Haruki Murakami

NORVEŠKA ŠUMA
Južno od granice, zapadno od Sunca Moj slatki Sputnik nakon potresa

O piscu:
Haruki Murakami roðen je u Kjotu 1949.
godine. Odrastao je u Kobeu, a sada živi u
blizini Tokija. Autor je romana Lov na divlju
ovcu, Tvrdokuhana zemlja èudesa i Kraj
svijeta, Norveška šuma, Pleši pleši pleši,
Ljetopis Ptice--navijalice, Južno od granice,
zapadno od Sunca, Moj slatki Sputnik, Kafka
na obali; publicistièke knjige Podzemlje:
napad plinom u Tokiju i japanska psiha, te
zbirki prièa Slon nestaje i nakon potresa.
Dobitnik je mnogih književnih priznanja,
ukljuèujuæi odnedavno i uglednu nagradu
Jomimuri. Djela su mu prevedena na
dvadeset i sedam jezika.
Za mnoge fetes
Imao sam 37 godina i bio sam pojasom svezan za sjedalo dok je golemi 747 ponirao kroz
gust oblaèni pokrov približavajuæi se hamburškoj zraènoj luci. Hladne kiše, svojstvene
mjesecu studenome, natapale su zemlju i sve obavijale sumornom atmosferom
flamanskog ulja na platnu: službenike zraène luke u kabanicama, zastavu navrh niske
aerodromske zgrade, reklamni plakat BMW-a. Dakle — evo opet Njemaèke.
Èim se zrakoplov spustio, iz zvuènika na stropu poèela se raz-lijegati tiha glazba:
milozvuèna instrumentalna obrada Norveške šume1 od Beatlesa. Od te bih melodije
uvijek duboko uzdrhtao, ali ovoga puta potresla me jaèe nego ikad.
Nagnuo sam se naprijed i zagnjurio lice u šake da mi se lubanja ne raspukne. Ubrzo mi je
prišla jedna od njemaèkih stjuardesa i na engleskom me upitala jesam li bolestan.
— Nisam — rekao sam — samo mi se vrti.
— Sigurni ste?
— Jesam, hvala.
Nasmiješila se i otišla, a glazba se promijenila: sad je sviralo nešto od Bilh/ja Joela.
Uspravio sam se i pogledao kroz prozor u
1 Prevoditeljièine napomene se nalaze na str. 343-347.
tamne oblake koji su visjeli nad Sjevernim morem, misleæi na sve ono što sam u životu
izgubio: zauvijek prošla vremena, prijatelje koji su umrli ili nestali, osjeæaje koje nikad
više neæu proživjeti.
Zrakoplov je stigao do ulaza. Ljudi su poèeli otkopèavati poja-seve i vaditi prtljagu iz
pretinaca, a ja sam se sve to vrijeme nalazio na livadi. Osjeæao sam miris trave, æutio
vjetar na licu, èuo krik ptica. Jesen 1969., a meni se približava dvadeseta.
Stjuardesa je opet došla provjeriti kako sam. Ovoga puta sjela je kraj mene i pitala me
jesam li dobro.
— Dobro sam, hvala — rekao sam smiješeæi se. — Samo me uhvatila neka sjeta.
— Potpuno vas razumijem — rekla je. — I meni se to dogaða, dosta èesto.
Ustala je i uputila mi prekrasan osmijeh. — Pa, dakle, želim vam sretan put.
AufWiedersehen.
— AufWiedersehen.
Osamnaest je godina prošlo od toga dana na livadi, a ja još mogu u sjeæanje prizvati
svaku njegovu pojedinost. Višednevna blaga kiša isprala je ljetnu prašinu i zaodjenula
gore dubokim, blistavim zelenilom. Vlati bjelasaste trave sezale su do visine glave i
lelujale se tamo-amo na listopadskom povjetarcu. Dugi trak oblaka lebdio je posred
ledenoplavièastog svoda. Pogled na to visoko nebo gotovo je nanosio bol. Dašak vjetra
pirnuo je preko livade i puhnuo kroz njenu kosu, da bi se odmah potom izgubio u šumi,
šumoreæi u krošnjama i donoseæi nam na mahove udaljene glasove laveža - nejasan,
mutan zvuk, koji kao da je dopirao s dveri nekoga drugog svijeta. Druge zvukove nismo
èuli. Druge ljude nismo sreli. Ugledali smo tek dvije jarkocrvene ptice kad su preplašene
prhnule uvis usred livade i odmaglile u šumu. Dok smo tako lunjali, Naoko mi je govorila
o bunarima.
Pamæenje je èudna stvar. Dok sam se nalazio na samom mjestu dogaðaja, nisam na njega
obraæao ni najmanju pozornost. Ni-
jednom mi nije palo na pamet da æe on na mene ostaviti tako dugotrajan dojam, a
pogotovo nisam sanjao da æu ga se r8 godina poslije sjeæati do u tanèine. Toga dana živo
mi se fuækalo za krajobraz. Mislio sam o sebi. Mislio sam o prelijepoj djevojci koja hoda
kraj mene. Mislio sam o nama dvoma zajedno, pa onda opet o sebi. Bile su to te godine,
to životno doba kad mi se svaka slika, svaki osjeæaj, svaka misao vraæala poput
bumeranga. I što je još gore, bio sam zaljubljen. Zaljubljen u komplikacije. Krajobraz mi
nije bio ni na kraj pameti.
Sada mi se, meðutim, u sjeæanje prvi vraæa taj prizor s livade. Miris trave, pomalo
prohladan vjetar, obris brežuljaka, lavež psa: to su mi prva sjeæanja, i vraæaju mi se sa
savršenom bistrinom. Imam dojam da mogu pružiti ruku i vrškom prsta pratiti njihove
konture. No iako taj prizor vidim posve jasno, u njemu nema nikoga. Nikoga. Nema
Naoko, a ni mene. Kamo li smo samo nestali? Kako se to moglo dogoditi? Sve što mi se
tada èinilo važnim
- Naoko, èovjek koji sam tada bio, svijet koji sam tada imao: kamo li je sve moglo
nestati? Istina je, ne mogu joj se prisjetiti ni lica -bar ne iz prve. Ostala mi je tek
pozadina, sam okoliš, bez ljudi u prvom planu.
Istina, s vremenom joj se sjetim lica. Poènem spajati predodžbe
- njezina siæušna, hladna ruka; njena ravna crna kosa, na opip tako glatka i mirna;
nježna, obla usna resica i odmah pod njom mikroskopski sitan madež; kaput od
kamelhara koji je nosila zimi; njezin obièaj da mi gleda ravno u oèi kad me nešto pita;
lagani drhtaj koji bi joj se katkad uvukao u glas (kao da govori na vjetrovitu vrhuncu) - i
najednom vidim njezino lice, najprije uvijek iz profila, jer smo Naoko i ja uvijek bili
negdje vani i hodali, jedno uz drugo. A onda se ona okreæe prema meni, smiješi se, jedva
primjetno krivi glavu u stranu i progovara, gledajuæi me u oèi kao da u njima želi
ugledati odraz bjelice koja je sijevnula bazenèiæem kristalno èistog vrela.
Treba vremena da se pojavi Naokino lice. A s godinama to traje sve dulje. Tužna je istina
da mi je za ono èega sam se mogao sjetiti
za 5 sekunda ubrzo trebalo 10, pa 30, pa onda puna minuta - kao sjene koje se u suton
izdužuju. Jednoga æe dana, pretpostavljam, moje sjene progutati tama. To je neizbježno:
moje pamæenje sve se više udaljava od mjesta na kojemu je Naoko nekoæ stajala - na
kojemu sam stajao onaj stari ja. Vraæa mi se tek krajolik, pogled na onu livadu u
listopadu, stalno iznova, poput simboliène scene u nekom filmu. Svaki put kad se pojavi,
kao da zada udarac nekom dijelu mog uma. Probudi se, kaže. Još sam tu. Probudi se i
razmisli o tome. Razmisli zašto sam još tu. Ti me udarci ne bole. Uopæe ne osjeæam bol.
Samo šuplji zvuk koji odjekne sa svakim udarcem. A i on jednoga dana mora izblijedjeti.
Ali u hamburškoj zraènoj luci udarci su bili dulji i jaèi nego inaèe. I upravo zato pišem
ovu knjigu. Da razmislim. Da shvatim. Jednostavno zato što sam takav. Da bih osjetio
kako sam nešto do kraja razumio, moram to zapisati.
Dakle, da vidimo, o èemu je Naoko toga dana govorila?
Naravno: o "poljskom bunaru". Nemam pojma je li takav bunar postojao. To je možda
bila tek slika ili simbol koji je postojao samo unutar Naoko, poput svih onih drugih stvari
koje je tih mraènih dana znala u svom umu najednom oživjeti. No kad mi ga je jednom
opisala, nikad više nisam mogao zamisliti tu livadu bez bunara. Od toga dana slika
neèega što nikad nisam svojim oèima ugledao ostala je neraskidivo povezana sa stvarnim
prizorom polja koje se prostiralo preda mnom. Taj bunar znam opisati do najsitnijih
detalja. Nalazio se toèno na granici izmeðu livade i šume - mraèan otvor u zemlji, širok
jedan metar, skriven ispod trave. Na njegovu rubu nije bilo nikdkve oznake - ni ograde, ni
kamena oboda (bar ništa više od razine tla). Bila je to obièna rupa, razjapljeno zjalo.
Njegovo kameno okno nagrizlo je vrijeme, a kamenje je poprimilo èudnovatu
muljevitobijelu boju. Bilo je napuklo, nedostajali su neki blokovi, a u jedan od raspuklih
spojeva spuznuo je mali zeleni gušter. Mogao si se nagnuti preko ruba i tako zuriti u
ništavilo. Ja sam o tom bunaru znao samo da
je zastrašujuæe dubok. Bio je bezdano dubok i prepun tame, kao da su se sve tame svijeta
sabile u njega i nepovratno zgusnule.
— On je jako, jako dubok — rekla je Naoko, pažljivo birajuæi rijeèi. Znala je tako
govoriti, usporila bi da pronaðe toèno onu rijeè koju traži. — Ali nitko ne zna gdje je —
nastavila je. — Znam samo da je negdje ovdje, u blizini.
Ruku duboko zabijenih u džepove jaknice od tvida, nasmiješila mi se kao da želi reæi:
"Istina je!"
— Onda je iznimno opasan — rekao sam ja. — Tako dubok bunar, a nitko ne zna gdje
je. Upadneš i to je kraj.
— Kraj. Aaaaaaaa! Pljus! Gotovo.
— Sigurno se dogaðaju takve stvari.
— Dogaðaju, tu i tamo. Možda jednom u dvije-tri godine. Netko odjednom nestane, ne
mogu ga naæi. Onda ovdašnji ljudi kažu: "Aha, pao je u poljski bunar."
— To nije baš lijepa smrt — rekoh.
— Nije, to je grozna smrt — rekla je Naoko, stresajuæi grumen sjemenki trave s jakne.
— Najbolje bi bilo da slomiš vrat, ali vjerojatno bi slomio samo nogu i onda ne bi mogao
ništa. Vièeš iz svega glasa, ali nitko te ne èuje, ne možeš oèekivati da æe te itko naæi, po
tebi pužu stonoge i pauci, svuda oko tebe kosti stradalih, mrak, vlaga, a visoko nad
glavom vidiš malecki kolut svjetla nalik na zimski Mjesec. I tako polako umireš, na tome
mjestu, sasvim
sam.
— Fuj, od same pomisli ježi mi se koža — rekao sam. — Taj bi bunar trebalo naæi i
ograditi zidom.
— Ali nitko ga ne može naæi. Zato pazi da ne skreneš sa staze.
— Bez brige, neæu.
Naoko je izvadila lijevu ruku iz džepa i stisnula moju. — Ništa se ti ne brini — rekla je.
— Ništa ti neæe biti. Da trèiš ovuda usred noæi, nikad ne bi upao u bunar. A dok se
držim tebe, ni ja neæu.
— Nikad?
— Nikad!
— Zašto si tako sigurna?
— Jednostavno znam — rekla je, stegnula mi jaèe ruku i zašu-tjela. — Ja znam takve
stvari. Uvijek imam pravo. To nema veze s logikom: ja to jednostavno osjeæam. Recimo,
kad sam ti jako blizu, kao sad, nimalo se ne bojim. Ne može me namamiti ništa mraèno ni
zlo.
— E pa onda imamo rješenje — rekao sam. — Samo stalno moraš biti ovako sa mnom.
— Ti to stvarno misliš?
— Naravno.
Naoko je stala kao ukopana. A i ja. Stavila mi je ruke na ramena i zagledala se u moje
oèi. U dubini njenih zjenica kovitlala se gusta crna tekuæina ispisujuæi èudnovate
vrtložne šare. Njezine prekrasne oèi dugo su, dugo bile zagledane u mene. Onda se
ispružila koliko je duga i ovlaš prislonila svoj obraz uz moj. Bila je to èudesna, topla
gesta od koje je moje srce nakratko prestalo kucati.
— Hvala.
— Nema na èemu — odgovorio sam.
— Tako sam sretna što si to rekao. Jako sretna — rekla je tužno se smiješeæi. — Ali to
je nemoguæe.
— Nemoguæe? Zašto?
— To ne bi bilo u redu. To bi bilo strašno. To —
Naoko je stisnula usnice i krenula dalje. Vidio sam da joj se kroz glavu vitlaju svakojake
misli i nisam je htio ometati, pa sam šutio i hodao kraj nje.
— To ne bi bilo u redu - ni prema tebi, ni prema meni — rekla je nakon duge šutnje.
— Kako ne bi bilo u redu? — promrmljao sam.
— Zar ne vidiš? Jednostavno nije moguæe da jedna osoba zauvijek èuva drugu. Evo,
zamisli da se vjenèamo. Ti bi preko dana morao raditi. Tko æe me èuvati dok tebe nema?
Ili ako odeš na službeni put, tko æe me onda èuvati? Mogu li cijeli život stalno biti
slijepljena s tobom? Kakva bi to bila jednakost? Kakav bi to bio odnos? Kad-tad bih ti
dosadila. Pitao bi se što radiš od svog
života, i zašto provodiš sve svoje vrijeme dadiljajuæi tu ženu. Ja to ne bih mogla
podnijeti. To ne bi bilo rješenje mojih problema.
— Ali neæeš cijeli život imati problema — rekao sam, dotaknuvši joj leða. — S
vremenom æe nestati. A kad nestanu, onda æemo razmisliti kako dalje. Možda æeš ti
morati pomoæi meni. Ne živimo život prema nekom proraèunu. Ako me trebaš, iskoristi
me. Zar ne vidiš? Zašto si tako kruta? Opusti se, prestani se bojati. Sva si napeta pa
uvijek oèekuješ najgore. Opusti tijelo, pa æeš se cijela razvedriti.
— Kako to možeš reæi? — upitala me glasom potpuno lišenim osjeæaja.
Naokin glas upozorio me da sam možda rekao nešto što nisam smio.
— Reci mi kako to možeš kazati — rekla je, zureæi u tlo pod svojim nogama. — Nisi mi
rekao ništa što i sama ne znam. "Opusti tijelo, pa æeš se cijela razvedriti." Zašto mi to
govoriš? Da sada opustim tijelo, raspala bih se. Uvijek sam ovako živjela, jedino tako
znam živjeti. Da se na trenutak opustim, nikad se ne bih znala vratiti. Razbila bih se u
komade, koje bi odnio vjetar. Zašto ti to ne vidiš? Kako možeš reæi da æeš me paziti ako
to ne vidiš?
Nisam odgovorio.
— Zbunjena sam. Jako zbunjena. I to je mnogo dublje nego što misliš.
Dublje...mraènije...hladnije. Ali reci mi, kako si onaj put mogao spavati sa mnom? Kako
si to mogao uèiniti? Zašto me nisi ostavio na miru?
Upravo smo hodali kroz zastrašujuæe tihu borovu šumu. Sasu-šena trupla cvrèaka koji su
uginuli krajem ljeta ležala su raštrkana po površini staze i drobila se pod našim cipelama.
Kao da tragamo za neèim što smo izgubili, Naoko i ja lagano smo kroèili stazom.
— Oprosti — rekla je, uzimajuæi me pod ruku i odmahujuæi glavom. — Nisam te htjela
povrijediti. Nemoj da te to što sam rekla zabrinjava. Zbilja, žao mi je. Samo sam bila ljuta
na samu sebe.
— Valjda te još ne razumijem potpuno — rekao sam. — Nisam baš tako pametan. Treba
mi vremena da nešto shvatim. Ali ako budem imao vremena, na kraju æu te shvatiti -
bolje od ikoga na svijetu.
Zaustavili smo se u tihoj šumi, osluškujuæi. Ja sam vrškom cipele prevrtao èešere i
cvrèke, a onda podigoh pogled prema komadiæima neba koje je provirivalo kroz borove
grane. Naoko je stajala s rukama u džepovima i razmišljala, oèiju uprtih ni u što posebno.
— Kaži mi nešto, Toru — reèe. — Voliš li me?
— Znaš da te volim.
— Hoæeš li mi uèiniti dvije stvari?
— Možete dobiti do tri želje, madam.
Naoko se nasmiješila i odmahnula glavom. — Ne, dvije je dovoljno. Jedna je da shvatiš
kako sam ti zahvalna što si me došao vidjeti ovamo. Nadam se da razumiješ koliko si me
razveselio. Ako me išta spasi, to æe biti to. Možda ja to ne pokazujem, ali istina je.
— Opet æu ti doæi — rekao sam. — A druga želja?
— Želim da me se uvijek sjeæaš. Hoæeš li se sjeæati da sam postojala, i da sam ovdje
ovako stajala uz tebe?
— Uvijek — rekao sam. — Uvijek æu se sjeæati.
Nastavila je dalje hodati u tišini. Jesenja svjetlost probijala se kroz granje i poigravala na
ramenima njezine jakne. Opet je za-lajao pas, bliže nego prije. Naoko se popela na
maleno uzvišenje, izišla iz šume i pohitala niz blagu padinu. Ja sam išao dva-tri koraka
iza nje.
— Doði ovamo — doviknuo sam joj sleða. — Bunar bi mogao biti u blizini. — Naoko je
zastala, nasmiješila se i uzela me za ruku. Ostatak puta prešli smo hodajuæi jedno kraj
drugoga.
— Zaista obeæavaš da me nikad neæeš zaboraviti? — pitala je gotovo šaptom.
— Nikad te neæu zaboraviti — rekao sam. — Nikad te ne bih mogao zaboraviti.
Pa ipak, moje pamæenje postaje sve mutnije, i veæ sam zaboravio èitav niz stvari. Dok
ovako pišem prema sjeæanju, èesto osjetim žalac zebnje. Sto ako sam zaboravio
najvažniju stvar? Što ako negdje u meni postoji mraèni ponor u kojemu su nagomilana
sva uistinu važna sjeæanja, i sada se polako pretvaraju u mulj?
Bilo kako bilo, to je jedini materijal koji imam. Privinuvši ta izblijedjela, sve bljeða,
nesavršena sjeæanja na grudi, pišem dalje ovu knjigu s oèajnièkim žarom izgladnjela
èovjeka koji siše kosti. Ne znam za drugi naèin da održim obeæanje koje sam dao Naoko.
Jednom davno, dok sam još bio mlad, kad su sjeæanja bila mnogo življa nego što su sada,
pokušavao sam pisati o njoj. Ali nisam mogao napisati ni retka. Znao sam, kad bi došao
taj prvi redak, ostatak bi sam potekao na papir, ali nisam uspijevao. Sve je bilo odviše
oštro i jasno, pa nikad nisam znao odakle poèeti -kao što karta koja ima previše detalja
zna biti beskorisna. Ali sada shvaæam da sve što mogu povjeriti nesavršenu mediju
pisanja jesu nesavršena sjeæanja i nesavršene misli. Kako sjeæanja na Naoko u meni sve
više blijede, sve je dublje razumijem. Znam i zašto je od mene tražila da je ne zaboravim.
To je, naravno, znala i Naoko. Znala je da æe moja sjeæanja na nju izblijedjeti. Upravo
me zato i molila da je nikada ne zaboravim, da se sjeæam kako je postojala.
Ta me pomisao ispunja gotovo neizdrživom tugom. Jer Naoko me nikad nije voljela.
J.
I EDNOM DAVNO, PRIJE MNOGO GODINA
- zapravo, tek prije dvadeset - živio sam u studentskom domu. Imao sam 18 i bio sam
brucoš. Život u Tokiju bio mi je novost, kao i samaèki život, pa su moji brižni roditelji
pronašli privatni dom u kojemu æu živjeti, umjesto jednokrevetne sobe, kakvu je uzimala
veæina studenata. Dom je nudio obroke i druge pogodnosti, i vjerojatno æe njihovu
nevjestu sinu pomoæi da preživi. A trebalo je misliti i na trošak. Dom je stajao kudikamo
manje nego privatna soba. Dok god sam imao posteljinu i lampu, nije trebalo kupovati
previše pokuæstva. Što se mene tièe, ja bih više volio unajmiti stan i živjeti u udobnoj
samoæi, ali znajuæi koliko su moji roditelji potrošili na upisninu i školarinu na privatnom
sveuèilištu koje sam pohaðao, nisam bio u položaju da išta zahtijevam. Na kraju krajeva,
i nije mi bilo važno gdje živim.
Smješten na brdu usred grada s kojega se pogled sterao na sve strane, domski kompleks
nasadio se na veliko èetverokutno dvorište ograðeno betonskim zidom. Gorostasno,
moæno drvo japanskog brijesta stajalo je odmah iza ulaznih vrata. Ljudi su govorili da je
staro najmanje 150 godina. Kad biste stali u podnožje i pogledali gore, od njegove guste i
lisnate zelene krošnje ne biste vidjeli ni traèak neba.
Poploèena staza koja je vodila od ulaza obilazila je drvo i nastavila se protezati ravno
preko širokog dvorišta, a sa svake strane stajala joj je po jedna betonska trokatnica. Bile
su to velike zgrade, s mnoštvom prozora, i odavale su dojam stanova prenamijenjenih u
zatvorske æelije, ili zatvorskih æelija prenamijenjenih u stanove. No nisu se doimale
nimalo prljavo, niti su djelovale mraèno. Kroz otvorene prozore dopirali su zvuèi radija, a
svi prozori imali su jednake zastore boje bijele kave koji nisu blijedjeli na suncu.
Nakon dviju spavaonica staza je vodila do ulaza u zajednièku dvokatnicu, u kojoj je na
prvom katu bila blagovaonica i kupaonice, a na drugom dvorana, prostorije za sastanke,
èak i sobe za goste, èiju namjenu nikad nisam mogao dokuèiti. Odmah do zajednièke
zgrade stajala je treæa spavaonica, takoðer na tri kata. Posvuda su bili prostrani zeleni
travnjaci, a kružne prskalice vrtjele su se i presijavale na suncu. Iza zajednièke zgrade
bila je poljana za bejzbol i nogomet, te šest teniskih terena. Kompleks je imao sve što bi
èovjek mogao poželjeti.
Postojao je samo jedan problem: mjesto je zaudaralo na politiku. Ustanovom je upravljala
nekakva sumnjiva zaklada koja se vrtjela oko nekakvog desnièarskog ekstremista, a u
naèinu na koji su njome upravljali bilo je - ako mene pitate - neèega silno èudnog. To se
vidjelo u brošuri koju su davali novim studentima, kao i u kuænom redu. Tako se
proglašavalo da je "temeljna ideja vodilja" doma "težiti stvaranju ljudskih resursa koji æe
služiti naciji posljednjim dostignuæima u osnovnim odgojnim naèelima", i mnogi
financijski lideri koji su prigrlili tu "ideju vodilju" priložili su svoj osobni doprinos
gradnji ustanove. To je bilo njezino javno lice, a iza toga ležalo je nešto krajnje mutno.
Neki su govorili da je to štos za izbjegavanje poreza, drugi su projekt smatrali reklamnim
trikom da bi se privukli sponzori, a treæi da je gradnja studentskog doma samo izlika da
se na prijevaru doèepaju prvoklasnog javnog graðevinskog zemljišta. No jedno je bilo
sigurno: u kompleksu je postojao privilegirani klub sastavljen od elitnih studenata s
razlièitih sveuèilišta. Imali su "kružoke" koji su se
nekoliko puta na mjesec, a meðu njima su bili i neki od jitelja. Svaki èlan kluba mogao je
biti siguran da æe nakon Tplome dobiti dobar posao. Nisam imao pojma koja je od tih
teorija toèna, i je li ijedna, ali sve ih je povezivala pretpostavka da je tu "nešto sumnjivo".
Bilo kako bilo, u tom sam "sumnjivom" domu proveo dvije godine - od proljeæa 1968.
do proljeæa 1970. Zašto sam ga tako dugo trpio, ne znam reæi. Sto se tièe svakodnevnog
života, bilo mi je praktièki svejedno je li ustanova desnièarska, ljevièarska ili nešto treæe.
Svaki dan zapoèinjao je sveèanim dizanjem zastave. Naravno, svirali su i državnu himnu.
Jedno bez drugoga ne ide. Koplje je stajalo u samom središtu kompleksa, kako bi se
vidjelo sa svakog prozora svih triju spavaonica.
Za zastavu je bio zadužen upravitelj istoènog paviljona (moje zgrade). Bio je to visok
èovjek orlovskog pogleda, od kojih pedeset--šezdeset godina. Èekinjasta kosa bila mu je
prošarana sjedinama, a na suncem opaljenom vratu imao je dugaèak ožiljak. Saptalo se da
je završio ratnu špijunsku školu u Nakanu, ali nitko nije u to bio siguran. Kraj njega bi
stajao student kojega je uzeo za pomoænika. Ni tog tipa nitko nije dobro poznavao. Imao
je najkraæu jež frizuru na svijetu i uvijek je nosio mornarski modru studentsku odoru.
Nisam znao kako se zove ni u kojoj sobi živi, nikad ga nisam viðao u blagovaonici ni pod
tuševima. Nisam èak ni siguran da je bio student, iako je morao biti, s obzirom na
uniformu - a to mu je ubrzo postao i nadimak. Za razliku od g. Nakana, "Uniforma" je bio
nizak, zdepast i nezdravo bljedolik. Svakoga jutra u šest taj odvratni par dizao je zastavu
Izlazeæeg sunca.
Kad sam tek stigao u dom, sama neobiènost takve manifestacije èesto bi me navela da
rano ustanem i promatram taj domoljubni ritual. Njih dvojica pojavili bi se u dvorištu u
gotovo istom èasu kad bi radio poèeo pištati signal da je šest. Uniforma je, naravno, nosio
svoju uniformu, s crnim kožnatim cipelama, a Nakano
kratku jaknu i bijele tenisice. Uniforma je držao ceremonijalnu kutiju od nelakiranog drva
paulovnije, a Nakano je o boku nosio Sonvjev kasetofon. Njega bi spustio na postolje
stijega, dok je Uniforma otvarao kutiju u kojoj bi se ukazao uredno smotan barjak. Njega
bi sa strahopoštovanjem proslijedio Nakanu, koji bi ga potom prikvaèio na uže koplja, i
ukazao bi se žarkocrveni krug Izlazeæeg sunca na djevièanski bijelom polju. Uniforma bi
tada pritisnuo prekidaè za sviranje himne.
"Nek' vlast našeg gospodara..."
I zastava bi se poèela penjati.
"Dok obluci ne postanu gromade..."
Tu bi veæ stigla do polovice koplja.
"I ne prekrije ih mahovina."
Sad je bila na vrhu. Njih dvojica stajali su u stavu pozor, ukoèeni, pogleda uprtog u
zastavu, koja je pružala krasan prizor za vedrih dana, kad bi puhao vjetar.
Spuštanje zastave u predveèerje obavljalo se uz istu takvu ceremonijalnu pompu, ali
obrnutim slijedom. Barjak bi se najprije spustio, a onda bi se smjestio u kutiju.
Nacionalna zastava noæu se nije vijorila.
Nisam shvaæao zašto se zastava noæu spušta. Nacija je postojala i u mraku, a mnogo
ljudi radilo je po cijele noæi - graditelji željeznièkih pruga, taksisti, hostese u barovima,
vatrogasci, noæni èuvari: djelovalo mi je nepravedno da takvim ljudima bude uskraæena
zaštita što je pruža zastava. Ili možda to i nije bilo tako važno, možda nikome i nije bilo
stalo - osim meni. Ne da je meni bilo nešto posebno stalo. Samo mi je ta ideja pala na um.
Prema pravilima o smještaju studenti prve i druge godine spavali su u dvokrevetnim, a
treæe i završne u jednokrevetnim sobama. Dvokrevetne sobe bile su malo duže i uže od
tri sa èetiri, u zidu nasuprot vratima bio je prozor s aluminijskim okvirom, a kraj prozora
dva pisaæa stola postavljena tako da stanari mogu uèiti leðima okrenuti jedan drugome. S
lijeve strane vrata stajao
je èelièni krevet na kat. Pokuæstvo je bilo èvrsto i jednostavno, a sastojalo se od dva
garderobna ormariæa, malenog èajnog stoliæa i ugraðenih polica. Èak i najdobrodušniji
promatraè teško da bi ovakav ugoðaj bio mogao nazvati idiliènim. U veæini soba na
policama su stajali predmeti poput tranzistora, sušila za kosu, elektriènih èajnika i kuhala,
instant kave, èajnih vreæica, kocki šeæera, te obiènih lonaca i zdjela za pripravu instant
ramen2. Na zidovima su stajali posteri iz muških èasopisa ili ukradeni plakati za porno
filmove. Jedan tip imao je fotografiju svinja koje se pare, ali to je bio ekstreman primjer u
moru uobièajenih golih žena, pop pjevaèica i glumica. Na policama za knjige na pisaæim
stolovima bili su udžbenici, rjeènici i romani.
Prljavština koja je vladala u ovim muškim sobama bila je uža-savajuæa. Na dnu košara za
smeæe lijepile su se pljesnive kore mandarina. Prazne konzerve koje su služile umjesto
pepeljara bile su vrhom pune opušaka, a kad bi se ovi poèeli pušiti, prelili bi ih kavom ili
pivom i ostavili da se kisele. Sve zdjele i lonci na policama bili su ulijepljeni crnkastim
naslagama neèistoæe i neke neodreðene tvari, a po podu su ležali omoti instant ramena,
prazne pivske konzerve te kojekakvi odbaèeni poklopci. Nitko se nikad ne bi sjetio
pomesti i pobacati sve to u smeæe. Ako bi kroz sobu zapuhao vjetar ili propuh, podigli bi
se oblaci prašine. Svaka soba imala je vlastiti grozomoran smrad, ali njegovi su sastavni
dijelovi bili isti: znoj, tjelesne izluèevine i otpaci. Pod krevetom se nagomilavalo prljavo
rublje, a kako se nitko nije trudio redovito prozraèivati madrace, iz tih znojem natopljenih
uložaka širio se oèajan vonj. Gledano unatrag, nevjerojatno je što te kenjare nisu postale
leglom neke smrtonosne epidemije.
No u mojoj sobi vladala je higijena dostojna mrtvaènice. Pod i prozor bili su
besprijekorno blistavi, madraci su se zraèili svakoga tjedna, sve olovke stajale su u
odgovarajuæim stalcima, èak su se i zastori prali svakog mjeseca. Moj cimer bio je
bolesno uredan. Nitko u paviljonu nije mi vjerovao kad sam im rekao za zastore. Nisu
znali da se zastori uopæe mogu prati. Mislili su da su oni neki
polutrajan sastavni dio prozora. — S tim èovjekom nešto nije u redu — govorili bi,
nazivajuæi ga nacistom ili smeðekošuljašem.
Mi èak nismo imali ni golišave postere. Ne, mi smo imali fotografiju nekog kanala u
Amsterdamu. Ja sam bio objesio jednu golišavu sliku, ali moj cimer ju je skinuo. —
Slušaj, Vatanabe — rekao mi je — ja, ja ti nisam baš za te stvari — i na zidu je osvanula
slika kanala. Golišavica mi nije bila nešto posebno prirasla srcu, pa se nisam bunio.
— Koji vam je to vrag? — To je bila sveopæa reakcija na Amsterdam kad bi netko od
deèki došao u moju sobu.
— Ma Smeðekošuljaš ti na to drka — rekao bih.
Ja sam to govorio kao šalu, ali svi su me ozbiljno shvatili - i to toliko ozbiljno da sam na
kraju i sam u to poèeo vjerovati.
Svi su me sažalijevali što imam Smeðekošuljaša za cimera, ali mene to i nije toliko
diralo. Nije me gnjavio dok god sam održavao èistoæu u svom dijelu sobe, a takav cimer
zapravo mi je i olakšao život, u mnogo pogleda. Sam je sve èistio, vodio brigu da se
madraci sunèaju i provjetravaju, bacao smeæe. Katkad bi me omi-risao i posavjetovao da
se okupam ako ja za to nekoliko dana ne bih našao vremena. Èak mi je znao reæi kako je
vrijeme da odem na šišanje ili potkrešem dlake u nosu. Smetalo mi je jedino što bi poèeo
špricati tone insekticida ako bi u sobu ušla jedna jedina muha, jer sam se ja onda morao
sklanjati u susjednu kenjaru.
Smeðekošuljaš je studirao zemljopis na državnom fakultetu.
Kad smo se upoznali, rekao mi je — Ja studiram z-z-zemljo-vide.
— Voliš zemljovide? — pitao sam.
— Aha. Kada diplomiram, radit æu u Geodetskom uredu i izraðivati z-z-zemljovide.
Bio sam pod dojmom raznolikosti snova i ciljeva koje je nudio život. Bio je to jedan od
prvih dojmova koji su me obuzeli kada sam stigao u Tokio. Sinulo mi je da društvo zbilja
treba nekoliko ljudi - ne mnogo - koje zanima, koje èak oduševljava izrada zemljovida.
Ali èudno je, ipak, bilo to što netko tko želi raditi
za vladin Geodetski ured zamuca svaki put kad izgovori rijeè "zemljovid".
Smeðekošuljaš èesto uopæe nije mucao, osim kad bi izgovarao rijeè "zemljovid", a tu
nikad ne bi promašio.
— Š-što ti studiraš? — pitao me.
— Dramsku umjetnost — rekao sam.
— Režirate predstave?
— Ma ne, samo èitamo scenarije i pišemo referate. Raèine, Io-nesco, Shakespeare, te
fore.
Rekao je da je za Shakespearea èuo, ali za ove druge nije. Ni ja nisam o njima znao
bogzna što, samo sam im vidio imena u materijalima za predavanja.
— Voliš dramu? — pitao je.
— Pa i ne nešto posebno.
To ga je zbunilo, a kad bi se zbunio, mucanje bi mu se pogoršalo. Bilo mi je žao što mu
to èinim.
— Mogao sam izabrati i druge stvari — rekao sam. — Etnologiju, azijsku povijest. Ali
sluèajno sam izabrao dramu, i to je to
— a to baš i nije bilo posebno uvjerljivo objašnjenje.
— Ne razumijem — rekao je, a na licu mu se vidjelo da zbilja ne razumije. — Ja volim
z-z-zemljovide, pa sam odluèio doæi u Tokio i rekao sam roditeljima da mi p-pošalju
novac pa da mogu studirati z-z-zemljovide. Ali ti si drukèiji, je li?
Njegova logika imala je više smisla od moje. Nisam se više trudio išta mu objašnjavati.
Onda smo izvlaèili ždrijeb (šibice) za krevete. On je dobio kat.
Onako visok, kratko podšišane kose i visokih jagodica, uvijek je nosio istu odjevnu
kombinaciju: bijelu košulju, crne hlaèe, crne cipele, mornarsko modri džemper. Kad bi
išao na fakultet, dopunio bi to još jaknom od uniforme i crnom aktovkom: tipièan
desnièarski student. Zato su ga i zvali Smeðekošuljaš. Ali njega politika zapravo uopæe
nije zanimala. Odoru je nosio jer mu se nije dalo birati odjeæu. Njega su zanimale
promjene na morskoj obali ili završetak novog željeznièkog tunela. Drugo ništa. Kad
bi poèeo o nekoj takvoj temi, mogao je govoriti satima, dok mu sugovornik ne bi
pobjegao ili zaspao.
Svako jutro u šest budili bi ga zvuèi "Nek' vlast našeg gospodara". Sto je znaèilo da taj
pompozni ritual dizanja zastave nije bio posve beskoristan. Odjenuo bi se i otišao u
kupaonicu da se umije i opere zube - a to je trajalo cijelu vjeènost. Katkad sam imao
dojam da vadi i pere zub po zub. Kad bi se vratio u sobu, izgladio bi nabore na ruèniku i
rasprostro ga na radijator da se osuši, a onda bi vratio èetkicu i sapun na policu. Na kraju
svega obavio bi jutarnju tjelovježbu uz radio, zajedno s ostatkom nacije.
Ja sam imao naviku èitati do kasno u noæ i spavati do osam, pa ne bih došao k sebi ni kad
bi se on poèeo motati po sobi i vježbati - sve do onoga dijela kad bi poèeo s poskocima.
Poskoke je shvaæao ozbiljno, i svaki put kad bi udario u pod krevet bi se zatresao. Trpio
sam to tri dana jer nam je reèeno da zajednièki život zahtijeva i stanovitu spremnost na
odstupanje od svojih navika, ali èetvrto jutro više nisam mogao izdržati.
— Hej, možeš ti to negdje na krovu ili na nekom drugom mjestu? — rekao sam. — Ne
daš mi da spavam.
— Ali veæ je pola sedam! — rekao bi, razjapljenih usta.
— Da, znam da je pola sedam. Ja u to doba još spavam. Ne znam kako da ti objasnim, ali
kod mene je tako.
— Svejedno, na krov ne mogu. Žalili bi se oni s treæeg kata. Ovdje je ispod nas
skladište.
— Onda idi u dvorište. Na travnjak.
— Ne mogu ni to. Nemam tranzistor. Moram ga ukopèati. A radio gimnastika se ne
može vježbati bez glazbe.
Da, zbilja je imao neko staro smeæe od radija bez baterija. Ja sam imao portabl tranzistor,
ali samo FM, za glazbu.
— Dobro, idemo onda naæi kompromis — rekao sam. — Radi gimnastiku, ali izbaci
poskoke. Buèno je ko sam vrag. Može?
— P-poskoke? Sto je to?
— Poskoci su poskoci. Kad skaèeš gore-dolje.
— Ali toga nema.
Sad me veæ poèela boljeti glava. Došlo mi je da odustanem, ali htio sam istjerati svoje.
Ustao sam iz kreveta i poèeo skakati gore-dolje i pjevati uvodnu melodiju emisije za
jutarnju tjelovježbu radija. — Na ovo sam mislio — kazao sam.
— Aha, to. Pa da, imaš pravo. Nisam ni primijetio.
— Eto, vidiš sad? — rekao sam, sjedajuæi na rub kreveta. — To izbaci. Ostalo æu
izdržati. Prestani skakati i pusti me da spavam.
— Ali to nije moguæe — rekao je on kao da iznosi neku èinjenicu. — Ništa ne mogu
preskoèiti. Veæ deset godina svaki dan radim isto, i kad poènem, nesvjesno izvedem
cijelu kombinaciju. Da nešto ispustim, ne bih mogao nastaviti.
Tu više nisam imao što reæi. Što sam mogao reæi? Najbrži naèin da to zaustavim bio je
da èekam dok ne ode iz sobe, pa da onda bacim njegov vražji radio kroz vražji prozor, ali
znao sam da bi onda nastala gadna dreka. Smeðekošuljaš je sve svoje stvari èuvao kao oèi
u glavi. Kad me je vidio kako sjedim na krevetu ne znajuæi što da kažem, pokušao me
utješiti.
— Slušaj, Vatanabe, a zašto fino ne bi ustao i vježbao sa mnom? — I otišao je na
doruèak.
Naoko se kikotala kad sam joj prièao o Smeðekošuljašu i njegovoj radio gimnastici.
Nisam to èinio s namjerom da je razveselim, ali na kraju sam se i sam poèeo smijati. Iako
je njezin smiješak uèas nestao, bilo mi je drago što se prvi put poslije dugo vremena
nasmijala.
Izašli smo iz vlaka u Jotsuji i sad smo hodali šetalištem uz postaju. Bila je nedjelja
popodne, sredina svibnja. Kratkotrajni pljuskovi koji su padali i prestajali cijelo jutro
rašèistili su se do podneva, a južina je otpuhala niske oblake. Blistavo zeleno lišæe
trešanja treperilo je na povjetarcu, rasipajuæi sunèane zrake na sve strane. Bio je to jedan
od prvih ljetnih dana. Prolaznici su nosili džempere i jakne preko ramena ili u rukama.
Na toplom
suncu nedjeljnog popodneva svi su djelovali sretno. Mladiæi koji su igrali tenis na
terenima s druge strane šetališta svukli su se u kratke hlaèice. Ljetna svjetlost kao da nije
doprla samo do dvije redovnice u zimskim habitima koje su sjedile i razgovarale na klupi,
ali obje su izgledale zadovoljno dok su veselo èavrljale na
suncu.
Petnaest minuta šetnje i ja sam se dovoljno oznojio da skinem debelu pamuènu košulju i
ostanem u majici kratkih rukava. Naoko je do lakata zavrnula rukave svoje svijetlosive
majice. Imala je lijepu izblijedjelu boju, kao da je veæ mnogo puta oprana. Imao sam
dojam da sam je davno vidio u toj majici. To je bio samo moj osjeæaj, ne jasno sjeæanje.
Tada još nisam imao toliko sjeæanja o Naoko.
— Kako ti se sviða život u zajednici? — pitala je. — Je li zabavno živjeti s mnogo
drugih ljudi?
— Ne znam, tek sam mjesec dana ondje. Nije strašno, izdržavam nekako.
Zastala je kod èesme i srknula malo vode, te obrisala usta bijelim rupèiæem koji je
izvadila iz džepa na hlaèama. Onda se sagnula i pomno iznova svezala vezice na
cipelama.
— Misliš da bih i ja to mogla?
— Sto? Živjeti u studentskom domu?
— M-hm.
— Pa, to je valjda pitanje stava. Èovjek bi se mogao živcirati oko mnogo stvari - zbog
pravila, zbog idiota koji misle da su face, cimera koji u pola sedam ujutro radi
gimnastiku. Ali slièno je kamo god da odeš, snaðeš se.
— Pa valjda — rekla je ona i kimnula. Èinilo mi se da nešto premeæe po glavi. Onda me
pogledala ravno u oèi, kao da prouèava neki neobièan predmet. Tada sam vidio da su joj
oèi tako duboke i bistre da mi je srce poèelo snažno lupati. Shvatio sam da nikad dotad
nisam imao priliku ovako joj gledati u oèi. Bilo je to prvi put da smo zajedno izašli u
šetnju ili dugo razgovarali.
— Razmišljaš da odeš u studentski dom? — pitao sam.
— A-a — rekla je. — Samo me zanimalo kako je živjeti s drugima. I... — Kao da se
trudila - a nije uspijevala - naæi toènu rijeè ili izraz. A onda je uzdahnula i spustila
pogled. — Ma ne znam. Nema veze.
To je bio kraj razgovora. Ona je nastavila hodati prema istoku, a ja sam je u korak pratio.
Veæ gotovo godinu dana nisam vidio Naoko, i za to vrijeme toliko je smršavjela da mi je
izgledala kao druga osoba. Bucmasti obrazi po kojima je bila prepoznatljiva sad su
nestali, a vrat joj je postao tanan i vitak. No nije postala košèata ili nezdrava izgleda: u
naèinu na koji je smršavjela bilo je neèega prirodnog i nepomuæenog, kao da se skrivala
u nekom dugom, uskom prostoru sve dok i sama nije postala duga i uska. I mnogo ljepša
nego što sam je pamtio. Htio sam joj to reæi, ali nisam znao kako da se lijepo izrazim.
Nismo dogovorili sastanak, naletjeli smo jedno na drugo na prigradskoj liniji Èuo. Ona je
odluèila sama otiæi u kino, a ja sam bio krenuo obiæi knjižare u Kandi - ništa hitno u oba
sluèaja. Predložila je da siðemo s vlaka, a sluèajno smo sišli baš u Jotsuji, gdje postoji
ugodno šetalište obraslo zelenilom kraj starog šanca uz dvorac. Sad kad smo ostali sami
nismo imali o èemu previše razgovarati, i nije mi baš bilo jasno zašto je Naoko predložila
da siðemo s vlaka. Nikad i nismo imali jedno drugome mnogošto reæi.
Naoko je poèela hodati èim smo stupili na ulicu, a ja sam žurno hodao za njom, nekoliko
koraka iza. Mogao sam je stiæi, ali nešto me spreèavalo. Hodao sam oèiju uperenih u
njezina ramena i njenu ravnu crnu kosu. Nosila je veliku smeðu kopèu za kosu, i kad je
okrenula glavu naèas sam ugledao jedno malo, bijelo uho. Tu i tamo bi se osvrnula da
nešto kaže. Katkad bi to bila opaska na koju sam mogao odgovoriti, a katkad opet nešto
na što nisam imao pojma kako bih reagirao. A neki put jednostavno ne bih èuo što je
rekla. No njoj kao da i nije bilo stalo. Kad bi izrekla to što je htjela reæi, opet bi se
okrenula prema naprijed i
nastavila hodati. No, i tako mi je svejedno, rekao sam sebi, lijep je dan za šetnju.
Ali za Naoko to nije bila tek šetnja, sudeæi prema njezinu hodu. Kod Iidabašija je
skrenula desno, izbila kraj šanca, prešla križanje kod Džinboèa, popela se na brdo kod
Oèanomizua i izbila na Hongo. Dalje je slijedila tramvajsku prugu do Komagomea. Bila
je to naporna ruta. Dok smo stigli do Komagomea, Sunce je veæ zapadalo i dan se
pretvorio u blagu proljetnu veèer.
— Gdje smo? — pitala je Naoko, kao da prvi put opaža svijet oko nas.
— U Komagomeu — rekao sam. — Nisi primijetila? Napravili smo veliki krug.
— Zašto smo ovamo došli?
— Ti si nas dovela. Ja sam samo išao za tobom.
Otišli smo u zalogajnicu kraj postaje na porciju rezanaca. Bio sam žedan, pa sam sam
popio cijelo pivo. Nijedno od nas nije progovorilo ni rijeèi otkako smo naruèili pa sve
dok nismo pojeli. Iscrpla me šetnja, a ona je sjedila s rukama na stolu i opet o neèemu
mozgala. Toga toplog nedjeljnog dana sva su izletišta bila prepuna, govorili su na TV
vijestima. A mi smo prohodali od Jotsuje do Komagomea, rekao sam u sebi.
— Pa, ti zbilja imaš kondicije — rekao sam kad sam pojeo rezance.
— Iznenadio si se? -Aha.
— U školi sam bila dugoprugašica, tako da znaš. Trèala sam na 10.000 metara. A tata
me nedjeljom vodio na planinarenje otkako znam za sebe. Znaš našu kuæu - odmah do
planine. Uvijek sam imala jake noge.
— Ne vidi se.
— Znam — odgovorila je. — Svi misle da sam neka nježna curica. Ali knjiga se ne sudi
po koricama. — Našto se kratko nasmiješila.
— A to vrijedi i za mene — rekao sam. — Mrtav sam.
— Ooo, oprosti, cijeli dan te vuèem naokolo.
— Ali drago mi je što smo porazgovarali. Nikad prije nismo, nasamo — rekao sam,
pokušavajuæi se prisjetiti o èemu smo zapravo razgovarali.
Ona je nešto petljala s pepeljarom na stolu.
— Nego, ne znam... — poèela je — bi li imao što protiv.. .hoæu reæi, ako ti to nije
gnjavaža... Misliš da bismo se mogli opet vidjeti? Znam da te nemam nikakvo pravo to
pitati.
— Pravo? Kako to misliš?
Zarumenjela se. Možda sam malo prenaglo reagirao na njezinu molbu.
— Ne znam... Ne mogu to objasniti — rekla je, navlaèeæi rukave majice preko lakata i
opet dolje. Meke dlaèice na njezinim podlakticama zlatasto su se sjajile pod svjetlima
zalogajnice.
— Nisam htjela reæi "pravo". Nisam znala kako da se izrazim. Nalakæena na stol,
netremice je gledala u kalendar na zidu,
kao da se nada kako æe ondje pronaæi pravi izraz. Nije ga bilo, pa je uzdahnula, sklopila
oèi i poèela se poigravati kopèom.
— Nema veze — rekao sam. — Mislim da znam što želiš reæi. Ni ja ne znam kako bih
to rekao.
— Nikad se ne mogu toèno izraziti — nastavila je Naoko. — I to veæ neko vrijeme.
Nešto želim reæi, ali dolaze mi samo pogrešne rijeèi - pogrešne ili toèno suprotne od
onoga što mislim. Onda se pokušam ispraviti, ali samo sve pogoršam. Sasvim izgubim
vezu s onim što sam na poèetku htjela reæi. Kao da sam podijeljena na-dvoje i sama se sa
sobom igram lovice. Jedna polovica lovi drugu oko velikog debelog stupa. Ona druga
"ja" ima prave rijeèi, ali ova
"ja" ne može je uhvatiti. — Podigla je glavu i pogledala me u oèi.
— Razumiješ o èemu govorim?
— Svima je do neke mjere tako — rekao sam. — Svi se pokušavaju izraziti i smeta im
kad ne mogu.
Naoko kao da je razoèarao moj odgovor. — Ne, ni to nisam htjela reæi — rekla je ne
objašnjavajuæi dalje.
— No, rado æu se opet naæi s tobom — rekao sam. — Nedjeljom sam uvijek slobodan,
a šetnja æe mi goditi.
Ukrcali smo se na liniju Jamanote, a Naoko je u Sindžukuu presjela na liniju Èuo. Živjela
je u stanèiæu daleko u zapadnom predgraðu Kokubundži.
— Kaži mi — kazala je kad smo se rastajali. — Je li se moj naèin govora promijenio?
— Mislim da jest — rekao sam — ali nisam toèno siguran kako. Da ti pravo kažem,
znam da smo se onda èesto viðali, ali ne sjeæam se da smo mnogo razgovarali.
— To je istina — rekla je. — No, uglavnom, mogu li te nazvati u subotu?
— Samo nazovi. Èekat æu tvoj poziv.
Prvi put sam upoznao Naoko u šestom razredu. I ona je išla u šesti razred mondene
djevojaèke škole koju je vodila neka kršæanska misija. Ta škola bila je tako fina da su
onoga tko je previše uèio smatrali prostakom. Naoko je bila djevojka moga najboljeg (i
jedinog) prijatelja Kizukija. Družili su se gotovo od roðenja, jer su im kuæe bile udaljene
jedva dvjesto metara.
Kao što je sluèaj s veæinom parova koji su zajedno od djetinjstva, i njihov je odnos bio
opušten i otvoren, i rijetko su imali potrebu biti nasamo. Stalno su jedno drugome odlazili
u posjet, ruèali ili igrali ma-džong sa svojim obiteljima. Nebrojeno puta izlazio sam s
njima na dvostruki spoj. Naoko bi povela neku prijateljicu za mene, pa bismo nas èetvero
otišli do zoološkog vrta, na bazen ili u kino. Uvijek je dovodila lijepe djevojke, ali malo
odviše fine za moj ukus. Bolje sam se slagao s nešto grubljim djevojkama iz moje
državne škole, s kojima se moglo lakše razgovarati. Nikad nisam znao što se dogaða u
glavama lijepih djevojaka koje je Naoko dovodila, a vjerojatno ni one mene nisu
razumjele.
Nakon nekog vremena Kizuki je odustao od traženja cura za mene, pa smo umjesto toga
poèeli izlaziti nas troje, Kizuki, Na-
oko i ja: èudno, ali takva nam je kombinacija bila najugodnija. Uvoðenje èetvrte osobe u
takvo naše društvo uvijek bi unijelo neku nelagodu. Bili smo nalik na televizijski talk
show, u kojemu sam ja bio gost, Kizuki svestrani domaæin, a Naoko njegova pomoænica.
Tu je središnju ulogu dobro obavljao. Istina, imao je neku sarkastiènu stranu koja se
ljudima èesto èinila bahatom, ali zapravo je bio obzirna i nepristrana osoba. Ravnomjerno
bi rasporeðivao svoje komentare i šale na Naoko i mene, pazeæi da se ni ona ni ja ne
osjetimo zapostavljenima. Ako bi jedno od nas predugo šutjelo, usmjerio bi razgovor u
tom pravcu i naveo tu osobu da progovori. Vjerojatno je djelovalo teže nego što je doista
bilo: on je znao kako treba nadzirati i prilagoðavati atmosferu oko sebe u svakom
trenutku. Usto je imao rijedak dar da u neèijim poglavito nezanimljivim komentarima
pronaðe zanimljive dijelove, tako da ste se razgovarajuæi s njim osjeæali kao iznimno
zanimljiva osoba s iznimno zanimljivim životom.
No unatoè tome on nije bio nimalo društven. Ja sam mu u školi bio jedini pravi prijatelj.
Nikad nisam shvaæao zašto se tako bistar i sposoban govornik ne posveti širem svijetu
oko sebe, nego se zadovoljava time da se koncentrira samo na našu malu trojku. A nisam
shvaæao ni zašto je za prijatelja odabrao baš mene. Ja sam bio obièan djeèak koji voli
èitati knjige i slušati glazbu, i nisam se isticao ni na koji naèin koji bi nekoga kao Kizuki
naveo da obrati pozornost na mene. No ipak smo se od samog poèetka složili. Otac mu je
bio zubar, poznat po svojoj struènosti i visokim cijenama.
— Hoæeš da u nedjelju izaðemo u èetvero? — pitao me tek što smo se upoznali. —
Moja cura ide u djevojaèku školu, povest æe neku zgodnu curu za tebe.
— Može — rekao sam, i tako sam upoznao Naoko.
Nas troje provodili smo mnogo vremena zajedno, ali kad god bi Kizuki izišao iz sobe,
Naoko i ja zapeli smo u razgovoru. Nikad nismo znali o èemu razgovarati. Doista, nismo
imali nijednu zajednièku temu. Umjesto da razgovaramo, pili bismo vodu ili
petljali po neèemu na stolu i èekali da se Kizuki vrati i opet zapoène razgovor. Naoko
nije bila osobito prièljiva, a meni je bolje išlo slušanje nego govorenje, pa mi je bilo
neugodno biti nasamo s njom. Ne da smo bili nespojivih karaktera: jednostavno nismo
imali o èemu razgovarati.
Naoko i ja vidjeli smo se samo jednom nakon Kizukijeva sprovoda. Dva tjedna nakon
toga dogaðaja našli smo se u kavani da se dogovorimo oko neke sitnice, a kad smo to
obavili, više nismo znali što reæi. Ja sam pokušao zapodjenuti razgovor o nekoliko
razlièitih tema, ali nijedna nas nikamo nije odvela. A kad bi Naoko i progovorila, u
njezinu glasu èula se neka oštrina. Kao da se srdila na mene, ali nisam imao pojma zašto.
Poslije se više nismo vidjeli, sve dok se toga dana jednu godinu kasnije nismo sluèajno
sreli na liniji Èuo u Tokiju.
Naoko se možda srdila na mene jer sam ja, a ne ona, posljednji vidio Kizukija. To možda
nije najbolja formulacija, ali ja sam manje-više shvaæao kako joj je. Da sam mogao,
zamijenio bih se s njom, ali naposljetku, što je bilo, bilo je, i ja tu ništa nisam mogao.
Bilo je to jednog lijepog svibanjskog popodneva. Nakon ruèka Kizuki je predložio da
odemo s nastave na biljar ili nešto slièno. Popodnevni sati nisu me posebno zanimali, pa
smo zajedno otišli iz škole, laganim korakom spustili se nizbrdo do dvorane za biljar u
luci, i odigrali èetiri partije. Kad sam dobio prvu, opuštenu partiju, uozbiljio se i zaredao
pobjede u iduæe tri. To je prema našem obièaju znaèilo da ja plaæam. Kizuki se tijekom
igre nijednom nije našalio, što je bilo vrlo èudno. Poslije smo pušili.
— Èemu takva ozbiljnost? — pitao sam.
— Danas nisam htio izgubiti — rekao je Kizuki sa zadovoljnim osmijehom.
Te je noæi preminuo u svojoj garaži. Sproveo je gumeno crijevo s auspuha svoje Honde
N-36o? do prozora, ljepljivom trakom zatvorio rupu u prozoru, i turirao motor. Nemam
pojma koliko je
trajalo dok nije umro. Roditelji su mu bili otišli u posjet nekom bolesnom roðaku, i kad
su otvorili garažu da utjeraju auto, veæ je bio mrtav. Radio je svirao, a ispod brisaèa je
bio zataknut raèun za benzin.
Kizuki nije ostavio nikakvu poruku, i nitko nije mogao zamisliti što ga je nagnalo da
poèini samoubojstvo. Kako sam ga ja posljednji vidio, policija me pozvala da dam iskaz.
Rekao sam detektivu da Kizuki nije nièim nagovijestio što kani uèiniti, da je bio potpuno
isti kao i uvijek. Policajac je oèito stvorio dosta loše mišljenje o Kizukiju i meni, kao da
je savršeno normalno da osoba koja markira iz škole i igra biljar poèini samoubojstvo.
Sve je okonèano èlanèiæem u novinama. Kizukijevi roditelji prodali su njegov crveni N-
360. Neko je vrijeme na njegovoj klupi u školi stajao jedan bijeli cvijet.
Tijekom onih deset mjeseci koji su protekli izmeðu Kizukijeve smrti i mojih ispita nisam
se mogao snaæi u svijetu oko sebe. Poèeo sam spavati s jednom od djevojaka iz škole, ali
to nije potrajalo ni šest mjeseci. Ništa na njoj nije me dublje zaintrigiralo. Prijavio sam se
na privatni fakultet u Tokiju, i to takav s prijamnim ispitom za koji nisam morao mnogo
uèiti, i položio sam ga bez ikakva ushiæenja. Djevojka me zamolila da ne idem u Tokio.
— To je 800 kilometara odavde! — preklinjala me - ali morao sam se po svaku cijenu
maknuti iz Kobea. Htio sam poèeti novi život negdje gdje nisam poznavao nikoga živog.
— Sad kad si spavao sa mnom više ti ništa ne znaèim — rekla je, plaèuæi.
— Nije tako — uvjeravao sam je. — Samo se moram maknuti iz ovoga grada. — Ali
ona me nije bila spremna shvatiti. Pa smo se rastali. Razmišljajuæi o svemu onome zbog
èega je bila toliko bolja od drugih djevojaka, sjedio sam u superbrzom vlaku4 za Tokio i
strašno se grizao zbog onoga što sam uèinio, ali više to nisam mogao popraviti. Pokušat
æu je zaboraviti.
Kad sam zapoèeo novi život u studentskom domu, na meni je bilo da uèinim samo jedno:
da prestanem sve shvaæati tako
ozbiljno; da postavim dovoljnu distancu izmeðu sebe i svega drugoga. Da zaboravim na
biljarske stolove od zelene èohe, na crvene N-360 i bijele cvjetove na školskim klupama;
na dim koji se diže iz visokih dimnjaka krematorija, i na glomazne pritiskivaèe za papir u
policijskim sobama za obavijesne razgovore. Isprva se èinilo da funkcionira. Uporno sam
se trudio zaboraviti, ali u meni je ostao nekakav neodreðeni zraèni uzao. Kako je vrijeme
prolazilo, èvor je poèeo poprimati jasne i jednostavne obrise, obrise koje mogu iskazati
rijeèima, ovako:
Smrt postoji, ne kao suprotnost životu, nego kao njegov sastavni dio.
To je klišej izreèen rijeèima, ali u to doba nisam ih æutio kao rijeèi, nego kao taj zraèni
uzao u svojoj nutrini. Smrt postoji - u pritiskivaèu za papir, u èetiri crvene i bijele kugle
na biljarskom stolu - i mi živimo i udišemo je u pluæa kao finu prašinu.
Do tog vremena smrt sam shvaæao kao nešto u potpunosti odvojeno i neovisno o životu.
Ruka smrti kad-tad æe nas uzeti, osjeæao sam, ali do dana kad posegne za nama ostavit
æe nas na miru. To mi se èinilo kao jednostavna, logièna istina. Život je tu, smrt negdje
ondje. Ja sam ovdje, ne negdje ondje.
No te veèeri kad je Kizuki umro, izgubio sam sposobnost da smrt (i život) promatram u
tako jednostavnim okvirima. Smrt nije nešto suprotno životu. Ona je veæ tu, unutar moga
biæa, uvijek je bila tu, i nikakva mi borba neæe dopustiti da to zaboravim. Kad je te
svibanjske veèeri k sebi uzela sedamnaestogodišnjeg Kizukija, uzela je i mene.
Proživio sam iduæe ljeto, u osamnaestoj, s tim èvorom zraka u prsima, ali sve sam se
vrijeme borio da ne postanem ozbiljan. Postati ozbiljan nije isto što i približiti se istini,
æutio sam, makar maglovito. No smrt je bila èinjenica, ozbiljna èinjenica, kako god je
èovjek shvatio. Zarobljen unutar tog protuslovlja koje me gušilo, vrtio sam se u krugu bez
izlaza. Bili su to èudni dani, sad kad ih se prisjetim. Usred života sve se vrtjelo oko smrti.
3
Iduæe subote nazvala me Naoko,
i te nedjelje otišli smo na spoj. To bi se vjerojatno moglo nazvati spojem. Bolje rijeèi se
ne mogu sjetiti.
Kao i prošli put, šetali smo ulicama. Sjeli smo na kavu, još malo šetali, naveèer otišli na
veèeru, te se oprostili. Opet je govorila u intervalima, ali to kao da joj nije smetalo, a ja se
nisam posebno trudio održati razgovor. Razgovarali smo o svemu što nam je palo na um -
o svojim dnevnim obvezama, svojim fakultetima; svi ti mali fragmenti nisu vodili
nikamo. Prošlost uopæe nismo spominjali. Uglavnom smo hodali - i hodali, i hodali.
Sreæom, Tokio je tako velik grad da ga nikad nismo mogli cijeloga prehodati.
Tako smo nastavili hodati gotovo svaki vikend. Ona bi vodila, a ja bih išao tik iza nje.
Naoko je imala raznorazne kopèe za kosu i uvijek ih je nosila tako da bi joj desno uho
bilo otkriveno. Tako je se najjasnije sjeæam, s leða. Kad god bi joj zbog neèega bilo
neugodno, prevrtala bi kopèu po prstima. I vjeèito je tapkala rupèiæem po ustima. To bi
èinila kad god bi nešto htjela reæi. Sto sam više promatrao te njezine navike, više mi se
poèinjala sviðati.
Naoko je pohaðala djevojaèki fakultet na ruralnom zapadnom rubu Tokija, zgodnu
malenu ustanovu poznatu po nastavi engleskoga. U blizini se nalazio uski kanal za
navodnjavanje s èistom,
bistrom vodom, te bismo Naoko i ja èesto šetali uz njegovu obalu. Katkad bi me pozvala
u svoj stan i nešto skuhala. Kao da je nikad nije zabrinulo što smo nas dvoje tako bliski.
Soba je bila malena i uredna, i toliko lišena bilo kakvih ukrasnih drangulija da su samo
èarape koje su se sušile u kutu kraj prozora davale naslutiti ,da tu živi ženska osoba.
Vodila je štur, jednostavan život, gotovo bez ijednog prijatelja. Nitko od njezinih kolega
iz škole ne bi je mogao zamisliti ovakvu. Tada se odijevala veoma pomno i bila okružena
gomilom prijatelja. Kad sam vidio njezinu sobu, shvatio sam da je i ona, baš kao i ja,
željela otiæi nekamo na studij i poèeti novi život daleko od svih koje poznaje.
— Znaš zašto sam izabrala ovaj fakultet? — rekla je s osmijehom. — Jer nitko doma nije
išao ovamo. Od svih nas se oèekivalo da odemo na neko elitnije mjesto. Kužiš?
Moj odnos s Naoko, meðutim, nije tapkao u mjestu. Malo pomalo navikavala se na mene,
a i ja na nju. Kad su završili ljetni praznici i poèeo novi semestar, Naoko je poèela hodati
kraj mene, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Sad me smatrala prijateljem,
zakljuèio sam, a hodati uz tako lijepu djevojku nije mi bilo nimalo teško. I dalje smo
hodali po cijelom Tokiju onako krivudajuæi, penjali se uz brda, prelazili rijeke i
željeznièke traènice, šetali i šetali bez ikakva cilja. Stremili smo ravno naprijed, kao da je
naša šetnja vjerski obred koji æe zacijeliti naše ranjene duše. Ako bi padala kiša, uzeli
bismo kišobrane, ali šetali bismo bez obzira na sve.
A onda je došla jesen, i tlo studentskog doma prekrilo je lišæe japanskog brijesta. Miris
novoga godišnjeg doba stigao je kad sam obukao prvi džemper. Bio sam iznosio jedan
par cipela pa sam kupio nove, od antilopa.
Ne uspijevam se sjetiti o èemu smo tada razgovarali. Pretpostavljam ni o èemu
posebnome. I dalje uopæe nismo spominjali prošlost, i rijetko smo govorili o Kizukiju.
Umjeli smo sjediti jedno nasuprot drugome uz šalicu kave u potpunoj tišini.
Naoko je voljela da joj prièam o Smeðekošuljašu. Jednom je
otišao na spoj s kolegicom (cura je bila sa zemljopisa, naravno), ali vratio se rano,
smrknuta lica. — Reci mi, V-V-Vatanabe, o èemu ti razgovaraš s c-c-curama? — Ne
sjeæam se kako sam mu odgovorio, ali pitao je pogrešnoga. U srpnju je netko iz doma
skinuo Smeðekošuljašev pejzaž s amsterdamskim kanalom i umjesto njega objesio
fotografiju Golden Gatea. Rekao mi je da ga zanima može li Smeðekošuljaš masturbirati
na Golden Gate. - Oduševio se - izvijestio sam ja poslije, što je nekoga drugog navelo da
objesi sliku gleèera. Svaki put kad bi se u njegovoj odsutnosti slika promijenila,
Smeðekošuljaš bi se uzrujao.
— T-t-tko to radi, koji im je vrag? — pitao je.
— I ja se pitam — rekao sam. — Ali nema veze. Sve su to lijepe slike. Trebao bi im biti
zahvalan.
— Dobro, možda, ali èudno je.
Moje prièe o Smeðekošuljašu uvijek bi nasmijale Naoko. Nju je malo toga moglo
nasmijati, pa sam èesto govorio o njemu, iako se baš nisam ponosio sam sobom što ga na
taj naèin iskorištavam. On je samo bio najmlaði sin u ne baš imuænoj obitelji koji je
odrastao u malo ozbiljniju osobu nego što je to za njega bilo zdravo. Izrada zemljovida
bio je jedini mali san u njegovu malom životu. Tko ga zbog toga ima pravo ismijavati?
No vicevi o Smeðekošuljašu veæ su postali nezaobilazno vrelo prièa iz studentskog
doma, i više to nikako nisam mogao popraviti. Osim toga, pogled na Naokino
nasmiješeno lice veæ mi je postao vrlo poseban izvor zadovoljstva. Tako da sam nastavio
sve snabdijevati novim prièama.
Naoko me jednom pitala — samo jedanput — imam li neku curu koja mi se sviða. Rekao
sam joj za onu koju sam ostavio u Kobeu. — Bila je draga — rekao sam — bilo mi je
lijepo s njom spavati, katkad mi nedostaje, ali ipak me nije dirnula u srce. Ne znam,
katkad mi se èini da u srcu imam nekakvu tvrdu košticu, pa u njega ne može uæi baš
mnogo. Pitam se mogu li uopæe nekoga stvarno voljeti.
— Jesi li ikada bio zaljubljen? — pitala je Naoko.
— Nikad — rekao sam. Više od toga nije me pitala.
Kad je prošla jesen i kad su gradom poèeli šibati hladni vjetrovi, Naoko bi èesto hodala
stišæuæi se uz moju nadlakticu. Kroz debeli štof njezina kaputa osjeæao sam kako diše.
Provukla bi ruku ispod moje, ili zabila ruku u moj džep, ili bi se, kad je zbilja bilo hladno,
èvrsto privila uz moju nadlakticu, dršæuæi. To nije znaèilo ništa posebno. Ja bih samo
nastavio hodati, s rukama u džepovima. Naše cipele s gumenim potplatima jedva da su
proizvodile ikakav zvuk na ploèniku, osim suhog pucketanja kad bismo gazili po
širokom, smežuranom lišæu platane. Kad god bih zaèuo taj zvuk, sažalio bih se nad
Naoko. Nije ona trebala moju ruku, nego neèiju drugu. Nije trebala moju toplinu, nego
neèiju drugu. Gotovo da sam se osjeæao krivim što sam onaj koji jesam.
Kako je zima jaèala, prozirna bistrina Naokinih oèiju kao da se poveæavala. Bila je to
bistrina koja nije znala kamo bi pošla. Katkad bi se Naoko iz èista mira netremice
zagledala u mene. Èinilo se kao da nešto traži, a u meni bi to pobudilo nekakav èudan
osjeæaj usamljenosti i nemoæi.
Pitao sam se pokušava li mi ona time nešto reæi, nešto što ne može izraziti rijeèima -
nešto starije od rijeèi što ne zna u sebi dokuèiti, i za što stoga nije bilo nade da æe se ikad
pretoèiti u rijeèi. Umjesto toga petljala bi nešto oko kopèe za kosu, rupèiæem tapkala oko
krajièaka usta, ili me gledala onim pogledom lišenim znaèenja. Kad bi to èinila, došlo bi
mi da je èvrsto zagrlim, ali onda bih se pokolebao i odustao. Bojao sam se da je ne
povrijedim. I tako smo nas dvoje nastavili hodati tokijskim ulicama, a Naoko je i dalje
tražila rijeèi u prostoru.
Deèki u domu uvijek bi me zafrkavali kad bi me nazvala Naoko ili kad sam nedjeljom
ujutro izlazio. Pretpostavljali su, jasno, da sam našao djevojku. Nisam im mogao
objašnjavati kako zbilja stoje stvari, a za to nije ni bilo potrebe, pa sam ih pustio da misle
što god žele. Naveèer bih morao izdržati salvu glupih pitanja - U kojem smo se položaju?
Kakva joj je? Koje je boje rublje danas imala? Odgovarao sam im ono što su htjeli èuti.
I tako sam iz osamnaeste prešao u devetnaestu. Svakoga dana Sunce je izlazilo i zalazilo,
zastava se dizala i spuštala. Svake nedjelje išao sam na spoj s djevojkom svoga mrtvog
prijatelja. Nisam imao pojma što èinim ili Što æu uèiniti. Za seminare sam èitao
Claudela, Racinea i Eisensteina, ali nisu mi znaèili gotovo ništa. Na predavanjima nisam
našao prijatelje, a u domu nisam poznavao gotovo nikoga. Drugi su u domu mislili da
želim postati pisac jer sam uvijek bio sam s nekom knjigom, ali ja takve ambicije nisam
imao. Nisam želio biti baš ništa.
Pokušao sam o tom osjeæaju razgovarati s Naoko. Ona æe, mislio sam, bar donekle
precizno moæi shvatiti kako se osjeæam. Ali nikad nisam mogao naæi prave rijeèi. Kao
da sam se zarazio njezinom bolešæu nepronalaženja rijeèi.
Subotom naveèer sjedio bih kraj telefona u predvorju i èekao da nazove Naoko. Drugi su
uglavnom bili vani, pa je predvorje bilo pusto. Zurio bih u mrvice svjetlosti što su
lebdjele u tom prostoru punom tišine, trseæi se da proniknem u vlastito srce. Sto želim? I
što drugi žele od mene? Ali nikad ne bih pronašao odgovore. Katkad bih pružio ruku da
dosegnem èestice svjetlosti, ali prsti su mi zahvaæali u prazno.
Mnogo sam èitao, ali ne mnogo razlièitih knjiga: volio sam stalno iznova išèitavati svoje
omiljene pisce. Tada su to bili Truman Ca-pote, John Updike, F. Scott Fitzgerald,
Ravmond Chandler, ali nisam vidio da itko na mojim predavanjima ili u domu èita takve
pisce. Oni su voljeli autore kao što su Kazumi Takahaši, Kenza-buro Oe, Jukio Mišima5,
ili suvremene francuske romanopisce, pa je to bio još jedan razlog što ni s kim nisam
imao bogznašto razgovarati, nego sam se držao svojih knjiga. Sklopio bih oèi,
dotaknuo neku meni poznatu knjigu i duboko udahnuo njezin miris. To mi je bilo
dovoljno za sreæu.
U osamnaestoj godini omiljena knjiga bio mi je Centaur Johna Updikea, ali nakon što
sam je nekoliko puta proèitao, poèela je za mene gubiti onaj nekadašnji èar i ustupila
primat Velikom Gats-byju. Gatsby je dugo nakon nje ostao na prvome mjestu. Skinuo bih
ga s police kad bih zapao u takvo raspoloženje, i nasumce proèitao neki odlomak.
Nijednom me nije razoèarao. U cijeloj knjizi nije bilo ni jedne jedine dosadne stranice.
Htio sam svima reæi kako je to divan roman, ali nitko oko mene nije èitao Velikog
Gatsbyja, a nije ni namjeravao. Nagovarati druge da èitaju F. Scotta Fitzgeralda, premda
ne baš reakcionarni èin, nije bilo preporuèljivo 1968.
Kad sam napokon upoznao jedinog èovjeka u svome svijetu koji je proèitao Gatsbyja, to
je bio razlog da se sprijateljimo. Zvao se Nagasava. Bio je dvije godine stariji od mene, a
kako je studirao pravo na prestižnom Tokijskom sveuèilištu, bio je predodreðen da
postane jedan od voða nacije. Živjeli smo u istom paviljonu i znali se iz viðenja, sve do
jednoga dana kad sam ja sjedio na suncu u blagovaonici i èitao Gatsbyja. Sjeo je kraj
mene i pitao me što èitam. Kad sam mu rekao, pitao me sviða li mi se. — Ovo mi je treæi
put — rekao sam — i svaki put naðem nešto novo što mi se sviða još više nego
prethodni.
— Ovaj èovjek kaže da je triput proèitao Velikog Gatsbyja — rekao je kao da govori sam
sa sobom. — Pa, Gatsbvjev prijatelj i moj je prijatelj.
I tako smo postali prijatelji. Bilo je to u listopadu.
Sto sam bolje upoznavao Nagasavu, to mi se èinio èudnijim. U životu sam upoznao
mnogo ekscentrika, ali nitko nije bio takav èudak kao Nagasava. Gutao je knjige mnogo
pohlepnije od mene, ali imao je pravilo da nikad ne pipne knjigu autora koji nije umro
prije bar trideset godina. — Samo takvim knjigama vjerujem — rekao je.
— Nije da ne vjerujem u suvremenu književnost — dodao je — ali ne želim gubiti svoje
dragocjeno vrijeme na neku knjigu
koja nije prošla test vremena. Život je prekratak za to.
— A kakve autore ti voliš? — pitao sam, glasom punim poštovanja prema ovome
èovjeku koji je bio dvije godine preda mnom.
— Balzaca, Dantea, Josepha Conrada, Dickensa — odgovorio je smjesta.
— Nisu baš moderni.
— Zato ih i èitam. Ako èitaš samo knjige koje svi èitaju, mislit æeš samo ono što svi
misle. To je svijet provincijalaca i mediokriteta. Pravi ljudi trebali bi se sramiti što to
èine. Zar ti to nisi primijetio, Vatanabe? Ti i ja smo jedini pravi u ovom domu. Ostali
deèki su debili.
Tome se nisam nadao. — Kako to možeš reæi?
— Jer je istina. Znam ja. Vidim. To ti je kao da imamo žig na èelu. A osim toga, èitali
smo Velikog Gatsbyja.
Nešto sam nabrzinu preraèunavao. — Ali Fitzgerald je umro tek prije 28 godina — rekao
sam.
— Pa što onda? Dvije godine? Fitzgerald je napredan.
Nitko drugi u domu nije znao da je Nagasava prikriveni èitatelj klasika, a i da su znali, ne
bi im bilo važno. Nagasava je bio na glasu kao pametnjakoviæ. Bez pol muke upao je na
Tokijsko sveuèilište, dobivao dobre ocjene, položit æe Ispit za državnu službu, zaposliti
se u Ministarstvu vanjskih poslova i postati diplomat. Potjecao je iz imuæne obitelji. Otac
mu je imao veliku bolnicu u Nagoji, a i brat mu je diplomirao na Tokijskom, da bi se
zatim upisao na medicinu, kako bi jednoga dana naslijedio bolnicu. Nagasava je uvijek
imao mnogo novca u džepovima, i vladao se veoma dostojanstveno. Ljudi su se prema
njemu odnosili s poštovanjem, èak i upravitelj doma. Kad bi od nekoga zatražio da nešto
uèini, ovaj bi to obavio bez pogovora. Tu se nije imalo što misliti.
Nagasava je imao stanovitu uroðenu crtu koja je privlaèila ljude da ga slijede. Znao je
kako povesti masu, procijeniti situaciju, dati precizne i taktiène upute kojima æe se drugi
pokoriti. Nad glavom
mu je lebdjela aura koja je koja je otkrivala njegove moæi kao anðeoska aureola, i pri
samom pogledu na nju èovjeka bi obuzelo strahopoštovanje prema tom višem biæu.
Stoga su svi ostali u šoku kad je Nagasava za prijatelja od povjerenja izabrao mene,
osobu bez ikakvih posebnih odlika. Zbog toga su mi ljudi koje jedva da sam poznavao
poèeli ukazivati stanovito poštovanje, ali kao da nisu shvaæali kako sam odabran iz vrlo
jednostavnog razloga: što se Nagasavi nisam ulagivao kao svi ostali. Bez daljnjega,
zanimale su me èudnovate, kompleksne strane njegove naravi, ali ne i ovo drugo: njegove
dobre ocjene, aura, izgled - ništa me od toga nije impresioniralo. A to je za njega oèito
bilo nešto novo.
Neke strane Nagasavina karaktera meðusobno su se kosile do krajnosti. Njegova
ljubaznost katkad bi dirnula èak i mene, ali znao je isto tako biti zloban i okrutan. Bio je
istodobno utjelovljenje izvanredne uzvišenosti i okorjeli propalica. Umio je nadirati
naprijed, kao pravi optimistièni voða, èak i dok mu se srce grèilo od oèaja i usamljenosti.
Te sam njegove protuslovne osobine uvidio od samog poèetka, i nikad nisam mogao
shvatiti zašto i drugima nisu bile jednako tako oèite. On je živio u nekakvu vlastitom
paklu.
No ipak mislim da sam ga uvijek znao promatrati u najboljem svjetlu. Njegova najveæa
vrlina bila je poštenje. Ne samo da nikad nije lagao, nego je i uvijek priznavao svoje
nedostatke. Nikad nije pokušavao sakriti stvari koje bi ga mogle osramotiti. A prema
meni je uvijek bio ljubazan i pun razumijevanja. Da nije, moj život u studentskom domu
bio bi mnogo manje ugodan. No ipak mu nikad nisam otvorio srce, i u tom je smislu moj
odnos s Nagasavom bio stubokom drukèiji od onoga s Kizukijem. Kad sam prvi put vidio
Nagasavu pijanoga kako dodijava nekoj curi, obeæao sam sebi da mu se nikad, ni pod
kojim okolnostima, neæu povjeriti.
Domom je kružilo nekoliko "legendi o Nagasavi". Prema jednoj, navodno je nekom
prigodom pojeo tri puža golaæa. Druga je glasila da ima užasno velik penis i da je spavao
s više od sto cura.
Ono o golaæima bila je istina. Sam mi je to rekao. — Tri komada, a bili su veliki, majku
im — rekao mi je. — Cijele sam ih gutnuo.
— A zašto, koji ti je bio vrag?
— Pa, to ti je bilo prve godine, kad sam tek došao u dom — rekao je. — Nastalo je neko
sranje izmeðu brucoša i treæe godine. Poèelo je u travnju, a u rujnu je napokon eskaliralo.
Kao predstavnik prve godine otišao sam izgladiti stvari s treæom. Kakvi su to bili
desnièarski debili. Imali su drvene kendo maèeve, oèito im uopæe nije bilo do nekog
"izglaðivanja". Pa sam im rekao: "Dobro, idemo ovo riješiti jednom za svagda. Meni
napravite što god hoæete, ali druge deèke pustite na miru." A oni su rekli: "OK, sad æeš
progutati par puževa." "Može," rekao sam, "samo dajte." Kreteni su otišli van i donijeli tri
užasno velika puža. Pa sam ih progutao.
— I kako je bilo?
— Kako je bilo? Progutaj jednog pa æeš vidjeti. Klizi ti niz grlo i u želudac... Hladan je i
ostane ti odvratan okus.. .bljak, naježim se kad se samo sjetim. Htio sam povratiti, ali
suzdržavao sam se. Hoæu reæi, da sam ih povratio, morao bih ih gutati ispoèetka. Pa sam
ih probavio. Sva tri.
— I što je onda bilo?
— Otišao sam u svoju sobu i popio kanticu slane vode. A što sam drugo mogao?
— Da, valjda.
— Ali nakon toga nitko mi ništa nije smio reæi. Èak ni treæa godina. Ja sam jedini frajer
ovdje koji može progutati tri puža golaæa.
— To sigurno.
Što se tièe velièine penisa, to je bilo lako. Jednostavno sam s njim otišao na tuširanje u
domsku zajednièku kupaonicu. Imao je velikoga, to je istina. Ali ono o sto cura, to je
vjerojatno bilo pretjerano. — Možda 75 — rekao je. — Ne sjeæam ih se svih, ali siguran
sam da ih je najmanje 70. — Kad sam mu rekao da sam
ja spavao samo s jednom, kazao mi je — Ma to se lako može srediti. Iduæi put ideš sa
mnom. Bez pol frke æu ti naæi jednu.
Nisam mu vjerovao, ali ispalo je da ima pravo. Bilo je lako. Gotovo odviše lako, i
uzbudljivo otprilike kao ishlapjelo pivo. Otišli smo u nekakav bar u Šibuji ili Šindžukuu
(on je imao svoja omiljena mjesta), našli par cura (svijet je bio pun cura u parovima),
razgovarali s njima, pili, otišli u hotel, te se poseksali. On je znao sjajno voditi razgovor.
Ne da je imao bogznašto reæi, ali cure bi se zanijele dok su ga slušale, previše bi popile i
završile s njim u krevetu. Valjda im je bilo lijepo što su s nekime tko je tako pristojan,
zgodan i pametan. A najnevjerojatnije je bilo to što sam im i ja, samo zato što sam s njim,
oèito postao jednako tako fascinantan. Nagasava bi me tjerao da razgovaram, a cure bi mi
uzvraæale istim osmjesima divljenja kakve su slale njemu. Pleo je svoje èini, i taj me se
njegov dar svaki put dojmio. U usporedbi s Nagasavom, Kizukijeve konverzacijske
vještine bile su igra za malu djecu. Ovo je bila sasvim druga razina darovitosti. No iako
sam pao pod Nagasavin magièni utjecaj, i dalje mi je nedostajao Kizuki. Poèeo sam mu
se na nov naèin diviti zbog njegove iskrenosti. Sve je svoje talente dijelio s Naoko i sa
mnom, dok je Nagasava svoje nezanemarive sposobnosti trošio na sve oko sebe. Ne da je
umirao od želje da spava s curama koje bi našao: za njega je to bila samo igra.
Ja nisam bio previše lud za tim da spavam s nepoznatim curama. Naravno, to je bio lak
naèin da zadovoljim svoj seksualni nagon, i bilo mi je lijepo sve ono grljenje i
dodirivanje, ali mrzio sam jutro poslije. Probudio bih se, kraj mene bi spavala neka
nepoznata djevojka, soba bi zaudarala na alkohol, krevet, rasvjeta i zastori odisali su
onom posebnom napadnošæu "hotela za jednu noæ", a meni bi glava plivala u mamurnoj
izmaglici. Onda bi se cura probudila i poèela okolo pipkati tražeæi gaæice, i dok bi
oblaèila èarape rekla bi nešto tipa: "Nadam se da si sinoæ imao zaštitu. Bio mi je najgori
moguæi dan u mjesecu." Onda bi sjela
pred zrcalo i poèela mrmljati da je boli glava ili joj šminka pravi probleme i istodobno
nanosila ruž ili lijepila lažne trepavice. Meni bi bilo draže da s njima nisam morao
ostajati cijelu noæ, ali èovjek ne može misliti na rok za izlazak do ponoæi dok zavodi
žene (što se, uostalom, protivi zakonima fizike), pa sam izlazio s propusnicom za preko
noæi. To je znaèilo da moram ostati do ujutro i vraæati se u dom pun gaðenja prema sebi
i razoèaran, dok mi je sunce bolo oèi, u ustima škripao pijesak, a moja glava kao da je
pripadala nekome drugom.
Kad sam tako spavao s tri-èetiri cure, pitao sam Nagasavu
— Kad ovo napraviš sedamdeset puta, zar ne postane nekako besmisleno?
— To samo pokazuje da si èovjek na mjestu — rekao je.
— Èestitam. Apsolutno ništa ne dobivaš spavajuæi s jednom nepoznatom ženom za
drugom. To te samo umara i tjera da se poèneš gaditi sam sebi. Tako je i meni.
— I koga vraga onda nastavljaš s time?
— Teško je to reæi. Hej, znaš ono što je Dostojevski napisao o kockanju? Tako je i ovo.
Kad si okružen moguænostima, jedna od najtežih stvari jest propustiti ih. Razumiješ?
— Recimo.
— Gledaj. Sunce zaðe. Cure izaðu piti. Lunjaju okolo i nešto traže. Ja im to nešto mogu
dati. To je najlakša stvar na svijetu, lako ko pero. Još nisu ni skužile, a ja sam ih veæ
obrlatio. To one i oèekuju. To ja zovem moguænostima. Ima ih posvuda oko tebe. Kako
da ih ignoriraš? Imaš nekakvu sposobnost i priliku da je upotrijebiš: možeš li šutjeti i
pustiti da proðe?
— Ne znam. Nikad nisam bio u takvoj situaciji — rekao sam s osmijehom. — Ne mogu
zamisliti kako je to.
— Budi sretan da je tako — rekao je Nagasava. Zenskarenje je bilo razlog što je
Nagasava unatoè bogatstvu
svoje obitelji živio u studentskom domu. Zbog brige da Nagasava neæe raditi ništa drugo
bude li mu dopustio da u Tokiju živi sam,
otac ga je primorao da sve èetiri godine fakulteta živi u domu. Ne da je to Nagasavi
smetalo. On nije dopuštao da ga ometaju neka tamo pravila. Kad god bi mu se prohtjelo
nabavio bi propusnicu za preko noæi i otišao u potragu za curama, ili prespavao u stanu
svoje djevojke. Takve propusnice nije bilo lako nabaviti, ali za njega to je bilo poput
obiènih propusnica - a i za mene, dokle god ih je on tražio.
Nagasava je imao stalnu curu, s kojom je hodao od svoje prve godine. Zvala se Hatsumi i
bila je njegova vršnjakinja. Nekoliko puta sam je sreo i uèinila mi se vrlo ugodnom. Nije
bila od onih koje svojim izgledom smjesta privuku pozornost, zapravo, bila je tako
obièna da sam se, kad sam je upoznao, morao zapitati zašto Nagasava nije našao neku
bolju, ali tko god bi s njom progovorio, smjesta bi je zavolio. Povuèena, inteligentna,
duhovita, nježna, uvijek se odijevala besprijekorno ukusno. Meni se veoma sviðala i znao
sam da kad bih ja imao djevojku kao što je Hatsumi, ne bih spavao okolo s nekakvim
lakim metama. I ja sam se njoj sviðao, i silno se trudila da mi namjesti neku brucošicu iz
svoga kluba pa da možemo izlaziti u èetvero, ali stalno sam se izvlaèio kako ne bih
ponovio pogreške iz prošlosti. Hatsumi je išla na apsolutno najbolji ženski fakultet u
zemlji, i ja ni pod razno ne bih znao razgovarati s nekom od tih superbogatih princeza.
Hatsumi je nasluæivala da je Nagasava naveliko vara, ali nikad mu nije prigovorila. Bila
je ozbiljno zaljubljena u njega, ali nikad nije postavljala zahtjeve.
— Ne zaslužujem curu kao što je Hatsumi — jednom mi je rekao Nagasava. Morao sam
se složiti s njim.
Te zime pronašao sam honorarni posao u maloj prodavaonici ploèa u Sindžukuu. Nisu
mnogo plaæali, ali posao je bio lagan -samo sam trebao tri veèeri u tjednu paziti na lokal
- a davali su mi popust na ploèe. Za Božiæ sam kupio Naoko album Henrvja Mancinija
na kojemu je bila njezina omiljena Dear Heart. Sam
sam ga umotao i vezao jarkocrvenom vrpcom. Ona je meni darovala par vunenih
rukavica koje je sama isplela. Palci su mi bili malo prekratki, ali dobro su mi grijale ruke.
— Joj, žao mi je — rekla je, pocrvenjevši. — Kako sam to loše napravila!
— Bez brige, dobra je velièina — rekao sam, ispruživši prema njoj ruke u rukavicama.
— Pa, bar neæeš morati držati ruke u džepovima.
Naoko tijekom zimskih ferija nije otišla kuæi u Kobe. I ja sam ostao u Tokiju jer sam
radio u prodavaonici ploèa sve do kraja godine. U Kobeu nisam imao što zanimljivo
raditi, a ni ikoga koga sam htio vidjeti. Studentska menza preko blagdana je bila
zatvorena, pa sam išao jesti u Naokin stan. Na Novu godinu jeli smo kuglice od riže i
juhu kao i svi .
Potkraj sijeènja i u veljaèi te godine štošta se dogodilo.
Krajem sijeènja Smeðekošuljaš je pao u krevet s visokom temperaturom. To je znaèilo da
toga dana moram otkazati sastanak s Naoko. Dosta sam se namuèio dok nisam nabavio
besplatne karte za koncert. Bilo joj je silno stalo da idemo jer je orkestar svirao jednu od
njezinih omiljenih skladbi, Brahmsovu Èetvrtu simfoniju. Ali kako se Smeðekošuljaš
prevrtao po krevetu kao da æe svaki èas umrijeti u mukama, nisam ga mogao tek tako
ostaviti, a nisam uspio naæi nikoga dovoljno glupoga tko æe ga umjesto mene njegovati.
Kupio sam leda i privezao mu ga za èelo uz pomoæ nekoliko slojeva plastiènih vreæica,
brisao mu znoj s èela hladnim ruènicima, svaki sat mu mjerio temperaturu, èak sam ga i
presvlaèio. Cijeli dan vruæica nije padala, ali iduæeg jutra skoèio je iz kreveta i poèeo
vježbati kao da se ništa nije dogodilo. Temperatura mu je bila potpuno normalna. Bilo je
teško povjerovati da je ljudsko biæe.
— Èudno — rekao je Smeðekošuljaš. — Nikad u životu nisam imao temperaturu. —
Zvuèalo je gotovo kao da mene okrivljuje.
Na to sam poludio. — Ali imao si temperaturu — navalio sam ja na njega, pokazujuæi
mu dvije propale karte.
— Sva sreæa da su bile besplatne — rekao je. Došlo mi je da mu zgrabim radio i bacim
ga kroz prozor, ali nisam, nego sam se vratio u krevet s glavoboljom.
U veljaèi je nekoliko puta pao snijeg.
Pred kraj mjeseca upustio sam se u glupu svaðu s jednim s treæe godine s moga kata i
udario ga. Lupio je glavom o betonski zid, ali nije se teže ozlijedio, a Nagasava je sve
izgladio. No svejedno su me pozvali u upraviteljev ured i ukorili, nakon èega mi je
postajalo sve neugodnije živjeti u domu.
Akademska godina završila je u ožujku, ali meni je nedostajalo nekoliko studijskih
bodova. Imao sam osrednje ocjene -uglavnom trojke i dvojke, te nekoliko èetvorki.
Naoko je postigla potreban prosjek da se upiše u proljetni semestar druge godine. Jedan
smo ciklus godišnjih doba priveli kraju.
Oko polovice travnja Naoko je napunila dvadeset. Bila je sedam mjeseci starija od mene,
buduæi da je moj roðendan u studenome. Bilo je nekako èudno što je napunila dvadesetu.
Osjeæao sam da bi, kako za Naoko, tako i za mene, sve imalo smisla jedino kad bismo se
kretali naprijed-natrag izmeðu osamnaeste i devetnaeste. Nakon osamnaeste došla bi
devetnaesta, a nakon devetnaeste, naravno, osamnaesta. Ali ona je napunila dvadesetu. A
u jesen æu i ja. Samo mrtvi zauvijek imaju sedamnaest.
Na njezin roðendan padala je kiša. Nakon predavanja u blizini sam kupio tortu i
tramvajem otišao do njezina stana. — Trebali bismo proslaviti — rekao sam. Da je bilo
obratno, vjerojatno bih i ja to htio. Sigurno je teško sam provesti dvadeseti roðendan.
Tramvaj je bio krcat i tako se žestoko drmusao da je kad sam stigao u Naokinu sobu torta
slièila rimskom Koloseju, a ne torti. No kad sam uspio zataknuti dvadeset svijeæa koje
sam donio, upaliti ih, navuæi zastore i ugasiti svjetla, imali smo sve preduvjete za
roðendansku proslavu. Naoko je otvorila bocu vina. Pili smo, jeli tortu i s užitkom pojeli
jednostavnu veèeru. — Ne znam, nekako je glupo imati dvadeset — rekla je. — Je-
dnostavno nisam za to spremna. Èudno mi je. Kao da me netko otraga gura.
— Ja imam sedam mjeseci za pripremu — rekao sam smijuæi se.
— Blago tebi! Još imaš devetnaest! — rekla je Naoko s mrvicom zavisti u glasu.
Dok smo jeli isprièao sam joj za Smeðekošuljašev novi džemper. Dotad je imao samo
jedan, tamno modri pulover, tako da mu je ovaj drugi bio velik korak. Sam džemper bio
je lijep, crveno-crni s upletenim motivom jelena, ali kad je bio na njemu, sve je žive
nasmijavao. On nije mogao shvatiti zašto.
— Š-što je tako smiješno, Vatanabe? — pitao je, sjedeæi kraj mene u blagovaonici. —
Imam nešto na èelu?
— Ništa — rekao sam, trudeæi se ostati ozbiljan. — Ništa nije smiješno. Lijep ti je
džemper.
— Hvala — rekao je on, sav ozaren.
Naoko se prièa jako svidjela. — Ja ga moram vidjeti — rekla je. — Samo jednom.
— Nema šanse — rekao sam. — Nasmijala bi mu se u lice.
— Misliš?
— Dam se kladiti. Ja ga viðam svaki dan, pa ipak ne izdržim a da mu se tu i tamo ne
nasmijem.
Pospremili smo stol i sjeli na pod da slušamo glazbu i popijemo vino do kraja. Dok sam
ja ispijao svoju èašu, ona je popila dvije.
Naoko je te veèeri bila neobièno razgovorljiva. Prièala mi je o svome djetinjstvu, školi,
obitelji. Svaka epizoda bila je dugaèka, preprièana u najsitnije detalje, poput minijature.
Zadivila me snaga njezina sjeæanja, ali dok sam sjedio i slušao sinulo mi je da nešto nije
u redu s naèinom na koji ona prièa te prièe: bilo je tu neèega èudnog, èak nastranog.
Svaka prièa imala je svoju unutarnju logiku, ali bile su povezane na neobièan naèin.
Èovjek ne bi ni primijetio, a prièa A pretvorila bi se u prièu B, koja je bila sadržana u
prièi A, a onda bi iz neèega u prièi B uslijedila prièa C, i tako unedogled. Isprva sam
iznosio svoje komentare, ali nakon
nekog vremena prestao sam se truditi. Stavio sam ploèu, a kad je došla do kraja podigao
sam iglu i stavio drugu. Kad je završila i posljednja stavio sam prvu. Imala je samo šest.
Ciklus je poèinjao sa Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, a završavao s Waltz for
Debbie Billa Evansa. Kiša je padala uz prozor. Vrijeme je polako odmicalo. Naoko je i
dalje govorila sama sebi.
Napokon mi je sinulo što nije u redu: dok je govorila, Naoko se silno trudila da se nekih
stvari ne dotakne. Jedna od tih stvari bio je, naravno, Kizuki, ali bilo je tu više od
Kizukija. I premda je neke teme odluèila izbjegavati, beskonaèno se i nevjerojatno
detaljno rasprièala o najbanalnijim, najispraznijim stvarima. Nikad je prije nisam èuo da
govori s takvim žarom, pa je nisam prekidao.
No kad je sat odbio jedanaest, postao sam nervozan. Bez prestanka je prièala više od
èetiri sata. Brinuo sam se da ne propustim posljednji vlak i ne doðem iza ponoæi, kad su
vrata doma veæ bila zakljuèana. Kad sam dobio priliku, upao sam.
— Pa, vojska mora na spavanje — rekao sam, gledajuæi na sat. — Stiže zadnji vlak.
Moje rijeèi kao da nisu doprle do nje. Ili, ako jesu, nije ih bila u stanju shvatiti. Na djeliæ
sekunde zaklopila je usta, a onda nastavila s prièom. Odustao sam od svega i smjestio se
u udobniji položaj, te popio vino koje je ostalo u drugoj boci. Mislio sam da je bolje ako
je pustim da sama prestane prièati. Domska pravila i posljednji vlak nisu više bili moja
briga.
No ona nije prièala još dugo. Nakon nekog vremena najednom je zašutjela. Iskrzani rub
posljednje rijeèi koju je izgovorila kao da je lebdio u zraku, ondje gdje ga je otrgnula.
Nije ni završila ono što je govorila. Rijeèi su joj jednostavno isparile. Pokušala je
nastaviti, ali nije imala što. Nešto je sad bilo nestalo, a to nešto vjerojatno sam uništio ja.
Možda su moje rijeèi napokon stigle do nje, nakon što ih je polako razabirala, i sad su
zatrle tu nekakvu energiju koja ju je tako dugo držala. Lagano rastvorenih usnica, svratila
je svoje napola fokusirane oèi na moje. Izgledala je kao
nekakav stroj koji je zvrjao sve dok netko nije izvukao utiènicu iz zida. Oèi su joj bile
nekako zamuæene, kao prekrivene nekom tananom, prozraènom opnom.
— Oprosti što te prekidam — rekao sam — ali veæ je kasno, pa...
Iz oka joj je kanula jedna krupna suza, skotrljala joj se niz obraz i rasprsnula se o omot
ploèe. Jednom kad se otkinula ta prva suza, ostale su potekle nezadrživo, bujicom. Naoko
se nagnula na pod na sve èetiri i, upiruæi se dlanovima o prostirku, poèela plakati silinom
kao kad èovjek povraæa. Nikad još u životu nisam vidio nekoga da plaèe s takvom
žestinom. Pružio sam ruku i spustio je na njezino uzdrhtalo rame. Onda sam je, gotovo
instinktivno, zagrlio. Privijena uz mene, dok joj je cijelo tijelo drhtalo, nastavila je plakati
bez glasa. Košulja mi je postala vlažna - a onda i posve promoèena - od njezinih suza i
vrelog daha. Uskoro je prstima poèela prelaziti preko mojih leða kao da nešto traži, neku
važnu stvar koja je uvijek bila ondje. Dok sam je lijevom rukom pridržavao, desnom sam
joj milovao meku, ravnu kosu. I èekao sam. U tom položaju, èekao sam da Naoko
prestane plakati. Èekao sam i èekao. Ali Naokino plakanje nije prestalo.
Te sam noæi spavao s Naoko. Je li to bilo ispravno? Ne mogu reæi. Èak ni sada, gotovo
dvadeset godina poslije, nisam u to siguran. Vjerojatno nikad i neæu znati. Ali tada nisam
mogao drukèije. Bila je u stanju povišene napetosti i zbunjenosti, i jasno mi je dala do
znanja da od mene traži olakšanje. Ugasio sam svjetlo i poèeo joj, komad po komad, što
sam nježnije mogao, skidati odjeæu. Onda sam se i ja svukao. Bilo je dosta toplo te
kišovite travanjske veèeri, pa smo mogli goli stajati pripijeni jedno uz drugo bez osjeæaja
studeni. Istraživali smo tijelo onoga drugog u mraku, bez rijeèi. Ljubio sam je i držao
njezine meke grudi u rukama. Ona je stiskala moj nabrekli ud. Njezin otvor bio je topao,
vlažan i podatan.
No ipak, kad sam ušao u nju, Naoko se zgrèila od boli. Je li joj
ovo prvi put, pitao sam, a ona je kimnula glavom. Sad je na mene bio red da se zbunim.
Pretpostavljao sam da je Naoko sve vrijeme spavala s Kizukijem. Ušao sam koliko sam
mogao i dugo ostao nepomièan, grleæi Naoko. A onda, kad se naoko smirila, usudio sam
se pokrenuti, i dugo sam odgaðao vrhunac, kreæuæi se polaganim, nježnim pokretima.
Njezine ruke stegnule su me na kraju, kad je napokon prekinula šutnju. Njezin krik bio je
najtužniji zvuk orgazma koji sam ikad èuo.
Kad je sve bilo gotovo, pitao sam Naoko zašto nije spavala s Kizukijem. To je bila
pogreška. Èim sam postavio to pitanje, pustila me i opet poèela bezglasno plakati. Izvadio
sam njezinu posteljinu iz ormara, rasprostro je na prostirku na podu, i smjestio je izmeðu
plahti. A onda sam zapalio cigaretu i stao promatrati beskrajnu travanjsku kišu kako pada
s druge strane prozora.
Kiša je s jutrom prestala. Naoko je spavala leðima okrenuta prema meni. Ili možda uopæe
nije spavala. Bilo da je bila budna ili ne, s njezinih usnica sad su nestale sve rijeèi, a tijelo
joj je bilo ukoèeno, gotovo zaleðeno. Nekoliko puta pokušao sam joj se obratiti, ali nije
odgovarala niti se micala. Dugo sam zurio u njeno golo rame, ali na kraju sam izgubio
svaku nadu da æu iz nje izvuæi neki odgovor i odluèio ustati.
Po podu su još bili razbacani omoti ploèa, èaše, vinske boce i pepeljara koju sam
upotrebljavao. Na stolu je ostalo pola urušene torte. Izgledalo je kao da je vrijeme stalo.
Pokupio sam stvari s poda i otišao do sudopera te popio dvije èaše vode. Na Naokinu
stolu stajao je rjeènik i tablica francuskih glagola. Na zidu iznad stola visio je kalendar,
bez ikakvih ilustracija ili fotografija, samo s brojevima datuma. Kraj datuma nije bilo
nikakvih bilješki ni oznaka.
Pokupio sam odjeæu i obukao se. Prednjica moje košulje još je bila vlažna i hladna.
Mirisala je na Naoko. Na notesu na stolu napisao sam: Volio bih s tobom lijepo i
nadugaèko porazgovarati jednom kad se smiriš. Molim te, brzo me nazovi. Sretan
roðendan.
Bacio sam još jedan pogled na Naokino rame, izišao i tiho zatvorio vrata.
Ni nakon što je prošao cijeli tjedan poziv nije stizao. Naokina zgrada nije imala sustav
nazivanja, pa sam u nedjelju ujutro vlakom otišao u Kokubundži. Nije je bilo, a s vrata je
bilo uklonjeno njezino ime. Prozori i žaluzine bili su èvrsto zatvoreni. Upravitelj mi je
rekao da se Naoko prije tri dana iselila. Nije imao pojma kamo je otišla.
Vratio sam se u dom i napisao Naoko dugaèko pismo na njezinu kuænu adresu u Kobeu.
Gdje god bila, oni æe joj ga valjda proslijediti.
Iskreno sam joj iznio svoje osjeæaje. Štošta još nisam razumio, napisao sam joj, i premda
se silno trudim da shvatim, trebat æe vremena. Gdje æu biti jednom kada to vrijeme
proðe, sad ne mogu reæi, i zato joj ne mogu ništa obeæati niti od nje išta tražiti, kao ni
pisati joj laskave rijeèi. Kao prvo, premalo toga znamo jedno o drugome. No ako mi ona
bude dala to vrijeme, dat æu sve od sebe i nas dvoje æemo se bolje upoznati. U svakom
sluèaju, želim je opet vidjeti i s njom nadugaèko razgovarati. Kad sam izgubio Kizukija,
izgubio sam jedinu osobu kojoj sam mogao otvoreno govoriti o svojim osjeæajima, pa
pretpostavljam da je i njoj bilo tako. Ona i ja trebamo jedno drugo više nego što smo toga
bili svjesni. A to je nesumnjivo i razlog što je naš odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru
i, na neki naèin, zastranio. Vjerojatno nisam trebao uèiniti to što sam uèinio, pa ipak
vjerujem da drukèije nisam mogao. Toplinu i bliskost koju sam u tom trenutku osjeæao
prema tebi nikad dotad nisam iskusio. Moraš mi odgovoriti na ovo pismo. Kakav god taj
odgovor bio, moram ga dobiti.
Odgovor nije došao.
Nešto se u meni urušilo, i ništa nije ušlo da popuni tu praznu duplju. Moje tijelo
poprimilo je nekakvu abnormalnu lakoæu, a zvuèi su do mene dopirali nekako šuplje, s
jekom. Na predavanja sam išao predanije nego ikad. Bila su dosadna, i nikad nisam
razgovarao s kolegama, ali nisam imao što drugo raditi. U predavaonici sam sjedio sam u
prvom redu, ni s kim nisam razgovarao, jeo sam sam. Prestao sam pušiti.
Krajem svibnja poèeo je studentski štrajk. — Srušimo sveuèilište! — galamili su svi.
Hajde, samo dajte, mislio sam. Srušite ga. Uništite. Razbijte. Briga me. To bi bio dašak
svježeg zraka. Ja sam spreman na sve. Pomoæi æu vam ako treba. Samo dajte.
Sad kad je kampus bio pod blokadom i predavanja su bila otkazana, poèeo sam raditi za
dostavljaèku tvrtku. Sjedio sam s vozaèem, tovario i istovarivao kamione, takve stvari.
Bilo je teže nego što sam mislio. Isprva sam ujutro od bolova jedva mogao ustati iz
kreveta. Ali plaæa je bila dobra, i dokle god sam bio u pokretu mogao sam zaboraviti na
prazninu iznutra. Na kamionima sam radio pet dana u tjednu, a tri veèeri i dalje sam
odlazio u prodavaonicu ploèa. Slobodne veèeri provodio sam s viskijem i knjigama.
Smeðekošuljaš viski nije htio ni okusiti i užasno mu je smrdio, pa je dok sam ja ležao
izvaljen na krevetu i cugao on kukao da zbog isparenja ne može uèiti i tražio da iznesem
bocu van.
— Ti se nosi van — režao sam.
— Ali ti znaš da je piti u domu p-p-protiv pravila.
— Zaboli me. Ti izaði.
Prestao je kukati, ali sad sam se ja iživcirao. Otišao sam na krov i nastavio piti sam.
U lipnju sam Naoko napisao još jedno dugaèko pismo, opet na kuænu adresu u Kobeu. U
njemu je pisalo otprilike isto što i u prvome, ali na kraju sam dodao: Èekati na tvoj
odgovor mi je jedno od najbolnijih iskustava koje sam proživio. Bar mi javi jesam li te
povrijedio ili nisam. Kad sam ga poslao, osjeæao sam se kao da je duplja u meni opet
narasla.
U lipnju sam opet dvaput izašao s Nagasavom da bih spavao s curama. Oba puta bilo je
lako. Prva cura užasno se opirala kad sam je pokušao svuæi i navesti da legne u hotelski
krevet, ali kad sam sam poèeo èitati jer mi se više jednostavno nije dalo gnjaviti, prišla mi
je i poèela se gnijezditi uz mene. A nakon što sam to oba-
vio s drugom, poèela mi je postavljati svakakva intimna pitanja -S koliko sam cura
spavao? Odakle sam? Na koji fakultet idem? Kakvu glazbu volim? Jesam li èitao nešto
od Osamua Dazaija7? Kad bih mogao putovati van, kamo bih volio iæi? Mislim li da ima
prevelike bradavice? Smislio sam neke odgovore i zaspao, ali iduæeg jutra rekla je da želi
sa mnom doruèkovati, i nastavila s bujicom pitanja dok smo jeli bezukusna jaja, tost i
kavu. Kakvim se poslom bavi moj otac? Imam li dobre ocjene? U kojem sam mjesecu
roðen? Jesam li ikad jeo žabe? Od nje me poèela boljeti glava, pa sam brzo završio s
jelom i rekao da moram na posao.
— Hoæu li te ikad opet vidjeti? — pitala me, tužno gledajuæi.
— Ma, sigurno æemo se negdje sresti, vrlo skoro — rekao sam i otišao. Sto ja to radim,
kvragu? To sam se poèeo pitati èim sam ostao sam, gadeæi se sam sebi. No drugo nisam
mogao. Moje tijelo žudjelo je za ženama. Sve vrijeme dok sam spavao s tim curama
mislio sam na Naoko: na bijeli obris njezina golog tijela u tami, njezine uzdahe, zvuk
kiše. Što sam više mislio na sve to, tjelesna se glad poveæavala. Popeo sam se na krov s
viskijem i zapitao kamo sve to vodi.
Poèetkom srpnja napokon je stiglo pismo od Naoko. Kratko pismo.
Molim te oprosti mi što ti nisam odgovorila ranije. Ali pokušaj me shvatiti. Dugo uopæe
nisam bila u stanju da išta napišem, a ovo sam pismo poèinjala bar deset puta. Pisanje je
za mene bolan proces.
Poèet æu od zakljuèka. Odluèila sam pauzirati godinu na fakultetu. Službeno sam upisala
pauzu, ali slutim da se nikad neæu vratiti. Tebe æe to sigurno iznenaditi, ali ja sam
zapravo o tome veæ dugo razmišljala. Nekoliko puta sam ti pokušala spomenuti, ali nikad
se nisam znala natjerati da poènem. Bojala sam se i izgovoriti te rijeèi.
Pokušaj se ne uzrujavati toliko oko svega. Što god da se dogodilo - ili nije - krajnji
rezultat bio bi isti. Možda ovo nije
najljepše reèeno, i žao mi je ako sam te povrijedila. Hoæu reæi, ne želim da sebe kriviš za
ono što se dogodilo sa mnom. To je nešto za što sam kriva samo ja. Odgaðala sam to više
od godinu dana, i na kraju sam ti sve veoma otežala. Sad vjerojatno više to ne mogu
odgaðati.
Kad sam se iselila iz stana, vratila sam se kuæi u Kobe i neko vrijeme išla doktoru. On mi
kaže da u brdima kod Kjota postoji mjesto koje bi za mene bilo savršeno, i razmišljam da
odem tamo na neko vrijeme. To nije prava bolnica, više nekakav sanatorij s mnogo
slobodnijim režimom. Detalje æu ostaviti za iduæe pismo. Sad moram odmoriti živce na
nekom tihom mjestu odsjeèenom od svijeta.
Na svoj naèin sam ti zahvalna za godinu druženja koju si mi darovao. Molim te, vjeruj
bar to, ako ni u što drugo ne vjeruješ. Nisi me ti povrijedio. Ja sam to sama uèinila. To je
doista ono što osjeæam.
Zasad te, meðutim, nisam spremna vidjeti. Nije da te ne želim vidjeti: jednostavno nisam
spremna. Èim se osjetim spremnom, pisat æu ti. Možda se onda možemo bolje upoznati.
Kako ti kažeš, to je vjerojatno ono što sad moramo: bolje se upoznati.
Zbogom.
Èitao sam i èitao Naokino pismo, i svaki put ispunila bi me ista ona nepodnošljiva tuga
koju sam osjeæao kad god bi se sama Naoko zagledala u moje oèi. Nisam se znao s njom
nositi, nisam je imao kamo odnijeti ni sakriti. Poput vjetra koji mi prelazi tijelom, ona
nije imala ni oblik, ni težinu, niti sam se njome mogao obaviti. Objekti iz okoline klizili
su kraj mene, ali njihove rijeèi nikad ne bi doprle do mojih ušiju.
Subotnje veèeri i dalje sam provodio sjedeæi u hodniku. Nije bilo nade da æe poziv stiæi,
ali nisam znao kako potrošiti to vrijeme. Prebacio bih na bejzbolsku utakmicu i pretvarao
se da je gledam dok sam prazan prostor izmeðu sebe i televizora rezao
napola, pa onda svaku polovicu opet napola, i tako dalje, sve dok nisam stvorio prostor
dovoljno malen da mi stane u ruku. U deset bih ugasio televizor, vratio se u sobu i
zaspao.
Krajem mjeseca Smeðekošuljaš mi je darovao krijesnicu. Bila je u staklenki od instant
kave, na poklopcu su bile probušene rupe za zrak, a unutra je bilo nekoliko vlati trave i
malo vode. U osvijetljenoj sobi krijesnica je izgledala kao neki obièan crni kukac koji se
može naæi kraj neke bare, ali Smeðekošuljaš me uvjeravao da je prava. — Valjda umijem
prepoznati krijesnicu — rekao je, a ja nisam imao razloga ni osnove da mu ne bih
vjerovao.
— Dobro — rekao sam — krijesnica je. — Lice joj je bilo nekako pospano, ali stalno se
pokušavala popeti skliskim staklenim stijenkama i padala.
— Našao sam je u dvorištu — rekao je.
— Ovdje? Blizu doma?
— Aha. Znaš onaj hotel u ulici? Oni puštaju krijesnice u vrt za ljetne goste. Ova je
doletjela ovamo.
Dok je govorio, Smeðekošuljaš je trpao odjeæu i bilježnice u crnu torbu s ruèkama.
Ljetni praznici poèeli su prije nekoliko tjedana, i nas dvojica gotovo da smo jedini ostali
u domu. Radije nego da idem u Kobe, nastavio sam raditi, a on je ostao zbog seminara iz
praktiène obuke. Sad kad je obuka završila, vraæao se u planine Jamanašija.

— Daj je curi — rekao je. — Sigurno æe se oduševiti.

— Hvala — rekao sam.
Nakon sumraka dom bi utihnuo i postao nalik na ruševinu. Zastava je bila spuštena, a u
prozorima blagovaonice rumenjela su se svjetla. Sad kad je ostalo tako malo studenata
palili su samo polovicu svjetiljki, pa je desna polovica bila u mraku, a lijeva osvijetljena.
No do mene je ipak dopirao miris veèere - nekakva krem-juha.
Odnio sam svoju flaširanu krijesnicu na krov. Gore nije bilo nikoga. Na štriku je visjela
bijela vesta koju je netko zaboravio
unijeti, i na veèernjem se povjetarcu vijorila nalik na odbaèenu ljušturu nekoga golemog
kukca. Popeo sam se èeliènim ljestvama u kutu krova na vrh domske cisterne za vodu.
Cisterna je još bila zgrijana od sunca koje je upila tijekom dana. Sjedio sam u skuèenom
prostoru nad cisternom, naslonjen na šipku držaèa, licem u lice s gotovo punim bijelim
mjesecom. Zdesna su se blistala svjetla Šindžukua, slijeva Ikebukura. Farovi automobila
pritjecali su u svjetlosnim bujicama, iz jednog mjesta okupanog svjetlom do drugog. Nad
gradom se poput oblaka nadvijala potmula huka zbrkanih zvukova.
Krijesnica se blago žarila na dnu staklenke, sjaj joj je bio odviše slabašan, boja
preblijeda. Godinama nisam bio vidio krijesnicu, ali one kojih sam se sjeæao isijavale su
mnogo jaèom svjetlošæu u ljetnoj tami, i ta blistava, užarena slièica stalno me pratila.
Možda je ova krijesnica na pragu smrti. Malo sam protresao staklenku. Krijesnica je
bubnula o staklenu stijenku i pokušala poletjeti, ali sjaj joj je i dalje bio zamuæen.
Pokušao sam se sjetiti kad sam posljednji put vidio krijesnice, i gdje je to moglo biti. Pred
oèima sam imao sliku, ali nisam se mogao sjetiti kad je to bilo ni gdje. Èuo sam šum vode
u tami i vidio starinsku zapornicu od opeke. Imala je dršku èijim se okretanjem ustava
otvarala i zatvarala. Potok koji je regulirala bio je tako malen da se nije vidio od trave na
obali. Noæ je bila mraèna, tako mraèna da kad sam iskljuèio bateriju više nisam vidio
vlastite noge. Stotine krijesnica lebdjele su nad vodenom masom što ju je zadržavala
ustava, a njihov vruæi žar odsijevao je u vodi nalik na kišu iskrica.
Sklopio sam oèi i uronio u tu davnu tamu. S neobiènom sam jasnoæom èuo vjetar. Oko
mene je pirkao lagani povjetarac, a za njim su u mraku ostajali èudnovati blistavi repovi.
Otvorio sam oèi i shvatio da je tama ljetne noæi još za nekoliko stupnjeva dublja nego što
je bila.
Odvrnuo sam poklopac staklenke i izvadio krijesnicu, te je položio na petcentimetarski
rub cisterne. Èinilo se da ne može
razabrati svoj novi okoliš. Poèela je posrtati oko poklopca èeliènog èepa, a nožice su joj
se hvatale u ukovrèane ljuske boje. Kretala se nadesno dok nije došla do zapreke, a onda
je okružila nalijevo. Naposljetku se popentrala na èep i neko vrijeme ondje ostala èuèati,
nepomièna, kao da je na izdisaju.
Još naslonjen na šipku, promatrao sam krijesnicu. Ni ja ni ona dugo se nismo ni
pomaknuli. Vjetar je i dalje brisao oko nas, a u tami su šuštali nebrojeni listiæi japanskog
brijesta.
Èekao sam cijelu vjeènost.
Tek mnogo kasnije krijesnica se vinula u zrak. Kao da se najednom neèega sjetila, raširila
je krila, i veæ u iduæem trenu proletjela je kraj ograde i otplovila u blijedu tamu. Hitro je
opisala luk oko cisterne kao da želi vratiti izgubljeni interval vremena. A onda, nakon što
je nekoliko sekunda lebdjela ondje kao da promatra kako se zakrivljena svjetlosna crta
stapa s vjetrom, napokon je odletjela na istok.
Dugo nakon što je krijesnica nestala, u meni je ostao trag njezine svjetlosti, a njezin
blijed, slabašan sjaj ostao je lebdjeti u gustoj tmini iza mojih kapaka nalik na izgubljenu
dušu.
Više sam puta pokušao ispružiti ruku u mrak. Moji prsti nièega se nisu doticali. Slabašan
sjaj je ostao, tik izvan moga domašaja.
4
J.IJEKOM LJETNIH PRAZNIKA SVEUÈI-
lište je pozvalo interventnu policiju da suzbije nerede. Probili su barikade i uhitili
studente koji su bili unutra. To nije bilo ništa novo. Svi studenti stalno su to radili.
Sveuèilišta nije bilo tako lako "srušiti". U njih su uložene goleme svote novca, i nisu se
namjeravala rasformirati samo zato što je hrpica studenata poèela divljati. Zapravo,
studenti koji su blokirali kampus nisu ni željeli srušiti sveuèilište. Samo su htjeli
promijeniti strukture moæi unutar samoga sveuèilišta, za što je mene bilo briga kao za
lanjski snijeg. Stoga, kad je štrajk na kraju propao, ja nisam osjeæao ništa.
U rujnu sam otišao na kampus oèekujuæi da æu ondje zateæi nered. Sve je bilo u
najboljem redu. Knjige nisu bile odvezene iz knjižnica, nastavnièki uredi nisu bili
demolirani, studentska referada nije bila spaljena do temelja. Bio sam kao gromom
pogoðen. Koga su vraga onda radili iza tih barikada?
Kad je štrajk neutraliziran i kad su pod policijskom opsadom opet poèela predavanja, prvi
su u klupe sjeli kreteni koji su vodili štrajk. Kao da se ništa nije dogodilo, sjedili su i
hvatali bilješke, te na prozivanje odgovarali s "nazoèan". Meni je to bilo nevjerojatno. Na
kraju krajeva, štrajk je još bio na snazi. Nije bilo nikakve objave da je završen. Jedino je
sveuèilište pozvalo policiju
i srušilo barikade, ali sam štrajk i dalje je bio u tijeku. Kreteni su u vrijeme štrajka
galamili kao ludi, prokazujuæi studente koji su mu se protivili (ili su samo izrazili
sumnju), a tu i tamo èak bi ih pokušali privesti pred svoje lakrdijaške sudove. Namjerno
sam posjeæivao te bivše predvodnike i pitao zašto pohaðaju predavanja umjesto da
štrajkaju, ali nisu mi znali dati izravan odgovor. Što su i mogli reæi? Da se boje kako æe
zbog nepohaðanja nastave izgubiti ocjene? Kad èovjek samo pomisli da su ti idioti urlali
neka se sveuèilište sruši! Dobar vic. Vjetar je zapuhao u drugom pravcu, i njihovi povici
postali su šapat.
Hej, Kizuki, mislio sam, nisi propustio ama baš ništa. Svijet je živo sranje. Kreteni
dobivaju dobre ocjene i sudjeluju u stvaranju društva na vlastitu ogavnu sliku i priliku.
Neko vrijeme pohaðao sam nastavu, ali nisam se htio javiti kad su prozivali. Znam da je
to bila besmislena gesta, ali bilo mi je tako loše da nisam imao izbora. Time sam se samo
još više izolirao od drugih studenata. Šuteæi kad bi me prozvali, kod svih sam na
nekoliko sekunda stvarao nelagodu. Nitko od drugih studenata nije razgovarao sa mnom,
a ni ja s njima.
Do drugog tjedna rujna došao sam do zakljuèka da fakultetska naobrazba nema smisla.
Odluèio sam je shvatiti kao razdoblje obuke u vještini svladavanja dosade. Nisam imao
nikakvu društvenu misiju zbog koje bih odmah morao napustiti studij, pa sam nastavio
svaki dan pohaðati nastavu, hvatati bilješke, a u slobodno vrijeme sjedio sam u knjižnici i
èitao ili tražio podatke.
I premda je veæ prošao taj drugi tjedan rujna, od Smeðekošuljaša nije bilo ni traga. Takav
razvoj dogaðaja nije bio samo neobièan, nego epohalan. Fakultet je poèeo, i bilo je
nezamislivo da Smeðe -košuljaš propusti predavanja. Njegov stol i radio prekrio je tanak
sloj prašine. Njegova plastièna šalica i èetkica za zube, limenka s èajem, insekticidni
sprej i ostalo stajali su uredno poredani na njegovoj polici.
Dok ga nije bilo održavao sam èistoæu u sobi. U proteklih godinu i pol stekao sam
naviku urednosti, a kako nije bilo njega da posprema sobu, za to sam se morao brinuti ja.
Svaki dan meo sam pod, svaki treæi prao prozor, madrac sam prozraèivao jednom tjedno,
i èekao da se vrati kako bi me pohvalio.
Ali nije se vratio. Jednoga dana došao sam s predavanja, a sve njegove stvari bile su
odnesene i s vrata je bila skinuta ploèica s njegovim imenom. Otišao sam u upraviteljev
ured i pitao što se dogodilo. — Napustio je dom — rekao je. — Zasad æete biti sami u
sobi.
Nisam ga uspio nagovoriti da mi kaže zašto je Smeðekošuljaš nestao. Tome èovjeku
najveæa je sreæa u životu bila sve imati pod kontrolom i druge držati u mraku.
Smeðekošuljašev poster s ledenjakom neko je vrijeme ostao na zidu, ali na kraju sam ga
skinuo i stavio Jima Morrisona i Milesa Davisa. Sad mi je soba na neki naèin više
djelovala kao da je moja. Novcem koji sam uštedio od plaæe kupio sam mali stereo.
Noæu bih sam pio i slušao glazbu. Tu i tamo sjetio bih se Smeðekošuljaša, ali uživao sam
u samotnjaèkom životu.
Jednog ponedjeljka u pola dvanaest, nakon predavanja o Euripidu na Povijesti drame,
odvojio sam deset minuta da se prošeæem do obližnjeg restoranèiæa, gdje sam ruèao
omlet i salatu. Lokal se nalazio u tihoj zabaèenoj ulièici i bio je nešto skuplji od
studentske menze, ali mogao si se opustiti, a ti ljudi znali su kako se pravi omlet. "Ljudi"
su bili braèni par koji je rijetko meðusobno razgovarao, plus jedna konobarica za
ispomoæ. Dok sam sjedio kraj prozora i jeo, ušla je skupina od èetvero studenata, dva
studenta i dvije studentice, svi prilièno lijepo odjeveni. Sjeli su za stol kraj vrata, te neko
vrijeme prouèavali meni i razgovarali o jelima, a onda je jedno od njih konobarici
referiralo za što su se odluèili.
Nije prošlo dugo kad sam primijetio da jedna od djevojaka neprestano gleda u mom
pravcu. Imala je užasno kratku kosu, tamne naoèale i bijelu pamuènu mini-haljinu. Nisam
imao pojma
tko bi to bio, pa sam nastavio jesti, ali ubrzo je spuznula iz stolca i prišla mi. Položivši
ruku na rub moga stola, rekla je — Ti si Vatanabe, zar ne?
Podigao sam glavu i bolje je pogledao. I dalje se nisam mogao sjetiti da sam je ikad
vidio. Bila je od onih djevojaka koje èovjek primijeti, pa da sam je ikad prije sreo, morao
sam je se odmah sjetiti, a na mojem fakultetu nije me baš mnogo ljudi znalo po imenu.
— Slobodno sjednem? — pitala je. — Ili nekoga èekaš?
I dalje mozgajuæi, odmahnuo sam glavom. — Ne, nitko neæe doæi. Izvoli.
Uz kloparanje drva o pod odmaknula je stolac i sjela prekoputa mene, gledajuæi me
netremice kroz sunèane naoèale, a onda je bacila pogled na moj tanjur.
— Dobro izgleda — rekla je.
— Dobro je. Omlet s gljivama i salata od graška.
— K vragu — rekla je. — No dobro, to æu uzeti drugi put. Veæ sam naruèila nešto
drugo.
— Što?
— Makarone sa sirom.
— Ni makaroni sa sirom im nisu loši — rekao sam. — Nego, poznajemo li se mi? Ne
sjeæam se...
— Euripid — rekla je. — Elektra. "Nijedan bog ne èuje izgubljene Elektre glas." Znaš -
predavanje od maloprije.
Zagledao sam se u nju. Skinula je sunèane naoèale. Napokon sam je se sjetio - brucošica
koju sam viðao na Povijesti drame. Razlog što je nisam prepoznao bila je drastièna
promjena frizure.
— Aha — rekao sam, pokazujuæi rukom visinu nekoliko pedalja ispod svog ramena —
kosa ti je prije ljeta bila dovde.
— Imaš pravo — rekla je. — Ljetos sam stavila trajnu i ispala je jezivo. Htjela sam se
ubiti. Izgledala sam kao truplo na plaži kojemu su se po glavi zalijepile travuljine. Pa sam
odluèila, kad mi veæ više nije do života, mogu se isto tako i ošišati. Bar je ljeti praktièno.
— Provukla je prstima kroz frizuricu i nasmiješila mi se.
— Ali dobro ti stoji — rekao sam, i dalje žvaèuæi omlet. — Da vidim iz profila.
Okrenula se i nekoliko sekundi ostala u toj pozi.
— Da, i mislio sam. Stvarno ti dobro stoji. Imaš lijep oblik glave. I lijepe uši, sad kad se
vide.
— Dakle, ipak nisam luda! Kad sam sve odrezala, i meni se uèinilo da izgledam dobro.
Ali nijednom deèku se ne sviða. Svi mi kažu da izgledam kao da sam stigla iz
konclogora. Zašto su deèki ludi za curama s dugom kosom? Najobièniji fašisti! Zašto svi
deèki misle da su cure s dugom kosom najfinije, najslaðe, najženstvenije? Hoæu reæi,
samo ja znam bar 250 cura s dugom kosom koju uopæe nisu fine! Stvarno.
— Meni sad izgledaš bolje nego prije — rekao sam. A to sam i mislio. Koliko sam se
sjeæao, s dugom kosom bila je obièna zgoðušna studentica. A iz djevojke koja je sada
sjedila preda mnom izbijala je krepka, opipljiva životna snaga. Bila je nalik na životinjicu
koja je s dolaskom proljeæa stigla na svijet. Oèi su joj se kretale kao da su i same
samostalan organizam koji æuti radost, smijeh, ljutnju, èuðenje i oèaj. Tako živo i
izražajno lice nisam vidio odavno, i uživao sam gledati kako živi i mièe se.
— Stvarno tako misliš? — pitala je. Kimnuo sam glavom, i dalje žvaèuæi salatu.
Ona je stavila naoèale i stala me gledati iza stakala.
— Ne lažeš, zar ne?
— Volim se smatrati iskrenim èovjekom — rekao sam.
— Ludnica.
— Nego, reci, zašto nosiš tako tamne naoèale?
— Kad mi je kosa tako naglo postala kratka, osjetila sam se ranjivo. Kao da me netko
golu bacio usred neke gužve.
— Ima smisla — rekao sam, dovršavajuæi omlet. Gledala me sa živim zanimanjem.
— Ne moraš se vratiti k njima? — pitao sam, pokazujuæi na njezino troje prijatelja.
— Ma kakvi. Iæi æu kada donesu jelo. Prekidam te u ruèku?
— Nemaš više u èemu — rekao sam, a kad nije pokazala namjeru da ode, naruèio sam
kavu. Gazdina supruga je odnijela tanjure, te donijela mlijeko i šeæer.
— A sada ti reci meni — rekla je. — Zašto se nisi javio danas kad su prozivali? Ti jesi
Vatanabe, zar ne? Toru Vatanabe?
— Taj sam.
— Zašto se onda nisi javio?
— Danas mi nije bilo do toga.
Opet je skinula naoèale, spustila ih na stol, i pogledala me kao da gleda u kavez neke
rijetke životinje u zoološkom vrtu. — "Danas mi nije bilo do toga." Zvuèiš kao
Humphrev Bogart. Hladnokrvno. Opasno.
— Ne budi smiješna. Ja sam obièan deèko, kao i svi drugi. Žena mi je donijela kavu i
stavila je na stol. Otpio sam ne dodavši šeæer i mlijeko.
— Pogledaj ti to. Piješ sasvim crnu.
— Nema to veze s Humphrevjem Bogartom — strpljivo sam objasnio. — Jednostavno
nisam za slatko. Mislim da si me sasvim pogrešno procijenila.
— Kako to da si tako pocrnio?
— Protekla dva tjedna sam planinario. S ruksakom. I vreæom za spavanje.
— Gdje si bio?
— Kanazava. Poluotok Noto. Sve do Niigate.
— Sam?
— Sam — rekao sam. — Tu i tamo bih našao neko društvo.
— Romantièno društvo? Nove žene u dalekim krajevima?
— Romantièno? Sad znam da si me pogrešno procijenila. Kako æe deèko s vreæom za
spavanje na leðima i sav neobrijan naæi neku romansu?
— Ti uvijek tako putuješ sam?
— A-ha.
— Voliš samoæu? — pitala me, naslanjajuæi obraz na šaku.
— Putuješ sam, jedeš sam, sam sjediš u predavaonici...
— Nitko baš toliko ne voli biti sam. Ja samo ne želim sebe iznevjeriti da naðem
prijatelje, to je sve. To vodi u razoèaranje.
Zataknuvši ruèku naoèala meðu usnice, promumljala je — "Nitko ne voli biti sam. Ja
samo mrzim razoèaranje." Tu reèenicu možeš upotrijebiti ako ikad budeš pisao
autobiografiju.
— Hvala — rekao sam.
— Voliš zeleno?
— Zašto pitaš?
— Imaš zelenu košulju.
— Ne baš. Svejedno mi je što æu obuæi.
— "Ne baš. Svejedno mi je što æu obuæi." Super mi je kako govoriš. Kao da razmazuješ
gips, sve fino i glatko. Je li ti netko to veæ kazao?
— Nitko — rekao sam.
— Ja sam Midori — rekla je. — "Zelena". Ali zeleno mi grozno stoji. Èudno, zar ne?
Kao da sam ukleta, što kažeš? A sestra mi se zove Momoko: "Breskva-djevojka".
— Stoji li njoj dobro ružièasto?
— Stoji joj fantastièno*. Ona je roðena za ružièasto. To uopæe nije fer.
Za Midorin stol stiglo je jelo, pa joj je deèko u jakni od raa-drasa doviknuo — Hej,
Midori, doði, navali! — Mahnula mu je kao da želi reæi: "Znam."
— Reci — kazala je — hvataš li ti bilješke? Iz Drame?
— Hvatam.
— Neugodno mi je pitati, ali možeš li mi ih posuditi? Dvaput sam izostala, a ne
poznajem nikoga u razredu.
— Nema problema — rekao sam, izvlaèeæi bilježnicu iz torbe. Provjerivši da nisam
unutra napisao ništa privatno, pružio sam je Midori.
— Hvala — rekla je. — Dolaziš prekosutra na predavanje? -Aha.
— Možemo se naæi ovdje u podne. Vratit æu ti bilježnicu i èastim te ruèkom. Osim...ako
te, recimo, kad ne jedeš sam poène boljeti želudac.
— Ne poène — rekao sam. — Ali ne moraš me èastiti ruèkom samo zato što sam ti
posudio bilježnicu.
— Bez brige — rekla je. — Ja volim èastiti ljude ruèkom. Nego, a da nekamo to
zapišeš? Neæeš zaboraviti?
— Neæu. Prekosutra. U dvanaest. Midori. Zelena.
S drugog stola netko je povikao — Brže, Midori, ohladit æe ti se jelo!
Ne obraæajuæi pozornost na dozivanje, pitala me — Jesi li uvijek tako govorio?
— Mislim da jesam — rekao sam. — Nikad prije nisam primijetio. — I doista, nitko mi
nikad nije rekao da govorim drukèije.
Nekoliko sekunda èinilo se da o neèemu mozga. Onda je ustala, nasmiješila se i vratila za
svoj stol. Mahnula mi je dok sam prolazio kraj njihova stola, ali ostalo troje jedva da su
me pogledali.
U srijedu u podne u restoranu nije bilo ni traga od Midori. Namjeravao sam popiti pivo
dok je èekam, ali restoran se poèeo puniti èim je stiglo moje piæe, pa sam naruèio ruèak i
poèeo jesti sam. Završio sam u 12.35, ali Midori niotkuda. Plativši raèun, izišao sam i
otišao do malenog svetišta na drugoj strani ulice, gdje sam sjeo na kamene stube i èekao
da mi se glava razbistri i da Midori doðe. U jedan sat sam odustao i otišao u knjižnicu
èitati. U dva sam otišao na predavanje iz njemaèkoga.
Kad je završilo, pošao sam do studentske referade i potražio Midorino ime na popisu
studenata Povijesti drame. Jedina Midori u grupi bila je Midori Kobajaši. Zatim sam
prelistao kartice studentskih dosjea i pronašao adresu i telefonski broj Midori Kobajaši
koja se upisala na fakultet 1969. Živjela je u sjeverozapadnom predgraðu Tošima, s
obitelji. Ušao sam u telefonsku govornicu i okrenuo taj broj.
Javio se neki èovjek. — Knjižara Kobajaši. — Knjižara Kobajaši?
— Oprostite na smetnji — rekao sam — ali je li Midori možda doma?
— Nije — rekao je.
— Mislite da je možda na fakultetu?
— Hmm, ne, vjerojatno je u bolnici. Tko je treba, molim? Umjesto da odgovorim,
zahvalio sam mu i spustio slušalicu.
Bolnici? Da se nije ozlijedila, ili razboljela? Ali èovjek je to rekao bez i najmanjeg znaka
zabrinutosti. "Vjerojatno je u bolnici", rekao je, bezbrižno kao da je rekao: "U ribarnici
je." Razmatrao sam nekoliko drugih moguænosti dok mi i samo razmišljanje nije postalo
previše problematièno, a onda sam se vratio u dom i ispružio na krevet da èitam Lorda
Jima, kojega sam posudio od Nagasave. Kad sam proèitao, otišao sam u njegovu sobu da
mu ga vratim.
Nagasava je upravo bio krenuo u menzu, pa sam s njim otišao na veèeru.
— Kako su prošli ispiti? — pitao sam. U kolovozu je održan drugi krug ispita višeg
stupnja za Ministarstvo vanjskih poslova.
— Isto kao i uvijek — rekao je Nagasava kao da to nije ništa. — Odeš, položiš. Grupne
rasprave, razgovori...ko kad ševiš žensku.
— Drugim rijeèima, lako — rekao sam. — Kad æe vas obavijestiti?
— Poèetkom listopada. Ako proðem, idemo na veliku veèeru.
— I reci, kakvi deèki stignu do drugog kruga? Sve superstarovi kao ti?
— Ne budi glup. Sve sami idioti. Idioti ili èudaci. Ja bih rekao da 95% deèki koji žele
biti birokrati ne vrijede ni golo govno. Ne šalim se. Jedva znaju èitati.
— Zašto ti onda hoæeš raditi u Ministarstvu vanjskih?
— Ima puno razloga — rekao je Nagasava. — Za poèetak, fora mi je raditi vani. Ali
najviše zato da testiram svoje sposobnosti. A
ako sebe želim testirati, onda æu to uèiniti u najveæoj moguæoj areni - nacionalnoj.
Zanima me koliko se visoko mogu popeti, koliko moæi mogu osvojiti u tom luðaèki
velikom birokratskom sustavu. Kužiš?
— Zvuèi kao neka igra.
— To i jest igra. Briga mene za moæ i novac kao takve. Zbilja, briga me. Možda sam
sebiènjak i gad, ali takva sranja meni su posve ravna. Mogao bih biti zen sveæenik. Ali
ono što imam jest radoznalost. Želim vidjeti što mogu postiæi u velikom opasnom
svijetu.
— A "ideali" te ne zanimaju, pretpostavljam?
— Nimalo. Život ne traži ideale. Traži standarde ponašanja.
— Ali može se živjeti i na mnogo drugih naèina, zar ne? — pitao sam.
— Tebi se sviða moj naèin života, zar ne?
— To sad nema veze — rekao sam. — Ja nikad ne bih mogao upisati Tokijsko
sveuèilište; ne mogu spavati s kojom god curom poželim kad god mi doðe; ne znam
razgovarati; ljudi mi se ne dive; nemam curu; i neæe mi se otvoriti svijet kada dobijem
diplomu iz književnosti na drugorazrednom privatnom fakultetu. Kakve ima veze što mi
se sviða tvoj naèin života?
— Hoæeš reæi da mi zavidiš na mom naèinu života?
— Ne zavidim — rekao sam. — Navikao sam se biti ovo što jesam. I zapravo me boli
neka stvar za Tokijsko sveuèilište ili Ministarstvo vanjskih poslova. Zavidim ti jedino što
imaš takvu gala curu kao što je Hatsumi.
Nagasava je ušutio i nastavio jesti. Kad smo veèerali, rekao je — Znaš, Vatanabe, imam
dojam da æemo se, možda deset-dvade-set godina nakon što odavde iziðemo, opet negdje
sresti. I mislim da æemo na neki naèin biti povezani.
— Zvuèi kao Dickens — rekao sam s osmijehom.
— Pa, malo da — rekao je, uzvraæajuæi mi osmijeh. — Ali mene predosjeæaj obièno
ne prevari.
Izišli smo iz blagovaonice i otišli van u bar. Ondje smo pili do poslije devet.
— Reci, Nagasava — pitao sam — što je u tvom životu "standard ponašanja"?
— Smijat æeš se ako ti kažem — rekao je.
— Neæu.
— Dobro — rekao je. — Biti gospodin.
Nisam se nasmijao, ali zamalo sam pao sa stolca. — Biti gospodin? Gospodin?
— Èuo si me.
— Sto to znaèi "biti gospodin"? Kako ti to definiraš?
— Gospodin je onaj tko ne èini ono što bi htio, nego ono što treba uèiniti.
— Ti si najèudniji tip kojega sam ikad upoznao — rekao sam.
— A ti si najnormalniji tip kojega sam ja ikad upoznao — rekao je on. I platio za obojicu.
I iduæi tjedan otišao sam na predavanje iz drame, ali i dalje ni traga od Midori Kobajaši.
Nakon što sam brzo pogledom prele-tio po prostoriji i uvjerio se da je nema, kao i obièno
sjeo sam u prvu klupu i poèeo pisati pismo Naoko dok sam èekao da doðe profesor. Pisao
sam o svojim putovanjima preko ljeta - cestama po kojima sam hodao, gradovima kroz
koje sam prolazio, ljudima koje sam upoznao. I svake noæi mislio sam na tebe. Sad kad
te više ne mogu viðati, shvaæam koliko mi trebaš. Fakultet je neopisivo dosadan, ali radi
samodiscipline idem na sva predavanja i radim sve propisane zadaæe. Sve mi se èini bez
smisla otkako si otišla. Volio bih s tobom lijepo i dugo poprièati. Ako je moguæe, volio
bih te posjetiti u sanatoriju, da se vidimo na nekoliko sati. I, ako je moguæe, volio bih da
prošeæemo, jedno kraj drugoga, onako kako smo nekoæ šetali. Molim te, pokušaj
odgovoriti na ovo pismo - makar samo kratkom porukom. Neæe mi smetati.
Ispisao sam èetiri lista, savio ih, umetnuo u omotnicu i adresi-rao na Naoko, preko
obitelji.
Profesor je veæ bio stigao i sad je brisao znoj s èela dok nas je prozivao. Bio je to nizak
èovjek žalobna izgleda, a hodao je uz pomoæ metalnog štapa. Premda ne baš zabavna,
predavanja su na njegovu kolegiju uvijek bila dobro pripremljena i korisna. Nakon što je
komentirao kako je vrijeme užasno vruæe, poèeo je govoriti
0 uporabi deus ex machina kod Euripida i objasnio kako je pojam "boga" kod Euripida
bio drukèiji nego kod Eshila i Sofokla. Govorio je nekih petnaest minuta, kad su se
najednom otvorila vrata predavaonice i ušla je Midori. Na sebi je imala tamnoplavu
sportsku majicu, bež pamuène hlaèe i svoje uobièajene sunèane naoèale. Nakon što je
profesoru dobacila neku vrstu ispriènog pogleda, sjela je kraj mene. Onda je iz torbe
uzela bilježnicu - moju bilježnicu - i pružila mi je. Unutra sam našao poruku: Oprosti za
srijedu. Ljutiš li se?
Prošlo je pola predavanja i profesor je upravo na ploèi crtao shemu grèke pozornice, kad
su se opet otvorila vrata i ušla su dva studenata s kacigama. Izgledali su kao neki par
komedijaša, jedan visok, mršav i blijed, a drugi nizak, debeljuškast i crnomanjast, s
dugom bradom koja mu nije dobro pristajala. Onaj visoki imao je pune ruke politièko-
propagandnih letaka. Niski je prišao profesoru i rekao, prilièno pristojno, da žele drugu
polovicu njegova predavanja iskoristiti za politièku raspravu, i nadaju se da æe suraðivati,
dodavši — Svijet je pun problema koji su mnogo aktualniji
1 relevantniji od grèke tragedije. — Bila je to više objava nego molba. Profesor je
odgovorio — Cisto sumnjam da u svijetu postoje problemi koji bi bili mnogo aktualniji i
relevantniji od grèke tragedije, ali vi me neæete slušati, pa prema tome èinite kako želite.
— Uhvativši se za rub stola, spustio je noge na pod, uzeo štap
i šepajuæi izišao iz uèionice.
Dok je visoki student dijelio letke, onaj debeljuškasti popeo se na podij i poèeo držati
prodiku. Letci su bili puni uobièajenih slogana za naivèine: "srušimo lažne izbore za
fakultetskog predsjednika!" "zbijmo redove za novi svefakultetski štrajk!" "uništimo
imperijalno-obrazovno-industrijski
kompleks!" Ono što su govorili nije mi smetalo, ali pisanje im je bilo problematièno. U
sloganima nije bilo nièega što bi pobudilo povjerenje niti uzbudilo strasti. A i debeljkov
govor bio je jednako loš — stara pjesma s drukèijim rijeèima. Pravi neprijatelj ove ekipe
nije bila državna vlast, nego nedostatak mašte.
— Idemo odavde — rekla je Midori.
Kimnuo sam i ustao, te smo krenuli prema vratima. Debeljko mi je u tom trenutku nešto
rekao, ali nisam ga razumio. Midori mu je mahnula i rekla — Vidimo se.
— Hej, jesmo li mi kontrarevolucionari? — pitala me Midori kad smo izišli. — Hoæe li
nas objesiti na telefonske stupove ako revolucija uspije?
— Idemo prvo ruèati, za svaki sluèaj.
— Dobro. Želim te odvesti u jedan restoran. Ali malo je daleko. Imaš vremena?
— Aha. Slobodan sam do predavanja u dva.
Midori me autobusom odvela u Jotsuju i uvela u fini restoran gdje su kao specijalitet
služili ruèak u kutijama, na zaklonjenome mjestu odmah iza postaje. Èim smo sjeli,
poslužili su nam juhu i dnevni meni u èetvrtastim, crveno lakiranim kutijama. Za ovakav
je ruèak vrijedilo sjesti na bus.
— Odlièna hrana — rekao sam.
— I jeftina. Dolazim ovamo još od škole. Moja bivša škola je tu blizu, u ulici. Bili su
jako strogi, morali smo bježati da doðemo ovamo. Ako bi te uhvatili da jedeš vani, dobio
bi ukor.
Bez naoèala su Midorine oèi izgledale malo pospanije nego prošli put. Kad se nije
poigravala uskom srebrnom narukvicom na lijevoj ruci, trljala je krajièak oka vrhom
malog prsta.
— Umorna si? — pitao sam.
— Malo. Ne spavam dovoljno. Ali dobro sam, ne brini se — rekla je. — Oprosti za ono
neki dan. Iskrsnulo mi je nešto važno i nisam se mogla izvuæi. Odjednom, ujutro. Htjela
sam te nazvati u restoran, ali nisam se sjeæala imena, a nisam znala tvoj kuæni broj. Jesi
li dugo èekao?
— Nije problem. Imam ja puno vremena.
— Puno?
— Daleko više nego što mi treba. Kad bih ti bar mogao dati malo da se naspavaš.
Midori je naslonila obraz na ruku i nasmiješila mi se. — Kako si dobar.
— Nisam dobar. Samo imam vremena na bacanje — rekao sam. — Nego, taj dan sam te
zvao kuæi i rekli su mi da si u bolnici. Nešto nije u redu?
— Zvao si me doma? — pitala je, a izmeðu obrva joj se stvorila tanka boriæa. — Odakle
ti moj broj?
— Našao sam ga u studentskoj referadi. To se može.
Kimnula je jednom-dvaput i poèela se opet poigravati narukvicom. — Ja se toga nikad ne
bih sjetila. Vjerojatno sam i ja mogla pronaæi tvoj. Nego, za bolnicu æu ti reæi drugi put.
Sad mi se ne da. Oprosti.
— Nema veze. Nisam htio biti znatiželjan.
— Nisi. Samo sam malo umorna. Kao majmun na kiši.
— Zar ne bi trebala onda poæi kuæi da malo odspavaš?
— Ne sad. Idemo.
Odvela me do svoje bivše škole, nekoliko minuta hoda od Jotsuje.
Kad smo prolazili kraj postaje, pomislio sam na Naoko i naše beskrajne šetnje. Sve je tu
poèelo. Shvatio sam, da nisam te svibanjske nedjelje naletio na Naoko u vlaku, moj život
bio bi posve drukèiji nego što je sad. Ali onda sam se predomislio: ne, èak i da se toga
dana nismo sreli, moj život možda uopæe ne bi bio drukèiji. Morali smo se sresti. Ako ne
tada, onda neki drugi put. Nisam imao nikakve osnove da tako mislim: to je bio samo
osjeæaj.
Midori Kobajaši i ja sjedili smo u parku na klupi i gledali njezinu bivšu školu. Po
zidovima se penjao bršljan, a pod strehama su se skupljali golubovi, odmarajuæi krila.
Bila je to lijepa stara graðevina s duhom. Na igralištu je stajao veliki hrast, a odmah
kraj njega dizao se stup bijelog dima. U ljetnom sumraku dim je djelovao meko i mutno.
— Znaš li od èega je taj dim? — pitala me Midori iznenada.
— Nemam pojma — rekao sam.
— Pale higijenske uloške.
— Stvarno? — nisam znao što drugo reæi.
— Uloške, tampone, takve stvari — rekla je s osmijehom. — To je ipak ženska škola.
Stari kuæepazitelj ih kupi iz svih posebnih kanti i pali u peæi. Odatle dim.
— Uau.
— Da, to bih i ja rekla sama sebi kad god bih iz uèionice kroz prozor vidjela da se diže
dim. "Uau." Samo razmisli: u školi je bilo gotovo tisuæu djevojaka. Recimo da ih je 900
veæ dobilo menstruaciju, i možda ih petina u svako doba ima krvarenje: 180 djevojaka.
Dakle, svaki dan u kantama ima uložaka od sveukupno 180 djevojaka.
— Valjda - ali nisam baš siguran za raèun.
— No, puno je. 180 cura. Sto misliš, kako je to skupljati i paliti toliko tih stvari?
— Ne mogu zamisliti — rekao sam. Kako sam mogao zamisliti kako je tome starcu?
Midori i ja nastavili smo gledati dim.
— Zapravo nisam htjela iæi u ovu školu — rekla je Midori. Malo je zatresla glavom. —
Htjela sam iæi u sasvim normalnu državnu školu s normalnim ljudima gdje bih se mogla
opustiti i zabaviti kao svaki normalan tinejdžer. Ali moji roditelji su mislili da æe fino
djelovati ako budem išla u otmjenu školu. Oni su me ovamo uvalili. Znaš veæ: tako ti je
to kad se iskažeš u osnovnoj. Nastavnica kaže roditeljima: "S takvim ocjenama morala bi
iæi tu i tu." I tako sam završila ovdje. Išla sam tu šest godina, i nikad mi se nije sviðalo.
Stalno sam mislila kako æu otiæi. A znaš, imam pohvalnice što nikad nisam zakasnila ni
izostala ni dana iz škole. Toliko sam je mrzila. Shvaæaš?
— Ne, ne shvaæam.
— Zato što sam je toliko mrzila. Nisam htjela pustiti da me pobijedi. Da sam jednom
pustila da me sredi, bila bih gotova. Bojala sam se da æu onda padati sve niže i niže.
Znala sam se odvuæi u školu s temperaturom 39,5. Nastavnica me pitala jesam li bolesna,
a ja bih rekla ne. Kad sam završavala, dali su mi pohvalnicu za besprijekorno pohaðanje
nastave i toènost, i još francuski rjeènik. Zato sam sad upisala njemaèki. Nisam htjela
ovoj školi dugovati ništa. Ne šalim se.
— Zašto si je toliko mrzila?
— Jesi li ti volio svoju školu?
— Pa, nisam, ali nisam je ni nešto posebno mrzio. Ja sam išao u normalnu državnu
školu, ali nikad o njoj nisam mislio ništa posebno.
— E pa u ovoj školi — rekla je Midori, èešuæi krajièak oka malim prstom — bile su sve
same djevojèice iz više klase - blizu tisuæu cura s pedigreom i dobrim ocjenama. Bogate
cure. Morale su biti bogate da bi preživjele. Visoke školarine, vjeèiti prilozi, skupe
ekskurzije. Recimo, ako bismo išli u Kjoto, smjestili bi nas u najelitniju gostionicu i
poslužili nam obred èaja na lakiranim stolovima, a jednom godišnje vodili su nas u
najskuplji hotel u Tokiju da uèimo ponašanje za stolom. Hoæu reæi, ovo nije bila obièna
škola. Od 160 cura s moje godine ja sam jedina bila iz graðanske èetvrti kao što je
Tošima. Jednom sam pogledala u školsku matiènu knjigu da vidim gdje žive druge, i sve
do jedne živjele su u nekom bogataškom naselju. No, ne, jedna cura je bila èak iz Cibe,
poljodjelski kraj, pa sam se s njom na neki naèin sprijateljila. I bila je stvarno draga.
Pozvala me k sebi doma, ali isprièavala se što sam do nje morala tako dugo putovati. Išla
sam i bilo je nevjerojatno, golem komad zemlje, petnaest minuta je trebalo da ga pješice
obiðeš. Imali su fantastièan vrt i dva psa velika kao osrednji auto, a hranili su ih
odrescima. Ali ta cura svejedno se sramila što živi èak u Cibi. I to cura koju je kad bi
kasnila u školu dovozio Mercedes Benz! Sa šoferom! Baš kao u Zelenom obadu9: kapa,
bijele rukavice, sve kompletno. A ona je svejedno imala kompleks manje vrijednosti.
Zamisli! Možeš li ti to vjerovati? Odmahnuo sam glavom.
— Ja sam jedina u cijeloj školi živjela u mjestu kao što je Kita--Otsuka Tošima. I pod
"zanimanje roditelja" pisalo je "vlasnik knjižare". Svi s moje godine mislili su da je to baš
super: "Joj, blago tebi, možeš èitati koju god knjigu želiš" i sve tako. Naravno, oni su u
glavi imali neku grdosiju od knjižare kao što je Kinokunija10. Nikad ne bi mogli
zamisliti sirotinjsku malu Knjižaru Kobajaši. Vrata škripe kad se otvaraju i vide se samo
èasopisi. Najbolje se prodaju ženske revije s ilustriranim dodacima 0 najnovijim
seksualnim tehnikama. Lokalne kuæanice ih kupe, sjednu za kuhinjski stol i proèitaju od
korica do korica, a onda iskušaju savjete kad im muževi doðu doma. A kakve samo
položaje imaju! Je li to kuæanicama po cijele dane na pameti? Dalje, dobro se prodaju
stripovi: Magazin, Nedjelja, Skok. I naravno tjednici. Dakle, ta "knjižara" prodaje gotovo
iskljuèivo èasopise. No, ima i nešto knjiga, džepnih, detektivskih, pustolovnih, ljubica.
To je sve što se prodaje. I one knjige s uputama: kako pobijediti u gou, kako uzgojiti
bonsai, kako održati govor na vjenèanju, kako voditi ljubav, kako prestati pušiti, nema što
nema. Prodajemo èak i pisaæi pribor - kraj kase imamo gomilu kemijskih i grafitnih
olovaka i bilježnica. Ali to je sve. Nema Rata i mira, nema Kenzabura Oea, nema Lovca
u žitu. To je Knjižara Kobajaši. Eto kako mi je "blago". Misliš li ti da mi je blago?
— Mogu toèno zamisliti.
— Kužiš. Dolaze nam svi susjedi, neki veæ godinama, a i isporuèujemo na kuænu
adresu. Posao ide dobro, više nego dovoljno dobro da se prehrani èetveroèlana obitelj;
nemamo dugova, dvije kæeri su na fakultetu, ali to je sve. Nema viška za dodatne
potrebe. Nisu me smjeli poslati u tu školu. Stalno smo doživljavali šokove. Morala sam ih
slušati kako mi gunðaju svaki put kad bi škola tražila prilog, i uvijek sam bila u smrtnom
strahu da æe mi
nestati novca kad sam izlazila sa školskim kolegicama i one su htjele jesti na nekom
skupom mjestu. Bijedan je to život. Jesu li tvoji bogati?
— Moji? Ne, roditelji su mi obièni radni ljudi, ni bogati ni siromašni. Znam da im nije
lako plaæati moj privatni fakultet u Tokiju, ali jedinac sam pa nije tako strašno. Ne daju
mi veliki džeparac pa imam honorarni posao. Živimo u standardnoj kuæi s malim vrtom i
imamo Tovotu Corollu.
— Kakav posao imaš?
— Radim tri veèeri na tjedan, u prodavaonici ploèa u Sindžu-kuu. Lako je. Samo sjedim
i èuvam duæan.
— Šališ se? — rekla je Midori. — Ne znam, kad te pogledam ne bih rekla da si ikad bio
u stisci.
— Istina je. I nisam. Ali nemam ni hrpu love. Baš kao i veæina ljudi.
— Pa, "veæina ljudi" u mojoj školi bili su bogataši — rekla je Midori, položivši dlanove
na krilo. — U tome i jest bio problem.
— A sad æeš imati prilika koliko hoæeš da vidiš svijet bez tog problema. I više nego što
bi željela, možda.
— Hej, reci, što misliš, što je najbolje kad si bogat?
— Ne znam.
— Možeš reæi ako nemaš novca. Recimo, kad bih ja predložila nekoj kolegici da
nekamo odemo, ona je mogla reæi: "Zao mi je, nemam novca." Što ja nikad ne bih mogla
reæi u obrnutom sluèaju. Ako bih ja rekla "nemam novca", to bi stvarno znaèilo
"nemam novca". Tužno. Ili, recimo, ako zgodna cura kaže "Danas izgledam oèajno, ne
ide mi se van", to je u redu, ali ako to isto kaže ružna cura, ljudi joj se smiju. Tako mi je
bilo. Šest godina, sve do prošle godine.
— Preboljet æeš ti to.
— Nadam se. Fakultet mi je donio takvo olakšanje! Pun je normalnih ljudi.
Nasmiješila se jedva primjetno podigavši usnicu i pogladila kratku kosu dlanom.
— Imaš li ti posao? — pitao sam.
— Aha, pišem bilješke uz mape. Znaš one brošurice koje dobiješ uz mape? S opisima
raznih èetvrti i brojem stanovnika i gradskim znamenitostima. Tu imate tu-i-tu
planinarsku stazu, a tu takvu-i-takvu legendu, ili neki zanimljiv cvijet ili pticu. Ja pišem
te tekstove. Užasno je lako! Gotovo je za tren oka. Za samo jedan dan što naðem podatke
u knjižnici mogu napisati cijelu knjižicu. Samo treba svladati nekoliko tajni i poèneš
dobivati svakakve poslove.
— Kakvih tajni?
— Recimo, ubaciš nešto što nitko drugi nije napisao, i ljudi iz tvrtke za mape misle da si
mali genijalac, pa ti pošalju još posla. Ne mora biti ništa veliko, neka sitnica. Recimo,
kad su u nekoj dolini izgradili branu, voda je prekrila selo, ali i dalje svakog proljeæa s
juga dolaze ptice koje se mogu vidjeti kako nadlijeæu jezero. Ubaciš jednu takvu
epizodicu i ljudi se oduševe, jer je tako slikovita i sentimentalna. Prosjeèni honorarac ne
gnjavi se s takvim stvarima, ali ja od onoga što pišem mogu dobro zaraditi.
— Da, ali moraš naæi takve "epizode".
— Toèno — rekla je Midori nakrivivši glavu. — Ali ako ih tražiš, obièno ih i naðeš. A
ako ih ne tražiš, uvijek možeš izmisliti nešto bezopasno.
-Aha!
— Mir — rekla je Midori.
Rekla je da je zanima moj dom, pa sam joj isprièao uobièajene prièe o dizanju zastave i
Smeðekošuljaševoj jutarnjoj gimnastici. Smeðekošuljaš je posebno nasmijao Midori, kao,
uostalom, i sve druge. Rekla je da bi bilo zabavno obiæi dom. Nema tamo nièega
zabavnog, rekao sam joj — Samo nekoliko stotina deèki u zama-zanim sobama koji piju i
drkaju.
— To ukljuèuje i tebe?
— Ukljuèuje svakog muškarca na licu Zemlje — objasnio sam. — Cure imaju
menstruaciju a deèki drkaju. Svi.
— Èak i oni s curama? Mislim, seksualnim partnericama.
— To s tim nema veze. Student s Keia11, moj susjed, drka prije svakog spoja. Kaže da
ga to opušta.
— Ja ne znam baš puno o tome. Dugo sam bila u ženskoj školi.
— A ženske revije u to ne ulaze.
— Nikako! — rekla je, smijuæi se. — Uglavnom, Vatanabe, imaš li malo vremena u
nedjelju? Jesi li slobodan?
— Slobodan sam svake nedjelje. Bar do šest. Onda idem raditi.
— Doði me posjetiti. U Knjižaru Kobajaši. Knjižara æe biti zatvorena, ali moram tamo
biti sama cijeli dan. Èekam važan telefonski poziv. Jesi li za ruèak? Skuhat æu ti nešto.
— To bi bilo lijepo — rekao sam.
Midori je istrgnula list iz bilježnice i detaljno mi nacrtala kako doæi do njezine kuæe.
Crvenom olovkom ucrtala je veliko X na mjestu kuæe.
— Ne možeš promašiti. Ima velik natpis "Knjižara Kobajaši". Doði u podne. Ruèak æe
biti gotov.
Zahvalio sam joj i stavio kartu u džep. — Moram se vratiti na kampus — rekao sam. —
Njemaèki mi poèinje u dva. — Midori je rekla da nekamo mora iæi i sjela na vlak iz
Jotsuje.
U nedjelju sam ustao u devet, obrijao se, oprao rublje i objesio odjeæu na krov. Dan je
bio prekrasan. U zraku se osjeæao miris jeseni. Po dvorištu su se razletjeli crveni vilini
konjici, a za njima su jurila djeca iz susjedstva, zamahujuæi mrežama. Kako nije bilo
vjetra, zastava Izlazeæeg sunca mlitavo je visjela na motki. Obukao sam svježe izglaèanu
košulju i iz doma krenuo pješice na tramvajsku postaju. Studentska èetvrt nedjeljom
prijepodne: ulice prazne, praktièki puste, veæina duæana zatvorena. Ono malo zvukova
odjekivali su posebnom jasnoæom. Neka djevojka u klompama tapkala je asfaltnim
kolnikom, a kraj kuæice na tramvajskoj postaji èetvero-petero djece gaðali su kamenjem
niz poredanih praznih konzervi. Cvjeæarnica je bila otvorena, pa sam ušao i kupio
sunovrate. Sunovrati u jesen: èudno. Ali uvijek mi se sviðao taj cvijet.
Tri stare žene bile su jedini putnici u tramvaju tog nedjeljnog jutra. Sve su gledale mene i
moje cvijeæe. Jedna mi se nasmiješila. Uzvratio sam joj osmijeh. Sjeo sam na stražnje
sjedalo i gledao kako kraj prozora promièu stare kuæe. Tramvaj gotovo da se doticao
njihovih nadnesenih streha. Na gornjoj terasi jedne kuæe bilo je deset stabljika rajèice u
loncima, a kraj njih se na suncu ispružila velika crna maèka. U vrtu druge kuæe
djevojèica je puhala balone od sapunice. Odnekle je dopirala pjesma Ajumi Išide12, èak i
miris currvja koji se negdje kuhao. Tramvaj je vijugao kroz taj privatni svijet stražnjih
dvorišta. Usput je na postajama ušlo još nešto putnika, ali tri starice i dalje su usrdno o
neèemu razgovarale, okrenute jedna drugoj.
Sišao sam blizu postaje Otsuka i slijedio Midorinu mapu krenuvši širokom ulicom u kojoj
se nije imalo bogznašto vidjeti. Nijednom od duæana kraj kojih sam prolazio, èinilo se,
ne ide baš dobro, buduæi da su se smjestili u starim zgradama sa sumornim interijerima, a
na nekima od natpisa slova su veæ izblijedjela. Sudeæi prema starosti i stilu gradnje, ovaj
dio bio je pošteðen tijekom ratnih bombardiranja, i cijeli blokovi ostali su netaknuti.
Neka mjesta bila su potpuno novoizgraðena, ali gotovo sve je bilo prošireno ili na
mjestima popravljano, i upravo ti dodaci uglavnom su izgledali otrcanije nego stare
zgrade.
U cijelom naselju vladalo je ozraèje iz kojega se dalo naslutiti da su veæini prvobitnih
stanara dosadili auti, prljav zrak, buka i visoke stanarine, pa su se preselili u predgraðe, a
ostali su samo jeftini stanovi, poslovni apartmani, duæani koji se nisu mogli prodati i
nekolicina tvrdoglavih ljudi koji nisu dali staru obiteljsku imovinu. Sve je djelovalo
mutno i musavo, kao umotano u suma-glicu ispušnih plinova.
Nakon deset minuta hoda ovom ulicom stigao sam do benzinske postaje na uglu, gdje
sam skrenuo desno u blok prodavaonica, usred kojega je visio natpis Knjižare Kobajaši.
Istina, nije bila velika, ali ni tako malena kako sam iz Midorina opisa pomislio. Bila je to
obièna kvartovska knjižara, ista onakva u kakvu sam i sam
trèao na dan kad bi izlazio strip za deèke. Dok sam stajao pred njom, obuzelo me
nostalgièno raspoloženje.
Cijelo proèelje bilo je zatvoreno velikom metalnom roletom na kojoj je bio oglas za
èasopis: "tjedni bunšun kupite ovdje svakog èetvrtka". Do podneva sam imao još petnaest
minuta, ali nisam htio ubijati vrijeme lutajuæi naseljem s buketom sunovrata, pa sam
pozvonio na zvono kraj rolete i odmaknuo se nekoliko koraka unatrag da prièekam.
Petnaest sekunda nitko nije odgovarao, i baš sam sa sobom raspravljao trebam li opet
pozvoniti kad sam èuo kako se iznad mene uz štropot otvara prozor. Pogledao sam gore i
vidio Midori kako se naginje van i maše.
— Uði — povikala je. — Podigni roletu.
— Je li u redu? Malo sam uranio — doviknuo sam joj.
— Nema problema. Doði gore. Zauzeta sam u kuhinji. — Zatvorila je prozor.
Roleta je užasno strugala dok sam je dizao pola metra od zemlje, provlaèio se ispod i opet
spuštao. U knjižari je bilo mraèno kao u rogu. Uspio sam nekako napipati put do
stražnjeg stubišta, spotièuæi se o uvezane hrpe èasopisa. Odriješio sam cipele i popeo se
stubama do stambenog prostora. Unutrašnjost kuæe bila je mraèna i sumorna. Stube su
vodile u jednostavan dnevni boravak s kauèem i naslonjaèima. Bila je to mala soba, a
kroz prozor je dopiralo slabo svjetlo, što me podsjetilo na stare poljske filmove. Slijeva je
bilo nekakvo spremište i vrata koja kao da su vodila u kupaonicu. Morao sam se oprezno
popeti strmim stubištem da doðem na drugi kat, ali kad sam tamo stigao, bilo je toliko
svjetlije nego na prvom da sam osjetio veliko olakšanje.
— Tu sam — zaèuo sam Midorin glas. Nadesno od stuba bilo je nešto nalik na
blagovaonicu, a iza nje kuhinja. Sama kuæa bila je stara, ali kuhinja kao da je nedavno
bila obnovljena i opremljena novim elementima sa sjajnim, blistavim sudoperom i
slavinama. Midori je spremala jelo. U loncu se nešto krèkalo, a zrak je bio zasiæen
mirisom ribe s roštilja.
— U hladnjaku ima piva — rekla je bacivši pogled u mom
pravcu. — Sjedni dok ja završim. — Uzeo sam konzervu i sjeo za kuhinjski stol. Pivo je
bilo hladno kao da je u hladnjaku stajalo dobar dio godine. Na stolu je bila malena bijela
pepeljara, novine i dozica za sojin umak. Bili su tu i notes i olovka, s telefonskim brojem
i nekim brojkama koji su oèito bili izraèuni za kupnju.
— Trebala bih završiti za deset minuta — rekla je. — Možeš izdržati?
— Naravno da mogu — rekao sam ja.
— Onda se nabrusi. Spremila sam svašta.
Pijuckao sam pivo i gledao Midori dok je kuhala leðima okrenuta meni. Radila je brzim,
žustrim pokretima, odjednom obavijajuæi ni manje ni više nego èetiri kuharske
procedure. Najprije je kušala jelo na pari, a veæ iduæe sekunde bila je kraj daske,
rezuckajuæi, onda je nešto izvadila iz hladnjaka i istresla u zdjelu, a prije nego sam se
snašao veæ je oprala lonac koji je upotrijebila. Otraga je podsjeæala na indijskog
udaraljkaša - zazvoni u zvono, lupni o blok, udri u bivolju kost, svaki pokret bio joj je
precizan i ekonomièan, savršeno odmjeren. Zadivljeno sam je gledao.
— Reci ako ti što mogu pomoæi — rekao sam, za svaki sluèaj.
— Ne treba — rekla je Midori nasmiješivši se prema meni. — Navikla sam sve obaviti
sama. — Na sebi je imala uske plave
traperice i tamno modru majicu kratkih rukava. Gotovo cijela leða majice pokrivao je
znak Apple Recordsa. Imala je iznimno uske bokove, kao da je nekako preskoèila
pubertet u kojemu se bokovi zaobljuju, i zbog toga je izgledala mnogo muškobanjastije
nego veæina cura u uskim trapericama. Na svjetlu koje je dopiralo iz kuhinje obrisi
njezina stasa djelovali su nekako nejasno.
— Stvarno nisi morala spremati takvu gozbu — rekao sam.
— Nije gozba — odgovorila je Midori ne okrenuvši se prema meni. — Juèer nisam
imala vremena iæi u pravu kupnju. Sad sam samo smiješala ono što sam imala u
hladnjaku. Stvarno, ne brini se. Osim toga, mi Kobajašiji imamo obiteljsku tradiciju da
lijepo doèekamo goste. Ne znam zašto, ali mi volimo primati goste. To je uroðeno: kao
neka bolest. Ne da smo nešto posebno ljubazni
niti nas ljudi vole ili nešto tako, ali ako netko doðe, moramo ga dobro ugostiti, po svaku
cijenu. Svi imamo istu tu manu, bilo to dobro ili loše. Evo, uzmi na primjer mog oca.
Jedva da ikad išta popije, ali kuæa je uvijek puna alkohola. Zašto? Da se ima što poslužiti
gostima! Zato se ne srami: pij koliko god piva hoæeš.
— Hvala — rekao sam.
Najednom mi je sinulo da sam sunovrate ostavio dolje. Odložio sam ih dok sam
odvezivao cipele. Vratio sam se dolje i našao deset jarkih cvjetova kako leže u tmini.
Midori je iz ormariæa uzela visoku, tanku èašu i u nju rasporedila cvijeæe.
— Obožavam sunovrate — rekla je Midori. — Jednom sam na školskom natjecanju
pjevala Sedam sunovrata. Znaš tu pjesmu?
— Naravno.
— Imali smo folklornu skupinu. Ja sam svirala gitaru.
Dok je servirala hranu na tanjure, pjevušila je Sedam sunovrata.
Midori je kuhala mnogo bolje nego što sam oèekivao: bio je to nevjerojatan izbor
pohanih, ukiseljenih, kuhanih i peèenih jela s jajima, skušom, svježim lisnatim povræem,
plavim patlidžanom, gljivama, rotkvicama i sezamovim sjemenkama, spravljenih u
profinjenom stilu Kjota.
— Ovo je super — rekao sam punih usta.
— Dobro, a sad mi reci istinu — rekla je Midori. — Nisi oèekivao da æu tako dobro
kuhati, zar ne - sudeæi prema mome izgledu?
— Pa i nisam — rekao sam iskreno.
— Ti si iz regije Kansai, pa voliš ovakve blaže okuse, zar ne?
— Nemoj mi reæi da si posebno zbog mene mijenjala svoj naèin kuhanja?
— Ne budi smiješan! Ne bih se baš toliko trudila. Ne, mi uvijek ovako jedemo.
— Dakle tvoja mama - ili tata - je iz Kansaija?
— Ne. Tata mi je roðen u Tokiju, a mama je iz Fukušime. Nitko od mojih roðaka nije iz
Kansaija. Svi smo iz Tokija ili sjevernog Kanta.
— Ne razumijem — rekao sam. — Kako onda znaš kuhati sto-posto autentièna
kansajska jela? Netko te nauèio?
— Pa, duga je to prièa — rekla je, jeduæi komad peèenog jaja. — Mama je mrzila sve
kuæne poslove i gotovo nikad ništa nije kuhala. I uvijek smo morali misliti na posao, pa
je uvijek bilo "Danas imamo toliko posla, naruèit æemo dostavu", ili "Idemo samo kupiti
krokete kod mesara", i tako dalje. To sam mrzila još kao mala, skuhali bismo veliki lonac
currvja i onda ga jeli tri dana. I tako sam jednoga dana - bila sam u petom razredu -
odluèila da æu ja kuhati za obitelj, i to propisno. Otišla sam u veliku Kinoku-niju u
Sindžukuu i kupila najveæu, najljepšu kuharicu koju sam našla, i svladala sam je od
korica do korica: kako odabrati dasku za rezanje, kako oštriti noževe, kako oèistiti ribu od
kosti, kako izrezati ploške svježe palamide, sve. Pokazalo se da je autor knjige iz
Kansaija, tako da su sva moja jela u tom stilu.
— Hoæeš reæi da si sve ovo nauèila kuhati iz knjige?!
— Stedjela sam novac i išla jesti u pravim restoranima. Tako sam nauèila baratati
zaèinima. Imam dosta dobru intuiciju. Ali kao logièki mislilac ja sam beznadan sluèaj.
— Nevjerojatno je da si sama ovako nauèila kuhati, a nisi imala nikoga da ti pokaže.
— Nije bilo lako — rekla je Midori s uzdahom — odrastati u kuæi u kojoj nikoga nije
bilo briga za hranu. Rekla bih im da hoæu kupiti noževe i lonce koji nešto vrijede, a oni
mi ne bi htjeli dati novac. "I ovo što sad imamo je dobro", rekli bi, ali ja sam im rekla da
je to suludo, ne možeš oèistiti ribu od kosti s onakvim traljavim noževima kakve smo mi
doma imali, a oni bi onda rekli:
"A koga vraga bi uopæe èistila ribu od kosti?" S njima se nije dalo razgovarati. Stedjela
sam džeparac i kupila prave profesionalne noževe, lonce, cjedila i ostalo. Možeš li ti to
povjerovati? Petna-
estogodišnjakinja štedi svaki novèiæ da bi kupila cjedilo i brus i posude za tempuru1', a
druge cure u školi dobivaju goleme dže-parce i kupuju si divne haljine i cipele. Zar me ne
žališ?
Kimnuo sam, gutajuæi žlicu bistre juhe sa svježim listovima džunsaija.
— U šestom razredu morala sam nabaviti pekaè za jaja - dugaèku usku tavu za spravi
janje jaja a la dašimaki14, ovakva kakva sad jedemo. Kupila sam ga od novca za koji sam
trebala kupiti novi grudnjak. Tri mjeseca živjela sam s jednim grudnjakom. Možeš li ti to
vjerovati? Naveèer bih ga oprala, luðaèki se trudila da ga osušim, i iduæi dan bih ga
obukla. A ako se nije dobro osušio, to je bila tragedija. Nema nièeg tužnijeg nego nositi
vlažan grudnjak. Hodala sam okolo a iz oèiju su mi curile suze. Kad samo pomislim da
sam se toliko napatila zbog pekaèa za jaja!
— Razumijem te — rekao sam smijuæi se.
— Znam da ovo ne bih smjela reæi, ali zapravo mi je na neki naèin laknulo kad mi je
mama umrla. Onda sam mogla voditi obiteljski budžet na svoj naèin. Mogla sam
kupovati što se meni sviða. Tako da sad imam relativno kompletnu garnituru kuhinjskog
pribora. Tata nema pojma o budžetu.
— Kad ti je mama umrla?
— Prije dvije godine. Od raka. Tumor na mozgu. Godinu i pol je bila u bolnici. Bilo je
grozno. Od poèetka do kraja je patila. Na kraju je izgubila razum; stalno je morala biti
drogirana, a nije mogla umrijeti, ali na kraju je to praktièki bila eutanazija. To je najgora
vrsta smrti - bolesnik je u agoniji, a obitelj živi u paklu. Potrošili smo i zadnji jen. Hoæu
reæi, davali su joj neke injekcije - bum, bum, 20.000 jena po dozi, i morala je imati
danonoænu
njegu. Imala sam toliko posla s njom da nisam mogla uèiti, morala sam na godinu dana
odgoditi fakultet. I kao da sve to nije bilo dovoljno... — Zastala je usred reèenice, spustila
štapiæe i uzdahnula. — Kako smo došli na ovako mraène teme?
— Poèelo je s grudnjacima — rekao sam.
— Uglavnom, jedi jaja i razmišljaj o onome što sam ti upravo isprièala — rekla je
Midori s ozbiljnim izrazom na licu.
Pojevši svoj dio zasitio sam se, ali Midori je jela mnogo manje. — Kuhanje mi upropasti
apetit — rekla je. Raspremila je stol, stresla mrvice, donijela kutiju Maribora, stavila
cigaretu u usta i zapalila je šibicom. Uzevši u ruke èašu sa sunovratima, neko je vrijeme
prouèavala njihove cvasti.
— Mislim da ih neæu staviti u vazu — rekla je. — Ako ih ostavim ovako, bit æe kao da
sam ih ubrala kraj nekog ribnjaka i ubacila u prvo što mi je bilo pri ruci.
— Ja ih i jesam ubrao kraj ribnjaka kod postaje Otsuka — rekao
sam.
Zakikotala se. — Zbilja si èudak. Šališ se, a lice ti je smrtno ozbiljno.
Oslonivši se bradom na ruku, popušila je pola cigarete, a onda ju je zgnjeèila u pepeljari.
Protrljala je oèi kao da je pecka dim.
— Cure bi trebale biti malo elegantnije kad gase cigarete. Ti si to napravila kao
drvosjeèa. Ne smiješ je tako gnjeèiti u pepeljari, nego je lagano pritisneš oko rubova
pepela. Onda se neæe sva iskriviti. I cure nikad ne bi smjele puhati dim kroz nos. A
veæina cura ne bi govorila kako su isti grudnjak nosile tri mjeseca dok nasamo jedu s
muškarcem.
— Ja jesam drvosjeèa — rekla je Midori, èešuæi se kraj nosa. — Nikad ne uspijevam
biti šik. Katkad pokušam iz vica, ali nikako
mi ne ide. Imaš li još kakvu kritiku za mene?
— Cure ne puše Marlboro — rekao sam.
— Zašto ne bi? Sve imaju jednako gadan okus. — Poèela je prevrtati crvenu kutiju
Maribora po rukama. — Poèela sam pušiti prošli mjesec. Nije da sam umirala od želje za
duhanom ili tako nešto. Samo mi je došlo.
— A zašto? — pitao sam.
Skupila je ruke i položila ih na stol, te se zamislila. — Zašto ne? Ti ne pušiš?
— Prestao sam u lipnju — rekao sam.
— Kako to?
— Bila mi je gnjavaža. Mrzim kad ostanem bez duhana usred noæi. Ne volim da me
nešto tako kontrolira.
— Ti jasno znaš što voliš a što ne voliš — rekla je.
— Možda — rekao sam. — Možda zato ljudi ne vole mene. Nikad i nisu.
— To je zato što ti to pokazuješ — rekla je. — Svima jasno daješ do znanja da ti je
svejedno vole li te ljudi ili ne. To neke ljuti.
— Govorila je gotovo mumljajuæi, s bradom u ruci. — Ali ja volim razgovarati s tobom.
Ti tako neobièno govoriš. "Ne volim da me nešto tako kontrolira."
Pomogao sam joj da opere suðe. Stojeæi kraj nje, brisao sam ono što je prala i sve slagao
na radnu plohu.
— Onda — rekao sam — obitelj ti je danas izašla?
— Mama je u grobu. Umrla je prije dvije godine.
— Da, taj dio sam èuo.
— Sestra mi je otišla na spoj sa zaruènikom. Vjerojatno se voze. Deèko joj radi za neku
automobilsku tvrtku. Obožava aute. Ja ne obožavam aute.
Midori je zašutjela i nastavila s pranjem. I ja sam zašutio i nastavio s brisanjem.
— A imam i oca — rekla je nakon nekog vremena.
— Dobro — rekao sam.
— On je u lipnju prošle godine otišao u Urugvaj i otada je ondje.
— Urugvaj?! Zašto u Urugvaj?
— Razmišljao je da se tamo preseli, vjerovao ili ne. Neki njegov stari kolega iz vojske
ondje ima farmu. I tako moj otac iz vedra neba objavi da ide i on, da ga ondje èekaju
nesluæene moguænosti, sjedne na avion, i to je to. Dale smo sve od sebe da ga
odgovorimo, kao: "Zašto bi išao na takvo mjesto? Ne govoriš jezik, jedva
da si ikad bio izvan Tokija." Ali nije slušao. Bio mu je strašan šok kad je izgubio mamu.
Hoæu reæi, kao da je malo skrenuo. Toliko ju je volio. Stvarno.
Na to nisam baš imao što odgovoriti. Zurio sam u Midori otvorenih usta.
— Što misliš, što je rekao sestri i meni kad je mama umrla? "Mnogo bih više volio da
sam izgubio vas dvije nego nju." Mene
je to ostavilo bez daha. Nisam mogla reæi jednu rijeè. Razumiješ? Takva stvar se ne
govori. OK, izgubio je ženu koju je volio, svoju životnu partnericu. Ja razumijem tu bol,
tugu, jad. Žalim ga. Ali ne možeš reæi kæerima koje si zaèeo: "Trebale ste vi umrijeti
umjesto nje." Hoæu reæi, to je prestrašno. Zar se ne slažeš?
— Da, vidim što hoæeš reæi.
— Ta rana nikad neæe zacijeliti — rekla je, odmahujuæi glavom. — Ali u mojoj obitelji
svi su malo drukèiji. Svi smo pomalo èudaci.
— I meni se èini — rekao sam.
— Pa ipak, divno je kad se dvoje ljudi vole, zar ne? Hoæu reæi, kad èovjek toliko voli
svoju ženu da može kæerima reæi da su one trebale umrijeti umjesto nje...!
— Možda, sad kad tako kažeš.
— A onda nas ostavi same i pobjegne u Urugvaj.
Nisam ništa odgovorio, nego sam obrisao još jednu posudu. Na kraju je Midori sve
složila natrag u ormariæ.
— A je li ti se otac javljao? — pitao sam.
— Jednom razglednicom. U ožujku. I što je napisao? "Ovdje je vruæe" ili "Voæe nije
ukusno kao što sam oèekivao". Takve stvari. Mislim, daj molim te! Jednu glupu sliku
magarca! Potpuno je prošvikao! Nije napisao èak ni je li se sastao s tim tipom - tim
svojim prijateljem, ili što mu je veæ. Doduše, pred kraj je dodao da æe kad se sredi
poslati po mene i sestru, ali odonda ni rijeèi. I nikad nam ne odgovara na pisma.
— Što bi uèinila kad bi ti otac rekao "Doði u Urugvaj"?
— Otišla bih bar da malo vidim kako je. Možda bi bilo zabavno. Sestra kaže da bi ona
apsolutno odbila. Ne podnosi prljave stvari i prljava mjesta.
— A Urugvaj je prljav?
— Tko to zna? Ona misli da jest. Kao, ceste su pune magareæih govana i sve vrvi od
muha, zahodi ne rade, a posvuda plaze gušteri i škorpioni. Možda je gledala neki takav
film. Ne trpi ni muhe. Njoj je samo do vožnje kroz slikovite krajolike u skupim autima.
— Nije valjda.
— Hoæu reæi, što fali Urugvaju? Ja bih išla.
— A tko vodi knjižaru?
— Sestra, ali to joj je grozno. Imamo strica u susjedstvu, on pomaže i vrši isporuke. I ja
pomognem kad imam vremena. Knjižara nije neka robija, pa se snalazimo. Ako nam
postane preteško, prodat æemo je.
— Voliš li oca?
Midori je odmahnula glavom. — Ne baš.
— Zašto bi onda pošla za njim u Urugvaj?
— Vjerujem u njega.
— Vjeruješ u njega?
— Aha, nisam baš luda za njim, ali vjerujem u njega. Kako da ne vjerujem u èovjeka
koji ostavi kuæu, djecu, posao, i ode u Urugvaj zbog šoka što je izgubio ženu? Razumiješ
što hoæu reæi?
Uzdahnuo sam. — Recimo, ali ne baš.
Midori se nasmijala i potapšala me po leðima. — Nema veze — rekla je. — Zbilja nije
važno.
Tog nedjeljnog popodneva dogodila se sva sila èudnih stvari. Blizu Midorine kuæe izbio
je požar, a kad smo se penjali na treæi kat da gledamo, pao je nekakav poljubac. Zvuèi
glupo kada to tako kažem, ali tako je ispalo.
Nakon ruèka pili smo kavu i razgovarali o fakultetu, a onda smo zaèuli sirene. Postajale
su sve glasnije, a i brojnije. Kraj
knjižare je protrèalo mnogo ljudi, neki su nešto vikali. Midori je otišla u sobu koja gleda
na ulicu, otvorila prozor i pogledala dolje. — Èekaj tu minutu — rekla je i nestala; zatim
sam zaèuo topot nogu koje su se penjale stubama.
Sjedio sam, pio kavu i pokušavao se sjetiti gdje je Urugvaj. Da vidimo, Brazil je tu,
Venezuela tu, a Kolumbija negdje ovamo, ali nisam se mogao sjetiti gdje je toèno
Urugvaj. Nekoliko minuta kasnije Midori je sišla i rekla mi da brzo doðem s njom.
Slijedio sam je do kraja hodnika i popeo se strmim, uskim stubištem do drvene terase s
motkama za veš od bambusa. Terasa je bila viša od veæine okolnih krovova, i s nje se
pružao dobar pogled na cijelo susjedstvo. Tri ili èetiri kuæe dalje dizali su se golemi
oblaci crnog dima, i s povjetarcem plovili prema glavnoj ulici. Zrak je bio pun mirisa
paljevine.
— To gori kod Sakamota — rekla je Midori, naginjuæi se na ogradu. — Izraðivali su
tradicionalne okvire za vrata i slièno. Ali nedavno su zatvorili biznis.
Nagnuo sam se preko ograde i upeo da vidim što se dogaða. Pogled na vatru zaklanjala
nam je neka trokatnica, ali èinilo nam se da požar gase tri-èetiri vatrogasna vozila. U
usku ulièicu u kojoj je gorjela kuæa moglo se ugurati samo dva, a ostala su stajala na
glavnoj ulici. Kako to veæ biva, sve je bilo puno zablenutih promatraèa.
— Hej, možda bi trebala skupiti sve dragocjenosti i spremiti se za evakuaciju — rekao
sam Midori. — Vjetar sad puše u drugom smjeru, ali svaki èas se može okrenuti, a blizu
ti je benzinska postaja. Pomoæi æu ti da sve spakiraš.
— Kakve dragocjenosti? — rekla je Midori.
— Pa, sigurno imaš nešto što želiš spasiti - bankovne knjige, peèate, pravne dokumente,
takve stvari. Gotovinu iz prièuve.
— Nikako. Neæu pobjeæi.
— Ni ako se kuæa zapali?
— Èuo si me. Neka umrem.
Pogledao sam je u oèi; gledala je ravno u mene. Nisam mogao
odrediti je li ozbiljna ili se šali. Neko vrijeme tako smo se gledali, i ubrzo sam se prestao
brinuti.
— Dobro — rekao sam. — Shvatio sam. Ostat æu s tobom.
— Umrijet æeš sa mnom? — pitala me Midori blistavih oèiju.
— Nema šanse — rekao sam. — Pobjeæi æu ako postane opasno. Ako ti se umire, umri
sama.
— Gade bezosjeæajni!
— Neæu umrijeti s tobom samo zato što si mi skuhala ruèak. No da je bila veèera...
— Okej... Dobro, ostanimo tu pa æemo malo gledati. Možemo pjevati pjesme. A ako se
dogodi nešto loše, onda æemo o tome razmišljati.
— Pjevati pjesme?
Midori je odozdo donijela dva podna jastuka, èetiri konzerve piva i gitaru. Pili smo i
gledali kako se diže crni dim. Ona je pre-birala po gitari i pjevala. Pitao sam je ne misli li
da bi to moglo naljutiti susjede. Piti pivo i pjevati dok s gornje terase gledaš kako u
susjedstvu nešto gori - to mi se nije èinilo baš najpohvalnijim ponašanjem.
— Ma pusti to — rekla je. — Mi se nikad ne brinemo što susjedi misle.
Otpjevala je nekoliko narodnih pjesama koje je izvodila sa svojom grupom. Teško bih
mogao reæi da je bila dobra, ali èinilo se da uživa u muziciranju. Prošla je sve stare
standarde - Lemon Tree, Puff (The Mdgic Dragon), Five Hundred Miles, Where Have Ali
the Flowers Gone?, Michael, Row the Boat Ashore. Isprva me pokušavala nagovoriti da
pjevam bas pratnju, ali bio sam tako loš da je odustala i dalje pjevala sama, za svoj gust.
Ja sam se bacio na ispijanje pive i slušao je kako pjeva, te motrio vatru. Nekoliko puta se
rasplamsavala i zamirala. Ljudi su galamili i izdavali naredbe. Novinarski helikopter
kloparao nam je nad glavama, fotografirao i onda odletio. Brinuo sam se da bismo i mi
mogli biti na slici. Policajac je kroz razglas vikao da se promatraèi odmaknu. Neko dijete
plakalo je i tražilo mamu. Negdje se raspršio staklo. Ubrzo
je vjetar poèeo nepredvidljivo mijenjati smjer, bijele ljuskice pepela poèele su nas
zasipati iz zraka, ali Midori je i dalje pijuckala i pjevala. Nakon što je prešla sve pjesme
koje je znala, otpjevala je nekakvu èudnu, za koju je rekla da ju je napisala sama:
Skuhala bih ti juhu,
AV lonca nemam ja. Isplela bih ti šal,
AV vune nemam ja. Pisala bih ti pjesmu,
AV olovke nemam ja.
— Zove, se Nemam ništa — izvijestila me Midori. Pjesma je bila zbilja grozna, kako
rijeèi, tako i melodija.
Slušao sam tu glazbenu papazjaniju i razmišljao da æe kuæu raz-nijeti eksplozija ako se
zapali benzinska postaja. Kad se umorila od pjevanja, Midori je spustila gitaru i klonula
na moje rame, kao maèka na suncu.
— Kako ti se svidjela moja pjesma? — pitala je.
Oprezno sam odgovorio — Jedinstvena je, originalna i vrlo dobro oslikava tvoju
osobnost.
— Hvala — rekla je. — Tema je da nemam ništa.
— Da, to sam i mislio.
— Znaš — rekla je — kad mi je mama umrla...
— Da?
— Nisam bila nimalo tužna.
— Joj.
— A nisam bila tužna ni kad mi je tata otišao.
— Stvarno?
— Istina je. Zar nisam grozna? Bez srca?
— Sigurno imaš razloga za to.
— Razloga. Hmm. U ovoj kuæi situacija je bila prilièno komplicirana. Ali uvijek sam
mislila, hoæu reæi, to su moji mama i tata, naravno da bih bila tužna kad bi umrli ili kad
ih nikad više ne
bih vidjela. Ali nije tako bilo. Ništa nisam osjeæala. Ni tugu, ni usamljenost. Jedva da ih
se ikad sjetim. Ali tu i tamo ih sanjam. Katkad me mama bijesno gleda iz mraka i
optužuje me da sam sretna što je umrla. Ali ja nisam sretna što je umrla. Samo nisam jako
tužna. A iskreno reèeno, nisam prolila ni jednu jedinu suzu. A kad mi je maèka uginula
plakala sam cijelu noæ, kad sam bila mala.
Odakle toliko dima, pitao sam se. Plamen nisam vidio, a vatra kao da se nije širila. Samo
se taj stup dima vijugavo dizao u nebo. Sto li tako dugo gori?
— Ali nisam samo ja kriva — nastavila je Midori. — Istina je da sam po prirodi malo
hladna. To priznajem. Ali da su me oni -tata i mama - malo više voljeli, i ja bih bila u
stanju imati dublje osjeæaje - osjeæati, recimo, pravu tugu.
— Misliš da nisi dobila dovoljno ljubavi?
Nakrivila je glavu i pogledala me. Onda je kratko, odsjeèno kimnula. — Negdje izmeðu
"ne dovoljno" i "nimalo". Uvijek sam bila gladna ljubavi. Bar jednom, bar jednom sam
htjela saznati kako je to kada dobiješ koliko ti treba - kad ti daju toliko ljubavi da više ne
možeš primiti. Bar jednom. Ali nikad mi je nisu dali. Nikad, nijednom. Kad bih im se
pokušala sklupèati u krilo da ih nešto zamolim, odgurnuli bi me i izderali se na mene.
"Ne! Preskupo je!" Samo sam to slušala. Tako da sam odluèila kako æu naæi nekoga tko
æe me bezuvjetno voljeti 365 dana godišnje. Tada sam još bila u osnovnoj školi, ali
odluèila sam to za sva vremena.
— Uau — rekao sam. — I je li ti se potraga isplatila?
— Tu nastupaju teškoæe — rekla je Midori. Neko je vrijeme gledala dim kako se diže i
razmišljala. — Valjda sam toliko dugo èekala na ljubav da sada tražim savršenstvo. Zato
je teško.
— Èekati savršenu ljubav?
— Ne, èak i ja znam da to ne postoji. Ja tražim sebiènost. Savršenu sebiènost. Recimo,
kažem ti da mi se jede kolaè s jagodama. I ti prekineš sve što radiš, izjuriš i kupiš mi ga. I
vratiš se sav zadi-
han, klekneš na koljena i pružiš mi kolaè s jagodama. A ja kažem da mi se više ne jede i
bacim ga kroz prozor. To ja tražim.
— Nisam siguran da to ima ikakve veze s ljubavlju — rekao sam, malo zaprepašteno.
— Ima — rekla je. — Ti to samo ne znaš. U životu jedne djevojke ima trenutaka kad su
takve stvari nevjerojatno važne.
— Stvari kao što su bacanje keksa s jagodama kroz prozor?
— Baš tako. A kad ja to uèinim, želim da mi se muškarac isprièa. "Sad shvaæam,
Midori. Baš sam bio budala! Trebao sam znati da æe te proæi želja za keksom s
jagodama. Inteligentan sam i osjeæajan kao magareæe govno. Da ti se iskupim, idem ti
kupiti nešto drugo. Sto bi htjela? Pjenu od èokolade? Tortu od sira?"
— I onda?
— I onda bih mu ja dala svu ljubav koju zaslužuje zbog onoga što je uèinio.
— Meni to zvuèi šašavo.
— Pa, meni je to prava ljubav. Ali nitko me ne razumije.
— Midori je malo odmahnula glavom naslonjenom na moje rame.
— Za neke ljude ljubav poèinje od neèega sitnog ili luckastog. Od neèega takvog, ili
uopæe ne poène.
— Nikad nisam upoznao curu koja razmišlja kao ti.
— To mi mnogi kažu — rekla je, cupkajuæi kožicu oko nokta.
— Ali ja jedino tako znam razmišljati. Ozbiljno. Samo ti govorim ono što vjerujem.
Nikad mi nije palo na pamet da razmišljam drukèije od drugih ljudi. Ne trudim se biti
drukèija. Ali kad iskreno nešto kažem, svi misle da se šalim ili da nešto glumim. Kad se
to dogodi, osjeæam kako mi je sve užasno teško!
— I doðe ti da pogineš u požaru?
— A, ne, to je drukèije. To je samo pitanje znatiželje.
— Sto? Poginuti u požaru?
— Ne, samo sam htjela vidjeti kako æeš reagirati — rekla je Midori. — Ali ne bojim se
smrti. Stvarno. Kao recimo ovdje, jednostavno bi me obavio dim, onesvijestila bih se i
umrla prije
nego što bih išta shvatila. To me uopæe ne plaši, u usporedbi s onim kako sam vidjela da
su umrli moja mama i neki roðaci. Svi moji roðaci umiru u mukama od neke užasne
bolesti. To nam je u krvi, valjda. To je uvijek dugaèak, dugaèak proces, i na kraju gotovo
da se više ne vidi je li ta osoba živa ili mrtva. Ostane samo bol i patnja.
Midori je zataknula Marlboro izmeðu usnica i zapalila.
— Takva me smrt plaši. Sjenka smrti polako, polako nagriza sferu života, i ni ne snaðeš
se a veæ je sve mraèno, ne vidiš, a ljudi oko tebe doživljavaju te kao mrtvaca, a ne kao
živog èovjeka. To mrzim. To ne bih mogla podnijeti.
Za pola sata požar je bio ugašen. Oèito su ga uspjeli staviti pod kontrolu i pobrinuli se da
nitko ne strada. Sva su se vatrogasna vozila vratila u bazu osim jednoga, a gomila se
razišla, žamoreæi. Jedan policijski automobil ostao je regulirati promet, a na krovu mu se
vrtjela plava svjetiljka. Na obližnjim rasvjetnim stupovima smjestile su se dvije vrane i
promatrale užurbana dogaðanja ispod sebe.
Iz Midori kao da je istekla sva energija. Klonulo se zagledala u nebo i jedva da je išta
govorila.
— Umorna si? — pitao sam.
— Ne baš — rekla je. — Samo sam si dopustila da se opustim i odlutam. Prvi put nakon
dugo vremena.
Zagledala se u moje oèi, i ja u njezine. Zagrlio sam je i poljubio. Ramena su joj se na
èasak ukoèila, a onda se opustila i na nekoliko sekunda sklopila oèi. Rano jesensko sunce
bacalo je sjenu njezinih trepavica na obraz, i vidio sam kako njihova silueta podrhtava.
Bio je to nježan i blag poljubac, koji nas nije trebao odvesti dalje. Vjerojatno toga dana
ne bih poljubio Midori da nismo proveli popodne na gornjoj terasi, na suncu, pijuæi pivo
i promatrajuæi požar, a i ona je nesumnjivo osjeæala isto to. Nakon što smo dugo gledali
blistave krovove, dim, crvene viline konjice i druge stvari,
osjetili smo nešto toplo i blisko, i vjerojatno smo oboje, napola svjesno, na neki naèin
željeli saèuvati to raspoloženje. Bio je to takav poljubac. Ali kao u svakom poljupcu, i u
ovome je postojao element opasnosti.
Prva je progovorila Midori. Uhvatila me za ruku i rekla mi, a to joj je naizgled pomalo
teško palo, da se viða s nekim. Rekao sam da sam to nasluæivao.
— Imaš li ti neku curu koja ti se sviða? — pitala je.
— Imam — rekao sam.
— Ali nedjeljom si uvijek slobodan, zar ne?
— To je jako komplicirano — rekao sam.
Tada sam shvatio da se kratka èarolija toga ranojesenskog popo-dneva raspršila.
U pet sam rekao da moram na posao i predložio Midori da poðe sa mnom na užinu. Rekla
je da mora ostati kod kuæe ako zazvoni telefon.
— Mrzim po cijeli dan kod kuæe èekati poziv. Kada dan provedem sama, osjeæam kao
da mi meso malo-pomalo trune - trune
i topi se, i na kraju ostane samo zelena lokvica koju upije zemlja. Ostane samo moja
odjeæa. Tako mi je kad cijeli dan èekam u kuæi.
— Ja æu ti praviti društvo kad iduæi put budeš morala èekati poziv — rekao sam. — Ali
samo ako je u ponudu ukljuèen i ruèak.
— Odlièno — rekla je. — A ja æu za desert opet urediti da plane požar.
Midori iduæega dana nije došla na predavanje iz Povijesti drame. Poslije sam otišao u
kafeteriju i sam pojeo hladan, bezukusan ruèak. Onda sam sjeo na sunce i promatrao
dogaðanja na kampusu. Dvije studentice kraj mene vodile su dug razgovor, sve vrijeme
na nogama. Jedna je na grudi privila teniski reket nježno i s ljubavlju kao da grli dijete, a
druga je držala neke knjige i LP Leonarda Bernsteina. Obje su bile lijepe i oèito su
uživale u diskusiji. Iz
pravca studentskog kluba dopirao je zvuk basa koji je vježbao ljestvice. Naokolo su
stajale grupice od èetiri-pet studenata koji su baš izražavali svoja trenutaèna mišljenja,
smijali se i nešto jedni drugima dovikivali. Na parkiralištu su vozili skateboarde. Preko
parkirališta prešao je neki profesor s kožnatom aktovkom u ruci, zaobilazeæi ih. Na
dvorištu je neka studentica pod kacigom kleèala na zemlji i ispisivala krupne znakove na
neki natpis, nešto o amerièkom imperijalizmu koji prijeti Aziji. Bio je to uobièajen
podnevni fakultetski prizor, ali dok sam sjedio i promatrao ga s ponovno probuðenom
pozornošæu, postao sam svjestan neèega. Svi koje sam vidio pred sobom na svoj su naèin
izgledali sretno. Jesu li zaista bili sretni ili su tako samo izgledali, to nisam mogao
odrediti. Ali izgledali su sretni tog ugodnog ranog popodneva krajem rujna, i zbog toga
sam osjetio neku osamljenost koja mi je bila nova, kao da sam jedini koji se ne uklapa u
tu sredinu.
Kad bolje razmislim, u koju sam se sredinu uklopio posljednjih godina? Posljednja koje
sam se mogao sjetiti bila je dvorana za biljar blizu luke, gdje smo Kizuki i ja zajedno
igrali biljar u duhu pravog prijateljstva. Kizuki je te veèeri preminuo, i otada se izmeðu
mene i svijeta uvukao hladan, jak vjetar. Taj mladiæ Kizuki: što mi je njegovo postojanje
znaèilo? Na to pitanje nisam znao odgovor. Znao sam samo — i to s posvemašnjom
sigurnošæu - da mi je Kizukijeva smrt zauvijek ukrala jedan dio mladosti. Ali što to
znaèi, i kako æe to završiti, to je bilo daleko izvan moje moæi shvaæanja.
Dugo sam tako sjedio i gledao kampus i prolaznike, i nadao se, takoðer, da æu vidjeti
Midori. Ali nije se pojavila, i kad je završio podnevni odmor, otišao sam u knjižnicu da
se pripremim za predavanje iz njemaèkoga.
Te subote popodne Nagasava je došao u moju sobu i predložio da te veèeri opet odemo
van. On æe mi urediti propusnicu preko noæi. Rekao sam da æu iæi. Cijeli tjedan u glavi
mi je bila neka èudna zbrka, i bio sam spreman spavati s bilo kim.
Kasno popodne istuširao sam se, obrijao i obukao èistu odjeæu -polo majicu i pamuènu
jaknu - a onda smo Nagasava i ja veèerali u blagovaonici, pa smo autobusom otišli u
Sindžuku. Malo smo šetali ulicama punim života, a onda smo otišli u jedan od naših
barova i sjeli, èekajuæi da se pojavi par kandidatkinja. Cure su u taj bar uglavnom
dolazile u parovima - osim baš te veèeri. Bili smo ondje gotovo dva sata i pijuckali viski-
sodu, ali polako da bismo ostali trijezni. Napokon su za šank sjele dvije simpatiène cure,
te naruèile džus-votku i margaritu. Nagasava im je odmah prišao, ali rekle su da èekaju
svoje deèke. Svejedno smo s njima ugodno poprièali dok im nisu došli mladiæi.
Nagasava me odveo da okušamo sreæu u drugi bar, maleni lokal u nekakvoj slijepoj ulici,
u kojemu je veæina gostiju veæ bila pijana i glasna. Za stolom otraga sjedile su tri
djevojke. Pridružili smo im se i upustili se u kratki razgovor u petero, i atmosfera je
uskoro postala opuštena, ali kad je Nagasava predložio da poðemo nekamo drugamo na
piæe, cure su rekle da se moraju vratiti u studentski dom jer im se uskoro zakljuèavaju
vrata. Toliko o našoj "sreæi". Pokušali smo još na jednome mjestu s istim rezultatom. Iz
nekog razloga nikako nismo mogli naæi cure.
U pola dvanaest Nagasava je odustao. — Oprosti što sam te bez veze vukao naokolo —
rekao je.
— Nema problema — rekao sam. — Vrijedilo je bar vidjeti da i ti katkad imaš loš dan.
— Možda jednom godišnje — priznao je.
Zapravo, više mi nije bilo do ševe. Dok sam te buène subotnje veèeri lutao Sindžukuom i
promatrao tajanstvenu energiju na-stalu iz mješavine seksa i alkohola, poèeo sam
osjeæati da je moja vlastita seksualna želja nešto bijedno i trièavo.
— Sto æeš sad, Vatanabe?
— Možda æu u non-stop kino — rekao sam. — Sto godina nisam pogledao film.
— Ja onda idem k Hatsumi — rekao je Nagasava. — Ne ljutiš se?
— Jasno da ne — rekao sam. — Zašto bih se ljutio?
— Ako hoæeš, mogu te upoznati s curom koja æe te pustiti da prespavaš.
— Ma ne, baš mi se gleda film.
— Oprosti — rekao je Nagasava. — Iskupit æu ti se za ovo jednom. — I nestao je u
gužvi. Otišao sam u fast food na cheese-burger i kavu da se malo istrijeznim, a onda sam
otišao u neku staru kinodvoranu pogledati Diplomca. Nije mi se baš jako svidio, ali nisam
imao što drugo raditi, pa sam ostao i pogledao ga još jednom. Kad sam u èetiri ujutro
izišao iz kina, krenuo sam lutati prohladnim ulicama Sindžukua, zadubljen u misli.
Kad sam se umorio od šetnje, ušao sam u non-stop kafiæ i sjeo uz knjigu i šalicu kave
èekati prvi jutarnji vlak. Ubrzo se kafiæ napunio ljudima koji su kao i ja èekali prve
vlakove. Prišao mi je konobar i uz ispriku pitao smije li staviti još nekoga za moj stol.
Rekao sam da nema problema. Nije mi bilo bitno tko sjedi preko-puta mene: èitao sam
knjigu.
Pokazalo se da su mi se za stolom pridružile dvije djevojke. Èinilo mi se da smo vršnjaci.
Nijedna nije bila neka ljepotica, ali nisu bile loše. Obje su bile diskretno odjevene i
našminkane: nipošto tip cure koja u pet ujutro luta Šindžukuom. Nagaðao sam da su
sluèajno zakasnile na posljednji vlak. Kao da im je odlanulo što sjede sa mnom: bio sam
uredno odjeven, naveèer sam se obrijao, i kao kruna svega zadubio sam se u Èarobni
brijeg Thomasa Manna.
Jedna od njih bila je malo krupnija. Bila je odjevena u sivu komandosicu i bijele
traperice, nosila je veliku plastiènu lisnicu, a na ušima je imala velike naušnice u obliku
školjke. Prijateljica joj je bila sitna cura s naoèalama. Ona je imala plavi džemper na
kopèanje preko karirane košulje, i prsten s tirkizom. Manja je stalno skidala naoèale i
prstima trljala oèi.
Obje djevojke naruèile su kavu s mlijekom i kolaè, i dugo su to konzumirale jer su bile
zadubljene u, kako se èinilo, neku povjerljivu i ozbiljnu diskusiju. Krupna djevojka
nekoliko je puna na-
krivila glavu, a mala je jednako èesto odmahivala svojom. Nisam razabirao što govore jer
je iz stereoureðaja glasno svirao Marvin Gaye ili Bee Gees ili nešto slièno, ali èinilo se da
je niska cura ljuta ili uzrujana, a krupna ju je tješila. Naizmjence sam išèitavao pasuse u
knjizi i pogledavao u njihovu smjeru.
Èvrsto stisnuvši torbicu na grudi, manja djevojka je otišla u zahod, a njena prijateljica mi
se u tom èasu obratila.
— Oprosti što ometam, ali znaš li možda za neki bar tu blizu koji još služi piæa?
Zateèen, odložio sam knjigu i upitao — Poslije pet ujutro?
— Da...
— Ako mene pitaš, u 5.20 ujutro veæina ljudi ide doma da se otrijezni i legne.
— Da, znam — rekla je, malo posramljeno — ali moja prijateljica kaže da mora nešto
popiti. Važno je.
— Onda ti nema druge nego da odete doma i nešto popijete.
— Ali ja moram uloviti vlak u 7.30 za Nagano.
— Naðite onda automat i neko lijepo mjesto gdje æete sjesti. To je sve što možete.
— Znam da mnogo tražim, ali bi li pošao s nama? Dvije same cure tako nešto baš i ne
mogu uèiniti.
U Sindžukuu sam veæ doživio svakakva èudna iskustva, ali nikad me još u 5.20 ujutro
dvije nepoznate cure nisu pozvale na piæe. Nije mi se gnjavilo s odbijanjem, a vremena
sam imao, pa sam iz obližnjeg automata kupio pune ruke sakea i grickalica, i tako smo
nas troje otišli na prazno parkiralište kraj zapadnog izlaza iz postaje i održali
improviziranu pijanku.
Cure su mi rekle da su se sprijateljile radeæi u putnièkoj agenciji. Obje su te godine
diplomirale i dobile prvi posao. Manja je imala deèka s kojim se viðala godinu dana, ali
nedavno je otkrila da spava s drugom, i teško je to primila. Krupnija je sinoæ trebala
otputovati u planine Nagana na bratovo vjenèanje, ali odluèila je provesti noæ s
potištenom prijateljicom i sjesti na prvi ekspres vlak u nedjelju ujutro.
— Žao mi je što kroz to moraš prolaziti — rekao sam sitnijoj
— ali kako si otkrila da ti deèko spava s drugom?
Polako pijuckajuæi šake, cura je nogom satirala neki korov.
— Nisam ništa morala shvaæati — rekla je. — Otvorila sam vrata i vidjela ga kako to
radi.
— Kad je to bilo?
— Preksinoæ.
— Nevjerojatno. Vrata su bila otkljuèana?
— Da.
— Zašto ih nije zakljuèao?
— Kako bih ja to trebala znati?
— Da, kako bi njoj sada trebalo biti? — rekla je krupnija, koja je oèito bila iskreno
zabrinuta za prijateljicu. — Kakav joj je to samo šok bio. Zar nije to grozno?
— Ne bih znao reæi — odgovorio sam. — Trebala bi dobro porazgovarati s deèkom. A
onda je pitanje hoæeš li mu oprostiti ili ne.
— Nitko ne zna kako mi je — obrecnula se mala, i dalje gazeæi travku.
Sa zapada se pojavilo jato vrana i preletjelo preko velike robne kuæe. Veæ je svanulo.
Vlak za Nagano ubrzo je trebao stiæi, pa smo ostatak sakea dali beskuæniku na
zapadnom izlazu, kupili peronske karte i otišli otpratiti krupniju curu. Nakon što je vlak
nestao iz vida, malena i ja nekako smo završili u obližnjem hotelu. Nijedno od nas nije
baš umiralo od želje da spava s onim drugim, ali bilo je nekako nužno stvari privesti
kraju.
Ja sam se prvi svukao i sjeo u kadu žestoko se bacivši na pivo. Ona je ušla sa mnom i
uèinila isto, pa smo se ispružili i tako bez rijeèi cugali pivo. Ali nikako se nismo mogli
napiti, a ni jednom ni drugom nije se spavalo. Koža joj je bila vrlo svijetla i glatka, i
imala je prekrasne noge. Dao sam joj kompliment za noge, ali jedva da je progunðala
"Hvala".
Ali kad smo legli u krevet, postala je druga osoba. Uzvraæala je na najmanji dodir mojih
ruku, izvijala se i stenjala. Kad sam ušao
u nju zarila mi je nokte u leða, a dok joj se orgazam približavao toèno šesnaest puta
uzviknula je ime drugog muškarca. Koncentrirao sam se na brojanje kako bih odgodio
vlastiti orgazam. Onda smo oboje zaspali.
Kad sam se u pola jedan probudio, nje nije bilo. Nisam našao nikakvu poruku. Jedna
strana glave bila mi je neobièno otežala od pijenja u tako èudne sate. Istuširao sam se da
se razbudim, obrijao i sjeo u stolac, gol, te stao piti sok iz boce u hladnjaku i redom
razmatrati dogaðaje od prethodne noæi. Svaki prizor èinio mi se nestvarnim i neobièno
dalekim, kao da ga gledam kroz dva-tri sloja stakla, ali nije bilo sumnje da mi se sve to
dogodilo. Pivske èaše još su bile na stolu, a kraj umivaonika je ležala upotrijebljena
èetkica za zube.
Pojeo sam lagani ruèak u Sindžukuu i otišao do telefonske govornice da nazovem Midori
Kobajaši, nadajuæi se da možda opet sama kod kuæe èeka telefonski poziv. Pustio sam
da odzvoni petnaest puta, ali nitko se nije javljao. Dvadeset minuta poslije opet sam
pokušao, ali rezultat je bio isti. Onda sam sjeo na autobus i vratio se u dom. U sanduèiæu
kraj ulaza èekalo me preporuèeno pismo. Bilo je od Naoko.
5
Ova/a ti za pismo, pisala je Naoko.
Obitelj joj ga je poslala ovamo, rekla je. Ono je nipošto nije uznemirilo, nego veoma
razveselilo, a upravo mi se i sama spremala pisati.
Proèitavši samo to, otvorio sam prozor, skinuo jaknu i sjeo na krevet. Iz obližnje kuæice
za ptice èuo sam gukanje golubova. Lahor je mreškao zavjese. Držeæi sedam ispisanih
listova od Naoko, prepustio sam se beskonaènoj bujici osjeæaja. Osjeæao sam se kao da
su boje stvarnog svijeta oko mene poèele blijedjeti samo zato što sam proèitao nekoliko
njezinih reèenica. Sklopio sam oèi i dugo vremena sreðivao misli. A onda, duboko
udahnuvši, nastavio sam èitati.
Prošlo je veæ gotovo èetiri mjeseca otkako sam stigla ovamo, pisala je dalje.
Otada sam mnogo mislila na tebe. Sto više mislim, sve više osjeæam da sam prema tebi
bila nepravedna. Vjerojatno sam trebala biti bolja, pravednija osoba i drukèije se ponijeti
prema tebi.
Ovo, meðutim, možda nije najnormalniji naèin promatranja stvari. Cure mojih godina
nikad ne rabe rijeè "pravedno".
Obiènim mladim curama poput mene uglavnom je svejedno je li nešto pravedno ili ne.
Njima glavno pitanje nije je li nešto pravedno, nego je li ili nije lijepo, ili hoæe li ih
usreæiti. "Pravedno" je muška rijeè, da, ali ne mogu se oteti dojmu da je u ovom trenutku
to toèno ona rijeè koja mi treba. A kako su pitanja ljepote i sreæe sada za mene postala
tako teški i zamršeni problemi, kako mi se èini, umjesto toga se držim drugih mjerila -
recimo, je li nešto pravedno, pošteno ili opæenito istinito.
U svakom sluèaju, vjerujem da prema tebi nisam bila pravedna i da sam te zbog toga
zavlaèila i duboko povrijedila. Meðutim, time sam istodobno i sebe zavlaèila i jednako
tako duboko povrijedila. To ne kažem kao izliku ili opravdanje, nego zato što je istina.
Ako sam u tebi ostavila ranu, to nije samo tvoja, nego i moja rana. Zato me, molim te,
nemoj mrziti. Ja sam nesavršeno ljudsko biæe - mnogo nesavršenije nego što ti misliš.
Upravo zato ne želim da me mrziš. Jer kad bi me mrzio, onda bih stvarno bila potpuno
shrvana. Ja ne mogu postupiti kao ti: ne mogu se uvuæi u svoju ljušturu i èekati da sve to
proðe. Ne znam zasigurno da si ti takav, ali katkad o tebi imam takav dojam. Èesto ti na
tome zavidim, zato sam te možda toliko i zavlaèila.
Ovo je možda previše analitièki naèin gledanja na stvari, zar ne? Terapija koju ovdje
prakticiraju svakako nije previše analitièka, ali kad si nekoliko mjeseci pod tretmanom
kao što sam ja, htio ti to ili ne postaješ manje ili više analitièki nastrojen. "Razlog ovome
je ovo, a ovo znaèi ovo, zbog toga i toga." Tako. Ne mogu odrediti pokušava li takva
analiza pojednostavniti svijet ili ga zakomplicirati.
U svakom sluèaju, èini mi se da sam mnogo bliže oporavku nego što sam bila, a i ljudi mi
ovdje govore da je tako. Ovo je prvi put nakon dugo vremena da sam uspjela sjesti i
mirno napisati pismo. Ono koje sam ti napisala u srpnju morala sam cijediti iz sebe
(premda, da ti pravo kažem, i
ne sjeæam se više što sam napisala - je li bilo grozno?), ali ovaj put sam vrlo, vrlo
smirena. Èisti zrak, spokoj i izolacija, dnevni raspored životnih aktivnosti, redovita
tjelovježba: to mi je trebalo, èini mi se. Kako je divno moæi nekome napisati pismo!
Željeti nekome prenijeti svoje misli, sjesti za svoj stol i uzeti olovku, ovako pretoèiti
misli u rijeèi, to je doista velièanstveno. Naravno, jednom kad ih uspijem staviti na papir,
otkrijem da mogu izraziti samo djeliæ onoga što želim reæi, ali nema veze. Sretna sam
što sam u stanju osjeæati da nekome želim pisati. I tako ti evo pišem. Sad je pola osam
naveèer, veèerala sam i upravo se okupala. Kuæa je tiha, a vani je mrkli mrak. Kroz
prozor ne vidim ni jedno svjetlo. Obièno odavde dobro vidim zvijezde, ali ne danas,
oblaèno je. Ovdje svi mnogo znaju o zvijezdama, i kažu mi: "To je Djevica" ili "To je
Strijelac". Vjerojatno nauèe htjeli-ne htjeli, jer ovdje se jednom kad zaðe Sunce nema što
raditi. Zato znaju i tolike stvari o pticama, cvijeæu i kukcima. Kad razgovaram s njima,
shvatim kolika sam neznalica bila kad su te stvari u pitanju, što je nekako lijepo.
Ovdje živi sedamdesetak ljudi. Osim njih, osoblja (doktora, sestara, uredskog osoblja itd.)
ima nešto malo više od dvadeset. Ovo je tako prostrano i otvoreno mjesto da to uopæe
nisu veliki brojevi. Daleko od toga: bilo bi toènije reæi da je imanje poluprazno. Veliko
je i prožeto prirodom, i svi žive tiho - tako tiho da katkad èovjek ima osjeæaj da je ovo
normalan, stvarni svijet, ali naravno nije. Ovdje nam je tako jer živimo po nekakvim
pravilima.
Igram tenis i košarku. Košarkaške ekipe sastavljene su od osoblja i (mrzim tu rijeè, ali ne
može se izbjeæi) pacijenata. No kad se udubim u igru zaboravim tko su pacijenti, a tko
osoblje. To je malo èudno. Znam da æe ti ovo zvuèati èudno, ali kad tijekom utakmice
pogledam ljude oko sebe, svi mi izgledaju jednako deformirani.
Jednoga dana rekla sam to doktoru koji je zadužen za moj
sluèaj, i rekao mi je da, na neki naèin, imam pravo, i da nismo tu kako bismo popravili
deformaciju, nego se na nju navikli: da je jedan od naših problema to što ne možemo
prepoznati i prihvatiti vlastite deformitete. Kao što svaki èovjek ima osebujan naèin na
koji hoda, ljudi takoðer misle, osjeæaju i shvaæaju na osebujne naèine, i premda ih
možda želimo ispraviti, to se ne dogaða preko noæi, a ako pokušamo u neèemu silom
djelovati, nešto drugo se može pošemeriti. Naravno, on je to meni vrlo pojednostavljeno
objasnio, i to je samo mali dio naših problema, ali mislim da shvaæam što je htio reæi.
Možda se zbilja nikad ne možemo u potpunosti prilagoditi svojim deformitetima. Kad ne
znamo što èiniti s istinskom boli i patnjom koje izazivaju ti deformiteti, dolazimo ovamo
da od njih pobjegnemo. Dok smo ovdje, uspijevamo živjeti a da ne nanosimo bol drugima
niti oni nama, jer znamo da smo "deformirani". Po tome smo drukèiji od izvanjskoga
svijeta: veæina ljudi živi život nesvjesna svojih deformiteta, dok su u ovome našem
malenom svijetu upravo deformiteti preduvjet. Kao što Indijanci na glavi nose perje kako
bi pokazali kojem plemenu pripadaju, mi iznosimo svoje deformitete na vidjelo. I živimo
tiho, da jedni druge ne povrijedimo.
Osim što se bavimo sportom, svi uzgajamo voæe i povræe: rajèice, patlidžane, krastavce,
lubenice, jagode, mladi luk, kupus, daikon rotkvice15, i tako dalje, i tako dalje. Uzgajamo
gotovo sve. Imamo i staklenike. Ovdje ljudi znaju mnogo o uzgoju voæa i povræa, i u to
ulažu mnogo energije. Èitaju knjige u toj temi i pozivaju struènjake, te od jutra do mraka
razgovaraju o odgovarajuæem gnojivu, pripremljenosti zemlje i sliènim stvarima.
Zavoljela sam uzgoj voæa i povræa. Fantastièno je gledati razlièito voæe i povræe kako
svaki dan sve više raste. Jesi li ikad uzgajao lubenice? Rastu naoèigled, kao neke male
životinjice.
Svaki dan jedemo svježe ubrano voæe i povræe. Naravno,
služe nam i meso i ribu, ali kad živiš ovdje sve ti je manje do takvog jela, jer je povræe
toliko svježe i ukusno. Katkad idemo van skupljati divlje raslinje i gljive. Imamo
struènjake za to (sad kad razmislim, ovdje je sve puno struènjaka), koji nam govore koje
biljke treba brati a koje izbjegavati. Zbog svega toga otkako sam došla dobila sam preko
tri kilograma. Kilaža mi je gotovo savršena, zahvaljujuæi tjelovježbi te redovitim i
zdravim obrocima.
Kad se ne bavimo poljodjelstvom, èitamo, slušamo glazbu ili pletemo. Nemamo
televiziju ni radio, ali imamo vrlo pristojnu knjižnicu s knjigama i ploèama. U zbirci
ploèa imamo sve, od Mahlerovih simfonija do Beatlesa, i stalno posuðujem ploèe koje
onda slušam u sobi.
Jedini je problem što jednom kada doðeš, više ne želiš otiæi - ili se bojiš otiæi. Dok smo
ovdje, osjeæamo se smireno i spokojno. Naši deformiteti èine se prirodnima. Mislimo da
smo se oporavili. Ali nikad ne možemo biti sigurni da æe nas i vanjski svijet isto tako
prihvatiti.
Moj doktor kaže kako je vrijeme da poènem kontaktirati s "ljudima vani" - što znaèi s
normalnim ljudima u normalnom svijetu. Kada to kaže, ja vidim jedino tvoje lice. Da ti
iskreno kažem, ne želim vidjeti roditelje. Previše se brinu za mene, pa se oneraspoložim
kad ih vidim. Osim toga, neke ti stvari moram objasniti. Nisam sigurna da ih mogu dobro
objasniti, ali to su važne stvari i ne mogu ih više izbjegavati.
Pa ipak, ne želim te optereæivati. Zbilja nikome ne želim biti na teret. Osjeæam da mi
želiš dobro. To me usreæuje. U ovom pismu želim ti samo prenijeti tu sreæu. Te tvoje
dobre želje vjerojatno su upravo ono što meni sada treba. Molim te, oprosti mi ako te išta
što sam ovdje napisala uznemirilo. Kao što sam veæ rekla, mnogo sam nesavršenija nego
što ti misliš.
Katkad se pitam: DA smo se ti i ja sreli pod sasvim normalnim okolnostima, i DA smo se
jedno drugome svidjeli,
što bi se dogodilo? DA SAM JA bila normalna i da si ti bio normalan (što ti naravno
jesi), i da nije bilo Kizukija, što bi se dogodilo? Naravno, to "DA" je puno preveliko.
Jako se trudim bar biti pravedna i poštena. To je sve što sada mogu. Nadam se da æu ti na
ovaj naèin uspjeti prenijeti bar mali dio onoga što osjeæam.
Za razliku od obiènih bolnica, ovdje imamo slobodne sate posjeta. Ako nazoveš dan prije,
možeš doæi kad god želiš. Možeš èak i jesti sa mnom, a imaš i gdje prespavati. Molim te,
doði mi u posjet kada ti bude zgodno. Jedva èekam da te vidim. Prilazem i mapu. Oprosti
Što je ovo pismo ispalo tako dugaèko.
Proèitao sam Naokino pismo do kraja, a onda još jednom. Nakon toga sišao sam u
prizemlje, kupio Colu iz automata, i pio je dok sam još jednom èitao pismo. Vratio sam
sedam ispisanih stranica u omotnicu i stavio je na stol. Na ružièastoj omotnici moje ime i
adresa bili su ispisani savršenim, siæušnim znakovima koji su bili tek mrvicu odviše
pravilni za jednu djevojku. Sjeo sam za stol i stao prouèavati omotnicu. Adresa
pošiljatelja otraga bila je Hostel Ami. Èudno ime. Nekoliko minuta razmišljao sam o
njemu, i zakljuèio da je ono "ami" sigurno od francuske rijeèi "prijatelj".
Nakon što sam stavio pismo u ladicu stola, presvukao sam se i izišao. Bojao sam se da æu
ako ostanem blizu proèitavati pismo deset, dvadeset, tko zna koliko puta? Hodao sam
ulicama Tokija te nedjelje bez ikakva cilja, kao što sam to uvijek èinio s Naoko. Lutao
sam od ulice do ulice, prisjeæajuæi se njezina pisma od retka do retka, i premetao svaku
reèenicu po mislima što sam bolje mogao. Kad je Sunce zašlo, vratio sam se u dom i
nazvao meðugradsku, Hostel Ami. Javila se žena na recepciji i pitala me kojim poslom
zovem. Pitao sam mogu li sutra popodne posjetiti Naoko. Ostavio sam ime i ona je rekla
da nazovem za pola sata.
Kad sam nazvao poslije veèere, javila mi se ista ta žena. Da, mogu posjetiti Naoko, rekla
je. Zahvalio sam joj, spustio slušalicu,
i u ruksak stavio èistu odjeæu i toaletni pribor. Onda sam opet uzeo Èarobni brijeg, te ga
poèeo èitati i pijuckati konjak, èekajuæi da mi se prispava. No svejedno nisam zaspao sve
do poslije jedan ujutro.
PONEDJELJAK UJUTRO U SEDAM,
èim sam se probudio, umio sam se, obrijao i ne doruèkovavši otišao ravno u ured
upravitelja doma da mu kažem kako odlazim na dvodnevno planinarenje. Veæ je bio
navikao da u slobodno vrijeme odlazim na kraæe izlete, pa se nije iznenadio. Prepunim
prigradskim vlakom otišao sam do glavnog kolodvora i kupio kartu za superbrzi vlak za
Kjoto, doslovce uskoèivši na prvi Hikari ekspres koji je kretao. Zadovoljio sam se kavom
i sendvièem za doruèak i odrijemao sat vremena.
U Kjoto sam stigao nekoliko minuta prije jedanaest. Prema Naokinim uputama gradskim
autobusom odvezao sam se do malenog terminala za sjeverna predgraða. Sljedeæi
autobus išao mi je tek u 11.35, kazali su mi, a vozi nešto više od sata. Kupio sam kartu i
otišao u knjižaru preko ceste da kupim mapu. Vrativši se u èekaonicu, prostudirao sam
mapu da vidim mogu li pronaæi toènu lokaciju Hostela Ami. Pokazalo se da je smješten
mnogo dublje u planinama nego što sam zamišljao. Autobus æe na svom pohodu prema
sjeveru morati prijeæi nekoliko brda, a onda se na kraju slijepog kanjona okrenuti i vratiti
u grad. Ja æu siæi pred sam kraj rute. Naoko je rekla da æe kraj postaje biti pješaèka
staza, po kojoj æu nakon dvadeset minuta hoda stiæi do Hostela Ami. Nije
ni èudo što je tako tiho i mirno ako se nalazi tako duboko u brdima!
Autobus je krenuo s dvadesetak putnika, uz rijeku Kamo kroz sjeverni dio Kjota. Gusto
naèièkane gradske ulice zamijenile su prorijeðene kuæe, a onda polja i prazni predjeli.
Krovovi od crnih ploèica i plastenici privlaèili su zrake jesenskog sunca koje su se
zasljepljujuæe odbijale od njih. Kad je autobus ušao u kanjon, vozaè je poèeo okretati
upravljaè ovamo-onamo prateæi zavoje i okuke na cesti, i meni je postalo slabo u želucu.
Još sam osjeæao okus kave koju sam jutros popio. Kad se broj zavoja poèeo smanjivati
toliko da mi je postalo malo lakše, autobus je uronio u sumornu cedrovu šumu. Stabla su
po svemu sudeæi bila vrlo stara, izdizala su se visoko nad cestom, zaklanjala sunèevu
svjetlost i na sve bacala mraène sjene. Vjetriæ koji je pirkao kroz otvorene prozore
autobusa najednom je postao vrlo hladan, a njegova vlaga šibala je kožu. Cesta kroz
dolinu držala se rijeène obale, a kroz drveæe je vodila tako dugo da se veæ poèelo èiniti
kako je cijeli svijet zauvijek zakopan u cedrovoj šumi - no u tom trenu šuma je završila, i
našli smo se na otvorenom platou okruženom planinskim vrhovima. Svud oko nas
prostirale su se široke zelene oranice, a rijeka kraj ceste djelovala je bistro i èisto. U
daljini se nazirao tanki konèiæ bijelog dima. U nekim kuæama na suncu se sušilo rublje,
a psi su zavijali. Pred svakim gazdinstvom drva za ogrjev bila su naslagana sve do strehe,
a negdje na hrpi obièno je ležala maèka. Neko vrijeme uz cestu su se nizale takve kuæe,
ali nisam vidio ni žive duše.
Takav se raspored u krajoliku ponovio bezbroj puta. Autobus bi ušao u cedrovu šumu,
izronio u selo, a onda opet u šumu. U selima bi ljudi izlazili, ali nitko se nije ukrcavao.
Èetrdeset minuta nakon odlaska iz grada autobus je stigao do planinskog prijevoja s
kojega je nadaleko pucao pogled. Vozaè je zaustavio autobus i objavio da æemo tu
prièekati pet-šest minuta: tko želi može iziæi. U autobusu je sad ostalo samo èetvero
putnika, ukljuèujuæi i mene. Svi smo izišli da se protegnemo ili zapalimo, promatrajuæi
daleko ispod sebe panoramu Kjota. Vozaè je otišao na stranu da obavi malu nuždu.
Preplanuli muškarac pedesetih godina koji je ušao u autobus noseæi veliku kartonsku
kutiju vezanu špagom pitao me idem li planinariti. Da ne kompliciram, odgovorio sam
potvrdno.
S drugog kraja prijevoja naišao je drugi autobus i stao kraj našega. Vozaè je izišao,
kratko porazgovarao s našim, a onda su se obojica popela natrag u svoje autobuse. Nas
èetvero vratili smo se na svoja sjedala, i autobusi su krenuli svaki na svoju stranu. Nije mi
odmah bilo jasno zašto je naš autobus morao èekati onaj drugi, ali nedaleko odatle niz
drugu stranu planine cesta se najednom suzila. Dva velika autobusa nikad se ne bi mogla
mimoiæi na cesti, èak je i pri prolasku kraj obiènih automobila iz suprotnog smjera
trebalo dosta manevrirati, i uvijek se jedno ili drugo vozilo moralo ukloniti i uvuæi u
izboèinu zavoja.
Sela uz cestu sad su bila daleko manja, a obraðene ravne površine još uže. Planina je bila
strmija, a stranice su joj se primaknute prozorima autobusa. Ali èinilo se da nemaju ništa
manje pasa nego u ostalim mjestima, pa je prolazak autobusa izazivao pravo natjecanje u
zavijanju.
Kod moje postaje nije bilo nièega - ni kuæa, ni polja, samo znak za autobusnu postaju,
potoèiæ i poèetak planinske staze. Objesio sam ruksak preko ramena i uputio se
puteljkom. Potok je tekao uz lijevu stranu staze, a na desnoj se pružala šuma bjelogorice.
Uspinjao sam se blagom padinom nekih petnaest minuta, a onda sam stigao do puta koji
je vodio u šumu s desne strane; prolaz je bio jedva dovoljno širok da kroz njega proðe
auto. Na natpisu kraj ceste pisalo je: hostel ami. privatni posjed, prolaz zabranjen.
Na cesti koja je vodila kroz stabla bili su oštro urezani tragovi guma. U šumi bi se
povremeno zaèuo lepet krila. Zvuk je do mene dopirao neobièno jasno, kao da je pojaèan
u odnosu na druge šumske glasove. Jednom sam izdaleka zaèuo nešto što je slièilo pucnju
puške, ali bio je to slab, prigušen zvuk, kao da je prošao kroz nekoliko filtara.
Na kraju šume naišao sam na bijeli kameni zid. Nije bio viši od mene, a kako na vrhu nije
imao dodatnih zapreka, bilo bi mi ga lako preskoèiti. Željezna crna kapija djelovala je
dosta èvrsto, ali bila je širom otvorena, a u stražarnici nije bilo nikoga. Kraj kapije je
stajao isti natpis: hostel ami. privatni posjed, prolaz zabranjen. Nekoliko sitnica ukazivalo
je na to da je stražar do maloprije bio tu: u pepeljari su bila tri opuška, tu je bila i
poluprazna šalica èaja, na polici je stajao tranzistor, a sat na zidu otkucavao je vrijeme uz
trpko tiktakanje. Malo sam prièekao da se èovjek vrati, ali kad se to nije dogodilo,
nekoliko puta sam pritisnuo nešto što je slièilo zvoncu. Odmah iza kapije bilo je
parkiralište. U njemu je stajao minibus, Land Cruiser s pogonom na sva èetiri kotaèa, te
tamnoplavi Volvo. Na parkiralište je moglo stati tridesetak auta, ali sad su ondje bila
parkirana samo ta tri.
Prošle su dvije-tri minute, a onda se na šumskom puteljku pojavio èuvar u mornarski
modroj odori na žutom biciklu. Bio je to visok èovjek u ranim šezdesetima, prorijeðene
kose. Naslonio je žuti bicikl na stražarsku kuæicu i rekao — Žao mi je što ste morali
èekati — ali nije zvuèao kao da mu je žao. Na blatobranu bicikla bijelom je bojom bio
napisan broj 32. Kad sam mu rekao ime, podigao je slušalicu i dvaput ga ponovio
nekome s druge strane, odgovorio "Da, a-ha, dobro" i spustio.
— Idite u glavnu zgradu, molim vas, i tražite dr. Išida — rekao mi je. — Idete ovom
stazom kroz drveæe do kružnog toka. Onda skrenite drugi izlaz ulijevo - jeste li
zapamtili? Drugi nalijevo -iz kružnog toka. Vidjet æete staru kuæu. Skrenite desno i
proðite kroz još jedan šumarak do betonske zgrade. To je glavna zgrada. Lako je, samo
pazite na putokaze.
Skrenuo sam na drugi izlaz slijeva iz kružnog toka kako mi je rekao, a na kraju staze
naišao sam na zanimljivu staru zgradu koja je nekoæ oèito bila neèija kuæa za odmor.
Imala je njegovan vrt s lijepo oblikovanim stijenama i kamenim fenjerom. To je sigurno
bilo ladanje. Skreæuæi desno kroz drveæe, ugledao sam betonsku trokatnicu. Stajala je u
izdubljenom terenu pa njezina tri kata
nisu djelovala napadno. Bila je jednostavno projektirana i odavala snažan dojam èistoæe.
Ulaz je bio na drugom katu. Popeo sam se stubama i ušao kroz velika staklena vrata, da
bih na recepciji zatekao mladu ženu u crvenoj haljini. Rekao sam joj svoje ime i kazao da
su me uputili na dr. Išida. Nasmiješila se i pokazala mi na smeði kauè, tihim glasom
predlažuæi da ondje prièekam. Onda je okrenula neki broj. Spustio sam ruksak s leða,
zavalio se u duboke jastuke na kauèu i stao promatrati oko sebe. Predvorje je bilo èisto i
ugodno, s ukrasnim lonèanicama, ukusnim apstraktnim slikama i ulaštenim podom. Dok
sam èekao, nisam skidao pogled s odraza svojih cipela na podu.
U jednom trenutku žena na recepciji obratila mi se da me umiri — Doktorica æe odmah
doæi. — Kimnuo sam glavom. Kakvo tiho mjesto, nevjerojatno! Nije bilo nikakvih
zvukova. Kao da su svi na popodnevnom odmoru. Ljudi, životinje, insekti, biljke, svi
zacijelo èvrsto spavaju, pomislio sam, kad je tako tiho.
No nije prošlo dugo kad sam zaèuo meko tapkanje gumenih potplata, i pojavila se zrela
žena èekinjaste kose. Hitro je prošla predvorjem, sjela kraj mene, prekrižila noge i uzela
me za ruku. Umjesto da je stisne, okrenula mi je šaku i stala promatrati njezinu prednju i
stražnju stranu.
— Ništa niste svirali, bar ne posljednjih nekoliko godina, zar ne? — bile su prve rijeèi
koje sam zaèuo iz njezinih usta.
— Ne — rekao sam, zateèen. — Imate pravo.
— Vidim to po vašim rukama — rekla je nasmiješivši se.
Iz te je žene izbijala nekakva tajanstvenost. Na licu je imala mnogo bora. To je odmah
upadalo u oèi, ali nije zbog njih izgledala staro. Naprotiv, one su u njoj naglašavale
nekakvu mladost koja nije imala veze s godinama. Borama je ondje bilo mjesto, kao da
su od roðenja stajale na njezinu licu. Kad bi se nasmiješila, i bore su se smiješile s njom;
kad se mrštila, mrštile su se i bore. A kad se nije ni smiješila ni mrštila, bore su preko
njezina lica bile razmještene na neki èudno topao, ironièan naèin. Bila je to žena

u kasnim tridesetima koja, kako se èinilo, nije bila samo dobar èovjek, nego je njezina
dobrota jednostavno privlaèila. Svidjela mi se èim sam je ugledao.
Onako neukrotivo podšišana, kosa joj je stršila u pramenovima, a preko èela su joj
nakrivo stajale šiške, ali takva joj je frizura savršeno pristajala. Imala je plavu radnu
košulju preko bijele majice kratkih rukava, široke bež pamuène hlaèe i tenisice. Visoka i
mršava, gotovo uopæe nije imala grudi. Usnice su joj se neprekidno pomicale ustranu
kriveæi se pomalo ironièno, a boriæe u kutovima oèiju lagano su joj se trzale. Podsjeæala
je na drvosjeèicu: blagu, vještu, ali pomalo umornu od života.
Uvuèene brade i napuæenih usta, neko me je vrijeme prelazila pogledom od glave do
pete. Zamišljao sam da æe svakog èasa isukati krojaèki metar i poèeti me sveg
premjeravati.
— Znate li svirati neki instrument? — pitala je.
— Nažalost, ne — rekao sam.
— Šteta — rekla je. — Bilo bi zabavno.
— Valjda — rekao sam. Èemu sva ta prièa o instrumentima?
Iz džepa na prsima izvukla je paket cigareta Seven Stars, stavila jednu u usta, zapalila je
upaljaèem i poèela puckati. Vidjelo se da u tome uživa.
— Palo mi je na pamet da bih vam morala reæi nešto o ovoj ustanovi, gospodine -
Vatanabe, je li tako? - prije nego što vidite Naoko. Pa sam uredila da malo
porazgovaramo. Hostel Ami pomalo je neobièan - to bi vas moglo zbuniti ako nemate
nikakvo predznanje. Imam pravo kad pretpostavljam da ne znate ništa o njemu, zar ne?
— Gotovo ništa.
— Pa, kao prvo... — poèela je, a onda pucnula prstima. — Nego, jeste li ruèali?
Sigurno ste gladni.
— Imate pravo, jesam.
— Doðite onda sa mnom. Možemo razgovarati dok jedemo u menzi. Vrijeme ruèka je
prošlo, ali ako sada odemo, mogu nam nešto spremiti.
Požurila se preda mnom niz hodnik i stubište do blagovaonice na prvom katu. Bila je to
velika prostorija u koju je moglo stati možda dvjestotinjak ljudi, ali samo je jedna
polovica bila u funkciji, a druga je bila pregraðena, kao neki hotel izvan sezone. Na
dnevnom meniju bili su navedeni varivo od krumpira s rezancima, salata, naranèin sok i
kruh. Pokazalo se da je povræe ukusno baš kako je napisala Naoko, pa sam pojeo sve s
tanjura.
— Vi oèito uživate u hrani! — rekla je moja pratilja.
— Izvrsno je — rekao sam. — A i jedva da sam cijeli dan išta pojeo.
— Ako želite, slobodno uzmite i moje. Ja sam sita. Evo, samo izvolite.
— Hoæu, ako zbilja neæete.
— Imam mali želudac. Ne stane puno. Ali sve što propustim nadoknadim cigaretama. —
Zapalila je još jednu iz paketa Seven Stars. — Nego, možete me zvati Reiko. Svi me
zovu imenom.
Reiko je oèito silno uživala gledajuæi me kako jedem krumpi-rovo varivo koje je ona
jedva naèela i žvaèem njezin kruh.
— Vi ste Naokina doktorica? — pitao sam.
— Ja?! Naokina doktorica?! — Napravila je facu. — Zašto mislite da sam doktorica?
— Rekli su mi da tražim dr. Išida.
— Aha, sad razumijem. Ne ne ne, ja ovdje predajem glazbu. To je nekim pacijentima
terapija, pa me iz štosa zovu "Doktorica za glazbu" a katkad i "Doktorica Išida". Ali ja
sam i sama pacijent. Tu sam sedam godina. Radim kao nastavnica glazbe i pomažem u
uredu, pa je sad veæ teško reæi jesam li pacijentica ili zaposlenica. Zar vam Naoko nije
govorila o meni?
Odmahnuo sam glavom.
— To je èudno — rekla je Reiko. — Ja sam njezina cimerica. Sviða mi se živjeti s njom.
Razgovaramo o svemu. I o vama.
— Što o meni?
— Pa, najprije vam moram reæi nešto o ovoj ustanovi — rekla je Reiko, ignorirajuæi
moje pitanje. — Prvo morate znati da ovo nije
obièna "bolnica". Ona ne služi toliko lijeèenju koliko oporavku. Imamo, naravno,
nekoliko doktora, neprestano održavaju seanse, ali oni samo provjeravaju u kakvom su
ljudi stanju, mjere im temperaturu i slièno, ne provode "terapiju" kao u obiènim
bolnicama. Ovdje nema rešetki na prozorima, a kapija je uvijek širom otvorena. Ljudi
slobodno ulaze i izlaze. Da bi vas uopæe ovamo primili, morate biti spremni na takvu
vrstu oporavka. U nekim sluèajevima ljudi koji trebaju specijaliziranu terapiju na kraju
odu u specijalizirane bolnice. Je li dosad sve jasno?
— Mislim da jest — rekao sam. — Ali od èega se sastoji taj "oporavak"? Možete li mi
dati neki konkretan primjer?
Reiko je otpuhnula oblaèiæ dima i popila ostatak soka od naranèe. — Veæ sam život
ovdje jest oporavak — rekla je. — Pravilan raspored aktivnosti, vježba, izolacija od
vanjskog svijeta, èist zrak, mir. Na imanju imamo praktièki sve: ne treba nam televizija ni
radio. Mi smo kao one komune o kojima se toliko èuje. Naravno, od komune se
razlikujemo utoliko što za dolazak ovamo treba hrpa love.
— Hrpa?
— Pa, nije baš nenormalno skupo, ali nije ni jeftino. Pogledajte samo sve te uvjete.
Imamo mnogo zemlje, malo pacijenata, veliko osoblje, a ja sam recimo ovdje veæ dugo.
Toèno, sad sam veæ gotovo i sama zaposlenik, pa dobivam popuste, ali svejedno... Jeste
li sad za kavu?
Rekao sam da bih rado popio jednu. Ugasila je cigaretu i otišla do šanka, gdje je iz
termosice natoèila dvije šalice i donijela ih do našeg stola. U svoju je stavila šeæer,
promiješala, namrštila se i srknula.
— Znate — rekla je — ovaj sanatorij nije profitna ustanova, tako da nam ne naplaæuju
onoliko koliko bi inaèe. Zemlju su dobili kao donaciju. U tu su svrhu utemeljili
korporaciju. Prije dvadesetak godina ovo je bio donatorov ljetnikovac. Vidjeli ste staru
kuæu?
Rekao sam da jesam.
— To je bila jedina graðevina na imanju. Ondje su provodili grupnu terapiju. Tako je sve
poèelo. Donatorov sin bio je sklon duševnim bolestima pa mu je specijalist preporuèio
grupnu terapiju. Doktor je imao teoriju da kad bi skupina pacijenata živjela na selu,
pomažuæi jedni drugima u fizièkom poslu i kad bi im pri ruci bio doktor da ih savjetuje i
pregleda, time bi se mogle izlijeèiti neke bolesti. Pokušali su, pa se ta operacija proširila i
registrirala, poèeli su obraðivati još više zemlje, a prije pet godina podigli su i glavnu
zgradu.
— Sto znaèi da je terapija bila uspješna.
— Pa, ne za sve. Mnogi se ne oporave. Ali ima i mnogo ljudi kojima nitko nije mogao
pomoæi, a ovdje su se uspjeli potpuno oporaviti. Ovdje je najbolje što svi pomažu svima.
Svi znaju da imaju neku manu, pa pokušavaju jedni drugima pomoæi. Na drugim
mjestima to tako ne ide, nažalost. Doktori su doktori, a pacijenti pacijenti: pacijent traži
pomoæ od doktora, a doktor pruža pomoæ pacijentu. Ali ovdje svi pomažemo svima. Svi
smo jedni drugima zrcala, i doktori su ravnopravni s nama. Promatraju nas sa strane i
pritjeèu nam u pomoæ ako vide da nam nešto treba, ali katkad se dogodi da mi
pomažemo njima. Katkad smo mi u neèemu bolji od njih. Recimo, ja jednog doktora
uèim svirati glasovir, a jedan drugi pacijent bolnièarku uèi francuski. Takve stvari.
Pacijenti s problemima poput naših èesto su obdareni specijalnim sposobnostima. Dakle,
ovdje su svi jednaki - pacijenti, osoblje - i vi. Dok ste ovdje, vi ste jedan od nas, pa æu ja
pomoæi vama i vi meni.
— Reiko se nasmiješila, blago mreškajuæi svaku boriæu na licu.
— Vi pomažete Naoko i Naoko pomaže vama.
— Sto bih ja, onda, trebao? Dajte mi neki primjer.
— Najprije odluèite da želite pomoæi i da vama treba pomoæ te druge osobe. Tada ste
posve iskreni. Neæete lagati, neæete ništa uljepšavati, neæete zataškavati ništa što bi za
vas moglo biti neugodno. To je sve što treba. ^
— Pokušat æu — rekao sam. — Ali recite, Reiko, zašto ste tu veæ sedam godina? Kad
ovako s vama razgovaram, ne mogu vjerovati da s vama nešto nije u redu.
— Ne dok Sunce šija — rekla je mraèno. — Ali kada padne noæ, poènem sliniti i valjati
se po podu.
— Zbilja?
— Ne budite smiješni, šalim se — rekla je, odmahujuæi prije-zirno glavom. — Sasvim
sam dobro - bar zasad. Ostala sam ovdje jer volim pomagati ljudima da se oporave,
pouèavati glazbu, uzgajati povræe. Ovdje mi se sviða. Svi smo manje-više prijatelji. U
usporedbi s tim, što imam u vanjskom svijetu? Meni je 38 godina, približava mi se
èetrdeseta. Nisam kao Naoko. Nitko me ne èeka da izaðem, nemam obitelj kojoj se mogu
vratiti. Nemam nikakav konkretan posao, gotovo nijednog prijatelja. A nakon sedam
godina i ne znam što se vani dogaða. Dobro, tu i tamo proèitam novine u knjižnici, ali sve
to vrijeme nisam nogom kroèila van. Ne znam što bih radila da odem.
— Ali možda bi vam se otvorio novi svijet — rekao sam. — Vrijedi pokušati, zar ne?
— Hmm, možda ste u pravu — rekla je, prevræuæi po rukama upaljaè. — Ali imam i ja
svoje probleme. Jednom vam mogu prièati, ako budete htjeli.
Kimnuo sam u znak odgovora. — A Naoko — rekao sam — je li njoj bolje?
— Hmm, mislimo da jest. Na poèetku je bila dosta zbunjena, i neko vrijeme smo dvojili,
ali sad se smirila i do te joj je mjere bolje da se može verbalno izražavati. Definitivno ide
u pravom smjeru. Ali mnogo je ranije trebala doæi na lijeèenje. Simptomi su bili oèiti još
od vremena kad se ubio onaj njezin deèko, Kizuki. Obitelj je to trebala uoèiti, a i ona je
sama trebala shvatiti da nešto nije u redu. Naravno, i kod kuæe je imala problema...
— Problema? — ispalio sam.
— Niste znali? — Reiko kao da se iznenadila više od mene. Odmahnuo sam glavom.
— Onda neka vam radije to kaže Naoko. Spremna je za iskren razgovor s vama. —
Reiko je opet promiješala kavu i otpila. — Još nešto morate znati — rekla je. — Prema
ovdašnjim pravilima, vi i Naoko neæete smjeti biti sami. Gosti ne smiju ostati sami s
pacijentima. Uvijek mora biti prisutan promatraè - a u ovom sluèaju to sam ja. Zao mi je,
ali morat æete me trpjeti. U redu?
- — U redu — rekao sam ja sa smiješkom.
— Ali svejedno — rekla je — vas dvoje možete razgovarati o èemu god želite.
Zaboravite da sam ja ondje. Ja veæ znam gotovo sve o vama i Naoko:
— Sve?
— Gotovo sve. Imamo grupne terapije, znate. Tako da mnogo saznamo jedni o drugima.
Usto, Naoko i ja razgovaramo o svemu. Mi ovdje nemamo mnogo tajni.
Pogledao sam Reiko otpijajuæi kavu. — Da vam istinu kažem — rekao sam — zbunjen
sam. Još ne znam je li ono što sam u To-kiju uèinio Naoko bilo ispravno ili ne. Sve ovo
vrijeme razmišljam o tome, ali još ne znam.
— Ne znam ni ja — rekla je Reiko. — A ni Naoko. To æete sami morati odluèiti.
Shvaæate? Što god da se dogodilo, vas dvoje to možete okrenuti u pravom smjeru - ako
se uspijete nekako dogovoriti. Možda æete se jednom kada to riješite moæi vratiti i
razmisliti je li ono što se dogodilo bilo ispravno ili nije. Što kažete?
Kimnuo sam.
— Mislim da nas troje možemo jedno drugome pomoæi - vi i Naoko i ja - ako to zbilja
želimo, i ako budemo zbilja iskreni. Kad se troje ljudi tako potrudi, to može biti jako
uèinkovito. Koliko dugo možete ostati?
— Pa, volio bih biti u Tokiju preksutra, rano predveèer. Moram raditi, a u èetvrtak imam
ispit iz njemaèkoga.
— Dobro — rekla je. — Možete spavati kod nas. Tako ništa neæete plaæati, a i moæi
æete razgovarati bez brige o vremenu.
— Kod vas? — pitao sam.
— Kod Naoko i mene, naravno — rekla je Reiko. — Imamo
odvojenu spavaæu sobu, a u dnevnom boravku je kauè na razvlaèenje, pa æete moæi
dobro spavati. Bez brige.
— To je dopušteno? — pitao sam. — Zar muškarac smije biti u ženskoj sobi?
— Neæete nas valjda usred noæi silovati?
— Gluposti.
— Onda nema problema. Smjestite se kod nas pa æemo se lijepo narazgovarati. To bi
bilo najbolje. Onda æemo doista jedni druge shvatiti. A ja vam mogu svirati gitaru. Dobra
sam, znate.
— Sigurno vam neæu smetati?
Reiko je stavila treæu cigaretu u usta i zapalila, nakrivivši kut usnica.
— Naoko i ja smo veæ razgovarale. Zajedno vas pozivamo da budete kod nas. Zar ne
mislite kako bi bilo pristojno da prihvatite poziv?
— Naravno, sa zadovoljstvom.
Reiko je produbila bore u kutovima oèiju i zagledala se u mene. — Smiješno govorite —
rekla je. — Nemojte mi reæi da oponašate onog deèka iz Lovca u žitu?
— Nipošto! — rekao sam sa smiješkom.
I Reiko se nasmiješila, s cigaretom u ustima. — Ali zbilja ste dobar èovjek. To vidim èim
vas pogledam. Nakon što sam sedam godina gledala ljude kako ovamo dolaze i odlaze,
nauèila sam takve stvari: neki ljudi mogu otvoriti srce, neki ne mogu. Vi ste meðu onima
koji mogu. Ili, da budemo precizniji, možete ako to želite.
— Sto se dogodi kad ljudi otvore srce?
Reiko je sklopila ruke na stolu, a meðu usnicama joj se klatila cigareta. Uživala je u
ovome. — Postanu bolji — rekla je. Pepeo je pao na stol, ali ona kao da nije primijetila.
Reiko i ja izišli smo iz glavne zgrade, prešli preko brda, i prošli kraj bazena, teniskih
terena i košarkaškog igrališta. Na teniskom terenu bila su dvojica muškaraca - jedan
mršav, srednjih godina,
a drugi mlad i debeo. Obojica su se dobro služila reketima, ali za mene igra koju su igrali
nije bila tenis. Èinilo se kao da ih obojicu posebno zanima skakutanje teniskih loptica, pa
na tom podruèju provode istraživanje. Udarali su lopticu naprijed-natrag s neobiènom
koncentracijom. Obojica su bila do kože mokri od znoja. Mladiæ, koji se nalazio na kraju
igrališta bliže nama, primijetio je Reiko i prišao nam. Izmijenili su nekoliko rijeèi,
smiješeæi se. Blizu terena neki èovjek bezizražajna lica kosio je travu velikom kosilicom.
Krenuvši dalje, naišli smo na šumarak, u kojemu se smjestilo 15-20 urednih kuæica, malo
razmaknutih. Na ulazu u gotovo svaku stajao je isti onakav žuti bicikl kakav je vozio
stražar. — Tu žive zaposlenici i njihove obitelji — rekla je Reiko.
— Imamo gotovo sve što nam treba, uopæe ne moramo iæi u grad — rekla je dok smo
hodali. — Kad je rijeè o hrani, kao što sam rekla, proizvodimo gotovo sve. Jaja dobivamo
iz vlastita koko-šarnika. Imamo knjige i ploèe i dvorane za tjelesni, svoj minimar-ket, a
svaki tjedan dolaze nam frizeri i kozmetièari. Vikendom èak imamo filmove. Ako
trebamo išta drugo, možemo zamoliti nekoga od osoblja da nam to kupi u gradu. Odjeæu
naruèujemo preko kataloga. Ovdje uopæe nije problem živjeti.
— Ali ne smijete u grad?
— Ne, to ne smijemo. Naravno, ako je neka posebna situacija, recimo ako moramo
zubaru, to je nešto drugo, ali u pravilu ne smijemo u grad. Svatko može otiæi odavde kad
god hoæe, ali ako ode, više se ne smije vratiti. Poruši sve mostove za sobom. Ne možeš
tek tako na nekoliko dana otiæi u grad i onda oèekivati da æeš se vratiti. Ali to je i
logièno. Svi bi stalno išli i vraæali se.
Na kraju šumarka naišli smo na blagu padinu duž koje su se u nepravilnim razmacima
nizale drvene dvokatnice; sve su bile nekako èudne. Teško je reæi zašto, ali to sam
osjetio èim sam ih vidio. Moja reakcija bila je slièna osjeæaju koji imamo kad vidimo
lijepo naslikano nešto nestvarno. Palo mi je na pamet da bi ovako izgledalo kad bi Walt
Disnev stvorio animiranu verziju Munch-
ove slike. Sve kuæe bile su identiènog oblika i boje, gotovo kockaste, savršeno vertikalno
simetriène, s velikim ulaznim vratima i mnoštvom prozora. Put je vijugao izmeðu njih
nalik na poligon neke autoškole. Ispred svake kuæe bilo je lijepo oblikovano ukrasno
grmlje u cvatu. Sve je bilo pusto, a na svim prozorima bile su navuèene zavjese.
— Ovo se zove Zona C. Tu žive žene. Mi! Ima deset kuæa, u svakoj su èetiri stana, po
dvoje u stanu. To je sveukupno osamdeset ljudi, ali trenutaèno nas je samo 32.
— Baš je tiho.
— Pa, sad nema nikoga — rekla je Reiko. — Ja sam dobila posebno dopuštenje da se
ovako slobodno kreæem, ali svi drugi su na svojim aktivnostima. Neki vježbaju, neki
rade u vrtu, neki su na grupnoj terapiji, neki skupljaju šumske biljke. Svatko sam sebi
odreðuje raspored. Da vidimo, što Naoko sada radi? Mislim da je trebala raditi na lièenju
i postavljanju tapeta. Zaboravila sam. Ima nekoliko takvih poslova koji ne završavaju do
pet.
Reiko je ušla u zgradu s oznakom "C-7", popela se stubama do kraja hodnika i otvorila
vrata zdesna, nezakljuèana. Pokazala mi je stan, ugodnu, premda jednostavnu stambenu
jedinicu: dnevni boravak, spavaæa soba, kuhinja i kupaonica. Nije imao nikakav dodatni
namještaj ni nepotrebne ukrase, ali nije bio ni ogoljen. Na njemu nije bilo ništa posebno,
ali tu sam se osjeæao kao s Reiko: mogao sam se opustiti i izbaciti napetost iz tijela. U
dnevnom boravku bio je kauè, stol i stolac za ljuljanje. U kuhinji je bio još jedan stol. Na
oba stola bile su velike pepeljare. U spavaæoj sobi bila su dva kreveta, dva pisaæa stola i
ormar. Izmeðu kreveta stajao je noæni ormariæ na kojemu je bila lampa za èitanje i
džepna knjiga okrenuta licem nadolje. U kuhinji je bio mali elektrièni štednjak koji se
slagao s hladnjakom i bio pogodan za kuhanje jednostavnijih jela.
— Nema kade, samo tuš, ali prilièno je dojmljivo, zar ne? Kupelji i praonice rublja su
zajednièke.
— Gotovo i previše dojmljivo. Moja soba u domu ima strop i prozor.
— E, ali niste vidjeli kakve su ovdje zime — rekla je Reiko, lagano me gurnuvši prema
kauèu i sjedajuæi kraj mene. — Zime su duge i oštre. Kamo god pogledaš, samo snijeg,
snijeg i opet snijeg. Velika je vlaga, hladnoæa prodire do kosti. Zimu provodimo
odgræuæi snijeg. Uglavnom sjedimo unutra na toplome, slušamo glazbu i razgovaramo
ili pletemo. Da nemamo ovoliko prostora, ugušili bismo se. Vidjet æete ako nam doðete
zimi.
Reiko je duboko uzdahnula zamišljajuæi zimu, a onda je skupila ruke na koljena.
— Ovo æe biti vaš krevet — rekla je, potapšavši kauè. — Mi æemo spavati u spavaæoj
sobi, a vi ovdje. Odgovara vam, zar ne?
— Sigurno da odgovara.
— Onda smo se dogovorili — rekla je Reiko. — Vraæamo se oko pet. Naoko i ja do
onda moramo završavati poslove. Nije vam problem ostati sam?
— Nimalo. Uèit æu njemaèki.
Kad je Reiko otišla, ispružio sam se na kauè i sklopio oèi. Ležao sam tako i uranjao u
tišinu, kad sam se najednom, iz èista mira, sjetio onog dana kad smo se Kizuki i ja išli
provozati motorom. I tada je bila jesen, shvatio sam. Jesen prije koliko godina? Da, èetiri.
Sjetio sam se mirisa Kizukijeve kožnate jakne i brujanja one crvene Yamahe od 125
kubika. Odvezli smo se daleko na obalu i vratili se iste veèeri, iscrpljeni. Usput se nije
dogodilo ništa posebno, ali dobro sam se sjeæao svega. U ušima mi je zavijao oštar
jesenji vjetar, a dok sam gledao u nebo stišæuæi Kizukijevu jaknu, osjeæao sam se kao da
sam izbaèen u svemir.
Dugo sam ondje ležao, dok mi je um lutao od sjeæanja do sjeæanja. Iz nekog èudnog
razloga ležeæi u ovoj sobi prisjeæao sam se starih uspomena na koje sam rijetko, ako
uopæe, ikad prije mislio. Neke od njih bile su ugodne, ali u drugima se nazirao traèak
tuge.
Koliko je to trajalo? Toliko sam se udubio u tu bujicu uspomena (a to je zbilja bila bujica,
nalik na izvor koji kulja iz stijenja) da nisam primijetio kad je Naoko tiho otvorila vrata i
ušla. Otvorio sam oèi i ugledao je. Podigao sam glavu i neko je vrijeme gledao u oèi.
Sjedila je na naslonu kauèa i gledala u mene. Isprva sam pomislio da je i ona priviðenje
koje mi je priredilo sjeæanje. Ali to je bila stvarna Naoko.
— Spavaš? — prošaptala je.
— Ne — rekao sam — samo razmišljam. — Ustao sam i upitao - Kako si?
— Dobro — rekla je, sa smiješkom nalik na blijed, udaljen krajolik. — Ali nemam
mnogo vremena. Sad ne bih smjela biti ovdje. Izišla sam samo na minutu i odmah se
moram vratiti. Nije li mi frizura grozna?
— Nimalo — rekao sam. — Baš je slatka. — Frizura joj je bila jednostavna, kao u
školarke, a na jednoj strani pridržavala ju je kopèa kakvu je nekoæ imala. Dobro joj je
pristajala, kao da je uvijek takvu nosila. Izgledala je kao jedna od onih lijepih djevojèica
koje se mogu vidjeti na drvorezima iz srednjeg vijeka.
— To mi je velika gnjavaža, Reiko me šiša. Stvarno misliš da je slatko?
— Stvarno.
— Mami je grozno. — Otkopèala je kopèu, pustila kosu, zagla-dila je prstima i opet
prièvrstila kopèu. Bila je u obliku leptira.
— Htjela sam te vidjeti nasamo prije nego što se nas troje naðemo. Nije da sam ti imala
nešto posebno reæi. Samo sam ti htjela vidjeti lice kako bih se naviknula da si tu. Inaèe bi
mi bilo teško, opet bih te morala upoznavati. Užasna sam s ljudima.
— Onda? — pitao sam. — Funkcionira li?
— Donekle — rekla je, opet dodirujuæi kopèu. — Ali vrijeme je isteklo. Moram iæi.
Kimnuo sam.
— Toru — poèela je — stvarno ti želim zahvaliti što si me došao posjetiti. Jako sam
sretna zbog toga. Ali ako ti je teret biti tu, mo-
raš mi odmah reæi. Ovo je posebno mjesto, ima poseban sustav, i neki ljudi ne se mogu
uklopiti. Dakle, ako se tako budeš osjeæao, molim te budi iskren i reci mi. Neæe me to
shrvati. Mi smo ovdje jedni prema drugima iskreni. Govorimo jedni drugima svakakve
stvari, potpuno iskreno.
— Reæi æu ti — rekao sam. — Bit æu iskren.
Naoko je sjela na kauè i naslonila se na mene. Kad sam je obgrlio rukom, naslonila je
glavu na moje rame i priljubila lice uz moj vrat. Neko je vrijeme ostala tako, gotovo kao
da mi mjeri temperaturu. Dok sam je tako držao, osjeæao sam neku toplinu u prsima.
Nakon nekog vremena ustala je ne rekavši ni rijeè i izišla kroz vrata, jednako tiho kao što
je ušla.
Kad je Naoko otišla, zaspao sam na kauèu. Nisam namjeravao, ali utonuo sam u dubok
san kakvim dugo nisam spavao, osjeæajuæi da je Naoko svuda oko mene. U kuhinji su
bile posude koje Naoko upotrebljava, u kupaonici njezina èetkica za zube, a u spavaæoj
sobi krevet na kojemu Naoko spava. Dok sam spavao èvrstim snom u tom njezinom
stanu, iz svake sam stanice svoga tijela iscijedio umor, kap po kap. Sanjao sam leptira
kako pleše na polusvjetlu.
Kad sam se opet probudio, kazaljke na mome satu pokazivale su 16.35. Svjetlo se
promijenilo, vjetar je zamro, oblaci su imali drukèiji oblik. Preznojio sam se u snu, pa
sam otro lice ruènièi-æem iz ruksaka i obukao èistu majicu. Ušavši u kuhinju, popio sam
malo vode i pogledao kroz prozor nad sudoperom. Pred sobom sam vidio prozor na
zgradi prekoputa, u kojemu je visjelo nekoliko papirnatih izrezanih likova - ptica, oblak,
krava, maèka, vidio sam njihove jasno oblikovane obrise spojene u jedno. Kao i prije,
nigdje nije bilo nikoga, a nisu se èuli ni ikakvi šumovi. Osjeæao sam se kao da živim sam
u izvanredno održavanoj ruševini.
U Zonu C ljudi su poèeli pristizati malo poslije pet. Gledajuæi kroz kuhinjski prozor,
vidio sam tri žene kako prolaze ispod. Sve su imale šešire od kojih nisam mogao odrediti
koliko imaju go-
dina, ali prema njihovim glasovima reklo bi se da nisu bile baš mlade. Ubrzo su nestale
iza ugla, a iz istog smjera pojavile su se još èetiri žene, te su i one, kao i ona prva
skupina, nestale iza istog ugla. Nad svime je lebdjela veèernja atmosfera. S prozora
spavaæe sobe vidio sam drveæe i liniju brežuljaka. Nad brdskim lancem poigravale su
blijede zrake sunca.
Naoko i Reiko vratile su se zajedno u pola šest. Naoko i ja pozdravili smo se kao da se
vidimo prvi put. Djelovala je kao da joj je zbilja neugodno. Reiko je primijetila moju
knjiga i pitala što èitam. Èarobni brijeg Thomasa Manna, rekao sam joj.
— Kako si mogao ovamo donijeti takvu knjigu? — pitala je. Naravno, imala je pravo.
Reiko je onda skuhala kavu za nas troje. Rekao sam Naoko da je Smeðekošuljaš naglo
nestao, i kako mi je posljednjega dana dao krijesnicu.
— Baš mi je žao što je otišao — rekla je. — Htjela sam da mi još prièaš o njemu. —
Reiko je pitala tko je Smeðekošuljaš, pa sam joj isprièao o njegovim ludorijama i
izmamio iz nje salve smijeha. Svijet je bio miran i pun smijeha dok god se prièaju prièe o
Sme-ðekošuljašu.
U šest smo otišli u glavnu zgradu na veèeru. Naoko i ja jeli smo pohanu ribu sa zelenom
salatom, kuhano povræe, rižu i miso juhu. Reiko se ogranièila na salatu od tjestenine i
kavu, te još jednu cigaretu.
— S godinama èovjek više ne jede mnogo — rekla je kao da želi objasniti.
U blagovaonici je bilo još dvadesetak ljudi. Dok smo jeli, stiglo ih je još nekoliko, a
nekolicina je otišla. Osim što je tu bilo ljudi svih dobi, cijeli prizor djelovao je vrlo slièno
kao veèera u mome domu. Razlikovao se tek po jednoliènoj glasnoæi razgovora. Nije
bilo buènih glasova ni šapata, nitko se nije glasno smijao niti šokirano uzvikivao, nitko
nije galamio i pretjerano gestikulirao; èuli su se tek tihi razgovori, svi jednakog
intenziteta. Ljudi su jeli u skupinama od tri do pet, i u svakoj je bio samo jedan govornik,
kojega su drugi slušali kimajuæi glavom i zainteresirano mumljajuæi, a kad bi ta osoba
završila, razgovor bi povela iduæa. Nisam èuo što govore, ali naèin njihova govora
podsjeæao me na èudnu partiju tenisa koju sam vidio u podne. Pitao sam se govori li i
Naoko tako kad je s njima, i, zaèudo, osjetio sam žalac usamljenosti pomiješan s
ljubomorom.
Za stolom iza mene neki proæelavi èovjek u bijelom koji je izgledao kao pravi doktor
držao je govor mladom èovjeku nervozna izgleda s naoèalama i nekoj sredovjeènoj ženi
vjeverièjeg lica, o uèincima bestežinskog stanja na izluèivanje želuèanih sokova. Slušali
su ga povremeno komentirajuæi: "Bože moj!" ili "Zbilja?" ali što sam duže slušao kako
proæelavi èovjek govori, sve sam manje bio siguran da je doista lijeènik, unatoè bijelom
ogrtaèu.
Nitko u blagovaonici nije obratio posebnu pozornost na mene. Nitko se nije zagledao, pa
èak ni primijetio da sam ondje. Moja prisutnost kao da je bila posve normalan dogaðaj.
Samo se jednom èovjek u bijelome okrenuo i pitao me — Koliko ostajete?
— Dvije noæi — rekao sam. — Odlazim u srijedu.
— Lijepo je ovdje u ovo doba godine, zar ne? Ali doðite nam opet u zimu. Kad je sve
bijelo, onda je osobito lijepo.
— Naoko æe možda veæ iziæi dok zasniježi — rekla mu je Reiko.
— Toèno, ali svejedno, zima je vrlo lijepa — ponovio je on mrko. Bio sam sve
nesigurniji je li doktor ili nije.
— O èemu vi ovdje razgovarate? — pitao sam Reiko, koja kao da me nije posve
shvaæala.
— O èemu razgovaramo? O obiènim stvarima. Što se toga dana dogodilo, ili koje knjige
èitamo, ili kakvo æe sutra biti vrijeme, znate veæ. Nemojte mi reæi da se pitate skaèu li
ljudi na noge i vièu li nešto kao: "Sutra æe pasti kiša ako veèeras polarni medvjed pojede
zvijezde!"
— Ne, ne, naravno da ne — rekao sam. — Samo se pitam o èemu su svi ti tihi razgovori.
— Ovo je tiho mjesto, pa i ljudi govore tiho — rekla je Naoko. — Skupila je riblje kosti
u kraj tanjura na urednu hrpicu i potapkala usta rupèiæem. — Ovdje nema potrebe dizati
glas. Nikoga ni u što ne moraš uvjeravati, niti moraš privlaèiti neèiju pozornost.
— Valjda — rekao sam, ali dok sam jeo u tom tihom okruženju, iznenaðeno sam shvatio
da mi nedostaje žamor ljudi. Poželio sam èuti smijeh i ljude koji bez razloga vièu i
govore pretjerane stvari. Od takve sam buke proteklih mjeseci bio umoran, ali dok sam
sjedio i jeo ribu u toj neprirodno tihoj prostoriji, nisam se mogao opustiti. Blagovaonica
je odisala ozraèjem specijaliziranog sajma za alatne strojeve. Ljudi koje silno zanima
neko specijalizirano podruèje okupljaju se na odreðenome mjestu i razmjenjuju
informacije koje razumiju samo oni.
Kad sam se nakon veèere vratio u sobu, Naoko i Reiko objavile su da æe otiæi u
zajednièku kupaonicu Zone C i da se, ako nemam ništa protiv tuša, mogu istuširati u
njihovoj kupaonici. Tako æu uèiniti, rekao sam, i nakon što su otišle svukao sam se,
istuširao i oprao kosu. U ormaru za knjige našao sam ploèu Billa Evansa i upravo sam
sušio kosu i slušao je kad sam shvatio da je to ploèa koju smo slušali u Naokinoj sobi na
njezin roðendan, one noæi kad je plakala i ja sam je zagrlio. Bilo je to prije samo šest
mjeseci, ali èinilo mi se da pripada mnogo davnijoj prošlosti. Možda se tako èinilo jer
sam o tome tako èesto mislio - preèesto, toliko da je moje poimanje vremena veæ bilo
iskrivljeno.
Mjesec je bio tako sjajan da sam ugasio svjetla i ispružio se na kauèu da poslušam
glasovir Billa Evansa. Naviruæi kroz prozor, mjeseèina je bacala duge sjene i
zapljuskivala zidove nijansama razblažena tuša. Iz ruksaka sam izvadio tanku limenu
plošku, pustio da mi se usta napune konjakom iz nje, osjetio kako toplina lagano klizi
mojim grlom sve do želuca, a odatle se širi dalje po svim udovima. Nakon posljednjeg
gutljaja zatvorio sam plošku i vratio je u ruksak. Sad kao da se i mjeseèina ljuljala u ritmu
glazbe.
Dvadeset minuta kasnije Naoko i Reiko vratile su se s kupanja.
— O! Ovdje je bilo tako mraèno da smo pomislile kako si se spakirao i vratio u Tokio!
— uzviknula je Reiko.
— Nema šanse — rekao sam. — Ovako sjajan Mjesec nisam vidio godinama. Htio sam
ga gledati uz ugašeno svjetlo.
— Baš je lijepo — rekla je Naoko. — Reiko, imamo li još one svijeæe od zadnje
redukcije?
— Vjerojatno, u ladici u kuhinji.
Naoko je iz kuhinje donijela veliku bijelu svijeæu. Ja sam je zapalio, nakapao malo voska
u tanjur i zalijepio. Reiko je na njezinu plamenu zapalila cigaretu. Dok smo tako sjedili
uz svjetlost svijeæe usred nepomuæene tišine, poèelo mi se èiniti kao da smo ostali sami
na nekom dalekom rubu svijeta. Spokojne mjeseèeve sjene i lelujave sjene svijeæe
susretale su se i stapale na bijelim zidovima stana. Naoko i ja sjedili smo jedno uz drugo
na kauèu, a Reiko se smjestila u stolac za ljuljanje suèelice nama.
— Jesi li za malo vina? — pitala me Reiko.
— Smijete piti? — pitao sam donekle iznenaðeno.
— Pa, baš i ne — rekla je Reiko, èešuæi usku s primjesom neugode. — Ali uglavnom
nam gledaju kroz prste. Ako je samo vino ili pivo i ako ne pijemo previše. Moj prijatelj
koji radi ovdje tu i tamo mi ponešto kupi.
— Mi prireðujemo vlastite pijanke — rekla je Naoko nestašno. — Samo nas dvije.
— Lijepo — rekao sam.
Reiko je iz hladnjaka uzela bocu bijelog vina, otvorila je vadièepom i donijela tri èaše.
Vino je bilo pitko i ukusno, kao da je domaæe. Kad je ploèa završila, Reiko je ispod
kreveta izvadila gitaru, i nakon što ju je ugodila nježno je promatrajuæi, poèela je svirati
polaganu Bachovu fugu. Svako malo promašila bi neku notu, ali bio je to pravi Bach, s
pravim osjeæajem — topao, intiman, i pun radosti muziciranja.
— Ovdje sam poèela svirati gitaru — rekla je Reiko. — U sobama nema glasovira,
naravno. Samouka sam i nemam prste za
gitaru, pa nikad neæu biti jako dobra, ali obožavam taj instrument. Malen je, jednostavan
i lagan, nešto kao mala topla sobica.
Odsvirala je još jednu kratku Baehovu skladbu, nešto iz neke suite. Dok su mi oèi
poèivale na plamenu svijeæe, pijuckao sam vino i slušao Reikinog Bacha te osjeæao kako
napetost u meni polako nestaje. Kad je Reiko završila s Bachom, Naoko ju je zamolila da
svira nešto od Beatlesa.
— Vrijeme je za glazbene želje — rekla je Reiko, namigujuæi mi. — Svaki dan me tjera
da sviram Beatlese, ja sam joj glazbeni rob.
Unatoè prosvjedu, Reiko je odsvirala sasvim pristojnu Michelle.
— Ta je dobra — rekla je. — Tu pjesmu stvarno volim. — Otpila je gutljaj vina i odbila
dim cigarete. — Osjeæam se kao da sam na velikoj livadi dok pada blaga kiša.
Onda je odsvirala Nowhere Man i Juliju. Dok je svirala, tu i tamo bi sklopila oèi i poèela
mahati glavom. Nakon pjesme vratila bi se vinu i cigaretama.
— Sviraj Norvešku šumu — rekla je Naoko.
Reiko je iz kuhinje donijela porculansku macu koja moli. Bila je to kašica, i Naoko je iz
novèanika izvadila novèiæ od 100 jena te ga ubacila kroz prorez.
— Što sve ovo znaèi? — pitao sam.
— To je pravilo — rekla je Naoko. — Kad zatražim Norvešku šumu, moram staviti 100
jena u kašicu. Ta mi je omiljena, pa zato volim platiti za nju. Tražim je kad mi se jako
sluša.
— A ja tako zaraðujem za cigarete! — rekla je Reiko.
Reiko je dobro razgibala prste, a onda je odsvirala Norvešku šumu. Opet je svirala
osjeæajno, ali nije se prepuštala sentimentalnosti. I ja sam iz džepa izvadio novèiæ od
100 jena i ubacio ga u kašicu.
— Hvala — rekla je Reiko s dražesnim osmijehom.
— Ta pjesma zna me tako rastužiti — rekla je Naoko. — Ne znam, valjda zamišljam
sebe kako lutam nekom dubokom šu-
mom. Sama sam, hladno je i mraèno, i nitko me ne dolazi spasiti. Zato je Reiko nikad ne
svira osim ako zatražim. — To zvuèi kao Casablancal — rekla je Reiko smijuæi se.
Nakon Norveške šume odsvirala je nekoliko bossa nova, a ja nisam skidao oèiju s Naoko.
Kao što je napisala u pismu, izgledala je zdravije nego prije, onako preplanula, tijela
èvrstog od tjelovježbe i rada na otvorenom. Oèi su joj i dalje bile kao dva duboka, bistra
jezera, a njene malene usnice još su stidljivo podrhtavale, ali sve u svemu njezina se
ljepota poèela prometati u ljepotu zrele žene. Onaj oštar rub - studena oštrina tanke
oštrice - koja bi se katkad mogla nazrijeti u sjenama njezine ljepote sad je gotovo nestala,
a umjesto toga nad njom je sada lebdio neki neobièno blažen, tih spokoj. Ganula me ta
njezina nova, nježna ljepota, i zaprepastila pomisao da se žena može toliko promijeniti u
samo pola godine. Osjetio sam da me privlaèi jednako kao i uvijek, možda èak i više
nego prije, ali pomisao na ono što je u meðuvremenu izgubila takoðer me ražalostila.
Nikad više neæe je krasiti ona ljepota, zaokupljena samo sobom, koja kao da hodi
vlastitim, neovisnim putem, samo u mladih djevojaka i nigdje više.
Naoko je rekla da je zanima kako provodim dane. Prièao sam joj o studentskom štrajku i
o Nagasavi. Bilo je to prvi put da sam joj ga spomenuo. Bio mi je pravi izazov toèno joj
opisati njegovu èudnovatu ljudskost, jedinstvenu filozofiju, te njegovu neusredo-toèenu
etiku, ali èinilo se da je Naoko napokon shvatila što joj želim reæi. Zatajio sam èinjenicu
da s njim idem u lov na cure, te joj otkrio samo to da je taj neobièni mladiæ jedina osoba
u domu s kojom se družim. Sve to vrijeme Reiko je vježbala Baehovu fugu koju je veæ
odsvirala, povremeno uzimajuæi stanku da otpije vino i popuši cigaretu.
— Djeluje mi kao èudna osoba — rekla je Naoko.
— I jest èudan — rekao sam.
— Ali tebi se sviða?
— Nisam siguran — rekao sam. — Mislim da ne mogu reæi
kako mi se baš sviða. Nagasava ti se ne može svidjeti ili ne svidjeti. On se ne trudi
svidjeti. U tom smislu vrlo je pošten, èak stoik. Nikoga se ne trudi zavarati.
— Stoik koji spava sa svim tim curama? E, to je zbilja èudno — rekla je Naoko, smijuæi
se. — S koliko je cura spavao?
— Mislim da je veæ došlo do osamdeset — rekao sam. — Ali u njegovu sluèaju, što je
brojka veæa, svaki èin sve mu manje znaèi. Što i mislim da želi postiæi.
— I ti to zoveš stoièkim?
— Za njega jest.
Naoko je neko vrijeme razmišljala o mojim rijeèima. — Ja mislim da je on mnogo
bolesniji u glavu nego ja — rekla je.
— I ja isto — rekao sam. — Ali on je u stanju sve svoje nastrane osobine uklopiti u neki
logièki sustav. Genijalan je. Da ga ovamo dovedeš, izašao bi za dva dana. "Ma da, sve ja
to znam", rekao bi. "Razumijem sve što vi tu radite." Takav je on tip. Takve ljudi poštuju.
— A ja sam valjda sasvim negenijalna — rekla je Naoko. — Ja uopæe ne razumijem što
oni ovdje rade - baš kao što ne razumijem ni sebe.
— Nije to zato što nisi pametna — rekao sam. — Normalna si ti. Ja imam tone stvari
koje ne razumijem o sebi. Oboje smo normalni: obièni.
Naoko je podigla noge na rub kauèa i naslonila bradu na koljena. — Htjela bih znati više
o tebi.
— Ja sam obièan deèko - imam obiènu obitelj, obièan odgoj, obièno lice, obiène ocjene,
obiène misli u glavi.
— Ti obožavaš Scotta Fitzgeralda... Nije li on rekao da ne treba vjerovati onome tko sebe
naziva obiènim èovjekom? Ti si mi posudio tu knjigu! — rekla je Naoko s nestašnim
osmijehom.
— Toèno — rekao sam. — Ali ovo nije afektacija. Ja doista duboko u sebi vjerujem da
sam obièan. Vidiš li ti u meni nešto što nije obièno?
— Naravno da vidim! — rekla je Naoko pomalo razdraženo.
— Zar ne shvaæaš? Što misliš, zašto sam spavala s tobom? Jer sam bila previše pijana pa
bih spavala s bilo kim?
— Ne, naravno da to ne mislim — rekao sam.
Naoko je dugo šutjela, gledajuæi u svoje nožne prste. Ne znajuæi što da kažem, otpio sam
vino.
— S koliko si ti cura spavao, Toru? — pitala je Naoko siæušnim glasiæem, kao da joj je
ta misao upravo pala na pamet.
— Osam-devet — odgovorio sam iskreno.
Reiko je gitara ispala u krilo. — A nemaš još ni dvadeset! — rekla je. — Kakav ti to
život vodiš?
Naoko je i dalje šutjela i promatrala me svojim bistrim oèima. Isprièao sam Reiko o prvoj
djevojci s kojom sam spavao i kako smo raskinuti. Nisam je mogao zavoljeti, objasnio
sam. Onda sam joj isprièao kako sam pod Nagasavinim mentorstvom spavao sa svim
onim curama.
— Ne opravdavam se, ali bio sam u agoniji — rekao sam Naoko.
— Viðao sam te gotovo svaki tjedan, razgovarali smo, a znao sam da u srcu nosiš samo
Kizukija. To me je boljelo. Jako me boljelo. Mislim da sam zato spavao s nepoznatim
curama.
Naoko je nekoliko trenutaka odmahivala glavom, a onda je podigla glavu i pogledala me.
— Onaj put si me pitao zašto nisam spavala s Kizukijem, zar ne? Zanima li te još?
— Mislim da to zbilja moram znati — rekao sam.
— I ja mislim — rekla je Naoko. — Mrtvi æe uvijek biti mrtvi, a mi moramo živjeti
dalje.
Kimnuo sam. Reiko je stalno iznova svirala onaj komplicirani dio, pokušavajuæi ga
nauèiti.
— Bila sam spremna spavati s njim — rekla je Naoko, otkopèavajuæi špangu i
raspuštajuæi kosu. Po rukama je premetala tu stvarèicu leptirova oblika. — I naravno, on
je htio spavati sa mnom. Pa smo pokušali. Puno smo pokušavali. Ali nikad nije uspjelo.
Nismo mogli. Tada nisam znala zašto, i još ne znam. Voljela sam ga, i nisam se brinula
zbog gubitka nevinosti. Rado bih uèinila sve što je tražio od mene. Ali nikad nismo
uspjeli.
Naoko je opet podigla raspuštenu kosu i prièvrstila je kopèom.
— Nisam se mogla navlažiti — rekla je siæušnim glasiæem. — Nikad mu se nisam
otvorila. Tako da je uvijek boljelo. Bila sam
previše suha, previše je boljelo. Pokušali smo sa svim i svaèim -kremicama i tako to - ali
i dalje me boljelo. Pa sam se koristila prstima, ili ustima. Uvijek bih mu to tako uèinila.
Znaš što želim reæi.
Šutke sam kimao.
Naoko je upravila pogled kroz prozor, u Mjesec, koji je sada izgledao veæi i sjajniji nego
ikad prije. — Nikad nisam htjela govoriti o ovome — rekla je. — Htjela sam to zatvoriti
u srcu. Da bar još mogu. Ali moram govoriti o tome. Ne znam odgovor. Hoæu reæi, bila
sam dosta mokra onoga puta kad sam spavala s tobom, zar ne?
— A-ha — rekao sam.
— Bila sam mokra od trenutka kad si ušao u moj stan na moj dvadeseti roðendan. Htjela
sam da me grliš. Htjela sam da me svuèeš, da me diraš posvuda i da uðeš u mene. Nikad
se prije nisam tako osjeæala. Zašto? Zašto se sve tako dogaða? Hoæu reæi, njega sam
stvarno voljela.
— A mene ne — rekao sam. — Zanima te zašto si to osjeæala prema meni, iako me nisi
voljela?
— Oprosti — rekla je Naoko. — Ne želim te povrijediti, ali toliko moraš shvatiti: Kizuki
i ja imali smo odnos koji je bio uistinu poseban. Bili smo zajedno od svoje treæe godine.
Tako smo odrastali: stalno smo bili zajedno, stalno smo razgovarali, savršeno smo se
razumjeli. Kad smo se prvi put poljubili - u prvom razredu srednje - bilo je jednostavno
prekrasno. Kad sam dobila prvu mjeseènicu, otrèala sam k njemu i rasplakala se kao malo
dijete. Tako smo bili bliski. Nakon što je umro, nisam znala kako se odnositi prema
drugim ljudima. Nisam znala što znaèi voljeti nekoga drugog.
Posegnula je za èašom vina na stolu, ali uspjela ju je samo prevrnuti i proliti vino na sag.
Kleknuo sam i dohvatio èašu, te
je vratio na stol. — Želiš li još malo popiti? — pitao sam. Naoko je neko vrijeme šutjela,
a onda je najednom briznula u plaè, sva uzdrhtala. Klonuvši, zarila je lice u šake i poèela
jecati bez daha, s istom onom silinom kao one noæi sa mnom. Reiko je odložila gitaru i
sjela kraj Naoko, milujuæi joj leða. Kad ju je obgrlila rukom, Naoko je zagnjurila lice na
njezine grudi poput djetešca.
— Znaš — rekla mi je Reiko — možda bi bilo dobro da se malo odeš prošetati. Možda na
dvadeset minuta. Oprosti, ali mislim da bi joj to pomoglo.
Kimnuo sam glavom i ustao, navlaèeæi džemper preko košulje. — Hvala što ste uskoèili
— rekao sam Reiko.
— Nema na èemu — rekla je ona namignuvši mi. — Nisi ti kriv. Bez brige, kad se vratiš
bit æe dobro.
Noge su me odnijele niz cestu, koja je bila rasvijetljena èudnovato nestvarnom
mjeseèinom, i dalje u šumu. Na takvoj mjeseèini svi zvuèi poprimili su neki neobièan
odjek. Šuplji zvuk mojih koraka kao da je dolazio iz drugoga smjera, kao da slušam
nekoga kako hoda po dnu mora. Iza sebe bih svako malo zaèuo neko krc-kanje ili
šuštanje. Nad šumom je lebdjela teška koprena, kao da noæne životinje zadržavaju dah i
èekaju da proðem.
Na mjestu gdje se puteljak strmo uspinjao meðu drveæe sjeo sam i pogledao prema
zgradi u kojoj je živjela Naoko. Bilo je lako pogoditi koja je njezina soba. Samo sam
trebao pronaæi jedini prozor u kojemu je podrhtavalo slabo svjetlo. Dugo, dugo sam
gledao u tu osvijetljenu toèku. Podsjetila me na nešto poput posljednjeg otkucaja
umiruæeg žara neke duše. Htio sam skupiti ruke nad onim što je ostalo da ga održim na
životu. Gledao sam i gledao onako kako je Jay Gatsbv noæima gledao siæušno svjetlo na
suprotnoj obali.
Kad sam se pola sata kasnije vratio na prednji ulaz zgrade, èuo sam kako Reiko vježba
gitaru. Tiho sam se uspeo stubama i kucnuo na vrata stana. Unutra nije bilo ni traga od
Naoko. Reiko je sama sjedila na sagu i svirala gitaru. Prstom je pokazala na vrata
spavaæe sobe da mi kaže kako je Naoko ondje. Onda je spustila gitaru na pod i sjela na
kauè, pozivajuæi me da sjednem kraj nje i rasporeðujuæi ostatak vina na naše dvije èaše.
— Naoko je dobro — rekla je, dotièuæi mi koljeno. — Bez brige, samo se mora malo
odmoriti. Smirit æe se. Malo se uzrujala. Hoæeš u meðuvremenu prošetati sa mnom?
— Može — rekao sam.
Reiko i ja polagano smo se uputili stazom osvijetljenom uliènim lampama. Kad smo stigli
do teniskih i košarkaških terena, sjeli smo na klupu. Ona je ispod klupe dohvatila
košarkašu loptu i poèela je prevrtati po rukama. Onda me zapitala igram li tenis. Znam
igrati, rekao sam, ali nisam dobar.
— A košarku?
— Nije mi taj sport jaèa strana — rekao sam.
— A koji ti je sport jaèa strana? — pitala je Reiko, a krajièci oka naborali su joj se u
osmijeh. — Osim spavanja s curama.
— Ni u tome nisam baš dobar — rekao sam, a njezine su me rijeèi zapekle.
— Samo se šalim — rekla je. — Ne ljuti se. Ali zbilja, reci, što ti dobro ide?
— Ništa posebno. Imam stvari koje volim raditi.
— Recimo?
— Planinarenje. Plivanje. Èitanje.
— Dakle, voliš sve raditi sam?
— Valjda. Nikad me ne bi mogle uzbuditi igre koje se igraju s drugim ljudima. U njih se
ne mogu uživjeti. Izgubim interes.
— Onda moraš doæi na zimu. Idemo na skijaško trèanje. To bi ti se sigurno svidjelo,
cijeli dan tapkaš naokolo po snijegu, dobro se oznojiš. — Pod svjetlom uliène svjetiljke
Reiko je promatrala svoju ruku kao da prouèava neko antikno glazbalo.
— Je li Naoko èesto takva? — pitao sam.
— Tu i tamo — rekla je Reiko, gledajuæi sad u lijevu ruku. — Svako malo se uzruja i
tako rasplaèe. Ali to je u redu. Daje oduška
osjeæajima. Strašno je kada to ne možeš. Kad ti se osjeæaji nakupe unutra, stvrdnu i
odumru, onda si u velikoj gabuli.
— Jesam li ja rekao nešto što nisam smio?
— Baš ništa. Ne brini se. Samo iskreno govori što misliš. To je najbolje. Možda katkad
malo boli, i netko se može uznemiriti kao Naoko, ali dugoroèno je to najbolje. Tako se
moraš ponašati ako zbilja želiš da Naoko ozdravi. Kao što sam ti na poèetku rekla, ne
smiješ toliko misliti da joj želiš pomoæi, nego se moraš željeti sam oporaviti tako što æeš
njoj pomoæi da se oporavi. Tako se to ovdje radi. Dakle, moraš biti iskren i reæi sve što ti
padne na pamet, bar dok si tu. To vani nitko ne radi, zar ne?
— Mislim da ne — rekao sam.
— Svojedobno sam viðala svakakve ljude kako dolaze i odlaze odavde — rekla je —
možda èak previše ljudi. Tako da obièno èim nekoga vidim znam hoæe li mu biti bolje ili
neæe, gotovo instinktivno. Ali u Naokinu sluèaju nisam sigurna. Uopæe nemam pojma
što æe biti s njom. Koliko se meni èini, može se stopostotno oporaviti veæ iduæeg
mjeseca, ili ovako može nastaviti još godinama. Dakle, stvarno vam ne mogu reæi što da
èinite, osim onog najopæenitijeg savjeta: budite iskreni i pomažite jedno drugome.
— Zašto vam je tako teško reæi što æe biti s Naoko?
— Vjerojatno zato što je toliko volim. Mislim da mi osjeæaji smetaju pa je ne vidim
jasno. Hoæu reæi, zbilja je volim. Ali osim toga, ona ima gomilu drugih problema koji su
svi jedni s drugima upetljani, pa je teško razriješiti samo jedan. Možda æe dugo trebati da
se svi razmrse, ali nešto bi ih moglo potaknuti da se razriješe svi odjednom. To je tako. I
zato u svezi s njom nisam sigurna.
Opet je uzela loptu, zavrtjela je u rukama i odbila o zemlju.
— Najvažnije je ne dopustiti sebi da izgubiš strpljenje — rekla je Reiko. — To je još
jedan savjet koji ti mogu dati: ne budi nestrpljiv. Èak i ako je sve tako zamršeno da ne
možeš ništa, ne oèajavaj, nemoj da ti pukne film pa da poèneš cimati jedan konèiæ
prije nego što se da odriješiti. Moraš shvatiti da æe taj proces biti dugaèak i da æete
polako rješavati stvari, jednu po jednu. Misliš da æeš moæi?
— Mogu pokušati — rekao sam.
— Možda æe dugo trajati, znaš, a èak i onda možda se neæe potpuno oporaviti. Jesi li
mislio na to?
Kimnuo sam glavom.
— Teško je èekati — rekla je, udarajuæi loptom o zemlju. — Posebice kad si u toj dobi.
Samo sjedi i èekaj da se oporavi. Bez rokova, bez jamstava. Misliš da æeš moæi? Voliš li
je toliko?
— Nisam siguran — rekao sam iskreno. — Kao ni Naoko, ni ja nisam siguran što toèno
znaèi nekoga voljeti. Premda je ona to malo drukèije mislila. Ali ja želim dati sve od
sebe. Moram, inaèe neæu znati kamo. Kao što ste rekli, Naoko i ja moramo spasiti jedno
drugo. To je jedini naèin da ijedno bude spašeno.
— A hoæeš li nastaviti spavati s curama koje sretneš?
— Ne znam ni što s time da radim — rekao sam. — Što mislite? Da èekam i
masturbiram? Ni tu baš nemam kontrolu nad situacijom.
Reiko je spustila loptu na zemlju i potapšala me po koljenu. — Slušaj — rekla je — neæu
ti reæi da prestaneš spavati s curama. Ako tebi to ne smeta, onda je u redu. To je ipak tvoj
život, to ti moraš odluèiti. Ja samo kažem da se ne bi smio trošiti na neki neprirodan
naèin. Razumiješ što želim reæi? To bi bila velika šteta. Devetnaesta i dvadeseta godina
predstavljaju kljuènu etapu u sazrijevanju karaktera, i ako dopustiš sebi da postaneš
izopaèen u toj dobi, to æe ti u kasnijim godinama prièinjavati bol. Istina je. Zato dobro o
tom razmisli. Ako se želiš brinuti za Naoko, brini se za sebe.
Rekao sam da æu razmisliti o tome.
— I ja sam jednom imala dvadeset. Jednom davno. Možeš li vjerovati?
— Naravno da vjerujem.
— U srcu?
— U srcu — rekao sam nasmiješivši se.
— A bila sam i zgodna. Ne kao Naoko, ali bogme dosta zgodna. Nisam imala sve ove
bore.
Rekao sam da mi se njezine bore jako sviðaju. Zahvalila mi je.
— Ali nikad nijednoj drugoj ženi nemoj reæi da ti se sviðaju njene bore — dodala je. —
Ja to volim èuti, ali ja sam iznimka.
— Bit æu oprezan — rekao sam.
Izvukla je novèanik iz džepa na hlaèama i pružila mi fotografiju iz pretinca za kartice.
Bila je to kolor fotografija slatke djevojèice od desetak godina na skijama u šarenom
skijaškom odijelu, koja je stajala na snijegu i dražesno se smijala u kameru.
— Nije li lijepa? Moja kæi — rekla je Reiko. — Poslala mi ju je u sijeènju. Sad joj je -
koliko? - devet godina.
— Ima vaš osmijeh — rekao sam, vraæajuæi sliku. Reiko je stavila novèanik u džep, te,
šmrcnuvši, zatakla cigaretu meðu usnice
i zapalila je.
— Trebala sam biti koncertna pijanistica — rekla je. — Imala sam talenta, i ljudi su to
prepoznali i radili strku oko mene dok sam odrastala. Pobjeðivala sam na natjecanjima i
imala najviše ocjene na konzervatoriju, a nakon diplome trebala sam studirati u
Njemaèkoj. Nijednog oblaèka na vidiku. Sve je išlo savršeno, a kad i nije, uvijek je
postojao netko tko æe to popraviti. Ali onda se jednoga dana nešto dogodilo, i sve se
raspalo. Bila sam na posljednjoj godini konzervatorija, i primicalo se dosta važno
natjecanje. Stalno sam vježbala za njega, ali onda mi se najednom mali prst na ruci
prestao micati. Ne znam zašto, ali jednostavno je prestao. Pokušala sam ga masirati,
namakati u vruæoj vodi, nekoliko dana pauzirati od vježbanja: ništa nije pomagalo. Onda
sam se uplašila i otišla doktoru. Proveli su sve moguæe pretrage, ali ništa nisu našli. Sa
samim prstom je sve bilo u redu, i živci su bili u redu, tako su rekli: nije bilo razloga da
se prestane micati. Problem je morao biti psihièke prirode. Onda sam otišla psihijatru, ali
ni on nije znao što mi je. Vjerojatno stres pred natjecanje, rekao je, i savjetovao mi da se
na neko vrijeme maknem od glasovira.
¦¦**•«**»•«*¦
Reiko je duboko udahnula i ispuhnula dim. Onda je nekoliko puta istegnula vrat na
stranu.
— I tako sam se otišla oporaviti baki na obalu Izua1 . Mislila sam da æu zaboraviti na to
natjecanje i istinski se opustiti, provesti nekoliko tjedana daleko od glasovira i èiniti što
mi doðe. Ali bilo je beznadno. Mislila sam samo o glasoviru. Možda više nikad neæu
moæi pomaknuti prst. Kako æu živjeti ako se to dogodi? Po mozgu su mi se stalno vrtjele
iste misli. A nije ni èudo: do tada je glasovir bio cijeli moj život. Poèela sam svirati s
èetiri godine, i dok sam odrastala mislila sam samo na glasovir, ni na što drugo. Nikad
nisam obavljala kuæanske poslove da ne ozlijedim prste. Ljudi su obraæali pozornost na
mene samo zbog jednoga: mog dara za sviranje. Uzmite glasovir djevojci koja je tako
odrastala, i što ostane? A onda, škljocl U glavi mi je nastala potpuna zbrka. Sve se
smraèilo.
Bacila je cigaretu na zemlju i ugasila je nogom, a onda još nekoliko puta nakrivila vrat.
— To je bio kraj moga sna o pijanistièkoj karijeri. Provela sam dva mjeseca u bolnici.
Poèela sam micati prstom ubrzo nakon što sam stigla, pa sam se vratila na konzervatorij i
diplomirala, ali neèega je u meni nestalo. Neki dragulj energije ili nešto takvo nestalo je -
ishlapjelo - iz moga tijela. Doktor je rekao kako nemam dovoljno umne snage da bih
postala profesionalni pijanist, pa mi je savjetovao da na to zaboravim. I tako sam nakon
diplome pouèavala uèenike kod kuæe. Ali razdirala me strašna bol. Bilo mi je kao da mi
više nema života. Imala sam tek malo više od dvadeset, a najbolji dio života bio je iza
mene. Shvaæaš li kako je to užasno? Preda mnom su bile tolike moguænosti, a onda sam
se jednoga dana probudila i toga više nije bilo. Gotovo je s pljeskom, nitko više neæe oko
mene raditi strku, nitko mi neæe govoriti kako sam nevjerojatna. Dan za danom provodila
sam u kuæi pouèavajuæi susjedsku djecu Beverovim vježbama17 i sonatinama. Bila sam
toliko jadna, stalno sam plakala. Sto li sam sve propustila! Slušala sam kako ljudi mnogo
manje daroviti od mene osvajaju druga
mjesta na natjecanjima ili drže recital u toj i toj dvorani, i suze bi mi potekle potokom.
— Moji roditelji hodali su oko mene na prstima da me neèim ne povrijede. Ali znala sam
koliko su razoèarani. Njihova kæi, kojom su se tako ponosili, najednom je postala bivši
duševni bolesnik. Ne mogu me èak niti udati. Kad živiš s nekim, osjeæaš što misle, i to
mi je bilo grozno. Bojala sam se iziæi, bojala sam se da me susjedi ogovaraju. I onda,
škljocl Opet isto - zbrka, mrak. To mi se dogodilo u dvadeset èetvrtoj, i taj put u
sanatoriju sam provela sedam mjeseci. Ne u ovom: u pravoj ludnici s visokim zidovima i
zakljuèanim kapijama. Bila je to prljava ustanova bez glasovira. Nisam znala što æu sa
sobom. Samo sam znala da želim što prije iziæi, pa sam se oèajnièki trudila oporaviti.
Sedam mjeseci: dugih sedam mjeseci. Tad su mi se poèele pojavljivati bore.
Reiko se nasmiješila, a usnice su joj se široko razvukle.
— Nedugo nakon što sam izišla iz bolnice upoznala sam nekoga i udala se. Bio je godinu
dana mlaði od mene, inženjer, radio je u tvornici zrakoplova, ja sam ga pouèavala. Dobar
èovjek. Nije mnogo govorio, ali bio je srdaèan i iskren. Uzimao je satove kod mene šest
mjeseci, a onda me najednom zaprosio. Tek tako - jednoga dana dok smo poslije sata pili
èaj. Vjeruješ li ti to? Nikad nismo izlazili niti se držali za ruke. Uhvatio me posve
nespremnu. Rekla sam mu da se ne mogu udati. Rekla sam da mi je drag i sviða mi se
kao osoba, ali iz nekih se razloga ne mogu udati za njega. Htio je znati iz kojih, pa sam
mu sve sasvim otvoreno objasnila - da sam dvaput bila u bolnici zbog sloma živaca.
Rekla sam mu sve - što je bio uzrok, u kakvu sam stanju, i kako postoji moguænost da se
to ponovi. Kazao je da mora malo razmisliti, a ja sam mu rekla neka samo razmišlja,
koliko god mu vremena treba. Ali kad je iduæeg tjedna došao na sat, rekao je da me i
dalje želi za ženu. Zamolila sam ga da prièeka tri mjeseca. Možemo se viðati ta tri
mjeseca, rekla sam, i ako onda još bude htio da se vjenèamo, opet æemo razgovarati.
— Tijekom ta tri mjeseca izlazili smo jednom tjedno. Išli smo
posvuda, razgovarali o svemu, i poèeo mi se jako sviðati. Kad sam bila s njim, osjeæala
sam kao da mi se život napokon vratio. Kad bih bila nasamo s njim, osjeæala sam veliko
olakšanje: mogla sam zaboraviti na sve grozne stvari koje su mi se dogodile. Pa što onda
ako nisam uspjela postati koncertna pijanistica? Pa što onda ako sam morala boraviti u
mentalnoj ustanovi? Moj život nije završio. Život je i dalje prepun divnih stvari koje
dotad nisam iskusila. Ako ni zbog èega drugoga, bila sam mu silno zahvalna što je u meni
probudio te osjeæaje. Kad su prošla tri mjeseca, opet me zaprosio. I evo što sam mu
rekla: "Ako želiš spavati sa mnom, nemam ništa protiv. Ni s kim još nisam spavala, a ti si
mi vrlo drag, pa ako želiš da vodimo ljubav, nemam baš ništa protiv. Ali udaja je nešto
sasvim drugo. Ako se oženiš mnome, preuzet æeš sve moje probleme, a oni su mnogo
gori nego što možeš zamisliti."
— Rekao je da ga nije briga, da ne želi samo spavati sa mnom, želi se oženiti, dijeliti sve
ono što imam u sebi. I to je zbilja mislio. Bio je èovjek koji æe reæi samo ono što stvarno
misli, i uèiniti sve što je rekao. Pa sam pristala na udaju. Drugo nisam mogla. Vjenèali
smo se, da vidimo, èetiri mjeseca kasnije, mislim da je tako bilo. Posvaðao se s
roditeljima zbog mene pa su ga se odrekli. Bio je iz stare obitelji iz ruralnog dijela
Sikokua. Raspitali su se o meni i saznali da sam dvaput bila u bolnici. Nije ni èudo što su
se protivili tom braku. Uglavnom, nismo imali vjenèani obred. Samo smo otišli matièaru,
registrirali se i otputovali u Hakone na dvije noæi. To nam je bilo dovoljno: bili smo
sretni. Napokon, do dana vjenèanja ostala sam djevica. Bilo mi je 25 godina! Vjeruješ li ti
to?
Reiko je uzdahnula i opet podigla košarkašku loptu.
— Mislila sam da æe dok god sam s njim sve biti u redu — nastavila je. — Dok god sam
s njim, problema neæe biti. To je najvažnije za ovakve bolesti kakve mi imamo: osjeæaj
povjerenja. Ako se predam u ruke toj osobi, bit æu dobro. Ako se moje stanje poène i
mrvicu pogoršavati - ako mi se odšarafi i jedna daska u glavi - on æe odmah primijetiti,
pa æe to neopisivo brižno i strplji-
vo popraviti, on æe opet zašarafiti ono što se razlabavilo, poslagat æe sve upetljane
konce. Ako imamo taj osjeæaj povjerenja, bolest se neæe vratiti. Nema više škljocl Bila
sam tako sretna! Život je bio divan! Osjeæala sam se kao da me netko izvukao iz
hladnog, uzburkanog mora, umotao u deku i položio u topli krevet. Dvije godine nakon
vjenèanja rodila sam dijete, i onda sam imala zbilja pune ruke posla! Praktièki sam
zaboravila na bolest. Ujutro bih ustala i obavila kuæanske poslove, te se brinula o djetetu
i kuhala mužu ruèak kad bi došao s posla. Svaki dan isto, ali ja sam bila sretna. Bilo je to
vjerojatno najsretnije razdoblje u mom životu. Koliko je trajalo, pitam se? Bar do moje
trideset i prve. A onda, odjednom, škljocl Opet se dogodilo. Raspala sam se.
Reiko je zapalila cigaretu. Vjetar je zamro. Dim se dizao u ravnoj crti i nestajao u tami
noæi. Tek tada primijetio sam da se nebo napunilo zvijezdama.
— Nešto se dogodilo? — pitao sam.
— Jest — rekla je — nešto vrlo èudno, kao da su mi postavili klopku. Èak i sad me
proðe jeza kad se toga sjetim. — Reiko je slobodnom rukom protrljala sljepooènicu. —
Oprosti što te silim da sve ovo slušaš. Došao si vidjeti Naoko, ne slušati moju prièu.
— Ali zbilja bih je volio èuti — rekao sam. — Ako nemate ništa protiv, rado bih èuo sve
do kraja.
— Pa — poèela je Reiko — kad nam je kæi krenula u vrtiæ, opet sam poèela svirati,
malo pomalo. Ne za druge ljude, samo za sebe. Poèela sam s kratkim skladbama Bacha,
Mozarta, Scar-lattija. Nakon tako dugog razdoblja praznine, naravno, nije mi se odmah
vratio osjeæaj za glazbu. I prsti mi se nisu htjeli micati kao nekoæ. Ali bila sam presretna
što opet sviram glasovir. Držeæi ruke na tipkama, shvatila sam koliko sam voljela glazbu
- i žudim za njom. Moæi svirati sam sebi, to je divna stvar.
— Kao što sam veæ rekla, svirala sam od svoje èetvrte godine, ali palo mi je na pamet da
nikad nisam svirala samo za sebe. Uvijek sam se trudila položiti neki ispit ili uvježbati
zadanu skladbu da nekoga impresioniram. Sve su to, naravno, važne stvari ako kaniš
svladati neki instrument. Ali kad zadeš u odreðene godine, moraš poèeti svirati sebi. To
je prava bit glazbe. Da bih to napokon shvatila, morala sam iziæi iz elitnog društva i
prijeæi trideset prvi roðendan. Poslala bih dijete u vrtiæ i brzo posvršavala sve po kuæi, a
onda bih sat ili dva provela svirajuæi omiljenu glazbu. Dosad još sve u redu, zar ne?
Kimnuo sam glavom.
— A onda mi je jednoga dana došla u posjet gospoða iz susjedstva, koju sam poznavala
iz viðenja na ulici, i zamolila me da njezinoj kæeri držim sate glasovira. Nisam poznavala
njezinu kæer
- iako smo živjeli u istoj èetvrti, kuæe su nam bile dosta daleko
- ali prema ženinim rijeèima mala je prolazila kraj moje kuæe i svidjelo joj se kako
sviram. Jednom me je i vidjela, i sada gnjavi majku da joj dajem sate. Bila je u èetvrtom
razredu, i veæ je uzimala satove od mnogih uèitelja, ali uvijek bi nešto pošlo po zlu, i sad
nije imala nikoga.
— Odbila sam je. Imala sam rupu od nekoliko godina, i možda bi imalo smisla uzeti
apsolutnog poèetnika, ali nisam mogla hvatati korak s nekim tko je veæ godinama
odlazio na sate. Osim toga, imala sam previše posla oko svoje kæeri, i premda to nisam
ženi rekla, nitko ne može s djetetom koje stalno mijenja uèitelje. Onda me žena zamolila
da bar uèinim njezinoj kæeri uslugu i jednom se s njom upoznam. Bila je prilièno
nasrtljiva, i vidjela sam da me neæe tek tako pustiti na miru, pa sam pristala upoznati se s
djevojèicom - ali samo upoznati. Tri dana kasnije djevojèica je sama došla k meni. Bila je
pravi anðeo, posjedovala je neku èistu, dražesnu, prozraènu ljepotu. Imala je dugu sjajnu
kosu, crnu kao svježe zamiješan tuš, vitke, graciozne ruke i noge, bistre oèi i nježna
ustašca koja su izgledala kao da ih je netko isklesao. Kad sam je ugledala, ostala sam bez
rijeèi. Sjedeæi na mojem kauèu pretvorila je moj dnevni boravak u otmjeni salon. Od
izravna pogleda na nju zaboljele su me oèi: morala sam zaškiljiti. Uglavnom, takva je
bila. I sad je jasno vidim.
Reiko je suzila oèi kao da u tom èasu zamišlja djevojèicu.
— Razgovarale smo cijeli sat uz kavu - o svemu i svaèemu: glazbi, njezinoj školi, baš
svemu. Odmah sam vidjela da je pametna. Znala je voditi razgovor: imala je jasna,
oštroumna razmišljanja i uroðeni dar da iz drugoga izmami mišljenje. To je bilo gotovo
zastrašujuæe. Tad još nisam mogla odrediti što je èini tako zastrašujuæom. Samo sam
primijetila kako je zastrašujuæe inteligentna. Ali pred njom sam izgubila svu normalnu
moæ rasuðivanja koju sam možda imala. Njezina ljepota i mladost toliko me se dojmila
da sam sebe poèela promatrati kao niže biæe, nezgrapni primjerak ljudske vrste koji o
njoj misli sve najgore zbog vlastita izopaèenog i pokvarenog uma.
Reiko je nekoliko puta odmahnula glavom.
— Da sam lijepa i pametna kao ona, bila bih normalno ljudsko biæe. Što ti još treba ako
si tako pametan i tako lijep? Zašto bi muèio i gazio one slabije i manje vrijedne od sebe
ako te svi tako vole? Kakvog je razloga moglo biti za takvo ponašanje?
— Je li vam uèinila nešto strašno?
— Pa, samo da kažem kako je mala bila patološka lažljivica. Jednostavno reèeno, bila je
bolesno lažljiva. Sve je izmišljala. A dok bi izmišljala sve te prièe, i sama bi u njih
povjerovala. A onda bi sve oko sebe promijenila kako bi se uklopilo u njezinu prièu. Um
joj je radio tako brzo da je stalno bila korak ispred tebe i rašèišæavala stvari koje bi se
tebi inaèe uèinile èudnima, pa ti nikad ne bi palo na pamet da laže. Kao prvo, nitko nikad
ne bi posumnjao da bi takva lijepa djevojèica lagala o najobiènijim stvarima. ]a u svakom
sluèaju ne. Šest mjeseci govorila mi je hrpe laži prije nego sam i izdaleka naslutila da
nešto nije u redu. Lagala je o svemu, a ja nikad nisam posumnjala. Znam da zvuèi
blesavo.
— O èemu je lagala?
— Kad kažem o svemu, mislim baš o svemu. — Reiko se sarkastièno nasmijala. — Kad
ljudi nešto slažu, moraju izmisliti gomilu drugih laži kojima æe potkrijepiti prvu. To se
zove "mitomanija". Kad prosjeèni mitoman laže, obièno je rijeè o bezazlenim
primjercima pa veæina ljudi primijeti. Ali ta djevojèica ne. Da bi
sebe zaštitila, i ne trepnuvši je bila u stanju izreæi najopakiju laž. Zlorabila je sve što je
mogla. A lagala je manje ili više ovisno o tome s kim je razgovarala. Majci ili bliskim
prijateljima koji bi odmah primijetili rijetko je lagala, a ako je morala, bila je jako, jako
pažljiva i izmišljala laži koje ne bi procurile. Ili ako bi pro-curile, našla bi neko
opravdanje ili bi se isprièala onim svojim plaènim glasiæem, a iz lijepih okica curile bi
joj suze. Pa se više nitko nije mogao ljutiti na nju.
— Još ne znam zašto je izabrala mene. Jesam li joj ja bila samo još jedna žrtva, ili izvor
spasa? Jednostavno ne znam. Naravno, to sada i nije važno. Sad kad je sve gotovo. Sad
kad sam ovakva.
Uslijedila je kratka tišina.
— Ponovila je ono što mi je rekla njezina majka, da ju je dirnulo moje sviranje dok je
prolazila kraj kuæe. Nekoliko puta me vidjela na ulici i poèela je prema meni gajiti
obožavanje. Upotrijebila je upravo tu rijeè: "obožavanje". Od toga sam jarko pocrvenjela.
Hoæu reæi, da te "obožava" takva prekrasna lutkica! Ali ne mislim da je u tome sasvim
lagala. Veæ sam bila zašla u tridesete, i nikad nisam mogla biti tako lijepa i pametna kao
ona, a nisam ni imala nikakav poseban dar, ali oèito sam imala nešto što ju je privuklo k
meni, nešto što joj je nedostajalo, pretpostavljam da je bilo tako. Zacijelo ju je to isprva
zainteresiralo. Kad se sada toga sjetim, èini mi se da je bilo tako. I ne hvalim se.
— Ne, znam što hoæete reæi.
— Donijela je sa sobom neke note i pitala smije li mi nešto odsvirati. Pa sam joj
dopustila. Bila je to jedna od Bachovih invencija. Izvedba joj je bila...zanimljiva. Ili da
kažem èudna? Jednostavno, nije bila uobièajena. Naravno da nije bila dotjerana. Ona nije
išla u pravu školu, a ono malo satova što je uzimala bilo je neredovito; uglavnom je bila
samouka. Zvuk joj je bio neizvjež-ban. Na audiciji za glazbenu školu odmah bi je odbili.
Ali ona je to oživjela. Premda je 90% bilo grozno, preostalih 10% bilo je tu: pod njezinim
je prstima propjevalo: bila je to glazba. I to Bachova invencija! Pa me zainteresirala.
Poželjela sam saznati više o njoj.
L
— Ne treba reæi da je svijet pun djece koja sviraju Bacha mnogo bolje od nje. Dvadeset
puta bolje. Ali veæina njihovih izvedbi u sebi ne bi imala ništa. Bile bi šuplje, prazne.
Ova mala imala je lošu tehniku, ali imala je malo onoga neèeg što ljude privlaèi -ili bar
mene - da se užive u njezinu izvedbu. Pa sam odluèila da bi je možda vrijedilo
poduèavati. Naravno, nije dolazilo u obzir da je poènem pouèavati ispoèetka, tako da
postane profesionalka. Ali osjeæala sam da od nje možda mogu stvoriti sretnu pijanisticu
kao što sam ja tada bila - i još jesam - nekoga tko uživa muzicirati samo za svoju dušu.
Ali pokazalo se da je to bila lažna nada. Ona nije bila od ljudi koji bi nenametljivo èinili
stvari za svoju dušu. To dijete detaljno je proraèunavalo sva sredstva koja su mu bila na
raspolaganju kako bi zadivilo druge. Znala je toèno što treba uèiniti kako bi je ljudi
cijenili i hvalili. I toèno je znala kakvom æe izvedbom namamiti mene. Sve je
proraèunala, sigurna sam, i dala sve od sebe da uvježba najvažnije odlomke specijalno za
mene. Toèno je mogu zamisliti kako to radi.
— No ipak, èak i sad, nakon što mi je sve to postalo jasno, ja mislim da je to bila
prekrasna izvedba, i da je opet èujem, isti bi me trnci proželi. I sad kad znam sve o
njenim manama, lukav-štinama i lažima, i dalje bih se naježila. Kažem ti, ima na svijetu
takvih stvari.
Reiko se suho i grubo nakašljala i zašutjela.
— I, jeste li je uzeli za uèenicu? — pitao sam.
— Jesam. Jedan sat na tjedan. Subotom ujutro. Subotom nije išla u školu. Nijednom nije
izostala sa sata, nijednom nije zakasnila, bila je idealna uèenica. Uvijek je vježbala za sat.
Nakon svakog sata pojele bismo kolaè i malo èavrljale.
U tom trenu Reiko je pogledala na sat kao da se najednom neèega sjetila.
— Zar se ne bismo trebali vratiti u sobu? Malo se brinem za Naoko. Nisi valjda ti sada
na nju zaboravio?
— Naravno da nisam — nasmijao sam se. — Samo sam se udubio u vašu prièu.
— Ako želiš èuti ostatak, sutra æu ti isprièati. To je duga prièa, preduga da se isprièa
odjedanput.
— Vi ste prava Šeherezada.
— Znam — rekla je, smijuæi se sa mnom. — Nikad se neæeš vratiti u Tokio.
Vratili smo se istim putem po šumskoj stazi i stigli do stana. Svijeæe su bile utrnute,
svjetla u dnevnoj sobi pogašena. Vrata spavaæe sobe bila su otvorena, a u dnevni boravak
dopiralo je svjetlo svjetiljke na noænom stoliæu. Naoko je sjedila sama na kauèu, u
polumraku. Presvukla se u komotnu plavu spavaæicu, èiji je ovratnik èvrsto stegnula oko
vrata, a noge podvila pod sebe na kauè. Reiko joj je prišla i položila joj ruku na tjeme.
— Sad si dobro?
— Jesam. Oprosti — odgovorila je Naoko slabim glasiæem. Onda se okrenula meni i
ponovila ispriku. — Sigurno sam te uplašila.
— Malo — rekao sam s osmijehom.
— Doði — rekla je. Kad sam sjeo kraj nje, Naoko se nagnula prema meni, i dalje
podvijenih nogu, sve dok joj lice nije gotovo doticalo moje uho, kao da æe mi otkriti
neku tajnu. Onda me ovlaš poljubila kraj uha. — Oprosti — rekla je još jednom, ovaj put
ravno u moje uho, utišanim glasom. A onda se odmaknula od mene.
— Katkad sam tako zbrkana — rekla je — da ne znam što se dogaða.
— To se i meni stalno dogaða — rekao sam. Naoko se nasmiješila i pogledala me.
— Ako bi htjela — rekao sam — volio bih da mi još prièaš o sebi. Kako živiš tu. Sto
radiš svaki dan. O ljudima koje susreæeš.
Naoko mi je govorila o svome dnevnom rasporedu, izražavajuæi se kratkim, ali kristalno
jasnim reèenicama. Buðenje u šest ujutro. Doruèak u stanu. Èišæenje ptiènjaka. Zatim
uobièajeni poljodjelski poslovi. Ona je vodila brigu o povræu. Prije ili poslije ruèka imala
je ili jednosatnu sesiju s doktorom ili grupnu
raspravu. Popodne je mogla birati neki teèaj koji je zanima, posao u polju ili sport. Išla je
na nekoliko teèajeva: francuski, pletenje, glasovir, povijest starog vijeka.
— Reiko me uèi svirati glasovir — rekla je. — Poduèava i gitaru. Svi se izmjenjujemo
kao uèenici i nastavnici. Netko tko teèno govori francuski poduèava francuski, jedna
osoba koja se bavila sociologijom poduèava povijest, druga koja dobro plete poduèava
pletenje: imamo zbilja impresivnu školu. Nažalost, ja nemam nešto što bih mogla
poduèavati.
— Ni ja — rekao sam.
— Ovdje u uèenje ulažem mnogo više energije nego na fakultetu. Puno radim i uživam
— zbilja.
— Sto radiš poslije veèere?
— Razgovaram s Reiko, èitam, slušam ploèe, idem drugima u goste pa igramo igrice,
takve stvari.
— Ja vježbam gitaru i pišem autobiografiju — rekla je Reiko.
— Autobiografiju?
— Ma šalim se — nasmijala se Reiko. — Idemo spavati oko deset. Zbilja zdrav život,
zar ne? Spavamo kao mala djeca.
Pogledao sam na sat. Bilo je nekoliko minuta do devet. — Onda æe vam se vjerojatno
uskoro prispavati.
— U redu je. Danas možemo duže ostati budne — rekla je Naoko. — Dugo te nisam
vidjela, želim još razgovarati. Prièaj.
— Kad sam maloprije bio sam, odjednom sam poèeo misliti na prošlost — rekao sam. —
Sjeæaš li se kad smo ti Kizuki i ja došli u bolnicu u posjet? Onu na moru. Mislim da je to
bilo u prvom srednje.
— Kad sam operirala pluæa — rekla je Naoko s osmijehom. — Naravno, sjeæam se. Ti
i Kizuki došli ste motorom. Donio si mi bombonijeru, i sve su se èokoladice bile
rastopile. Bilo ih je užasno teško jesti! Ne znam, to mi djeluje kao da je bilo jako davno.
— Da, stvarno. Mislim da si tada pisala pjesmu, neku dugaèku.
— Sve cure u tim godinama pišu pjesme — zakikotala se Naoko. — Sto te na to
odjednom podsjetilo?
— I ja se pitam. Miris morskog vjetra, oleandri: najednom mi se pojavilo pred oèima. Je
li te Kizuki èesto posjeæivao u bolnici?
— Ma kakvi! Poslije smo se oko toga strašno posvaðali. Došao je jednom, i onda poslije
s tobom, i to je bilo to. Bio je grozan. A onaj prvi put nije mogao sjediti na miru pa je
ostao samo desetak minuta. Donio mi je naranèe i mumljao nešto što nisam razumjela,
onda mi je ogulio naranèu i nešto dalje mumljao, a onda je otišao. Rekao je da je
alergièan na bolnice. — Naoko se nasmijala. — Kad su te stvari bile u pitanju, uvijek je
bio kao dijete. Hoæu reæi, nitko ne voli bolnice, zar ne? Zato ljudi i posjeæuju bolesnike,
da im bude bolje, da ih malo obodre i tako to. Ali Kizuki to nije shvaæao.
— Ali nije se loše ponašao kad smo te nas dvojica došli posjetiti. Bio je normalan.
— Jer si ti bio s njim — rekla je Naoko. — Uvijek je bio takav s tobom. Trudio se sakriti
svoje slabosti. Sigurna sam da si mu bio veoma drag. Bilo mu je stalo da vidiš samo
njegovu najbolju stranu. Sa mnom nije bio takav. Iskljuèio bi obrambene mehanizme.
Znao je biti vrlo æudljiv. Jednog trena bi brbljao, a onda bi pao u depresiju. To se stalno
dogaðalo. Takav je bio od malih nogu. Ali trudio se promijeniti, poboljšati.
Naoko je ponovno prekrižila noge na kauèu.
— Silno se trudio, ali nije pomagalo, pa bi se zbog toga jako naljutio ili rastužio. Imao je
mnogo dobrih i lijepih osobina, ali nikad nije mogao zadobiti samopouzdanje koje mu je
trebalo.
"Moram uèiniti ovo, moram promijeniti ono", stalno je tako mislio, sve do samoga kraja.
Jadan Kizuki.
— Pa ipak — rekao sam ja — ako se uvijek trudio pokazati mi najbolju stranu, rekao bih
da je uspio. Ja sam i vidio samo njegovu najbolju stranu.
Naoko se nasmiješila. — Bio bi presretan kad bi te sad mogao èuti. Bio si mu jedini
prijatelj.
— I on meni — rekao sam. — Nikad nikoga drugog nisam mogao nazvati pravim
prijateljem, ni prije ni poslije njega.
— Zato mi je bilo tako lijepo s vama dvojicom. Onda sam i ja vidjela samo njegovu
najbolju stranu. Kad smo nas troje bili zajedno, mogla sam se opustiti i zaboraviti na
brige. To su mi bili najdraži trenuci. Ne znam kako je tebi bilo.
— Ja sam se brinuo što ti misliš — rekao sam, odmahnuvši glavom.
— Problem je bio što to nije moglo trajati dovijeka — rekla je Naoko. — Nemoguæe je
održati takve savršene male kružoke. Kizuki je to znao, a i ja, a i ti. Zar ne?
Kimnuo sam glavom.
— Ali da ti pravo kažem — nastavila je Naoko — ja sam voljela i njegovu slabu stranu.
Voljela sam je kao što sam voljela njegovu dobru stranu. U njemu nije bilo baš nièega
zlobnog ni podmuklog. Bio je slab, to je sve. Pokušala sam mu to reæi, ali nije mi
vjerovao. Stalno mi je govorio da je to zato što smo zajedno od treæe godine. Govorio mi
je da ga predobro poznajem: da ne vidim razliku izmeðu njegovih jakih strana i mana, da
su mi one sve iste. Ali nije me mogao natjerati da promijenim mišljenje. I dalje sam ga
jednako voljela, i nikad me nije zanimao nitko drugi.
Naoko me pogledala s tužnim osmijehom.
— I dok smo bili samo djeca, imali smo zaista neobièan odnos. Kao da smo bili
spojenim nekom tjelesnom vezom. Ako bismo bili razdvojeni, neka specijalna
gravitacijska sila opet bi nas spojila. Kad smo postali cura i deèko, to je bila najprirodnija
stvar na svijetu. Nismo o tome morali razmišljati ni odluèivati. Poèeli smo se ljubiti u
dvanaestoj a dirati u trinaestoj. Ja bih otišla u njegovu sobu ili on u moju, i onda bih ga
dovela do kraja rukama. Nikad mi nije palo na pamet da smo preuranili. To se dogodilo
normalno. Ako se htio igrati s mojim grudima ili picom, uopæe mi nije smetalo, ili ako je
htio svršiti, nisam imala ništa protiv da mu pomognem u tome. Sigurna sam da bismo se
oboje šokirali kad bi nas netko optužio da smo nešto skrivili. Jer nismo. Samo smo èinili
ono što smo trebali. Oduvijek smo jedno drugome pokazivali sve dijelove tijela, lb je bilo
gotovo kao da nam naša tijela
zajednièki pripadaju. Ali isprva smo se trudili ne iæi dalje od toga. Bojali smo se da ne
zatrudnim, a tada još nismo imali pojma kako se to sprjeèava... Uglavnom, tako smo
Kizuki i ja rasli zajedno, s rukom u ruci, kao nerazdvojan par. Gotovo da nismo osjeæali
pritisak seksa ni tjeskobu koja nastaje kada djeci u pubertetu naglo naraste ego. Sto se
tièe seksa bili smo potpuno otvoreni, a što se tièe naših ega, buduæi da smo ih
meðusobno upijali i dijelili, nismo ih bili jako svjesni. Shvaæaš što hoæu reæi?

— Valjda — rekao sam.

— Nismo mogli podnijeti razdvojenost. Da je Kizuki poživio, sigurno bismo bili
zajedno, i voljeli se, a onda bismo polako postali nesretni.
— Nesretni? Zašto?
Naoko je nekoliko puta prošla prstima kroz kosu, zaèešljavajuæi je. Skinula je kopèu, pa
joj je kosa pala preko lica kad je nagnula glavu.
— Jer bismo morali svijetu vratiti sve dugove — rekla je, podižuæi oèi u razinu s
mojima. — Bol odrastanja. Nismo platili kad smo trebali, pa su nam raèuni došli na
naplatu. Zato je Kizuki to uèinio, i zato sam ja ovdje. Bili smo kao djeca koja odrastaju
gola na pustom otoku. Kad bismo ogladnjeli, jednostavno bismo ubrali bananu; kad
bismo osjetili usamljenost, zaspali bismo jedno drugome u naruèju. Ali takve stvari ne
traju zauvijek. Brzo smo odrasli i morali smo uæi u društvo. Zato si nam ti bio tako
važan. Ti si bio karika koja nas je povezivala s vanjskim svijetom. Preko tebe smo se
pokušavali uklopiti u vanjski svijet što smo bolje mogli. No na kraju, naravno, nismo
uspjeli.
Kimnuo sam glavom.
— Ali nemoj misliti da smo te iskorištavali. Kizuki te stvarno volio. Jednostavno se tako
dogodilo da je naša veza s tobom bila naša prva veza s bilo kim drugim. I još je. Kizuki je
možda mrtav, ali ti si još moja jedina veza sa svijetom vani. I kao što te Kizuki volio, i ja
te volim. Nikad te nismo htjeli povrijediti, ali vjerojatno
jesmo; vjerojatno smo u tvome srcu ostavili duboku ranu. Nikad nam nije palo na pamet
da bi se takvo što moglo dogoditi. Naoko je opet spustila glavu i zašutjela.
— Hej, jesmo li za šalicu kakaa? — ponudila je Reiko.
— Može. Baš mi se pije — rekla je Naoko.
— A ja bih popio malo konjaka koji sam donio, ako vam ne smeta — rekao sam.
— Samo izvoli — rekla je Reiko. — Mogu i ja malo gucnuti?
— Naravno — rekao sam smijuæi se.
Reiko je donijela dvije èaše pa smo nazdravili. Onda je otišla u kuhinju skuhati kakao.
— Možemo li razgovarati o neèemu malo veselijem? — pitala je Naoko.
Ja nisam imao nikakvu veselu temu. Pomislio sam, da je bar Smeðekošuljaš još tu! Taj
tip znao je nadahnuti cijeli niz prièa. Nekoliko takvih prièa sve bi oraspoložilo. Nisam
mogao ništa drugo doli naširoko preprièavati kako su deèki u domu odvratni. Bilo mi je
muka od same prièe o neèemu tako odurnom, ali Naoko i Reiko su se praktièki previjale
od smijeha, njima je sve to bilo tako novo. Zatim je Reiko oponašala duševne bolesnike. I
to je bilo vrlo zabavno. Naoko je poslije jedanaest postala pospana, pa je Reiko razvukla
kauè i dala mi jastuk, posteljinu i deke.
— Ako ti usred noæi doðe da nekoga siluješ, nemoj zgrabiti krivu — rekla je. —
Nenaborano tijelo na lijevom krevetu, to ti je Naoko.
— Lažeš! Ja spavam na desnome — rekla je Naoko.
Reiko je dodala — Inaèe, uredila sam da sutra preskoèimo dio popodnevnih obveza.
Mogli bismo nas troje otiæi na mali izlet. Znam lijepo mjestašce tu u blizini.
— Dobra ideja — rekao sam.
Žene su naizmjence oprale zube i povukle se u spavaæu sobu. Ja sam natoèio konjak i
ispružio se na kauèu, prevræuæi u glavi dnevne dogaðaje od jutra do veèeri. Èinilo mi se
da je dan bio
užasno dug. Soba se i dalje bjelasala na mjeseèini. Osim što bi tu i tamo tiho zaškripio
krevet, iz spavaæe sobe u kojoj su ležale Naoko i Reiko jedva da se èuo zvuk. Kad sam
sklopio oèi, kroz tamu kao da su poèeli plutati siæušni dijagramski oblici, i moje uši
osjetile su u zraku zaostale vibracije Reikine gitare, ali ni jedno ni drugo nije potrajalo.
Stigao je san i ponio me u hrpu toplog mulja. Sanjao sam o žalosnim vrbama. S obje
strane planinskog puteljka nizale su se žalosne vrbe. Nevjerojatna kolièina vrba. Puhao je
prilièno oštar vjetriæ, ali grane vrba nisu se ni zanjihale. Zašto je tako? pitao sam se, a
onda sam vidio da se za svaku granu svakog stabla drže siæušne ptièice. Njihova težina
držala je grane nepomiènima. Dograbio sam štap i njime udario obližnju granu, nadajuæi
se da æu otjerati ptice i omoguæiti grani da se zanjiše. Ali nisu htjele otiæi. Umjesto da
odlete, pretvorile su se u pticolike metalne komade koji su s trijeskom pali na zemlju.
Kad sam otvorio oèi, èinilo mi se da gledam nastavak svog sna. Mjeseèina je punila sobu
istom mekom bijelom svjetlošæu. Nagonski, uspravio sam se u krevetu i poèeo tražiti
metalne ptice, kojih, naravno, nije bilo. Umjesto toga u dnu kreveta vidio sam Naoko
kako sjedi, nepomièno, sama, zagledana kroz prozor. Na skupljena koljena naslonila je
bradu, podsjeæala je na gladno siroèe. Potražio sam sat koji sam ostavio kraj kreveta, ali
nije bio ondje gdje je trebao biti. Iz kuta pod kojim je padala mjeseèina nagaðao sam da
mora biti oko dva ili tri ujutro. Osjetio sam kako me mori žeð, ali odluèio sam ostati
nepomièan i gledati Naoko. Imala je istu onu plavu spavaæicu u kojoj sam je vidio ranije,
a na jednoj strani kosu joj je pridržavala kopèa u obliku leptira, otkrivajuæi ljepotu
njezina lica na mjeseèini. Èudno, pomislio sam, prije nego je legla skinula je kopèu.
Naoko je ostala ukoèeno sjediti, nalik na malu noænu životinjicu koju je mjeseèina
izmamila van. Smjer svjetla prenaglasio je siluetu njezinih usnica. Naizgled silno krhka i
ranjiva, silueta je gotovo neprimjetno pulsirala u ritmu njezina srca ili gibanja

njezina unutarnjeg srca, kao da šapæe bezglasne rijeèi upuæene tami.

Progutao sam slinu ne bih li tako ublažio žeð, ali u noænome miru taj se šum uèinio
silnim. Kao da joj je to bio znak, Naoko je ustala i tiho krenula prema uzglavlju moga
kreveta, uz jedva èujno šuštanje spavaæice. Kleknula je na pod kraj moga jastuka, oèiju
prikovanih za moje. Uzvratio sam joj pogled, ali njezine mi oèi ništa nisu govorile.
Neobièno prozirne, slièile su prozorima u neki drugi svijet, ali koliko god da sam zurio u
njihove dubine, nisam vidio ništa. Izmeðu naših lica bilo je tek desetak pedalja, ali ona je
od mene bila udaljena svjetlosnim godinama.
Pružio sam ruku da je dotaknem, ali Naoko je ustuknula, a usnice su joj blago zadrhtale.
Trenutak kasnije podigla je ruke i polako poèela otkopèavati dugmad na spavaæici. Bilo
ih je sveukupno sedam. Osjeæao sam kao da i dalje sanjam dok sam gledao njezine
tanane, dražesne prste kako otkopèavaju dugme po dugme, odozgo nadolje. Sedam malih
bijelih dugmeta: kad ih je sve otkopèala, Naoko je svukla haljetak preko ramena i posve
ga zbacila, kao kukac koji odbacuje svoju oklop. Ispod njega nije nosila ništa. Na sebi je
sad imala samo kopèu s leptirom. Onako gola, kleèala je kraj kreveta i gledala me.
Okupano blagom mjeseèinom, Naokino tijelo sjalo se poput novoroðene puti i svojim
sjajem diralo u srce. Kad bi se pomaknula - a njezine su kretnje bile gotovo neprimjetne -
igra svjetlosti i sjene profinjeno bi za-titrala. Nabujale obline njezinih grudi, njezine
siæušne bradavice, urez njezina pupka, njezine bedrene kosti i stidne dlaèice, svi su oni
bacali zrnate sjene, èiji su se oblici mijenjali poput valiæa što mreškaju mirnu površinu
jezera.
Kakva savršena put! pomislio sam. Otkad Naoko ima takvo savršeno tijelo? Sto se
dogodilo s tijelom koje sam proljetos držao u naruèju?
One noæi dok sam je nježno svlaèio uplakanu, Naokino tijelo ostavilo je na mene dojam
nesavršenosti. Grudi su joj djelovale
tvrdo, bradavice na èudan naèin ispupèene, kukovi neobièno ukoèeni. Bez daljnjega, bila
je lijepa djevojka, a tijelo joj je bilo divno i zamamno. One me noæi uzbudilo i ponijelo
golemom silinom. No ipak, dok sam grlio, milovao i ljubio njezinu golu put, bio sam
èudno i moæno svjestan neravnoteže i nezgrapnosti ljudskoga tijela. Dok sam držao
Naoko u naruèju, želio sam joj objasniti: "]a s tobom vodim ljubav. U tebi sam. Ali to
zapravo nije ništa. Nema veze. To je samo združivanje dvaju tijela. Mi samo jedno
drugome govorimo stvari koje se mogu izreæi samo trljanjem dvaju nesavršenih komada
puti. Na taj naèin dijelimo svoju nesavršenost." Ali naravno, nikad tako nešto ne bih
mogao reæi i nadati se da æu biti shvaæen. Zato sam je samo nastavio èvrsto grliti. I dok
sam je grlio, u njezinu sam tijelu æutio nekakvo kamenito strano tijelo, neki dodatak
kojemu se nikad ne bih mogao primaknuti. A taj osjeæaj istodobno je ispunjavao moje
srce osjeæajima prema Naoko i mojoj erekciji podario zastrašujuæu oštrinu.
No tijelo koje mi je Naoko sad iznijela na vidjelo nije bilo ni nalik onome koje sam te
noæi grlio. Ova put prošla je kroz brojne promjene ne bi li se ponovno rodila u svom
svojemu savršenstvu pod svjetlom Mjeseca. Od Kizukijeve smrti nestao je svaki znak
djevojaèke punašnosti, a zamijenila ju je put zrele žene. Naokina tjelesna ljepota sada je
bila tako savršena da u meni nije budila nikakvu spolnu želju. Sve što sam mogao bilo je
netremice gledati, preneraženo, u te dražesne obline struka i bokova, u zaobljenu raskoš
grudi, u vitak trbuh koji se nježno gibao sa svakim udahom, te meku, crnu pubiènu sjenu
podno njega.
Na taj mi je naèin podastirala svoju golotinju možda pet minuta, sve dok se naposljetku
opet nije umotala u spavaæicu i zakopèala je odozgo nadolje. Èim je posljednje dugme
bilo na mjestu, ustala je i tiho kliznula prema spavaæoj sobi, neèujno otvorila vrata i
nestala.
Dugo sam ostao ležati kao ukopan, sve dok mi nije palo na pamet da ustanem iz kreveta.
Našao sam sat koji je bio pao na
pod i okrenuo ga naspram svjetlosti Mjeseca. Bilo je 3.40. Otišao sam u kuhinju i popio
nekoliko èaša vode, da bih se opet ispružio u krevet, ali san mi nije dolazio na oèi sve dok
jutarnje sunce nije zavirilo u svaki kutak sobe i rastjeralo i posljednji traèak blijeda
mjeseèeva sjaja. Bio sam na rubu sna kad je ušla Reiko i pljesnula me po obrazu, vièuæi:
"Dobro jutro! Dobro jutro!"
Dok je Reiko slagala kauè, Naoko je otišla u kuhinju i poèela pripremati doruèak.
Nasmiješila mi se i poželjela mi dobro jutro.
— Dobro jutro — odgovorio sam. Stajao sam po strani i gledao je dok je stavljala vodu
da zavrije i rezala kruh na kriške, sve vrijeme pjevušeæi, ali u njezinu držanju nisam
mogao naslutiti ništa što bi ukazivalo da mi je prethodne noæi pokazala svoje golo tijelo.
— Oèi su ti crvene — rekla mi je dok je nalijevala kavu. — Jesi li dobro?
— Probudio sam se usred noæi i nisam više mogao zaspati.
— Sigurno smo hrkale — rekla je Reiko.
— Nimalo — rekao sam.
— Dobro onda — rekla je Naoko.
— To kaže samo zato što je pristojan — rekla je Reiko zijevajuæi.
Isprva sam pomislio da se Naoko srami ili da glumi nevinašce zbog Reiko, ali njezino
ponašanje nije se promijenilo ni kad je Reiko na trenutak izišla iz sobe, a oèi su joj bile
uobièajeno prozraène.
— Kako si ti spavala? — pitao sam Naoko.
— Kao top — odgovorila mi je s lakoæom. Imala je jednostavnu iglu za kosu, bez
ikakva ukrasa.
Nisam znao kako to protumaèiti, i za sve vrijeme doruèka osjeæao sam se isto. Dok sam
mazao maslac na kruh ili ljuštio jaje, stalno sam dobacivao poglede Naoko, tražeæi neki
znak.
— Zašto me stalno tako gledaš? — pitala je s osmijehom.
— Mislim da je zaljubljen u nekoga — rekla je Reiko.
I
L.
— Jesi li zaljubljen u nekoga? — pitala me Naoko.
— Može biti — rekao sam ja, uzvraæajuæi joj osmijeh. Kad su se njih dvije poèele šaliti
na moj raèun, odustao sam od razmišljanja
0 onome što se te noæi dogodilo i usredotoèio se na kruh i kavu. Nakon doruèka, Reiko i
Naoko rekle su da idu hraniti ptice u
ptiènjaku. Ponudio sam se da poðem s njima. Presvukle su se u traperice i radne košulje,
te bijele gumene èizme. Smješten u malenom parku iza teniskih terena, ptiènjak je bio
opskrbljen svim vrstama peradi, od kokoši i golubova do pauna i papiga, a oko njega su
bile lijehe s cvijeæem, ukrasno grmlje i klupe. Dvojica muškaraca èetrdesetih godina, po
svemu sudeæi takoðer pacijenti sanatorija, grabljali su lišæe koje je opalo po stazama.
Žene su im prišle da im požele dobro jutro, a Reiko ih je nasmijala još jednom svojom
šalom. U cvjetnim lijehama cvjetale su kozmeje, a ukrasno grmlje bilo je izvanredno
dobro njegovano. Ugledavši Reiko, ptice su poèele žagoriti i letjeti unutar kaveza.
Ona je ušla u kuæicu kraj kaveza i izišla noseæi torbu s hranom
1 vrtno crijevo. Naoko je prièvrstila crijevo na slavinu i odvrnula vodu. Pazeæi da im
koja ptica ne pobjegne, obje su hitro ušle u kavez; Naoko je mlazom vode èistila
prljavštinu a Reiko ribala dno kaveza partvišom. Sitne kapljice vode presijavale su se pod
blještavim zrakama jutarnjeg sunca. Paunovi su lepršali po kavezu kako ih ne bi
poprskala voda. Jedna purica digla je glavu i pogledala me mrko poput nekakva
mušièavog starca, a papiga na preèki iznad mene izrazila je svoje negodovanje krièanjem
i lepe-tanjem krila. Reiko je mijauknula papigi, koja se nato pokunjeno odšuljala u
najdalji kut, ali ubrzo je poèela dozivati — Hvala! Ludo! Seronja!
— Pitam se tko ga je nauèio takve izraze? — rekla je Naoko s uzdahom.
— Ja nisam — rekla je Reiko. — Ja to nikad ne bih. — Opet je poèela mijaukati, i
papiga je umuknula.
Smijuæi se, Reiko je objasnila — Frajer se jednom namjerio na maèku. Sad ih se smrtno
boji.
Kad su završile s èišæenjem, odložile su oruðe i poèele puniti hranilice. Šljapkajuæi po
lokvicama na podu, purica se zajurila prema svojoj hranilici i zabila glavu unutra, previše
zaokupljena hranom da bi se obazirala na Naokino tupkanje po repu.
— Svako jutro ovo radiš? — pitao sam Naoko.
— Svako jutro! — rekla je. — Ovaj posao obièno daju novim ženama. Tako je lak.
Hoæeš vidjeti zeèeve?
— Može — rekao sam. Kuniænjak je bio iza ptiènjaka. Unutra je ležalo desetak zeèeva;
spavali su na slami. Naoko je poèistila njihov izmet, stavila im hranu u kutiju i podigla
jedno mladunèe, trljajuæi ga o obraz.
— Nije li presladak? — ushiæeno je rekla. Dala mi je da ga držim. Topla krznena loptica
šæuæurila se u mojim rukama, trza-juæi nosiæem.
— Ne brini se, neæe ti ništa — rekla je ona zecu, gladeæi ga po glavi prstom i smiješeæi
mi se. Bio je to tako blistav osmijeh, bez i jednog traèka tuge, da sam se morao i sam
nasmiješiti. A što je znaèilo ono noæas s Naoko? pitao sam se. Zasigurno sam znao da je
to bila prava Naoko, a ne san: nedvojbeno se svukla i pokazala mi svoje golo tijelo.
Reiko je zviždala neku simpatiènu verziju Proud Mary dok je trpala sakupljen otpad u
plastiènu vreæicu i vezivala je pri vrhu. Pomogao sam im da ponesu oruðe i vreæu s
hranom do kuæice.
— Jutro je moje omiljeno doba dana — rekla je Naoko. — Kao da sve poèinje iznova,
sve ispoèetka. Oko podneva postanem tužna, a mrzim kad zalazi Sunce. Dan za danom
proživljavam te osjeæaje.
— I dok proživljavate te osjeæaje, vi mlaðarija starite poput mene — rekla je Reiko s
osmijehom. — Mislite o tome kako je sada jutro ili noæ, i još se ne okrenete, a veæ ste
stari.
— Ali ti voliš starjeti — rekla je Naoko.
— Baš i ne — rekla je Reiko. — Ali svakako ne bih htjela opet biti mlada.
— Zašto? — pitao sam.
— Jer je to takva gnjavaža! — rekla je. Onda je ubacila metlu u kuæicu i zatvorila vrata,
sve vrijeme zvižduèuæi Proud Mary.
U stanu su žene izule èizme i obule tenisice, te rekle da idu na farmu. Reiko je predložila
da ostanem èitati ili nešto slièno, jer mi ne bi bilo zanimljivo gledati kako rade, a oni to
rade u skupini. — A dok èekaš, možeš oprati hrpu prljavog rublja koje smo ostavile kraj
umivaonika — dodala je.
— Šalite se — rekao sam, zateèen.
— Naravno da se šalim — nasmijala se. — Baš si sladak. Zar ne, Naoko?
— Stvarno jest — rekla je Naoko.
— Uèit æu njemaèki — rekao sam s uzdahom.
— Da, radi zadaæu, budi dobar — rekla je Reiko. — Vratit æemo se prije ruèka.
Izišle su kikoæuæi se. Èuo sam korake i glasove mnoštva ljudi koji su prolazili dolje.
Ušao sam u kupaonicu i opet se umio, a onda posudio gric-kalicu i podrezao nokte. Za
kupaonicu kojom se koriste dvije žene, prostorija je bila nevjerojatno jednostavna. Osim
uredno poslaganih boèica krema za èišæenje, balzama za usta i krema za sunèanje, u njoj
nije bilo gotovo nièega što bi se moglo nazvati kozmetikom. Kad sam završio s rezanjem
noktiju, napravio sam si kavu i popio je za kuhinjskim stolom, nad otvorenom knjigom iz
njemaèkoga. Skinuvši se u majicu kratkih rukava u suncem ispunjenoj kuhinji, dao sam
se na memoriranje svih oblika iz gramatièke tablice, a onda me obuzeo èudan osjeæaj.
Uèinilo mi se da nepravilne njemaèke glagole od ovog kuhinjskog stola razdvaja najveæa
zamisliva razdaljina.
Dvije žene vratile su se s farme u pola dvanaest, naizmjence se istuširale i presvukle u
èistu odjeæu. Svi troje krenuli smo na ruèak u blagovaonicu, a onda odšetali do ulaza.
Ovaj put u stra-žarskoj kuæici bio je službenik na dužnosti. Sjedio je za stolom i jeo
ruèak koji su mu vjerojatno donijeli iz menze. S tranzistora na
polici èula se stara sentimentalna pop melodija. Prijateljski nam je mahnuo u znak
pozdrava dok smo se približavali, i mi smo otpozdravili njemu.
Reiko mu je objasnila da idemo prošetati izvan kruga ustanove i da æemo se vratiti za tri
sata.
— Baš fino — rekao je. — Imate sreæe s vremenom. Ali klonite se ceste kroz dolinu.
Blato je od onog pljuska. Sve drugo je u redu.
Reiko je upisala svoje i Naokino ime u knjigu, kao i datum i vrijeme.
— Lijepo se provedite — rekao je stražar. — I èuvajte se.
— Fin èovjek — rekao sam.
— Nije mu ovdje sve u redu — rekla je Reiko, pokazujuæi na glavu.
Sto se tièe vremena, meðutim, imao je pravo. Nebo je bilo svježe isprano i plavo, a na
nebeskom svodu držao se tek trag bijelog oblaèka nalik na tanku prugu slikarske boje.
Neko vrijeme hodali smo kraj niskog kamenog zida Hostela Ami, a onda smo se odmakli
i poèeli penjati strmom, uskom stazicom, hodajuæi u koloni. Reiko je išla prva, Naoko u
sredini, a ja sam bio na zaèelju. Reiko se uspinjala sigurnim korakom, kao žena koja
poznaje svaki kutak svake planine u okolici. Koncentrirali smo se na hodanje, jedva
razmjenjujuæi pokoju rijeè. Naoko je imala tamnoplave traperice i bijelu bluzu, a jaknu je
nosila u ruci. Gledao sam njezinu dugu ravnu kosu kako se njiše lijevo-desno na spoju s
ramenima. Svako malo bi se osvrnula i dobacila mi pogled, smiješeæi se kad bi nam se
oèi susrele. Staza se penjala tako visoko da me veæ gotovo hvatala vrtoglavica, ali Reiko
nije usporavala korak. Naoko je žurila da održi korak s njom, brišuæi znoj s lica. Kako se
veæ dulje vremena nisam upuštao u takve aktivnosti u prirodi, ubrzo sam se zadihao.
— Vi ovo èesto radite? — pitao sam Naoko.
— Možda jednom na tjedan — odgovorila je. — Muèiš se?
— Malo — rekao sam.
— Još malo i stigli smo — rekla je Reiko. — Ovo su dvije treæine puta. Hajde, deèko si,
nisi?
— Da, ali nisam u formi.
— Stalno se igraš s curicama — promrmljala je Naoko, kao sebi u bradu.
Htio sam joj odgovoriti, ali bio sam previše zapuhan da bih govorio. Svako malo crvene
ptice s kukmama na glavi prhnule bi preko naše staze, blistajuæi se nasuprot plavetnilu
neba. Polja oko nas bila su puna bijelog, plavog i žutog cvijeæa, i posvuda su zujale
pèele. Kreæuæi se korak po korak, nisam mislio ni na što drugo osim na prizor koji mi je
bio pred oèima.
Nakon još deset minuta nagib se smanjio i stigli smo do neke visoravni. Ondje smo se
odmorili, otrli znoj, došli do daha i popili vode iz boca. Reiko je pronašla neki list i od
njega napravila zviždaljku.
Zašavši meðu visok ustalasan gustiš, staza se poèela lagano spuštati. Hodali smo još
nekih petnaest minuta, a onda prošli kroz selo. Tu od ljudi nije bilo ni traga, a svih
desetak kuæa bile su u razlièitim stadijima propadanja. Meðu kuæama je rasla trava koja
je dopirala èak do struka, a suhe bijele grudice golubljeg izmeta lijepile su se za rupe u
zidu. Na jednoj ruševnoj graðevini preživjeli su samo stupovi, dok su druge djelovale kao
da se u njima može živjeti èim se otvore žaluzine. Te mrtve, tihe kuæe tiskale su se s obje
strane ceste dok smo prolazili.
— Ljudi su do prije sedam-osam godina još živjeli u ovom selu — obavijestila me
Reiko. — Tu okolo bile su oranice. Ali svi se
pokupili. Život je jednostavno bio pretežak. Kad bi snijeg zimi zapadao, bili su u klopci.
A zemlja nije baš naroèito plodna. U gradu bolje žive.
— Kakva šteta — rekao sam. — Neke kuæe izgledaju savršeno upotrebljivo.
— Jedno vrijeme tu su pokušali živjeti neki hipiji, ali odustali su. Zime su im bile
preoštre.
Malo dalje od sela naišli smo na veliko ograðeno podruèje koje je nalikovalo pašnjaku.
Daleko na drugoj strani ugledao sam nekoliko konja kako pasu. Išli smo duž linije
ograde, kadli je do nas dotrèao veliki pas, mašuæi repom. Stao je na stražnje noge i
naslonio se na Reiko, njuškajuæi joj lice, a onda je zaigrano skoèio na Naoko. Zazviždao
sam pa je prišao meni i poèeo mi lizati ruku svojim dugim jezikom.
Naoko je potapšala psa po glavi i objasnila da pripada pašnjaku. — Kladim se da ima
veæ dvadesetak godina — rekla je. — Zubi su mu tako loši da ne može gristi ništa tvrdo.
Cijeli dan spava pred duæanom, a kad èuje korake, dotrèi.
Reiko je iz ruksaka izvadila ostatak sira. Nanjušivši ga, pas je doskoèio do nje i stao
mljaskati.
— Ovog momka neæemo još dugo moæi gledati — rekla je Reiko, tapšuæi psa po glavi.
— Sredinom listopada potrpaju konje i krave u kamione i odvedu ih dolje u staju. Puštaju
ih da pasu jedino ljeti, kad se otvara nekakva kavana za turiste. "Turiste"! Možda
dvadeset planinara dnevno. Hej, idemo nešto popiti?
— Dobra ideja — rekao sam.
Pas nas je poveo do kavane, male bijele kuæe koja je sprijeda imala trijem, a sa strehe joj
je visio izblijedjeli natpis u obliku kavene šalice. Odveo nas je uza stube i ispružio se na
trijemu, škiljeæi. Kad smo posjedali oko stola, izišla je djevojka s konjskim repom,
odjevena u gornji dio trenirke i bijele traperice, i pozdravila Reiko i Naoko kao da su
stare prijateljice.
— Ovo je Naokin prijatelj — rekla je Reiko predstavljajuæi me.
— Drago mi je — rekla je ona.
— I meni — odgovorio sam.
Dok su tri žene razmjenjivale neobvezne komentare, ja sam ispod stola milovao psa po
vratu. Imao je tvrd, žilav vrat od starosti. Kad sam ga poèešao po kvrgavim mjestima, pas
je zatvorio oèi i uzdahnuo od zadovoljstva.
— Kako se zove? — pitao sam djevojku.
— Pepe — rekla je.
— Zdravo, Pepe — rekao sam psu, ali nije se ni maknuo s mjesta.
— Nagluh je — rekla je djevojka. — Moraš mu glasnije govoriti ili te neæe èuti.
— Pepe! — povikao sam. Pas je otvorio oèi i smjesta se pozorno osvrnuo oko sebe,
zalajavši.
— Ništa nije, Pepe — rekla je djevojka. — Samo ti spavaj da duže živiš. — Pepe je opet
kljoknuo kraj mojih nogu.
Naoko i Reiko naruèile su èašu hladnog mlijeka, a ja sam zatražio pivo.
— Idemo slušati radio — rekla je Reiko. Djevojka je ukljuèila pojaèalo i našla neku FM
radiopostaju. Pjevali su Blood, Sweat and Tears, pjesmu Spinning Wheel.
Reiko se na licu vidjelo zadovoljstvo. — Eto, zato smo ovdje! U sobi nemamo radio, pa
ako s vremena na vrijeme ne doðemo ovamo, ja nemam blage veze što se vani sluša!
— Ti ovdje spavaš? — pitao sam djevojku.
— Ma kakvi! — nasmijala se ona. — Umrla bih od usamljenosti da ovdje prenoæim.
Službenik iz ispaše me vozi u grad, a ujutro doðem natrag. — Pokazala je na kamionet s
pogonom na sva èetiri, parkiran ispred obližnjeg ureda za ispašu.
— Ubrzo æeš na godišnji, zar ne? — pitala je Reiko.
— Da, uskoro æemo zatvoriti — rekla je djevojka. Reiko joj je ponudila cigaretu pa su
zapalile.
— Nedostajat æeš mi — rekla je Reiko.
— Ali vraæam se u svibnju — rekla je djevojka smijuæi se.
Na radiju su krenuli Cream s pjesmom White Room. Nakon promidžbene poruke, došao
je red na Simona i Garfunkela i Scarborough Fair.
— Ova mi se sviða — rekla je Reiko kad je pjesma završila.
— Gledao sam film — rekao sam.
— Tko glumi?
— Dustin Hoffman.
— Ne znam tko je to — rekla je, tužno odmahnuvši glavom. — Svijet se mijenja kao
lud, a ja ne znam što se dogaða.
Zamolila je djevojku da joj donese gitaru. — Odmah — rekla je djevojka, ugasila radio i
donijela neku staru gitaru. Pas je podigao glavu i onjušio je.
— To se ne jede — rekla je Reiko, tobože strogo. Pred nama su se prostirale planine, a
njihovo grebenje oštro je upiralo u nebo.
— Ovo je kao neki prizor iz Moje pjesme, moji snovi — rekao sam Reiko dok se ona
uštimavala.
— Sto je to? — upitala je.
Prebirala je po žicama tražeæi prvi akord za Scarborough Fair. Oèito je prvi put svirala tu
pjesmu, ali nakon nekoliko neuspješnih poèetaka odsvirala ju je do kraja, bez zastajanja.
Do treæeg puta imala ju je u prstima, i èak je poèela improvizirati. — Dobro uho — rekla
mi je, namigujuæi. — Ako nešto èujem tri puta, obièno to mogu i odsvirati.
Tiho pjevušeæi melodiju, odsvirala je cijeli Scarborough Fair. Zapljeskali smo joj, a
Reiko je uzvratila naklonom glave, kako i dolikuje.
— Za Mozartov koncert dobivala sam više aplauza — rekla je. Ako odsvira Here Comes
the Sun od Beatlesa, kuæa je èasti
mlijekom, rekla je djevojka. Reiko je u znak odobravanja podigla palac i zapjevala. Glas
joj nije bio pun, od previše pušenja postao je pomalo hrapav, ali bio je to lijep glas koji je
naprosto plijenio. Gotovo da sam osjetio kako doista ponovno izlazi Sunce dok sam ondje
sjedio, pio pivo i gledao planine. Bio je to nježan, topao osjeæaj.
Reiko je vratila gitaru i zamolila da opet puste radio. Onda je predložila Naoko i meni da
se sat vremena nasamo prošeæemo oko jezera.
— Ja bih još malo slušala radio i družila se s njom. Ako se vratite do tri, to je u redu.
— Zar smijemo tako dugo biti zajedno sami?
— Pa, to je zapravo protiv pravila, ali k vragu sve. Nisam ja gar-
t ;,
dedama. I meni treba odmor. A ti si došao èak iz Tokija, sigurno imate hrpu stvari o
kojima želite razgovarati. Dok je govorila, Reiko je pripalila novu cigaretu.
— Idemo — rekla je Naoko i ustala.
Pošao sam za njom. Pas se probudio i neko vrijeme išao za nama, ali ubrzo mu je
dosadilo pa se vratio na trijem. Polako smo se zaputili ravnom stazom uz ogradu
pašnjaka. Naoko bi me svako malo uhvatila za ruku ili pod ruku.
— Ovo je slièno kao nekada, zar ne? — rekla je.
— Nije to bilo "nekada"! — nasmijao sam se. — To je bilo proljetos! Ako je to
"nekada", onda je ono otprije deset godina prapovijest!
— I djeluje mi kao prapovijest — rekla je Naoko. — Nego, oprosti za ono sinoæ. Ne
znam, bila sam sva živèana. Stvarno nisam to trebala uèiniti nakon što si došao èak iz
Tokija.
— Nema veze — rekao sam. — Oboje imamo mnogo osjeæaja koje moramo otvoreno
izraziti. Dakle, ako želiš nekoga odalamiti tim osjeæajima, odalami mene. Onda æemo
jedno drugo bolje shvaæati.
— I ako me bolje shvatiš, što onda?
— Ne razumiješ, zar ne? — rekao sam. — Nije bitno što æe onda biti. Neki ljudi uživaju
u èitanju željeznièkih rasporeda i samo to rade po cijele dane. Neki od šibica izraðuju
goleme makete brodova. Zašto onda na svijetu ne bi postojao èovjek koji te pokušava
shvatiti i u tome uživa?
— Nešto kao hobi? — rekla je ona zainteresirano.
— Pa da, to bi se moglo nazvati hobijem. Veæina normalnih ljudi nazvali bi to
prijateljstvom ili ljubavlju ili tako nešto, ali ako ti to želiš zvati hobijem, i to je u redu.
— Reci — kazala je Naoko — i tebi se sviðao Kizuki, zar ne? —. Naravno — rekao
sam.
— A Reiko?
— Jako mi se sviða — rekao sam. — Zbilja je draga.
— Kako to da ti se uvijek sviðaju takvi ljudi - hoæu reæi, ljudi
kao mi? Svi smo èudni, uvrnuti, utapamo se - i ja, i Kizuki, i Reiko. Zašto ti se ne sviðaju
normalniji ljudi?
— Jer ja vas tako ne vidim — rekao sam nakon kraæeg razmišljanja. — Ja tebe, Kizukija
i Reiko ne smatram ni u kom smislu
"uvrnutima". Za mene su uvrnuti oni vani, oni koji jure okolo.
— Ali mi jesmo uvrnuti — rekla je Naoko. — Ja to vidim. Hodali smo šutke. Staza se
odmaknula od ograde i uvela nas u
kružno travnato polje obrubljeno drveæem, nalik na jezerce.
— Katkad se usred noæi probudim strašno uplašena — rekla je Naoko, stišæuæi se uz
moju ruku. — Bojim se da nikad više neæu biti dobro. Da æu uvijek ostati ovako
uvrnuta, da æu ovdje ostarjeti
i uvenuti. Spopadne me takva jeza da se sva iznutra sledim. Užasno je.. .tako hladno...
Obgrlio sam je rukom i privukao bliže.
— Èini mi se kao da me Kizuki iz tame doziva i pruža mi ruku: "Hej, Naoko, ne
možemo više biti ovako razdvojeni." Kad ga èujem da to govori, ne znam što uèiniti.
— I što onda èiniš?
— Pa...ali nemoj ovo krivo shvatiti.
— Dobro, neæu.
— Kažem Reiko da me zagrli. Probudim je, uvuèeni joj se u krevet i u naruèje. I plaèem.
Onda me ona miluje dok se taj led ne otopi i dok se opet ne zgrijem. Misliš da je to
perverzno?
— Nije. Ali volio bih da te ja mogu grliti — rekao sam.
— Pa grli me onda. Sada. Tu.
Sjeli smo na suhu travu livade i zagrlili se. Oko nas je bila visoka trava, i nismo vidjeli
ništa osim neba i oblaka iznad nas. Nježno sam polegnuo Naoko i uzeo je u naruèje. Bila
je meka i topla, i njezine su me ruke prigrlile. Poljubili smo se istinski osjeæajno.
— Reci mi nešto, Toru — prošaptala mi je Naoko u uho.
— Što? — pitao sam.
— Želiš li spavati sa mnom?
— Naravno da želim — rekao sam.
— Možeš li èekati?
— Naravno da mogu.
— Prije nego to opet uèinimo, želim se malo oporaviti. Želim postati osoba koja æe biti
vrednija toga tvog hobija. Hoæeš li me prièekati?
— Naravno da æu prièekati.
— Je li ti se sada digao?
— Misliš na moj taban?
— Blesane — zakikotala se Naoko.
— Ako me pitaš imam li erekciju, naravno da imam.
— Daj budi ljubazan i prestani govoriti "naravno".
— Dobro, prestat æu.
— Je li to teško?
— Što?
— Kada ti se tako digne.
— Teško?
— Mislim, patiš li se?
— Ovisi kako gledaš na to.
— Hoæeš da ti pomognem da ti bude lakše?
— Rukom?
— A-ha. Da ti iskreno kažem — rekla je Naoko — bode me otkako smo legli. Boli.
Odmaknuo sam kukove. — Bolje?
— Hvala.
— Znaš što? — rekao sam.
— Što?
— Hajde ipak.
— Dobro — rekla je s blagim osmijehom. Onda mi je otkopèala zatvaraè na hlaèama i
uzela moj kruti penis u ruku.
— Topao je — rekla je.
Poèela je micati rukom, ali ja sam je zaustavio i otkopèao joj bluzu, te posegnuo otraga
da joj otkopèam grudnjak. Poljubio sam njezine meke ružièaste bradavice. Zatvorila je
oèi i polako poèela micati prstima.
— Hej, dobro ti to ide — rekao sam.
— Daj budi dobar i zaèepi — rekla je Naoko.
Nakon što sam svršio, zagrlio sam je i opet poljubio. Naoko je zakopèala grudnjak i
bluzu, a ja zatvaraè.
— Hoæe li ti sada biti lakše hodati? — pitala je.
— Za sve si ti zaslužna.
— Pa, onda, mladi gospodine, ako vam je po volji, hoæemo li još malo prošetati?
— Dapaèe.
Zaputili smo se smo preko livade, kroz komad neposjeèene šume, te preko još jedne
livade. Naoko je govorila o svojoj pokojnoj sestri, objasnivši mi da je to malo kome
spomenula, ali osjeæa da bi meni morala isprièati.
— Bila je šest godina starija od mene, po karakteru smo bile sasvim razlièite, ali
svejedno smo bile vrlo bliske. Nikad se nismo posvaðale, nijednom. Istina je. Naravno,
uz tako veliku razliku u godinama, nismo ni imale oko èega.
Njezina sestra bila je jedna od onih djevojaka uspješnih u svemu - superstudentica,
supersportašica, omiljena, probitaèna, ljubazna, izravna, voljeli su je deèki, voljeli su je
nastavnici, zidovi su joj bili puni pohvalnica. U svakoj školi postoji takva djevojka. —
Ne govorim ovo zato što mi je sestra, ali ona nikad nije dopustila da je to pokvari, da
postane umišljena ili da se poène praviti važna. Jednostavno, što god si joj dao da uèini,
ona bi to prirodnom sposobnošæu uèinila bolje od svih drugih.
— I zato sam kad sam bila mala odluèila da æu ja biti slatka curica. — Dok je govorila,
Naoko je frkala vlat sladorovca. — Hoæu reæi, razumiješ, cijelo djetinjstvo slušala sam
kako je ona pametna, kako joj dobro idu sportovi, kako je omiljena. Naravno da sam
pretpostavila kako se nikad neæu moæi mjeriti s njom. Ali kako sam bar u licu bila malo
ljepša od nje, mama i tata su valjda odluèili kako æe me odgojiti da budem slatka. Od
samog poèetka upisali su me u takvu školu. Odijevali su mi baršunaste haljinice, bluzice s
volanima, lakirane cipelice, vodili na satove glasovira
i balet. Zbog toga je sestra bila još luða za mnom - znaš veæ: ja sam bila njezina preslatka
sestrica. Davala mi je preslatke darove, vodila me svuda sa sobom, pomagala mi sa
zadaæom. Èak me vodila na sastanke s deèkima. Bolju stariju sestru nitko ne bi mogao
poželjeti.
— Nitko nije znao zašto se ubila. Isto kao i Kizuki. Potpuno isto. I njoj je bilo
sedamnaest, i nikad nije ni najmanjim znakom dala nasluti da æe poèiniti samoubojstvo.
Nije ostavila ni poruku. Zbilja, sve isto, zar ne?
— Tako zvuèi.
— Svi su govorili da je bila previše pametna ili da je proèitala previše knjiga. Ona je
zaista puno èitala. Imala je tone knjiga. Nakon njezine smrti i ja sam ih gomilu proèitala,
bilo je tako tužno. Na marginama su bile njezine zabilješke, izmeðu listova prešano
cvijeæe, pisma od mladiæa, i kad god bih na tako nešto naišla rasplakala bih se. Puno
sam plakala.
Naoko je na nekoliko trenutaka zašutjela i opet poèela frkati travu.
— Uvijek je sve obavljala sama. Nikad ni od koga nije tražila savjet ni pomoæ. Mislim
da to nije bila stvar ponosa. Jednostavno je postupala onako kako joj se èinilo prirodno.
Mama i tata navikli su se na to i mislili su da æe biti dobro ako je puste na miru. Ja sam
se za savjete obraæala sestri i ona bi mi uvijek pomogla, ali sama se nikome nije
obraæala. Uvijek bi uèinila ono što treba, i to sama. Nikad nije bila ljuta ili
neraspoložena. Bilo je baš tako, kažem ti, ne pretjerujem. Veæina cura kad imaju
menstruaciju ili nešto drugo postanu mrzovoljne i istresaju se na drugima, ali ona nije
èinila èak ni to. Umjesto da postane zlovoljna, jako bi se smirila. To joj se dogaðalo
možda jednom u dva-tri mjeseca: zatvorila bi se u sobu i ostala u krevetu, ne bi otišla u
školu, jedva da je išta jela, pogasila bi svjetla i iskljuèila se. Ali nije bila mrzovoljna. Kad
bih se vratila iz škole, pozvala bi me u svoju sobu, posjela kraj sebe i pitala kako sam
provela dan. Ja bih joj isprièala svaku sitnicu - recimo, što sam se sve igrala s
prijateljicama, ili
I
što je rekla uèiteljica, ili kakve sam dobila ocjene, takve stvari. Ona bi pomno slušala,
davala bi komentare i prijedloge, ali èim bih ja otišla - igrati se s prijateljicom, ili na sat
baleta - opet bi se iskljuèila. Nakon dva dana iz èista mira bi se trgnula i otišla u školu.
To je trajalo možda èetiri godine. Mama i tata isprva su se brinuli, mislim da su išli
lijeèniku tražiti savjet, ali, hoæu reæi, ona bi poslije dva dana bila sasvim dobro, pa su
mislili da æe proæi samo od sebe ako je puste na miru, bila je tako vedra, uravnotežena
djevojèica.
— No nakon njezine smrti èula sam roditelje kako razgovaraju o tatinom mlaðem bratu
koji je preminuo prije mnogo godina. I on je bio vedar i bistar, ali zatvorio se u kuæu na
èetiri godine - od svoje sedamnaeste do dvadeset i prve godine. A onda je najednom
jednoga dana otišao od doma i skoèio pod vlak. Tata je rekao:
"Možda nam je to u krvi — s moje strane."
Dok je Naoko govorila, prsti su joj nesvjesno èehali perjanicu sladorovca, rasipajuæi
vlakanca u vjetar. Kad je peteljka ostala gola, omotala ju je oko prsta.
— Ja sam našla sestru mrtvu — nastavila je. — Ujesen, kad sam bila u prvom razredu. U
studenome. Bio je tmuran, kišovit dan. Sestra je tada bila u šestom razredu. Vratila sam
se doma sa sata glasovira u pola sedam, mama je spremala veèeru. Rekla mi je neka
kažem sestri da je gotova. Otišla sam gore, pokucala na vrata i viknula: "Veèera je
gotova!" ali nije bilo odgovora. U sobi joj je vladala potpuna tišina. To mi se uèinilo
èudnim, pa sam opet pokucala, otvorila vrata i povirila. Mislila sam da valjda spava. Ali
nije bila u krevetu. Stajala je kraj prozora i gledala van, a vrat joj je bio nakrivljen, ovako,
kao da misli. Soba je bila u mraku, svjetlo je bilo ugašeno, ništa se nije vidjelo. "Što
radiš?" pitala sam je. "Gotova je veèera." Tada sam primijetila da izgleda viša nego inaèe.
Sto se dogaða? pitala sam se: strašno èudno! Zar je obula pete? Stoji li na neèemu? Prišla
sam bliže i baš sam joj se opet htjela obratiti kad sam vidjela: nad glavom joj je bilo uže.
Spuštalo se ravno s grede u stropu - hoæu reæi, bilo je nevjero-
jatno ravno, kao da je netko u prostoru povukao crtu ravnalom. Sestra je na sebi imala
bijelu bluzu - da, jednostavnu bijelu bluzu baš kao ova - i sivu suknju, a prsti su joj bili
upereni u pod, kao u balerine, osim što je izmeðu vrhova prstiju i poda bilo možda
sedam-osam pedalja praznog prostora. Upila sam svaki detalj. I njezino lice. Pogledala
sam joj lice. Nisam se mogla suzdržati. Pomislila sam: moram odmah iæi dolje i reæi
mami. Moram vrištati. Ali tijelo me ignoriralo. Kretalo se samo od sebe, odvojeno od
moga svjesnog uma. Pokušalo ju je skinuti s užeta, a um mi je govorio da potrèim dolje.
Naravno, tako mala djevojèica nije raspolagala s dovoljno snage, pa sam samo stajala i
iskljuèila se, na možda pet-šest minuta, potpuno tupa, kao da je nešto u meni umrlo.
Ostala sam tako sa sestrom, u toj hladnoj, mraènoj sobi, sve dok nije došla mama da vidi
što je. Naoko je odmahnula glavom.
— Nakon toga tri dana nisam mogla govoriti. Samo sam ležala u krevetu kao mrtva,
široko otvorenih oèiju, i gledala u prazno. Nisam znala što se dogaða. — Naoko se
stisnula uz moju ruku.
— Napisala sam ti u pismu, zar ne? Ja sam daleko nesavršenije ljudsko biæe nego što ti
pretpostavljaš. Moja bolest mnogo je gora nego što misliš: ima mnogo dublje korijene. I
zato želim da ideš dalje, ako možeš. Ne èekaj me. Spavaj s drugim curama ako hoæeš.
Nemoj da te sputavaju misli o meni. Èini ono što hoæeš. Inaèe æu te možda povuæi za
sobom, a to zbilja ne želim. Ne želim ti se miješati u život. Ne želim se nikome miješati u
život. Kao što sam veæ rekla, želim da me svako malo doðeš posjetiti, i da me se uvijek
sjeæaš. To je sve što želim.
— Ali to nije sve što ja želim — rekao sam.
— Trošiš život petljajuæi se sa mnom.
— Ništa ne trošim.
— Ali ja se možda nikad neæu oporaviti. Zar æeš me zauvijek èekati? Možeš li èekati
deset ili dvadeset godina?
, — Previše se stvari bojiš — rekao sam. — Mraka, strašnih snova,
mrtvih i njihovih moæi. Moraš ih zaboraviti. Sigurno æeš ozdraviti ako ih zaboraviš.
— Ako uspijem — rekla je Naoko, odmahujuæi glavom.
— Ako uspiješ iziæi odavde, hoæeš li živjeti sa mnom? — pitao sam. — Onda æu te
moæi štititi od mraka i strašnih snova. Onda æu te grliti ja, a ne Reiko, kada ti postane
teško.
Naoko se još jaèe stisnula uz mene.
— To bi bilo divno — rekla je.
Vratili smo se u kavanu malo prije tri. Reiko je èitala knjigu i na radiju slušala Brahmsov
Drugi koncert za glasovir. Bilo je nekako posebno lijepo slušati Brahmsa na rubu travnate
livade, dok naokolo, koliko god pogled doseže, nema nikoga. Reiko je zviždukala uz
dionicu èela kojom poèinje treæi stavak.
— Backhaus i Bohml8 — rekla je. — Jednom mi se ta ploèa izlizala, jednom davno.
Doslovce. Utori su se izlizali jer sam je neprestano slušala, svaku notu. Isisala sam glazbu
iz nje.
Naoko i ja naruèili smo kavu.
— Jeste li se narazgovarali? — pitala je Reiko.
— I te kako — rekla je Naoko.
— Reæi æeš mi sve o njegovu, mmm, znaš veæ, poslije.
— To nismo radili — rekla je Naoko, porurnenjevši.
— Baš nimalo? — pitala me Reiko. — Ništa?
— Ništa — rekao sam.
— Do-o-osadno! — rekla je, a na licu joj je bio izraz dosade.
— Tako je — rekao sam, pijuckajuæi kavu.
Prizor u blagovaonici bio je isti kao dan ranije - atmosfera, glasovi, lica. Samo se jelovnik
promijenio. Proæelavi èovjek u bijelome, koji je juèer govorio o izluèivanju želuèanih
sokova u uvjetima bestežinskog stanja, sjeo je za stol s nama trima i dugo govorio o
suodnosu velièine mozga i inteligencije. Dok smo jeli sojine pljeskavice, èuli smo sve o
obujmu Bismarckova mozga,
kao i Napoleonova. Odgurnuo je tanjur na stranu te nam kemijskom olovkom na
listovnom papiru stao crtati skice mozga. Poèeo bi crtati, objavio: "Ne, nije dobro", i
poèeo iznova. To se ponovilo nekoliko puta. Kad je završio, pažljivo je spremio preostali
papir u džep na prsima, u kojemu je držao sveukupno tri kemijske olovke, te nešto
obiènih i ravnalo. Završivši s jelom, ponovio je ono što je meni rekao dan prije — Zime
su ovdje zbilja lijepe. Morate nam opet doæi kad bude zima — i izišao iz blagovaonice.
— Je li on lijeènik ili pacijent? — pitao sam Reiko.
— A što misliš?
— Zbilja ne mogu odrediti. U svakom sluèaju ne djeluje baš normalno.
— Lijeènik je — rekla je Naoko. — Doktor Mijata.
— Da — rekla je Reiko — ali dam se kladiti da je najluði od svih ovdje.
— G. Omura, stražar, i on je dosta lud — odgovorila je Naoko.
— Toèno — rekla je Reiko, kimajuæi glavom dok je nabadala brokule. — Svako jutro
radi gimnastiku kao mahnit, i iz svega glasa izvikuje budalaštine. A prije nego što si ti
došla, Naoko, u uredu je radila djevojka, gðica Kinošita, koja se pokušala ubiti. A prošle
godine otpustili su bolnièara Tokušimu koji je imao groznih problema s alkoholizmom.
— Reklo bi se da bi pacijenti i zaposlenici trebali zamijeniti mjesta — rekao sam.
— I to odmah — rekla je Reiko, mašuæi vilicom. — Napokon si shvatio kako ovdje
stvari funkcioniraju.
— Valjda jesam.
— Najnormalnije se osjeæamo — rekla je Reiko — kad znamo da nismo normalni.
Po povratku u sobu Naoko i ja igrali smo karte, a Reiko je vježbala Bacha na gitari.
— Kada sutra odlaziš? — pitala me Reiko kad je zastala da zapali cigaretu.
— Odmah poslije doruèka — rekao sam. — Autobus dolazi u devet. Moram naveèer
stiæi na posao.
— Šteta. Bilo bi lijepo da možeš duže ostati.
— Kad bih ostao predugo, možda bih poèeo živjeti ovdje — rekao sam, smijuæi se.
— Možda i bi — rekla je Reiko. A onda se obratila Naoko
— Nego, da, moram iæi Oki po grožðe. Sasvim sam zaboravila.
— Da idem s tobom? — pitala je Naoko.
— A da mi posudiš svoga mladog g. Vatanabea?
— Može — rekla je Naoko.
— Dobro. Onda nas dvoje idemo u još jednu noænu šetnju
— rekla je Reiko, uzimajuæi me za ruku. — Juèer je bilo zamalo. Veèeras idemo do
kraja.
— Dobro — rekla je Naoko, kikoæuæi se. — Èinite što vas je volja.
Noæni zrak bio je prohladan. Reiko je preko košulje imala blijedoplavi džemper na
kopèanje, i hodala je ruku zabijenih u džepove traperica. Podižuæi pogled prema nebu,
onjušila je zrak poput psa. — Miriše na kišu — rekla je. I ja sam ga onjušio, ali ništa
nisam osjetio. Zaista, na nebu je mnoštvo oblaka skrivalo Mjesec.
— Ako si ovdje dovoljno dugo, nauèiš pogoditi vrijeme po mirisu zraka — rekla je
Reiko.
Ušli smo na pošumljen teren na kojemu su stajale kuæe zaposlenika. Reiko mi je rekla da
malo prièekam, prišla ulaznim vratima jedne kuæe i pozvonila. Otvorila joj je neka žena -
nesumnjivo domaæica - i poèela na pragu èavrljati i smijuljiti se s Reiko. Onda je
skoknula unutra i vratila se s velikom plastiènom vreæicom. Reiko joj je zahvalila i
poželjela laku noæ, a onda se vratila k meni.
— Vidi — rekla je, otvarajuæi vreæicu. U njoj je bila hrpa grožða.
— Voliš grožðe?
— Obožavam.
Pružila mi je grozd s vrha. — Možeš jesti. Oprano je. Hodali smo i jeli grožðe,
pijuckajuæi ljuske i koštice na zemlju. Bilo je svježe i veoma ukusno.
— Tu i tamo dajem njenom sinu sate glasovira, pa mi svašta daju. Ono vino koje smo
pili bilo je njihovo. Katkad ih zamolim da mi nešto kupe u gradu.
— Volio bih èuti ostatak prièe od juèer — rekao sam.
— Dobro — rekla je Reiko. — Ali budemo li se stalno vraæali doma kasno, Naoko æe
postati sumnjièava.
— Spreman sam na taj rizik.
— Dobro onda. Ali ja bih nekamo pod krov. Veèeras je malo prohladno.
Kad smo se približili teniskim terenima, skrenula je nalijevo. Sišli smo uskim stubištem i
izbili pred nekoliko skladišta u nizu. Reiko je otvorila vrata prvoga, ušla i upalila svjetlo.
— Uði — rekla je. — Premda se nema baš što vidjeti.
U skladištu su stajale uredno poslagane skije, èizme i štapovi, a na podu je bila hrpa
opreme za èišæenje snijega i vreæe kamene soli.
— Nekoæ sam stalno dolazila ovamo vježbati gitaru - kad sam htjela biti sama. Ugodno
je, zar ne?
Reiko je sjela na vreæu kamene soli i pozvala me da sjednem kraj nje. Uèinio sam što mi
je reèeno.
— Nije baš prozraèno, ali hoæe li ti smetati ako zapalim?
— Slobodno — rekao sam.
— To je jedina navika koje nikako da se riješim — rekla je mršteæi se, ali pripalila je s
oèitim užitkom. Nema baš mnogo ljudi koji u duhanu uživaju kao što je uživala Reiko. Ja
sam jeo grožðe, pomno guleæi zrno po zrno, a ljuske i koštice bacao sam u limenku koja
je služila kao kanta za smeæe.
— Da vidimo onda, dokle smo stigli sinoæ? — pitala je Reiko.
— Noæ je bila olujna i mraèna, a vi se penjete uz strmu liticu ne biste li dohvatili ptièje
gnijezdo.
— Nevjerojatan si, kako se samo šališ, a mrtav si ozbiljan — re-
kla je Reiko. — Da vidimo, mislim da smo stigli do onoga da sam svake subote ujutro
davala djevojèici satove glasovira.
— Tako je.
— Pod pretpostavkom da sve ljude na svijetu podijelimo na dvije skupine - one koji
znaju pouèavati i one koji ne znaju - ja bih rekla da uglavnom pripadam prvoj grupi —
rekla je Reiko. — Kad sam bila mlada nisam tako mislila, i pretpostavljam da nisam tako
o sebi ni htjela misliti, ali kad sam zašla u stanovite godine i do neke mjere upoznala
sebe, shvatila sam da je ipak tako: ide mi pouèavanje. Zbilja mi ide.
— Siguran sam da je tako.
— Prema drugima imam mnogo više strpljenja nego prema sebi, i mnogo lakše izvlaèim
ono najbolje iz drugih nego iz sebe. Takva sam. Ja sam kao ono hrapavo na stranici kutije
šibica. Ali meni to odgovara. Uopæe mi ne smeta. Bolje biti prvorazredna kutija šibica
nego drugorazredna šibica. Rekla bih da sam s tim rašèistila nakon što sam poèela
pouèavati tu malu. Dok sam bila mlaða imala sam nekoliko uèenika, strogo kao dodatna
aktivnost, a nisam shvaæala da imam tu osobinu. Tek kad sam nju poèela pouèavati,
poèela sam o sebi razmišljati na taj naèin. Hej - pa meni ide pouèavanje. Tako su dobro
funkcionirali ti sati.
— Kao što sam juèer rekla, njezina tehnika nije bila ništa posebno, i nije bilo ni govora o
tome da postane profesionalna glazbenica, pa sam mogla raditi neoptereæeno. Usto je išla
u žensku školu iz koje svatko s iole pristojnim ocjenama automatski upada na fakultet,
što je znaèilo da se ne mora ubijati od uèenja, a i njezina majka svesrdno se zalagala za to
da idemo lagano. Pa je nisam ni na što tjerala. Cim sam je vidjela, shvatila sam da takvu
djevojèicu nije moguæe ni na što natjerati, da æe takvo dijete biti milo i drago, govoriti
"Da, da", ali ni u kom sluèaju neæe uèiniti ništa što joj se ne da. Pa bih joj prvo dopustila
da odsvira skladbu koju je sama htjela - sto posto u svom stilu. Onda bih joj ja istu
skladbu odsvirala na nekoliko razlièitih naèina, pa bismo razgovarale koji je najbolji ili
koji joj se najviše sviða. Onda bih joj rekla
da je opet odsvira, i izvedba bi joj tada bila deset puta bolja nego prvi put. Sama bi
uvidjela što najbolje zvuèi pa bi to upotrijebila u vlastitoj izvedbi.
Reiko je na trenutak zastala, promatrajuæi užareni krajièak cigarete. Ja sam bez rijeèi jeo
grožðe.
— Znam da imam dosta dobar smisao za glazbu, ali ona je bila bolja od mene. Mislila
sam, kakva šteta! Mislila sam: "Da je bar poèela raditi s dobrim uèiteljem, da je dobila
pravu obuku, koliko bi uznapredovala!" Ali pogriješila sam. Ona nije bila dijete koje
može podnijeti pravu obuku. Takvih ljudi ima. Bog im je dao èudesan talent, ali ne mogu
se potruditi da ga usustave. Na kraju ga potrate, raspu ga na sve strane. Nagledala sam se
takvih ljudi. Isprva ti se èini da su nevjerojatni. Ravno iz nota odsviraju neku užasno
tešku stvar, i to od poèetka do kraja, savršeno. Gledaš ih i ne možeš doæi k sebi. Misliš:
"Ja to nikad ne bih mogla." Ali dalje ne ide. Oni više ne mogu? A zašto? Jer ne žele
uložiti dovoljno truda. Nisu im usadili disciplinu. Razmazili su ih. Dovoljno su daroviti
pa su u stanju svirati bez ikakva napora, i ljudi im od rane dobi govore kako su izvrsni, pa
im izgleda glupo truditi se i raditi. Uzmu neku skladbu koju bi neko drugo dijete moralo
vježbati tri tjedna, svrše s njom u pola sata, pa nastavnik povjeruje da su u nju uložili
dovoljno truda i pusti ih da prijeðu na iduæu stvar. A oni i to naprave u pola sata i prijeðu
na iduæu skladbu. Nikad ne saznaju što znaèi kad te nastavnik goni ne bi li ti nešto
utuvio; tako ostaju lišeni kljuènog elementa potrebnog za gradnju karaktera. To je
tragedija. I ja sam bila tome sklona, ali sreæom sam imala vrlo strogog uèitelja, pa sam
takve sklonosti obuzdala.
— Uglavnom, bio mi je užitak pouèavati je. Nešto kao da voziš autocestom u moænom
sportskom automobilu koji reagira na najmanji tvoj dodir - katkad i prebrzo. S takvom
djecom trik je u tome što ih ne smiješ previše hvaliti. Ona su toliko navikla na hvalu da
im to ništa ne znaèi. To treba mudro i štedljivo rasporediti. I ništa im ne možeš
nametnuti. Moraš ih pustiti da sami odluèe. I ne smiješ ih pustiti da jure s jedne stvari na
drugu, nego
ih natjerati da stanu i razmisle. Ali to je sve. Ako sve to uèiniš, rezultati æe biti dobri.
Reiko je bacila opušak na pod i zgazila ga. Onda je duboko uzdahnula kao da se želi
smiriti.
— Poslije sata popile bismo èaj i razgovarale. Katkad bih joj pokazivala neke jazz
stilove - recimo, ovo je Bud Powell, a ovo Thelonious Monk. Ali uglavnom je govorila
ona. I kako je samo znala govoriti! Smjesta bi te uvukla u razgovor. Kao što sam ti juèer
rekla, mislim da je veæina onoga što je govorila bilo izmišljeno, ali bilo je zanimljivo.
Imala je dar zapažanja, precizno se služila jezikom, bila je oštra na jeziku i duhovita.
Znala je pobuditi emocije. Da, zbilja, to joj je išlo tako dobro — znala je èovjeku
pobuditi emocije, ganuti te. I znala je da ima tu moæ. Koristila se njome što je vještije i
djelotvornije mogla. Bila je u stanju èovjeka navesti da osjeæa toèno ono što je htjela -
ljutnju, tugu, suæut, razoèaranje, sreæu. Manipulirala je ljudskim osjeæajima samo kako
bi iskušala vlastitu moæ. Naravno, to bi èovjek shvatio tek poslije. U tom trenutku nisam
pojma imala što mi radi.
Reiko je odmahnula glavom i pojela nekoliko zrna grožða.
— Bila je to bolest — rekla je. — Mala je bila bolesna. Bila je kao trula jabuka koja
kvari druge jabuke. I nitko je nije mogao izlijeèiti. Tu bolest imat æe do dana svoje smrti.
U tom smislu ona je jadno malo stvorenje. I ja bih je žalila da nisam bila jedna od
njezinih žrtvi. I ja bih nju smatrala žrtvom.
Reiko je pojela još nekoliko zrna grožða. Èinilo se da razmišlja kako najbolje nastaviti s
prièom.
— Pa, uglavnom, uživala sam u toj poduèi dobrih šest mjeseci. Katkad bi me nešto što je
rekla malo iznenadilo ili zaèudilo. Ili bi nešto govorila, i mene bi preplavio užas kad bih
shvatila kojom silinom mrzi nekoga, posve iracionalno, ili bi mi palo na pamet da je
jednostavno previše pametna, pa bih se pitala što zapravo misli. Ali, napokon, svi imaju
svoje mane, zar ne? I, na kraju krajeva, zašto bih ja propitivala njezinu osobnost ili
karakter? Ja sam joj bila samo nastavnica glasovira. Moja je zadaæa bila samo
pobrinuti se da vježba. A osim toga, prava je istina bila da mi se sviðala. Veoma mi se
sviðala.
— Pa ipak, pazila sam da joj ne kažem ništa odviše osobno o sebi. Imala sam neki
predosjeæaj kako je bolje da o takvim stvarima ne govorim. Postavljala mi je stotine
pitanja - umirala je od želje da sazna više o meni - ali ja sam joj govorila samo
najbezazlenije podatke, sitnice iz djetinjstva, u koju sam školu išla, takve stvari. Rekla je
da želi znati više o meni, ali ja sam joj rekla da nema što: imam dosadan život, obiènog
muža, obièno dijete, i tonu kuæanskih poslova. "Ali vi se meni tako sviðate", rekla bi ona
i pogledala me ravno u oèi, onako plaèljivo. Kad bi to uèinila, mene bi proželi trnci - ali
ugodni trnci. No ipak joj nikad nisam rekla više nego što sam morala.
— A onda, jednoga dana - mislim da je bio svibanj - usred sata je rekla da joj je loše.
Vidjela sam da je blijeda, da se znoji, pa sam je pitala želi li iæi doma, ali rekla je da æe
joj možda biti bolje ako malo prilegne. Pa sam je odvela - gotovo odnijela - u spavaæu
sobu. Imali smo strašno malen kauè, i mogla je leæi jedino na krevet. Isprièala se što mi
prièinja neugodnosti, ali ja sam je umirivala govoreæi da uopæe nema problema i pitala
želi li što popiti. Rekla je ne, samo želi da budem kraj nje, što sam rado uèinila.
— Nekoliko minuta kasnije zamolila me da joj izmasiram leða. Glas joj je zvuèao kao da
joj je zbilja teško, i luðaèki se znojila, pa sam je poèela svojski masirati. Onda se isprièala
i pitala me bih li joj skinula grudnjak, kao da je stišæe. Pa sam joj ga, eto, skinula. Imala
je pripijenu bluzu, pa sam joj je morala otkopèati i zavuæi ruku otraga da joj otkopèam
kvaèice na grudnjaku. Imala je velike grudi za trinaestogodišnjakinju. Dvaput veæe od
mojih. I nije nosila neki prvi grudnjak za curice, nego model za odrasle, i to skup.
Naravno, ja na to tada nisam obraæala pozornost, nego sam joj kao glupaèa i dalje
masirala leða. Ona se i dalje isprièavala svojim žalobnim glasiæem, kao da joj je zbilja
žao, a ja sam joj stalno govorila u redu je u redu je.
Reiko je otresla pepeo cigarete na pod. Ja više nisam jeo grožðe, nego sam svu pozornost
usmjerio na njezinu prièu.
— Nedugo zatim poèela je jecati. "Što ti je?" pitala sam je. "Ništa", rekla je. "Oèito je
nešto", rekla sam ja. "Reci mi istinu.
Sto te muèi?" A ona mi kaže: "Katkad mi ovako doðe. Ne znam što bih onda. Strašno
sam usamljena i tužna, i ni s kim ne mogu razgovarati, i nikoga nije briga za mene. A
strašno patim kad mi je tako. Ne mogu noæu spavati, ne jede mi se, i veselim se jedino
što æu doæi ovamo na sat." Na što sam joj rekla: "Sa mnom možeš razgovarati. Reci mi
zašto ti tako doðe." "Imam problema kod kuæe", kaže ona. Ne može voljeti roditelje, a ni
oni ne vole nju. Otac joj se viða s drugom ženom i gotovo ga nikad nema doma, a mama
zbog toga ludi pa se iživljava na njoj; tuèe je gotovo svaki dan, pa mrzi iæi doma. Mala je
sad veæ doslovce ridala, oèi su joj bile pune suza, one njene prekrasne oèi. Od tog prizora
i bog bi se rasplakao. Kažem ja njoj, ako ti je tako grozno iæi doma, možeš doæi k meni
kad god hoæeš. Kad je to èula, baci se ona meni u naruèje i kaže: "Joj, strašno mi je žao,
ali da nemam vas ne znam što bih. Molim vas, nemojte mi okrenuti leða. Ako mi
okrenete leða, neæu imati kamo."
— Pa sam joj, ne znam, zagrlila glavu, i milujem je i govorim: "Dobro je, dobro je", a
ona grli mene i gladi me po leðima, i
odjednom meni postane jako èudno, cijelim tijelom prolazi mi neka vruæina. Hoæu reæi,
kraj mene je ta mala, lijepa kao slika, na krevetu sam s njom, grlimo se, njene ruke glade
me po leðima, nevjerojatno senzualno, moj muž nikad ne bi znao ni slièno, i svaki put
kad me dotakne osjeæam kako mi se sve spone u tijelu kidaju, i još nisam ni svjesna, a
ona mi je veæ skinula bluzu i grudnjak i gladi mi grudi. I tad mi je napokon palo na
pamet da je mala èista zadrta lezbijka. Jednom mi se to veæ bilo dogodilo, u školi, s
jednom od cura iz šestog razreda. I onda sam joj rekla da prestane.
— "O, molim vas", govori ona, "samo još malo. Tako sam
usamljena, tako sam usamljena, molim vas, vjerujte mi, imam samo vas, o, molim vas, ne
okreèite mi leða", i uzme moju ruku i stavi je sebi na dojku - vrlo lijepu pravilnu dojku, i
jasno, ja sam žensko, ali kroz mene proðe neka struja svaki put kad mi ruka doðe u
doticaj s njezinom kožom. Nemam pojma što bih. Samo ponavljam ne ne ne ne ne, kao
idiot. Osjeæam se kao da sam paralizirana, ne mogu se pomaknuti. Uspjela sam odgurnuti
onu djevojku u školi, ali sad ne mogu ništa. Moje tijelo ne sluša. Ona mi drži desnu ruku
na sebi svojom lijevom, dok mi ljubi i liže bradavice, a desnom rukom mi miluje leða,
bok, stražnjicu. I eto mene u spavaæoj sobi, s navuèenim zastorima, a djevojèica od
trinaest godina praktièki me svukla do gola - sve mi je vrijeme nekako uspjela skidati
komad po komad odjeæe - i posvuda me dira, i ja se sva izvijam od užitka. Kad se sada
toga sjetim, djeluje mi nevjerojatno. Hoæu reæi, to je suludo, zar ne? Ali tada kao da me
zaèarala.
Reiko je zašutjela da odbije dim cigarete.
— Znaš, ovo je prvi put da sam ovo rekla nekom muškarcu — rekla je gledajuæi me. —
Govorim ti to jer mislim da bih trebala, ali zbilja mi je neugodno.
— Zao mi je — rekao sam, jer nisam znao što drugo reæi.
— To se tako nastavilo neko vrijeme, a onda se njezina desna ruka poèela spuštati niže, i
poèela me dirati preko gaæica. Tada sam veæ bila sva mokra. Sramim se reæi, ali tako
mokra nisam bila nikad, ni prije ni poslije. Uvijek sam sebe smatrala nekako
ravnodušnom prema seksu, pa sam se prenerazila što me to tako uzbuðuje. A onda mi je
gurnula one svoje vitke, meke prste u gaæice, i...pa, znaš veæ, ne mogu se natjerati da to
kažem. Hoæu reæi, bilo je sasvim drukèije nego kad te muškarac ondje dira svojim
nespretnim rukama. Zbilja. Nalik na perje, ili paperje. Mislila sam da æe mi u glavi sve
eksplodirati. No ipak, negdje u mom posve zamuæenom mozgu, pala mi je na pamet
misao da to moram prekinuti. Ako dopustim da se jednom dogodi, nikad neæu prestati, a
budem li morala živjeti s tom tajnom, u glavi æe mi opet
zavladati potpuna zbrka. Pomislila sam i na svoju kæer. Što da me ona ovako vidi?
Subotom je obièno do tri bila kod mojih roditelja, ali što ako se nešto dogodi, pa se
neoèekivano vrati kuæi? To mi je pomoglo da skupim snagu i pridignem se na krevetu.
"Prestani sada, molim te prestani!" povikala sam.
— Ali ona nije htjela prestati. Umjesto da prestane, strgnula mi je gaæice i poèela se
koristiti jezikom. To sam rijetko dopuštala i mužu, bilo mi je jako neugodno, a sad me je
lizala trinaestogodi-šnjakinja. Jednostavno sam odustala. Mogla sam samo plakati. I bilo
je božanstveno.
— "Prestani!" vrisnula sam još jednom i pljusnula je po obrazu što sam jaèe mogla.
Napokon je prestala, digla se i pogledala me u oèi. Obje smo bile gole golcate, na
koljenima, na krevetu, i netremice smo se gledale. Njoj je bilo trinaest godina, meni
trideset i jedna, ali, ne znam, dok sam gledala to njezino tijelo, bila sam izvan sebe od
divljenja. Ta mi je slika još živo pred oèima. Jedva sam mogla vjerovati da gledam tijelo
trinaestogodišnje djevojèice, i još ne mogu vjerovati. U usporedbi s njom, moje je tijelo
bilo da se rasplaèeš od jada. Vjeruj mi.
Ništa nisam mogao reæi, pa i nisam.
— "Što nije u redu?" kaže ona meni. "Ovo vam se sviða, zar ne? Znala sam èim sam vas
upoznala. Znam da vam se sviða. Mnogo je bolje nego s muškarcem - zar ne? Pogledajte
kako ste mokri. Sa mnom vam može biti još bolje ako mi dopustite. Istina je. Rasto-pit
æete se od užitka. Vi to želite, zar ne?" I imala je pravo. Bila je mnogo bolja od moga
muža. I ja sam zbilja htjela da nastavi. Ali nisam mogla dopustiti da se to dogodi. "Idemo
to èiniti jednom tjedno", rekla je. "Samo jednom tjedno. Nitko neæe otkriti. To æe biti
naša mala tajna."
— Ali ja sam ustala iz kreveta i obukla kuænu haljinu, te sam joj rekla da odlazi i da se
više ne vraæa. Samo me pogledala. Oèi su joj bile potpuno tupe. Nikad ih još takve nisam
vidjela. Izgledale su kao nacrtane na kartonu. Uopæe nisu imale dubinu. Nakon što je
neko vrijeme zurila u mene, bez rijeèi je pokupila odjeæu i
što je polaganije mogla, kao da je to neka predstava, stala oblaèiti komad po komad,
jedan po jedan. Onda se vratila u sobu s glasovirom i iz torbe izvadila èetku. Poèešljala se
i rupèiæem obrisala krv s usnica, obula se i otišla. Dok je izlazila, rekla je: "Znate, vi ste
lezbijka. Istina je. Možete to skrivati, ali do smrti æete biti lezbijka."
— Je li istina? — pitao sam.
Reiko je napuæila usnice i dala se na razmišljanje. — Pa, i jest i nije. S njom mi je
definitivno bilo bolje nego s mužem. To je èinjenica. Neko sam se vrijeme doista muèila
oko tog pitanja. Možda sam i lezbijka, ali dotad nisam primijetila. Ali više tako ne
mislim. Što ne znaèi da nemam sklonosti. Vjerojatno ih imam. Ali nisam lezbijka u
pravom smislu te rijeèi. Nikad ne osjeæam spolnu želju kad gledam neku ženu.
Razumiješ?
Kimnuo sam.
— Postoji vrsta djevojaka koje reagiraju na mene, i ja osjetim kad se to dogodi. Jedino se
tada to manifestira u meni. Ali, dok, recimo, grlim Naoko, ne osjeæam ništa posebno.
Kad je vruæe, hodamo po stanu praktièki gole, zajedno se kupamo, katkad èak spavamo u
istom krevetu, ali ne dogaða se ništa. Ništa ne osjeæam. Vidim da ima lijepo tijelo, ali to
je sve. Zapravo, Naoko i ja jednom smo igrale igricu. Pretvarale smo se da smo lezbijke.
Zanima te?
— Nego što. Recite mi.
— Kad sam joj isprièala ovu prièu - mi jedna drugoj sve govorimo, znaš - Naoko je
pokušala izvesti eksperiment. Skinule smo se i ona me pokušala milovati, ali uopæe nije
išlo. Samo me škakljalo. Mislila sam da æu umrijeti od smijeha. Kad se samo sjetim toga,
sve me zasvrbi. Bila je tako nespretna! Kladim se da ti je drago to èuti.
— Jest, da ti pravo kažem.
— Pa, uglavnom, to bi bilo to — rekla je Reiko, èešuæi se kraj obrve vrškom malog
prsta. — Kad je mala otišla iz moje kuæe, našla sam stolac i sjela, te pustila da mi misli
odlutaju, pitajuæi se
što da uèinim. Duboko u sebi èula sam kako mi srce tupo udara. Osjeæala sam da mi ruke
i noge teže cijelu tonu, a u ustima mi je bio okus kao da sam pojela nekog moljca, tako su
mi bila suha. Ali uspjela sam se odvuæi do kupaonice, znajuæi da æe mi se kæi brzo
vratiti. Htjela sam oèistiti ona mjesta na kojima me mala dirala i lizala. Izribala sam se
sapunom, ribala sam i ribala, ali nikako se nisam mogla riješiti sluzavog osjeæaja koji mi
je ostavila. Znala sam da vjerojatno umišljam, ali nije pomagalo. Te noæi sam tražila od
muža da vodimo ljubav, gotovo kao da se želim riješiti te ljage. Naravno, ništa mu nisam
rekla - nisam mogla. Rekla sam mu samo neka ide polako, sporije nego inaèe. I išao je.
Koncentrirao se na svaki detaljèiæ, zaista je išao jako, jako sporo, i kako sam te noæi
svršila, o da, tako nešto nikad prije nisam doživjela, nikad otkako smo se uzeli. A što
misliš, zašto? Jer je u mome tijelu još zaostao dodir njezinih prstiju. Samo zato.
— O, Bože, kako je ovo neugodno! Pogledaj, preznojila sam se! Ne mogu vjerovati da
sve to govorim - on je sa mnom "vodio ljubav", "svršila" sam! — Reiko se nasmiješila, a
usnice su joj se opet napuæile. — Ali èak ni to nije pomoglo. Prošla su dva dana, pa tri,
no njen dodir je još bio ondje. A njene posljednje rijeèi neprestano su mi odzvanjale u
glavi.
— Iduæe subote nije došla. Srce mi je cijeli dan tuklo dok sam èekala i pitala se što æu
uèiniti ako se pojavi. Ni na što se nisam mogla koncentrirati. Ali nije došla. Naravno.
Bila je ponosno stvorenje, a sa mnom je na kraju podbacila. Nije došla ni iduæi tjedan, ni
tjedan nakon toga, i ubrzo je veæ prošao cijeli mjesec. Odluèila sam da æu uspjeti
zaboraviti što se dogodilo kada proðe dovoljno vremena, ali nisam mogla zaboraviti. Kad
bih bila sama u kuæi, osjeæala sam njenu nazoènost i bila na rubu živaca. Nisam mogla
svirati glasovir, nisam mogla misliti, ništa nisam mogla raditi tih prvih mjesec dana. A
onda sam jednoga dana shvatila da svaki put kad iziðem iz kuæe nešto nije u redu.
Susjedi su me èudno gledali. U njihovim oèima vidjela sam neku novu distancu.
Pozdravljali su me pristojno kao i uvijek, ali u tonu njihova glasa
bilo je neèega drukèijeg, kao i u ponašanju prema meni. Moja prva susjeda, koja mi je
prije katkad znala doæi u posjet, sad me izbjegavala. Ali pokušala sam se ne obazirati na
te stvari. Poèneš li primjeæivati takve stvari, imaš prve simptome bolesti.
— A onda me jednog dana posjetila druga domaæica s kojom sam bila dobra. Bile smo
istih godina, naše majke bile su prijateljice, a dijete joj je išlo u isti vrtiæ kao moje pa
smo bile dosta bliske. Jednoga dana nenadano se pojavila i pitala me znam li da o meni
kruži grozan traè. "Kakav traè?" pitala sam. "Gotovo da to ne mogu izgovoriti, toliko je
grozno", rekla je. "E pa kad si ovo rekla, sad mi moraš reæi sve do kraja."
— I dalje mi nije htjela reæi, ali napokon sam sve izvukla iz nje. Hoæu reæi, i došla je
samo zato da mi kaže što je èula, pa naravno da je na kraju sve izbrbljala. Prema njezinoj
prièi, ljudi su govorili da sam zagrižena lezbijka i da sam zbog toga stalno u duševnim
bolnicama. Govorili su da sam svukla svoju uèenicu glasovira i pokušala joj svašta raditi,
a kad se ona opirala, onda sam je tako jako pljusnula da joj je nateklo cijelo lice.
Naravno, okrenuli su prièu naglavce, što je veæ samo po sebi bilo loše, ali najviše me
šokiralo to što su ljudi znali da sam bila u bolnici.
— Moja prijateljica svima je govorila da me poznaje cijelu vjeènost i da nisam takva, ali
djevojèini roditelji povjerovali su u njenu verziju i sad su je širili po susjedstvu. Uza sve
to, još su se raspitali o meni i tako su saznali da sam doista imala mentalnih problema.
— Verzija koju je moja prijateljica èula bila je da je djevojèica jednoga dana došla kuæi
sa sata - onoga dana, naravno - a lice joj je bilo naduto, usnica rasjeèena i krvava, s bluze
joj je nedostajalo nekoliko dugmeta, èak joj i donji veš bio razderan. Možeš li ti to
vjerovati? Sve je to, naravno, uèinila da uèini vjerodostojnom svoju prièu, koju je mama
morala iz nje izvlaèiti kliještima. Toèno je vidim kako to èini - maže krv na bluzu, kida
dugmad, dere èipku na grudnjaku, tjera samu sebe da plaèe sve dok joj se oèi ne
zacrvene, rašèupava kosu i onda majci prièa cijelu tu hrpu laži.
— Nije da krivim ljude što su joj vjerovali. I ja bih joj vjerovala, toj lijepoj lutkici
ðavolja jezika. Doðe doma plaèuæi, odbija govoriti jer ju je previše sram, a onda sve
provali iz nje. Naravno da æe joj ljudi vjerovati. A da sve bude još gore, to je toèno, ja
sam zbilja bila u bolnicama zbog mentalnih poremeæaja, zbilja je jesam udarila po licu
što sam jaèe mogla. Tko æe meni povjerovati? Vjerojatno samo moj muž.
— Prošlo je još nekoliko dana dok sam se borila s dilemom hoæu li mu reæi ili ne, ali
kad sam mu rekla, vjerovao mi je. Naravno. Isprièala sam mu sve što se toga dana
dogodilo - kakve mi je sve lezbijske stvari radila, kako sam je pljusnula. Naravno, nisam
mu rekla što sam osjetila. To mu nisam mogla reæi. I uglavnom, bio je izvan sebe od
bijesa i uporno govorio da æe otiæi ravno njezinoj obitelji. Rekao je: "Ti si ipak udana
žena. Udana si za mene. I majka si. Nema šanse da si lezbijka. Kakav vic!"
— Ali ja ga nisam pustila da ide. Time bi samo sve pogoršao. Ja sam znala. Ja sam znala
da je ona bolesna. Vidjela sam na stotine bolesnih ljudi, pa sam znala. Mala je bila trula
iznutra. Oguliš li sloj one prekrasne kože, ispod bi našao samo gnjilo meso. Znam da je to
strašno reæi, ali istina je. I znala sam da normalni ljudi nikad ne bi shvatili kakva je
zapravo, da mi tu ne možemo iziæi kao pobjednici. Bila je struènjak za manipuliranje
osjeæajima odraslih ljudi oko sebe, a mi nismo imali dokaze. Kao prvo, tko bi povjerovao
da je trinaestogodišnja djevojka namamila u homoseksualnu stupicu ženu u tridesetima?
Što god mi rekli, ljudi bi vjerovali što hoæe. Što bismo se više borili, bili bismo u
ranjivijoj poziciji.
— Mogli smo samo jedno: odseliti se. Da sam ostala u toj èetvrti, stres bi me slomio:
nešto bi mi u glavi opet škljocnulo. A taj je proces veæ poèeo. Morali smo otiæi odatle,
nekamo daleko gdje me nitko ne poznaje. Ali moj muž nije bio spreman iæi. Njemu još
nije bilo posve jasno u kolikoj sam krizi. A trenutak nije mogao biti gori: volio je svoj
posao, napokon nam je uspio kupiti vlastitu kuæu (živjeli smo u montažnoj kuæici), a
kæeri je bilo lijepo u vrtiæu. "Èekaj malo," rekao je, "ne možemo tek tako diæi sidro
i otiæi. Ja ne mogu tako lako naæi posao. Morali bismo prodati kuæu, naæi novi vrtiæ.
Trebat æe mi bar dva mjeseca."
— "Ja ne mogu èekati dva mjeseca", rekla sam mu. "Ovo æe me zauvijek dokrajèiti. Ne
šalim se. Vjeruj mi, znam što govorim." Simptomi su se veæ poèeli pojavljivati: zvonilo
mi je u ušima, èula sam glasove, nisam mogla spavati. Predložio je da ja odem prva, da
nekamo sama otputujem, a on æe doæi kad sve obavi.
— "Ne," rekla sam, "ne želim iæi sama. Raspast æu se ako ne budem imala tebe. Trebam
te. Molim te, ne ostavljaj me." Zagrlio me i poèeo preklinjati da izdržim samo još malo.
Samo jedan mjesec, rekao je. On æe se za sve pobrinuti - napustit æe posao, prodati
kuæu, urediti sve u vrtiæu, naæi novi posao. Možda može dobiti mjesto u Australiji,
rekao je. Samo je tražio da prièekam mjesec dana, i sve æe biti u redu. Sto sam na to
mogla reæi? Da sam se usprotivila, to bi me samo još više izoliralo.
Reiko je uzdahnula i pogledala u žarulju na stropu.
— Ali nisam mogla izdržati mjesec dana. Jednoga dana to se opet dogodilo: škljoc\ I
ovaj put bilo je stvarno loše. Uzela sam pilule za spavanje i odvrnula plin. Probudila sam
se u bolnici, i to je bio kraj. Tek za nekoliko mjeseci smirila sam se toliko da bih mogla
razmišljati, i onda sam zamolila muža neka mi da razvod. Rekao je da se nema namjeru
rastavljati. "Možemo poèeti iznova", rekao je. "Možemo otiæi na neko novo mjesto, samo
nas troje, i poèeti sve ispoèetka." "Sad je prekasno", rekla sam mu. "Sve je završilo kad si
tražio da prièekam mjesec dana. Ako si stvarno želio poèeti iznova, nisi mi to trebao reæi.
Sada kamo god da odemo, koliko god se daleko odselimo, stalno æe se dogaðati isto. I ja
æu od tebe tražiti isto, i patit æeš zbog mene. To više ne želim."
— Pa smo se rastavili. Ili bolje reèeno, ja sam se rastavila od njega. Ali za dvije godine
opet se oženio. Još mi je drago što sam ga natjerala da me ostavi. Zbilja. Znala sam da æu
biti ovakva do kraja života, a nikoga nisam htjela povuæi za sobom. Nisam nikoga htjela
siliti da živi u stalnom strahu kako æu svaki èas opet izgubiti razum.
— Bio je divan prema meni: idealan muž, vjeran, snažan i strpljiv, netko kome sam
mogla u potpunosti vjerovati. Uèinio je sve što je mogao ne bi li me izlijeèio, i ja sam
uèinila sve što sam mogla da se izlijeèim, i zbog njega i zbog naše kæeri. I vjerovala sam
u oporavak. Šest godina sam bila sretna, od dana vjenèanja. Pomogao mi je 99%, ali onaj
jedan posto je podivljao. Škljocl Srušilo se sve što smo izgradili. U djeliæu sekunde sve
se pretvorilo u ništa. I to zbog te male.
Reiko je pokupila opuške koje je zgazila i bacila ih u limenu kantu.
— Grozna prièa. Toliko smo se trudili, strašno, gradili smo svoj svijet opeku po opeku.
A srušio se u jednom trenu. Nismo se ni snašli, a veæ više nièega nije bilo.
Ustala je i zabila ruke u džepove. — Idemo natrag. Kasno je.
Nebo se smraèilo, sloj oblaka bio je deblji nego prije, Mjesec se nije vidio. Shvatio sam
da sada osjeæam miris kiše, kao Reiko. A s njim je bio pomiješan miris svježeg grožða u
njezinoj vreæici.
— Zato ne mogu otiæi odavde — rekla je. — Bojim se stupiti u izvanjski svijet. Bojim
se upoznati nove ljude i osjetiti nove osjeæaje.
— Shvaæam — rekao sam. — Ali ja mislim da vi to možete. Mislim da možete iziæi i
da æete uspjeti.
Reiko se nasmiješila, ali nije odgovorila.
Naoko je sjedila na kauèu s knjigom. Noge su joj bile prekrižene, a dok je èitala, ruku je
prislonila na sljepooèicu. Èinilo se kao da se prstima dotièe svake rijeèi koja joj je ulazila
u glavu i tako je opipava. Po krovu su poèele tapkati raspršene kapljice kiše. Bila je
obavijena svjetlošæu lampe koja je oko nje lebdjela poput fine prašine. Nakon dugog
razgovora s Reiko Naokina mladolikost dojmila me se na nov naèin.
— Oprosti što smo se toliko zadržali — rekla je Reiko, tapšuæi Naoko po glavi.
— Je li vam bilo lijepo? — pitala je Naoko, podižuæi pogled.
— Naravno — rekla je Reiko.
— Što ste radili — pitala me Naoko — tako nasamo?
— Nisam slobodan reæi, gospoðice — odgovorio sam.
Naoko se zakikotala i spustila knjigu. Onda smo svi troje jeli grožðe uz zvuke kiše.
— Kad ovako pada kiša — rekla je Naoko — osjeæam se kao da smo sami na svijetu.
Da bar nastavi padati, pa da nas troje ostanemo zajedno.
— Ma jasno — rekla je Reiko — a kad biste se vas dvoje bacili na posao, ja bih vas
valjda hladila lepezom ili svirala glazbu za ugoðaj na gitari, kao neka glupa gejša? Ne,
hvala!
— Ma, ja bih ti ga tu i tamo posudila — rekla je Naoko, smijuæi
se.
— Okej, onda sam za — rekla je Reiko. — Hajde, kišo, pljusni!
Kiša je doista pljusnula, i nastavila pljuštati. S vremena na vrijeme udario bi grom. Kad
smo pojeli grožðe, Reiko se vratila cigaretama i izvukla gitaru ispod kreveta, te poèela
svirati: najprije Desafinado i Djevojku iz Ipaneme, onda malo Bacharacha i nekoliko
pjesama Lennona i McCartnevja. Reiko i ja opet smo pijuckali vino, a kad ga je nestalo
podijelili smo preostali konjak iz moje ploške. Dok smo tako dugo u noæ razgovarali,
obuzelo nas je toplo, prisno raspoloženje, pa sam zajedno s Naoko poèeo željeti da kiša
nastavi padati.
— Hoæeš li me opet doæi vidjeti? — pitala je, gledajuæi me.
— Naravno da hoæu — rekao sam.
— A hoæeš li mi pisati?
— Svaki tjedan.
— A hoæeš li dodati i nekoliko redaka za mene? — pitala je Reiko.
— Nego što — rekao sam — vrlo rado.
U jedanaest je Reiko razvukla kauè i spremila mi krevet kao i noæ prije. Poželjeli smo
jedni drugima laku noæ i ugasili svjetlo. Kako nisam mogao zaspati, uzeo sam Èarobni
brijeg i bateriju iz
ruksaka i neko vrijeme èitao. Nešto prije ponoæi odškrinula su se vrata spavaæe sobe i
Naoko se uvukla u krevet kraj mene. Za razliku od prethodne noæi, sad se ponašala
normalno. Oèi su joj bile fokusirane, pokreti žustri. Prislonivši usta na moje uho, pro-
šaptala je — Ne znam, ne mogu spavati.
— Ni ja — rekao sam. Spustio sam knjigu i ugasio bateriju, te sam je zagrlio i poljubio.
Posvuda oko nas bila je tama i zvuèi kiše.
— A Reiko?
— Bez brige, zaspala je. A kad ona spava, onda zbilja spava. — A onda je Naoko upitala
— Hoæeš li mi zbilja opet doæi?
— Naravno da hoæu.
— Èak i ako ti ne budem mogla ništa dati?
Kimnuo sam u mraku. Osjeæao sam njezine pune dojke. Dlanom sam pogladio obris
njezina tijela kroz spavaæicu. Od ramena preko leða do bokova, stalno sam iznova
prelazio rukom preko nje, utiskujuæi liniju i mekoæu njezina tijela u mozak. Nakon što
smo neko vrijeme ležali u tom nježnom zagrljaju, Naoko mi je prislonila usnice o èelo i
ustala iz kreveta. Njezina blijedoplava spavaæica bljesnula je u tami, nalik na ribu.
— Zbogom — rekla mi je slabašnim glasom. Slušajuæi kišu, utonuo sam u spokojan san.
Iduæeg jutra još je kišilo - sipila je sitna, gotovo nevidljiva jesenja kišica, nimalo nalik na
juèerašnju provalu oblaka. Vidjelo se da kiši samo po mreškanju lokvica i kapanju koje
se èulo sa streha. Kad sam se probudio, ugledao sam mlijeènobijelu maglu kako okružuje
prozor, ali kako se Sunce dizalo, vjetriæ ju je otpuhao, pa su iz nje izronile okolne šume i
brežuljci.
Kao i dan prije, doruèkovali smo i otišli poèistiti ptiènjak. Naoko i Reiko obukle su žute
plastiène kabanice s kapuljaèama. Ja sam navukao džemper i nepropusnu vjetrovku. Vani
je zrak bio vlažan i studen. I ptice su se sklonile s kiše, pa su se zbile u dno kaveza.

pP— Ovdje je dosta hladno kad pada kiša, zar ne? — rekao sam Reiko.
— Sad æe sa svakom kišom postajati sve hladnije, dok ne padne prvi snijeg — rekla je.
— Oblaci iz Japanskog mora ovdje ispuštaju tone snijega.
— Što se zimi radi s pticama?
— Unesemo ih unutra, naravno. Što bismo drugo - da ih zaleðene iskopamo iz snijega? I
onda ih odmrznemo, oživimo i povi-èemo: OK, navali narode!
Èupnuo sam žièanu mrežicu, a papiga je zalepetala krilima i zakriještala: "Seronja!"
"Hvala!" "Ludo!"
— E njega bih ja rado zamrznula — rekla je Naoko sjetno. — Mislim da æu stvarno
poludjeti ako to budem morala slušati
svako jutro.
Kad smo oèistili ptiènjak, vratili smo se u stan. Dok sam se pakirao, žene su odjenule
radnu odjeæu. Zajedno smo izišli iz zgrade i rastali se kraj teniskih terena. One su
skrenule desno, a ja sam nastavio ravno. Dovikivali smo pozdrave i ja sam obeæao da æu
opet doæi. Naoko se blago nasmiješila i nestala iza ugla.
Na putu do kapije sreo sam nekoliko ljudi, sve u žutim kabanicama kakve su imale
Naoko i Reiko, i svi su imali nataknute kapuljaèe. Po kiši su sve boje bile neobièno jarke:
tlo je bilo intenzivno crno, borove grane blistavo zelene, a ljudi omotani žutom djelovali
su kao prikaze s onog svijeta koje smiju hoditi zemljom samo za kišovitih jutara. Lebdjeli
su nad tlom u tišini, noseæi poljodjelske alatke, košare i vreæe.
Èuvar se sjetio moga imena i oznaèio ga na listi posjetitelja dok sam izlazio. — Vidim da
ste došli iz Tokija — rekao je stari. — I ja sam jednom bio ondje. Samo jednom.
Svinjetina im je famo-
zna.
— Je li? — pitao sam, ne znajuæi što da mu odgovorim.
— Nije mi se baš sviðala hrana u Tokiju, ali svinjetina je bila da prste poližeš.
Vjerojatno ih uzgajaju na neki poseban naèin.
Rekao sam da ne znam, sad sam prvi put tako nešto èuo. — A kad ste to bili u Tokiju?
— Hmm, da vidimo — rekao je, nakrivivši glavu — je li to bilo kad se oženio Njegovo
Velièanstvo krunski princ? Moj sin je bio u Tokiju, pa sam rekao, morao bih bar jednom i
to vidjeti. Sigurno je to bilo 1959.
— E, tako davno je svinjetina u Tokiju sigurno bila dobra — rekao sam.
— A danas? — pitao je.
Nisam siguran, rekao sam, ali nisam baš èuo da je nešto posebno. To kao da ga je
razoèaralo. Po svemu sudeæi, htio je nastaviti razgovor, ali rekao sam mu da moram stiæi
na autobus i krenuo prema cesti. Nad stazom uz potok mjestimice su još lebdjele krpe
izmaglice, ali vjetriæ ih je odnosio prema strmim obroncima obližnje planine. Svako
malo zaustavio bih se u hodu, okrenuo, i bez ikakva posebnog razloga duboko uzdahnuo.
Osjeæao sam se kao da sam došao na planet na kojemu vlada malo drukèija sila teže. Pa
naravno, rekao sam sebi tužno: sad sam u izvanjskom svijetu.
Vrativši se u dom oko pola pet, smjesta sam se presvukao i otišao u prodavaonicu ploèa u
Sindžuku da odradim svoje radno vrijeme. Ja sam pazio na prodavaonicu od šest do pola
jedanaest, nešto malo bih i prodao, ali uglavnom sam sjedio kao ošamuæen i gledao
nevjerojatno šaroliko mnoštvo ljudi kako promièe vani. Bilo je obitelji, parova, pijanaca,
mafijaša, živahnih djevojaka u kratkim suknjama, bradatih hipija i barskih hostesa, te
nekih nedefiniranih tipova. Kad god bih pustio žestoki rock, hipiji i odbjegla mlaðarija
okupili bi se vani, plesali i udisali razrjeðivaè, ili bi samo sjeli na zemlju i besposlièarili.
Kad bih stavio Tonvja Bennetta, nestali bi.
Odmah pokraj nalazila se prodavaonica u kojoj je neki sredovjeèni èovjek pospanih oèiju
prodavao "igraèke za odrasle". Ja nisam mogao zamisliti zašto bi itko htio kupiti
raznorazna seksi
pomagala koja je držao, ali èinilo se da mu prodaja ide kao luda. U ulièici koja se nalazila
dijagonalno nasuprot prodavaonici ploèa vidio sam pijanog studenta kako povraæa. U
igraonici preko-puta nas u drugom smjeru kuhar iz lokalnog restorana provodio je pauzu
igrajuæi tombolu uz novèane oklade. Ispod streha prodavaonice koja je preko noæi bila
zatvorena èuèao je neki garavi beskuænik, ne mièuæi se. U prodavaonicu je ušla
djevojèica ne starija od dvanaest, trinaest godina, namazana blijedoružièastim ružem, i
zamolila me da stavim Jumpin ]ack Flash od Rolling Stonesa. Kad sam pronašao ploèu i
pustio joj je, poèela je puckati prstima u ritmu i drmati kukovima, te stala plesati po
duæanu. Onda me zatražila cigaretu. Dao sam joj jednu od poslovoðinih, koju je zahvalno
popušila, a kad je ploèa završila, otišla je bez ijednog "hvala". Svakih petnaestak minuta
zaèuo bih sirenu hitne pomoæi ili policije. Naišla su tri pijana direktora u odijelima i
kravatama, smijuæi se iz svega glasa i dovikujuæi "Dobra guzica!" lijepoj dugokosoj
djevojci u telefonskoj kabini.
Što sam dulje gledao, postajao sam sve zbunjeniji. Èemu sve to, k vragu? Sto sve to
zapravo znaèi?
Poslovoða se vratio s veèere i rekao mi — Hej, znaš što, Vata-nabe? Preksinoæ sam
povalio malu iz butika. — Veæ prije nekog vremena bacio je oko na djevojku koja je
radila u obližnjem butiku, i svako malo odnio bi joj ploèu na dar.
— Bravo — rekao sam mu, našto mi je on isprièao sve o svom podvigu, u detalje.
— Ako oæeš poševiti žensku, evo što ti je èiniti — poèeo je, sav pun sebe. — Prvo,
moraš joj nosit darove. Onda je moraš napit. Ono, baš napit. I onda obaviš poso. Lakše ne
može bit. Kužiš?
Zbunjeniji nego ikad, ukrcao sam se na putnièki vlak i vratio u dom. Navukao sam
zastore, ugasio svjetla, ispružio se u krevet, i obuzeo me osjeæaj da bi se Naoko svaki èas
mogla uvuæi kraj mene u krevet. Sklopivši oèi, osjeæao sam kako joj se grudi meko
nadimlju o moja prsa, èuo njezin šapat, i osjetio obrise njezina tijela u svome naruèju. U
tami sam se vratio u njezin mali svijet.
Osjetio sam miris livadske trave, èuo noænu kišu. Mislio sam na nju golu, kakvu sam je
vidio na mjeseèini, i zamišljao je kako èisti ptiènjak i gaji povræe, a njezino meko, lijepo
tijelo bilo je umotano u onu žutu kabanicu. Stišæuæi svoj nabrekli penis, mislio sam na
Naoko dok nisam svršio. To kao da mi je malo razbistrilo mozak, ali nije mi pomoglo da
zaspim. Osjeæao sam se iscrpljeno, oèajnièki sam želio zaspati, ali san mi jednostavno
nije htio doæi na oèi.
Ustao sam iz kreveta i stao kraj prozora, a moje oèi odlutale su prema stijegu. Sad kad na
njoj nije bio nacionalne zastave, motka je slièila divovskoj bijeloj kosti koja je stršila uvis
u noænu tamu. Što li Naoko sada radi, pitao sam se. Naravno, sigurno spava, spava
dubokim snom, ogrnuta tamom u onom svome èudnovatom malom svijetu. Uhvatio sam
se kako mislim: neka od tjeskobe bude sigurna bar u snovima.
7
1 DUÆEG JUTRA, U ÈETVRTAK, NA SATU
tjelesnoga nekoliko sam puta preplivao olimpijski bazen. Od takve energiène tjelovježbe
glava mi se još malo razbistrila pa sam ogladnio. Nakon što sam pojeo obilan ruèak u
studentskom restoranu poznatom po svojim obilnim ruèkovima, krenuo sam u knjižnicu
odsjeka za književnost pronaæi neke podatke, kadli sam naletio na Midori Kobajaši. S
njom je bila neka sitna i graciozna djevojka s naoèalama, ali kad me je ugledala, prišla mi
je sama.
— Kamo ideš? — pitala me.
— Na književnost, u knjižnicu — rekao sam.
— Daj pusti to i hajde na ruèak sa mnom.
— Veæ sam jeo.
— Pa što onda? Možeš opet.
Na kraju smo otišli u obližnju kavanu, gdje je ona pojela tanjur currvja a ja sam popio
kavu. Imala je bijelu košulju dugih rukava ispod žute vunene veste s uzorkom riblje kosti,
usku zlatnu ogrlicu i Disnevjev sat. Curry joj se oèito sviðao, a popila je i tri èaše vode.
— Gdje si bio? — pitala je Midori. — Zvala sam te ne znam koliko puta.
— Nešto si me htjela pitati?
— Ništa posebno. Samo sam zvala.
— Razumijem.
— Sto razumiješ?
— Ništa. Samo "razumijem" — rekao sam. — Onda, je li bilo novih požara?
— Baš je bilo zabavno, zar ne? Šteta nije velika, ali zbog onoli-kog dima sve je
djelovalo kao pravo. Super stvar. — Midori je is-kapila još jednu èašu vode, udahnula i
stala promatrati moje lice. — Hej, što je tebi? — pitala me. — Izgledaš kao odsutan
duhom.
Oèi ti nisu fokusirane.
— Dobro sam — rekao sam. — Vratio sam se s puta pa sam umoran.
— Izgledaš kao da si upravo vidio duha.
— Tako dakle.
— Hej, imaš danas popodne predavanja?
— Njemaèki i vjeronauk.
— Možeš to preskoèiti?
— Njemaèki ne mogu. Danas imam test.
— Kad završava?
— U dva.
— Okej. Hoæeš da poslije odemo u grad na piæe?
— U dva popodne?!
— Malo za promjenu, zašto ne? Izgledaš totalno odsutno. Hajde, doði piti sa mnom, da
se malo vratiš u život. To i ja želim -piti s tobom da se malo vratim u život. Sto veliš?
— Dobro, može — rekao sam uzdišuæi. — Potražit æu te u književnom traktu u dva.
Nakon njemaèkoga sjeli smo na bus za Šindžuku i otišli u neki avangardni bar po imenu
DUG, iza knjižare Kinokunija. Oboje smo za poèetak uzeli votku-tonik.
— Ja katkad svratim ovamo — rekla je. — Kod njih ti nije neugodno ako popodne piješ.
— A ti èesto piješ popodne?
— Katkad — rekla je, zveckajuæi ledom u èaši. — Katkad, kad svijet postane pretežak
za život, doðem ovamo na votku-tonik.
— Zar svijet katkad postane pretežak za život?
— Katkad — rekla je Midori. — I ja imam svoje problemèiæe.
— Kakve?
— S obitelji, deèkima, neredovitim menstruacijama. Tako to.
— Onda popij još jednu.
— I hoæu.
Mahnuo sam konobaru i naruèio još dvije votke-tonik.
— Sjeæaš se kako si me u nedjelju poljubio? — pitala je Midori. — Mislila sam na to.
Bilo je lijepo. Baš je bilo lijepo.
— To je lijepo.
— "To je lijepo" — ponovila je za mnom. — Kako èudno govoriš!
— Da?
— No, razmišljala sam o tome. Razmišljala sam kako bi bilo lijepo da je to bilo prvi put
da me je neki deèko poljubio. Kad bih mogla promijeniti redoslijed dogaðaja u životu,
definitivno bih htjela da mi to bude prvi poljubac, definitivno. A onda bih cijeli život
mislila nešto kao: Hej, što li se dogodilo s onim malim Va-tanabeom s kojim sam se prvi
put poljubila, na gornjoj terasi, sad mu je negdje 58? Zar to ne bi bilo super?
— Da, stvarno — rekao sam, krèkajuæi pistaciju.
— Hej, ma što je tebi? Zašto si tako odsutan? Još mi nisi ni odgovorio.
— Vjerojatno se još nisam priviknuo na svijet — rekao sam nakon kraæeg razmišljanja.
— Ne znam, osjeæam se kao da ovo nije stvarni svijet. Ti ljudi, taj okoliš: jednostavno
mi ne djeluju stvarno.
Midori je naslonila lakat na šank i pogledala me. — U nekoj pjesmi Jima Morrisona bilo
je nešto takvo, gotovo sam sigurna.
— Ljudi su strani kad si stranac.
— Mir — rekla je Midori.
— Mir — rekao sam ja.
— Stvarno bi trebao sa mnom u Urugvaj — rekla je Midori, još nalakæena na šank. —
Cura, obitelj, fakultet - daj sve to lijepo nogiraj.
— Ideja nije loša — rekao sam smijuæi se.
— Zar ne misliš da bi bilo divno kad bismo se riješili svega i svih i otišli nekamo gdje
nikoga živog ne poznajemo? Katkad mi doðe da to uèinim. Zbilja, zbilja mi doðe da to
uèinim. Recimo, ti me odvedeš nekamo daleko, daleko, a ja bih ti rodila puno djece,
žilave kao mali bikiæi. I živjeli bismo sretni do kraja života, i valjali se po podu.
Nasmijao sam se i popio treæu votku-tonik.
— Ali ti vjerojatno još ne želiš puno djece žilave kao bikiæi — rekla je Midori.
— Zaintrigirala si me — rekao sam. — Volio bih vidjeti kako izgledaju.
— To je u redu, ne moraš ih željeti — rekla je Midori jeduæi pistaciju. — A ja evo pijem
popodne i govorim štogod mi padne na pamet: "Ja bih sve nogirala i pobjegla." Èemu iæi
u Urugvaj? Tamo imaju samo magareæa govna.
— Možda imaš pravo.
— Posvuda samo magareæa govna. Govno tu, govno tamo, cijeli svijet je od magareæih
govana. Hej, ovu ne mogu otvoriti. Evo ti je. — Midori mi je pružila pistaciju. Namuèio
sam se dok je nisam otvorio. — Ali kako mi je u nedjelju laknulo] Išla sam s tobom na
gornju terasu, gledali smo požar, pili pivo, pjevali pjesme. Ne znam kad sam zadnji put
osjetila takvo potpuno olakšanje. Ljudi me stalno na nešto prisiljavaju. Èim me vide,
poènu mi govoriti što da èinim. Ti me bar ni na što ne prisiljavaš.
— Ne poznajem te dovoljno da bih te na išta prisiljavao.
— Hoæeš reæi, da me bolje poznaješ, i ti bi me prisiljavao, kao i svi drugi?
— Moguæe — rekao sam. — Tako ljudi žive u stvarnome svijetu: stalno jedni druge na
nešto prisiljavaju.
— Ti ne bi. Ja znam. Struènjak sam kad treba nekoga prisiljavati
i kad tebe netko prisiljava. Nisi ti taj tip. Zato se s tobom i mogu opustiti. Imaš li ti uopæe
pojma koliko na svijetu ima ljudi koji vole druge prisiljavati, a i da njih drugi na nešto
prisiljavaju? Hr-petinal A onda oko toga prave veliku frku, kao, "Ja sam je prisilio", "Ti
si me prisilio!" To vole. Ali ja to ne volim. Ja to èinim samo zato što moram.
— A na što ti prisiljavaš druge ili drugi tebe? Midori je stavila kocku leda u usta i poèela
je sisati.
— Želiš me bolje upoznati? — pitala je.
— Aha, recimo.
— Hej, slušaj, upravo sam te pitala: "Želiš li me bolje upoznati?" Kakav ti je to
odgovor?
— Da, Midori, volio bih te bolje upoznati — rekao sam.
— Zbilja?
— Da, zbilja.
— Èak i ako bi morao odvratiti oèi od onoga Što ugledaš?
— Tako si loša?
— Pa, na neki naèin — rekla je Midori mršteæi se. — Hoæu još jedno piæe.
Pozvao sam konobara i naruèio èetvrtu rundu piæa. Dok nisu stigla, Midori je podboèila
bradu rukom, još nalakæena na bar. Ja sam šutio i slušao Theloniousa Monka kako svira
Honeysuckle Rose. U lokalu je bilo još pet-šest mušterija, ali jedino smo mi pili alkohol.
Jak miris kave unosio je atmosferu prisnosti u sumornu unutrašnjost.
— Jesi li slobodan ovu nedjelju? — pitala je Midori.
— Mislim da sam ti veæ rekao, nedjeljom sam uvijek slobodan. Do šest, kad moram na
posao.
— Dobro onda, hoæemo li se ove nedjelje družiti?
— Može — rekao sam.
— Doæi æu po tebe u dom u nedjelju ujutro. Ali ne znam još kad. Je li to u redu?
— Može — rekao sam. — Nema problema.
— A sada da te pitam: možeš li pogoditi što mi se sada radi?
— Ne mogu ni zamisliti.
— Pa, kao prvo, želim leæi na velik, širok, paperjast krevet. Želim se udobno
raskomotiti, napiti, i da nigdje u blizini nema magareæeg govna, i da ti ležiš kraj mene. A
onda, malo pomalo, skidao bi mi odjeæu. Jaaako nježno. Onako kako majka svlaèi malo
dijete. Jaaako polako.
— Hmm...
— I onda se ja iskljuèim i ugodno mi je, a onda najednom shvatim što se dogaða i
povièem: "Prestani, Vatanabe!" A onda kažem:
"Ti mi se stvarno sviðaš, Vatanabe, ali viðam se s drugim. Ne mogu ovo. Konzervativna
sam što se tièe ovakvih stvari, vjerovao ti ili ne, zato molim te prestani." Ali ti ne
prestaješ.
— Ali ja bih prestao — rekao sam.
— Znam da bi. Nema veze, to je samo moja fantazija — rekla je Midori. — I onda mi ga
pokažeš. Svoju stvar. Kako strši nagore. Ja naravno smjesta zatvorim oèi, ali veæ sam ga
na trenutak vidjela. Pa kažem: "Prestani! Ne èini to! Ne želim nešto tako veliko i tvrdo!"
— Nije tako veliki. Obièan je.
— Nema veze, to je obièna fantazija. I onda se ti jako rastužiš, i meni te bude žao pa te
pokušavam utješiti. No, no, jadnièak mali.
— I kažeš da ti se to sada radi?
— Baš tako.
— A joj.
Otišli smo iz bara nakon pet rundi votke-tonika. Kad sam pokušao platiti, Midori me
pljesnula po ruci i platila šuštavom novèanicom od 10.000 jena koju je izvadila iz
novèanika.
— U redu je — rekla je. — Upravo su mi platili, a ja sam zvala tebe. Naravno, ako si
zadrti fašist pa ne dopuštaš da ti žena plati piæe...
— Ne, ne, u redu je.
— A i nisam ti pustila da mi ga staviš.
— Jer je tako velik i tvrd — rekao sam.
— Tako je — rekla je Midori. — Jer je tako velik i tvrd.
Onako pripita, Midori je promašila jednu stubu, pa smo zamalo pali niza stubište. Sloj
oblaka koji je zastirao nebo sad se povukao, i kasnopopodnevno sunce nježnom je
svjetlošæu kupalo gradske ulice. Midori i ja neko smo vrijeme tumarali naokolo. Rekla je
da bi se rado popela na drvo, ali nažalost u Sindžukuu nije bilo za penjanje pogodnih
stabala, a Carski vrtovi su se zatvarali.
— Baš šteta — rekla je Midori. — Obožavam se penjati na
drveæe.
Nastavili smo hodati i gledati izloge, i ubrzo su mi gradski prizori postali stvarniji nego
prije.
— Drago mi je što sam naletio na tebe — rekao sam. — Mislim da sam se sad malo više
priviknuo na svijet.
Midori je stala kao ukopana i zapiljila se u mene. — Istina je — rekla je. — Oèi su ti sad
mnogo fokusiranije nego prije. Vidiš? Godi ti druženje sa mnom.
— U to uopæe nema sumnje — rekao sam.
U pola šest Midori je rekla da mora doma spremiti veèeru. Rekao sam da æu se
autobusom vratiti u dom i otpratio je do
postaje.
— Znaš što mi se sada radi? — pitala me Midori dok sam odlazio.
— Nemam pojma na što sada misliš — rekao sam.
— Želim da mene i tebe zarobe gusari. Onda bi nas svukli i svezali jedno uz drugo,
licem u lice, gole, onim užadima.
— Zašto bi to napravili?
— To su perverzni gusari — rekla je.
— Ti si perverzna — rekao sam.
— I onda nas zakljuèaju u teretni prostor i kažu: "Za sat vremena bacit æemo vas u
more, pa se dotle zabavite."
— I...?
— I mi onda sat vremena uživamo, i valjamo se naokolo isprepletenih tijela.
— I to je glavna stvar koja ti se sada radi?
— Tako je.
— A joj — rekao sam ja, odmahujuæi glavom.
Midori je došla po mene u nedjelju ujutro u pola deset. Upravo sam se bio probudio i još
se nisam ni umio. Netko mi je poèeo udarati na vrata i vikati: "Hej, Vatanabe, neka
ženska!" Sišao sam u predvorje i zatekao Midori kako sjedi prekriženih nogu u
nevjerojatno kratkoj traper suknji, zijevajuæi. Svaki student na putu za doruèak usporio je
i zabuljio se u njene duge, vitke noge. Imala je zbilja lijepe noge.
— Jesam li došla prerano? — pitala je. — Sigurno si se tek probudio.
— Možeš prièekati petnaest minuta? Da se umijem i obrijem.
— Mogu èekati, ali svi mi deèki bulje u noge.
— A što si mislila, kad si došla u muški paviljon u tako kratkoj suknji? Naravno da
bulje.
— No dobro, nema veze. Danas imam stvarno slatke gaæice -sasvim su ružièaste, na
volanèiæe i èipkice.
— Tim gore — rekao sam, uzdišuæi. Vratio sam se u sobu, umio i obrijao što sam brže
mogao, odjenuo plavu košulju s ovratnikom na kopèanje i sivu sportsku jaknu od tvida, a
onda sam se vratio i izveo Midori van kroz kapiju. Oblijevao me hladan znoj.
— Reci, Vatanabe — rekla je Midori, gledajuæi u paviljonske zgrade — ovdje svi deèki
drkaju - cap-ca-rap?
— Vjerojatno — rekao sam.
— Misle li deèki na cure kada to rade?
— Valjda. Sumnjam da itko dok drka misli na burzu ili spreza-nje glagola ili Sueski
kanal. Ne, prilièno sam siguran da gotovo svi misle na cure.
— Sueski kanal?
— Na primjer.
— Dakle, oni valjda misle na neku odreðenu curu, je li tako?
— A zašto to ne pitaš deèka? — rekao sam. — Zašto bih ti ja tako nešto objašnjavao
nedjeljom ujutro?
— Samo me zanimalo — rekla je. — Osim toga, on bi se naljutio da ga tako nešto pitam.
Rekao bi da djevojke ne smiju postavljati takva pitanja.
— Što je sasvim logièan stav.
— Ali mene zanima. To je èista znatiželja. Misle li deèki na neku odreðenu curu dok
drkaju?
Odustao sam od izbjegavanja odgovora. — Pa, ja da. Za druge ne znam.
— Jesi li ikad mislio na mene dok si to radio? Reci mi istinu. Neæu se ljutiti.
— Ne, nisam, da ti pravo kažem — odgovorio sam iskreno.
— Zašto? Nisam ti dosta zgodna?
— Ma, zgodna si ti. Slatka si, i super ti stoje seksi kompletiæi.
— Zašto onda ne misliš na mene?
— Pa, kao prvo, tebe smatram prijateljicom, pa te ne želim uvlaèiti u svoje seksualne
maštarije, a kao drugo...
— Imaš neku drugu na koju moraš misliti.
— To bi otprilike bilo toèno — rekao sam.
— Pristojan si èak i kad je o ovako neèemu rijeè — rekla je Midori. — To mi se kod
tebe sviða. Pa ipak, ne bi li me pripustio samo na kratko? Želim biti u nekoj od tvojih
seksualnih maštarija ili sanjarija ili kako god ih veæ zoveš. Molim te to jer smo prijatelji.
Koga drugog mogu tako nešto moliti? Ne mogu tek tako nekome priæi i reæi: "Kad
veèeras budeš drkao, možeš li molim te jednu sekundu misliti na mene?" To te molim baš
zato što te smatram prijateljem. I želim da mi poslije kažeš kako je bilo. Znaš, što si radio
i tako to.
Pobjegao mi je uzdah.
— Ali ne možeš mi ga metnuti. Jer smo samo prijatelji. Zar ne? Dok god mi ga ne
metneš, možeš raditi što god hoæeš, misliti što god hoæeš.
— Ne znam, nikad to još nisam radio s tolikim ogranièenjima — rekao sam.
— Hoæeš li samo misliti na mene?
— Dobro, mislit æu na tebe.
— Znaš, Vatanabe, ne želim da dobiješ pogrešan dojam — da sam nimfomanka ili da
sam isfrustrirana ili da te izazivam. Mene te stvari jednostavno zanimaju. Želim znati
kako je to. Odrasla sam okružena samim djevojkama u djevojaèkoj školi, to znaš. Želim
znati što deèki misle i kako su im ustrojena tijela. I to ne samo iz dodataka ženskim
èasopisima, nego iz pravih praktiènih analiza.
— Praktiènih analiza? — progunðao sam.
— Ali moj deèko ne voli kad mene zanimaju stvari ili kad hoæu nešto pokušati. Naljuti
se, zove me nimfaèom ili ludaèom. Ne dopušta èak ni da mu popušim. E, to je jedna od
stvari koje umirem od želje prouèiti.
— A-ha.
— I ti mrziš kad ti netko puši?
— Ne, ne baš, ne mrzim.
— Bi li se moglo reæi da voliš?
— Da, moglo bi se. Ali možemo li o tome drugi put? Gledaj, pred nama je lijepo
nedjeljno jutro, i ne želim ga upropastiti prièama o drkanju i pušenju. Idemo razgovarati o
neèemu drugom. Je li tvoj deèko na istom fakultetu kao mi?
— Ne, on ide na drugi, naravno. Upoznali smo se u školi, na sekciji. Ja sam bila u
djevojaèkoj školi, a on u muškoj, i znaš kako to rade, zajednièki koncerti i tako to. Ali
ozbiljno smo prohodali poslije ispita. Hej, Vatanabe.
— Što je?
— Samo jednom to uèini. Misli na mene, dobro?
— Dobro, pokušat æu, iduæi put — rekao sam, predajuæi se.
Sjeli smo na putnièki vlak za Oèanomizu. Kad smo u Šindžukuu presjedali, na postaji
sam kupio tanki sendviè sa štanda kako
bih nadoknadio propušteni doruèak. Kava koju sam uz to popio imala je okus po kuhanoj
tinti. Nedjeljni jutarnji vlakovi bili su puni parova i obitelji koji su krenuli na izlete.
Skupina djeèaka s bejzbolskim palicama i jednakim dresovima jurili su po vagonu.
Nekoliko djevojaka u vlaku imale su kratke suknje, ali nijedna tako kratku kao Midori.
Midori je svako malo povlaèila svoju nadolje. Neki muškarci buljili su u njezina bedra,
zbog èega mi je bilo neugodno, ali njoj to kao da nije smetalo.
— Znaš što bih sada voljela raditi? — prošaptala je kad smo veæ neko vrijeme putovali.
— Pojma nemam — rekao sam. — Ali molim te, nemoj sada o tome. Netko æe te èuti.
— Šteta. Imala sam ludu ideju — rekla je Midori, naoèigled razoèarana.
— Nego, zašto idemo u Oèanomizu?
— Vidjet æeš.
Kako se oko postaje Oèanomizu nalazilo mnoštvo dopunskih škola19, nedjeljom je taj
dio bio pun školaraca koji su krenuli na nastavu ili pripremu za ispit. Midori se gurala
kroz gužvu jednom rukom èvrsto stišæuæi remen torbice, a drugom moju ruku.
Bez ikakva upozorenja, upitala me — Hej, Vatanabe, znaš li ti razliku izmeðu
konjunktiva sadašnjeg i prošlog u engleskome?
— Mislim da znam — rekao sam.
— Da te onda pitam, èemu takve stvari služe u svakodnevnom životu, molim te lijepo?
— Baš nièemu — rekao sam. — Možda nemaju nikakvu konkretnu svrhu, ali zbilja te
uèe da neke opæenite stvari poèneš shvaæati sustavnije.
Midori je na trenutak ozbiljno o tome promislila. — Nevjerojatan si — rekla je. — To
meni nikad nije palo na pamet. Ja sam stvari kao što su konjunktiv, diferencijalni raèun i
kemijski simboli uvijek smatrala posve beskorisnima. Totalnom gnjavažom. Pa sam ih
uvijek ignorirala. A sad se moram zapitati je li moj cijeli život promašen.
— Ignorirala si ih?
— Aha. Ono, za mene ne postoje. Nemam blagog pojma što znaèi "sinus" i "kosinus".
— Nevjerojatno! Kako si onda položila ispite? Kako si se upisala na fakultet?
— Ne budi smiješan — rekla je Midori. — Da bi prošao na pri-jamnome ne moraš znati
ništa! Samo ti treba malo intuicije - a ja imam sjajnu intuiciju. "Odaberite toèan odgovor
od ponuðena tri." Ja odmah znam koji je toèan.
— Moja intuicija nije dobra kao tvoja, pa do neke mjere moram biti sistematièan. Kao
svraka koja skuplja komadiæe stakla u šupljinu stabla.
— Ima li to neku svrhu?
— I ja se pitam. Vjerojatno je tako lakše obavljati neke stvari.
— Kakve stvari? Daj mi primjer.
— Recimo metafizièko razmišljanje. Svladavanje nekoliko jezika.
— Kakve koristi od toga?
— Ovisi o osobi koja to èini. Nekima koristi, nekima ne. Ali to je uglavnom vježbanje.
Drugo je pitanje ima li neku svrhu ili nema. Kao što sam rekao.
— Hmm — rekla je Midori, naizgled impresionirana. Povela me za ruku nizbrdo. —
Znaš, Vatanabe, ti zbilja dobro znaš objašnjavati.
— Ne znam baš — rekao sam.
— Istina je. Stotinu sam ljudi pitala èemu služi konjunktiv u engleskome, i nitko mi nije
dao dobar i jasan odgovor kao ti. Èak ni nastavnici engleskoga. Ili se zbune, ili naljute, ili
se samo nasmiju. Nitko mi nije dao iole pristojan odgovor. Da sam imala nekoga kao što
si ti kad sam postavljala to pitanje, da mi je to tako logièno objašnjeno, možda bi èak i
mene zainteresirao konjunktiv. K vragu!
— Hmm — rekao sam.
— Jesi li ikad èitao Kapital?
— Aha. Ne cijeli, naravno, ali neke dijelove jesam, kao i veæina ljudi.
— Jesi li ga shvatio?
— Neke dijelove sam shvatio, a druge nisam. Da bi èitala knjigu kao što je Kapital
moraš usvojiti neku osnovnu intelektualnu aparaturu. Ali mislim da razumijem osnovnu
ideju marksizma.
— Misliš da student prve godine koji nije èitao takve knjige može razumjeti Kapital na
prvo èitanje?
— To je gotovo pa nemoguæe, rekao bih.
— Kad sam ja išla na fakultet, uèlanila sam se u sekciju narodne glazbe. Samo sam
htjela pjevati pjesme. Ali drugi èlanovi bili su obièni prevaranti. Naježim se kad ih se
samo sjetim. Kad se uèlaniš, prvo ti kažu da moraš èitati Marxa. "Za iduæi put proèitajte
od stranice te i te do stranice te i te." Netko je držao predavanje o tome kako narodne
pjesme moraju biti istinski povezane s društvom i radikalnim pokretom. Pa kvragu sve,
otišla sam doma i zbilja se potrudila to èitati, ali ništa živo nisam razumjela. Bilo je gore
od konjunktiva. Nakon tri stranice sam odustala. Onda sam kao dobra mala pionirka
otišla na iduæi sastanak i rekla da sam èitala, ali nisam razumjela. Od tada pa nadalje
odnosili su se prema meni kao da sam idiot. Nemam kritièku svijest o klasnoj borbi, rekli
su, ja sam društveni bogalj. Hoæu reæi, bili su stvarno ozbiljni. I sve to zato što sam rekla
da ne razumijem neki tekst. Zar nisu bili grozni?
— A-ha — rekao sam.
— A i njihove takozvane diskusije bile su grozne. Svi su govorili velike rijeèi i pretvarali
se da znaju o èemu se govori. Ali ja bih postavila pitanje kad god nešto nisam razumjela.
"Što znaèi ta imperijalistièka eksploatacija o kojoj govorite? Ima li to neke veze s
Istoènoindijskom kompanijom?" "Znaèi li razaranje obrazovno-industrijskog kompleksa
da nakon diplome ne smijemo raditi za neku tvrtku?" I sliène stvari. Ali nitko mi ništa
nije htio objasniti. Ma kakvi - užasno bi se naljutili. Možeš li ti to vjerovati?
— Da, mogu — rekao sam.
— Jedan se proderao na mene: "Glupaèo, kako živiš kad uopæe nemaš mozga?" E pa
onda mi je bilo dosta. To nisam bila spremna trpjeti. Dobro, nisam jako pametna. Iz
radnièke sam klase. Ali radnièka klasa drži svijet u pogonu, i radnièku klasu izrabljuju.
Kakva je to revolucija kad se samo razbacuje velikim rijeèima koje ljudi iz radnièke klase
ne razumiju? Kakvo je to sranje od socijalne revolucije? Hoæu reæi, i ja bih rado
poboljšala svijet. Ako nekoga stvarno izrabljuju, moramo to zaustaviti. U to ja vjerujem, i
zato postavljam pitanja. Zar nemam pravo?
— Imaš pravo.
— I onda mi je sinulo. Sve su to lažnjaci. Na pameti im je samo da impresioniraju nove
èlanice svojim velikim rijeèima kojima se tako ponose, pa da im mogu zavuæi ruku pod
suknju. A kada diplomiraju, ošišaju se na kratko i naprijed u Mitsubishi, IBM ili Fuji
Bank. Naðu lijepe supruge koje nikad nisu èitale Marxa, dobiju djecu i daju im mondena
nova imena od kojih ti se povraæa. Koji æe obrazovno-industrijski kompleks oni razoriti?
Daj me nemoj nasmijavati! A ni novi èlanovi nisu bili ništa bolji. Ni oni ništa živo nisu
razumjeli, ali pretvarali su se da razumiju i smijali su mi se. Nakon sastanka bi mi rekli:
"Ne budi blesava! Pa što onda ako ne razumiješ? Samo se složi sa svime što kažu." Hej,
Vatanabe, imam ja stvari od kojih sam znala još više poludjeti. Hoæeš èuti?
— Naravno, zašto ne?
— Pa, jednom su sazvali kasnonoæni politièki sastanak, i svakoj djevojci su rekli da
napravi dvadeset rižinih kuglica za zakusku. Hoæu reæi, zamisli ti tu spolnu
diskriminaciju! Ja sam odluèila da æu za promjenu šutjeti, pa sam poslušno došla sa
svojih dvadeset rižinih kuglica, sve po propisu, unutra umeboši, izvana nori20. I što
misliš da sam dobila za svoj trud? Ljudi su se poslije žalili jer su moje kuglice iznutra
imale samo umeboši, i nisam donijela ništa uz njih! Druge djevojke napunile su svoje
kuglice ikrom ba-kalara i lososom, i još su donijele lijepe debele kriške prženih jaja. Tako
sam se razbjesnjela da nisam mogla govoriti! Sto si umišljaju
ti raspaèivaèi "revolucije", s kojim vražjim pravom rade frku oko rižinih kuglica? Neka
budu sretni što su dobili i umeboši i nori! Neka se sjete da u Indiji djeca umiru od gladi!
Nasmijao sam se. — I što je dalje bilo sa sekcijom?
— U lipnju sam se ispisala, toliko sam bila ljuta — rekla je Mi-dori. — Veæina tih
studentskih tipova su totalni foliranti. Umiru od straha da æe netko otkriti kako nešto ne
znaju. Svi èitaju iste knjige, svi prosipaju iste slogane, i obožavaju slušati Johna Coltra-
nea i gledati Pasolinijeve filmove. Tebi je to "revolucija"?
— Hej, mene nemoj pitati, ja revoluciju nikad nisam vidio.
— Pa, ako je to revolucija, nek si je metnu znaš kamo. Mene bi vjerojatno strijeljali što
sam stavila umeboši u rižine kuglice. I tebe bi strijeljali, jer razumiješ konjunktiv.
— Moglo bi se dogoditi.
— Vjeruj mi, znam što govorim. Ja sam iz radnièke klase. S revolucijom ili bez
revolucije, radnièka klasa i dalje æe jedva spajati kraj s krajem i živjeti u istim svinjcima
kao i prije. A što je zapravo revolucija? Sigurno nije samo mijenjanje imena na gradskoj
vijeænici. Ali ti frajeri to ne znaju - oni samo znaju svoje velike rijeèi. Reci mi, Vatanabe,
jesi li ikad vidio poreznika?
— Nikad.
— E pa ja jesam. Puno puta. Upadnu ti u kuæu i poènu se praviti važni. "A za što vam
služi ova knjiga poslovanja?" "Hej, dosta su vam traljavo voðene te knjige." "Ovo vi
zovete poslovnim izdatkom?" "Pokažite mi sve svoje raèune i to odmah." Mi dotle
èuèimo u kutu i kada doðe vrijeme veèeri moramo ih poèastiti sušijem deluxe - dostava u
kuæu. E pa da ti kažem, moj otac nijednom nije utajio porez. Takav je on, poštenjak iz
stare garde. Ali daj ti to reci porezniku. On samo kopa i kopa i kopa i kopa. "Prihod vam
je ovdje malo nizak, zar ne?" Pa naravno da je nizak
kad ne zaraðuješ! Došlo mi je da vrištim: "Idite kontrolirati one koji imaju novca!" Misliš
da bi se poreznici drukèije ponašali da doðe do revolucije?
— Malo vjerojatno, malo vjerojatno.
— E pa eto onda. Ne želim vjerovati ni u kakvu vražju revoluciju. Vjerovat æu samo u
ljubav.
— Mir — rekao sam.
— Mir — rekla je Midori.
— Hej, kamo mi idemo?
— U bolnicu — rekla je. — Tata mi je ondje. Danas je na mene red da budem s njim
cijeli dan.
— Tata?! Mislio sam da je u Urugvaju!
— To sam lagala — rekla je Midori službenim tonom. — Cijeli život galami da bi u
Urugvaj, ali nikad nije uspio. Jedva da može iz Tokija.
— Koliko je bolestan? — pitao sam.
— Samo je pitanje vremena — rekla je. Nastavili smo hodati u tišini.
— Znam što govorim. To je isto imala i mama. Tumor na mozgu. Možeš li ti to
zamisliti? Jedva su prošle dvije godine otkako je umrla od tumora na mozgu, a sad ga je i
on dobio.
Hodnici Sveuèilišne bolnice bili su buèni i puni vikend-posjeti-telja i pacijenata s manje
teškim simptomima, posvuda je lebdio onaj posebni miris bolnice, oblak
dezinfekcijskog sredstva i buketa cvijeæa koje su donijeli posjetitelji, te urina i madraca,
a sestre su jurile tamo-amo uz resko kloparanje potpetica.
Midorin otac bio je u poluprivatnoj sobi, u krevetu do vrata. Onako opružen, izgledao je
kao neko siæušno stvorenje s kobnom ranom. Ležao je postrance, mlitavo, klonula lijeva
ruka bila mu je nepomièna, a u nju je bila zabodena intravenozna igla. Bio je to malen,
žgoljav èovjek koji je djelovao kao da æe se još više smanjiti i stanjiti. Oko glave bio mu
je omotan bijeli zavoj, a nezdravo bijele ruke bile su istoèkane rupicama od injekcija i
intravenoznih dripova. Njegove poluotvorene oèi zurile su u prazno, u neku fiksiranu
toèku, nalik na dvije podlivene kugle
koje su se nekontrolirano trznule u našem smjeru kad smo ušli u sobu. Fiksirale su nas
nekih deset sekunda, a onda su opet polako odlutale u prazno.
Od samog pogleda na te oèi bilo je jasno da æe uskoro umrijeti. Na njegovoj puti nije bilo
znakova života, tek blijedi traèak neèega što je nekoæ bilo život. Tijelo mu je bilo nalik
na oronulu staru kuæu iz koje su odstranjene sve instalacije, i sada èeka da bude do
temelja srušena. Oko njegovih suhih usnica nicali su bu-senèiæi brkova, nalik na korov.
Dakle, pomislio sam, èak i nakon što iz tijela nestane toliko životne snage, brada i dalje
raste.
Midori je pozdravila debeljka u krevetu kraj prozora. On joj je kimnuo i nasmiješio se,
oèito nesposoban da išta kaže. Nekoliko se puta nakašljao te, nakon što je iz èaše kraj
jastuka otpio nekoliko gutljaja vode, premjestio je težinu i prevrnuo se na bok, okreæuæi
se prema prozoru. Kroz prozor se vidio samo rasvjetni stup i nekoliko strujnih kablova,
ništa više, èak ni oblaèak na nebu.
— Kako se osjeæaš, tata? — rekla je Midori, govoreæi ocu u uho kao da iskušava
mikrofon. — Kako si danas?
Njezin otac pomaknuo je usnice. 'Ne dobro', rekao je; umjesto da izgovori te rijeèi, on
kao da ih je oblikovao iz suhog zraka u dnu grla. 'Glava', rekao je.
— Imaš glavobolju? — pitala je Midori.
'Je', rekao je on. Oèito nije bio u stanju u jednom dahu izgovoriti više od jednog-dva
sloga.
— Pa, nije ni èudo — rekla je ona — baš su ti je rezali. Naravno da te boli. Zao mi je, ali
budi hrabar. Ovo je moj prijatelj Vata-nabe.
— Drago mi je — rekao sam. Midorin otac dopola je rastvorio usnice, a onda ih opet
zatvorio.
Midori je rukom pokazala na plastièni stolac kraj podnožja kreveta i ponudila mi da
sjednem. Poslušao sam je. Midori je ocu dala da popije vode i pitala bi li pojeo neko
voæe ili voæni žele. 'Ne', rekao je, a kad je Midori poèela navaljivati da nešto pojede,
rekao je: 'Jeo sam.'
Na noænom stoliæu kraj uzglavlja stajala je boca s vodom, èaša, zdjelica i maleni sat.
Midori je iz velike papirnate vreæe ispod stola izvadila èistu pidžamu, donje rublje i
druge stvari, poravnala ih i složila u ormariæ kraj vrata. Na dnu vreæice bila je hrana za
pacijenta: dva grejpfruta, voæni žele i tri krastavca.
— Krastavci? Što oni tu rade? — pitala je Midori. — Nemam pojma što je došlo mojoj
sestri. Na telefon sam joj rekla toèno što da kupi, a sigurna sam da krastavce nisam
spominjala! Trebala je donijeti kivi.
— Možda te nije dobro razumjela — rekao sam.
— Da, možda, ali da je promislila, shvatila bi da nisu krastavci. Hoæu reæi, što æe
pacijent s njima? Da sjedi na krevetu i žvaèe sirove krastavce? Hej, tata, hoæeš
krastavac?
'Ne', rekao je Midorin otac.
Midori je sjela kraj uzglavlja i poèela ocu prièati svakakve novosti od kuæe. Slika na
televizoru postala je mutna pa je zvala servis; teta iz Takaida za nekoliko dana dolazi u
posjet; ljekarnik g. Mijavaki pao je s bicikla: takve stvari. Otac joj je odgovarao
mrmljajuæi.
— Sigurno neæeš ništa jesti? 'Ne', odgovorio je njezin otac.
— A ti, Vatanabe? Hoæeš grejpfrut?
— Ne — odgovorio sam.
Nekoliko minuta kasnije Midori me odvela u televizijsku dvoranu i sjela na kauè popušiti
cigaretu. Tri pacijenta u pidžamama takoðer su pušili i gledali nekakvu politièku
diskusiju.
— Hej — prošaptala je Midori, a oèi su joj se zasjajile. — Onaj stari sa štakama gleda
mi u noge otkako smo ušli. Onaj s naoèalama u plavoj pidžami.
— A što si oèekivala kad nosiš takvu suknju?
— Ali to je lijepo. Sigurno im je svima dosadno. Vjerojatno im ovo koristi. Možda im
uzbuðenje pomogne da se brže oporave.
— Samo da ne proizvede suprotan uèinak.
Midori se zagledala u dim koji joj se dizao iz cigarete.
— Znaš — rekla je — moj tata nije tako loš. Katkad se naljutim na njega jer kaže grozne
stvari, ali u duši je pošten i istinski je volio mamu. Na svoj naèin je proživio život što je
dublje mogao. Možda je malo slab, i uopæe nema glavu za posao, i ljudi ga baš ne vole,
ali mnogo je bolji od lažljivaca i varalica koji stalno nešto izglaðuju jer su tako
slatkorjeèivi. Ja nisam ništa bolja od njega, jednom kad nešto kažem ni ja više ne
popuštam, tako da se stalno svaðamo, ali on zapravo nije loš.
Midori mi je uzela ruku kao da podiže nešto baèeno na ulici i stavila je sebi na krilo. Pola
moje ruke ležalo joj je na suknji, a pola dodirivalo njezino bedro. Neko me vrijeme
gledala u oèi.
— Oprosti što sam te dovela na ovakvo mjesto — rekla je — ali bi li još malo ostao sa
mnom?
— Ostat æu s tobom cijeli dan ako hoæeš — rekao sam. — Do pet. Volim biti s tobom, a
nemam nikakva drugog posla.
— Kako obièno provodiš nedjelju?
— Perem veš — rekao sam. — I glaèam.
— Vjerojatno mi ne želiš prièati o njoj...o svojoj curi?
— Ne baš. Komplicirano je, i ja, nekako, ne bih to mogao dobro objasniti.
— U redu. Ne moraš mi ništa objašnjavati — rekla je Midori. — Ali smijem li ti reæi što
ja mislim da se tu dogaða?
— Smiješ. Imam dojam da æe sve što ti izmisliš biti zanimljivo.
— Mislim da je udana.
— Zbilja?
— Da, ima negdje trideset i dvije, trideset tri, bogata je i lijepa, nosi bunde i cipele
Charles Jourdan21, svileno donje rublje, gladna je seksa, i voli raditi sve neke bljak
stvari. Vas dvoje nalazite se radnim danima popodne i onda gutate jedno drugo. Ali
nedjeljom je njezin muž doma pa se ne može viðati s tobom. Je li tako?
— Vrlo, vrlo zanimljivo.
— Traži od tebe da je vežeš i da joj vežeš oèi, pa onda ližeš svaki centimetar njezina
tijela. Onda te tjera da joj svašta guraš, i zau-
zima nevjerojatne poze, kao žena od gume, a ti je slikaš polaroid fotoaparatom.
— Zvuèi dosta zabavno.
— Sve vrijeme umire od želje za seksom, pa èini sve što joj padne na pamet. I svaki dan
misli na to. Slobodna je sve vrijeme, pa stalno planira: Hmm, iduæi put kada doðe
Vatanabe, radit æemo ovo, ili radit æemo ono. Legnete u krevet i ona poludi, isprobava
sve te položaje, i u svakom svrši triput. I kaže ti: "Zar nemam fantastièno tijelo? Mlade
cure više te ne mogu zadovoljiti. Mlade cure ti ovo neæe èiniti, zar ne? Ni ovo. Je li ti
dobro? Ali nemoj još svršiti!"
— Ti si gledala previše porniæa — rekao sam smijuæi se.
— Misliš? Malo sam se brinula zbog toga. Ali porniæe obožavam. Iduæi put moraš me
odvesti da pogledamo neki, vrijedi?
— Dobro — rekao sam. — Iduæi put kad budeš slobodna.
— Zbilja? Jedva èekam. Iæi æemo na pravi sado-mazo, s bièevima, i, ono, kad curu
tjeraju da piški pred svima. To najviše volim.
— Iæi æemo.
— Znaš što mi se najviše sviða u porno kinima?
— Ne mogu ni zamisliti.
— Kad god poène neka seksi scena, èuje se onaj zvuk "Gut!" kad svi odjednom
progutaju knedlu — rekla je Midori. — Super mi je taj "Gut!" Tako slatko!
Kad smo se vratili u bolnièku sobu, Midori je opet stala oca bombardirati reèenicama, a
on je u znak odgovora nešto mrmljao ili bi samo šutio. Oko jedanaest supruga èovjeka u
drugom krevetu došla je mužu presvuæi pidžamu, oguliti voæe i ostalo. Imala je okruglo
lice i izgledala dobroæudno, i dugo je èavrljala s Midori. Onda je došla bolnièarka s
novim intravenoznim dripom i prije nego je otišla još malo je porazgovarala s Midori i
onom ženom. Meni su oèi lutale po prostoriji i kroz prozor do strujnih kablova. Svako
malo pojavili bi se vrapci i sletjeli na njih. Midori je razgo-
varala s ocem i brisala mu znoj s èela, pomagala mu da ispljune sluz u rupèiæ i èavrljala
sa suprugom njegova cimera i bolnièarkom, a povremeno bi i meni uputila pokoju
reèenicu i provjeravala intravenoznu napravu.
Oko pola dvanaest lijeènik je stigao u vizitu, pa smo Midori i ja izašli u hodnik da
prièekamo. Kad je lijeènik izašao, Midori ga je pitala kako je njezinu ocu.
— Pa, tek smo operirali, držimo ga na analgeticima, pa je zato dosta izmožden — rekao
je lijeènik. — Trebat æe mi još dva-tri dana da procijenim rezultat operacije. Ako je
uspjela, bit æe u redu, a ako nije, onda æemo morati donijeti neke odluke.
— Neæete mu više otvarati glavu, zar ne?
— To doista ne mogu reæi dok za to ne doðe vrijeme — rekao je lijeènik. — Uau, kako
kratku suknju imate!
— Nije li zgodna?
— A što radite na stubama? — pitao je doktor.
— Ništa posebno. Pustim da mi sve visi — rekla je Midori. Bolnièarka iza doktora
zakikotala se.
— Nevjerojatno. Morate nam jednom doæi da otvorimo vašu glavu pa da vidimo što
ondje ima. Lijepo bih vas molio, dok ste u bolnici, idite dizalom. Ne treba mi još
pacijenata. I ovako imam posla preko glave.
Ubrzo nakon vizite došlo je vrijeme ruèku. Bolnièarka je krenula od sobe do sobe,
gurajuæi kolica puna obroka. Midorin otac dobio je gustu juhu od mesa i povræa, voæe,
kuhanu ribu oèišæenu od kosti, te povræe ispasirano u nekakvu kašicu. Midori ga je
okrenula na leða i podigla okreæuæi ruèku u podnožju kreveta. Poèela ga je hraniti
juhom. Nakon pet-šest žlica okrenuo je glavu na stranu i rekao: 'Više ne.'
— Moraš pojesti bar još toliko — rekla je Midori. 'Poslije', rekao je on.
— Nemoguæ si - ako ne jedeš kako treba, nikad neæeš vratiti snagu — rekla je. — Još
ne moraš piškiti?
'Ne', rekao je on.
— Hej, Vatanabe, idemo dolje u kantinu.
Pristao sam, ali zapravo mi se i nije jelo. Kantina je bila puna doktora, sestri i posjetitelja.
Dugi nizovi stolaca i stolova ispunjali su golemu podzemnu špilju bez prozora u kojoj
kao da su sva usta jela ili govorila - nesumnjivo o bolestima, a glasovi su odzvanjali i
vraæali se kao u tunelu. Tu i tamo kroz jeku bi se probila neka interna obavijest
lijeènicima i sestrama. Dok sam ja zauzimao stol, Midori je kupila dva standardna obroka
i donijela ih na aluminijskom pladnju. Kroketi u umaku od vrhnja, krumpir-salata,
sjeckano zelje, povræe na pari, riža i miso juha22: sve je to bilo naslagano na pladnju u
istim onakvim bijelim plastiènim posu-dicama kakve su davali i pacijentima. Pojeo sam
pola, a ostalo ostavio. Midori kao da je uživala u jelu, i pojela je sve do zadnjeg zalogaja.
— Nisi gladan? — pitala je, pijuckajuæi vruæi èaj.
— Pa i nisam — rekao sam.
— To je zbog bolnice — rekla je, prelazeæi pogledom po kantini. — To se dogaða kad
ljudi nisu navikli na ovo mjesto. Zbog mirisa, zvukova, ustajalog zraka, lica pacijenata,
stresa, razdraženosti, razoèaranja, boli, umora — to te dokrajèi. Nešto te stegne u želucu
i ubije ti apetit. Ali kad se jednom navikneš, uopæe nije problem. Osim toga, ne možeš se
dobro brinuti za bolesnika ako sam dobro ne jedeš. To je istina. Znam što govorim jer mi
se to dogodilo s djedom, bakom, mamom, a sad i s tatom. Nikad ne znaš hoæeš li
propustiti iduæi obrok, pa je važno jesti kad možeš.
— Vidim što hoæeš reæi — rekao sam.
— Roðaci doðu u posjet, pa siðu sa mnom ovamo na ruèak, i uvijek pola ostave, baš kao
ti. I uvijek kažu: "Joj, Midori, baš lijepo što imaš tako dobar tek. Ja sam previše uzrujana
da bih jela." Daj se uozbilji, ja se tu brinem za pacijenta! Oni samo navrate i pokažu malo
suæuti. Ja brišem govna i skupljam sluz i otirem znoj. Da je za èišæenje govana potrebna
samo suæut, imala bih pedeset
puta više suæuti nego svi drugi! Umjesto toga oni vide kako jedem i onda me pogledaju i
kažu: "Joj, Midori, imaš tako dobar tek!" Sto misle da sam ja, magarac koji vuèe
zapregu? Imaju dovoljno godina da znaju kako svijet funkcionira, zašto su onda tako
glupi? Lako je izgovarati velike rijeèi, ali važno je hoæeš li ili neæeš oèistiti govna. I
mene nešto zna zaboljeti, znaš. I ja se iscrpim kao i svi drugi. I meni doðe da se
rasplaèem od muke. Hoæu reæi, daj ti pokušaj gledati hrpu doktora kako se skupljaju na
gomilu i nekome otvaraju glavu, a nema nade da ga spase, i onda nešto unutra prèkaju, pa
još jednom, pa još jednom, i svaki put je èovjeku sve gore, sve je luði, pa da vidim kako
æe se tebi to svidjeti! I povrh svega ušteðevina se topi. Ne znam hoæu li moæi nastaviti s
fakultetom još tri i pol godine, a nema šanse da æe moja sestra, ako se ovako nastavi,
moæi platiti vjenèanje.
— Koliko dana u tjednu dolaziš? — pitao sam.
— Obièno èetiri — rekla je Midori. — Ova bolnica navodno nudi kompletnu njegu, i
sestre su divne, ali jednostavno imaju previše posla. Dobro je da neki èlan obitelji malo
uskoèi. Sestra pazi na knjižaru a ja moram studirati. Ali svejedno stigne doæi tri dana na
tjedan, a ja doðem èetiri. I još tu i tamo svratimo. Vjeruj mi, kompletno radno vrijeme!
— Kako se stigneš družiti sa mnom ako si tako zauzeta?
— Volim se družiti s tobom — rekla je Midori, vrteæi plastiènu èašu.
— Idi se prošeci na nekoliko sati — rekao sam. — Ja æu paziti na tvog oca.
— Zašto?
— Moraš se maknuti iz bolnice i opustiti, nasamo - ni s kim ne razgovarati, samo
razbistriti glavu.
Midori je oko minutu razmišljala o tome, a onda je kimnula. — Hmm, možda imaš pravo.
Ali znaš li što treba raditi? Kako æeš se brinuti o njemu?
— Gledao sam. Uglavnom sam shvatio. Provjeriš ono intravenozno, daš mu vode,
obrišeš znoj i pomogneš mu da iskašlje sluz.
Guska je ispod kreveta, a ako ogladni dat æu mu ono što je ostalo od ruèka. Što god ne
budem znao, pitat æu sestru.
— Mislim da æe to biti dovoljno — rekla je Midori smiješeæi se. — Ali ima još nešto.
Poèinje se gubiti, pa zna reæi èudne stvari -koje nitko ne razumije. Nemoj se brinuti ako
se to dogodi.
— Snaæi æu se — rekao sam.
Kad smo se vratili u sobu, Midori je rekla ocu da mora nešto obaviti i da æu ga dotle ja
paziti. Èinilo se da on na to nema što reæi. Možda mu to ništa i nije znaèilo. Samo je
ležao na leðima i zurio u strop. Da nije svako malo trepnuo, netko bi pomislio da je
mrtav. Njegove oèi bile su podlivene krvlju kao da je pio, i svaki put kad bi duboko
udahnuo nosnice bi mu se malo raširile. Osim toga, nije pomaknuo ni mišiæ, i uopæe se
nije trudio odgovoriti Midori. Nisam mogao ni zamisliti što misli ili osjeæa u tmastim
dubinama svijesti.
Kad je Midori otišla, pomislio sam da bih mogao pokušati s njim razgovarati, ali nisam
imao pojma što ni kako bih mu rekao, pa sam samo šutio. Ubrzo je sklopio oèi i zaspao.
Sjeo sam na stoliæ kraj uzglavlja i promatrao kako mu se povremeno trza nos, sve
vrijeme u nadi da neæe baš sada umrijeti. Kako bi to èudno bilo, mislio sam, kad bi ovaj
èovjek izdahnuo dok sam ja kraj njega. Na kraju krajeva, vidim ga prvi put u životu, a
veže nas samo Midori, djevojka koju sluèajno poznajem s predavanja iz Povijesti drame.
Ali nije umirao, samo je spokojno spavao. Približivši uho njegovu licu, èuo sam njegovo
slabašno disanje. Opustio sam se i poèeo èavrljati sa ženom pacijenta u susjednom
krevetu. Nije prestajala govoriti o Midori, misleæi da sam joj ja deèko.
— Divna je to djevojka — rekla je. — Krasno se brine o ocu; dobra je, nježna, osjeæajna
i èvrsta, i još je lijepa. Budi dobar prema njoj. Nemoj je pustiti da ode. Drugu takvu
neæeš naæi.
— Bit æu dobar prema njoj — rekao sam ne ulazeæi u diskusiju.
— Ja doma imam sina i kæer. Njemu je 17, njoj 21, i nijednome od njih ne padne na
pamet da doðe u bolnicu. Èim im završi
škola, odu na surfanje ili spoj ili veæ nešto. Užasni su. Izmuzu iz mene džeparac i
nestanu.
U pola dva otišla je u kupnju. Obojica muškaraca èvrsto su spavali. Soba je bila okupana
blagim zrakama popodnevnog sunca, i ja sam se osjeæao kao da bih i ja svaki tren mogao
zadrijemati onako nasaðen na stolac. Žute i bijele krizanteme u vazi na stolu kraj prozora
podsjeæale su da je jesen. U zraku je lebdio slatkast miris kuhane ribe od ruèka. Sestre su
i dalje klaparale hodnikom, razgovarajuæi èistim, prodornim glasovima. Svako malo
povirile bi u sobu i široko mi se nasmiješile kad su vidjele da oba pacijenta spavaju. Bilo
bi mi drago da imam što za èitanje, ali u sobi nije bilo knjiga, èasopisa ni novina, samo
kalendar na zidu.
Mislio sam na Naoko. Mislio sam na nju golu, samo s kopèom za kosu na sebi. Mislio
sam na krivulju njezina struka i tamnu sjenu stidnih dlaèica. Zašto mi se tako pokazala?
Zar je hodala u snu? Ili je to bila samo moja mašta? Kako je vrijeme prolazilo i taj maleni
svijet nestajao u daljini, postajao sam sve manje siguran da su dogaðaji te noæi bili
stvarni. Ako bih sebi rekao da su bili stvarni, vjerovao sam da jesu, a ako bih si rekao da
su bili mašta, izgledali su mi kao mašta. Bili su odviše jasni i detaljni da bi bili mašta, i
odviše zaokruženi i prelijepi da bi bili stvarnost: Naokino tijelo i mjeseèina.
Midorin otac najednom se probudio i poèeo kašljati, te tako prekinuo moje sanjarenje.
Pomogao sam mu da iskašlje sluz u rupèiæ i ruènikom mu obrisao znoj s èela.
— Hoæete li popiti vode? — pitao sam, na što je kimnuo po-maknuvši glavu oko èetiri
milimetra. Pridržao sam mu staklenu boèicu za vodu kako bi mogao malo pomalo
pijuckati, dok su mu suhe usnice podrhtavale a grlo se trzalo. Popio je i zadnju kap mlake
vode iz boce.
— Hoæete da vam dam još malo? — pitao sam. Uèinilo mi se da mi nešto hoæe reæi, pa
sam približio uho.
'Dosta je', rekao je tihim, suhim glasom - glas mu je bio èak tiši i suši nego prije.
— Zašto ne biste nešto pojeli? Sigurno ste gladni. — Odgovorio mi je laganim kimanjem
glave. Po uzoru na Midori, podigao sam mu krevet i poèeo ga naizmjence hraniti žlicama
povrtne kašice i kuhane ribe. Neizmjerno dugo trebalo mu je da pojede polovicu hrane, a
onda je malo odmahnuo glavom da mi signalizira kako mu je dosta. Ta kretnja bila je
gotovo neprimjetna; oèito ga je boljelo ako bi se jaèe pomaknuo.
— A malo voæa? — pitao sam ga.
'Ne', rekao je. Obrisao sam mu krajièke usnica ruènikom i ponovno polegao krevet, a
onda sam iznio posuðe u hodnik.
— Je li bilo fino? — pitao sam. 'Užas', odgovorio je.
— Da — rekao sam smiješeæi se. — I izgledalo je gadno. — Midorin otac kao da se nije
mogao odluèiti hoæe li jaèe otvoriti oèi ili ih zatvoriti, pa je samo šutke ležao i gledao
me. Pitao sam se zna li tko sam ja. Djelovao je opuštenije sa mnom nego kad je tu bila i
Midori. Vjerojatno me zamijenio s nekim. Ili sam ja bar tako htio misliti.
— Baš je lijep dan — rekao sam, balansirajuæi na stolcu prekriženih nogu. — Jesen je,
nedjelja, vrijeme je divno, kamo god odete, svugdje gužva. Najljepše je na ovako lijep
dan odmoriti se negdje unutra. Naporno je s tim gužvama. A i zrak je loš. Ja nedjeljom
uglavnom perem veš - ujutro ga operem, objesim na krov paviljona, skinem ga prije
zalaska Sunca, dobro ga izglaèam. Glaèanje mi uopæe nije problem. Posebno je
zadovoljstvo kad izravnaš nešto što je bilo naborano. A i dobro mi ide. Naravno, isprva
mi nikako nije išlo. Sve sam gužvao. Ali nakon mjesec dana prakse veæ sam znao što
radim. I tako mi je nedjelja postala dan za pranje i glaèanje. Danas, jasno, nisam stigao.
Šteta: propade jedan savršen dan za pranje veša.
— Ali nema veze. Sutra æu ustati ranije da to obavim. Bez brige. Nedjeljom nemam
drugog posla.
— Kad sutra ujutro sredim rublje i objesim ga da se suši, otiæi æu na predavanje u deset.
Samo na to idem zajedno s Midori:
Povijest drame. Radim na Euripidu. On je bio stari Grk — jedan od velike trojke grèkih
tragièara, zajedno s Eshilom i Sofoklom. Navodno je umro u Makedoniji, od ugriza psa,
ali u to ne vjeruju svi. Uglavnom, to je taj Euripid. Meni se više sviða Sofoklo, ali to je
valjda stvar ukusa. Stvarno ne mogu reæi koji je bolji.
— Njegove drame odlikuju se naèinom na koji se sve tako zapetlja da likovi padnu u
klopku. Razumijete? Pojavljuje se mnogo raznih ljudi, svi imaju svoje probleme, razloge
i opravdanja, i svaki ide za svojom idejom pravde ili sreæe. A posljedica svega jest da
nitko ništa ne može. Sto je i oèito. Hoæu reæi, praktièki je nemoguæe da pobijedi svaèija
pravda i trijumfira svaèija sreæa, pa nastupa kaos. I što mislite, što se onda dogodi?
Jednostavno -na kraju se pojavi neki bog i poène usmjeravati promet. "Ti izvoli tamo, ti
doði ovamo, ti se naði s njom, a ti sjedi i èekaj malo." Samo tako. On je tu da sve
popravi, na kraju se sve sredi. To zovu
"deus ex machina". Kod Euripida gotovo uvijek imamo deus ex machina, i upravo to je
podijelilo kritièare.
— Ali razmislite malo - što bi bilo da u stvarnom životu postoji deus ex machina? Sve bi
bilo tako lako! Kad ti je teško ili se osjetiš uhvaæen u stupicu, odozgo se spusti neki bog i
riješi ti sve probleme. Ima li što lakše? Uglavnom, to je Povijest drame. Na fakultetu
radimo manje-više takve stvari.
Midorin otac nije govorio ništa, ali sve vrijeme dok sam govorio nije skidao svoje prazne
oèi s mene. Naravno, ja u tim oèima nisam mogao vidjeti razumije li išta od onoga što mu
govorim.
— Mir — rekao sam.
Nakon tolike govorancije obuzela me strašna glad. Za doruèak nisam jeo gotovo ništa, a
ruèak sam pojeo samo dopola. Sad mi je bilo žao što za tim ruèkom nisam jeo više, ali
žaljenje mi nije pomagalo. Pogledao sam u ormariæ ima li što za jelo, ali našao sam samo
konzervu norija, pastile protiv kašlja Vicks i sojin umak. Bila je tu i ona papirnata
vreæica s krastavcima i grejpfrutom.
— Ja bih pojeo malo krastavaca, ako smijem — rekao sam
Midorinu ocu. Nije mi odgovorio. Oprao sam krastavce u umivaoniku i u zdjelu nakapao
malo sojina umaka. Onda sam umotao krastavac u nori, umoèio ga u sojin umak i
pohlepno sažvakao.
— Mmm, što je fino! — rekao sam Midorinu ocu. — Svježe, jednostavno, miriši na
pravo. Stvarno dobri krastavci. Mnogo bolja hrana od kivija.
Smazao sam jedan krastavac i bacio se na drugi. Bolesnièka soba odjekivala je od moga
mljackanja. Tek nakon što sam pojeo cijeli drugi krastavac mogao sam odahnuti. Na
plinskom rešou u hodniku pristavio sam vodu za èaj.
— Pije li vam se štogod? Voda? Sok? — pitao sam Midorina oca.
'Krastavac', rekao je.
— Super — rekao sam ja osmjehujuæi se. — S norijem? Kratko je kimnuo. Opet sam
pridigao krevet. Onda sam
odrezao jedan zalogaj krastavca, umotao ga u plošku norija, sve zajedno nabo na
èaèkalicu, umoèio u sojin umak i ubacio u pacijentova nestrpljiva usta. Gotovo ne
promijenivši izraz lica Midorin otac žvakao je i žvakao komadiæ krastavca, da bi ga na
kraju progutao.
— Kakvo je? Fino, zar ne? 'Fino', rekao je.
— Dobro je kad je èovjeku hrana ukusna — rekao sam. — To je kao neki dokaz da si
živ.
Jeo je dok nije pojeo cijeli krastavac. Kad ga je pojeo, tražio je vode, pa sam mu dao iz
boce. Nekoliko minuta kasnije rekao je da mora piškiti, pa sam ispod kreveta uzeo
staklenku za urin i približio je vrhu njegova penisa. Onda sam ispraznio staklenku u
zahod i isprao je. Zatim sam se vratio u bolesnièku sobu i popio èaj do kraja.
— Kako se osjeæate? — pitao sam. 'Moja.. .glava', rekao je.
— Boli?
'Malo', rekao je, lagano se mršteæi.
— Pa, nije ni èudo, upravo su vas operirali. Mene, naravno, nikad nisu, pa ne znam kako
je to.
'Karta', rekao je.
— Karta? Koja karta? 'Midori', rekao je. 'Karta.'
Nisam imao pojma o èemu govori, pa sam šutio. I on je na neko vrijeme zašutio. A onda
mi se uèinilo da govori 'Molim'. Sirom je otvorio oèi i upro ih u mene. Naslutio sam da
mi nešto želi reæi, ali nisam imao ni najblažu ideju što.
'Ueno', rekao je. 'Midori.'
— Postaja Ueno? Kratko je kimnuo.
Pokušao sam rezimirati da vidim na što cilja: "Karta, Midori, molim, postaja Ueno", ali
nisam imao pojma što mu to znaèi. Pretpostavio sam da mu u glavi vlada zbrka, ali za
razliku od prije oèi su mu sad bile strahovito bistre. Podigao je ruku za koju nije bila
prikvaèena intravenozna naprava i ispružio je prema meni. To mu je vjerojatno
predstavljalo golem napor, jer se vidjelo kako mu ruka dršæe u zraku. Ustao sam i stisnuo
tu slabunjavu, naboranu ruku. Uzvratio mi je stisak s onoliko snage koliko je uspio
prikupiti i opet rekao: 'Molim.'
— Ne brinite se — rekao sam. — Ja æu se pobrinuti za kartu i Midori. — Pustio je da
mu ruka padne na krevet i zatvorio oèi. A onda, glasno udahnuvši, pao je u san. Uvjerio
sam se da je još živ, a onda izašao da stavim još vode za èaj. Dok sam srkao vruæu
tekuæinu, shvatio sam da sam na neki naèin zavolio tog malenog èovjeka na rubu smrti.
Žena drugog pacijenta vratila se za nekoliko minuta i pitala je li sve u redu. Umirio sam
je i rekao da jest. I njezin muž èvrsto je spavao i duboko disao.
Midori se vratila poslije tri.
— Bila sam u parku, potpuno sam se iskljuèila — rekla je.
— Uèinila sam ono što si mi rekao, ni s kim nisam razgovarala, pustila sam mozak na
pašu.
— Kako je bilo?
— Hvala, sad mi je mnogo bolje. Još imam onaj osjeæaj tromosti i zamora, ali tijelo mi
je mnogo laganije nego prije. Valjda sam bila umornija nego što sam mislila.
Kako joj je otac èvrsto spavao, nismo imali što raditi, pa smo kupili kavu iz automata i
popili je u televizijskoj dvorani. Prijavio sam Midori sve što se dogodilo dok je nije bilo -
da joj je otac lijepo odspavao, onda se probudio i pojeo malo onoga što mu je ostalo od
ruèka, onda je vidio mene kako jedem krastavac pa je i on tražio, da je pojeo cijeli i
piškio.
— Vatanabe, nevjerojatan si — rekla je Midori. — Mi ga svi kao ludi pokušavamo
natjerati da bilo što pojede, a tebi je pojeo cijeli krastavac! Nevjerojatno!
— Ne znam, mislim da me samo vidio kako s apetitom jedem svoj.
— Ili ti možda jednostavno znaš ljude navesti da se opuste.
— Nema šanse — rekao sam smijuæi se. — Mnogi æe ti reæi da je upravo suprotno.
— Što misliš o mome ocu?
— Sviða mi se. Ne da smo si bogzna što imali reæi. Ali ne znam, djeluje mi kao dobar
èovjek.
— Je li šutio?
— Stalno.
— Trebao si ga vidjeti prije tjedan dana. Bio je grozan — rekla je Midori, odmahujuæi
glavom. — Kao da je potpuno skrenuo i podivljao. Gaðao me èašom, vikao grozote:
"Dabogda crkla, kravo glupa!" Od te bolesti ljudi znaju podivljati. Ne zna se zašto, ali
ljudi najednom postanu strašno pakosni. Isto je bilo i s mamom. Sto misliš, što mi je
rekla? "Nisi ti moja kæi! Mrzim te iz dna duše!" Kad je to rekla, na sekundu mi se sve
zamraèilo. Ali takve stvari sastavni su dio ove bolesti. Nešto pritisne neki dio mozga pa
ljudi govore svakakve gadarije. Èovjek zna da je to zbog bolesti,
ali svejedno zaboli. A što oèekuješ? Ja se tu ubijam od posla zbog njih, a oni mi govore
grozote.
— Razumijem te — rekao sam. Onda sam se sjetio èudnih fragmenata koje mi je
promrmljao Midorin otac.
— Karta? Postaja Ueno? — rekla je Midori. — Pitam se što mu je to znaèilo.
— A onda je rekao Molim i Midori.
— Molim te brini se za Midori?
— Ili možda želi da odeš u Ueno i kupiš kartu. Red rijeèi je zbrkan, tko zna što je htio
reæi? Znaèi li ti nešto postaja Ueno?
— Hmm, postaja Ueno. — Midori je neko vrijeme razmišljala. — Jedino se sjeæam da
sam dvaput bježala od kuæe, kad mi je bilo
osam i deset godina. Oba puta sjela sam na vlak iz Uena do Fuku-šime. Karte sam kupila
novcem koji sam uzela iz blagajne. Netko me doma jako naljutio, pa sam se htjela
osvetiti. Imala sam tetu u Fukušimi, dosta mi se sviðala, pa sam otišla k njoj. Tata me
vratio doma. Došao je po mene èak u Fukušimu - sto pedeset kilometara! U vlaku do
Uena jeli smo ruèak iz kutije23. Tata mi je prièao svašta dok smo putovali, sitnice
izmeðu kojih bi bio dug razmak. Recimo, o velikom potresu iz 1923.24 ili o ratu ili o
vremenu kad sam se rodila, stvari o kakvima obièno nije govorio. Kad sad pomislim,
jedino smo se ta dva puta tata i ja lijepo narazgovarali, samo nas dvoje. Hej, možeš li ti to
vjerovati? - tata je bio usred Tokija za vrijeme jednog od najveæih potresa u povijesti, a
nije ga ni primijetio!
— Ma nemoj mi reæi!
— Istina je! Vozio je bicikl s prikolicom kroz Koišikavu i ništa nije osjetio! Kad je
stigao kuæi, s krovova u susjedstvu otpali su svi crjepovi, i svi u obitelji grlili su stupove
i tresli se od straha. Njemu još ništa nije bilo jasno, pa je, kaže, upitao: "Koji vam je
svima vrag?" To je "draga uspomena" mog oca na Veliki potres u Kantu! — Midori se
nasmijala. — Takve su sve njegove prièe iz starih dana. Drame ni od korova. Samo su
malo pomaknute. Ne znam, kad ih on prièa, nekako dobiješ dojam da se u Japanu veæ
pedeset-šezdeset godina nije dogodilo ništa važno. Ustanak mladih èasnika iz 1936., rat
za Pacifik, njemu je sve to nekako: "A, da, sad kad si spomenuo, mislim da se tako nešto
dogodilo." Strašno smiješno!
— I uglavnom onda mi je u vlaku prièao sve te prièe, djeliæe prièa, dok smo se vozili iz
Fukušime do Uena. A na kraju bi svaki put rekao: "Što znaèi, Midori, da je sve isto kamo
god da odeš." A ja sam bila dovoljno mala pa me to impresioniralo.
— Dakle, to je tvoja "ugodna uspomena" na postaju Ueno? — pitao sam.
— Aha — rekla je Midori. — Jesi li ti kad pobjegao od kuæe, Vatanabe?
— Nikad.
— Zašto?
— Nisam imao dovoljno mašte. Nije mi palo na pamet da pobjegnem.
— Užasno si èudanl — rekla je Midori, kriveæi glavu kao da je istinski impresionirana.
— Pitam se — rekao sam.
— No, uglavnom, mislim da je tata htio reæi neka se brineš za mene.
— Zbilja?
— Zbilja! Ja takve stvari razumijem. Intuitivno. Reci mi, dakle, što si mu odgovorio?
— Pa, nisam razumio što govori, pa sam samo rekao OK, ne brinite se, ja æu se
pobrinuti i za tebe i za kartu.
— To si mu obeæao? Rekao si da æeš se brinuti za mene? — pogledala me ravno u oèi,
sa smrtno ozbiljnim izrazom lica.
— Ne to — brzo sam je ispravio. — Stvarno nisam znao što govori, pa...
— Bez brige, šalim se — rekla je ona sa smiješkom. — To mi je super kod tebe.
Midori i ja popili smo kavu i vratili se u sobu. Njezin otac još je èvrsto spavao. Izbliza se
èulo kako ravnomjerno diše. Dok je po-
podne odmicalo, svjetlost na bolnièkom prozoru bojila se prigušenim, blagim tonovima
jeseni. Na elektriènoj žici otpoèinulo je jato ptica, a onda su odletjele dalje. Midori i ja
sjedili smo u kutu sobe i sve vrijeme tiho razgovarali. Èitala mi je iz dlana i prorekla da
æu doživjeti sto i petu, triput se ženiti i poginuti u prometnoj nesreæi. — Nije loš život —
rekao sam.
Kad joj se nešto nakon èetiri probudio otac, Midori je sjela kraj njegova jastuka, obrisala
mu znoj s èela, dala vode i pitala boli li ga još glava. Došla je sestra da mu izmjeri
temperaturu, zabilježila koliko je puta urinirao i provjerila intravenoznu aparaturu. Ja sam
otišao u televizijsku dvoranu i malo gledao nogomet.
U pet sam rekao Midori da idem. Njezinu ocu sam objasnio
— Sad moram na posao. Prodajem ploèe u Sindžukuu, od šest do pola jedanaest.
Svratio je pogled na mene i kratko kimnuo.
— Hej, Vatanabe, ne znam kako da ti ovo kažem, ali zbilja sam ti zahvalna za ovo danas
— rekla mi je Midori kad me otpratila do prijamnog šaltera.
— Nisam bogznašto uèinio — rekao sam. — Ali ako ti još mogu pomoæi, doæi æu i
drugi tjedan. Volio bih opet vidjeti tvog oca.
— Zbilja?
— Pa, u domu baš nemam što raditi, a ako doðem ovamo opet æu dobiti krastavac.
Midori je prekrižila ruke i peticom stala tapkati po linoleumu.
— Voljela bih da opet idemo piti — rekla je, lagano nakrivivši glavu.
— A porniæi?
— Prvo æemo to a onda idemo piti. I razgovarat æemo o gadostima, kao i inaèe.
— Nisam ja taj koji razgovara o gadostima — pobunio sam se.
— Nego ti.
— Uglavnom, razgovarat æemo o takvim stvarima, napiti se i otiæi u krevet.
— A što æe se onda dogoditi, znaš — rekao sam, uzdahnuvši. — Ja æu pokušati, a ti mi
neæeš dati. Je li tako?
Nasmijala se kroz nos.
— Uglavnom — rekao sam — doði opet po mene u nedjelju ujutro. Doæi æemo ovamo
zajedno.
— Da odjenem malo dulju suknju?
— To svakako — rekao sam.
No iduæe nedjelje ipak nisam otišao u bolnicu. Midorin otac umro je u petak ujutro.
Nazvala me u pola sedam ujutro da mi to kaže. Ukljuèila se zujalica za signalizaciju
telefonskog poziva pa sam potrèao dolje u predvorje, prebacivši samo džemper preko
pidžame. Padala je tiha, hladna kiša.
— Maloprije mi je umro otac — rekla je Midori slabašnim, tihim glasom. Pitao sam je
mogu li joj ja kako pomoæi. — Hvala
— rekla je. — Zbilja ne možeš. Navikli smo na sprovode. Samo sam ti htjela javiti.
S usnica joj se otkinulo nešto nalik na uzdah.
— Nemoj dolaziti na sprovod. Mrzim takve stvari. Ne želim te ondje vidjeti.
— Razumijem — rekao sam.
— Stvarno æeš me odvesti na porniæ?
— Naravno da hoæu.
— Neki stvarno odvratan.
— Dobro æu se raspitati.
— Fino. Nazvat æu te — rekla je i spustila slušalicu.
Prošao je tjedan dana, a od Midori ni rijeèi. Nije nazvala, a u predavaonici joj nije bilo ni
traga. Kad god bih se vratio u dom, nadao sam se da æe me zateæi poruka od nje, ali
nikad ih nije bilo. Jedne noæi pokušao sam održati obeæanje tako što sam mislio na nju
dok sam masturbirao, ali nije išlo. Nekoliko puta pokuša
sao sam
se prebaciti na Naoko, ali taj put èak ni Naokino lice nije pomagalo. Bilo mi je tako
besmisleno da sam odustao. Potegnuo sam viski, oprao zube i otišao u krevet.
U nedjelju ujutro napisao sam Naoko pismo. Isprièao sam joj za Midorina oca. Išao sam
u bolnicu posjetiti oca kolegice s predavanja, i jeo sam krastavce kod njega u sobi. Kad je
èuo kako mljackam, i njemu su se prijeli, pa je i on pojeo jedan isto tako mljackajuæi. Ali
pet dana kasnije je umro. ]oš se živo sjeæam kako je tiho mljackao dok je žvakao
komadiæe krastavca. Ljudi nakon smrti za sobom ostavljaju èudnovata mala sjeæanja. U
pismu je dalje pisalo:
Kad se ujutro probudim, ležim u krevetu i mislim na tebe i Reiko u ptiènjaku. Mislim na
pauna i golubove i papige i pu-rice - i na zeèeve. Sjeæam se žutih kabanica s kapuljaèama
koje ste ti i Reiko nosile onoga kišnog jutra. Ugodno mi je misliti na tebe dok ležim u
toplom krevetu. Osjeæam se kao da ti èvrsto spavaš sklupèana kraj mene. I razmišljam
kako bi bilo divno da je tako.
Katkad mi užasno nedostaješ, ali uglavnom živim dalje, s onoliko energije koliko uspijem
skupiti. Kao što se ti svako jutro brineš za ptice i njive, i ja svako jutro navijam vlastitu
oprugu. Dok ustanem, operem zube, obrijem se, doruèku-jem, presvuèem, odem iz doma
i stignem na fakultet, veæ sam je jedno 36 puta dobro navinuo. Samome sebi kažem:
"OK, neka mi ovo bude dobar dan." Prije nisam primjeæivao, ali kažu mi da ovih dana
èesto razgovaram sa sobom. Vjerojatno mumljam nešto sebi u bradu dok navijam oprugu.
Teško mi je što te ne mogu vidjeti, ali moj život u Tokiju bio bi mnogo gori da nema
tebe. Upravo zato što ujutro u krevetu mislim na tebe uspijevam navinuti oprugu i
samome sebi reæi da moram proživjeti još jedan dobar dan. Znam da ovdje moram dati
sve od sebe, baš kao ti ondje.
Ali danas je nedjelja, a toga dana ne navijam oprugu.
Oprao sam rublje, i sad sam u sobi i pišem ti. Kad završim ovo pismo, zalijepim marku i
ubacim ga u poštanski sanduèiæ, neæu više imati što raditi sve dok Sunce ne zaðe.
Nedjeljom ni ne uèim. Radnim danima dosta uèim u knjižnici izmeðu predavanja, pa mi
za nedjelju ne ostane ništa. Nedjeljna popodneva su tiha i mirna, i za mene usamljena.
Èitam knjige ili slušam glazbu. Katkad se sjetim razlièitih ruta kojima smo nedjeljom
šetali po Tokiju. Dosta si jasno mogu predoèiti i što si na kojoj od šetnja imala na sebi.
Nedjeljom popodne sjeæam se svakakvih stvari.
Pozdravi Reiko. Naveèer mi veoma nedostaje njena gitara.
Kad sam završio pismo, odšetao sam se nekoliko ulica dalje do poštanskog sanduèiæa, a
onda sam u obližnjoj pekarnici kupio sendviè s jajima i Colu. Pojeo sam to za ruèak dok
sam sjedio na klupi i gledao neke deèke kako na mjesnom igralištu igraju bejzbol. Kako
je jesen odmicala, nebu je podarila intenzivnije plavetnilo i veæu dubinu. Podigao sam
pogled i ugledao kako prema zapadu teku dva dimna traga, savršeno paralelna, baš poput
tramvajskih traènica. Do mene se dokotrljala neispravna lopta, a kad sam im je dobacio,
mladi igraèi skinuli su kape uz pristojno "Hvala, gospodine". Kao i inaèe u juniorskom
bejzbolu, bilo je mnogo slobodnih i ukradenih baza.
Kad je prošlo podne vratio sam se u svoju sobu i krenuo èitati, ali nisam se mogao
koncentrirati. Umjesto toga zatekao sam se kako zurim u strop i mislim na Midori. Pitao
sam se je li me njezin otac zbilja pokušavao zamoliti da se brinem na nju kad njega ne
bude, ali nisam mogao znati što mu je bilo na pameti. Vjerojatno me zamijenio s nekim.
U svakom sluèaju, umro je u petak ujutro, dok je padala hladna kiša, i sad više nije bilo
moguæe saznati istinu. Zamišljao sam da se nakon smrti skvrèio i postao još sitniji nego
prije. A onda su ga spalili u peæi, pa je postao sam prah. A što je ostalo iza njega? Ne
bogznakakva knjižara u ne bog-
znakakvoj èetvrti i dvije kæeri, od kojih je bar jedna bila više nego malo èudna. Kakav je
to bio život, pitao sam se. Dok je ležao u bolnièkom krevetu s razrezanom glavom i
zbrkanim mozgom, što li mu je bilo na umu dok me gledao?
Dok sam tako razmišljao o Midorinu ocu, obuzeo me takav jad da sam morao skinuti
rublje s krova i prije nego se potpuno osušilo, i krenuti u Sindžuku da se prošeæem po
ulicama i tako ubijem vrijeme. Nedjeljne gužve donijele su mi djelomièno olakšanje.
Knjižara Kinokunija bila je natrpana baš kao vlak u vrijeme špice. Kupio sam primjerak
Faulknerove Svjetlosti u kolovozu i otišao u najbuèniji jazz kafiæ kojega sam se mogao
sjetiti, te stao èitati knjigu slušajuæi Ornettea Colemana i Buda Povvella, i popio vruæu,
gustu kavu neugodna okusa. U pola šest zatvorio sam knjigu, izašao i otišao na laganu
veèeru. Koliko još takvih nedjelja — koliko još stotina nedjelja - leži preda mnom?
"Tihih, mirnih i usamljenih", rekao sam glasno sam sebi. Nedjeljom nisam navijao
oprugu.
8
O,
'KO SREDINE TJEDNA USPIO SAM porezati dlan na komadiæ razbijenog stakla.
Nisam primijetio da je jedna od staklenih pregrada na polici s ploèama napukla. Nisam
mogao vjerovati koliko je krvi pokuljalo iz mene, toliko da je pod kraj mojih nogu postao
jarkocrven. Poslovoða je pronašao neke krpe i èvrsto ih vezao oko moje rane. Onda je
nazvao Hitnu pomoæ. Inaèe od njega nije bilo bogznakakve koristi, ali sad je reagirao
iznenaðujuæe uèinkovito. Bolnica je, sreæom, bila u blizini, ali dok sam stigao krpe su
veæ bile natopljene crvenilom, a krv koju nisu mogle upiti kapala je po asfaltu. Ljudi su
mi se hitro micali s puta. Èinilo se da misle kako sam stradao u tuènjavi. Nisam osjeæao
nikakvu posebnu bol, ali krv nije prestajala curiti.
Doktor je hladnokrvno odmotao krvlju natopljene krpe, zaustavio krvarenje podvezavši
mi zglob, dezinficirao i zašio ranu, te mi rekao da doðem sutradan. Kad sam se vratio u
prodavaonicu poslovoða mi je rekao da idem kuæi: napisat æe da sam odradio smjenu.
Autobusom sam otišao do doma i krenuo ravno u Naga-savinu sobu. Bio sam napet zbog
porezotine pa sam s nekim htio razgovarati, a Nagasavu veæ dugo nisam vidio.
Našao sam ga u sobi. Pio je konzervu piva i na televiziji gledao emisiju za uèenje
španjolskoga. — A koji se vrag tebi dogodio?
— pitao je kad je vidio moj zavoj. Rekao sam mu da sam se pore-zao, ali da nije strašno.
Ponudio me pivom, ali odbio sam.
— Prièekaj malo. Ovo æe za minutu biti gotovo — rekao je Nagasava i nastavio vježbati
španjolski izgovor. Ja sam stavio vodu da zavri i skuhao si èaj iz vreæice. Neka
Španjolka recitirala je reèenice za vježbu: "Nikad nisam vidio tako strašnu kišu!", "U
Barceloni je poplava odnijela mnoge mostove." Nagasava je naglas èitao tekst na
španjolskome. — Kakve grozne reèenice! — rekao je. — Stalno nam daju takva sranja.
Kad je emisija završila, iskljuèio je TV i iz malenog hladnjaka uzeo još jedno pivo.
— Sigurno ti ne smetam? — pitao sam.
— Jasno da ne. Poludio sam od dosade. Sigurno neæeš pivo?
— Ne, neæu, zbilja — rekao sam.
— E, da, neki dan su izvjesili rezultate ispita. Prošao sam!
— Ispit za Ministarstvo vanjskih?
— Tako je. Službeno se to zove "Ispit za službenike prvog razreda državne službe za
vanjske poslove". Kakav vic!
— Èestitam! — rekao sam i pružio mu lijevu ruku.
— Hvala.
— Naravno, ja se uopæe ne èudim što si ti prošao.
— Ne, ni ja — nasmijao se Nagasava. — Ali lijepo je kada to dobiješ službeno.
— Misliš da æeš jednom kad upadneš iæi van?
— Ma ne, najprije te godinu dana obuèavaju. Onda te na neko vrijeme pošalju van.
Pijuckao sam èaj, a on je s oèitim užitkom ispijao pivo.
— Kad odem, ako hoæeš dat æu ti ovaj hladnjak — rekao je Nagasava. — Volio bi ga
imati, zar ne? Super je za pivo.
— Aha, volio bih, ali zar neæe tebi trebati? Živjet æeš u nekom stanu, zar ne?
— Ne budi glup! Kad izaðem odavde, kupit æu si veliki hladnjak. Živjet æu na visokoj
nozi! Bilo mi je dovoljno èetiri godine u ovoj
\
kenjari. Ne želim više ni vidjeti nešto èime sam se ovdje služio. Samo reci, sve æu ti dati
- televizor, termosicu, radio...
— Uzet æu sve što mi daš — rekao sam. Uzeo sam udžbenik iz španjolskoga s njegova
stola i zabuljio se u njega. — Uèit æeš španjolski?
— Aha. Što više jezika znaš, tim bolje. A ja imam dara. Sam sam nauèio francuski, i to
gotovo savršeno. Jezici su kao igra. Nauèiš pravila jednoga, i svi rade na istom naèelu.
Kao i žene.
— Aha, misaoni život! — rekao sam, a u tonu mi je bila sarkastièna oštrica.
— Nego, vodit æute na veèeru.
— Misliš, u lov na žene?
— Ne, pravu veèeru. Ti, ja i Hatsumi - iæi æemo u neki dobar restoran. Da proslavimo
moj novi posao. Stari plaæa, pa æemo otiæi u neki zbilja skup.
— Zar ne bi trebao voditi samo Hatsumi?
— Ne, bit æe bolje ako i ti doðeš. Bit æe mi ugodnije, a i Hatsumi.
O, ne, opet Kizuki, Naoko i ja, sve ispoèetka.
— Ja æu poslije prespavati kod Hatsumi, a tebe pozivamo samo na veèeru.
— OK, ako to zbilja oboje želite — rekao sam. — Ali što æeš s Hatsumi? Kada ti završi
obuka, premjestit æe te van, i vjerojatno te godinama neæe biti. Sto æe biti s njom?
— To je njen problem.
— Ne razumijem — rekao sam.
Digavši noge na stol, Nagasava je nategnuo pivo i zijevnuo.
— Slušaj, ne planiram se ženiti. To sam Hatsumi jasno rekao. Ako se želi za nekoga
udati, neka samo izvoli. Ja je neæu spreèavati. Ako me želi èekati, neka èeka. To želim
reæi.
— Mustra si, moram ti priznati — rekao sam.
— Misliš da sam govno, zar ne?
— Mislim.
— Slušaj, svijet je sam po sebi nepravedno mjesto. Ja nisam napisao pravila. Uvijek je
takav bio. Nikad nisam zavaravao Hat-sumi. Ona zna da sam ja govno i da me može
ostaviti kad god odluèi da joj je dosta. To sam joj rekao još na poèetku.
Nagasava je popio pivo i zapalio.
— Zar tebe ništa u životu ne plaši? — pitao sam.
— Hej, nisam ja potpuni kreten — rekao je Nagasava. — Naravno da me život katkad
plaši. Ali nije mi to polazna pretpostavka za sve drugo. Dat æu mu sto posto od sebe i iæi
što dalje mogu. Uzet æu što želim i ostaviti ono što ne želim. Tako namjeravam živjeti, a
ako poðe po zlu, onda æu zastati i zamisliti se. Ako razmisliš, nepravedno društvo je ono
društvo koje ti dopušta da svoje moguænosti iskoristiš do krajnosti.
— Meni to zvuèi kao prilièno samoživ naèin življenja — rekao
sam.
— Možda, ali ja ne èekam da mi išta padne u tanjur. Ja naporno radim na vlastiti naèin.
Trudim se deset puta više nego ti.
— To je vjerojatno istina — rekao sam.
— Katkad se osvrnem oko sebe i zgadi mi se u želucu. Zašto, kvragu, ti gadovi nešto ne
rade?, pitam se. Živo im se jebe za sve, a onda kukaju.
Zaprepašten oštrinom njegova tona, pogledao sam Nagasavu. — Meni se èini da se ljudi
trude. Ubijaju se od posla. Ili ja pogrešno gledam na stvari?
— Nije to trud. To je obièan fizièki rad — rekao je Nagasava odsjeèno. — "Trud" o
kojem ja govorim više je usmjeren na sebe i ima više svrhe.
— Hoæeš reæi, kao što ti uèiš španjolski dok se svi drugi odmaraju?
— Tako je. Do proljeæa æu svladati španjolski. Engleski, njemaèki i francuski imam u
malom prstu, a i talijanski æu ubrzo. Misliš da se takvo što dogaða bez truda?
Nagasava je odbio dim, a ja sam mislio na Midorina oca. On vjerojatno nikad nije ni
pomislio da poène uèiti španjolski preko
televizije. Vjerojatno nikad nije ni razmišljao o razlici izmeðu truda i fizièkog rada.
Vjerojatno je bio prezauzet da bi mislio o takvim stvarima - zauzet poslom, i dovoðenjem
odbjegle kæeri iz Fukušime.
— Dakle, ta naša veèera — rekao je Nagasava. — Odgovara ti u subotu?
— Može — rekao sam.
Nagasava je odabrao otmjen francuski restoran u tihoj sporednoj ulièici u Azabuu. Na
vratima je rekao svoje ime pa su nas dvojicu odveli u odijeljenu privatnu prostoriju. Na
zidovima malene odaje visjelo je nekih petnaest slika. Dok smo èekali da doðe Hatsumi,
Nagasava i ja pijuckali smo neko fino vino i èavrljali o romanima Josepha Conrada. On je
na sebi imao naizgled skupo sivo odijelo. Ja sam imao obièan plavi blejzer.
Hatsumi je stigla petnaest minuta kasnije. Bila je pomno našminkana, imala je zlatne
naušnice, prekrasnu tamnoplavu haljinu, te ukusne crvene salonke. Kad sam joj
komplimentirao na boji haljine, rekla je da se ta boja zove ponoæno plava.
— Kakav otmjen restoran! — rekla je.
— Moj stari tu jede kad god doðe u Tokio — rekao je Nagasava. — Jednom je i mene
vodio. Ja nisam baš lud za ovakvim snobovskim mjestima.
— Ne škodi tu i tamo otiæi na ovakvo mjesto — rekla je Hatsumi. Okrenuvši se meni,
upitala me — Zar ne?
— Valjda. Glavno da ne plaæam ja.
— Moj stari ovamo obièno dovodi ljubavnicu — rekao je Nagasava. — Ima ljubavnicu u
Tokiju, znaš.
— Zbilja? — pitala je Hatsumi.
Otpio sam gutljaj vina, kao da ništa nisam èuo.
Ubrzo je došao konobar pa smo naruèili. Nakon što smo izabrali predjela i juhu,
Nagasava je naruèio patku, a Hatsumi i ja kirnju. Hrana je stizala bez žurbe, pa smo
polako uživali u vinu i razgovoru. Nagasava je najprije govorio o ispitu za Ministarstvo
vanjskih poslova. Veæina ispitanika su smeæe, koje treba baciti u jamu bez dna, rekao je,
premda je moguæe da u cijeloj toj hrpi ima i nekoliko pristojnih momaka. Pitao sam ga
misli li da je omjer kvalitetnih momaka naprama smeæu viši ili niži nego u širem društvu.
— Isti je — rekao je. — Naravno. - Svugdje je isto, dodao je: to je nepromjenjiva
zakonitost.
Nagasava je naruèio drugu bocu vina, te za sebe još dupli Scotch.
Hatsumi je poèela govoriti o djevojci s kojom me htjela spojiti. To je izmeðu nas bila
vjeèna tema. Stalno mi je govorila o nekoj "slatkoj curi iz kluba", a ja sam stalno bježao.
— Ali zbilja je dobra, i zbilja zgodna. Iduæi put æu je dovesti. Trebao bi razgovarati s
njom. Sigurno æe ti se svidjeti.
— Gubitak vremena, Hatsumi — rekao sam. — Ja sam previše siromašan da bih izlazio
s curama s tvog fakulteta. Ne znam s njima razgovarati.
— Ne budi šašav — rekla je. — Ova cura je jednostavna, prirodna i neizvještaèena.
— Hajde, Vatanabe — rekao je Nagasava. — Samo se upoznaj s njom. Ne moraš je
ševiti.
— To svakako ne! — rekla je Hatsumi. — Djevica je.
— Kao što si i ti bila — rekao je Nagasava.
— Toèno — rekla je Hatsumi s blistavim osmijehom. — Kao što sam i ja bila. Ali zbilja
— rekla je obraæajuæi se meni — nemoj ti meni prodavati te fore da si "previše
siromašan". To s tim nema veze. Toèno, na svakoj godini ima nekoliko superuobraženih
cura, ali mi ostale smo sasvim normalne. Ruèamo u fakultetskoj kantini za 250 jena...
— Èekaj samo malo, Hatsumi — rekao sam, prekidajuæi je. — Na mojem fakultetu
imamo tri ruèka: A, B i C. Ruèak A stoji 120 jena, ruèak B 100 jena, a ruèak C 80 jena.
Mene svi gledaju ispod oka kad uzmem ruèak A, a onaj tko si ne može priuštiti ruèak C
jede rezance za 60 jena. Na takav fakultet ja idem. Misliš li još da mogu razgovarati s
curama s tvoga?
Hatsumi se nije mogla prestati smijati. — Kako je to jeftinol — rekla je. — Možda bih ja
trebala tamo na ruèak! Ali Toru, ti si zbilja tako divan deèko, sigurno bi se dobro slagao s
ovom curom. Možda joj se èak svidi tvoj ruèak za 120 jena.
— Nema šanse — rekao sam, smijuæi se. — Nitko to ne jede jer mu se sviða; jedu jer si
drugo ne mogu platiti.
— Uglavnom, ne sudi o knjizi prema koricama. Toèno je da idemo na taj napuhani faks,
ali ima nas mnogo ozbiljnih ljudi koji ozbiljno razmišljamo o životu. Ne traže svi deèka
sa sportskim autom.
— To znam — rekao sam.
— Vatanabe ima curu. Zaljubljen je — rekao je Nagasava. — Ali ništa neæe reæi o njoj.
Ništa ga ne može natjerati da progovori. On je zagonetka obavijena enigmom.25
— Zbilja? — pitala me Hatsumi.
— Zbilja — rekao sam. — Ali ovdje nema zagonetke. Samo je komplicirano i teško je o
tome govoriti.
— Zabranjena ljubav? Ooo! Meni sve možeš reæi! Otpio sam gutljaj vina da izbjegnem
odgovor.
— Vidiš što sam htio reæi? — rekao je Nagasava, veæ na treæem viskiju. — Ne
progovara. Kad on odluèi da nešto neæe reæi, nitko to iz njega ne može izvuæi.
— Kakva šteta — rekla je Hatsumi, režuæi kriškicu terine i prinoseæi je ustima. — Da
ste se složili, mogli smo izlaziti u èetvero.
— Da, mogli smo se napiti i malo se mijenjati — rekao je Nagasava.
— Dosta je bilo takvih prièa — rekla je Hatsumi.
— Kakvih prièa? Vatanabe je bacio oko na tebe — rekao je Nagasava.
— To nema veze s ovim o èemu govorim — promrmljala je
Hatsumi. — Nije on takav èovjek. Ozbiljan je i brižan. Ja to vidim. Zato mu i pokušavam
naæi djevojku.
— Ma da, baš je ozbiljan. Kao onaj put kad smo zamijenili ženske, ono davno. Sjeæaš
se, Vatanabe? — Nagasava je to izrekao s blazirariin\ izrazom lica, a onda slistio ostatak
viskija i naruèio još jedan.
Hatsumi je spustila nož i vilicu i obrisala usta ubrusom. Onda me pogledala i rekla —
Toru, jesi li to zbilja uèinio? Nisam znao kako joj odgovoriti pa nisam rekao ništa.
— Reci joj — rekao je Nagasava. — K vragu sve. — Atmosfera je postajala otužna.
Nagasava je znao biti zloban kad se napije, ali veèeras je njegova zloæa bila uperena
prema Hatsumi, ne prema meni. To sam znao, pa mi je tim teže bilo dalje ondje sjediti.
— Baš bih voljela èuti — rekla je Hatsumi. — Zvuèi jako interesantno!
— Bili smo pijani — rekao sam.
— U redu je, Toru. Ne krivim te. Samo me zanima što se dogodilo.
— Pili smo u nekom baru u Sibuji, i upoznali s dvjema curama. Išle su na neki fakultet i
takoðer su bile mrtve pijane. Uglavnom, ovaj...otišli smo u hotel i spavali s njima. Bili
smo soba do sobe. Usred noæi Nagasava mi je pokucao na vrata i rekao da se zamijenimo
za cure, pa sam ja otišao u njegovu sobu, a on u moju.
— Curama nije smetalo?
— Ne, i one su bile pijane.
— Uglavnom, imao sam dobar razlog za to — rekao je Nagasava.
— Dobar razlog?
— Pa, cure su bile drukèije. Jedna je bila stvarno zgodna, ali druga je bila ružna ko pas.
Èinilo mi se da je to nepravedno. Ja sam dobio zgodnu, ali Vatanabea je zapala ona
druga. Zato smo se zamijenili. Zar ne, Vatanabe?
— Da, valjda — rekao sam. Ali meni se zapravo sviðala ona koja nije bila lijepa. Bila je
ugodna u razgovoru i draga. Nakon seksa
ugodno smo razgovarali u krevetu, a onda se pojavio Nagasava i predložio da se
zamijenimo za partnerice. Pitao sam curu ima li što protiv, a ona je rekla da nema ako mi
tako želimo. Vjerojatno je mislila da ja želim povaliti ljepoticu.
— I je li bilo zabavno? — pitala me Hatsumi.
— Misliš, zamjena?
— Cijela stvar.
— Baš i nije. To se samo obavi. Tako spavati s curama i nije nešto.
— Zašto to onda radiš?
— Zbog mene — rekao je Nagasava.
— Pitam Toma — Hatsumi se otresla na Nagasavu. — Zašto èiniš takve stvari?
— Jer me tu i tamo obuzme silna želja da spavam s nekim.
— Ako si u nekoga zaljubljen, zar ne možeš nekako s njom? — pitala je Hatsumi nakon
kraæeg razmišljanja.
— Komplicirano je. Hatsumi je uzdahnula.
U tom trenutku otvorila su se vrata i stigla je hrana. Nagasavi je servirana njegova peèena
patka, a Hatsumi ja dobili smo kirnju. Konobari su na naše tanjure složili hrpu svježe
pripremljenog povræa i prelili ga umakom, a onda su se povukli i ostavili nas same.
Nagasava je odrezao komad patke i s užitkom ga pojeo, te zalio viskijem. Ja sam uzeo
zalogaj špinata. Hatsumi nije ni taknula hranu.
— Znaš, Toru — rekla je — ne znam zašto je tvoj položaj tako "kompliciran", ali zbilja
mislim da to što si mi upravo isprièao nije
dobro za tebe. Ti nisi takav èovjek. Što ti misliš? — Spustila je ruke na stol i pogledala
me ravno u oèi.
— Pa — rekao sam — i meni se katkad tako èini.
— Zašto onda ne prestaneš?
— Jer katkad imam potrebu za ljudskom toplinom — iskreno sam odgovorio. — Katkad,
ako ne osjetim nešto poput topline ženske kože, obuzme me nepodnošljiva usamljenost.
— Evo, dajte da ja rezimiram u èemu je po mome mišljenju stvar — upao je Nagasava.
— Vatanabeu se sviða ta cura, ali zbog nekih kompliciranih razloga oni ne mogu u
krevet. Pa on sebi kaže: "Seks je samo seks", i tu potrebu zadovolji s nekom drugom. Što
tu nije u redu? Sve ima savršenog smisla. Ne može sve vrijeme sjediti u sobi i natezati
maloga, zar ne?
— Ali ako je zbilja voliš, Toru, zar se ne bi mogao kontrolirati?
— Možda — rekao sam, stavljajuæi u usta komadiæ kirnje u umaku od vrhnja.
— Ti ne razumiješ muške spolne potrebe — rekao je Nagasava Hatsumi. — Evo,
pogledaj mene. S tobom sam tri godine, i za to vrijeme spavao sam s mnogo žena. Ali
uopæe ih se ne sjeæam. Ne sjeæam im se imena, ne sjeæam im se lica. Sa svakom sam
spavao toèno jednom. Upoznam se, obavim to, zbogom. To je to. Sto tu nije u redu?
— Ja zbilja ne trpim tu tvoju bahatost — rekla je Hatsumi tiho.
— Nije sad bitno spavaš li s drugima ili ne. Ja se nikad nisam stvarno ljutila na tebe što
me varaš, zar ne?
— To se èak i ne može nazvati varanjem. To je samo igra. Nitko nikome ne nanosi bol —
rekao je Nagasava.
— Mene to boli — rekla je Hatsumi. — Zašto ti ja nisam dovoljna?
Nagasava je šutio i muækao viski u èaši. — Nije da mi nisi dovoljna. To je druga faza,
drugo pitanje. U meni jednostavno postoji ta glad. Ako sam te povrijedio, žao mi je. Ali
nije stvar u tome jesi li mi dovoljna ili nisi. Ja mogu samo živjeti s tom gladi. Takav sam
èovjek. To je ono što me èini onim koji jesam. Ja tu ništa ne mogu, zar ne shvaæaš?
Hatsumi je napokon uzela jedaæi pribor u ruke i poèela jesti ribu. — Ali bar ne bi morao
uvlaèiti Torua u svoje "igre".
— Ali Vatanabe i ja, mi smo ti vrlo slièni — rekao je Nagasava.
— Ni jednoga ni drugoga u biti ne zanima išta osim sebe. Okej, ja sam bahat a on nije,
ali ni jedan od nas nije u stanju brinuti se za išta drugo osim vlastitih misli, osjeæaja ili
postupaka. Zato
možemo razmišljati o stvarima na naèin koji je sasvim drukèiji od bilo èijega. To volim
kod njega. Jedina je razlika da on to još o sebi ne zna, pa zato oklijeva i osjeæa se
povrijeðenim.
— Koji èovjek ne oklijeva i ne osjeæa se povrijeðenim? — insistirala je Hatsumi. —
Hoæeš reæi da ti nikad te stvari nisi osjetio?
— Naravno da jesam, ali ja sam sebe disciplinirao tako da ih svedeni na najmanju
moguæu mjeru. Èak æe i štakor odabrati najmanje bolan put ako ga dovoljno šokiraš.
— Ali štakori se ne zaljubljuju.
— "Štakori se ne zaljubljuju." — Nagasava me pogledao. — To je super. Za ovo nam
treba popratna glazba - cijeli orkestar s dvije harfe i...
— Ne rugaj mi se. Ozbiljno govorim.
— Jedemo — rekao je Nagasava. —As nama je Vatanabe. Možda bi bilo uljudnije od
nas da "ozbiljne" razgovore ostavimo za neku drugu prigodu.
— Mogu ja otiæi — rekao sam.
— Nemoj — rekla je Hatsumi. — Molim te, ostani. Bolje je kad si ti tu.
— Pojedi bar desert — rekao je Nagasava.
— Svejedno mi je, zbilja.
Svi troje nastavili smo neko vrijeme jesti u tišini. Ja sam pojeo ribu. Hatsumi je pola
ostavila. Nagasava je veæ mnogo prije sma-zao patku i sad se sasvim posvetio viskiju.
— Kirnja je bila izvrsna — pokušao sam ja, ali nitko se nije nadovezao. Bilo je to kao da
sam bacio kamen u dubok bunar.
Konobari su odnijeli tanjure i donijeli ledenu kremu od limuna i espresso. Nagasava je
jedva taknuo desert i kavu, te je odmah prešao na cigarete. Hatsumi je ignorirala kremu.
"A joj", mislio sam ja dok sam završavao s jelom. Hatsumi je zurila u svoje ruke
položene na stol. Kao i sva njezina odjeæa, i ruke su joj izgledale šik, elegantno i skupo.
Pomislio sam na Naoko i Reiko. Što li one sada rade, pitao sam se. Naoko možda leži na
kauèu i èita neku knjigu, a Reiko možda na gitari svira Norvešku šumu. Osjetio sam
snažnu želju da opet odem u njihovu sobu. Što, k vragu, uopæe radim ovdje?
— Vatanabe i ja slièni smo po tome jer nas živo zaboli što nas nitko ne razumije — rekao
je Nagasava. — Po tome smo drukèiji od drugih. Svi se brinu hoæe li ih ljudi oko njih
razumjeti. Ali ja ne, a ni Vatanabe. Nas lagano zaboli. Èovjek nema veze s drugima.
— Je li to istina? — pitala me Hatsumi.
_ Nije — rekao sam. — Nisam ja tako snažan. Ne mislim da je u redu ako me nitko ne
razumije. Imam ljude koje želim razumjeti i za koje želim da razumiju mene. Ali osim tih
nekoliko ljudi, pa, nekako imam dojam da tu nema nade. Ne slažem se s Nagasavom.
Mene jest briga hoæe li me ljudi razumjeti ili ne.
— To je praktièki isto ono što sam ja rekao — rekao je Nagasava, uzimajuæi u ruku
kavenu žlièicu. — To je isto! To je kao razlika izmeðu kasnog doruèka i ranog ruèka. Isto
vrijeme, ista hrana, drugo ime.
Sad se Hatsumi obratila Nagasavi. — Zar te nije briga razumijem li te ja ili ne?
— Ti zbilja ne kužiš, zar ne? Osoba A razumije osobu B jer je pravi trenutak da se to
dogodi, a ne zato što osoba B želi da je razumije osoba A.
— Dakle, pogrešno je što ja želim da me netko razumije — recimo ti?
— Ne, nije pogrešno — odgovorio je Nagasava. — Veæina ljudi bi to nazvala ljubavlju,
ako misliš da me želiš razumjeti. Moj životni sustav mnogo je drukèiji od tuðih životnih
sustava.
— Dakle, hoæeš reæi da ti mene ne voliš, zar ne?
— Pa, moj i tvoj sustav...
— Nosite se i ti i tvoj jebeni sustav! — uzviknula je Hatsumi. To je bilo prvi i posljednji
put da sam je èuo kako vièe.
Nagasava je pritisnuo gumb kraj stola i konobar je donio raèun. Nagasava mu je pružio
kreditnu karticu.
— Oprosti zbog ovoga, Vatanabe — rekao je Nagasava. — Ot-pratit æu Hatsumi. Ti se
sam vrati u dom, može?
— Ne moraš mi se isprièavati. Veèera je bila sjajna — rekao sam, ali nitko mi ništa nije
odgovorio.
Konobar je donio karticu, a Nagasava je provjerio iznos i potpisao se kemijskom
olovkom. Ustali smo i izašli van. Nagasava je upravo htio zaustaviti taksi kad ga je
Hatsumi sprijeèila u tome.
— Hvala, ali danas mi se više ne da bitHtobom. Ne moraš me pratiti doma. Hvala na
veèeri.
— Okej — rekao je Nagasava.
— Želim da me Toru otprati.
— Okej — rekao je Nagasava. — Ali Vatanabe ti je praktièki isti kao ja. Možda je drag
deèko, ali u dubini duše ne može voljeti nikoga. U njemu uvijek postoji dio koji je ostaje
budan i na distanci. On jednostavno ima tu glad koja ne prolazi. Vjeruj mi, znam o èemu
govorim.
Mahnuo sam taksiju i pustio Hatsumi da uðe prva. — No dobro — rekao sam Nagasavi
— pobrinut æu se da doðe doma.
— Oprosti što sam ti ovo priuštio — rekao je Nagasava, ali vidio sam da veæ misli na
nešto drugo.
Kad smo ušli u taksi, pitao sam Hatsumi — Kamo ti se ide? Natrag u Ebisu? — Stan joj
je bio u Ebisuu. Odmahnula je glavom.
— Dobro. Hoæeš da nešto popijemo?
— Da — rekla je kimajuæi glavom.
— Sibuja — rekao sam vozaèu.
Prekriživši ruke i sklopivši oèi, Hatsumi se zavalila u kut sjedala. Njezine malene zlatne
naušnice svjetlucale su dok se taksi ljuljao. Njena ponoæno plava haljina kao da je bila
sašivena da se uklopi u tamnu unutrašnjost taksija. Svako malo njene ovlaš našminkane,
lijepo oblikovane usnice lagano bi zadrhtale kao da se u zadnji tren suzdržala da ne
progovori sama sa sobom. Dok sam je gledao, shvaæao sam zašto ju je Nagasava odabrao
da mu bude posebna družica. Bilo je mnogo ljepših žena od Hatsumi, i Nagasava je
mogao osvojiti bilo koju. Ali Hatsumi je imala neko svojstvo od kojega bi vam srce
ustreptalo. Nije to bilo ništa silovito. Njezina je
snaga bila profinjena, ali izazivala je duboke titraje. Gledao sam je cijelim putem do
Šibuje i pitao se, premda nisam našao odgovor, kakve to emocionalne vibracije osjeæam.
Nekih desetak godina kasnije napokon mi je svanulo. Bio sam u Santa Feu zbog intervjua
s nekim slikarom i baš sam sjedio u mjesnoj pizzeriji, pio pivo i jeo pizzu, te promatrao
èudesno lijep zalazak Sunca. Sve je bilo prožeto blistavim crvenilom - moja ruka, tanjur,
stol, cijeli svijet - kao da je sve zapljusnuo neki poseban voæni sok. Usred takva
velièanstvenog zalaza kroz glavu mi je sijevnula slika Hatsumi, i u tom trenutku shvatio
sam što je znaèilo ono treperenje srca. Bila je to neka vrst djetinje èežnje koja je zauvijek
ostala - i zauvijek æe ostati - neispunjena. Zaboravio sam da postoje takve nevine, gotovo
žigosane žudnje: dugi niz godina zaboravio sam da su takvi osjeæaji u meni ikad
postojali. Hatsumi je u meni probudila dio mojega "ja" koji je odavno ležao uspavan. A
kad sam to shvatio, to je saznanje u meni pobudilo takvu tugu da sam gotovo briznuo u
plaè. Bila je to apsolutno posebna žena. Netko je trebao uèiniti nešto - bilo što - da je
spasi.
Ali ni Nagasava ni ja to nismo uspjeli. Kao što su uèinili i toliko drugi koje sam
poznavao, Hatsumi je došla do odreðene toèke u životu i odluèila - gotovo impulzivno -
da æe ga završiti. Dvije godine nakon što je Nagasava otišao u Njemaèku ona se udala, a
dvije godine nakon toga prerezala je vene žiletom.
Tu vijest javio mi je, naravno, Nagasava. U njegovu pismu iz Bonna pisalo je:
"Hatsumina smrt u meni je nešto ugasila. Ovo je nepodnošljivo tužno i bolno, èak i za
mene." Razderao sam njegovo pismo na komadiæe i bacio ga. Nikad mu više nisam
pisao.
Hatsumi i ja otišli smo u mali bar i strusili nekoliko piæa. Nismo mnogo govorili. Kao
neki izdosaðen stari braèni par, sjedili smo jedno prekoputa drugog, šutke pili i grickali
kikiriki. Kad se bar poèeo puniti, izašli smo u šetnju. Hatsumi je rekla da æe ona pla-
titi raèun, ali ja sam insistirao da platim jer sam je ja pozvao na piæe.
U noænom zraku lebdjela je neka duboka studen. Dobro omotana blijedosivim
džemperom na kopèanje, Hatsumi je šutke hodala kraj mene. Ruku zabijenih u džepove,
nisam na umu imao nikakvo odredište pa smo samo lutali noænim ulicama. Ovo je baš
kao šetnja s Naoko, palo mi je na pamet.
— Znaš li nejco mjesto u blizini gdje bismo mogli igrati biljar? — pitala me Hatsumi
najednom.
— Biljar? Ti znaš igrati?
— Aha, i to dosta dobro. A ti?
— Igram pomalo. Nisam baš dobar.
— Dobro onda. Idemo.
U blizini smo pronašli dvoranu za biljar i ušli. Bio je to malen lokal na samom kraju
zabaèene ulièice. Oboje smo odudarali od prljave dvorane za biljar - Hatsumi u
elegantnoj haljini a ja u plavom blejzeru i vojnièkoj kravati - ali Hatsumi kao da to uopæe
nije zabrinjavalo dok je birala štap i kiksala ga. Iz torbe je izvadila kopèu i prièvrstila
kosu na sljepooèici da joj ne smeta pri igri.
Odigrali smo dvije partije. Hatsumi je bila dobra baš kao što je i rekla, a meni je smetao
debeli zavoj koji sam još imao preko porezane ruke. Uništila me.
— Izvrsna si — rekao sam, diveæi se.
— Hoæeš reæi da izgled vara? — pitala me dok je odmjeravala udarac, smiješeæi se.
— Gdje si nauèila tako igrati?
— Moj djed - tatin tata - bio je stari plejboj. U kuæi je imao biljarski stol. Igrala sam s
bratom iz zabave, a kad sam malo narasla, djed me nauèio pravim potezima. Bio je sjajan
èovjek - elegantan, naoèit. Ali umro je. Uvijek se hvalio kako je jednom u New Yorku
upoznao Deannu Durbin26.
Ubacila je tri za redom, a onda èetvrtu promašila. Ja sam uspio ugurati jednu, a onda
promašio lak udarac.
— To je zbog zavoja — rekla je Hatsumi da me utješi.
— Ne, to je zato što dugo nisam igrao — rekao sam. — Dvije godine i pet mjeseci.
— Kako to da toèno znaš?
— Noæ nakon što smo odigrali posljednju partiju preminuo je moj prijatelj — rekao
sam.
— Pa si prestao igrati?
— Ne, zapravo ne — rekao sam nakon što sam malo razmislio.
— Samo više nisam imao priliku igrati. To je sve.
— Kako ti je umro prijatelj?
— U prometnoj nesreæi.
Odigrala je još nekoliko poteza, ciljajuæi kugle smrtno ozbiljna lica i precizno
odmjeravajuæi jaèinu udarca. Dok sam je gledao u akciji - njezinu kosu pomno zadignutu
tako da joj ne upada u oèi, sjaj njezinih zlatnih naušnica, salonke èvrsto položene na pod,
njezine lijepe vitke prste uprte u zelenu èohu dok je ciljala
- osjeæao sam kao da se njezina strana prljave dvorane za biljar pretvorila u dio nekog
otmjenog društvenog dogaðaja. Nikad prije nisam s njom bio sam, i bilo mi je to èudesno
iskustvo, kao da me netko uzdignuo u višu sferu života. Poslije treæe partije - u kojoj me,
naravno, opet uništila - rana mi je poèela pulsirati, pa smo prestali.
/
— Oprosti — rekla je, i èinilo se da se zaista brine. — Nisam ovo smjela predložiti.
— U redu je — rekao sam. — Nisam se jako porezao, i uživao sam u biljaru. Stvarno.
Dok smo izlazili iz dvorane, mršava žena, vlasnica lokala, rekla je Hatsumi — Imaš
dobro oko, sestro. — Hatsumi joj se ljupko nasmiješila, zahvalila i platila raèun.
— Boli li te? — pitala je kad smo izašli.
— Ne jako — rekao sam.
— Misliš da se otvorila?
— Ne, vjerojatno je u redu.
— Znam! Trebao bi doæi k meni. Ja æu ti promijeniti zavoj. Imam dezinfekcijsko
sredstvo i sve. Hajde, tu sam blizu.
Rekao sam neka se ne brine, da æu biti dobro, ali insistirala je da moramo provjeriti je li
se rana otvorila ili ne.
— Ili možda ne voliš biti sa mnom? Želiš se što prije vratiti u svoju sobu, je li to? —
rekla je s vragoljastim osmijehom.
— Ni sluèajno — rekao sam.
— Dobro onda. Pusti sad protokol. Brzo æemo stiæi pješice. Hatsumin stan nalazio se
petnaest minuta hoda od Sibuje
prema Ebisuu. Iako nije bila glamurozna, zgrada je bila i više nego pristojna, s lijepim
predvorjem i dizalom. Hatsumi me posjela za kuhinjski stol i otišla se presvuæi u
spavaæu sobu. Vratila se u gornjem dijelu Princetonove trenirke s kapuljaèom i
pamuènim hlaèama - i bez zlatnih naušnica. Stavila je kutiju s prvom pomoæi na stol,
odvezala mi zavoj, provjerila je li rana još zatvorena, nanijela malo sredstva za
dezinfekciju i povezala novi zavoj preko posjekotine. Sve je to izvela kao pravi struènjak.
— Kako to da si dobra u toliko stvari? — pitao sam je.
— Volontirala sam u bolnici. Nešto kao kad se igraš medicinske sestre. Tako sam
nauèila.
Kad je Hatsumi stavila zavoj, donijela je iz hladnjaka dvije konzerve piva. Popila je pola
svoga, a ja svoje i još njezinu preostalu polovicu. Onda mi je pokazala slike drugih cura
iz kluba. Imala je pravo: neke su bile zgodne.
— Kad budeš htio djevojku, doði k meni — rekla je. — Ja æu ti je odmah naæi.
— Na zapovijed.
— Dobro, Toru, a sad mi reci istinu. Misliš da sam stara svodnica, zar ne?
— Donekle — rekao sam iskreno, ali sa smiješkom. I Hatsumi se nasmiješila. Lijepo se
smijala.
— Reci mi još nešto, Toru — rekla je. — Što misliš o Nagasavi i meni?
— Kako što ja mislim? O èemu?
— Što misliš da bih trebala raditi. Odsad pa nadalje.
— Nema veze što ja mislim — rekao sam, otpivši velik gutljaj hladnog piva.
— Sve je u redu. Samo mi reci što misliš.
— Pa, da sam na tvome mjestu, ostavio bih ga. Našao bih nekoga s normalnijim
shvaæanjima i živio sretno do kraja života. Nema šanse da s njim budeš sretna. Kako on
živi, nikad mu ne padne na pamet da usreæi sebe ili druge. Ostaneš li s njim, samo æe ti
propasti živci. Meni je veæ pravo èudo što si ostala s njim tri godine. Naravno, meni je on
vrlo drag, na svoj naèin. Zabavan je, ima mnogo dobrih osobina. Ima jake strane i
sposobnosti kakve ja nikad neæu imati. Ali na kraju krajeva njegove ideje i naèin života
nisu normalni. Katkad, kad razgovaram s njim, èini mi se kao da se stalno kreæem u
krugu. Proces koji njega odvodi sve više mene vrti u krugu. Osjeæam se tako prazno!
Naposljetku, i sami naši sustavi potpuno su razlièiti. Shvaæaš što hoæu reæi?
— Shvaæam — rekla je Hatsumi i donijela mi još jedno pivo iz hladnjaka.
— Usto, kad se zaposli u Ministarstvu vanjskih poslova i završi godinu obuke, otiæi æe
u inozemstvo. Što æeš ti dotle raditi? Èekat æeš ga? On se nema namjeru ženiti.
— I to znam.
— Eto, nemam više što reæi.
— Tako dakle — rekla je Hatsumi. Polako sam napunio èašu pivom.
— Znaš, dok smo maloprije igrali biljar, ne§io mi je palo na pamet — rekao sam. — Bio
sam jedinac, ali u djetinjstvu se nikad nisam osjetio zakinuto, nikad nisam poželio imati
braæu i sestre. Bio sam sretan što sam sam. Ali najednom, dok sam s tobom igrao biljar,
spopao me osjeæaj da želim imati stariju sestru kao što si ti -tako šik i lijepu u ponoæno
plavoj haljini, sa zlatnim naušnicama, i majstoricu s biljarskim štapom.
Hatsumi mi je uputila blistav, sretan osmijeh. — To je najljepša stvar koju mi je itko u
posljednjih godinu dana rekao — rekla je. — Zbilja.
— Ja ti samo želim — rekao sam, zacrvenjevši se — da budeš sretna. Ali to je zbilja
suludo. Izgledaš mi kao osoba koja bi mogla biti sretna s bilo kim, pa kako si onda
završila baš s Nagasavom?
— Takve se stvari jednostavno dogode. Tu se baš i ne može mnogo uèiniti. U mom
sluèaju to je svakako istina. Naravno, Na-gasava bi rekao da sam za to sama odgovorna, a
ne on.
— Sigurno bi.
— Ali Toru, nisam ni ja najpametnija cura na svijetu. U svakom sluèaju sam malo
priglupa, i staromodna. Za "sustave" i "odgovornost" uopæe me nije briga. Ja se samo
želim udati i da me muškarac kojega volim svake noæi drži u naruèju i da radimo djecu.
To je meni dovoljno. To je sve što želim od života.
— A ono što želi Nagasava s tim nema veze.
— Ali ljudi se mijenjaju, zar ne? — pitala me Hatsumi.
— Hoæeš reæi, odu van u svijet, dobiju po nosu i odrastu?
— Aha. A ako dugo vremena bude daleko od mene, možda se njegovi osjeæaji prema
meni promijene, zar ne?
— Možda i bi, da je obièan èovjek — rekao sam. — Ali on je drukèiji. Ima užasno jaku
volju - jaèu nego što ti i ja možemo zamisliti. I svaki dan sve je snažniji. Ako ga nešto
udari, on se potrudi još ojaèati. Radije æe gutati puževe golaæe nego da pred ikim
poklekne. Što oèekuješ od takva èovjeka?
— Ali meni ne preostaje ništa drugo nego da ga èekam — rekla je Hatsumi, podboèivši
bradu rukom.
— Toliko ga voliš?
— Volim — odgovorila je ona nakon kraæeg oklijevanja.
— A joj — rekao sam ja uzdišuæi i popio pivo do kraja. — Zacijelo je divno kad si tako
sigurna da nekoga voliš.
— Ja sam glupa staromodna djevojka — rekla je. — Jesi li za još jedno pivo?
— Ne, hvala, moram iæi. Hvala na zavoju i pivu.
Dok sam stajao u hodniku i obuvao se, zazvonio je telefon. Hatsumi je pogledala mene,
zatim telefon, a onda opet mene.
— Laku noæ — rekao sam, izlazeæi. Dok sam zatvarao vrata, ugledao sam Hatsumi
kako diže slušalicu. Više je nikad nisam vidio.
Kad sam se vratio u dom, bilo je pola dvanaest. Otišao sam ravno u Nagasavinu sobu i
pokucao mu na vrata. Nakon desetog pokušaja palo mi je na pamet da je subota naveèer.
Nagasava je subotom naveèer uvijek imao noænu propusnicu, pod izlikom da æe
prespavati kod roðaka.
Vratio sam se u svoju sobu, skinuo kravatu, stavio jaknu i hlaèe na vješalicu, obukao
pidžamu i oprao zube. O, ne, pomislio sam, sutra je opet nedjelja! Nedjelja kao da je
stizala svaka èetiri dana. Još dvije nedjelje i bit æe mi dvadeset godina. Ispružio sam se
na krevetu i zagledao u kalendar, dok su me preplavljivali mraèni osjeæaji.
Sjeo sam za stol da kao i obièno u nedjelju ujutro napišem pismo Naoko. Pio sam kavu iz
velike šalice i slušao stare albume Milesa Davisa. Vani je padala sitna kišica, a u mojoj
sobi bilo je ledeno kao u akvariju. Iz debelog džempera koji sam upravo izvadio iz kutije
za skladištenje širio se miris kuglica protiv moljaca. Visoko gore na prozorskom staklu
nepomièno se prilijepila golema debela muha. Bez imalo povjetarca, zastava Izlazeæeg
sunca mlitavo je visjela na koplju nalik na togu rimskog senatora. Mršav smeði pas plaha
izgleda dolunjao je u dvorište i njuškao svaki cvijet u cvjetnoj lijehi. Nikako mi nije bilo
jasno zašto bi bilo koji pas po kiši hodao naokolo i njuškao cvijeæe.
Moje pismo bilo je dugo, i kad god bi me porezan desni dlan zabolio od olovke, pustio
bih da mi pogled odluta na kišovito dvorište.
Prvo sam pisao Naoko kako sam gadno porezao desnu ruku
na poslu u prodavaonici ploèa, a onda sam joj napisao kako smo sinoæ Nagasava,
Hatsumi i ja proslavili to što je Nagasava položio ispit za Ministarstvo vanjskih poslova.
Opisao sam joj restoran i hranu. Hrana je bila sjajna, pisao sam, ali na pola veèeri
atmosfera je postala neugodna.
Pitao sam se trebam li pisati o Kizukiju u svezi s tim da sam s Hatsumi igrao biljar, no
odluèio sam da hoæu. Osjeæao sam da bih o tome trebao pisati.
Još se sjeæam posljednjeg Kizukijeva poteza toga dana -onoga dana kad je preminuo. Bio
je to težak potez iskosa i nisam oèekivao da æe pogoditi. Ali èinilo se da ga prati sreæa:
udarac je bio savršen, i bijela i crvena lopta jedva da su ispustile ikakav šum kad su se
okrznule na zelenoj èohi u posljednjem poenu toga dana. Potez je bio prekrasan, i
dandanas ga se živo sjeæam. Gotovo dvije i pol godine nakon toga nisam ni taknuo
biljarski štap.
Ali te veèeri kad sam igrao s Hatsumi nisam pomislio na Kizukija sve do kraja prve
partije, i to me istinski šokiralo. Uvijek sam pretpostavljao da æu se, kad god igram
biljar, sjetiti Kizukija. Ali sjetio sam ga se tek kad je završila prva partija, kad sam kupio
Pepsi iz automata i poèeo ga piti. Bilo je to zbog automata za Pepsi: u biljarskoj dvorani u
kojoj smo igrali stajao je jedan takav, i èesto smo igrali u sok.
Osjeæao sam se krivim što odmah nisam pomislio na Kizukija, kao da sam ga u neku
ruku iznevjerio. No kad sam se vratio u sobu, poèeo sam o tome misliti ovako: otkako se
to dogodilo prošle su dvije i pol godine, i Kizukiju je još sedamnaest godina. Sto ne znaèi
da su moje uspomene na njega izblijedjele. Posljedice koje je izazvala njegova smrt još
su tu, u meni, jasno ih vidim, neke od njih èak jasnije nego kad su bile svježe. Želim reæi
sljedeæe: ja æu uskoro napuniti dvadesetu. Dio stvari koje smo Kizuki i ja dijelili kad
nam je bilo šesnaest ili sedamnaest veæ su išèeznule, i koliko god plaèem
neæu ih vratiti. To ne mogu objasniti na bolji naèin nego ovako, ali mislim da vjerojatno
razumiješ što sam osjeæao i što ti želim reæi. Zapravo, ti si vjerojatno jedina na svijetu
koja to može shvatiti.
Sada mislim na tebe više nego ikad. Danas pada kiša. Kišovite nedjelje teško mi padaju.
Kad pada kiša, ne mogu prati rublje, što znaèi da ne mogu ni glaèati. Ne mogu u šetnju, a
ne mogu ni ležati na krovu. Sve što otprilike mogu jest staviti gramofon na automatsko
ponavljanje i stalno slušati Kind ofBlue dok gledam kišu kako pada u dvorištu. Kao što
sam ti veæ napisao, nedjeljom ne navijam oprugu. Zato je ovo vražje pismo tako
dugaèko. Sad æu završiti. Idem u blagovaonicu na ruèak.
Do viðenja.
INI I IDUÆEGA DANA NA PREDAVANJU
nije bilo ni traga od Midori. Što joj se dogodilo? Prošlo je deset dana otkako smo se
posljednji put èuli telefonom. Pomislio sam je nazvati, ali odluèio sam da neæu. Rekla je
da æe ona zvati mene.
Toga èetvrtka u blagovaonici sam sreo Nagasavu. Sjeo je kraj mene s punim pladnjem
hrane i isprièao se što je zbog njega naša "proslava" bila tako neugodna.
— Nema veze — rekao sam. — Zahvalan sam ti na tako finoj veèeri. Ali moram
priznati, èudan naèin da èovjek proslavi svoj prvi posao.
— Itekako èudan.
Prošlo je nekoliko minuta; jeli smo u tišini.
— Pomirio sam se s Hatsumi — rekao je.
— Ne èudim se.
— A koliko se sjeæam, bio sam oštar i prema tebi.
— Otkud toliko isprièavanje? — pitao sam. — Jesi li bolestan?
— Možda — rekao je, kimnuvši nekoliko puta. — Hatsumi mi kaže kako si joj rekao da
me ostavi.
— To je jedino logièno — rekao sam.
— Da, valjda — rekao je Nagasava.
— Ona je divna cura — rekao sam, srèuæi miso juhu.
— Znam — rekao je on s uzdahom. — Malo previše divna za mene.
Spavao sam kao zaklan kad je zazvonila zujalica za telefonski poziv. To me dozvalo iz
najdubljeg sna i bio sam potpuno zbunjen. Osjeæao sam se kao da sam spavao glave
natopljene u vodi sve dok mi mozak nije nabubrio. Na satu je pisalo da je šest i petnaest,
ali ja nisam imao pojma je li jutro ili veèer, a nisam se sjeæao ni koji je dan. Pogledao
sam kroz prozor i shvatio da na koplju nema zastave. Vjerojatno je veèer. Dakle, zastava
ipak neèemu služi.
— Hej, Vatanabe, jesi li sada slobodan? — pitala je Midori.
— Ne znam, koji je dan?
— Petak.
— Jutro ili veèer?
— Pa veèer! Kako si èudan! Da vidimo, Sad je, mmm, šest sati i osamnaest minuta
naveèer.
Dakle, ipak je veèer! Pa da, ležao sam na krevetu i èitao knjigu kad sam zadrijemao.
Petak. Mozak mi se pokrenuo. Petkom ne moram u prodavaonicu ploèa. — Da, slobodan
sam. Gdje si?
— Na postaji Ueno. Hajde da se naðemo u Šindžukuu. Sad kreæem.
Dogovorili smo vrijeme i mjesto i prekinuli vezu.
Kad sam stigao do DUG-a, Midori je sjedila na samom kraju šanka s piæem. Imala je
poludugi bijeli izgužvani muški kaput, tanki žuti džemper, tamnoplave traperice i dvije
narukvice na jednoj ruci.
— Što piješ? — pitao sam.
— Tom Collins.
Ja sam naruèio viski-sodu, a onda shvatio da kraj Midorinih nogu stoji veliki putni
kovèeg.
— Nije me bilo — rekla je. — Upravo sam se vratila.
— Kamo si išla?
— Na jug do Nare i sjeverno do Aomorija.
— Na istom putovanju?!
— Ne budi glnp. Možda sam èudakinja, ali ne mogu istodobno putovati na sjever i na
jug. S deèkom sam išla u Naru, a onda u Aomori sama.
Pijuckao sam viski-sodu, a onda kresnuo šibicu da Midori pripalim Marlboro koji je
držala meðu usnicama. — Sigurno ti je bilo grozno zbog sprovoda i svega.
— Ma kakvi, sprovod je maèji kašalj. Veæ smo se ispraksirali. Obuèeš crni kimono i
sjediš kao dama, a drugi obavljaju sve što treba - stric, susjed, tako to. Donesu šake,
naruèe suši, govore utješne stvari, plaèu, prenemažu se, dijele stvari za uspomenu. To je
lako. Prava šala. U usporedbi s danonoænom njegom bolesnika, to je zbilja prava šala.
Sestra i ja bile smo izmoždene. Nismo mogle èak ni plakati. Nije nam ostalo suza.
Ozbiljno. Ali onda za tobom poènu šaptati: "Te cure su hladne ko led." Pa što onda, mi
nikad neæemo plakati, takve smo nas dvije. Znam da smo mogle odglumiti, ali mi to
nikad ne bismo uèinile. Gadovi! Sto su nas više htjeli vidjeti da plaèemo, to smo mi bile
odluènije da im neæemo priuštiti to zadovoljstvo. Sestra i ja smo sasvim drukèiji tipovi,
ali kad je u pitanju nešto takvo, posve smo usklaðene.
Midorine narukvice zveckale su joj na ruci dok je mahala konobaru da naruèi još jedan
Tom Collins i zdjelicu pistacija.
— I onda je sprovod završio i svi su otišli doma, a nas dvije pile smo šake do sutona.
Dokusurile smo veliku dvolitrenku, i još pola nove, i sve vrijeme smo èastile sve žive -
ovaj je idiot, ovaj seronja, ovaj izgleda kao šugav pas, onaj je svinja, onaj licemjer, onaj
prevarant. Nemaš pojma kako je to bio dobar osjeæaj!
— Mogu zamisliti.
— Naroljale smo se i otišle u krevet - obje smo bile mrtve pijane. Spavale smo satima, a
ako bi zazvonio telefon, samo smo ga pustile. Bile smo kao mrtve za cijeli svijet.
Napokon, kad smo se probudile, naruèile smo suši i razgovarale što æemo. Odluèile smo
na neko vrijeme zatvoriti knjižaru i uživati. Mjesecima smo
se ubijale od posla i zaslužile smo odmor. Moja sestra samo je htjela malo biti s deèkom,
a ja sam odluèila da æu povesti svoga na piit na nekoliko dana pa æemo se jebati kao
ludi. — Midori je naglo zaklopila usta i protrljala uši. — Ups, oprosti.
— U redu je — rekao sam. — Pa ste otišli u Naru.
— Da. Uvijek mi se ondje sviðalo. Hramovi, park s jelenima.
— I jebali ste se kao ludi?
— Ne, uopæe, èak nijednom — rekla je s uzdahom. — Èim smo ušli u hotelsku sobu i
bacili torbe, dobila sam mjeseènicu. Pravi potop.
Morao sam se nasmijati.
— Hej, nije smiješno. Uranila mi je tjedan dana! Kad mi se to dogodilo, nisam mogla
prestati plakati. Mislim da mi je to bilo od stresa. Deèko mi se uuužasno naljutio. Takav
je: odmah se naljuti. A nisam ja bila kriva. Nije da sam ja htjela dobiti mjeseènicu. Osim
toga, meni one ionako teško padaju. Prvih dan-dva nije mi ni do èega. Pazi da me se tih
dana kloniš.
— Volio bih, ali kako æu znati? — pitao sam.
— Dobro, nosit æu šešir nekoliko prvih dana kad mi poène mjeseènica. Crveni. To bi
trebalo upaliti — rekla je smijuæi se. — Ako me vidiš na ulici u crvenom šeširu, ne
razgovaraj sa mnom,
samo bježi.
— Super. Kad bi bar sve cure tako — rekao sam. — I što ste
radili u Nari?
— A što smo drugo mogli? Hranili smo jelene i šetali naokolo. Bilo je grozno! Strašno
smo se posvaðali, i nisam ga vidjela otkako smo se vratili. Nekoliko dana sam se motala
tu, a onda sam odluèila da æu lijepo sama otiæi na put. Pa sam otišla u Aomori. Prve
dvije noæi bila sam kod prijateljice u Hirosakiju, a onda sam poèela putovati okolo -
Simokita, Tappi, takva mjesta. Lijepo je. Jednom sam pisala brošuru za kartu tog
podruèja. Jesi li bio ondje?
— Nikad.
— Uglavnom — rekla je Midori, otpila Tom Collins, a onda
razvalila pistaciju — sve vrijeme dok sam putovala sama mislila sam na tebe. Mislila sam
kako bi bilo lijepo da si sa mnom.
— Kako to?
— Kako to?! — Midori je pogledala kroz mene. — Kako to misliš "Kako to"?!
— Baš tako. Kako to da si mislila na mene?
— Možda zato što mi se sviðaš, eto kako! Zašto bih inaèe mislila na tebe? Tko bi ikad
razmišljao da želi biti s nekim tko mu se ne sviða?
— Ali ti imaš deèka — rekao sam. — Ne moraš misliti na mene. — Polako sam otpio
gutljaj viski-sode.
— Hoæeš reæi, ne smijem misliti na tebe ako imam deèka?
— Ne, nije to, samo...
— Neka ti jedna stvar bude jasna, Vatanabe — rekla je Midori, upiruæi prstom u mene.
— Upozoravam te, u meni se nakupilo mjesec dana jada i bijede, i samo što nisam
eksplodirala. Zato pazi što mi govoriš. Nastaviš li tako, suzama æu poplaviti lokal.
Jednom kad poènem, mogu cijelu noæ. Jesi li spreman na to? Kad poènem plakati,
pretvorim se u zvijer, nema veze gdje sam! Ne šalim se.
Kimnuo sam i ušutio. Naruèio sam drugu viski-sodu i pojeo nekoliko pistacija. Negdje
onkraj pljuskanja šejkera, zveckanja èaša i struganja ledomata Šarah Vaughan pjevala je
starinsku ljubavnu pjesmu.
— Izmeðu mene i deèka stvari ne štimaju još od incidenta s tamponom.
— Incidenta s tamponom?
— Aha, prije mjesec dana bila sam na piæu s njim i nekoliko njegovih prijatelja, pa sam
im isprièala prièu o ženi iz mog susjedstva kojoj je izletio tampon kad je kihnula.
Smiješno, zar ne?
— To zbilja jest smiješno — rekao sam, smijuæi se.
— Da, i svima drugima je bilo. Ali on je poludio i rekao da ne bih smjela prièati o
takvim gadarijama. Kakav hladan tuš!
— Uau.
— Divan je deèko, ali kad je rijeè o takvim stvarima, zna biti užasno uskogrudan —
rekla je Midori. — Recimo, naljuti se ako odjenem rublje koje nije bijele boje. Zar ne
misliš da je to uskogrudno?
— Možda — rekao sam — ali to je samo stvar ukusa. — Meni je djelovalo nevjerojatno
da takav tip želi curu kao što je Midori, ali tu misao zadržao sam za sebe.
— A što si ti radio? — pitala me.
— Ništa. Isto kao i uvijek — rekao sam, ali onda sam se sjetio pokušaja da masturbiram
misleæi na Midori kao što sam obeæao. Rekao sam joj to tihim glasom kako drugi oko
nas ne bi èuli.
Midorine oèi su se razvedrile i pucnula je prstima. — I kako je bilo? Dobro?
— Ma kakvi, na pola puta mi je postalo neugodno pa sam prestao.
— Hoæeš reæi, izgubio si erekciju?
— Tako nekako.
— K vragu — rekla je ona i ošinula me zlovoljnim pogledom. — Ne smiješ dopustiti da
ti postane neugodno. Misli na nešto
stvarno seksi. Smiješ, dajem ti dopuštenje. Hej, znam što! Iduæi put æu te nazvati: "O, o,
to je super... O, osjeæam to... Prestani, svršit æu... O, nemojl" Govorit æu ti takve stvari
dok to radiš.
— Telefon u domu stoji u predvorju kraj ulaznih vrata, ljudi stalno ulaze i izlaze —
objasnio sam. — Upravitelj doma zadavio bi me golim rukama da me vidi kako drkam na
takvom mjestu.
— Joj, baš šteta.
— Nema veze — rekao sam. — Opet æu pokušati sam, ovih dana.
— Daj se potrudi — rekla je Midori.
— Hoæu — rekao sam.
— Pitam se je li stvar u meni — rekla je. — Možda jednostavno nisam seksi. Priroðeno.
— Nije to — razuvjerio sam je. — To je više pitanje stava.
— Znaš — rekla mi je — imam jako osjetljiva leda. Kad mi lagano prstima prijeðeš
preko leða...mmmmm.
— Imat æu to na umu.
— Hej, idemo sad na porniæ! — predložila je Midori. — Neki odvratan sado-mazo.
Iz bara smo otišli u jeguljarnicu27, a onda u jedno od najzapu-štenijih kina za odrasle u
Šindžukuu na trostruku predstavu. U novinama nismo našli drugo kino koje bi
prikazivalo sado-mazo filmove. Unutrašnjost kina odisala je nekim nedefiniranim vo-
njem. Dobro smo tempirali: dok smo sjedali na mjesta, upravo je poèeo sado-mazo film.
Bila je to prièa o tajnici i njezinoj sestri školarki koje otme skupina muškaraca i podvrgne
sadistièkoj torturi. Muškarci su stariju tjerali da radi svakakve grozne stvari pod
prijetnjom da æe joj silovati sestru, ali uskoro se starija sestra pretvori u pomahnitalu
mazohisticu, a mlaða se zapali od gledanja svih akrobacija na koje je tjeraju. Film je bio
tako sumoran i repetitivan da mi je vrlo brzo dosadio.
— Da sam ja mlaða sestra, ja se ne bih tako lako zapalila — rekla je Midori. — Ja bih
još gledala.
— Siguran sam da bi — rekao sam.
— Uostalom, zar ti se ne èini da su joj bradavice malo pretamne za školarku i djevicu?
— Svakako.
Midorine oèi bile su prikovane za platno. Bio sam impresioniran: onome tko se s takvom
žestinom zadubi u film karta se i više nego isplatila. Stalno mi je prenosila svoje misli:
"O, Bože, daj ti to pogledaj!" ili "Trojica odjednom! Razvalit æe je" ili "Ja bih to na
nekome iskušala, Vatanabe." Uživao sam u Midori mnogo više nego u filmu.
Kad su se tijekom pauze upalila svjetla, shvatio sam da u cijelom kinu nema nijedne
druge žene. Neki mladiæ koji je sjedio blizu nas - vjerojatno student - pogledao je Midori
i otišao sjesti èak na drugi kraj.
— Reci, Vatanabe, digne li ti se kad gledaš ovakve stvari?
— Pa, da, katkad — rekao sam. — Zato ih i snimaju.
— Dakle, svaki put kad poène neka takva scena, svakom muškarcu u kinu stvar se digne
u stav pozor? Njih trideset-èetrdeset svi odjednom u vis? To je zbilja èudno, ako èovjek
razmisli, zar
ner
— Da, valjda, sad kad si spomenula.
Drugi film bio je prilièno normalan porniæ, dakle još dosadniji nego prvi. U njemu je bilo
mnogo scena oralnog seksa, i svaki put kad bi poèeli s felacijom ili kunilinktusom ili
pozom šezdeset i devet, cijelim kinom razlegli bi se glasni zvuèni efekti sisanja i srkanja
s vrpce. Dok sam ih slušao, na neki èudan naèin me ganulo što provodim život na ovom
našem bizarnom planetu.
— Tko li se samo sjeti ovih zvukova — rekao sam Midori.
— Meni su super\ — rekla je ona.
Bio je tu i zvuk penisa koji ulazi i izlazi iz vagine. Nikad prije nisam primijetio da takvi
zvuèi postoje. Muškarac je stalno dahtao, a žena je govorila uobièajene izraze: "To!" i
"Još!" - dok se grèila ispod njega. Èulo se i škripanje kreveta. Takvi su se prizori
nastavljali unedogled. Èinilo se da Midori isprva u njima uživa, ali èak je i njoj nakon
nekog vremena dosadilo pa je predložila da odemo. Izašli smo i nekoliko puta duboko
udahnuli. Prvi put u životu uèinilo mi se da je zrak u Sindžukuu èist i zdrav.
— Baš je bilo zabavno — rekla je Midori. — Možemo jednom opet.
— Stalno rade iste stvari — rekao sam.
— Pa, što drugo mogu? Svi mi stalno radimo iste stvari. Tu je imala pravo.
Pronašli smo još jedan bar i naruèili piæe. Ja sam opet pio viski, a Midori je popila tri-
èetiri koktela neke nedefinirane vrste. Kad smo opet izašli, Midori je rekla da joj se penje
na drvo.
— Ovdje baš nema drveæa — rekao sam. — A èak i da ima, previše si nesigurna na
nogama da bi se sad penjala.
— Ti si uvijek tako razuman, k vragu, sve upropastiš. Pijana sam
jer želim biti pijana. Što tome fali? A ako i jesam pijana, svejedno se mogu penjati na
drvo. K vragu, popet æu se na sam vrh velikog, debelog, visokog stabla i piškit æu po
svima!
— Da ti se možda ne ide na zahod?
— Aha.
Odveo sam Midori u zahod na postaju Šindžuku, ubacio novèiæ u otvor i ugurao je
unutra, a onda sam na obližnjem štandu kupio veèernje novine i èitao dok sam je èekao
da izaðe. Ali nije izlazila. Nakon petnaest minuta sam se zabrinuo, pa sam veæ htio uæi i
vidjeti što je s njom, ali onda je napokon izašla, blijeda u licu.
— Oprosti — rekla je. — Zaspala sam.
— Jesi li dobro? — pitao sam, ogræuæi je svojim kaputom.
— Baš i nisam — rekla je.
— Vodim te doma. Samo trebaš otiæi doma, prirediti si lijepu dugu kupku i otiæi u
krevet. Iscrpljena si.
— Neæu iæi doma. Zašto bih? Doma nema nikoga. Ne želim spavati sama na takvome
mjestu.
— Baš super — rekao sam. — Nego što æeš?
— Idemo u neki hotel za jednu noæ pa æu spavati dok me ti cijelu noæ grliš. Kao top.
Sutra ujutro negdje æemo doruèkovati pa æemo zajedno na predavanja.
— To si sve vrijeme planirala, zar ne? Zato si me i nazvala.
— Naravno.
— Trebala si zvati deèka, ne mene. To je jedino logièno. Zato služe deèki.
— Ali ja želim biti s tobom.
— Ne možeš biti sa mnom — rekao sam. — Kao prvo, do ponoæi se moram vratiti u
dom. Inaèe æu zakasniti. Jednom kad sam to napravio imao sam strašnu frku. A kao
drugo, ako odem s nekom curom u krevet, htjet æu spavati s njom, i nikako ne želim
ležati i suzdržavati se. Ne šalim se. Na kraju bih te mogao prisiliti na nešto.
— Hoæeš reæi, udario bi me, svezao i silovao otraga?
— Hej, ja se ne šalim.
— Ali tako sam usamljena! Želim biti s nekim! Znam da ti radim grozote, postavljam
zahtjeve a ništa ti ne dajem zauzvrat, govorim što mi god padne na pamet, izvlaèim te iz
sobe i tjeram da me vodiš naokolo, ali ti si jedini kojemu takve stvari mogu raditi! Nikad
ni s kim nisam mogla istjerati svoje, nijednom u ovih dvadeset godina života. Tata,
mama, oni na mene nikad nisu obraæali ni najmanju pozornost, a moj deèko, pa, on
jednostavno nije takav tip. On se naljuti ako ja hoæu da bude po mome. Pa se
posvaðamo. Ti si jedini kome mogu govoriti takve stvari. A sad sam stvarno, stvarno,
stvarno umorna, i želim zaspati dok slušam kako mi netko govori koliko mu se sviðam i
kako sam lijepa i tako to. Samo to želim. A kad se probudim, bit æu puna energije i nikad
više neæu postavljati takve sebiène zahtjeve. Kunem se. Bit æu dobra.
— Razumijem te, ali ja tu ne mogu ništa.
— Hajde, molim te! Inaèe æu sad sjesti na zemlju i cijelu noæ plakati ko kišna godina. I
spavat æu s prvim koji mi se obrati.
To je upalilo. Nazvao sam studentski dom i tražio Nagasavu. Kad je došao na telefon,
pitao sam ga može li urediti da izgleda kao da sam se vratio. Sa ženskom sam, objasnio
sam.
— Dobro — rekao je. — Svrha je plemenita. Bit æe mi drago da ti mogu pomoæi. Samo
æu okrenuti ploèicu s tvojim imenom na
"u sobi". Bez brige. Samo ti ostani koliko god hoæeš. Ujutro možeš uæi kroz moj prozor.
— Hvala. Dužnik sam ti — rekao sam i spustio slušalicu.
— Sreðeno? — pitala je Midori.
— Uglavnom — rekao sam ja s uzdahom.
— Sjajno, idemo u disko, još je rano.
— Èekaj malo, mislio sam da si umorna.
— Za ovako nešto nisam. -A joj.
I imala je pravo. Otišli smo u disko, i dok smo plesali energija joj
se malo pomalo vraæala. Popila je dvije viski-kole i nije silazila s podija dok joj èelo nije
bilo okupano znojem.
— Kako je ovo zabavnol — uzviknula je kad smo sjeli za stol da se odmorimo. —
Ovako nisam plesala veæ sto godina. Nemam pojma, kad pokreæeš tijelo, na neki naèin ti
se duh oslobaða.
— Tvoj duh je uvijek osloboðen, rekao bih ja.
— A, ne — rekla je ona odmahujuæi glavom i smiješeæi se.
— No, sad kad mi je bolje, umirem od gladi! Idemo na pizzu. Odveo sam je u pizzeriju
za koju sam znao i naruèio toèeno
pivo te pizzu s inæunima. Ja nisam bio previše gladan pa sam pojeo samo èetiri od
dvanaest kriški. Midori je pojela ostalo.
— Ti si se bogme brzo oporavila — rekao sam. — Još maloprije si bila blijeda i
nesigurna na nogama.
— Zato što je netko saslušao moje sebiène zahtjeve — odgovorila je. — To me
oslobodilo. Uau, kako je dobra ova pizza!
— Ali reci mi, doma ti zbilja nema nikoga?
— Nema. Sestra mi je kod prijateljice. E, ta se zbilja boji svoje sjene. Ne usudi se sama
spavati u kuæi ako mene nema.
— Hajde da onda zaboravimo tu glupost s hotelom za jednu noæ. Ondje se èovjek samo
osjeæa jeftino. Idemo k tebi doma. Sigurno imaš posteljinu i za mene.
Midori je razmišljala o tome oko minutu, a onda kimnula.
— Dobro, provest æemo noæ kod mene.
Sjeli smo na liniju Jamanote do Otsuke, i ubrzo smo dizali metalnu roletu koja je štitila
izlog Knjižare Kobajaši. Na roleti je stajao papirnati natpis: privremeno zatvoreno. U
mraènoj knjižari osjeæao se jak miris starog papira, kao da roleta veæ dugo nije otvarana.
Pola polica bilo je prazno, a veæina èasopisa stajali su u zavežljajima za remitendu. Onaj
osjeæaj praznine i jeze koji me obuzeo pri prvom posjetu sad se samo produbio.
Prostorija je izgledala kao napuštena brodska olupina.
— Ne planirate opet otvoriti? — pitao sam.
— Ma kakvi, prodat æemo je — rekla je Midori. — Podijelit æemo novac i neko vrijeme
živjeti same, bez ièije "zaštite". Sestra
mi se iduæe godine udaje, a ja imam još tri godine fakulteta. Trebale bismo dobiti
dovoljno da izdržimo bar toliko. A ja æu i dalje raditi honorarno. Kad jednom prodamo
knjižaru, neko vrijeme živjet æu sa sestrom u stanu.
— Misliš da æe je netko htjeti kupiti?
— Vjerojatno. Znam ženu koja tu hoæe otvoriti predionicu vune. Nedavno me pitala
hoæu li prodati lokal. Jadni tata. Toliko se muèio da otvori knjižaru, malo pomalo je
otplaæivao zajam, a na kraju jedva da mu je išta ostalo. Sve se otopilo, kao pjena na
rijeci.
— Ali imao je tebe — rekao sam.
— Mene? — nasmijala se Midori. Duboko je udahnula i izdahnula. — Idemo gore. Tu
dolje je hladno.
Gore me posjela za kuhinjski stol i otišla ugrijati vodu za kupanje. Dok se bavila time, ja
sam pristavio kotliæ za èaj. Dok smo èekali da se rezervoar zagrije, sjedili smo suèelice
za kuhinjskim stolom i pili èaj. Brade naslonjene na ruku, dugo me netremice promatrala.
Èulo se samo otkucavanje sata i zujanje motora hladnjaka koji se ukljuèivao i iskljuèivao
usporedo s termostatom. Sat je pokazivao da se brzo primièe ponoæ.
— Znaš, Vatanabe, kad te èovjek bolje pogleda, imaš dosta zanimljivo lice.
— Misliš? — pitao sam, malo povrijeðen.
— Kod mene ti lijepo lice može puno postiæi — rekla je. — A tvoje.. .pa, što ga više
gledam, sve više mislim: "Nije ni tako loš."
— I ja isto — rekao sam. — Svako malo sam sebi kažem: "Ma k vragu, nisam ni tako
loš."
— Hej, nisam mislila ništa loše. Ne znam ti ja baš dobro izraziti osjeæaje. Zato me ljudi
pogrešno shvate. Samo hoæu reæi da mi se sviðaš. Jesam li ti to veæ rekla?
— Jesi — rekao sam.
— Hoæu reæi, nije samo meni teško shvatiti muškarce. Ali shvatit æu ja na kraju, malo-
pomalo.
Midori je donijela kutiju Maribora i zapalila. — Kad poèneš od nule, moraš mnogo
nauèiti.
— Ništa èudno.
— Joj, zamalo sam zaboravila! Hoæeš upaliti štapiæ tamjana za mog oca?
Pošao sam za Midori u sobu s budistièkim oltarom, zapalio štapiæ tamjana pred
fotografijom njezina oca i sklopio ruke.
— Znaš što sam neki dan radila? — pitala me Midori. — Skinula sam se do gola pred
tatinom slikom. Skinula sam sve do zadnje krpice da me dobro pogleda. Kao u nekom
položaju iz joge. Ono, "Evo, tata, ovo su ti moje cice, a ovo pièka."
— Koji ti je vrag bio da to napraviš? — pitao sam.
— Ne znam, samo sam mu htjela pokazati. Hoæu reæi, pola mene nastalo je iz njegove
sperme, zar ne? Zašto mu ne bih pokazala? "Evo kæeri koju si napravio." Bila jesam
malo pijana. Vjerojatno je to djelomice bio razlog.
— Vjerojatno.
— Ušla je moja sestra i zamalo se srušila. Ja stojim pred tatinim spomen-portretom gola,
raširenih nogu. I ti bi se malo iznenadio.
— Mislim da bih.
— Objasnila sam joj zašto to radim i rekla: "Dakle, Momo (zove se Momo), skini se i ti,
sjedni kraj mene i pokaži mu", ali nije htjela. Otišla je sva u šoku. Ona ti je malo
konzervativna.
— Drugim rijeèima, relativno je normalna, hoæeš reæi.
— Reci, Vatanabe, kako se tebi svidio moj otac?
— Ne znam se baš ponašati kad nekoga tek upoznam, ali nisam imao ništa protiv da
ostanem sam s njim. Bilo mi je baš ugodno. Razgovarali smo o svemu i svaèemu.
— O èemu?
— O Euripidu — rekao sam.
Midori se glasno nasmijala. — Kakav si ti èudakl Nitko ne razgovara o Euripidu s
èovjekom na samrti kojega je tek upoznao!
— Pa, nitko takoðer ne sjedi pred spomen-portretom svoga oca raširenih nogu!
Midori se zakikotala i zazvonila u zvonce na oltaru. — Pa-pa, tatice. Mi se sad idemo
malo zabaviti, a ti se ne brini i lijepo spavaj. Više se ne patiš, je li tako? Mrtav si, dobro?
Sigurna sam da se ne patiš. Ako se patiš, idi se žaliti bogovima. Reci im da je to okrutno.
Nadam se da æeš sresti mamu i da æete se pohvatati. Vidjela sam ti pimpek kad sam ti
pomagala da se popiškiš. Stvarno je impresivan! Dakle, samo navali. Laku noæ.
Naizmjence smo se okupali i presvukli u pidžame. Ja sam dobio novu pidžamu njezina
oca. Bila mi je malo tijesna, ali bolja nego nikakva. Midori je za mene stavila madrac na
pod oltarne odaje.
— Ne bojiš se spavati pred oltarom?
— Uopæe. Ništa nisam skrivio — rekao sam, smiješeæi se.
— Ali bit æeš sa mnom i grlit æeš me dok ne zaspim, je li tako?
— Tako je — rekao sam.
Praktièki viseæi s ruba Midorina malenog kreveta, držao sam je u naruèju. Nos mi je
pritisnula o prsa a ruke stavila na moje bokove. Desnu ruku obavio sam oko njezinih
leða, a lijevom rukom držao sam se za okvir kreveta da ne padnem. Situacija nije bila
previše seksualno poticajna. Moj nos poèivao je na njezinoj glavi, pa me njena kratka
kosa svako malo zaškakljala.
— Hajde, reci mi nešto — rekla je Midori, lica zagnjurenog u moja prsa.
— Što želiš da kažem?
— Bilo što. Nešto što æe me oraspoložiti.
— Stvarno si zgodna — rekao sam.
— "Midori" — rekla je. — Reci moje ime.
— Stvarno si zgodna, Midori — ispravio sam se.
— Što ti to znaèi, stvarno zgodna?
— Tako zgodna da je tvoja ljepota u stanju urušiti planine i isušiti oceane.
Midori je podigla glavu i pogledala me. — Ti zbilja znaš s rijeèima.
— Kada to kažeš, srce mi se smekša — kazao sam s osmijehom.
— Reci nešto još ljepše.
— Stvarno mi se sviðaš, Midori. Puno.
— Koliko puno?
— Kao proljetni medvjediæ — rekao sam.
— Proljetni medvjediæ? — Midori je opet podigla glavu. — Što ti sad pak to znaèi?
Proljetni medvjediæ.
— Jednoga proljetnog dana šeæeš sam šumom, i odjednom naiðe slatko malo mladunèe
medvjeda s baršunastim krznom i sjajnim okicama. I kaže ti: "Zdravo, mala damice.
Hoæeš da se valjamo?" I onda se ti i medvjediæ cijeli dan grlite i valjate po brdašcu
punom djeteline. Lijepo, zar ne?
— Da. Jako lijepo.
— Eto, toliko mi se sviðaš.
— To je najbolja stvar koju sam ikad èula — rekla je Midori, privinuvši se uz mene. —
Ako ti se toliko sviðam, uèinit æeš što god ti kažem, zar ne? Neæeš se naljutiti, je li tako?
— Naravno da neæu.
— I uvijek æeš se brinuti za mene, zauvijek.
— Naravno da hoæu — rekao sam, milujuæi njezinu kratku, meku, djeèaèku kosu. —
Ne brini se, sve æe biti u redu.
— Ali ja se bojim — rekla je.
Nježno sam je grlio, i ubrzo su se njezina ramena poèela dizati i spuštati, i zaèuo sam
kako pravilno diše u snu. Iskrao sam se iz kreveta i otišao u kuhinju, gdje sam popio pivo.
Nimalo mi se nije spavalo, pa sam pomislio da bih mogao èitati knjigu, ali u blizini nisam
mogao naæi ništa vrijedno truda. Palo mi je na pamet da se vratim u Midorinu sobu i
potražim neku knjigu, ali nisam htio preturati okolo da je ne probudim.
Neko vrijeme sam sjedio i gledao u prazno, pijuckajuæi pivo,
a onda sam se sjetio da sam u knjižari. Sišao sam, upalio svjetlo i poèeo tražiti po
policama s broširanim izdanjima. Nije bilo mnogo meni zanimljivih knjiga, a i one koje
su bile uglavnom sam veæ proèitao, ali morao sam naæi nešto za èitanje, bilo što.
Odabrao sam izblijedjeli primjerak U žrvnju Hermanna Hessea koji je vjerojatno veæ
dugo stajao neprodan u knjižari, i ostavio novac kraj blagajne. Bio je to moj mali
doprinos smanjenju dugova Knjižare Kobajaši.
Sjedio sam tako za kuhinjskim stolom, pijuckao pivo i èitao U žrvnju. Taj sam roman
prvi put proèitao kad sam se upisao u školu. A sada, oko osam godina kasnije, èitao sam
istu tu knjigu u kuhinji neke djevojke, u tijesnoj pidžami njezina preminulog oca.
Smiješno. Da nije bilo svih tih èudnih okolnosti, vjerojatno nikad ne bih ponovno
proèitao U žrvnju.
Knjiga je na trenutke bila zastarjela, ali kao roman nije bila loša. Polako sam je išèitavao i
uživao u svakom retku, dok sam usred noæi sjedio u tihoj knjižari. Na polici u kuhinji
stajala je prašnjava boca konjaka. Natoèio sam si malo u kavenu šalicu i stao pijuckati.
Zgrijao me, ali ni od njega mi se nije prispavalo.
Malo poslije tri otišao sam provjeriti kako je Midori, ali ona je èvrsto spavala. Vjerojatno
je bila mrtva umorna. Kroz prozor je iz bloka duæana dopiralo meko bijelo svjetlo nalik
na mjeseèinu i punilo sobu. Midori je spavala leðima okrenuta svjetlu. Ležala je potpuno
nepomièna, kao zaleðena. Nagnuvši se nad nju, zaèuo sam njezino disanje. Spavala je
isto kao njezin otac.
Kraj kreveta je stajao kovèeg s njenih netom završenih putovanja. Preko stolca je bio
prebaèen njen bijeli kaput. Pisaæi stol bio joj je uredan, a na zidu nad njim visio je
kalendar sa Snoopvjem. Gurnuo sam zastor u stranu i bacio pogled na opustjele duæane.
Svi su bili zatvoreni, sa spuštenim metalnim roletama, a jedino što je djelovalo kao da
èeka zoru bio je automat za prodaju koji se grbio ispred prodavaonice alkoholnih piæa.
Svako malo zrak bi protrnuo od cviljenja kamionskih guma. Vratio sam se u kuhinju,
natoèio si još jedan konjak, i nastavio èitati U žrvnju.
Kad sam završio, na nebu se veæ razdanjivalo. Napravio sam si instant kavu, na stolu
pronašao malo papira i kemijsku olovku, te Midori napisao poruku: Popio sam ti malo
konjaka. Kupio sam knjigu U žrvnju. Vani je svanulo, pa idem doma. Do viðenja. A
onda, nakon kraæeg oklijevanja, napisao sam: Baš si slatka kad spavaš. Oprao sam šalicu
od kave, ugasio svjetlo u kuhinji, sišao, tiho digao roletu i izašao. Brinuo sam se da æu
biti sumnjiv nekom susjedu, ali u pet i pedeset i nešto ujutro na ulici nije bilo nikoga.
Samo su vrane èuèale na krovu i smrknuto promatrale ulicu. Pogledao sam
blijedoružièaste zastore na Midorinu prozoru, otpješaèio do tramvajske postaje, odvezao
se do kraja linije i odšetao se do doma. Usput sam pronašao kafiæ koji je bio otvoren pa
sam doruèkovao rižu i miso juhu, ukiseljeno povræe i peèena jaja. Obišao sam dom i
kucnuo otraga na prozor Nagasavine sobe u prizemlju. Odmah mi je otvorio.
— Kavu? — pitao me.
— Ma ne.
Zahvalio sam mu, otišao u svoju sobu, oprao zube, skinuo hlaèe, uvukao se u krevet i
èvrsto stisnuo oèi. Naposljetku se nada mnom sklopio san bez snova, nalik na teške
olovne dveri.
Svaki tjedan pisao sam Naoko, i ona bi mi èesto otpisala. Pisma joj nikad nisu bila odviše
duga. Ubrzo su se u njima poèela spominjati hladna jutra i veèeri mjeseca studenog.
Vratio si se u Tokio baš kad se jesensko vrijeme ustaljivalo, pa neko vrijeme nisam znala
reæi je li se u meni otvorila praznina jer te nema ili zbog promjene godišnjeg doba. Reiko
i ja stalno razgovaramo o tebi. Kaže da te svakako pozdravim. Dobra je prema meni kao i
uvijek. Mislim da bez nje ne bih podnijela boravak ovdje. Kad sam usamljena, plaèem.
Reiko kaže da je dobro što mogu plakati. Ali usamljenost zbilja boli. Kad sam noæu
usamljena, iz tame mi se javljaju ljudi. Njihov je govor nalik na cviljenje stabala na
noænom vjetru. Kizuki;
moja sestra: stalno mi tako govore. I oni su usamljeni, i traže nekoga s kim æe
razgovarati.
Kad sam noæu usamljena i trpim bol, èesto èitam tvoja pisma. Zbunjuju me mnoge stvari
izvana, ali tvoji opisi svijeta oko tebe donose mi divno olakšanje. Strašno èudno! Pitam
se, zašto je tako? Pa ih stalno iznova èitam, a i Reiko ih èita. Onda razgovaramo o
stvarima o kojima pišeš. Jako mi se svidjelo ono o ocu te cure Midori. Svakoga tjedna
veselimo se dolasku tvoga pisma, to nam je jedna od malobrojnih razonoda — da, na
ovakvu mjestu pisma su nam razonoda.
Trudim se svaki tjedan odvojiti vrijeme da ti pišem, ali kad jednom sjednem pred prazan
list papira, osjetim depresiju. I ovo pismo se zbilja silim napisati. Reiko galami na mene
da ti odgovorim. Ali nemoj me krivo shvatiti. Imam gomilu stvari o kojima s tobom
želim razgovarati, za koje ti želim reæi. Samo mi je teško sve to izraziti rijeèima. Zato mi
je tako teško pisati pisma.
Kad smo kod Midori, zvuèi mi kao zanimljiva osoba. Iz tvog pisma stekla sam dojam da
je možda zaljubljena u tebe. Kad sam to kazala Reiko, ona mi je rekla: "Pa naravno da je
zaljubljena! Èak sam i ja zaljubljena u Vatanabea!" Svaki dan beremo gljive, skupljamo
kestenje i jedemo ih. I to doista svaki dan: rižu s kestenjem, rižu s gljivama matsutake ,
ali tako su ukusni da ih se nikad ne zasitimo. Ali Reiko ne jede mnogo. I dalje puši
cigaretu za cigaretom. Ptice i zeèevi su dobro.
Do viðenja.
Tri dana nakon moga dvadesetog roðendana stigao mi je paket od Naoko. U njemu sam
našao bordo pulover okruglog izreza i pismo.
Sretan roðendan! Nadam se da æe ti ova dvadeseta godina biti lijepa. Meni æe po svemu
sudeæi dvadeseta godina za-
vršiti jadno, ali tebi želim da budeš sretan kao ti i ja zajedno. Doista. Reiko i ja zajednièki
smo ti isplele ovaj džemper. Da sam ga plela sama, ne bi bio gotov do iduæeg
Valentinova. Dobra polovica je Reikina, a loša moja. Reiko sve radi izvrsno, pa katkad
gledajuæi nju mrzim samu sebe. Hoæu reæi, ja ni u jednoj jedinoj stvari nisam baš jako
dobra!
Do viðenja.
Budi dobro.
U paketu je bila i poruka od Reiko.
Kako si? Za tebe je Naoko možda vrhunac sreæe, ali meni je ona obièna šeprtljavica. Ali
ipak smo ti uspjele dovršiti džemper do roðendana. Baš je lijep, je li? Same smo izabrale
boju i kroj.
Sretan roðendan.
IO
JN.AD SE SADA SJETIM 1969. GODINE,
pred oèima mi je samo moèvara - duboko, ljepljivo tresetište koje kao da æe mi usisati
cipelu kad god koraknem. Izmoren hodam kroz mulj. Ispred i iza sebe ne vidim ništa,
samo nepreglednu moèvarnu tamu.
I vrijeme je sporo klipsalo u ritmu s mojim teturavim koracima. Ljudi oko mene odavno
su krenuli dalje, a moje vrijeme i ja još smo zaostajali, probijajuæi se kroz mulj. Svijet
oko mene stajao je na rubu velike promjene. Smrt je veæ odnijela Johna Coltranea,
kojemu su se sada pridružili i toliki drugi. Ljudi su vrištali da æe nastupiti revolucionarni
obrati - koji su, èinilo se, uvijek bili tu negdje iza ugla. Ali "obrati" koji su nastupili bili
su obiène dvo-dimenzionalne kulise, pozadine bez sadržaja i znaèenja. Povlaèio sam se
od dana do dana, rijetko podižuæi glavu, oèiju prikovanih za beskonaènu moèvaru koja je
ležala preda mnom, spuštao desnu nogu, dizao lijevu, spuštao lijevu, dizao desnu, nikad
ne znajuæi gdje sam toèno, nikad ne znajuæi kreæem li se u pravom smjeru, znajuæi
samo da moram nastaviti, korak po korak.
Napunio sam dvadesetu, jesen je ustupila mjesto zimi, ali u mome životu ništa se bitno
nije promijenilo. Posve ravnodušan, išao sam na predavanja, tri veèeri na tjedan radio u
prodavaonici
ploèa, tu i tamo èitao Velikog Gatsbyja, a nedjeljom bih prao rublje i pisao Naoko duga
pisma. Katkad bih izašao s Midori na ruèak, u zoološki vrt ili kino. Prodaja Knjižare
Kobajaši protekla je po planu, pa su se Midori i njena sestra preselile u trosobni stan blizu
Miogadanija, u malo elitniju èetvrt. Kad se sestra uda, rekla je Midori, ona æe unajmiti
vlastiti stan. U meðuvremenu me jednom pozvala na ruèak u njihov novi stan. Bio je to
sunèan, lijep stan, i Midori se oèito daleko više sviðalo živjeti tu nego nad Knjižarom
Kobajaši.
Svako malo Nagasava bi predložio da odemo na neku od naših ekskurzija, ali ja bih
uvijek imao drugog posla. Jednostavno mi se nije dalo gnjaviti. Ne da mi spavanje s
curama nije bilo privlaèno: ali kad bih pomislio na cijelu proceduru - piæe u gradu,
traženje pravih kandidatkinja, razgovor, odlazak u hotel - bilo je to previše truda. Još sam
se više divio Nagasavi jer je nastavljao dalje s tim ritualom a da mu nikad nije dosadio.
Možda je ono što mi je rekla Hatsumi imalo uèinka: mogao sam sebe navesti da budem
daleko sretniji samo misleæi na Naoko nego da spavam s nekom glupom bezimenom
djevojkom. U meni je još živjelo sjeæanje na Naokine prste koji me dovode do vrhunca
usred travnatog polja.
Poèetkom prosinca pisao sam joj i pitao smijem li je posjetiti tijekom blagdana. Reiko mi
je odgovorila da æe me rado ugostiti. Objasnila mi je da Naoko ima problema s pisanjem
i da zato ona odgovara umjesto nje. Ne moram misliti da je Naoko posebno loše: neka se
ne brinem. To dolazi u valovima.
Kad su stigli blagdani, potrpao sam stvari u ruksak, obukao èizme za snijeg i krenuo put
Kjota. Onaj èudni doktor imao je pravo: zimske planine zastrte snijegom bile su
nevjerojatno lijepe. Kao i prvi put, dvije sam noæi spavao u stanu s Naoko i Reiko, te s
njima proveo tri dana radeæi uglavnom isto što i prije. Kad bi zašlo Sunce, Reiko je
svirala gitaru, a mi smo sjedili i razgovarali. Umjesto na izlet, otišli smo na skijanje.
Poslije sat vremena nabadanja po planinama na skijama ostali smo bez daha i sasvim se
oznojili. Kad smo imali vremena, pomagali smo stanarima i
osoblju u odgrtanju snijega. Doktor Mijata za veèerom je skoèio do našeg stola da objasni
zašto je srednji prst duži od kažiprsta, a kod nožnih prstiju je drukèije. Stražar Omura
opet mi je govorio
0 tokijskoj svinjetini. Reiko su se svidjele ploèe koje sam donio iz grada. Skinula je
nekoliko melodija i vježbala ih na gitari.
Naoko je bila još manje prièljiva nego jesenas. Kad smo svi troje bili zajedno, sjedila je
na kauèu i smiješila se, ali jedva da je išta govorila. Reiko je brbljala kao da želi to
nadoknaditi. — Ali ne brini se — rekla mi je Naoko. — Takvo mi je razdoblje došlo.
Mnogo mi je zabavnije slušati vas dvoje nego da sama govorim.
Reiko je samoj sebi zadala neke poslove kako bi se maknula iz kuæe da bismo Naoko i ja
mogli otiæi u krevet. Ljubio sam joj vrat, ramena i grudi, a ona me je rukom dovela do
klimaksa kao
1 prije. Dok sam je poslije grlio, rekao sam joj kako sam svih ovih mjeseci osjeæao
njezin dodir, i da sam mislio na nju dok sam masturbirao.
— Ni s kim drugim nisi spavao? — pitala je Naoko.
— Nijednom — rekao sam.
— Dobro onda, evo ti još nešto što æeš pamtiti. — Skliznula je nadolje i poljubila mi
penis, a onda ga obuhvatila svojim toplim ustima i poèela prelaziti jezikom preko njega, a
sa svakim pokretom usnica njezina duga ravna kosa zanjihala bi se preko moga trbuha i
prepona, sve dok nisam drugi put svršio.
— Hoæeš li to pamtiti? — pitala je.
— Naravno da hoæu — rekao sam. — Uvijek æu to pamtiti. Èvrsto sam je zagrlio i
zavukao joj ruku u gaæice, dotaknuvši
njezinu još suhu rodnicu. Naoko je odmahnula glavom i maknula mi ruku. Neko smo se
vrijeme šutke grlili.
— Na kraju semestra planiram se iseliti iz doma i potražiti stan — rekao sam. — Dosta
mi je domskog života. Ako nastavim honorarno raditi, moæi æu si pokriti troškove. Bi li
došla u Tokio pa da živimo zajedno, kao što sam ti veæ predlagao?
— O, Toru, hvala ti. Tako sam sretna što si me to pitao!
— Ne kažem ja da ovdje nije lijepo — rekao sam. — Tiho je,
okolina je savršena, a Reiko je divna osoba. Ali nije to mjesto na kojemu bi èovjek
mogao dugo ostati. Za to je previše specijalizirano. Što si duže tu, to ti je teže otiæi,
siguran sam.
Umjesto da odgovori, Naoko je upravila pogled prema van. Kroz prozor se nije vidjelo
ništa osim snijega. Teški snježni oblaci visjeli su nisko na nebu, a izmeðu njih i snijegom
prekrivene zemlje utisnuo se najmanji moguæi razmak.
— Dobro razmisli o tome, bez žurbe — rekao sam. — Što god se dogodilo, ja æu se do
kraja ožujka preseliti. Kad god odluèiš, možeš doæi.
Naoko je kimnula glavom. Obavio sam je rukama oprezno kao da držim neko umjetnièko
djelo satkano od krhka stakla. Obgrlila me rukama oko vrata. Bio sam gol, a ona je na
sebi imala naj-oskudnije moguæe bijelo donje rublje. Tijelo joj je bilo tako lijepo da sam
ga s uživanjem mogao gledati cijeli dan.
— Zašto se ne mogu navlažiti? — promrmljala je Naoko. — To se dogodilo samo onaj
put. Na moj dvadeseti roðendan, u travnju. One noæi kad si me držao u naruèju. Što nije
u redu sa mnom?
— To je èisto psihološki, siguran san — rekao sam. — Samo polako. Nema žurbe.
— Svi moji problemi su èisto psihološki — rekla je Naoko. — Što ako se nikad ne
oporavim? Što ako do kraja života ne budem sposobna za seks? Hoæeš li me ti svejedno
voljeti? Hoæe li ti ruke
i usta uvijek biti dovoljni? Ili æeš rješavati problem seksa spavajuæi s drugim
djevojkama?
— Ja sam roðeni optimist — rekao sam.
Naoko se uspravila u krevetu i navukla majicu kratkih rukava. Preko toga je obukla
flanelsku košulju i spuznula u traperice. I ja sam se odjenuo.
— Pusti me da promislim — rekla je Naoko. — A promisli i ti.
— Hoæu — rekao sam. — A kad smo kod usta, ono što si sad radila bilo je super.
Lagano se zacrvenjela i blago nasmiješila. — I Kizukiju se sviðalo.
— On i ja imali smo otprilike isti ukus i shvaæanja — rekao sam ja sa smiješkom.
Sjeli smo za kuhinjski stol jedno nasuprot drugome, te popili kavu i razgovarali o starim
danima. Sad je veæ više govorila o Kizukiju. Znala je zastati da pomno odabere rijeèi.
Svako malo poèeo bi padati snijeg. Nebo se nije razvedrilo sva tri dana što sam bio ondje.
— Mislim da æu u ožujku opet moæi doæi — rekao sam na odlasku. Posljednji put
zabundano sam je zagrlio odjeven u zimski kaput, i poljubio sam je u usta.
— Do viðenja — rekla je.
Došla je i 1970. — godina koja je donijela neke sasvim nove glasove, i to je stavilo toèku
na moje tinejdžerske godine. Sad sam mogao zakoraèiti u sasvim novu moèvaru. Onda je
došlo vrijeme ispitima, koje sam položio relativno lako. Ako nemaš što drugo raditi pa
sve vrijeme provodiš na predavanjima, nije potrebna neka posebna sposobnost da proðeš
završne ispite.
U domu su se, meðutim, pojavili problemi. Neki mladiæi aktivni u jednoj od politièkih
struja zadržali su kacige i željezne šipke i skrili ih u svojim sobama. Imali su okršaj s
nekim bejzbolašima, upraviteljevim štiæenicima, te su dvojica od njih ozlijeðeni, a
šestorica izbaèeni. Dugo nakon incidenta osjeæao se šok, te su se gotovo svakoga dana
dogaðali manji obraèuni. U domu je vladala teška atmosfera, i svi su bili na rubu živaca. I
mene je zamalo premlatio neki bejzbolaš, ali umiješao se Nagasava i uspio izgladiti
situaciju. U svakom sluèaju, bilo je vrijeme da odem.
Jednom kad sam poèistio veæinu ispita, poèeo sam ozbiljno tražiti stan. Nakon tjedan
dana traženja našao sam odgovarajuæi stan èak u predgraðu Kièidžodži. Lokacija nije baš
bila povoljna, ali bila je to kuæa: samostojeæa kuæa - pravo blago. Izgraðena kao vrtna
kuæica ili veæ neka koliba, stajala je odvojeno na uglu povelike okuænice, a izmeðu nje i
glavne kuæe sterao se velik, zapušten vrt. Gazda æe se služiti glavnim ulazom, a ja
stražnjim, pa æu tako imati svoj mir. Imala je jednu poveliku sobu, malu kuhinju i ku-
paonicu, te nezamislivo veliku garderobu. Imala je èak i verandu s pogledom na vrt.
Kuæu je izdavao ugodan stari braèni par, i to daleko ispod tržišne cijene, pod uvjetom da
se stanar bude spreman iseliti dogodine ako se njihov unuk odluèi doseliti u Tokio.
Uvjeravali su me da æu tu moæi živjeti sasvim po svojoj volji; oni neæe postavljati
nikakve zahtjeve.
Nagasava mi je pomogao pri selidbi. Uspio je na posudbu dobiti kombi za prijevoz mojih
stvari, te mi darovao obeæani hladnjak, televizor i veliku termosicu. Njemu možda više
nisu trebali, ali meni su bili savršeni. I on sam trebao se iseliti za dva dana, u stan u
èetvrti Mita.
— Pa, sad se vjerojatno dugo neæemo vidjeti — rekao mi je na odlasku — zato se èuvaj.
Još sam siguran da æemo se nakon mnogo godina sresti na nekom èudnom mjestu.
— Veæ jedva èekam — rekao sam.
— A onaj put kad smo zamijenili cure ona ružnjikava je bila daleko bolja.
— Nego što — rekao sam ja, smijuæi se. — Nego, Nagasava, brini se za Hatsumi. Tako
dobru curu teško je naæi. I mnogo je ranjivija nego što izgleda.
— Da, znam — rekao je, kimajuæi glavom. — Zato sam se nadao da æeš je ti uzeti kad
meni dosadi. Vas dvoje bili biste sjajan par.
— Baš! — rekao sam.
— Samo se šalim — rekao je Nagasava. — Uglavnom, budi sretan. Nekako mi se èini da
æeš doživjeti još mnoga sranja, ali tvrdoglava si ti faca, sigurno æeš se snaæi. Mogu li ti
dati jedan savjet?
— Samo daj.
— Ne sažalijevaj se — rekao je. — To rade samo pizdeki.
— Imat æu to na umu — rekao sam. — Rukovali smo se i pošli svatko na svoju stranu,
on u svoj novi svijet, a ja natrag u moèvaru.
Tri dana nakon selidbe pisao sam Naoko. Opisao sam joj svoju novu kuæu i koliko mi je
laknulo što sam se maknuo od idiota u domu i svih njihovih kretenarija. Sad mogu poèeti
novi život, s novim razmišljanjima.
Moj prozor gleda na veliki vrt, koji svim maèkama u susjedstvu služi kao sastajalište.
Volim se ispružiti na verandi i promatrati ih. Nisam siguran koliko ih se okupi, ali to je
pravi maèji èopor. Sunèaju se u skupinama. Mislim da im nije previše drago što sam se ja
tu naselio, ali kad sam jednom iznio komad starog sira, doplazilo ih je nekoliko i malo su
gricnule. Vjerojatno æemo se uskoro sprijateljiti. U èoporu je i jedan prugasti maèak
napola izgrizenih ušiju. Nevjerojatno je koliko slièi mom bivšem upravitelju u domu.
Samo èekam da poène dizati zastavu.
Fakultet mi je malo daleko, ali kad mi poène treæa godina, neæu imati puno jutarnjih
predavanja, pa i neæe biti tako strašno. Možda je i bolje jer æu u vlaku imati vremena za
èitanje. Sad samo moram ovdje naæi neki lagan posao koji mogu raditi tri-èetiri dana u
tjednu. Onda se mogu vratiti svom životu i navijanju opruga.
Ne želim te požurivati, ali travanj je dobro vrijeme za nove poèetke, i stalno mi se èini da
bi za nas bilo najbolje kad bismo tada poèeli živjeti zajedno. I ti bi se mogla vratiti na
fakultet, ako sve bude dobro. Ako ti bude problem živjeti sa mnom, mogu ti naæi stan
negdje blizu. Najvažnije nam je da uvijek budemo blizu. Ne mora to biti sad u proljeæe,
naravno. Ako ti misliš da je bolje u ljeto, i to mi odgovara. Samo mi javi što misliš.
Dobro?
Planiram neko vrijeme raditi prekovremeno. Da pokrijem troškove selidbe. Trebat æe mi
dosta novca za razne potrepštine kad jednom poènem živjeti sam: tave, lonce, posuðe,
takve stvari. U ožujku æu biti slobodan, i svakako te želim
doæi vidjeti. Koji ti datum najbolje odgovara? Onda æu isplanirati put u Kjoto. Veselim
se što æu te vidjeti i jedva èekam da mi odgovoriš.
Iduæih nekoliko dana kupovao sam potrebne stvari u obližnjoj šoping èetvrti u
Kièidžodžiju, i poèeo sam sam sebi spremati jednostavna jela. U obližnjem skladištu
kupio sam nešto dasaka i dao ih izrezati da si napravim pisaæi stol. Mislio sam da bih na
njemu mogao uèiti, a zasad i jesti. Napravio sam police i opskrbio se lijepom zalihom
zaèina. Bijela maèka od nekih šest mjeseci odluèila je da joj se sviðam, pa je poèela jesti
kod mene. Nazvao sam je Galebica.
Jednom kad sam donekle sredio stan, otišao sam u grad i našao honorarni posao kao
pomoænik u slikarskom atelijeru. Tako sam radio dva solidna tjedna. Plaæa je bila dobra,
ali posao je bio ubitaèan, a od isparavanja mi se vrtjelo u glavi. Svaki dan nakon posla jeo
sam u jeftinom restoranu, zalio sve pivom, otišao doma i poigrao se s maèkom, a onda
zaspao kao zaklan. Od Naoko sve to vrijeme nije stizao odgovor.
Upravo sam bio usred slikanja kad mi je na pamet pala Midori. S njom nisam bio u
kontaktu veæ gotovo tri tjedna, shvatio sam, i nisam joj èak ni rekao da sam se preselio.
Spomenuo sam joj da planiram selidbu, i rekla je: "O, je li?" Tada smo posljednji put
razgovarali.
Otišao sam do govornice i okrenuo njezin broj. Žena koja se javila vjerojatno je bila
njena sestra. Kad sam rekao svoje ime, rekla je — Samo malo — ali Midori se nije javila.
A onda se sestra, ili tko god je to veæ bio, vratila na liniju. — Midori kaže da je previše
bijesna da bi razgovarala s tobom. Preselio si se a da njoj to nisi ni spomenuo, je li?
Nestao si tek tako i nisi joj ni rekao kamo ideš, je li? E, pa sad je ljuta ko ris. A kad ona
poludi, nema pomoæi. Pretvori se u zvijer. — Molim vas, možete li mi je dati? Objasnit
æu joj.
— Kaže da je ne zanimaju tvoja objašnjenja.
— Mogu li onda vama objasniti? Jako mi je žao što vam ovo prireðujem, ali biste li me
samo saslušali i prenijeli joj?
— A, ne! Morat æeš to sam. Kakav si ti to muškarac? To je tvoja odgovornost, ti to
uèini, i uèini to kako treba!
Nije bilo nade. Zahvalio sam joj i spustio slušalicu. Nisam se mogao ljutiti na Midori što
je bijesna. Dok sam se selio, useljavao i zaraðivao novac za dodatne troškove, nisam je se
ni sjetio. Za to vrijeme èak mi ni Naoko nije pala na pamet. To kod mene nije bilo
neobièno. Kad god bih se neèim poèeo baviti, sve drugo bih iskljuèio.
Ali onda sam poèeo misliti kako bi meni bilo da je situacija bila obratna i da se Midori
nekamo preselila, a da mi nije rekla niti mi se javila tri tjedna. Bio bih povrijeðen - i to
jako, bez sumnje. Ne, mi nismo ljubavnici, ali na neki naèin otvorili smo se jedno
drugome dublje nego ljubavnici. Ta pomisao nanijela mi je veliki jad. Kako je samo
strašno raniti nekoga do koga ti je zaista stalo -i to nesvjesno.
Èim sam se vratio s posla, sjeo sam za svoj novi stol i poèeo pisati Midori. Napisao sam
joj kako se osjeæam, što sam iskrenije mogao. Isprièao sam se, bez objašnjenja i
opravdanja, što sam bio tako bezobziran i bešæutan. Nedostaješ mi, napisao sam. Želim
te vidjeti što prije. Želim da vidiš moju novu kuæu. Molim te, piši mi, napisao sam, i
poslao pismo preporuèenom poštom.
Odgovor nije stigao.
Poèinjalo je neko èudno proljeæe. Cijele blagdane proveo sam èekajuæi pisma. Nisam
mogao na putovanje, nisam mogao doma roditeljima. Èak se nisam mogao ni honorarno
zaposliti, jer nisam mogao znati kad æe stiæi pismo od Naoko, u kojemu æe pisati neka
doðem na taj i taj datum. Popodneva sam provodio u obližnjoj šoping èetvrti u
Kièidžodžiju, gledajuæi dvostruke projekcije ili èitajuæi u jazz kafeu. Ni s kim se nisam
viðao, gotovo ni s kim razgovarao. Jednom na tjedan pisao bih Naoko. Nikad joj nisam
spomenuo da željno išèekujem odgovor. Nisam je htio ni
na koji naèin optereæivati. Pisao sam joj o svome poslu kod slikara, o Galebici, o
rascvjetanoj breskvi u vrtu, o dragoj staroj gospoði koja prodaje tofu, o opakoj staroj
gospoði u obližnjem restoranu, o jelima koje sam spremam. No ona nije otpisala.
Kad god bi mi dojadilo èitanje ili slušanje ploèa, malo bih radio u vrtu. Od gazde sam
posudio grablje, metlu i vrtlarske škare, pa sam vrijeme provodio èupajuæi korov i
obrezujuæi grmlje. Nije trebalo mnogo pa da vrt postane lijep. Jednom me vlasnik
pozvao na èaj, pa smo na verandi velike kuæe ispijali zeleni èaj, žvakali rižine krekere i
èavrljali. Nakon umirovljenja dobio je posao u nekoj osiguravajuæoj tvrtki, kazao je, ali i
odatle je otišao poslije nekoliko godina, i sad se odmara. Kuæa i zemljište veæ su dugo u
obitelji, djeca su mu odrasla i osamostalila se, pa može pod stare dane udobno živjeti ne
radeæi ništa. Zato on i njegova žena stalno zajedno putuju.
— To je lijepo — rekao sam.
— Nije — rekao je on. — Putovanja uopæe nisu zabavna. Ja bih mnogo radije radio.
Zapustio je vrt, rekao je, jer nigdje u blizini nije bilo pristojnog vrtlara i jer je dobio razne
alergije zbog kojih nije mogao sam raditi. Od košenja trave poèeo bi kihati.
Kad smo popili èaj, pokazao mi je kuæicu koja je služila kao skladište i rekao da mogu
uzeti što god unutra naðem, manje-više kako bi mi zahvalio što sam uredio vrt. — Nama
ne treba ništa od toga — rekao je — stoga slobodno uzmi.
Kuæica je bila prepuna svakakvih stvari - bio je tu stari drveni èabar, djeèji bazen,
bejzbolske palice. Našao sam stari bicikl, blagovaonièki stol praktiène velièine s dva
stolca, zrcalo i gitaru. — Ovo bih posudio, ako nemate ništa protiv.
— Slobodno uzmi — rekao je on opet.
Cijeli dan zabavljao sam se s biciklom: èistio sam hrðu, podmazivao ležajeve, pumpao
gume, podešavao brzine, a na kraju sam ga odnio u radionicu za popravak kako bi mu
ugradili novu sajlu mjenjaèa brzina. Kad je bilo gotovo, izgledao je kao nov. Sa stola
sam oèistio debeli sloj prašine i ponovno ga prelakirao. Zamijenio sam žice na gitari i
zalijepio dio trupa koji je otpadao. Žicom sam sastrugao hrðu na vijcima i podesio ih.
Nije to bila neka gitara, ali bar sam uspio održati melodiju. Shvatio sam da gitaru nisam
imao u rukama još od škole. Sjeo sam na trijem i polako stao svirati Up on the Roof od
Driftersa. Zaprepastio sam se kad sam shvatio da se još sjeæam veæine akorda.
Zatim sam uzeo nekoliko drvenih dasaka i izradio si èetvrtasti sanduèiæ za pisma. Obojio
sam ga u crveno, napisao na njega svoje ime i postavio ga pred vrata. Sve do treæeg
travnja u moj je sanduèiæ od pošte stiglo jedino nešto što su mi proslijedili iz doma:
obavijest odbora za proslavu godišnjice mature iz moje škole. Proslava godišnjice mature
bila je zadnje u što sam se htio upuštati. U tom sam razredu bio s Kizukijem. Bacio sam
ga u koš.
Popodne èetvrtog travnja u sanduèiæu sam našao pismo. Na poleðini je pisao Reiko Išida.
Škarama sam lijepo i uredno prore-zao peèat i izašao na trijem da ga proèitam. Imao sam
dojam da vijesti nisu dobre, a tako je i bilo.
Najprije se Reiko isprièala što sam tako dugo èekao na odgovor. Naoko se upinjala da mi
piše, rekla je, ali nikako nije uspijevala napisati pismo do kraja.
Ponudila sam se da ti ja pišem umjesto nje, ali svaki put kad sam joj ukazala na to da nije
u redu što ti ne odgovara, odgovarala je da je stvar previše osobna, da æe ti pisati sama, i
zato ti nisam pisala ranije. Zao mi je, zbilja. Nadam se da æeš mi oprostiti.
Znam da ti je zacijelo bilo teško dok si cijeli mjesec èekao odgovor, ali vjeruj mi, i
Naoko je ovaj mjesec bio jednako tako težak. Molim te, shvati kroza što prolazi. Stanje
joj nije dobro, moram najiskrenije reæi. Dala je sve od sebe da stane na svoje noge, ali
zasad rezultati nisu dobri.
Gledano unatrag, sada vidim da je prvi simptom njezina
problema bio gubitak sposobnosti da piše pisma. To se dogodilo pred kraj studenoga ili
poèetkom prosinca. Onda je poèela èuti glasove. Kad god bi pokušala nešto napisati, èula
bi ljude kako joj nešto govore, i zato nije mogla pisati. Glasovi bi joj smetali da odabere
rijeèi. Nije bilo tako strašno sve do tvoga drugog posjeta, pa ja to nisam ozbiljno
shvaæala. Svima nama koji smo ovdje ti simptomi dolaze u ciklusima, manje-više. U
njenom sluèaju nakon tvoga odlaska jako su se pogoršali. Sad joj je teško i voditi obièan
razgovor. Ne može naæi rijeèi, i to je užasno zbunjuje - zbunjuje i plaši. A "stvari" koje
èuje postaju sve gore.
Svaki dan imamo sastanak sa specijalistom. Naoko, doktor i ja sjedimo i razgovaramo, te
pokušavamo locirati što se to toèno u njoj slomilo. Meni je palo na pamet da bi bilo dobro
ukljuèiti i tebe u neku od naših sesija, ako je to moguæe, i doktor se složio, ali Naoko je
bila protiv. Mogu ti reæi toèno koje je bilo obrazloženje: "Želim da se moje tijelo oèisti
od svega ovoga kad se susretnem s njim." Nije u tome problem, rekla sam joj ja; sada joj
treba pomoæi da se što prije oporavi, i navalila sam na nju sa svih strana, ali nije se
predomislila.
Mislim da sam ti jednom objasnila kako ovo nije specijalizirana bolnica. Imamo
medicinske struènjake, naravno, i oni pružaju djelotvorne tretmane, ali koncentrirana
terapija je nešto drugo. Svrha ovoga mjesta jest stvoriti blagotvorno okruženje u kojemu
æe pacijent izlijeèiti sam sebe, a to ne ukljuèuje pravi medicinski tretman. Što znaèi da
ako se Na-okino stanje još pogorša, vjerojatno æe je morati prebaciti u neku drugu
bolnicu ili medicinsku ustanovu, ili veæ nešto. Meni bi to bilo jako bolno, ali to bismo
morali uèiniti. Što ne znaèi da se ne bi mogla vratiti ovamo na nekakav privremeni
"dopust". Ili, još bolje, mogla bi se izlijeèiti i sasvim završiti s bolnicama. U svakom
sluèaju, èinimo sve što možemo, i Naoko èini sve što može. U meðuvremenu se jedino
možeš nadati njezinu oporavku, i šalji joj i dalje ta pisma.
Pismo je bilo datirano 31. ožujka. Kad sam ga proèitao, ostao sam na trijemu i pustio da
mi pogled odluta u vrt, koji je sada sav bujao od svježine proljeæa. Bila je tu i stara
trešnja, a njezini pupoljci bili su u punom cvatu. Puhao je blag povjetarac, a dnevna
svjetlost sve je bojila neobièno zamuæenim, zagasitim bojama. Galebica je odnekud
dolunjala, i nakon što se neko vrijeme èešala o ogradu verande, ispružila se kraj mene i
zaspala.
Znao sam da bih morao ozbiljno razmisliti, ali nisam imao pojma kako. A, da iskreno
kažem, uopæe mi nije bilo do razmišljanja. Uskoro æe doæi vrijeme kad više neæu imati
izbora, a kada doðe to vrijeme, dobro æu o svemu promisliti. Ali ne sada. Ne sada.
Cijeli dan zurio sam u vrt naslonjen na stup i milovao Gale-bicu. Osjeæao sam se
potpuno iscijeðeno. Popodne je odmaklo, približio se sumrak, a vrt su zaogrnule
plavièaste sjene. Galebica je nestala, ali ja sam i dalje zurio u cvjetove trešnje. U
proljetnoj polutami izgledali su kao meso koje se rascvalo kroz kožu nad zagnojenim
ranama. Vrt se napunio slatkastim, teškim smradom trulog mesa. I onda sam pomislio na
Naokinu put. Naokina prelijepa put ležala je preda mnom u tami, kroz kožu su joj
praskali bezbrojni pupoljci, zeleni i uzdrhtali na gotovo neprimjetnom lahoru. Zašto tako
lijepo tijelo mora biti tako bolesno, pitao sam se. Zašto ne ostave Naoko na miru?
Ušao sam i navukao zavjese, ali èak ni unutra nisam mogao pobjeæi od mirisa proljeæa.
Ispunjao je sve, od tla naviše. Ali meni je miris proljeæa sada u glavu prizivao jedino
onaj gnjili smrad. Zatvoren iza zastora, osjeæao sam žestoko gnušanje prema proljeæu.
Mrzio sam ono što æe mi proljeæe donijeti; mrzio sam tupu, pulsirajuæu bol koju je
budilo u meni. Nikad u životu nisam ništa mrzio takvom silinom.
Puna tri dana nakon toga proveo sam kao da se budim na dnu mora. Jedva da sam èuo što
mi ljudi govore, a i njima je bilo jednako teško razumjeti mene. Cijelo tijelo kao da mi je
bilo umotano u neku vrstu membrane, koja je spreèavala izravan dodir izmeðu mene i
vanjskoga svijeta. Ja nisam mogao dotaknuti "njih", a "oni" nisu mogli do mene. Bio sam
posve nemoæan, i dokle god sam bio u takvu stanju, "oni" nisu mogli doprijeti do mene.
Sjedio sam naslonjen na zid i zurio u strop. Kad bih ogladnio, okusio bih prvo što mi je
palo pod ruku, popio malo vode, a kad bi me dotukla tuga, ubio bih se u viskiju. Nisam se
kupao, nisam se brijao. Tako su prošla ta tri dana.
Šestog travnja stiglo je pismo od Midori. Pozvala me da se naðemo na kampusu i
ruèamo, desetoga kad smo imali upise na predavanja. Odugovlaèila sam s pisanjem što
sam duže mogla, što znaèi da smo kvit, pa hajde da se pomirimo. Moram priznati, nedo-
staješ mi. Èitao sam pismo, ukupno èetiri puta, i opet nisam shvaæao što mi želi reæi. Sto
to može znaèiti? Mozak mi je bio tako smeten da nisam vidio vezu izmeðu reèenica.
Kako æemo postati "kvit" ako se naðemo na dan upisa? Zašto je htjela da odemo na
"ruèak"? Polako sam se gubio. Um mi je postao mlitav, poput ras-kvašenog korijenja
neke podzemne biljke. Ali nekako sam znao da se moram iz toga trgnuti. A onda su mi na
pamet pale one Nagasavine rijeèi: "Ne sažalijevaj se. To rade samo pizdeki."
— Dobro, Nagasava. Nego što — èuo sam sebe kako mislim. Uzdahnuo sam i ustao na
noge.
Prvi put u nekoliko tjedana oprao sam rublje, otišao u javnu kupaonicu i obrijao se,
oèistio kuæu, nakupovao hranu i za promjenu skuhao pristojan obrok, nahranio
izgladnjelu Galebicu, pio samo pivo, i trideset minuta vježbao. Dok sam se brijao, u
zrcalu sam otkrio da postajem suhonjav. Oèi su mi bile izbuljene. Jedva sam sebe
prepoznao.
Iduæeg jutra otišao sam na podugaèku vožnju biciklom, a nakon što sam doma ruèao, još
jednom sam proèitao Reikino pismo. Zatim sam ozbiljno promislio što sljedeæe uèiniti.
Glavni razlog zbog kojega sam tako teško primio Reikino pismo bio je taj što je ono
uzdrmalo moju optimistiènu vjeru da se Naoko
oporavlja. Sama Naoko jednom mi je rekla: "Moja bolest mnogo je gora nego što misliš:
ima mnogo dublje korijene." A Reiko me upozorila da se ne može znati što æe se
dogoditi. Pa ipak, dvaput sam vidio Naoko i dobio dojam da je na putu oporavka. Bio
sam pretpostavio da je jedini problem hoæe li skupiti hrabrost da se vrati u stvarni svijet,
i da æemo ako to uspije nas dvoje udružiti snage i pokušati zajedno.
Reikino pismo srušilo je imaginarnu kulu koju sam izgradio na toj lomnoj pretpostavci, a
za njom je ostala samo poravnana površina lišena osjeæaja. Morat æu nekako vratiti
uporište. Naokin oporavak vjerojatno æe trajati dugo. A èak i onda zacijelo æe biti još
slabija i imat æe manje samopouzdanja nego ikad. Morat æu se prilagoditi takvoj novoj
situaciji. No koliko god snažan postanem, to neæe riješiti sve probleme. To sam znao. Ali
ništa drugo nisam mogao: morao sam držati glavu gore i èekati da se oporavi.
Hej, Kizuki, mislio sam. Za razliku od tebe, ja sam odluèio živjeti - i to najbolje što
znam. Znam, bilo ti je teško. K vragu, teško je i meni. Zbilja teško. A sve zato što si se ti
ubio i ostavio Naoko. Ali ja to nikad neæu. Nikad, nikad joj neæu okrenuti leða. Kao
prvo, zato što je volim, i zato što sam snažniji od nje. I postat æu još snažniji. Sazrijet æu.
Odrasti. Jer moram. Uvijek sam mislio da bih volio zauvijek imati sedamnaest ili
osamnaest, kad bih mogao. Ali više ne. Više nisam tinejdžer. Sad imam osjeæaj
odgovornosti. Nisam više onaj isti koji sam bio kad smo se družili. Sad imam dvadeset. I
moram platiti cijenu da bih nastavio živjeti.
— K vragu, Vatanabe, a što je tebi bilo? — pitala je Midori. — Pa ti si gola kost i koža!
— Tako loše izgledam, je li?
— Previše znamo veæ èega s onom tvojom udanom curom, dam se kladiti.
Nasmiješio sam se i odmahnuo glavom. — Ni s kim nisam spavao od poèetka listopada.
— Fju! Nemoguæe. To ti je šest mjeseci!
— Èula si me.
— Nego kako si onda izgubio toliko kila?
— Odrastanjem — rekao sam.
Midori mi je stavila ruke na ramena i pogledala me èudnovato mrko, ali ubrzo joj se
licem razlijegao nježan osmijeh. — Istina je — rekla je. — Nešto je drukèije. Promijenio
si se.
— Rekao sam ti, odrastao sam. Sad sam odrastao èovjek.
— Fantastièan si, kako ti samo radi mozak — rekla je kao da sam je zbilja
impresionirao. — Idemo jesti. Umirem od gladi.
Otišli smo u restoranèiæ iza odsjeka za književnost. Naruèio sam specijalitet dana, pa je i
ona.
— Hej, Vatanabe, ti se ljutiš na mene?
— Zašto bih?
— Sto ti nisam odgovorila, samo da ti vratim. Misliš da nisam smjela? Hoæu reæi,
isprièao si se i sve to.
— Da, ali ja sam bio kriv. Tako to ide.
— Sestra mi kaže da nisam smjela. Da sam bila previše nepopustljiva i djetinjasta.
— Da, ali bilo ti je bolje, zar ne, kad si mi tako vratila? -Aha.
— Dobro onda, to je to.
— Ti zbilja znaš oprostiti, zar ne? — rekla je Midori. — Ali reci mi istinu, Vatanabe,
zbilja se nisi seksao šest mjeseci?
— Nijednom.
— Dakle, onda kad si me stavio na spavanje, sigurno ti je bilo gadno.
— Da, mislim da jest.
— Ali nisi, zar ne?
— Slušaj, ti si mi sada najbolja prijateljica — rekao sam. — Ne želim te izgubiti.
— Znaš, da si me tada pokušao na nešto prisiliti, ne bih ti se mogla oduprijeti. Bila sam
previše iscrpljena.
— Ali bio mi je prevelik i pretvrd — rekao sam.
Midori se nasmiješila i dotaknula moje zapešæe. — Malo prije
toga odluèila sam da æu ti vjerovati. Sto posto. Tako sam uspjela onako zaspati, sasvim
spokojno. Znala sam da æe sve biti dobro, da sam s tobom sigurna. I zbilja sam spavala
kao top, zar ne?
— Nego što.
— S druge strane, da si mi rekao: "Midori, idemo to obaviti. Onda æe sve biti super", ja
bih to vjerojatno napravila. Nemoj sad misliti da te hoæu zavesti ili da te dražim. Samo ti
kažem što mislim, totalno iskreno.
— Znam, znam.
Dok smo ruèali, pokazali smo jedno drugome upisne knjižice i otkrili da smo se upisali
na dva ista kolegija. Sto je znaèilo da æu je viðati najmanje dvaput tjedno. Kad smo to
riješili, Midori mi je isprièala kako živi. Isprva se ni ona ni sestra nisu mogle naviknuti na
život u stanu - jer je prelako, rekla je. Navikle su po cijeli dan trèati naokolo kao lude,
njegovati bolesnike, pomagati u knjižari, ili veæ što drugo.
— Ali napokon se navikavamo — rekla je. — Ovako smo stalno trebale živjeti - ne
brinuti se za tuðe potrebe, nego se pružati kamo god nam je volja. U poèetku smo obje
bile živèane, kao da nam tijelo lebdi nekoliko pedalja od zemlje. Nije nam se to èinilo
stvarnim, kao da stvarni život ne može biti takav. Obje smo bile napete, kao da æe se sve
svakog èasa srušiti.
— Dvije brižnice — rekao sam s osmijehom.
— Pa, život je dosad prema nama bio okrutan — rekla je Midori. — Ali to je u redu.
Dobit æemo sve što nam je ostao dužan.
— Siguran sam u to — rekao sam — poznajuæi tebe. Ali reci mi, što ti sestra sada radi?
— Prijateljica joj je nedavno otvorila šminkerski butik s modnim dodacima. Sestra joj
tamo pomaže triput tjedno. Inaèe studira kulinarstvo, nalazi se sa zaruènikom, ide u kino,
drži sve èetiri u zraku, i jednostavno uživa u životu.
Midori me onda pitala kako ja sada živim. Opisao sam joj kuæu, te veliki vrt i maèku
Galebicu, kao i gazdu.
— Je li ti lijepo? — pitala je.
— Dosta — rekao sam ja.
— Tko bi rekao — rekla je Midori.
— Da, a i proljeæe je — rekao sam.
— A ti nosiš taj fora pulover koji ti je djevojka isplela. Šokiran, spustio sam pogled na
bordo džemper. — Kako si
znala?
— Stvarno si poštenjaèina — rekla je Midori. — Nagaðam, naravno! Uglavnom, što ti
je?
— Ne znam. Pokušavam skupiti malo entuzijazma.
— Ne zaboravi, život je bombonijera.
Odmahnuo sam glavom nekoliko puta i pogledao je. — Možda nisam baš pametan, ali
katkad nemam pojma o èemu govoriš.
— Znaš, u bombonijeri imaš sortirane èokolade, i neke ti se sviðaju, a neke ne? I onda
pojedeš one koje ti se sviðaju, pa ti ostanu samo one koje ti se baš ne sviðaju? Uvijek
mislim na to kad mi se dogodi nešto tužno. "Sad samo da ove smažem, i sve æe biti u
redu." Život je bombonijera.
— Pa, nekakva filozofija jest.
— Ali istina je. Znam iz iskustva.
Baš smo pili kavu kad su ušle dvije djevojke. Èinilo se da ih Midori poznaje s fakulteta.
Njih tri usporedile su upisne knjižice i pretresle milijun tema: "Sto si dobila iz
njemaèkog?" "Taj i taj je stradao u fakultetskim nemirima." "Super cipele, gdje si ih
kupila?" Napola sam slušao, ali osjeæao sam kao da njihove opaske dolaze s one strane
svijeta. Pijuckao sam kavu i gledao prizor pred izlogom. Bio je to tipièan proljetni
fakultetski prizor na poèetku nove godine: na nebu je visjela izmaglica, trešnje su cvale,
novi studenti (to se odmah vidjelo) nosili su pune ruke knjiga. Osjeæao sam da sam malo
odlutao i pomislio kako Naoko ove godine opet ne može nastaviti studij. Kraj prozora je
stajala èašica puna anemona.
Kad su se dvije djevojke vratile za svoj stol, Midori i ja otišli smo se prošetati po okolici.
Ušli smo u nekoliko antikvarijata,
kupili nešto knjiga, otišli u drugi kafiæ na još jednu kavu, odigrali fliper u igraonici, i
sjeli na klupu u park te razgovarali — zapravo, govorila je Midori, a ja sam uglavnom
nešto gunðao u znak odgovora. Kad je rekla da je žedna, otrèao sam do kioska i kupio
nam dvije Cole. Kad sam se vratio, zatekao sam je da nešto brzo škraba kemijskom
olovkom na papiru s linijama.
— Što je to? — pitao sam.
— Ništa — rekla je.
— Moram iæi — obavijestila me u pola èetiri. — Moram se naæi sa sestrom u Ginzi.
Otpješaèili smo do postaje metroa i razišli se. Na odlasku mi je Midori u džep gurnula
komad papira, èetverostruko presavijenog. — Proèitaj ovo kada doðeš kuæi — rekla mi
je. Proèitao sam u vlaku.
Pišem ti ovo pismo dok ti kupuješ sok. Ovo mi je prvi put u životu da pišem pismo
nekome tko sjedi kraj mene na klupi, ali osjeæam da jedino tako mogu doprijeti do tebe.
Hoæu reæi, uopæe me ne slušaš. Zar ne?
Shvaæaš li da si mi danas uèinio groznu stvar? Nisi ni primijetio da imam drukèiju
frizuru, zar ne? Cijelu vjeènost trudim se oko nje, pokušavam pustiti kosu, i krajem
prošlog tjedna napokon sam je uspjela urediti tako da se veæ može nazvati djevojaèkom,
a ti nisi ni primijetio. Izgledalo je dosta dobro, pa sam mislila da æu te malo šokirati kad
me vidiš prvi put nakon tako dugog vremena, ali ti to nisi ni registrirao. Zar ne misliš da
je to užasno? Sigurna sam da se ne sjeæaš ni što sam danas imala na sebi. Hej, ja sam
žensko! Pa što onda ako te nešto muèi? Možeš me bar jednom pristojno pogledati! Da si
samo rekao: "Zgodna frizura", oprostila bih ti što si utonuo u milijun misli, ali ne!
Zato æu ti slagati. Nije istina da se idem naæi sa sestrom u Ginzi. Planirala sam
prespavati kod tebe. Èak sam ponijela i pidžamu. Istina je. U torbi imam pidžamu i
èetkicu za zube.
Kakva sam ja glupaèa! Hoæu reæi, èak me nisi ni pozvao da vidim tvoju kuæu. No,
dobro, kvragu sve, oèito želiš biti sam, pa æu te pustiti na miru. Idi, razmišljaj, koliko ti
srce želi!
Ali nemoj me krivo shvatiti. Nisam sasvim ljuta na tebe. Samo sam tužna. Bio si tako
dobar prema meni kad sam ja imala problema, a sad kad ih ti imaš, ja kao da ti nikako ne
mogu pomoæi. Zatvorio si se u taj svoj mali svijet, i kad ja pokušam pokucati na vrata, ti
samo na sekundu podigneš pogled i isti èas se vratiš unutra.
Sada te vidim kako nosiš sokove - hodaš i misliš. Nadala sam se da æeš se spotaknuti, ali
nisi. Sad sjediš kraj mene i piješ Colu. Gajila sam još tu zadnju nadu da æeš primijetiti i
reæi: "Hej, frizura ti je drukèija!" ali ne. Da jesi, poderala bih ovaj papir i rekla: "Idemo k
tebi. Skuhat æu ti finu veèeru. A poslije se možemo maziti u krevetu." Ali ti si osjeæajan
kao èelièna ploèa. Zbogom.
P.S. Molim te, ne obraæaj mi se kad se iduæi put sretnemo.
Nazvao sam Midorin stan s postaje kad sam sišao s vlaka u Ki-èidžodžiju, ali nitko se
nije javljao. Kako nisam imao što drugo raditi, lutao sam po èetvrti i tražio neki honorarni
posao koji bih mogao poèeti raditi kad poènu predavanja. Bit æu slobodan cijelu subotu i
nedjelju, a mogao sam raditi i ponedjeljkom, srijedom i èetvrtkom poslije pet; ali uopæe
nije bilo lako pronaæi posao koji bi odgovarao takvom rasporedu. Odustao sam i otišao
doma. Kad sam izašao kupiti namirnice za veèeru, opet sam nazvao Midorin stan.
Njezina sestra rekla mi je da Midori još nije došla doma, i da nema pojma kada æe se
vratiti. Zahvalio sam joj i spustio slušalicu.
Nakon što sam pojeo, pokušao sam pisati Midori, ali nakon nekoliko neuspješnih
pokušaja odustao sam i umjesto toga krenuo pisati Naoko.
Proljeæe je stiglo, pisao sam, i poèinje nova akademska godina. Rekao sam joj da mi
nedostaje, da se nadam kako æemo se veæ na
neki naèin uspjeti sastati i razgovarati. U svakom sluèaju, pisao sam, odluèio sam ojaèati.
Koliko ja vidim, to je jedino što mogu.
I još nešto. Možda to ima veze samo sa mnom, i tebi to možda neæe biti važno, ali više ni
s kim ne spavam. To je zato što ne želim zaboraviti posljednji put kad si me dotaknula.
To mi je znaèilo mnogo više nego što možeš zamisliti. Stalno na to mislim.
Stavio sam pismo u omotnicu, zalijepio marku i dugo sjedio za stolom zureæi u njega.
Bilo je to mnogo kraæe pismo nego inaèe, ali imao sam dojam da æe me Naoko tako
možda bolje razumjeti. Natoèio sam si palac i pol viskija, popio ga u dva gutljaja i otišao
spavati.
Sutradan sam blizu postaje Kièidžodži našao posao koji sam mogao raditi subotom i
nedjeljom: bit æu konobar u malecnom talijanskom restoranu. Uvjeti su bili dosta slabi,
ali bili su ukljuèeni troškovi prijevoza i topli obrok. A kad god netko iz popodnevne
smjene ponedjeljkom, srijedom ili èetvrtkom uzme slobodan dan (a to se dogaðalo èesto),
ja æu ga zamijeniti. To mi je savršeno odgovaralo. Poslovoða je rekao da æe mi nakon tri
mjeseca povisiti plaæu, i htjeli su da poènem raditi odmah u subotu. Bio je to mnogo
pristojniji èovjek od idiota koji je vodio prodavaonicu ploèa u Šindžukuu.
Opet sam pokušao nazvati Midorin stan, i opet joj se javila sestra. Midori se od juèer nije
vratila, rekla je, umornim glasom, i sad se veæ i ona brine: imam li pojma kamo je otišla?
Ja sam znao samo da Midori u torbi ima pidžamu i èetkicu za zube.
Na predavanju u srijedu vidio sam Midori. Na sebi je imala tamnozeleni pulover i tamne
naoèale koje je onoga ljeta èesto nosila. Sjedila je u posljednjem redu i razgovarala s
mršavom
djevojkom s naoèalama koju sam veæ jednom vidio. Prišao sam joj i rekao da poslije
želim s njom razgovarati. Prvo me pogledala djevojka s naoèalama, a onda i Midori.
Frizura joj je, zaista, bila nešto ženstvenija nego prije: zrelija.
— Nalazim se s nekim — rekla je, lagano kriveæi glavu.
— Neæu te dugo zadržati — rekao sam. — Pet minuta. Midori je skinula naoèale i
zaškiljila u mene. Izgledala je kao
da promatra ruševnu, napuštenu kuæu stotinjak metara dalje.
— Ne želim razgovarati s tobom. Žalim — rekla je. Djevojka s naoèalama me pogledala,
a oèi su joj govorile: Kaže
da ne želi razgovarati s tobom. Žalim.
Sjeo sam u desni kraj prvog reda (predavanje je bilo o djelima Tennesseeja Williamsa i
njihovu mjestu u amerièkoj književnosti), a kad je završilo, polako sam izbrojio do tri i
okrenuo se. Midori nije bilo.
Travanj je bio odviše samotan mjesec da bi ga èovjek proveo sasvim sam. U travnju su
svi oko mene izgledali sretno. Ljudi su zbacivali kapute i uživali u društvu na suncu -
razgovarali su, igrali lovice, držali se za ruke. Ali ja sam uvijek bio sam. Naoko, Midori,
Nagasava: svi su otišli od mene. Sad nisam imao nikoga da mu kažem "Dobro jutro" ili
"Ugodan dan". Nedostajao mi je èak i Smeðekošuljaš. Cijeli mjesec proveo sam s tim
osjeæajem beznaða i samoæe. Nekoliko puta pokušao sam razgovarati s Midori, ali
uvijek bih od nje dobio isti odgovor: "Sad ne želim razgovarati s tobom", a iz tona
njezina glasa znao sam da tako i misli. Stalno je bila s onom curom s naoèalama, ili bih je
viðao s nekim visokim mladiæem kratke kose. Imao je nevjerojatno duge noge i uvijek je
bio u bijelim tenisicama.
Travanj je došao kraju i stigao je svibanj, ali svibanj je bio još gori od travnja. U sve
dubljem svibanjskom proljeæu nisam imao izbora — morao sam prepoznati treperenje
svoga srca. To se obièno dogaðalo na zalasku Sunca. U blijedom veèernjem sumraku,
dok je u zraku lebdio blag miris magnolije, moje srce bez upozorenja bi se poèelo
nadimati, i treperiti, i trnuti od boli. Pokušavao
sam èvrsto zatvoriti oèi i stisnuti zube, te èekao da proðe. I prošlo bi - ali polako, bez
žurbe, a za sobom bi ostavilo tupu bol.
U takvim trenucima pisao sam Naoko. U svojim pismima opisivao bih samo dirljive,
ugodne i lijepe stvari: miomirise raznih trava, nježni dodir proljetnog lahora, svjetlost
Mjeseca, film koji sam gledao, pjesmu koja mi se svidjela, knjigu koja me ganula. I
samog bi me utješila ta pisma kad sam ih pregledavao. I sam sam osjeæao da je svijet u
kojemu živim lijep. Napisao sam bezbroj takvih pisama, ali od Naoko i Reiko ni glasa.
U restoranu u kojemu sam radio upoznao sam studenta mojih godina po imenu Itoh.
Dugo je potrajalo dok taj krotki, povuèeni student s odsjeka za ulja na platnu nekog
umjetnièkog fakulteta nije sa mnom stupio u razgovor, ali na kraju smo poèeli poslije
posla odlaziti u obližnji kafiæ i razgovarati o svemu i svaèemu. I on je volio èitati i slušati
glazbu, pa bismo obièno razgovarali o knjigama i ploèama koje nam se sviðaju. Bio je to
mršav, zgodan deèko s mnogo kraæom kosom i daleko èišæom odjeæom nego što je
uobièajeno u studenata likovnjaka. Nikad nije govorio mnogo, ali imao je toèno definiran
ukus i stavove. Volio je francuske romane, posebice Georgesa Bataillea i Borisa Viana29.
Sto se tièe glazbe, najdraži su mu bili Mozart i Ravel. Baš poput mene, i on je tražio
prijatelja s kojim æe moæi razgovarati o takvim stvarima.
Itoh me jednom pozvao u stan. Nije bio tako zabaèen kao moj: bila je to èudna
jednokatnica iza parka Inokašira. Njegova soba bila je prepuna slikarskog pribora i
platna. Zamolio sam ga da mi pokaže svoje radove, ali rekao je da mu je neugodno išta
mi pokazivati. Pili smo Chivas Regal koji je otuðio iz oèeva stana, pržili gavune na peæi
na ugljen, i slušali kako Robert Casadesus^0 izvodi Mozartov koncert za glasovir.
Itoh je bio iz Nagasakija. Imao je djevojku s kojom je spavao kad god bi otišao doma,
rekao je, ali u posljednje vrijeme veza im baš nije štimala.
— Znaš kakve su cure — rekao je. — Kad napune dvadeset ili dvadeset i jednu,
najednom ih spopadnu svakakve ideje. Postanu
superrealistiène. A kad se to dogodi, sve što je na njima nekada izgledalo slatko i
dražesno, sad poène izgledati obièno i depresivno. Kad se sad naðem s njom, nakon što to
obavimo ona me poène ispitivati: "Sto æeš nakon diplome?"
— I, što æeš nakon diplome? — pitao sam ga.
Žvaèuæi zalogaj gavuna, odmahnuo je glavom. — A što mogu? Studiram slikarstvo! Ako
se èovjek poène oko toga brinuti, nitko više neæe studirati slikarstvo! To se ne radi za
novac. I dakle ona kaže, ono: "Zašto se ne bi vratio u Nagasaki i radio kao nastavnik
likovnog?" Ona planira biti nastavnica engleskog.
— Više nisi baš lud za njom, zar ne?
— Pa, ukratko — priznao je Itoh. — I tko, zaboga, želi biti nastavnik likovnog? Neæu
cijeli jebeni život uèiti tinejdžersku stoku kako se crta!
— To s tim nema veze — rekao sam ja. — Zar ne misliš da bi trebao prekinuti s njom? I
zbog nje i zbog sebe.
— Naravno da bih trebao. Ali ne znam kako bih joj to rekao. Ona planira cijeli život
provesti sa mnom. Kako joj, kvragu, mogu reæi: "Hej, trebali bismo prekinuti. Više te ne
volim"?
Pili smo Chivas bez leda, a kad nam je nestalo gavuna, narezali smo krastavce i celer i
umakali ih u miso. Dok su mi meðu zubima hrskale kriške krastavca, sjetio sam se
Midorina oca, a to me podsjetilo kako mi je život jednolièan i bljutav bez Midori, pa sam
se gadno oneraspoložio. Nisam ni shvatio, a ona mi je postala silno važna.
— Imaš ti curu? — pitao je Itoh.
— Aha — rekao sam, a nakon pauze dodao — ali sad ne mogu biti s njom.
— Ali razumijete se, zar ne?
— Nadam se. Èemu inaèe sve? — rekao sam ja i nacerio se. Itoh je utišanim glasom
govorio o Mozartovoj velièini. Mozarta
je znao napamet, onako kako djeèak sa sela poznaje brdske staze. Njegov otac obožavao
je glazbu i od najmlaðeg ga je djetinjstva okružio njome. Ja nisam toliko znao o klasiènoj
glazbi, ali sluša-
juæi ovaj Mozartov koncert uz Itohove inteligentne i osjeæajne komentare ("To - taj dio",
"A ovo?"), osjeæao sam kako me obuzima mir, prvi put nakon tako dugo vremena.
Gledali smo polumjesec kako visi nad parkom Inokašira i popili Chivas Regal do
posljednje kapljice. Fantastièan viski.
Itoh je rekao da mogu prespavati, ali ja sam mu rekao da imam nekog posla, zahvalio na
viskiju i otišao od njega prije devet. Na putu kuæi iz govornice sam nazvao Midori. Na
moje veliko iznenaðenje ovaj se put javila.
— Žalim — rekla je — ali ne želim sad s tobom razgovarati.
— Znam, znam. Ali ja ne želim da naš odnos ovako završi. Ti si mi jedna od
malobrojnih prijatelja, i boli me što te ne mogu vidjeti. Kad æu moæi razgovarati s
tobom? Bar mi to reci.
— Kad se meni bude razgovaralo s tobom — rekla je.
— Kako si? — pitao sam.
— Dobro — rekla je i spustila slušalicu.
Sredinom svibnja stiglo mi je pismo od Reiko.
Hvala što tako èesto pišeš. Naoko vesele tvoja pisma. A i mene. Ne ljutiš se što ih èitam,
zar ne?
Oprosti što ti tako dugo nisam mogla odgovoriti. Da iskreno kažem, bila sam malo
iscrpljena, a nema ni dobrih vijesti. Naoko nije dobro. Neki dan došla joj je mama iz
Kobea. Nas èetvero - ona, Naoko, doktor i ja - dugo smo razgovarali, i došli do zakljuèka
da Naoko neko vrijeme mora boraviti u pravoj bolnici, na intenzivnom tretmanu, a onda
æe se možda vratiti ovamo, ovisno o rezultatima. Naoko kaže da bi, ako je moguæe,
voljela ostati tu i sama sebe izlijeèiti, i znam da æe mi nedostajati i brinut æu se za nju,
ali èinjenica je da ju je ovdje sve teže držati pod kontrolom. Uglavnom je dobro, ali
katkad joj osjeæaji postanu iznimno nestabilni, a kad se to dogodi, ne smijemo oka
skidati s nje. Nitko ne
može znati što je kadra uèiniti. Kad joj poènu te intenzivne epizode s glasovima, posve se
zatvori u sebe i samuje.
Zbog èega se i sama slažem kako je za Naoko najbolje da se neko vrijeme lijeèi u pravoj
ustanovi. Mrzim što to moram reæi, ali to je sve što možemo. Kao što sam ti veæ jednom
rekla, strpljenje je najvažnije. Moramo raspetljavati te zamršene konce jedan po jedan, ne
gubeæi nadu. Bez obzira kako beznadno njezino stanje možda izgleda, prije ili kasnije
naæi æemo taj razmotani konèiæ. Ako se nalaziš u mrklom mraku, možeš samo sjediti
dok ti se oèi ne priviknu na tamu.
Dok ti ovo primiš, Naoko æe veæ biti u drugoj bolnici. Žao mi je što ti javljam kad je
odluka veæ donesena, ali sve se dogodilo brzo. Nova bolnica je vrlo dobra, s dobrim
doktorima. Dolje æu ti napisati adresu: molim te, piši joj tamo. I meni æe javljati kako
napreduje, pa æu ti javiti što saznam. Nadam se da æe vijesti biti dobre. Znam da æe ti
ovo biti teško, ali ne gubi nadu. I premda Naoko više nije tu, molim te, piši katkad i meni.
Do viðenja.
Toga proljeæa napisao sam gomilu pisama: svaki tjedan jedno za Naoko, nekoliko za
Reiko, i još nekoliko za Midori. Pisao sam pisma u predavaonici, pisao sam pisma za
stolom kod kuæe, s Ga-lebicom u krilu, pisao sam pisma za praznim stolovima tijekom
stanke u talijanskom restoranu. Osjeæao sam se kao da pisanjem pisama držim na okupu
komadiæe svoga raspadnutog života.
Midori sam pisao: Travanj i svibanj su za mene bili bolni, osamljeni mjeseci jer nisam
mogao razgovarati s tobom. Nisam imao pojma da proljeæe može biti tako bolno i
osamljeno. Bolje imati tri veljaèe nego ovakvo proljeæe. Znam kako je sada prekasno da
to kažem, ali super ti stoji nova frizura. Stvarno je slatka. Sad radim u talijanskom
restoranu, i kuhar me nauèio praviti izvrsne špagete. Volio bih ti ih uskoro skuhati.
Svaki dan išao sam na fakultet, radio u restoranu dva ili tri puta tjedno, s Itohom
razgovarao o knjigama i glazbi, proèitao nekoliko romana Borisa Viana koje mi je
posudio, pisao pisma, igrao se s Galebicom, kuhao špagete, radio u vrtu, masturbirao
misleæi na Naoko, i pogledao puno filmova.
Bila je veæ gotovo polovica lipnja kad je Midori poèela razgovarati sa mnom. Dva
mjeseca jedno drugome nismo rekli ni rijeè. Poslije jednog predavanja sjela je kraj mene,
naslonila bradu na ruku i ostala tako sjediti, ništa ne govoreæi. S druge strane prozora je
kišilo - bio je to pravi pljusak, kao u kišnoj sezoni, pljuštao je bez imalo vjetra, i namakao
sve pod sobom. Dugo nakon što su drugi studenti izmiljeli iz predavaonice Midori je
ostala sjediti kraj mene bez rijeèi. Onda je iz džepa na trapericama uzela cigaretu
Maribora, stavila je u usta i pružila mi šibice. Kresnuo sam šibicu i pripalio joj cigaretu.
Midori je napuæila usnice i nježno mi puhnula oblak dima u lice.
— Je li mi dobra frizura? — pitala je.
— Fantastièna je.
— Koliko fantastièna?
— Toliko da bi se od njene ljepote srušila sva stabla u svim šumama svijeta.
— Zbilja tako misliš?
— Zbilja tako mislim.
Neko vrijeme nije skidala oèiju s mojih, a onda mi je pružila desnu ruku. Primio sam je.
Izgledala je kao da joj je laknulo èak i više nego meni. Otresla je pepeo na pod i digla se
na noge.
— Idemo jesti. Umirem od gladi — rekla je.
— Kamo hoæeš da idemo? — pitao sam.
— U restoran robne kuæe Takašimaja u Nihonbašiju.
— Zašto baš tamo?
— Tamo katkad volim otiæi, to je sve.
Pa smo podzemnom otišli do Nihonbašija. Sve je bilo gotovo pusto, možda zato što je
cijelog jutra kišilo. Miris kiše ispunio je
cijelu veliku, prostranu robnu kuæu, i svi zaposlenici na licima su imali izraz tipa "A što
æemo sad?" Midori i ja otišli smo u restoran u podrumu, i nakon što smo pomno
pregledali plastiènu hranu u izlogu, oboje smo se odluèili za klasiènu hladnu platu s
rižom, ukiseljenim povræem, ribom na žaru, tempurom i piletinom terijaki31. Unutra je
bila sve samo ne gužva, iako je bila sredina dana.
— Bože, kad li sam zadnji put ruèao u restoranu robne kuæe — pitao sam se naglas,
pijuæi zeleni èaj iz jedne od onih dopadljivih bijelih šalica kakve se mogu naæi samo u
restoranima robnih kuæa.
— Ja volim raditi ovakve stvari — rekla je Midori. — Ne znam, onda se osjeæam kao da
radim nešto posebno. Vjerojatno me to podsjeæa na djetinjstvo. Roditelji me gotovo
nikad nisu vodili u robne kuæe.
— A ja potajno sumnjam da moji ništa drugo i nisu radili. Moja mama bila je luda za
robnim kuæama.
— Blago tebi!
— O èemu ti to? Ja baš ne volim iæi u robne kuæe.
— Ne, hoæu reæi da ti je blago što im je bilo stalo do tebe pa su te svugdje vodili.
— Pa, bio sam dijete — rekao sam.
— Kad sam ja bila mala, sanjala sam o tome da æu kad odrastem sama otiæi u restoran u
robnoj kuæi i jesti što god poželim. Kakav isprazan san! Zar je zabavno natrpati puna
usta riže na ovakvome mjestu ako si sam? Hrana i nije tako sjajna, restoran je samo velik,
prepun, zagušljiv i buèan. No svejedno svako malo pomislim kako æu doæi ovamo.
— Bio sam strašno usamljen ova dva mjeseca — rekao sam.
— Da, znam. Pisao si mi u pismima — rekla je Midori ravnim glasom. — Nego, idemo
jesti. Sad ne mogu ni o èemu drugome misliti.
Pojeli smo sve pržene, peèene i ukiseljene stvarèice u odvojenim odjeljcima ukusnih
lakiranih kutija u obliku polumjeseca,
popili bistru juhu iz lakiranih zdjela, te zeleni èaj iz onih bijelih šalica. Midori je nakon
ruèka zapalila cigaretu. Kad je popušila, bez rijeèi je ustala i uzela kišobran. I ja sam
ustao i uzeo svoj.
— Kamo sad želiš iæi? — pitao sam.
— Na krov, naravno. To je iduæi korak nakon ruèka u restoranu robne kuæe.
Na krovu po kiši nije bilo nikoga, na odjelu za kuæne ljubimce nije bilo prodavaèa, a na
kioscima i kuæici za prodaju karata za djeèji zabavni park rolete su bile zatvorene.
Otvorili smo kišobrane i poèeli lutati meðu mokrim drvenim konjima, vrtnim stolcima i
štandovima. Bilo mi je nevjerojatno da u Tokiju postoji tako pusto mjesto. Midori je rekla
da želi pogledati kroz teleskop, pa sam ubacio novèiæ i pridržao joj kišobran dok je ona
škiljila kroz okular.
U jednom kutu krova bio je natkriveni prostor za igru s nizom atrakcija za djecu. Midori i
ja sjeli smo jedno kraj drugoga na nekakvu platformu i promatrali kako pada kiša.
— Reci, dakle — kazala je Midori. — Nešto mi želiš reæi,
znam.
— Neæu se opravdavati — rekao sam — ali onaj put bio sam zbilja potišten. Mozak mi
je bio posve smuæen. Ništa nisam registrirao. Ali kada te više nisam mogao viðati, jedna
stvar postala mi je kristalno jasna. Shvatio sam da sam do tada uspio preživjeti jedino
zato što sam u životu imao tebe. Kad sam izgubio tebe, bol i samoæa zbilja su me dotukli.
— Zar nemaš pojma kako su meni ova dva mjeseca bila bolna i usamljena bez tebe?
Ovo me sasvim zateklo. — Ne — rekao sam. — To mi nikad nije palo na pamet. Mislio
sam da si ljuta na mene i da me ne želiš vidjeti.
— Kako možeš biti takav idiot? Naravno da sam te željela vidjeti! Rekla sam ti koliko
mi se sviðaš! Kad se meni netko sviða, onda mi se zbilja sviða. Kod mene ti to ne ide
tako, èas mi se sviðaš, èas ne. Zar ni to ne znaš o meni?
— Ma, da, ali...
— Zato sam bila tako ljuta na tebe! Htjela sam te dobro šutnuti nogom u guzicu. Hoæu
reæi, tako se dugo nismo vidjeli, a ti si bio tako odsutan jer si mislio na tu drugu curu da
mene nisi ni pogledaol Kako se ne bih naljutila? Ali osim svega toga, dugo sam imala
dojam da bi za mene bilo bolje kad bih te se neko vrijeme klonila. Da rašèistim neke
stvari u glavi.
— Kakve stvari?
— Naš odnos, naravno. Došlo je dotle da mi je u društvu s tobom bilo mnogo ljepše
nego s njim. Hoæu reæi, zar ti to nije èudno? I komplicirano? Naravno da mi se on još
sviða. Malo je samoživ i uskogrudan i donekle fašist, ali ima mnogo dobrih strana, i on je
prvi muškarac za kojega sam se ozbiljno zainteresirala. Ali ti, no, ti mi znaèiš nešto
posebno. Kad sam s tobom osjeæam da je sve onako kako treba biti. Vjerujem u tebe.
Sviðaš mi se. Ne želim te pustiti. Postajala sam sve zbunjenija, pa sam otišla k njemu i
pitala ga što da uèinim. Rekao mi je da se prestanem viðati s tobom. Rekao je, ako se
kanim viðati s tobom, neka onda raskinem s njim.
— I što si uèinila?
— Raskinula sam s njim. Samo tako. — Midori je stavila cigaretu Maribora u usta,
zaklonila je rukom i zapalila, te uvukla dim.
— Zašto?
— Zašto?! — vrisnula je. — Jesi li ti lud? Znaš engleski ko-njunktiv, razumiješ
trigonometriju, možeš èitati Marxa, a ne znaš odgovor na tako jednostavno pitanje? Zašto
uopæe moraš pitati? Zašto prisiljavaš djevojku da takvo što kaže? Ti mi se sviðaš više
nego on, to je sve. Voljela bih da sam se zaljubila u nekoga malo zgodnijeg, naravno. Ali
nisam. Zaljubila sam se u tebel
Pokušao sam nešto reæi, ali osjeæao sam kako mi rijeèi zastaju u grlu.
Midori je bacila cigaretu u lokvicu. — Daj molim te makni taj izraz s lica! Rasplakat æeš
me. Ne brini se, ja znam da ti voliš
drugu. Ništa ne oèekujem od tebe. Ali bar me možeš zagrliti. Ova dva mjeseca bilo mi je
gadno.
Otvorio sam kišobran pa smo otišli iza igraonice i èvrsto se zagrlili. Naša tijela uprla su
se jedno o drugo, i usnice su nam se spojile. Miris kiše lijepio se za njezinu kosu i traper
jaknu. Djevojaèka tijela tako su meka i topla! Osjeæao sam kako se njezine grudi tiskaju
o moja prsa kroz odjeæu. Kad sam posljednji put osjetio tjelesni dodir nekog ljudskog
biæa?
— Onaj dan kad sam te posljednji put vidjela, te veèeri sam razgovarala s njim i
prekinuli smo — rekla je Midori.
— Volim te — rekao sam joj. — Iz dna duše. Nikad te više ne želim pustiti. Ali ja tu ne
mogu ništa. Ne mogu napraviti taj potez.
— Zbog nje? Kimnuo sam glavom.
— Reci mi, jesi li spavao s njom?
— Jednom. Prije godinu dana.
— I od onda je nisi vidio?
— Jesam, dvaput. Ali ništa nismo radili.
— Zašto? Zar te ne voli?
— Teško je to reæi — rekao sam. — Vrlo je komplicirano. I zbrkano. I traje veæ jako
dugo. Ne znam više što je što. A ne zna ni ona. Samo znam da imam odgovornost kao
èovjek, i ne mogu joj okrenuti leða. Tako mi se bar sada èini. Èak i ako me ona ne voli.

— Daj da ti samo jedno kažem, Vatanabe — rekla je Midori, prislanjajuæi obraz uz moj
vrat. — Ja sam prava, živa djevojka, u žilama mi kola prava, topla krv. Ti me držiš u
naruèju, i ja ti govorim da te volim. Spremna sam uèiniti sve što mi ti kažeš. Možda sam
malo luda, ali dobra sam cura, i poštena, i marljiva, i prilièno sam zgodna, imam lijepe
cice, dobro kuham, a otac mi je ostavio zakladu. Hoæu reæi, sjajna sam prilika, zar ne?
Ako me ti ne uzmeš, na kraju æu otiæi nekamo drugamo.
— Treba mi vremena — rekao sam. — Treba mi vremena da
promislim i sve posložim u glavi, da donesem odluku. Oprosti, ali to je sve što sada mogu
reæi.
— Da, ali ti mene zbilja voliš iz dna duše, zar ne? I nikad me više ne želiš pustiti, zar ne?
— To sam rekao i to mislim.
Midori se odmaknula od mene s osmijehom na licu. — Dobro, èekat æu! Vjerujem ti —
rekla je. — Ali kad me uzmeš, uzet æeš samo mene. I kad me držiš u naruèju, mislit æeš
samo na mene. Je li to jasno?
— Savršeno sam razumio.
— Briga me što æeš mi uèiniti, ali ne želim da me povrijediš. Toga mi je u životu bilo
dosta. Više nego dosta. Sada želim biti sretna.
Privukao sam je bliže i poljubio u usta.
— Baci taj prokleti kišobran i zagrli me objema rukama - èvrsto! — rekla je.
— Ali bit æemo mokri do gole kože!
— Pa što onda? Prestani razmišljati i èvrsto me zagrli! Puna dva mjeseca èekam na ovo!
Spustio sam kišobran i zagrlio je na kiši. Jednolièan šum guma s autoceste omotao nas je
poput magle. Kiša je padala bez prestanka, bez zvuka, natapajuæi njezinu i moju kosu, i
poput suza tekla niz naše obraze, po njezinoj traper jakni i mojoj žutoj najlonskoj
vjetrovci, te se širila u tamnim mrljama.
— A da se vratimo pod krov? — pitao sam.
— Doði k meni. Nikoga nema doma. Ovako æemo se oboje prehladiti.
— Istina je.
— Ovo je kao da smo upravo preplivali rijeku — rekla je Midori, smiješeæi se. —
Kakav dobar osjeæaj!
Na odjelu rublja kupili smo povelik ruènik i naizmjence otišli u zahod obrisati kosu.
Onda smo sjeli na podzemnu, i doplativši karte otišli do njezina stana u Miogadaniju.
Pustila me da se istu-širam prvi, a onda je otišla i ona. Dok se moja odjeæa sušila, Mi-
dori mi je posudila da odjenem kupaæi ogrtaè, a ona se presvukla u polo majicu i suknju.
Sjeli smo za kuhinjski stol popiti kavu.
— Prièaj mi o sebi — rekla je Midori.
— Što o sebi?
— Hmm, ne znam, što mrziš?
— Piletinu i spolne bolesti i brijaèe koji previše govore.
— Što još?
— Samotne travanjske noæi i èipkaste tabletiæe za telefon.
— Što još?
Odmahnuo sam glavom. — Nièega se više ne mogu sjetiti.
— Moj deèko - hoæu reæi, moj bivši deèko - imao je gomilu stvari koje je mrzio.
Recimo, kad ja nosim prekratke suknje, ili kad pušim, ili što se prebrzo napijem, ili kad
govorim gadosti, ili kada kritiziram njegove prijatelje. Dakle, ako ti se išta na meni ne
sviða, samo reci, pa æu vidjeti što mogu.
— Nièega se ne mogu sjetiti — rekao sam nakon kraæeg razmišljanja. — Nema nièega.
— Zbilja?
— Sviða mi se sve što obuèeš, i sviða mi se što èiniš i govoriš i kako hodaš i kako se
napiješ. Sve.
— Hoæeš reæi, zbilja sam u redu ovakva kakva sam?
— Ne znam kako bi se mogla promijeniti, pa si valjda dobra takva.
— Koliko me voliš? — pitala je Midori.
— Dovoljno da se svi tigrovi na svijetu otope i postanu kao maslac — rekao sam.
— Ludnica — rekla je ona s notom zadovoljstva u glasu. — Bi li me opet zagrlio?
Legli smo u njezin krevet i zagrlili se, ljubeæi se dok nam je zvuk kiše punio uši. Onda
smo razgovarali o svemu i svaèemu, od nastanka svemira do vlastitih sklonosti kad je
rijeè o tvrdoæi kuhanih jaja.
— Pitam se što mravi rade kad pada kiša — rekla je Midori.
— Nemam pojma — rekao sam. — Oni su marljivi, pa vjerojatno tada èiste kuæu ili
rade inventuru.
— Ako su tako marljivi, zašto ne evoluiraju? Isti su od pamtivijeka.
— Ne znam — rekao sam. — Možda im tjelesna graða nije pogodna za evoluciju - za
razliku od, recimo, majmuna.
— Hej, Vatanabe, puno ti stvari ne znaš. Ja sam mislila da znaš sve.
— Svijet je velik — rekao sam.
— Planine su visoke, a mora duboka — rekla je Midori. Gurnula mi je ruku ispod
kupaæeg ogrtaèa i napipala moj nabrekli penis. Progutavši knedlu, rekla je — Hej,
Vatanabe, šalu na stranu, ovo neæe iæi. Ja nikad ne bih mogla primiti ovakvu veliku,
tvrdu stvar. Nema šanse.
— Šališ se — rekao sam s uzdahom.
— Aha — rekla je ona, kikoæuæi se. — Ne brini se. Sve æe biti u redu. Sigurno æe uæi.
Ovaj, mogu li pogledati?
— Samo izvoli.
Midori se zavukla ispod pokrivaèa i sveg me isprepipala, nategnula kožu mog penisa,
odvagnula težinu mojih testisa na dlanu. Onda je provirila van i uzdahnula. — Savršeno!
— rekla je. — Ne laskam ti! Stvarno mi je savršen!
— Hvala — rekao sam osjeæajuæi èistu zahvalnost.
— Ali zbilja, Vatanabe, ti to ne želiš raditi sa mnom, zar ne -dok sve to ne riješiš?
— Nema šanse da ne želim s tobom — rekao sam. — Toliko to želim da æu poludjeti.
Ali to jednostavno ne bi bilo u redu.
— Kako si tvrdoglav! Da sam ja na tvome mjestu, jednostavno bih to uèinila - a onda bih
poslije razmišljala.
— Je li?
— Samo se šalim — rekla je Midori slabašnim glasiæem. — Vjerojatno ne bih ni ja, da
sam na tvome mjestu. I to volim kod tebe. To stvarno volim kod tebe.
— Koliko me voliš? — pitao sam, ali nije odgovorila. Umjesto toga stisnula se uz mene,
prislonila mi usnice na bradavicu i poèela micati ruku kojom mi je obujmila penis. Prvo
što mi je palo na pamet bilo je kako to èini sasvim drukèije nego Naoko. Obje su bile
nježne i divne, ali nešto je tu bilo drukèije, pa je ovo djelovalo kao posve drukèije
iskustvo.
— Hej, Vatanabe, kladim se da misliš na onu drugu curu.
— Ne mislim — slagao sam.
— Zbilja?
— Zbilja.
— Jer to bi mi zbilja bilo grozno.
— Ja ne mogu misliti ni na koga drugog — rekao sam.
— Hoæeš mi dirati grudi, ili dolje? — pitala je Midori.
— O, volio bih, ali radije ne. Ako uèinimo sve to odjednom, bit æe mi previše.
Midori je kimnula glavom i poèela nešto šuškati pod pokrivaèem, te svukla gaæice i
prislonila ih uz vršak mog penisa.
— Možeš svršiti u njih — rekla je.
— Ali uprljat æu ih.
— Daj prestani! Rasplakat æeš me — rekla je Midori, kao da je na rubu suza. — Samo
ih trebam oprati. Zato se nemoj suzdržavati, svrši kad god hoæeš. Ako se brineš za moje
gaæice, kupi mi nove. Ili neæeš moæi svršiti jer su moje?
— Ma kakvi — rekao sam.
— Hajde onda, idemo.
Kad sam svršio, Midori je pažljivo razgledala moju spermu. — Uau, koliko toga ima!
— Previše?
— Ma ne, ludice, u redu je. Samo ti svršavaj koliko hoæeš — rekla je s osmijehom.
Onda me poljubila.
Naveèer je Midori otišla u kupnju i skuhala veèeru. Jeli smo za kuhinjskim stolom,
tempuru i rižu s graškom, i sve zalili pivom.
— Jedi puno da imaš puno sperme — rekla je Midori. — Onda æu ja biti ljubazna i
pomoæi æu ti da je se riješiš.
— Hvala lijepa — rekao sam.
— Znam ja svakakve naèine. Uèila sam iz ženskih èasopisa dok smo još imali knjižaru.
Jednom su imali specijalno izdanje o tome kako se brinuti oko muža da te ne bi varao dok
si trudna i ne možeš se seksati. Ima gomila naèina. Hoæeš da iskušamo?
— Jedva èekam — rekao sam.
Nakon što sam se rastao od Midori, na postaji sam kupio novine, ali kad sam ih u vlaku
otvorio, shvatio sam da nemam ama baš nikakvu želju da ih èitam, i zapravo nisam ni
shvaæao što piše. Samo sam bio u stanju zuriti u nerazumljivu tiskanu stranicu i pitati se
što æe mi se sada dogoditi, i kako æe se stvari oko mene promijeniti. Osjeæao sam kako
svijet svako malo podrhtava. Duboko sam uzdahnuo i zažmirio. Što se tièe onoga što sam
toga dana uèinio, ni najmanje se nisam kajao; zasigurno sam znao da, kad bih sve morao
ispoèetka, ovaj bih dan proživio na posve isti naèin. Èvrsto bih grlio Midori na kišnom
krovu; smoèio bih se s njom do gole kože; i dopustio bih da me u krevetu prstima dovede
do vrhunca. U to nisam sumnjao. Volio sam Midori, i bio sam sretan što mi se vratila.
Nas dvoje možemo uspjeti, to je bilo sigurno. Kao što je sama Midori rekla, ona je prava,
živa djevojka kojoj žilama teèe krv, i svoje je toplo tijelo predavala mome naruèju. To je
bilo sve što sam mogao uèiniti kako bih potisnuo snažnu želju da je skinem do gola,
raskrilim njezino tijelo i utonem u njezinu toplinu. Nikako se nisam mogao natjerati da je
zaustavim jednom kad mi je uhvatila penis i poèela micati ruku. Htio sam da mi to èini,
ona je to htjela, i bili smo zaljubljeni. Tko je to mogao sprijeèiti? Bila je to istina: volio
sam Midori. I vjerojatno sam to veæ neko vrijeme znao. Samo sam jako dugo izbjegavao
taj zakljuèak.
Problem je bio u tome što takav razvoj dogaðaja nikako nisam mogao objasniti Naoko.
To bi u svakom èasu bilo dovoljno teško, ali sad kad je bila u ovakvom stanju, nikako joj
nisam mogao reæi
da sam se zaljubio u drugu djevojku. A osim toga, ja sam još volio Naoko. Koliko god
uvrnuta ta ljubav bila, volio sam je. Negdje u sebi još sam èuvao široko, otvoreno
prostranstvo, nedirnuto, samo za Naoko.
Mogao sam jedino napisati Reiko pismo i sve priznati, potpuno iskreno. Kod kuæe sam
sjeo na verandu, promatrao kako noæna kiša lije na vrt, i slagao reèenice u glavi. Onda
sam otišao do stola i napisao pismo. Gotovo mi je nepodnošljivo što ti sada moram pisati
ovakvo pismo, poèeo sam. Ukratko sam opisao svoj odnos s Midori i objasnio što se toga
dana dogodilo.
Uvijek sam volio Naoko, i još je volim. Ali ovo što postoji izmeðu Midori i mene na neki
je naèin odluèeno i konaèno. To ima neku neodoljivu snagu koja me vuèe u buduænost.
Prema Naoko osjeæam silno mirnu, nježnu i èistu ljubav, ali ono što osjeæam prema
Midori posve je drukèiji osjeæaj. On samostalno stoji i hoda, živi i diše, vibrira i drma
same temelje moga biæa. Ne znam što æu. Zbunjen sam. Ne želim se opravdavati, ali
vjerujem da sam živio što sam iskrenije mogao. Nikad nikome nisam lagao, i godinama
sam se trudio ne povrijediti ljude. No ipak sam se sada našao u ovom labirintu koji me
baca tamo-amo. Kako je to moguæe? Ne mogu to objasniti. Ne znam što da uèinim.
Možeš li mi ti reæi, Reiko? Samo se tebi mogu obratiti za savjet.
Te veèeri poslao sam pismo preporuèenom poštom.
Reikin odgovor stigao je pet dana kasnije, s datumom 17. lipnja.
Da poènem s dobrim vijestima. Naoko se oporavlja mnogo brže nego što je itko mogao
oèekivati. Jednom sam s njom razgovarala telefonom, i govorila je krajnje lucidno.
Možda æe se èak ubrzo ovamo vratiti. A sad o tebi.
Mislim da sve shvaæaš preozbiljno. Divno je što voliš nekoga, i ako je ta ljubav iskrena,
nitko se neæe gubiti u labirintu. Moraš imati više vjere u sebe.
Moj savjet vrlo je jednostavan. Kao prvo, ako te ta Midori tako snažno privlaèi, prirodno
je da si se u nju zaljubio. To može završiti dobro, a i ne mora. Ali takva je ljubav. Kad se
zaljubiš, prirodno je da se predaš. Tako ja mislim. To je jednostavno oblik iskrenosti.
Kao drugo, što se tièe pitanja trebaš li spavati s Midori ili ne, to sam moraš odluèiti. Ja tu
ništa ne mogu reæi. Razgovaraj s Midori i doði do vlastitog zakljuèka, onako kako se tebi
èini najbolje.
Kao treæe, nemoj to reæi Naoko. Ako se stvari razviju do te mjere da joj svakako budeš
morao reæi, onda æemo ti i ja zajedno smisliti neki dobar plan. Zasad samo šuti. Prepusti
to meni.
Èetvrta stvar koju moram reæi jest da si za Naoko bio takav izvor snage da èak i ako
prema njoj više ne gajiš ljubavne osjeæaje, još joj umnogome možeš pomoæi. Dakle, ne
mozgaj o tome i ne razbijaj glavu na taj svoj superozbiljan naèin. Svi mi (a pod time
mislim svi, i normalni i ne tako normalni) nesavršena smo ljudska biæa koja žive u
nesavršenu svijetu. Ne živimo s mehanièkom preciznošæu bankovnog raèuna niti
mjerimo svoje linije i kutove ravnalima i kutomjerima. Imam li pravo?
Meni se èini da je ta Midori sjajna cura. Veæ iz tvog pisma razumijem zašto te privukla.
A razumijem i zašto te privlaèi Naoko. U tome nema nièega grešnog. Takve se stvari
stalno dogaðaju u ovom našem velikom svijetu. To je kao da èamcem isploviš na
prekrasno jezero po divnom danu, i misliš kako su i nebo i jezero divni. Dakle, prestani
se gristi. Stvari æe se razviti onako kako se moraju razviti ako im dopustiš da idu svojim
prirodnim tokom. Koliko god se ti trudio, ljudi æe biti povrijeðeni kada za to doðe
vrijeme. Takav je život.
Znam da zvuèim kao da govorim s propovjedaonice, ali vrijeme je da nauèiš tako živjeti.
Previše se trudiš prilagoditi život svojim idejama. Ako ne želiš završiti u ludnici, moraš
se malo više otvoriti i prepustiti se prirodnom toku života. Ja sam obièna nemoæna i
nesavršena žena, ali svejedno katkad pomislim kako život može biti prekrasan! Vjeruj mi,
to je istina! Dakle, prestani s time što sada radiš i budi sretan. Potrudi se da budeš sretan!
Ne moram ni reæi da mi je žao što ti i Naoko niste doèekali sretan kraj. Ali tko može reæi
što je najbolje? Zato treba zgrabiti svaku šansu za sreæu koja se ukaže, i ne brinuti se
previše za druge. Iskustvo mi govori da u životu ne dobijemo više od dvije-tri takve
šanse, i ako ih propustimo, kajat æemo se do kraja života.
Svaki dan sviram gitaru, ni za koga posebno. Èini mi se malo besmisleno. Ne volim ni
mraène, kišne noæi. Nadam se da æu opet imati priliku svirati gitaru i jesti grožðe u sobi
s tobom i Naoko.
No, dobro, do tada... Reiko Išida
11
IVeiko mi je pisala nekoliko puta
nakon Naokine smrti. Nisam ja kriv, rekla je. Nitko nije kriv, kao što se nikoga ne može
kriviti ni za kišu. Ali nisam joj odgovorio. Što sam mogao reæi? Èemu bi to služilo?
Naoko više nije bilo na ovome svijetu; postala je tek šaèica pepela.
Naoko je pokopana krajem kolovoza u Kobeu, u krugu obitelji, a kad je sprovod završio,
vratio sam se u Tokio. Stanodavcu sam rekao da me neko vrijeme neæe biti, a šefu u
talijanskom restoranu da se neæu vraæati na posao. Midori sam napisao kratku poruku:
zasad joj ništa ne mogu reæi, ali nadam se da æe me još malo èekati. Iduæa tri dana
proveo sam u kinima, a kad sam pogledao sve nove filmove u Tokiju, spakirao sam
ruksak, uzeo iz banke svu ušteðevinu, otišao na postaju Šindžuku i sjeo na prvi ekspresni
vlak koji je odlazio iz grada.
Kamo sam sve putovao ne mogu se sjetiti. Dosta se jasno sjeæam prizora, zvukova i
mirisa, ali imena gradova nekamo su nestala, kao i svako poimanje redoslijeda u kojemu
sam putovao od mjesta do mjesta. Išao bih od grada do grada vlakom ili autobusom, ili
bih stopirao kamione, vreæu za spavanje širio sam na praznim parkiralištima, postajama,
parkovima, na obali rijeka ili
mora. Jednom sam ih nagovorio neka me puste da prespavam u kutu mjesne policijske
postaje, a drugi put spavao sam kraj groblja. Nisam mario gdje spavam, dokle god
nikome nisam smetao i dok sam u vreæi za spavanje mogao ostati koliko želim. Iscrpljen
od hoda, upuzao bih u nju, sasuo u grlo malo jeftinog viskija i èvrsto zaspao. U ljubaznim
gradovima ljudi su mi davali hranu i tablete protiv komaraca, a u ne tako ljubaznim
pozvali bi policiju da me najuri iz parka. Meni je bilo svejedno. Samo sam htio spavati u
nepoznatim gradovima.
Kad bi mi ponestalo novca, nekoliko bih dana radio kao nadnièar dok ne bih zaradio
koliko mi treba. Za mene je uvijek bilo posla. Išao sam od grada do grada, bez ikakva
odredišta na umu. Svijet je bio velik, pun èudnih stvari i neobiènih ljudi. Jednom sam
nazvao Midori jer sam joj morao èuti glas.
— Semestar je odavno poèeo, znaš — rekla je. — Na nekim kolegijima veæ traže eseje.
Što kaniš? Shvaæaš li da te nema veæ cijela tri tjedna? Gdje si? Sto radiš?
— Oprosti, ali ne mogu se vratiti u Tokio. Ne još.
— I to je sve što æeš mi reæi?
— Sada ti zbilja nemam više što reæi. Možda u listopadu... Midori je poklopila bez
rijeèi.
Nastavio sam putovati. Svako malo odsjeo bih u nekom jeftinom prenoæištu da se
okupam i obrijem. Ono što sam vidio u zrcalu izgledalo je strašno. Sunce mi je isušilo
kožu, oèi su mi bile upale, na obrazima sam imao mrlje i posjekotine. Izgledao sam kao
da sam upravo ispuzao iz neke špilje, ali to sam ipak bio ja. To sam bio ja.
Tada sam veæ putovao obalom, što sam dalje mogao od Tokija - možda sam bio u
Totoriju ili na skrivenoj strani Hjoga. Bilo je lako sam hodati obalom mora. Uvijek sam u
pijesku mogao naæi udobno mjesto za spavanje. Zapalio bih vatru od naplavljenog drva i
ispekao malo suhe ribe koju bih kupio od mjesnog ribara. Onda bih progutao malo viskija
i slušao valove, misleæi na Naoko. Bilo je previše èudno misliti da je mrtva i više nije dio
ovoga svi-
jeta. Nisam mogao usvojiti tu istinu. Nisam to mogao povjerovati. Èuo sam kako se u
poklopac njezina lijesa zabijaju èavli, ali još se nisam priviknuo na pomisao da se vratila
u ništavilo.
Ne, njezina slika još je bila previše živa u mome sjeæanju. Još sam je vidio kako ustima
obuhvaæa moj penis, kako joj kosa pada po mome trbuhu. Još sam osjeæao njezinu
toplinu, njezin dah, i onaj bespomoæni trenutak kad nisam mogao ništa drugo nego
svršiti. Svega sam se toga sjeæao jasno kao da se dogodilo prije pet minuta, i bio sam
siguran da je Naoko još kraj mene, da mogu samo ispružiti ruku i opipati je. Ali ne, ona
nije bila ondje; njezina put na ovome svijetu više nije postojala.
Onih noæi kad nisam mogao spavati pred oèi su mi se vraæali prizori s Naoko. Nikako ih
nisam mogao potisnuti. U meni se naguralo previše uspomena na nju, i èim bi jedna od
njih pronašla i najmanju pukotinu, ostale bi nezadrživo pokuljale van, nalik na
nezaustavljivu bujicu: Naoko u žutoj kabanici kako onoga kišnog jutra èisti ptiènjak i
nosi vreæu s hranom; urušena roðendanska torta i onaj osjeæaj kad su Naokine suze
promoèile moju košulju (da, i tada je kišilo); Naoko kako hoda kraj mene u zimskom
kaputu od kamelhara; Naoko kako dira kopèu za kosu koju je uvijek nosila; Naoko kako
me netremice gleda onim svojim nevjerojatno bistrim oèima; Naoko kako sjedi na kauèu,
nogu podvuèenih ispod plave spavaæice, brade naslonjene na koljena.
Uspomene bi me žestoko preplavile nalik na valove nadolazeæe plime, i otplavile moje
tijelo na neko nepoznato novo mjesto -mjesto gdje žive mrtvi. Ondje je živjela Naoko, pa
sam mogao s njom razgovarati i držati je u naruèju. Na tome mjestu smrt nije bila
presudni element kojim je završavao život. Ondje je smrt bila tek jedan od mnogih
elemenata od kojih se sastojao život. Ondje je Naoko živjela sa smrti unutar sebe. A meni
je rekla: "Ne brini se, to je samo smrt. Nemoj da ti smeta."
Na tome èudnom mjestu nisam osjeæao tugu. Smrt je bila smrt, a Naoko Naoko. "U èemu
je problem?" pitala me s plahim osmijehom. "Ja sam tu, zar nisam?" Njezine dobro
poznate male
kretnje blažile su moje srce nalik na iscjeljujuæi balzam. "Ako je ovo smrt," pomislio
sam, "onda smrt i nije tako loša." "Istina je," rekla je Naoko, "smrt nije bogzna što. To je
samo smrt. Ovdje mi je sve tako lako." Naoko mi je govorila u intervalima izmeðu udara
tamnih valova.
No na kraju bi se plima povukla, a ja bih ostao na plaži sam, bespomoæan, nisam mogao
iæi nikamo; tuga bi me obavila dubokom tamom, a onda bi potekle i suze. Manje sam
osjeæao da plaèem, a više da iz mene suze cure same, nalik na znoj.
Iz Kizukijeve smrti nauèio sam jedno, i vjerovao sam da je ta spoznaja postala dio mene
u obliku filozofije: "Smrt postoji, ne kao suprotnost životu, nego kao njegov sastavni
dio."
Živeæi svoj život mi hranimo smrt. Premda istina, bila je to samo jedna od istina koje
moramo nauèiti. Iz Naokine smrti nauèio sam ovo: nijedna istina ne može izlijeèiti tugu
koju osjeæamo kad izgubimo voljenu osobu. Nikakva istina, nikakva iskrenost, nikakva
snaga, nikakva ljubaznost tu tugu ne mogu izlijeèiti. Samo možemo do kraja izdržati tu
tugu, i nešto iz nje nauèiti, ali ono što nauèimo neæe nam pomoæi da se suoèimo s
iduæom tugom koja æe nas zadesiti bez upozorenja. Slušajuæi noæu valove, osluškujuæi
šum vjetra, dan za danom ja sam mislio takve misli. S naprtnjaèom na leðima i pijeskom
u kosi, kretao sam se sve dalje na zapad, živeæi od viskija, kruha i vode.
Jedne vjetrovite veèeri, dok sam ležao umotan u vreæu za spavanje, i plakao, uz neku
brodsku olupinu, kraj mene je prošao mladi ribar i ponudio mi cigaretu. Primio sam je i
prvi put zapalio u više od godinu dana. Pitao me zašto plaèem, i gotovo refleksno rekao
sam mu da mi je umrla mati. Ne mogu podnijeti tu tugu, rekao sam mu, pa sam krenuo na
put. Izrazio mi je duboku suæut i iz kuæe donio veliku bocu sakea, te dvije èaše.
Vjetar je brisao preko pjeskovite plaže, a mi smo sjedili i pili. Rekao mi je da je i sam u
šesnaestoj godini izgubio majku. Nikad zdrava, iscrpla se radeæi od jutra do mraka.
Slušao sam ga samo
napola, pijuckajuæi šake i svako malo protisnuvši nešto u znak odgovora. Osjeæao sam
se kao da slušam prièu iz nekog dalekog svijeta. Sto on to govori, k vragu, pitao sam se, i
najednom me preplavio žestoki gnjev: došlo mi je da ga zadavim. Koga briga za tvoju
majku? Ja sam izgubio Naoko! Njezina prekrasna put sad je nestala s ovog svijeta! Kog
mi vraga govoriš o svojoj jebenoj majci?!
Ali moj gnjev nestao je jednako brzo kako se razbuktao. Sklopio sam oèi i nastavio
odsutno slušati beskrajnu ribarevu prièu. Naposljetku me upitao jesam li jeo. Nisam,
rekao sam, ali u ruksaku imam kruha i sira, jednu rajèicu i komadiæ èokolade. Sto sam
ruèao, pitao me. Kruh i sir, rajèicu i èokoladu, odgovorio sam. — Èekaj tu — rekao je on
i otrèao. Pokušao sam ga zaustaviti, ali odjurio je u mrak ne osvræuæi se.
Mogao sam samo nastaviti piti šake. Po obali su bili razbacani komadiæi papira od
petardi koje je netko ispalio na pijesku, a valovi su udarali o žalo uz divlju riku. Mašuæi
repom, prišao mi je mršav pas i stao njuškati oko moje logorske vatrice ne bi li našao što
za jelo, ali na kraju je odustao i otišao dalje.
Mladi ribar vratio se pola sata kasnije s dvije kutije sušija i novom bocom sakea. Gornju
kutiju neka pojedem odmah jer u njoj ima ribe, a u donjoj su samo rolice norija i pržene
opne tofua^2, pa æe potrajati cijeli dan sutra. Napunio nam je èaše sakeom iz nove boce.
Zahvalio sam mu i sam pojeo sve iz gornje kutije, premda je tu bilo i više nego dovoljno
hrane za dvojicu. Kad više nismo mogli piti šake, ponudio mi je da prespavam kod njega,
ali kad sam rekao da bih radije spavao sam na obali, nije navaljivao. Ustajuæi, iz džepa je
izvadio smotanu novèanicu od 5.000 jena i gurnuo mi je u džep na košulji. — Uzmi —
rekao je — kupi si nešto zdravo za jelo. Izgledaš grozno. — Rekao sam da je za mene
uèinio i više nego dovoljno i da ne mogu primiti još i novac, ali nije ga htio uzeti natrag.
— Nije to novac — rekao je — to su moji osjeæaji. Ne misli previše o tome, samo uzmi.
— Mogao sam mu samo zahvaliti i primiti novac.
Kad je otišao, najednom sam se sjetio svoje nekadašnje djevojke, one s kojom sam prvi
put spavao u završnom razredu srednje škole. Prošli su me trnci kad sam shvatio kako
sam se ružno ponio prema njoj. Jedva da sam i pomislio na njezine misli i osjeæaje, ili na
bol koju sam joj nanio. Bila je tako draga i blaga, ali ja sam tada njezinu dobrotu uzeo
zdravo za gotovo, i uopæe nisam o tome dalje razmišljao. Sto li ona sada radi, pitao sam
se. I je li mi oprostila?
Preplavio me val muènine, i povraæao sam kraj starog broda. Glava me boljela od previše
sakea, i osjeæao sam se loše jer sam lagao ribaru i uzeo njegov novac. Vrijeme mi je da
odem u To-kio, odluèio sam; ne mogu ovako dovijeka. Ugurao sam vreæu za spavanje u
ruksak, provukao ruke kroz remene i otpješaèio do mjesne željeznièke postaje. Èovjeku
na blagajni rekao sam da želim što prije stiæi u Tokio. Provjerio je red vožnje i rekao da
ujutro mogu stiæi do Osake ako budem presjedao s jednog noænog vlaka na drugi, a
odatle mogu superbrzim vlakom. Zahvalio sam mu i novèanicom od 5.000 jena koju mi
je dao ribar kupio kartu za Tokio. Dok sam èekao vlak, kupio sam novine i provjerio koji
je datum: 2. listopada 1970. Dakle, putovao sam cijeli mjesec. Znao sam da je vrijeme za
povratak u stvarni svijet.
Mjesec dana putovanja nije me ni obodrilo, niti ublažilo udarac koji mi je nanijela
Naokina smrt. U Tokio sam stigao u približno istom stanju kao što sam i otišao. Nisam se
èak ni mogao natjerati da nazovem Midori. Sto sam joj mogao reæi? Kako bih poèeo?
"Sad je sve gotovo, ti i ja možemo biti sretni zajedno"? Ne, to nije dolazilo u obzir. No
kako god ja to izrekao, èinjenice su bile iste: Naoko je mrtva, a Midori je još tu. Naoko je
sada bila hrpica bijelog pepela, a Midori ljudsko biæe koje živi i diše.
Preplavio me osjeæaj da sam nešto oskvrnuo. Premda sam se vratio u Tokio, danima sam
bio zatvoren u svojoj sobi. Pamæenje mi je i dalje bilo prikovano za mrtve, a ne za žive.
Sobe koje sam u njemu odvojio za Naoko bile su zamraèene, pokuæstvo prekriveno
bijelim prevlakama, prozorske daske prašnjave. Veæi
dio dana provodio bih u tim sobama. I mislio sam na Kizukija. "Dakle, napokon si uzeo
Naoko", èuo sam sebe kako mu govorim. "No, dobro, ionako je bila tvoja. Sad je možda
ondje gdje joj je mjesto. Ali na ovome svijetu, na ovome nesavršenom svijetu koji
pripada živima, ja sam za nju uèinio sve što sam mogao. Pokušao sam izgraditi novi život
za nas dvoje. Ali pusti sada to, Kizuki. Dajem ti je. Tebe je, ipak, izabrala. Objesila se u
šumi mraènoj kao dubine njezina srca. Jednom davno ti si u svijet mrtvih odvukao dio
mene, a sad je Naoko u taj svijet odvukla još jedan dio mene. Katkad se osjeæam kao
kustos u muzeju - u golemom, praznom muzeju, u koji nitko nikada ne zalazi, a ja ga
èuvam, ni za koga osim za sebe."
Èetvrti dan po mome povratku u Tokio dobio sam pismo od Re-iko. Preporuèeno. Bila je
to jednostavna poruka: Veæ tjednima ne mogu stupiti u kontakt s tobom, pa se brinem.
Molim te nazovi me. U devet ujutro i devet naveèer èekat æu kraj telefona.
Nazvao sam je te veèeri u devet. Reiko se javila èim je prvi put odzvonilo.
— Jesi li dobro? — pitala je.
— Manje-više — rekao sam.
— Smijem li te prekosutra posjetiti?
— Posjetiti? Misliš, ovdje u Tokiju?
— Upravo tako. Želim da porazgovaramo.
— Odlaziš iz sanatorija?
— Jedino tako te mogu posjetiti, zar ne? U svakom sluèaju, i vrijeme mi je da odem.
Ovdje sam ipak veæ osam godina. Budu li me još držali, poèet æu trunuti.
Bilo mi je teško progovoriti. Nakon kraæe šutnje Reiko je nastavila — Bit æu u
superbrzom vlaku u 15.20, prekosutra. Hoæeš li me doèekati na postaji? Još se sjeæaš
kako izgledam? Ili te više ne zanimam sad kad je Naoko mrtva?
— Ni govora — rekao sam. — Vidimo se na postaji u Tokiju prekosutra u 15.20.
— Lako æeš me prepoznati. Ja æu biti stara gospoða koja nosi kutiju za gitaru. Takvih
nema baš mnogo.
I doista, lako sam u gužvi uoèio Reiko. Imala je muški sako od tvida, bijele hlaèe i crvene
tenisice. Kosa joj je bila kratka kao i uvijek, a okolo su joj kao i obièno stršili èuperci. U
desnoj ruci imala je smeði kožnati kovèeg, a u lijevoj crnu kutiju za gitaru. Èim me
ugledala srdaèno mi se i naborano nasmiješila, i ja sam se zatekao kako joj uzvraæam
širokim osmijehom. Uzeo sam njezin kovèeg pa smo otpješaèili do vlaka za zapadna
predgraða.
— Hej, Vatanabe, koliko veæ imaš tu strašnu facu? Ili se to danas u Tokiju tako nosi?
— Malo sam putovao, stalno sam jeo smeæe — rekao sam. — Kako ti se svidio
superbrzi vlak?
— Užasan je! — rekla je. — Ne možeš otvoriti prozore. Htjela sam kupiti lunch-paket u
nekom bifeu na postaji.
— Prodaju ih u vlaku, znaš.
— Da, bezobrazno skupe plastiène sendvièe. To ne bi pojeo ni pas s maslom. Meni su se
uvijek sviðali ruèkovi na postaji Go-tenba.
— Nekada davno, prije superbrzog vlaka.
— Pa, i ja potjeèem iz davnina otprije superbrzog vlaka!
U vlaku za Kièidžodži Reiko je kroz prozor promatrala krajolik Musašina zainteresirano
kao turist.
— Je li se jako promijenilo u ovih osam godina? — pitao sam.
— Ti ne znaš što ja sada osjeæam, zar ne, Vatanabe?
— Ne, ne znam.
— Bojim se — rekla je. — Toliko se bojim da bih mogla isti èas poludjeti. Ne znam što
bih trebala uèiniti ovako izbaèena van u svijet, sama. — Zastala je. — Slušaj, "isti èas
poludjeti". Zgodan izraz, zar ne?
Nasmiješio sam se i primio je za ruku. — Ne brini se — rekao sam. — Bit æeš ti dobro. I
dovde te dovela vlastita snaga.
— Nije me moja snaga izvukla odande — rekla je Reiko. — Nego Naoko i ti. Nisam
mogla izdržati bez Naoko, i morala sam doæi u Tokio kako bih razgovarala s tobom. To
je sve. Da se ništa nije dogodilo, vjerojatno bih cijeli život provela ondje.
Kimnuo sam.
— Što namjeravaš raditi odsad pa nadalje? — pitao sam Reiko.
— Idem u Asahikavu — rekla je. — Gore, u divljinu Hokaida! Moja stara prijateljica s
fakulteta ondje ima glazbenu školu, i veæ dvije-tri godine me moli da joj pomognem.
Rekla sam joj da je ondje prehladno za mene. Hoæu reæi, napokon izaðem na slobodu, i
sad bih trebala iæi u Asahikavu? Teško se uzbuditi oko takvog mjesta - to je neka rupa.
— Nije tako strašno — rekao sam ja, smijuæi se. — Bio sam ondje. Nije loš gradiæ. Ima
posebnu atmosferu.
— Siguran si?
— Apsolutno. Mnogo bolje nego da ostaneš u Tokiju.
— No, dobro — rekla je. — Ionako nemam kamo, a stvari sam veæ poslala. Hej,
Vatanabe, obeæaj da æeš me doæi posjetiti u Asahikavu.
— Naravno da hoæu. Ali moraš li iæi odmah? Ne možeš malo ostati u Tokiju?
— Voljela bih se zadržati koji dan, ako mogu. Mogu prespavati kod tebe? Neæu ti
smetati.
— Nema problema — rekao sam. — Imam veliku garderobu u kojoj mogu spavati, u
vreæi za spavanje.
— Ne mogu ti to uèiniti.
— Ne, zbilja. Garderoba je golema.
Reiko je ritmièno tapkala po kutiji za gitaru koju je držala meðu nogama. — Vjerojatno
æu se morati malo prilagoditi prije nego odem u Asahikavu. Jednostavno nisam
naviknuta na vanjski svijet. Mnogo stvari ne razumijem pa sam napeta. Možeš li mi malo
pomoæi? Samo tebe mogu pitati.
— Uèinit æu sve što mogu da ti pomognem — rekao sam.
— Nadam se da ti ne ometam planove — rekla je.
— Nemam nikakve planove koje ti možeš omesti — rekao sam.
Pogledala me i blago iskrivila krajeve usnice u osmijeh, ali nije rekla ništa.
Ostatak puta do postaje Kièidžodži govorili smo malo, kao i u autobusu do moje kuæe.
Razmijenili smo nekoliko nasumiènih komentara o promjenama u Tokiju, Reikinu
boravku na Glazbenoj akademiji i mojem putu u Asahikavu, ali o Naoko nismo govorili.
Prošlo je deset mjeseci otkako sam posljednji put vidio Reiko, ali dok sam hodao kraj nje
osjeæao sam se neobièno smiren i utješen. Poznat mi je taj osjeæaj, mislio sam, a onda mi
je palo na pamet da sam se tako osjeæao dok sam hodao ulicama Tokija s Naoko. I kao
što smo Naoko i ja dijelili mrtvog Kizukija, Reiko i ja dijelili smo mrtvu Naoko. Zbog te
pomisli nisam mogao dalje razgovarati. Reiko je još neko vrijeme govorila, ali kad je
shvatila da ja ništa ne govorim, i ona je ušutjela. U autobusu nismo progovorili ni rijeè.
Bilo je to jedno od onih ranih jesenskih popodneva kad je svjetlost oštra i jasna, baš
kakva je bila godinu dana ranije, kad sam posjetio Naoko u Kjotu. Oblaci su bili bijeli i
uski kao kosti, nebo prostrano i visoko. Miris povjetarca, dubina svjetla, siæušni cvjetiæi
u travi, fina jeka koja je pratila zvukove: sve mi je to govorilo da je jesen opet tu, i da se
razdaljina izmeðu mene i mrtvih sa svakim ciklusom godišnjih doba poveæava. Kizukiju
je još bilo sedamnaest, a Naoko dvadeset i jedna: zauvijek.
— O, koliko mi je lakše kad sam na ovakvu mjestu! — rekla je Reiko, osvræuæi se oko
sebe kad smo sišli s autobusa.
— Jer nema nièega — rekao sam.
Dok sam je kroz stražnja vrata i vrt vodio do svoje kuæice, Reiko se dojmilo sve što bi
ugledala.
— Ovo je fantastièno! — rekla je. — Sam si izradio te police i stol?
— Aha — rekao sam, nalijevajuæi nam èaj.
— Oèito si vješt s rukama. I kako ti je sve uredno!
— Smeðekošuljašev utjecaj — rekao sam. — Pretvorio me u manijaka. Ali gazda se ne
žali.
— Joj, tvoj gazda! Trebala bih mu se predstaviti. Ono je njegova kuæa, na drugoj strani
vrta?
— Predstaviti? Zašto?
— Kako to misliš "zašto"? Neka stara èudakinja pojavi se kod tebe i poène svirati gitaru,
što æe èovjek misliti? Bolje odmah poèeti ispravno. Èak sam mu donijela kutiju slatkiša.
— Vrlo lukavo — rekao sam.
— Ta ti mudrost dolazi s godinama. Reæi æu mu da sam ti teta s majèine strane, da sam
te došla posjetiti iz Kjota, zato mi ne proturjeèi. U ovakvim sluèajevima razlika u
godinama dobro doðe. Nitko neæe posumnjati.
Reiko je iz torbe uzela kutiju slatkiša i smjerno se otišla upoznati. Ja sam sjedio na
verandi, ispijao još jednu šalicu èaja i igrao se s maèkom. Prošlo je dvadeset minuta, a
kad se Reiko napokon vratila, iz torbe je izvukla limenku rižinih krekera i rekla da je to
dar za mene.
— O èemu ste tako dugo razgovarali? — pitao sam, žvaèuæi kreker.
— O tebi, naravno — rekla je Reiko, grleæi maèku i trljajuæi obraz o nju. — Kaže da si
vrlo pristojan mladiæ, ozbiljan student.
— Sigurna si da je mislio na mene?
— Ni najmanje ne sumnjam da je mislio na tebe — rekla je, smijuæi se. A onda je uoèila
moju gitaru, uzela je, uštimala, i odsvirala Desafinado Antonija Carlosa Jobima. Veæ
mjesecima nisam èuo Reikinu gitaru, pa me preplavio onaj stari osjeæaj topline.
— Vježbaš gitaru? — pitala je.
— Ležala je u gazdinom spremištu pa sam je posudio, i svako malo nešto drndam po
njoj. To je sve.
— Poslije æu te poduèiti. Potpuno besplatno. — Reiko je spustila gitaru i skinula sako
od tvida. Sjedila je naslonjena na stup verande i pušila cigaretu. Na sebi je imala kariranu
košulju od madrasa kratkih rukava.
— Lijepa košulja, zar ne? — pitala je.
— Lijepa je — rekao sam. Košulja je zbilja bila zgodna, sa zanimljivim uzorkom.
— Naokina je — rekla je Reiko. Sigurno nisi znao da nosimo istu velièinu. Posebice kad
je tek došla u sanatorij. Poslije se malo udebljala, ali još smo nosile otprilike isti broj:
bluze, hlaèe, cipele, šešire. Nismo mogle dijeliti jedino grudnjake. Ja nemam praktièki
ništa. Pa smo uvijek razmjenjivale odjeæu. Zapravo, to je bilo više kao zajednièka
imovina.
Sad kad je to spomenula, uvidio sam da je Reiko graðena gotovo identièno kao Naoko.
Zbog oblika njezina lica i njenih tankih ruku i nogu uvijek sam imao dojam da je sitnija i
mršavija nego Naoko, ali zapravo je bila iznenaðujuæe èvrste graðe.
— I sako i hlaèe su njeni — rekla je Reiko. — Sve je njeno. Smeta ti što me vidiš u
njenim stvarima?
— Nimalo — rekao sam. — Siguran sam da bi Naoko bilo drago da netko nosi njezinu
odjeæu - posebice ti.
— Èudno je to — rekla je Reiko, pucnuvši tiho prstima. — Naoko nije ostavila nikakvu
oporuku - osim za odjeæu. Naškrabala je reèenicu na notesu na stolu. "Neka svu moju
odjeæu dobije Reiko." Baš je bila èudna, zar ne? Zašto bi se brinula baš za odjeæu dok se
spremala umrijeti? Koga briga za odjeæu? Sigurno je imala gomilu drugih stvari koje je
htjela reæi.
— Možda nije — rekao sam.
Odbijajuæi dim cigarete, Reiko kao da je utonula u misli. A onda je rekla — Želiš èuti
cijelu prièu, od poèetka do kraja, zar ne?
— Želim — rekao sam. — Molim te, reci mi sve.
— Pretrage u bolnici u Osaki pokazale su da se Naokino stanje popravlja, ali da bi trebala
ondje ostati malo dulje kako bi mogli nastaviti s intenzivnom terapijom, u cilju
dugoroènog oporavka. To sam ti rekla i u pismu - onome koje sam ti poslala oko desetog
kolovoza.
— Da. Proèitao sam to pismo.
— Pa, 24. kolovoza nazvala me Naokina majka i pitala smije li me Naoko posjetiti u
sanatoriju. Naoko je htjela spakirati stvari koje je ostavila kod mene, i kako me neko
vrijeme neæe moæi viðati, htjela je sa mnom razgovarati, možda èak i prespavati u našem
stanu. Rekla sam da može. J ja sam nju jako htjela vidjeti i razgovarati s njom. I tako su
iduæeg dana, dvadeset i petog, stigle Naoko i njena majka, taksijem. Nas tri zajedno smo
radile, pakirale Naokine stvari i brbljale. Kasnije popodne Naoko je rekla da mama može
iæi doma, ona je dobro, pa su pozvali taksi i mama je otišla. Uopæe se nismo brinuli jer
je Naoko bila izvrsno raspoložena. Zapravo, dotad sam bila jako zabrinuta. Oèekivala
sam da æe biti potištena, iscrpljena, mršava. Hoæu reæi, znam koliko pretrage, terapija i
ostalo u takvim bolnicama znaju izmoriti èovjeka, pa sam zbilja dvojila kako æe proæi
posjet. Ali èim sam je ugledala, odmah sam se uvjerila da je dobro. Izgledala je mnogo
zdravije nego što sam oèekivala, smijala se, šalila i govorila mnogo normalnije nego kad
smo je posljednji put vidjeli. Bila je kod frizera i sad se hvalila novom frizurom. Pa sam
pomislila da nema mjesta brizi, èak i ako joj mama ode i ostavi nas same. Naoko mi je
rekla kako æe ovaj put dopustiti tim bolnièkim doktorima da je jednom zauvijek izlijeèe,
a ja sam rekla da bi to vjerojatno bilo najbolje. I tako smo nas dvije izašle u šetnju, i sve
smo vrijeme razgovarale, uglavnom o buduænosti. Naoko mi je rekla kako bi jako voljela
da nas dvije izaðemo iz sanatorija i negdje zajedno živimo.
— Da zajedno živite? Ti i Naoko?
— Tako je — rekla je Reiko slegnuvši ramenima. — Ja sam joj rekla da meni to
odgovara, ali što s Vatanabeom? A ona je rekla:
"Ne brini se, ja æu s njim sve urediti." To je sve. Onda je govorila gdje æemo živjeti i što
æemo raditi, takve stvari. Nakon toga otišle smo u ptiènjak i igrale se s pticama.
Uzeo sam pivo iz hladnjaka i otvorio ga. Reiko je zapalila još jednu cigaretu, a na krilu
joj je mirno spavala maèka.
— Ta cura sve je bila smislila. Sigurna sam da je zato bila puna energije, nasmiješena i
onako èila. Moralo joj je to biti silno olakšanje kad je smislila što æe toèno uèiniti.
Završile smo s pretresanjem njenih stvari, a ono što joj nije trebalo spalile smo u metalnoj
baèvi u vrtu: bilježnicu koja joj je služila kao dnevnik i sva pisma koja je primala. I tvoja
pisma. To mi je bilo malo èudno, pa sam je pitala zašto pali takve stvari. Hoæu reæi,
uvijek je pomno spremala tvoja pisma na sigurno mjesto i stalno ih èitala. Rekla je:
"Rješavam se svega iz prošlosti da se mogu ponovno roditi u buduænosti." Pa, ja sam joj
povjerovala na rijeè. A to je u neku ruku i logièno. Sjeæam se da sam pomislila koliko
želim da ozdravi i bude sretna. Toga dana bila je tako dražesna i ljupka: da si je samo
vidio!
— Kad je to bilo gotovo, otišle smo u blagovaonicu na veèeru, baš kao nekoæ. Onda
smo se okupale, a ja sam otvorila bocu dobrog vina koje sam èuvala za posebne prilike
kao što je ta, pa smo pile, a ja sam svirala gitaru. Beatlese, kao i uvijek, Norvešku šumu,
Michelle, njezine omiljene pjesme. Obje smo se osjeæale dosta dobro. Ugasile smo
svjetlo, skinule se i legle u krevet. Noæ je bila užasno sparna. Prozori su nam bili širom
otvoreni, ali nije bilo ni daška vjetra. Vani je bilo mraèno kao u rogu, skakavci su krièali,
a miris ljetne noæi bio je tako težak da je u sobi bilo teško disati. A onda je najednom
Naoko poèela govoriti o tebi - o onoj noæi kad je spavala s tobom. Do u najsitnije detalje.
Kako si joj skinuo odjeæu, kako si je dirao, kako je osjetila da je vlažna, kako si ušao u
nju, kako je bilo divno: sve mi je to živo i detaljno opisala. Pa sam je pitala: zašto mi to
sada govoriš, odjednom? Hoæu reæi, do tada mi nikad nije otvoreno govorila o seksu.
Naravno, imale
smo otvorene razgovore o seksu u okviru terapije, ali bilo joj je neugodno iæi u detalje. A
sad je nisam mogla zaustaviti. Bila sam šokirana.
— Rekla mi je: "Ne znam, jednostavno mi se o tom razgovara. Prestat æu ako ti se ne
sluša." "Ne", rekla sam, u redu je. "Ako o neèemu moraš govoriti, najbolje je da sve
istreseš. Slušat æu što god mi želiš reæi."
— Tako da je nastavila s prièom: "Kad je ušao u mene, nisam mogla vjerovati koliko
boli. To mi je ipak bilo prvi put. Bila sam tako vlažna da je odmah skliznuo unutra, ali
svejedno mi se u mozgu zamraèilo - toliko je boljelo. Gurnuo ga je što je dublje mogao,
mislila sam, ali onda mi je digao noge i ušao još dublje. Od toga su mi cijelim tijelom
prošli srsi, kao da se namaèem u ledenoj vodi. Ruke i noge su mi utrnule, a kroz mene je
prošao val hladnoæe. Nisam znala što se dogaða. Mislila sam da æu toga èasa umrijeti, ali
bilo mi je svejedno. Ali on je shvatio da me boli, pa se prestao micati, i dok je još bio
duboko u meni poèeo me posvuda ljubiti - kosu, vrat, grudi - i to dugo, dugo. Malo
pomalo u moje tijelo vratila se toplina, i onda se vrlo polako poèeo micati. O, Reiko, bilo
je tako divno! Èinilo mi se da æe mi se mozak rastopiti. Htjela sam zauvijek tako ostati,
zauvijek ležati u njegovu naruèju, do kraja života. Tako je bilo prekrasno."
— Pa sam je onda pitala: "Ako je bilo tako prekrasno, zašto nisi ostala s Vatanabeom i
nastavila to èiniti svaki dan?" Ali ona je rekla: "Ne, Reiko, znala sam da se to više nikad
neæe dogoditi. Znala sam da je to nešto što æe mi doæi jednom, i otiæi, i nikad se neæe
vratiti. To se dogaða jednom u životu. Nikad prije nisam osjetila tako nešto, a ni ikad
poslije. Nikad nisam osjetila da to želim ponovno raditi, i nikad više nisam bila tako
vlažna."
— Ja sam joj, naravno, objasnila da se to èesto dogaða mladim ženama i da u veæini
sluèajeva proðe s godinama. Napokon, taj put je uspjelo: nema mjesta brizi da neæe opet.
I sama sam imala svakakve probleme kad sam se tek udala.
— Ali ona je rekla: "Ne, nije to, Reiko. To me uopæe ne zabrinjava. Samo ne želim da
itko ikada više uðe u mene. Ne želim da me netko na taj naèin oskvrne - nitko."
Popio sam pivo, a Reiko je popušila drugu cigaretu. Maèka se protegnula na Reikinu
krilu, pronašla novi položaj i opet zaspala. Reiko kao da nije znala kako nastaviti sve dok
nije zapalila treæu cigaretu.
— Nakon toga Naoko je poèela jecati. Ja sam sjela na rub njezina kreveta i poèela je
milovati po kosi. "Ne brini se," rekla sam joj, "sve æe biti u redu. Lijepa mlada djevojka
kao što si ti mora imati muškarca da je grli i usreæuje." S Naoko su se cijedili znoj
i suze. Uzela sam veliki ruènik i obrisala joj lice i tijelo. Èak su joj i gaæice bile posve
mokre, pa sam joj pomogla da ih skine - e sad samo malo, ne umišljaj nikakve gluposti,
nije tu bilo nièega škakljivog. Stalno smo se kupale zajedno. Bila mi je kao mlaða sestra.
— Znam, znam — rekao sam.
— E pa uglavnom, Naoko je htjela da je zagrlim. Rekla sam da je daleko prevruæe za
grljenje, ali rekla je da je to posljednji put što se vidimo, pa sam je zagrlila. Samo malo.
Izmeðu nas sam stavila ruènik kako se naša znojna tijela ne bi lijepila. A kad se smirila,
opet sam je obrisala, obukla joj spavaæicu i smjestila u krevet. Odmah je èvrsto zaspala.
Ili se možda samo pretvarala da spava. Bilo kako bilo, te je noæi izgledala tako dražesno i
ljupko, lice joj je bilo kao u trinaest- ili èetrnaestogodišnjakinje kojoj nitko od roðenja
nije uèinio ništa nažao. Vidjela sam taj izraz na njezinu licu i znala da mirna srca mogu
zaspati.
— Kad sam se u šest ujutro probudila, nije je bilo. Spavaæica joj je bila ondje, gdje ju je
bacila na pod, ali odjeæe, tenisica i baterije koju sam uvijek držala kraj kreveta nije bilo.
Odmah sam znala da nešto nije u redu. Hoæu reæi, veæ i samo to što je uzela bateriju
znaèilo je da je otišla po noæi. Za svaki sluèaj pregledala sam njezin stol i našla poruku:
Neka svu moju odjeæu dobije Reiko. Smjesta sam sve probudila pa smo je krenuli tražiti
na sve strane.
Pretražili smo svaki pedalj imanja, od spavaonica do okolne šume. Trebalo nam je pet
sati da je naðemo. Èak je ponijela svoje uže. Reiko je uzdahnula i pogladila maèku.
— Hoæeš èaja? — pitao sam.
— Hoæu, hvala — rekla je Reiko.
Stavio sam vodu da zavri i donio kotliæ èaja na verandu. Približavao se zalazak Sunca.
Dnevno svjetlo je oslabilo, a duge sjene stabala protezale su se èak do naših nogu.
Pijuckao sam èaj i promatrao èudnovato nepravilan vrt s neobiènom mješavinom žutih
planinèica, ružièastih azaleja i visokih zelenih nandina.
— Onda su došli bolnièari i odnijeli Naoko, a policija me poèela ispitivati. Ne da je tu
bilo mjesta sumnji. Postojala je ta neka oproštajna poruka, i bilo je oèito da je rijeè o
samoubojstvu, a oni su kao normalno prihvatili da je samoubojstvo jedna od stvari koje
duševni bolesnici rade. Tako da je sve bilo prilièno pro forma. Èim su otišli, ja sam ti
brzojavila.
— Kakav je to bio tužan mali sprovod — rekao sam. — Njezinu obitelj oèito je
uznemiravalo Što ja znam da je Naoko preminula. Sigurno nisu htjeli da ljudi saznaju
kako je to bilo samoubojstvo. Vjerojatno nisam smio ni otiæi. Zbog èega mi je bilo još
gore. Èim sam se vratio, dignuo sam sidro i krenuo na put.
— Hej, Vatanabe, idemo u šetnju. Možemo kupiti i nešto za veèeru. Umirem od gladi.
— Može. Jede li ti se nešto posebno?
— Sukijaki — rekla je. — Godinama to nisam jela. Sanjala sam o sukijakiju - kako se
natrpavam govedinom, mladim lukom, rezancima, prženim tofuom i povræem.
— Naravno, to æemo kupiti, ali nemam tavu za sukijaki.
— Prepusti to meni. Ja æu je posuditi od tvoga gazde. Otrèala je do glavne kuæe i vratila
se s povelikom tavom, plinskim rešoom i gumenim crijevom.
— Nije loše, ha?
— Nije loše!
Kupili smo sve sastojke u obližnjim duæanèiæima - govedinu,
jaja, povræe, tofu. Ja sam izabrao dosta pristojno bijelo vino. Htio sam platiti, ali Reiko je
insistirala na tome da plati sve.
— Zamisli samo kako bi mi se obitelj smijala kad bi èuli kako sam neæaku dopustila da
plati hranu! — rekla je Reiko. — Osim toga, imam sa sobom dosta gotovine. Zato se ne
brini. Nisam iz sanatorija izašla bez novèiæa.
Reiko je oprala rižu i stavila je da se kuha, a ja sam na verandi posložio sve za kuhanje.
Kad je sve bilo spremno, Reiko je izvadila svoju gitaru i iskušala je svirajuæi laganu
Bachovu fugu. Kod teških dijelova namjerno bi usporila ili ubrzala, poèela svirati
uzdržano ili pak sentimentalno, oèito uživajuæi u raznolikosti zvukova koje je izvlaèila iz
glazbala. Kad je svirala gitaru, Reiko je izgledala kao sedamnaestogodišnjakinja koja
uživa u novoj haljini. Oèi su joj se blistale, i puæila je usnice u lagani smiješak. Kad je
završila, naslonila se na stup i zagledala u nebo, kao da je utonula u misli.
— Smijem li te nešto pitati? — pitao sam.
— Naravno — rekla je. — Samo sam razmišljala kako sam gladna.
— Zar ne planiraš vidjeti muža ili kæer dok si tu? Sigurno su negdje u Tokiju.
— Blizu, u Jokohami. Ali ne, ne planiram ih vidjeti. Sigurno sam ti veæ rekla: bolje je za
njih ako nemaju više veze sa mnom. Poèeli su novi život. A i meni bi bilo strašno da ih
vidim. Ne, najbolje je da ih se klonim.
Zgužvala je praznu kutiju cigareta Seven Stars i iz kovèega izvadila novu. Potrgala je
markicu i stavila cigaretu u usta, ali nije zapalila.
— Kao èovjeku meni više nema pomoæi — rekla je. — Ti gledaš u blijedo sjeæanje na
ono što sam nekoæ bila. Najvažniji dio mene, ono što je bilo unutra, odavno je umro, i
sad funkcioniram samo preko automemorije.
— Ali ti se meni sada sviðaš, Reiko, ovakva kakva si, bila ti bli-
jedo sjeæanje ili ne. I možda moje mišljenje nije bitno, ali zbilja mi je drago što nosiš
Naokinu odjeæu.
Reiko se nasmiješila i zapalila cigaretu upaljaèem. — Za tako mladog muškarca doista
znaš kako usreæiti ženu.
Osjetio sam kako crvenim. — Samo govorim ono što stvarno mislim.
— Da, znam — rekla je Reiko smiješeæi se.
Kad je ubrzo nakon toga bila gotova riža, nauljio sam tavu i posložio u nju sastojke za
sukijaki.
— Reci mi da ovo nije san — rekla je Reiko, njušeæi zrak.
— Ne, ovo je stopostotno stvaran sukijaki — rekao sam. — Empirijski govoreæi,
naravno.
Umjesto da razgovaramo, bacili smo se na sukijaki uz pomoæ štapiæa, popili puno piva, i
završili s rižom. Privuèena mirisom, pojavila se i Galebica, pa smo s njom podijelili
obrok. Kad smo se dosita najeli, naslonili smo se na stupove trijema i tako sjedili
promatrajuæi mjeseèinu.
— Jesi li sad zadovoljna? — pitao sam.
— Sasvim — progunðala je. — Nikad u životu nisam toliko jela.
— Sto sad želiš raditi?
— Popušiti cigaretu i otiæi u javnu kupaonicu. Kosa mi je katastrofa. Moram je oprati.
— Nema problema. U ulici imamo jednu.
— Reci, Vatanabe, ako smijem pitati, jesi li spavao s tom curom Midori?
— Misliš, je li bilo seksa? Ne još. Odluèili smo da neæemo dok se situacija ne sredi.
— Pa sad se sredila, zar ne?
Odmahnuo sam glavom. — Misliš, sad kad je Naoko mrtva?
— Ne, ne to. Ti si donio odluku davno prije nego je Naoko umrla - da nikad neæeš
napustiti Midori. Bila Naoko mrtva ili živa, to nema veze s tvojom odlukom. Odabrao si
Midori. Naoko
je odabrala smrt. Sad si odrastao, pa moraš preuzeti odgovornost za svoje odluke. Inaèe
æeš sve upropastiti.
— Ali ja je ne mogu zaboraviti — rekao sam. — Kazao sam Naoko da æu je èekati, ali
nisam uspio. Na kraju sam joj okrenuo leða. Ne kažem da je itko kriv za to: to je samo
moj problem. Mislim da bi se sve tako završilo i da joj nisam okrenuo leða. Naoko je sve
vrijeme birala smrt. Ali to nema veze s ovim. Ne mogu oprostiti sam sebi. Ti mi kažeš da
se ništa ne može uèiniti kad se osjeæaji promijene, da je to prirodno, ali moj odnos s
Naoko nije bio tako jednostavan. Ako razmisliš, ona i ja bili smo združeni na granici
izmeðu života i smrti. Tako je bilo od samog poèetka.
— Ako osjeæaš bol zbog Naokine smrti, savjetovala bih ti da zadržiš tu bol do kraja
života. A ako iz toga možeš nešto nauèiti, nauèi. Ali isto tako, nevezano s tim, moraš biti
sretan s Midori. Tvoja bol nema veze s vašim odnosom. Povrijediš li je još više, rana æe
biti preduboka i neæeš to više moæi popraviti. Dakle, koliko god ti bilo teško, moraš biti
jak. Moraš još više odrasti, postati pravi odrastao èovjek. Otišla sam iz sanatorija i došla
èak u Tokio da ti to kažem - cijelim putem u onom lijesu od vlaka.
— Shvaæam što mi govoriš — rekao sam Reiko — ali ja još nisam spreman krenuti
dalje. Hoæu reæi, bio je to tako tužan mali sprovod! Nitko tako ne bi smio umrijeti.
Reiko je ispružila ruku i pogladila me po glavi. — Svi æemo jednom tako morati
umrijeti. I ja, a i ti.
Otpješaèili smo kraj obale rijeke do pet minuta hoda udaljene javne kupaonice, i doma
smo se vratili osvježeni. Otvorio sam bocu vina pa smo sjeli na verandu i pili.
— Hej, Vatanabe, možeš donijeti još jednu èašu?
— Naravno — rekao sam. — Ali zašto?
— Priredit æemo svoj sprovod za Naoko, samo nas dvoje. I neæe biti tako tužan.
Kad sam joj pružio èašu, Reiko ju je do vrha napunila i položila
na kamenu svjetiljku u vrtu. Onda je sjela na verandu, naslonila se na stup s gitarom u
rukama, i zapalila cigaretu.
— A sada donesi kutiju šibica. Najveæu koju naðeš.
Donio sam veliki paket kuhinjskih šibica za domaæinstvo i sjeo kraj nje.
— A sada želim da staviš jednu šibicu na zemlju svaki put kad odsviram neku pjesmu,
samo ih poslaži u nizu. Ja æu svirati sve pjesme kojih se sjetim.
Prvo je odsvirala nježnu, prekrasnu verziju Dragog srca Henrvja Mancinija.
— Darovao si Naoko tu ploèu, zar ne? — pitala je.
— Jesam. Za pretprošli Božiæ. Tu pjesmu je jako voljela.
— I ja je volim — rekla je Reiko. — Tako je nježna i lijepa... — Odsvirala je još
nekoliko dionica iste melodije prije nego je
otpila vino. — Pitam se koliko pjesama mogu odsvirati prije nego što se potpuno
napijem. Bit æe ovo lijep sprovod, zar ne - ne tako tužan?
Reiko je prešla na Beatlese, te odsvirala Norvešku šumu, Yes-terday, Michelle, i
Something. Otpjevala je Here Comes the Sun, a onda odsvirala The Fool on the HM. Ja
sam nanizao sedam šibica.
— Sedam pjesama — rekla je Reiko, otpivši još vina i zapalivši novu cigaretu. — Ti
deèki zbilja su znali što je životna tuga, i blagost.
Pod "ti deèki" Reiko je, naravno, mislila na Johna Lennona, Paula McCartnevja i
Georgea Harrisona. Nakon kratkog predaha, Reiko je zgnjeèila cigaretu i opet uzela
gitaru. Odsvirala je Penny Lane, Blackbird, Juliju, When Vm 64, Nowhere Man, And I
Love Her i Hey ]ude.
— Koliko je to pjesama?
— Èetrnaest — rekao sam.
Uzdahnula je i upitala me — A ti? Znaš li ti nešto odsvirati -možda jednu pjesmu?
— Nema šanse. Užasan sam.
— Onda sviraj užasno.
Donio sam svoju gitaru i poèeo nabadati Vp on the Roof. Reiko se odmarala uz vino i
cigarete. Kad sam završio, zapljeskala je.
Onda je odsvirala gitarsku obradu Ravelove Pavane za preminulu infantkinju te
prekrasno èistu izvedbu Debussvjeve Mjeseèine.
— Obje sam usavršila nakon što je Naoko umrla — rekla je Reiko. — Njen glazbeni
ukus do samoga kraja nije se uzdigao iznad sentimentalnoga.
Zatim je odsvirala nekoliko Bacharachovih pjesama: Close to You, Raindrops Keep
Falling on my Head, Walk on By, Wedding Bell Blues.
— Dvadeset — rekao sam.
— Ja sam žena-džuboks! — uzviknula je Reiko. — Moji profesori onesvijestili bi se da
me sada vide.
Nastavila je pijuckati, odbijati dimove i svirati: nekoliko bossa nova, Rogersa i Harta,
Gershvvina, Boba Dvlana, Raya Charlesa, Carole King, Beach Boyse, Stevieja Wondera,
Sukiyaki Song od Kjua Sakamota33, Blue Velvet, Green Fields. Katkad bi sklopila oèi i
kimanjem pratila melodiju ili tiho pjevušila.
Kad smo popili vino, prešli smo na viski. Vino iz èaše u vrtu prolio sam po kamenoj
svjetiljci, te nalio viski.
— Kako stojimo brojèano? — pitala je Reiko.
— Èetrdeset i osam — rekao sam.
Kao našu èetrdeset i devetu pjesmu Reiko je odsvirala Eleanor Rigby, a pedeseta je bila
repriza Norveške šume. Nakon toga odmorila je ruke i otpila malo viskija. — Možda je to
dosta — rekla je.
— I jest — odgovorio sam. — Èudesno.
Reiko me pogledala u oèi i rekla — Slušaj me sad, Vatanabe. Želim da zaboraviš na onaj
tužan mali sprovod koji si vidio. Zapamti samo ovaj divni naš.
Kimnuo sam.
— A evo još jedna priðe — rekla je, i kao pedeset i prvu skladbu odsvirala svoju
omiljenu Bachovu fugu. Kad je završila, rekla je glasom koji je bio tek malo èujniji od
šapta — A da to obaviš sa mnom, Vatanabe?
— èudno — rekao sam. — I ja sam upravo na to mislio.
Ušli smo unutra i navukli zastore. A onda, u zamraèenoj sobi, Reiko i ja pali smo jedno
drugom u zagrljaj kao da je to najprirodnija stvar na svijetu. Skinuo sam joj bluzu i hlaèe,
a onda i donje rublje.
— Imala sam èudan život — rekla je Reiko — ali nikad nisam mislila da æe mi gaæice
skidati muškarac devetnaest godina mladi od mene.
— Hoæeš ih radije sama svuæi?
— Ne, samo daj. Ali nemoj da te šokiraju sve moje bore.
— Volim tvoje bore.
— Rasplakat æeš me — prošaptala je.
Posvuda sam je izljubio, posebno pazeæi da jezikom prijeðem preko svih naboranih
mjesta. Imala je grudi kao curica. Milovao sam ih i grickao bradavice zubima, a onda sam
zavukao prst u njenu toplu, vlažnu rodnicu i poèeo ga pomicati.
— Krivo mjesto, Vatanabe — prošaptala mi je Reiko u uho. — To je samo bora.
— Ne mogu vjerovati da se u ovakvom èasu šališ!
— Oprosti — rekla je. — Bojim se. Nisam ovo radila godinama. Osjeæam se kao
sedamnaestogodišnja curica: došla sam deèku u njegovu sobu, i odjednom sam gola.
— Da ti pravo kažem, i ja se osjeæam kao da nasræem na sedamnaestogodišnju curicu.
Držeæi prst u njenoj "bori", pomicao sam joj usnice uz vrat sve do uha i prstima držao
bradavicu. Kad joj se disanje pojaèalo i grlo poèelo podrhtavati, raširio sam njene duge
vitke noge i lagano ušao u nju.
— Pazit æeš da ne zatrudnim, zar ne? Vodiš brigu? — promr-mljala mi je Reiko u uho.
— Bilo bi mi strašno neugodno da u ovim godinama zatrudnim.
— Bez brige — rekao sam. — Samo se opusti.
Kad sam ušao do kraja, zadrhtala je i ispustila uzdah. Gladeæi je po leðima micao sam se
u njoj, a onda najednom, bez upozorenja, svršio. Bila je to silovita, nezadrživa
ejakulacija. Grèevito sam je stisnuo dok je moja sperma ritmièno brizgala u njezinu
toplinu.
— Oprosti — rekao sam. — Nisam se mogao zaustaviti.
— Ne budi smiješan — rekla je Reiko, pljesnuvši me po križima. — Za to se ne moraš
brinuti. Zar ti je to uvijek na pameti kad to
radiš s curama?
— Da, uglavnom.
— E pa sa mnom ne moraš na to misliti. Zaboravi. Samo se prepusti, koliko god hoæeš.
Je li bilo dobro?
— Fantastièno. Zato se i nisam mogao suzdržati.
— Nije vrijeme za suzdržavanje. U redu je. I meni je bilo divno.
— Znaš, Reiko — rekao sam.
— Što?
— Trebala bi opet naæi ljubavnika. Sjajna si. Ovo je strašna šteta.
— Pa, razmislit æu — rekla je. — Ali pitam se imaju li u Asahi-kavi ljudi ljubavnike i
tako to.
Kad mi se nakon nekoliko minuta opet digao, ušao sam u nju. Reiko je zadržala dah i
izvila se ispod mene. Micao sam se polako i bez rijeèi, grlio je, i razgovarali smo. Bilo je
divno tako razgovarati. Ako bih rekao nešto duhovito što ju je nasmijalo, njezini drhtaji
kroz penis su prešli na mene. Dugo smo se tako grlili.
— O, ovo je divno — rekla je Reiko.
— Nije ni micanje loše — rekao sam.
— Hajde. Pokušaj.
Podigao sam joj bokove i ušao što sam dublje mogao, a onda
sam stao uživati u osjeæaju kruženja sve dok naposljetku, kad sam se do kraja nauživao,
nisam svršio.
Sve u svemu te smo noæi èetiri puta združili tijela. Na kraju svakog puta Reiko mi je
ležala u naruèju, blago uzdrhtala, sklopljenih oèiju, i duboko uzdisala.
— Nikad više ovo ne moram raditi — rekla je Reiko — do kraja života. O, molim te,
Vatanabe, reci da je istina. Reci da se sada mogu opustiti jer sam ovo radila dovoljno za
cijeli život.
— To ti nitko ne može kazati — rekao sam. — Ne možemo znati.
Pokušao sam uvjeriti Reiko da bi putovanje zrakoplovom bilo brže i lakše, ali ona je
insistirala da u Asahikavu poðe vlakom.
— Volim trajekt do Hokaida. I nemam želju letjeti zrakom — rekla je. Otpratio sam je
na postaju Ueno. Nosila je gitaru, a ja
njezin kovèeg. Sjeli smo na klupu na peronu da prièekamo vlak. Reiko je na sebi imala
isti sako od tvida i bijele hlaèe koje je nosila kad je stigla u Tokio.
— Zbilja misliš da Asahikava nije tako loša? — pitala je.
— Lijep je to grad. Ubrzo æu te doæi posjetiti.
— Zbilja?
Kimnuo sam. — I pisat æu ti.
— Obožavam tvoja pisma. Naoko je spalila sva ona koja si joj poslao. A bila su tako
dobra!
— Pisma su samo listovi papira — rekao sam. — Spališ li ih, ono što je u tvom srcu
ostaje; zadržiš li ih, ono što nestaje nestat æe.
— Znaš, Vatanabe, zapravo se bojim sama iæi u Asahikavu. Zato mi svakako piši. Kad
god èitam tvoja pisma, osjeæam da si sa mnom.
— Ako to želiš, stalno æu ti pisati. Ali ne brini se. Poznajem ja tebe: dobro æe ti biti
kamo god da odeš.
— I još nešto. Imam dojam da je u meni nešto zapelo. Da ne umišljam?
— Samo blijedo sjeæanje — rekao sam i nasmiješio se. I Reiko se nasmiješila.
— Ne zaboravi na mene — rekla je.
— Neæu te zaboraviti — rekao sam. — Nikad.
— Možda se više nikad neæemo vidjeti, ali kamo god da odem, uvijek æu pamtiti tebe i
Naoko.
Vidio sam da plaèe. Prije nego što sam shvatio što èinim, veæ sam je stao ljubiti. Drugi
ljudi na peronu zurili su u nas, ali to mi više nije bilo važno. Bili smo živi, ona i ja. I
samo smo morali misliti na to kako æemo nastaviti živjeti.
— Budi sretan — rekla mi je Reiko dok se ukrcavala na vlak. — Savjetovala sam ti sve
što sam mogla. Više ti nemam što reæi.
Samo da budeš sretan. Uzmi moj dio sreæe i Naokin, i spoji ih u jedno za sebe.
Uhvatili smo se za ruke, a onda se rastali.
Telefonirao sam Midori.
— Moram razgovarati s tobom — rekao sam. — Imam milijun stvari o kojima moram s
tobom razgovarati. Milijun stvari o kojima moramo razgovarati. Na ovom svijetu želim
samo tebe. Želim te vidjeti pa da razgovaramo. Želim da poènemo ispoèetka.
Midori mi je uzvratila dugom, dugom tišinom - tišinom nalik na sve maglièaste kiše
svijeta koje padaju na sve netom pokošene livade svijeta. Èela pritisnutog o staklo,
sklopio sam oèi i èekao. Napokon je tišinu prekinuo Midorin tihi glas — Gdje si sada?
Gdje sam sada?
Èvrsto šèepavši slušalicu, podigao sam glavu i okrenuo se da vidim što se nalazi izvan
telefonske govornice. Gdje sam? Nisam imao pojma. Ni najblažeg pojma. Gdje je ovo?
Pred oèima su mi promicali samo bezbrojni obrisi ljudi koji su odlazili u ništa. I opet sam
iznova stao zazivati Midori iz samog središta ovoga mjesta zakopana u ništavilu.
 Prevoditeljièine napomene!

1. Prema konvenciji na hrvatskoj glazbenoj sceni, naslovi glazbenih brojeva ostavljeni

su u izvorniku, osim u sluèaju skladbe koja je i naslov knjige, te opæe prihvaæenih
prijevodnih ekvivalenata.
2. Kamen je tipièno japansko jelo, rezanci obièno posluženi u juhi s mesom ili
povræem.
3. Honda je 1967. godine lansirala N-360, svoj prvi mini-auto, duljine samo 3 m. Ovaj
model ubrzo je osvojio tržište i postao kultni statusni simbol medu mladima.
4. Tzv. bullet train (vlak-metak) jest superbrzi japanski putnièki vlak.
5. Japanski književnici. Kenzaburo Oe (r. 1935) u svojim se romanima bavi uglavnom
odnosom mita, povijesti i suvremenog japanskog društva; dobitnik Nobelove nagrade za
književnost 1994-(najpoznatije djelo Tihi plaè). Jukio Mišima (Yukio Mishima) (1925-
70) piše o srazu tradicionalnih japanskih vrednota i duhovnog siromaštva današnjice;
završio život harakirijem.
6. Rižine kuglice (moèi) tradicionalno su jelo koje Japanci jedu za Novu godinu, obièno
u miso juhi, ali i kao dodatak drugim jelima. Toèan postupak izrade propisan je
tradicijom, a prave se od posebne vrste riže i vrlo su ljepljive, te se svake godine nakon
no-
vogodišnjeg slavlja u medijima pojavljuje podatak o tome koliko se ljudi zagušilo jeduæi
taj specijalitet.
7. Osamu Dazai (1909-48.) japanski književnik (najpoznatiji roman Sunce na zalazu);
nekoliko se puta pokušavao ubiti, da bi na kraju i uspio poèinivši dvostruko
samoubojstvo zajedno s ljubavnicom.
8. Obred èaja tradicionalni je japanski ritual koji simbolizira slogu, mir, èistoæu i
poštovanje prema gostu. Obred èaja održava se u prostoriji koja služi samo za tu prigodu,
a svaki pozvani gost (obièno ih je èetiri) ima u tom ritualu svoju ulogu. Sastoji se od
toèno utvrðenih etapa i može trajati do èetiri sata, a osim nekoliko vrsta èaja služi se i
bogat obrok od tradicijom propisanih jela, od kojih svako ima svoju simboliku.
9. Zeleni obad je kultna kriminalistièka televizijska serija prikazivana 1966-7., slavna
prvenstveno zbog borilaèkih sekvenci u kojima nastupa Bruce Lee kao Kato, vjerni
pratitelj glavnog junaka.
10. Kinokunija je najveæi lanac knjižara u Japanu.
11. Sveuèilište Keio najstarije je japansko sveuèilište, osnovano 1858. g., a od njega je
prestižnije tek državno Tokijsko sveuèilište.
12. Ajumi Išida (Ayumi Ishida) je japanska pjevaèica koja je 1968. objavila jedan od
najpopularnijih japanskih evergrina Blue Light Yokohama.
13. Tempura je tradicionalno japansko jelo od komadiæa morskih plodova, povræa i
voæa pohanih u dubokom ulju.
pri-
14. Džunsai je biljka iz porodice lopoèa koja se u Japanu rabi za pravu raznih jela; jaja
dašimaki japansko je jelo slièno rolanom zapeèenom omletu.
15. Daikon rotkvice su divovske japanske rotkvice oblika nalik na veliku mrkvu (duge
20-35 cm> promjera do 10 cm), blagog okusa i bijele boje, neizostavni sastojak mnogih
japanskih jela.
16. Izu je poluotok zapadno od Tokija, rekreacijsko središte poznato po mineralnim
vrelima.
17. Ferdinand Beyer (1803-63) autor je prve poèetnice za uèenike glasovira. Njegova
tradicionalna metoda, premda zastarjela, i danas je najpopularnija u Japanu, zemlji
napredne tehnologije, gdje je uèenje glasovira dobilo maha 1950-ih kao metoda
mentalnog oporavka od ratnih strahota.
18. Wilhelm Backhaus (1884-1969), njemaèki pijanist i Karl Bohm (1894-1981)
austrijski dirigent.
19. Dopunske škole (japanski džuku) specijalizirane su ustanove koje pomažu
uèenicima da se pripreme za polaganje prijamnih i drugih ispita, ali i da bolje svladaju
neke predmete. U Japanu i drugim istoènoazijskim zemljama ovakva mreža dopunskih
škola toliko je razgranata da one praktièki tvore paralelni obrazovni sustav.
20. Umeboši je ukiseljena japanska marelica, tradicionalni japanski specijalitet koji se
èesto jede s rižom te takvo jelo podsjeæa na japansku zastavu (crveni krug na bijelom
polju), a stavlja se i u sredinu rižine kuglice. Nori su listovi morskih algi koji se obièno
omataju oko rižinih kuglica, ali rabe se i u mnogim drugim jelima.
21. Charles Jourdan, slavni francuski proizvoðaè cipela, sinonim za luksuz. Njegove
cipele nosila je izmeðu ostaloga i Brigitte Bardot, a proslavio se po tome što je svaka
njegova kolekcija cipela imala ogranièen broj modela, ali svi su se oni proizvodili u
preko dvadeset boja i svim velièinama, te tri širine.
22. Miso juha je tradicionalna japanska slatkasto-slana juha èiji su glavni sastojci riba,
morske alge i soja. Sadrži aktivne mikroorganizme i dio je tradicionalnog japanskog
doruèka, a obièno se služi u lakiranim zdjelicama s poklopcem i pije se izravno iz zdjele.
23. Japanski bento, ili ruèak iz kutije, tradicionalni je obrok koji se jede izvan kuæe, a
svaka japanska domaæica posebno se dièi
vještinom spravljanja takve ukusne i za oko privlaène porcije jela. Obièno se sastoji od
riže, ribe ili mesa i komada ukiseljenog ili kuhanog povræa, a tradicionalno se pakira u
lakiranu kutiju. Takvi ruèkovi prodavali su se i na željeznièkim postajama, a u japanskim
školama dugo nisu postojale menze pa je raskošan bento postao statusni simbol meðu
uèenicima.
24. Dana 1. rujna 1923. ravnicu Kanto pogodio je potres jaèine 7,9 stupnjeva Richterove
ljestvice, koji je potpuno uništio grad Joko-hamu i okolicu. U njemu je život izgubilo oko
150.000 ljudi.
25. Izraz "a riddle wrapped up in an enigma" prvi je put upotrijebio Winston Churchill
1939. da njime oznaèi nemoguænost predviðanja ruskih postupaka, i otada je ušao u
jezik.
26. Deanna Durbin (r. 1921.), kanadska glumica i pjevaèica iz zlatnoga doba
Hollywooda. Premda najbolje plaæena glumica svoga doba, u dobi od 28 godina zbog
udaje se povukla i otišla živjeti u Francusku.
27. Restorani u kojima se prodaju raznorazni specijaliteti od jegulja rasprostranjeni su u
Japanu.
28. Gljive matsutake važan su sastojak tradicionalne japanske kuhinje, veoma skupe jer
se teško uzgajaju, a postoji i tradicija darivanja ovih gljiva koja se održala èak i u
moderno doba meðu japanskim poslovnim ljudima.
29. Georges Bataille (1897-1962.), francuski književnik i filozof; Boris Vian (1920-59.),
francuski romanopisac. Obojica su se bavila temama seksualnosti, nasilja i smrti.
30. Robert Casadesus (1899-1972.), francuski pijanist i skladatelj.
31. Terijaki je tradicionalni japanski naèin pripremanja jela, pri kojemu se peèeni ili
kuhani komadiæi mesa namaèu u slatkoj marinadi od sojina umaka, rižina vina, sakea i
šeæera.
32. Tijekom proizvodnje tofua (sojinog sira) na površini se skupljaju debele opne, koje se
skupljaju i suše, te rabe pri pripremi raznih jela.
33. Kju Sakamoto (1941-85.), japanski pjevaè èiji je najveæi hit Sukiyaki Song 1963.
dospio na prvo mjesto amerièke top-liste. Premda se u pjesmi ne govori o jelu sukijaki,
nego o autorovoj nesretnoj ljubavi, na Zapadu joj je nadjenuto takvo, "tipièno japansko"
ime " radi lakše pamtljivosti. Kju Sakamoto je poginuo u zrakoplovnoj nesreæi.
 O prevoditeljici

Maja Tanèik roðena je 1974. u Zagrebu, a djetinjstvo je provela u Novom Slankamenu

(Srijem), što ju je uvelike formiralo kulturalno i jezièno. Diplomirala je engleski i
španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao mlaði
asistent na Katedri za englesku književnost toga fakulteta. Dosad objavila sljedeæe
prijevode: romani Taxi Anne Daviš - (Hena-com, Zagreb, 2002), Bijes Salmana
Rushdieja (Vukoviæ & Runjiæ, Zagreb, 2002 — Godišnja nagrada Društva hrvatskih
književnih prevodilaca za najbolji prijevod proze), Teško je naæi dobra èovjeka Flannerv
O'Connor (AGM, Zagreb, 2003), Požuda Josephine Hart (Mirakul, Zagreb, 2003), Misli...
Davida Lodgea (Vukoviæ & Runjiæ, Zagreb, 2004). Za Zagrebaèku nakladu prevodi
integralnu strip-ediciju Harolda Fostera Princ Valiant. Na Treæem programu Hrvatskoga
radija te u književnim èasopisima objavila je prijevode niza fikcionalnih i nefikcional-nih
tekstova. Prevodi i za televiziju.