Rukomet pripada skupini vrlo složenih kompleksnih sportski aktivnosti.

O tome svjedoče strukturna

obilježja ove sportske igre i struktura zahtijevanih vrijednosti sastavnica treniranosti o kojima

ovisi uspješnost u igri, što naročito utječe na složenost trenažnih postupaka koji se planiraju i
programiraju s ciljem da se u rukometaša pozitivno utje-

če na razvoj i održavanje hijerarhijski definiranih

bazičnih i specifičnih sposobnosti i osobina, kao i

tehničko-taktičkih znanja u funkciji potpunog razvoja igrača u dugoročnom procesu sportskog

usavršavanja tijekom sportske karijere (Vuleta, Milanović i sur., 2004).

Dugo vremena rukometni znanstvenici i struč-

njaci pokušavaju utvrditi jednadžbu specifikacije

uspješnosti u rukometnoj igri a isto tako definirati modelne vrijednosti odnosno važnost pojedinih

sposobnosti i znanja za pojedina igračka mjesta u

fazi napada i fazi obrane u rukometnoj igri.

Na temelju utvrđenih razlika može se utvrditi

određeno zaostajanje u pokazateljima treniranosti

mlađih rukometašica, koje se trebaju putem treninga korigirati i podignuti na višu razinu. Stoga se u

ovom radom pokušati utvrditi razlike motoričkih

sposobnosti rukometašica s obzirom na poziciju u

igri. Dobivene informacije mogu pomoći trenerima

pri planiranju i programiranju trenažnog procesa

rukometašica, te mogu biti smjernica pri selekciji

mladih rukometašica prema igračkim pozicijama.

Analizom stanja treniranosti reprezentativnih

rukometašica i ženskih prvoligaških ekipabavili su se Čavala i sur. (2002) koji su na uzorku od

36 mladih rukometašica proveli testiranje bazične i

specifične motorike statistički značajnu povezanost

testova bazične motorike, u prvom redu eksplozivne

i brzinske snage u odnosu na razinu efikasnosti u

specifičnim motoričkim testovima, te niže vrijednosti u testovima koje opisuju repetitivnu snagu
trupa i fleksibilnost.

Gruić i sur. (2007) su konstruirali kvalitetnu bateriju testova koja bi se mogla provoditi u različitim

uvjetima rada. Predložili su 25 testova za procjenu

bazičnih motoričkih sposobnosti, 5 specifičnih testova te 21 test funkcionalnih sposobnosti. Zaklju-

čuju da nedostaje longitudinalnih studija te se ne

mogu definirati pouzdani standardi.

Razlike u nekim bazičnim motoričkim sposobnostima između rukometašica mlađih kadetkinja

iz različitih klubova u Zagrebu i okolici su utvrdili Ohnjec i Gruić (2008). Diskriminacijskom analizom
utvrdili su tri diskriminacijske funkcije, od

kojih dvije statistički značajne na razini p<.01. Prva

diskriminacijska funkcija objašnjava oko 68% varijance diskriminacijskog prostora, a najviše je

definirana projekcijama varijabli: kretanje koracima

u stranu s okretima za 180°, pretklon raznožno, koraci u stranu, skok u vis s mjesta te skok u dalj s

mjesta. Druga diskriminacijska funkcija objašnjava oko 60% varijance diskriminacijskog prostora, a

najviše je definirana projekcijama varijabli sprint iz

visokog starta 20m te bacanje medicinke iz ležanja.

Gruić i sur. (2011) su na uzorku ispitanika od

34 rukometašice (18 kadetkinja i 16 seniorki) proveli istraživanje s ciljem utvrđivanja razlika u općoj

i lokalnoj fleksibilnosti u odnosu na natjecateljsku

dob. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje statistički značajnih razlika između rukometašica
seniorskog i kadetskog uzrasta u varijablama za procjenu fleksibilnosti lumbalnog dijela leđa s
pripadaju-

ćim pojasom (sjed i dohvat) te fleksibilnosti stražnje

strane natkoljenice prednoženje lijevom nogom iz

ležanja na leđima i prednoženje desnom nogom iz

ležanja na leđima).DIJAGNOSTIKA TRENIRANOSTI

86

Lidija Bojić-Ćaćić, Valter Vuleta, Dinko Vuleta

RAZLIKE U NEKIM POKAZATELJIMA BAZIČNIH I SPECIFIČNIH MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI KOD

MLADIH..