Može se pretpostaviti da su energetske moguć-

nosti ljudskog organizma sigurno najvažniji faktori

koji određuju granice fizičkih sposobnosti, pa tako

i bavljenje sportom. Stoga možemo reći da su fizič-

ke sposobnosti i energetski kapacitet skoro pa istovjetni pojmovi. Pojam „aerobni kapacitet“

označava

opći obujam aerobnih metaboličkih procesa u organizmu čovjeka, a predstavlja veći dio ukupnog
energetskog kapaciteta čovjeka (Živanić i sur., 1999). Za

razliku od toga, termin „maksimalna potrošnja kisika“ (VO2max), ili po anglosaksonskim autorima

„maksimalna aerobna moć“ (eng. maximal aerobic

power), odnosi se na intenzitet aerobnih procesa i u

stvari predstavlja sposobnost organizma da u odre-

đenom trenutku iskoristi, za njega najveću količinu

kisika (Helgerud i sur., 2001). Maksimalna potrošnja

kisika je najveća količina kisika koju osoba može

iskoristiti iz udahnutog zraka tijekom dinamičke fizičke aktivnosti koja uključuje velike mišićne grupe

(Wagner, 1996). Ekonomičnost trčanja predstavlja

kisikov dug pri submaksimalnom intenzitetu vjež-

banja i može varirati i preko 20% kod sportaša sa

približnom vrijednošću VO2 max.

Mjerenje i praćenje motoričkih, funkcionalnih

sposobnosti kao i antropometrijskih karakteristika

je sastavni dio treninga u većini sportova (Ramsbottom i sur., 1988; Jones, 1997). Također se često

koristi kao pomoćno sredstvo ili smjernica onima

koji jednostavno uživaju u vježbanju kako bi odr-

žali dobro zdravlje (Sprunt, 2000).

Aerobna sposobnost je bitna komponenta u većini sportova. Ona je neophodna i nogometašima koji

se žele aktivno, tj. profesionalno baviti nogometom,

njihovim trenerima koji ih podučavaju u sportu. Itekako je bitna za sve sudionike u trenažnom
procesu.

Svi sudionici u sportu, trener, igrači, sportski liječ-

nici, kondicijski treneri su podjednako zainteresirani da prate napredak u pogledu više motoričkih
sposobnosti, a među njima i aerobne sposobnosti

koja je od presudnog značenja za ovaj sport.

Nogomet karakterizira kontinuiran tijek aktivnosti sa promjenljivim intenzitetom igre i veoma

niskim koeficijentom uspješnosti, kada se promatra u pogledu postignutih golova i vremena

provedenih na terenu, kao i prema posjedovanju lopte

pojedinaca. Nogometaš tijekom igre prijeđe oko 10

km (Mayhew & Wenger, 1985; Reilly i sur., 1993).

Najveći dio maksimalne potrošnje kisika-VO2 max

otpada na sveukupne kretne aktivnosti, poslije čega

idu hodanje i intenzivno trčanje, a zatim sprint. Po

prirodi igre to odgovara aerobnim potrebama od

oko 80% maksimalne potrošnje kisika (Reilly i sur.,

1993; Helgerud, Engen & Wisloff, 2001).

Rezultati istraživanja na nogometašima iz razli-

čitih svjetskih liga pokazuju velike razlike u maksimalnoj potrošnji kisika. Tako su Diaz i sur. (2003)

izmjerili 53,8 ml/kg/min, kod 248 nogometaša meksičke prve lige. Oni su naglasili i potrebu
poboljšavanja ovih rezultata ukoliko se žele ostvariti bolji

rezultati na međunarodnoj razini. Međutim, zna-

čajno veće vrijednosti zabilježene su tijekom nekih

drugih ispitivanja funkcionalne sposobnosti nogometaša. Wisloff i sur. (1998) bilježe rezultate od 60

ml/kg/min u istraživanju provedenom na dva tima

Norveške profesionalne lige. Casajus (2001) je zabilježio 66,4 ml/ kg/min kod nogometaša Španjolske

prve lige. Helgerud i sur. (2001) iznose podatke o

64,3 ml/kg/min, također kod norveških profesionalaca. Vrijednosti VO2max od 58 ml/ kg/min odredili

su singapurski istraživači na istoj razini natjecanja

(Aziz i sur., 2000). Proučavajući fiziološki profil

nogometne reprezentacije Saudijske Arabije, AlHazzaa iznosi podatke o 56,8 ml/ kg/min, dodajući

da su vrijednosti znatno niže nego one koje su dane

u izvještajima za vrhunske nogometaše drugih dr-

žava, i u toj činjenici daje djelomično objašnjenjeDIJAGNOSTIKA TRENIRANOSTI

100

Branko Đukić, Darijan Ujsasi, Nebojša Vujkov, Nenad Sudarov, Snežana Vujanović
POVEZANOST MORFOLOŠKIH KARAKTERISTIKA, SASTAVA TIJELA I MAKSIMALNE POTROŠNJE KISIKA