r­
mules que nous trouverons plus tard chez la
plupart des écrivains existentialistes. Nous
avons mentionné les différences essentielles
qui le séparent de ces derniers, p a rticu liè re ­
ment de ceux chez lesquels /' action fa it défaut
et de ceux chez lesquels les principes éthi­
ques sont restés au niveau des déclarations.
Alors que dans l' étude des oeuvres des
écrivains appartenant aux époques antérieures
on pouvait faire valoir la thèse qun fa it de I’
oeuvre litté ra ire un phénomène objectivem ent
existant à élucider sans recourir au personnage
de Y auteur (d ’ autant plus que la connaissan­
293
ce de la vie de Y auteur peut représenter une
surchage superflue et nuisible), Y analyse s'at­
tachant aux oeuvres des écrivains engagés du
XXe sièche n epeut absolument pas éluder, ce
que Y on applle »les données biographiques«.
C ’ est pourquoi, pour nous aussi le rapport en­
tre la vie de Y écrivain et son oeuvre est d ’
une importance p articulière compte tenu de la
responsabilité de Y écrivain comme représen­
tant de prises de position morales et intellec­
tuelles données. L’ »Espoir« par exemple, pré­
sente une certaine échelle de valeurs et don­
ne des exemples d ’ engagement social qui ont
au une très grande influence sur la jeunesse et
ses prises de position. Ici justement, la questi­
on posée, à savoir si Y écrivain a authentifié
son exigence éthique par sa propre vie, c ’ est-
-à-dire si la vérité de Y oeuvre litté ra ire a tou­
jours été également sa propre vérité, revêt
une importance essentielle et décisive. Nous
pensons que Malraux a atteint, dans une mesu­
re que nous rencontrons rarem ent chez d ' aut­
res écrivains cet accord entre la vie et Y oeuv­
re, cette cohérence de la réflexion et de Y acti­
on. Sa pensée s ’ est fo rtifié e dans Y action, et
Y action a donné une immense et inépuisable
im pulsion à la reflexion. En posant le problè­
me de Y homme sur les deux plans, Y un mé-
taplysique, et Y autre, concret et social, sen
oeuvre transcende Y actualité politique pure
et simple, lim ité e dans le temps.
La préoccupation de Y a rt n ’ a pas détourné
Y in té rê t de M alraux des probléms concrets et
politiques (Bangla Desh). Le déplacement de Y
in té rê t du domaine de I ’action sociale au do­
294
maine de I ’ a rt n ’ est pas une repture mais in­
dique la continuité d ’ une même recherche qui
consiste à révéler la grandeur de I' homme et
à éveiller en lu i la conscience de cette gran­
deur. (Jamais — disonsle en passant — la bas­
sesse ou la bêtise n ’ont été l ’objet de ses
considérations. Pas de decsriptions d ’ un seul
franquiste dans I ’ »Espoir«!). La rencontre avec
Y ar te st une nouvelle rencontre avec I ’ hom­
me, c ’ est pourqoui Y esthétique est pour M al­
raux révolutionnaire sociale donne un sens à
la création artistique. Toutes deux, Y action et
Y esthétique ,ou plus précisém ent Y action dans
la vie et dans Y a rt sont en fonction de Y af­
firm ation morale de Y homme.

Au cours des étapes évolutives que Y é cri­

vain a traversées, Y in té rê t à Y égard de Y art
constitue le lien logique entre ses diverses
prises de position, parce que Y a rt perm et d ’
»être« dans un sens plus élevé e t plus durable
que celui de Y action pratique. L’ aptitude de Y
art à établir une comm unication entre les ho­
mmes est plus grande que celle de Y action
pratique et politique, parce que Y oeuvre d ’ a rt
s ’adresse à tous les hommes de tous les
temps. Ainsi, Y art crée-t-il un pont entre les
civilisation et les cultures les plus d ifféren te s
et Y humanité tout entière réalise-t-elle une co­
mmunauté nouvelle d ’ une haute qualité é th i­
que. C ’ est là qu ’apparaît la continuité in in te r­
rompue de Y e ffo rt pour Y humanisation du
monde où Y art, de même que Y action révolu­
tionnaire et sociale, devient un moyen puissant
dans la lutte contre la solitude et la mort.
295
 La fin de notre étude m ontre Y identité des
m otivations qui se trouvent à Y origine de Y
action p o litiq u e , comme à Y origine de la cré­
ation esthétique: le refus e t la révolte. D ’ une
même attitude sp iritue lle naît la nécessité de
détruire certaines des valeurs existentes, mais
sans se fixe r dans la révolte, ou dans la néga­
tivité . La volonté d' a ffirm e r la possibilité d ’
un renouvellem ent éthique, impose la néces­
sité de Y action sur le plan politique à laquelle
correspond la création sur le plan esthétique.
U art, de même que Yaction politique, s ' oppo­
sent au monde par un acte libérateur dans le­
quel, apparaissent comme des instrum ent de li­
bération. Ainsi, Y action politique et la création
a rtistiq ue constituent des éléments indispen­
sables pour la form ation éthique de Y homme.
Ces deux activités sont Y expression de la
lib e rté de Y homme qui par le »fa ire « affirm e
son »être«. »Faire« devient ainsi »être«. Par le
»fa ire « les héros de Malraux répondent à la
question déjà posée dans ses prem iers essais:
comm ent devenir et rester homme par un choix
authentique qui a ffirm e la libe rté et donne une
raison d 'ê tre plus profonde.
Par Y action pratique et sociale, ainsi que
par la création, le révolutionnaire de même que
Y a rtiste s ' élèvent au-dessus de Y existence
éphémère, et existent pour les autres. U ac­
tion sociale et la création im pliquent la même
exigence de plénitude d ' être, d ’ absolu qu’el­
les ne peuvent d ’ ailleurs jamais pleinement
atteindre. Elles ne peuvent qu' apporter »la mo­
nnaie« de cet état, et Y art y parvient avec
plus de force e t de façon plus durable que Y
296
action. Si cette aspiration pouvait être réalisée
entièrement, le besoin d ’ a rt éprouvé par /' ho­
mme n ’ existerait peut-être plus.
Tout ceci perm et de comprendre que la fo r­
mation de T homme et sa métamorphose é thi­
que positive resent une préoccupation dom inan­
te pour Malraux. Elle n ’ est jam ais achevée ni
définitive. M alraux est conscient du caractère
éphémère et provisoire de toute réponse et de
toute solution. Au fond de ses réflexions le
pessimisme reste présent, un pessim ism e qui,
pourtant, n ’ a rien de décourageant en soi. Cet­
te lutte impose à T homme des exigences m axi­
males pour résiste r au pessim ism e et à la ten­
tation de T indifférence, ainsi que pour étab lir
une communication avec les autres. Même qu­
and T action n ' aboutit pas, la d ignité qu’ elle
confère à V homme demeure, et la tentative
même pour s ’ opposer au destin qui comporte
le risque donne une valeur à cette lutte.
La révolution même représente quelque
chose de plus qu’ un changement du monde au
sens politique: c ' est T éthique en action qui
doit nous révéler I' homme dans la révolution,
et non seulem ent la révolution elle-même. La
rapport essentiel est le rapport que T homme a
envers lui-même dans la recherche de sa pro­
pre vérité, recherche également im portante
dans notre rapport avec ï autre. C’ est là que
se situe »V homme supérieur« de Malraux, c ’
est-à-dire /' homme assumant les plus grandes
responsabilités et dont le choix n ' est jamais
une fuite vers les solutions les plus faciles,
mais s ’ oriente toujours vers celles ju i T en­
gagent davantage et qui contribuent à une pos-
297
sesion plus complete de lui-même. U homme
nouveau d o it continuellem ent m ettre en ques­
tion le présent e t rechercher de nouvelles pos­
s ib ilité s d ’ action.

L’ in te rvie w d ’ André M alraux accordé à

r auteur de la présente monographie, est pub­
liée ic i pour la prem ière fois intégralement.
Elle a été enregistrée sur bande magnétique.
André M alraux a revu et aprouvé le texte o ri­
ginal en français. Il a cependant exprimé son
désir, le cas échéant, s o it précisé qu’ il s ' agit
d ’ un te xtê parlé e t non écrit.
U intervie w porte sur certaines questions
essentielles traités dans ce livre : André M al­
raux précurseur de /' existentialism e; le mar­
xism e et r intellectu el; le parti communiste et
le type humain supérieur; M alraux et gaullis­
me; le problem e du choix et des valeurs; la no­
tion de fraternité.

298
 Bibliografija
A. Djela Andréa Malrauxa

»Des Origines de la poésie cubiste«, in La Connai­

ssance, 1"* année no 1, janvier 1920, pp. 38—43.
»La Genèse, des Chants de Maldoror«, in Action
no 3, avril 1920, pp. 33—35.
Lunes en papier, Paris, Editions de la Galerie Si­
mon, 1921.
»Journal d' un pompier du jeu de massacre«, in
Action, no 8, août 1921, pp. 16— 18.
»Aspects d’ André Gide«, in Action, mars—avril,
1922, pp. 17—21.
Charles Maurras, Mademoiselle Monk, préface d’
André Malraux, Paris, Stock, 1923.
Collection »Indochine« de 17 juin au 14 août 1925.
Collection »Indochine enchaînée«, noveubre 1925
— février 1926.
La Tentation de T Occident, Paris, Grasset, 1926.
»André Malraux et I’ Orient«, in Les Nouvelles
Littéraires, no 198, 31 juillet 1926, p. 2.
D’ une jeunesse européenne, in Ecrits par A. Cham-
son, Paris, Grasset, Les Cahiers verts 1927, pp.
129—153.
Les Conquérants, Paris, Grasset, 1928.
Royaume farfelu, Paris, Gallimard, 1928.
»La Question des Conquérants«, in Variétés, 15 oc­
tobre 1929, pp. 429—437.
»Les Conquérants«, fragments inédits, in Bifur,
no 4, 31 decembre 1929, pp 5— 15.
»André Malraux nous parle de son oeuvre«, in
Monde, 18 oct. 1930.
La Voie Royale, Paris, Grasset, 1930.
»Déclarations sur André Gide«, in Les Cahiers de
la Quinzaine, 6* cahier, série XX, 5 avril 1930, pp.
49—51.
299
»Un quart d’ heure avec André Malraux, in Can­
dide, 13 novembre 1930, p. 3.
»Réponse de Malraux à André Rousseaux«, in
Candide, 20 novembre 1930, p. 3.
»Réponse à Trotski«, in La N.R.F., 19e année, no
211, avril 1931, pp. 501—507.
D. H. Lawrence, L' Amant de Lady Chatterly, pré­
face d’ André Malraux, Paris, Gallimard, 1932.
»S.O.S.«, in Marianne, 11 octobre 1933.
La Condition Humaine, Paris Gallimard, 1946.
William Faulkner, Sanctuaire, Préface d’ André
Mariaux, Paris, Gallimard, 1933.
»Trotski«, in Marianne, 25 avril 1934, p. 3.
»L’ Art est une conquête«, in Commune no 13—14,
septembre—octobre 1934, pp. 68—71 (texte d’ An­
dré Malraux au Congrès des écrivains soviétiques).
»L’ Attitude de V artiste« in Commune, no 15, no­
vembre 1934, pp. 166— 174.
Le Temps du Mépris, Paris, Gallimard, 1935.
André Viollis, Indochine S.O.S., Préface d’ Addré
Malraux, Paris, Gallimard, 1935.
»Sur I' héritage culturel«, in Commune, no 37, sep-
tembue 1936, pp. 1—9.
L’ Espoir, Paris, Gallimard, 1937.
La lutte avec Y Ange I, Les Noyeurs de Y Alten-
burg, Lausanne, Editions du Haut, Pays, 1943.
Esquisse d’ une Pcychologie du Cinéma, Paris, Ga­
llimard, 1946.
A/' était-ce donc que cela? Paris, Ed. du Pavois,
1946, 19 p.
Scènes choisies, Paris, Gallimard, 1946.
La Psychologie de Y Art I, Le Musée Imaginaire,
Genève, Skira, 1947.
»L’ Homme et la Culture artistique«, in Les Confé­
rences de Y UNESCO, Paris, Fontaine, 1947. (Le
texte d’ André Malraux est aux pages 75—89).
»Discours au Vélodrome d’ Hiver«, in Esprit, no
143, mars 1948.
300
»Andresse aux intellectuels«, in Le Cheval de Tro­
ie, no 78, juijlet-août 1948, pp. 973—998.
La Psyichologie de V Art II, La Création artistique,
Skira, 1948.
La Psychologie de Y A rt III, La Monaie de Y Abso­
lu, Paris, Skira, 1949.
Le Conquérants, version définitive, avec une post­
face de I’ auteur, Paris, Grasset, 1971.
Les Voix du Silence, Paris, Gallimard, 1951, Biblio-
tèque de la Pléiade.
Manès Sperber, Qu’ une Larme dans Y Océan, Pré­
face d’ André Malraux, Paris, Calmann-Lévy, 1952.
»L’ Etat n’ est pas fait pour diriger I’ art mais pour
le servir«, in Correfour, no 393, 26 mars 1952, pp.
1—5.
»Rencontre avec Malraux«, in Les Nouvelles Lit­
téraires, no 1283, 3 avril 1952, pp. 1—4.
Le Musée Imaginaire de la sculpture mondiale II,
Des bas-reliefs aux grottes sacrées, Paris, Galli­
mard, 1954.
»Premier entretien avec Malraux« in L' Express, 25
décembre 1954, p. 10—11.
Louis Guilloux, Sang noir, Préface d’ André Mal­
raux, Paris 1955.
»L’ Entretien avec André Malraux«, in Lf Express,
no 88, 29 janvier 1955, pp. 8— 10.
Antimémoires, Paris, Gallimard, 1967.
»Malraux parle I«, in Le Figaro Lattéraire, — 2—8
octobre 1967, no 1120 pp. 6—9 (entretien avec
Michel Droit).
»Malraux parle II«, Ibid., 9— 10 octobre 1967, no
1121, pp. 12— 15.
»Malraux parle III«, Ibid., 23—29 1967, no 1123,
pp. 12—15.
»Dialogue Malraux — d’ Astier, in L’ Evénement,
no 19—20, septembre 1967, pp. 57—62.
Malraux André, Le triangle noir, NRF, Gallimard,
970. (Leclos et les liaisons dangereuses, Goya en
301
blanc et noir. Sait-Just et la force des choses.)
Malraux André, Oraisons funèbres, Gallimard 1971.
André Malraux, »Les Chênes qu' on abaU, Paris,
Gallimard, 1971.
Malraux André, L’ Irréel, le Titien et les peintres
de Venise, in Magazine littéraire, no 79/80, sep-
1973.
Malraux André, La Tête cT obsidienne, Paris, Galli­
mard, 1974.
André Malraux répond aux jeunes, disque, Collec­
tion français de notre temps, no 65.
Malraux André, Lazare, Gallimard, 1974.
Malraux André, L. Irréel, Gallimard, 1974.
Malraux André, Les Hôtes de passage, Gallimard,
1975.
L’ Indépendance de ï esprit, correspondance en­
tre Jean Guéhenno et Romain Rolland, préface d’
André Malraux, Albin Michel, Paris, 1975.
Malraux André, La Corde et les Sours, Gallimard,
1976.
Malraux André, L Intemporel, Gallimard, 1976.
Malraux, Etre et Dire, sous la direction de Mar­
tine de Cou reel, postace inédite de Malraux, Plon,
1976.
Malraux André, U Homme précaire et la littératu­
re, Gallimard, 1977.
Malraux André, Le Surnaturel, Gallimard, 1977.

B. Djela o Malrauxu

Boisdeffre, Pierre de, André Malraux, Paris, Editions

universitaires, 1952.
Brincourt, André, André Malraux ou le temps du si­
lence, Paris, La Table Ronde, 1966.
Carduner, John, La Création romanesque chez Mal­
raux, Paris, Nizet, 1968.
Delhomme, Jeanne, Temps et estin, essai sur André
Malraux, Gallimard, 1955.
302
Dorenlot, F. E. Malraux ou l'unité de pensée, Paris,
Gallimard, 1970.
Frohoc, Wilbur Merril, André Malraux tnd the tragic
Imagination, Standford University Press, San Francis­
co, 1952.
Gailard, Pol, André Malraux, Paris, Bordas, 1970.
Gaillard, Pol, Les critiques de notre temps et Mal­
raux, Paris, Garnier, 1970.
Galante, Pierre, Malraux, Paris, Plon et Paris Match
1971.
Harris, Geoffrey, André Malraux: l'éthique comme
fontion de l'esthétique, Paris, Minard, 1972.
Hoffmann, Joseph, L’Humanisme de Malraux, Paris,
Klincksieck, 1963,
Laçasse, Rodolphe, Hemingway et Malraux, Montréal,
Ed. Paulines, Québec, 1972.
Lacouture, Jean, André Malraux, Paris, Seuil, 1973.
Langlois, Walter, André Malraux: l ’aventure indochi­
noise, Paris, Mercure de France, 1967.
Langlois, Walter, André Malraux — Du »farfelu«
aux Antimémoires, Paris, Lettres modernes, 1972.
nos 304—309.
Mauriac, Claude, Malraux ou le mal héros, Gras­
set, 1946.
Payne, Robert, André Malraux, Paris, Buchet-Chas-
tel 1973.
Picon, Gaëtan, André Malraux, Paris, Gallimard.
1945.
Picon, Gaëtan, Malraux par lui-même, Paris, Ed. du
Seuil, 1953.
Sabourin, Pascal, La réflexion sur l'art d’André Mal­
raux, Paris, Klincksieck, 1972.
Suarès, Guy, Malraux celui qui vient, Stock, 1974.
Vandegans, André, La jeunesse littéraire d'André
Malraux, Paris, J. J. Pauvert, 1964.

C. Ostala djela i članci

Albérès, René Marili, Bilan littéraire du XX* siècle,
Rennes, Montaigne, 1956.
303
Albérès, René Marili, L'Aventure intellectuelle du
XXe siècle, Ed. Albin Michel, 1969.
Aubarède, Georges de, »Entretien avec Malraux«,
in Les Nouvelles littéraires, no 1283, 3 avril 1952,
pp. 1—4.
Beauvoir, Simone de, L'Existentialisme et la Sagesse
des Nations, Paris, Nagel, 1948.
Beauvoir, Simone de, Les Mandarins, Paris, Galli­
mard 1954.
Beauvoir, Simone de, Tout compte fait, Paris, Galli­
mard 1972.
Béguin, Albert, »Points de vue«, in Esprit, oct. 1948,
(p. 449— 452)
Berl, Emmanuel, Mort de la pensée bourgeoise, Pa­
ris, Grasset, 1929.
Berl, Emmanuel, A venir, Gallimard, 1974.
Bernard, J.-P. A., Le parti communiste français et
la question littéraire 1921— 1939, Grenoble, Presses
Universitaires 1972.
Bespaloff, Rachel, Cheminements et ctrrefours, Pa­
ris, Vrin, 1938.
Blend, Charles-Daniel, »Early Expressions of Mal-
raux’s Art Theory«, in Romanic Review, 3 oct. 1962.
Boisdeffre, Pierre de, Une Histoire vivante de la
littérature d’aujourd'hui 1938— 1958, Paris, Le livre
contemporain 1958.
Boisdeffre, Pierre de, »André Malraux«, Dictionna­
ire de littérature contemporaine, Paris, Ed. Univer­
sitaires 1963.
Boudot, Pierre, »Le message posthume de Malraux
à l’usage des bacheliers futurs«, in La Quinzaine
littéraire no 252/1977.
Bosquet, Michel, »La revolte selon Sartre et les
gauchistes«, in Le Nouvel observateur no spécial
VI/1974, pp. 52—53.
Brasillach, Robert, »Le goût malsain de l’héroïsme«,
in L’Action Française, 10 août 1933.
Breton, André, Pour André Malraux, in Les Douvel-
les littéraires, no 96, 16 août 1924, p. I.
304
Brochier, J. J., »Le biographe et sa cible«, Maga­
zine littéraire, Paris, septelbre 1973, no 79/80, pp.
52—53.
Brochier, J. J., »Une relation privilégiée«, Magazi­
ne littéraire, Paris, septembre, 1973, no 79/80, pp.
29—30.
Brochier, J. J., »L'Escadrille André Malraux«, Ma­
gazine littéraire, Paris, septembre, 1973, no 79/80,
pp. 22—25.
Cabane, Pierre, »Malraux contre Picasso«, L’Oeil,
mai 1974, no 226, pp. 58—59.
Caute, David, Le Communisme et les intelectuels
français (1914— 1966), Paris, Gallimarr 1964.
Chapsal, Madeleine, interview, in Express,
no 1322/1976.
Clavel, Maurice, »Le Fantôme de Malraux«, in Le
Nouvel observateur, Paris, avril-mai 1974, no 494,
pp. 74—75.
Debray, Pierre, »Malraux léniniste en chômage«, in
Esprit, oct. 1948, pp. 456—460.
Defrasne, Jean, La gauche en France de 1789 à
nos jours, Paris, Que sais-je? 1972.
Denis, Marion, André Malraux, Paris, Seghers 1970.
Denis, Marion, »Comment fut tourné espoir«, in
Magazie littéraire, Paris, septembre 1973. no 79/80,
pp. 26—27.
Domenach, Jean-Marie, Le Retour du tragique, Pa­
ris, Seuil 1967.
Drieu La Rochelle, Pierre, »Malraux l’homme nou­
veau«, in La Nouvelle Revue Française, décembre
1930.
Droit, Roger-Pol, »On a toujours raison de se ré­
volter«, in Le Monde, 17 mai 1974, pp. 17—19.
Dumur, Guy, »Du Mépris à l’Espoir«, Le Nouvel ob­
servateur, Paris, avril-mai 1974, no 494, pp. 64— 66.
Dunoyer, Jean-Marie, »Malraux chez Maeght«, Le
Monde 13 juillet 1973, p. 15.
Ehrenbourg, llya, Vus par un écrivain d’URSS: Gide,
Malraux, Mauriac, Duhamel, Paris, Gallimard, 1934.
305
France, Anatole, »Appel au prolétariat«, in L'Huma­
nité, 14 août 1920.
Friedmann, Georges, »L’Espoir« de Malraux, in
L'Humanité, 29 janvier 1938.
Gabory, Georges, »Eloge de Landry«, in Action no
1, fév. 1920, p. 68.
Gary, Romain, »André Malraux ou l’honneur d’être
un homme«, in Le Monde, 18. nov. 1977.
Gabory, Georges, »Au temps du farfelu«, in Ma­
gazine littéraire, Paris, septembre 1973, no 79/80,
pp. 13— 15.
Gide, André, Voyage au Congo, Paris, Gallimard,
1927.
Gide, André, Le Retour du Tchad, Paris, Gallimard,
1928.
Gide, André, Retour de TURSS, Gallimard 1936.
Gide, André, »L’Aventure humaine«, in Terre des
hommes, 1er décembre 1945.
Gide, André, Journal (1889—1939) NRF, Bibliothèque
de la Pléiade, 1948.
Gide, André, Journal (1939— 1949), NRF, Bibliothè­
que de la Pléiade, 1954.
Goldmann, Lucien, Pour une sociologie du roman,
Gallimard 1964.
Goulemot, Jean-Marie, »Malraux prophète de la
mort du roman« in Les Nouvelles littéraires, no
2573/1977.
Kapidžić-Osmanagić Hanifa, Malro i struktura, Od­
jek, 1. Ill 1969, XXII, 5.
Kapidžić-Osmanagić Hanifa, Malro i struktura prije
strukturalizma, Letopis Matice srpske, 1969, CXLV,
knj. CD III, 6, str. 639-648.
Kern, Anne-Brigitte, »Je ne reviendrais plus à Mal­
raux«, in Magazine littéraire, Paris, septembre 1973,
no 79/80, pp. 31—32.
Lacouture, Jean, »L’Aventure indochinoise«, in Ma­
gazine littéraire, Paris, septembre 1973, no 79/80,
pp. 16— 18.
306
Langlois, Walter, »Entre les poèmes cubistes et les
grands romans: la période indochinoise de Mal­
raux«, in La Quinzaine ittéraire, Paris, 1er septembre
1967, no 34, p. 6.
Lionel, Richard, »Le militant des années trente«,
in Magazine littéraire, Paris, septembre 1973, no
79/80, p. 18.
Magny, Claude-Edmonde, »Malraux le fascinateur«,
in Esprit, octobre 1948, pp. 513—534.
Magny, Claude-Edmonde, Essai sur les limites de
la littérature, Paris, Payot 1967.
Malraux, Clara, Le Bruit de nos pas, Vol. I Appren­
dre à vivre, Paris, Grasset 1963.
Malraux, Clara, Le Bruit de nos pas, Vol. Il Nos
vingt sans, Grasset, 1966.
Malraux, Clara, Le Bruit de nos pas, Vol. Ill Les
Combats et les jeux, Grasset 1969.
Malraux, Clara, Le Bruit de nos pas, Vol. IV Voici
que vient l ’été, Grasset 1973.
Matvejević Predrag, Putevi André Malrauxa, Knji
ževne novine, 25. XI 1967. XIX 315.
Matvejević Predrag, André Malraux ili izazov ljud­
skoj sudbini, Telegram, 18. IV 1969, X, 468.
Matvejević Predrag, Hrastovi koje obaraju, posljed­
nji razgovor Malrauxa sa de Gaulleom, Kolo, 1971,
IX, 11, 1138— 1142.
Matvejević Predrag: André Malraux — ili zazov ljud­
skoj sudbini, pogovor knjizi André Malraux: Anti-
memoari, Naprijed, 1969. str. 571—582.
Matvejević Predrag, Razgovor o politici i kulturi,
Radio-Zagreb, 22. II 1973.
Matvejević Predrag, Samoupravljanje u svjetlu kul­
ture, saopćene na naučnom skupu »Radnička kla­
sa i kultura«, Zlatibor 1974, str. 11.
Matvejević Predrag, »André Malraux na kraju »ljud­
ske sudbine«, Forum, 1—2/1977,
Mauriac, Claude, »Lorsque Malraux précède Sartre
sur les chemins de la liberté«, in Le Figaro litté ­
raire, 9 novembre 1946, no 34. p. 10.
307
Mauriac, François, »Prix Goncourt«, in L’Echo de
Paris, 16 décembre 1933.
Mauriac, François, »Le plus grand écrivain français
vivant«, in Le Figaro littéraire, 3 novembre 1969.
Mounn, Georges, »Les Chemins de Malraux«, in
Les Lettres françaises, Paris, 7 juin 1946.
Mounier, Emmanuel, »André Malraux ou l’impos­
sible déchéance«, in Esprit, octobre 1948, pp. 513—
534.
Mounier, Emmanuel, L’Espoir des désespérés (Mal­
raux, Camus, Sartre, Bernanos), Paris, Ed. du Seuil
1953.
Moeller, Charles, Littérature du XX* siècle et chri­
stianisme, Paris-Tournai, Casterman 1958.
Nadeau, Maurice, Art et Révolution, in Quinzaine
littéraire no 188 du 1er—15 juin 1974.
Nadeau, Maurice, Le roman français depuis la guer­
re, Paris, Gallimard, 1963.
Nizan, Paul, Intellectuel communiste I, Paris, Mas­
pero 1970.
Nizan, Paul, Intellectuel communiste II, Paris, Mas­
pero 1970.
Novaković, Boško, Jedan roman o revolucionarnoj
Kini, Misao, 14/1932, XL/305—308.
Parain, Brice, »La fin de l’individualisme«, in
L’Humanité, 4 nov. 1930.
Parinaud, André, »André Malraux nous dit«, in Arts,
30 novembre 1951, no 335, pp. 1—10.
Picon, Gaëtan, »La rupture avec le communisme«,
in Esprit, oct. 1948, pp. 452—456.
Picon, Gaëtan, Panoramades idées contemporaines,
Paris, Gallimard, 1968.
Picon, Gatan, Panoramades idées contemPLKv
Picon, Gaëtan, »Les deux cultures«, in Le Monde,
20—21 octobre 1968, p. 11.
Polanščak, Antun, »André Malraux et la condition
humaine«, Zagreb, Studia romanica e tanglica Za-
grebiensia, 29—32/1970—1971.
308
Pompidou, Georges, Pages choisies d’André Mal­
raux, Paris, Hachette, 1955.
Racine, Nicole, Les écrivains communistes en
France 1920— 1936, thèse de doctorat de recherche,
sous la direction de René Rémond.
Ristić, Marko, Predgovor za nekoliko nenapisanih
romana i dnevnik tog predgovora (193), Prosveta,
Beograd, 1953, Biblioteka Putetevi.
Ristić, Marko, Ljudi u nevremenu, Zagreb, 1956.
Ristić, Marko, Politička književnost, Zagreb, Napri­
jed, 1958.
Ristić, Marko, Istorija i poezija, Beograd, Prosveta,
1962.
Sartre, Jean-Paul, Qu’est-ce que la littérature, Pa­
ris, Gallimard, 1948.
Sartre, Jean-Paul, Situation, VIII, Paris, Gallimard,
1972.
Simon, Pierre-Henri, L’Homme en procès, Paris,
Payot, 1950.
Simon, Pierre-Henri, Témoins de l ’homme, Paris,
Colin 1960.
Simon, Pierre-Henri, »Contestation et culture«, in
Le Monde, 24 juillet 1968, p. 1-
Stéphane, Roger, »Malraux et la révolution«, in
Esprit, octobre 1948. pp. 461—468.
Stéphane, Roger, Portrait de l ’aventurier, précédé
d'une étude de Jean-Paul Sartre, Ed. du Sagitaire
1950.
Stéphane, Roger, Fin d’une jeunesse, Paris, La Ta­
ble ronde 1954.
Todd, Olivier, »Malraux par Malraux«, in Le Nouvel
Observateur no 573 1975.
Trotsky, Léon, »La Révolution étranglée', in NRF,
no 211, avril 1931.
Trotsky, Léon, »Quelques questions concrètes à A.
Malraux«, in La Lutte ouvrière, no 37, 26 mars
1937, p. 2.
Trotsky, Léon, Déclaration, in La Lutte ouvrière no
37, 9 avril 1937.
309
Verny, Françoise, André Malraux parle de Jean Vi­
lar, in Magazine littéraire, no 54, juillet-août 1971,
pp. 8—9.
Vianson-Ponté, Rierre, »Malraux déchiffré, l’énigme
demeure«, in Le Monde, 8 février 1973, p. 13.
Viansson-Ponté, Pierre, »Un certain silence«, in
Le Monde, 22 janvier 1973, p. 9.
Vilar, Jean, »Un entretien avec André Malraux«, in
Magazine littéraire, juillet-août 1971, no 54, pp.
10—24.
Wightman, John, »Malraux: the Mythe and Reality«
in The observer review, 28 nov. 1976.
Zimmermann, D. Paul, »Malraux: l’homme engagé«,
in Newsweek, 6. dec. 1976.

310