U praksi se koriste različiti mjerni instrumenti

za procjenu motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.

Za razliku od npr. psihologije ili medicine, testovi

koji se koriste u kineziologiji nisu ni približno standardizirani, normirani ili opće prihvaćeni. Ne treba

naglašavati koliko je važno da mjerni instrumenti

kojima se mjere motoričke i funkcionalne sposobnosti u terenskim uvjetima imaju dobre metrijske

karakteristike poput valjanosti, pouzdanosti, osjetljivosti ili pragmatičnosti. To je posebno naglašeno

u kineziologiji koja se najviše bavi mjerenjima motoričkih sposobnosti, a upravo su one u velikoj mjeri

podložne utjecajima ostalih antropoloških značajki

(morfoloških karakteristika, mentalnih sposobnosti,

crta ličnosti, itd). Parcijalizacija mogućeg utjecaja,

npr. crta ličnosti, motivacije ili sociološkog statusa

na rezultate motoričkih i funkcionalnih testova moguća je samo zahtjevnom metodološkom

infrastrukturom i uzorkovanjem, međutim redukcija utjecaja morfoloških značajki ostvariva je
jednostavnim

preinakama u načinu računanja rezultata.

Valjanost je vjerojatno najznačajnija metrijska

karakteristika testa, a podrazumijeva intenciju da

se određenim testom isključivo, ili barem u najvećoj

mjeri, mjeri samo ona značajka koja bi se tim testom

i trebala mjeriti. Dosadašnja istraživanja u kojima su

korišteni standardni testovi za procjenu motoričkih

sposobnosti uglavnom su analizirali njihove relacijske ili diskriminacijske značajke spram spola, dobi,

ili ostalih antropoloških dimenzija (Šibila, 2009;

Chiara i sur., 2011), a u znatno manjoj mjeri njihove metrijske karakteristike (Rogulj i sur., 2009).

Opravdano se međutim postavlja pitanje metrijskih karakteristika, a posebno valjanosti pojedinih

testova za procjenu motoričkih sposobnosti. Manji

je problem ako se takvi testovi koriste na primjer

za vrednovanje i longitudinalno praćenje napretka

učenika u školskom sustavu (Findak i sur., 1996),

a veći ako se koriste za kompariranje polaznika u

transverzalnim postupcima odabira u sportu.

U tom slučaju može doći do ozbiljnih pogrešaka, npr. ako se za neki borilački sport tipa zahvata

želi odabrati dijete koje ima visoku razinu statičke

snage ruku i ramenog pojasa (što je jedan od bitnih

preduvjeta uspješnosti u ovim sportovima), pogreš-

no je samo na osnovu “sirovog” rezultata u testu izdržaj u visu odabrati dijete s boljim rezultatom,
zanemarujući mogućnost da je rezultat nekog drugog

polaznika, iako npr. slabiji, ustvari možda vredniji

ako je morao držati veću tjelesnu masu.

Stoga je cilj ovog rada eksperimentalna provjera

valjanosti testa izdržaj u visu zgibom u odnosu na

podložnost rezultata utjecaju morfoloških karakteristika, te prijedlog metodološkog unaprjeđenja

izračuna rezultata. Treba napomenuti da je test izdržaj u visu zgibom sastavni dio službene baterije

testova za vrjednovanje napretka učenika u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske, ali i

dio službene Eurofit baterije testova na razini Europske unije.

METODE ISTRAŽIVANJA

Na uzorku od 119 učenika nesportaša starosti 12

godina izvršeno je testiranje izdržaja u visu zgibom

te izmjerena tjelesna težina. Putem pearsonovog koeficijenata korelacije analizirana je povezanost

rezultata u testu iskazanog na standardni način u apsolutnoj veličini i rezultata iskazanog u relativnoj

veličini u odnosu na tjelesnu težinu.

OPIS TESTA

Svrha testa izdržaj u visu zgibom je procjena

statičke snage ruku i ramenog pojasa koja je definirana kao sposobnost dugotrajnog izometrijskog

naprezanja mišića ruku i ramena. Za provedbu testa

potrebne su preča, dvije strunjače, stolac, zaporni

sat, magnezij i slika zadatka. Test se izvodi na pre-

či visine 1,5 m ispod koje su namještene strunjače

na koje je postavljen stolac. Ispitanik se popne na

stolac i rukama u širini ramena hvata preču pothvaNenad Rogulj1, Vladan Papić2, Kajo Tukić3

1Kineziološki fakultet Sveučilišta u Splitu

2Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu

3OŠ Knez Trpimir, Kaštel GomilicaDIJAGNOSTIKA TRENIRANOSTI

84

Nenad Rogulj, Vladan Papić, Kajo Tukić