Pod riječi načelo podrazumjeva se rukovodeća ideja, polazna tačka, pravilo ponašanje i sl.

Te
samim tim revizijska načela odnose se na osnovna pravila ponašanja koja su posljedica
kumuliranog praktičnog iskustva i dostignuća teorije. Razvojom teorije i prakse revizije dolazi i
do promjene revizijskih načela. Na temelju načela kao osnovnih pravila ponašanja koncipiraju se
i pretpostavke koje se uzimaju kao istinite i koje služe kao podloga za izradu revizijskih
standarda. Standardi predstavljaju detaljnu razradu pojedinih načela, te se sa pravom može
istaknuti da revzijska načela predstavljaju ishodište revizijskih standarda. U američkoj praksi
ističu se sljedeća načela revizije:

 Načelo profesionalne etike

 Načelo neovisnosti
 Načelo stručnosti i kompetentnosti
 Načelo dokumentiranosti i
 Načelo korektnog izvještavanja.

Temeljem navedenih načela razvijeni su Općeprihvaćeni revizijski standradi. U MRvS

problematika načela razmatra se u MRvS 200 - Cilj i temeljna načela revizije FI, a to su:

 Neovisnost
 Čestitost
 Objektivnost
 Profesionalna nadležnost i dužna pažnja
 Povjerljivost
 Profesionalno ponašanje
 Tehnički standardi

Specifična načela revizije su:

 Načelo zakonitosti
 Načelo uobičajne dobre prakse
 Načelo dokumentiranog provjeravanja

Temeljna načela:

 Načelo zakonitosti
 Načelo profesionalne etike
 Načelo neovisnosti
 Načelo stručnosti i kompetentnosti
 Načelo odgovornosti
 Načelo dokumentiranosti
 Načelo korektnog izvještavanja.
Načelo zakonitosti je najstarije načelo revizije i predstavlja zahtjev da se revizija u svom radu
mora pridržavati postojećih zakonskih propisa. To podrazumjeva da se revizijom ispituje i
prosuđuje usaglašenost postojećeg poslovanja i FI s važećim zakonskim propisima.

Načelo profesionalne etike podrazumjeva da se revizor u svom radu i ponašanju mora

pridržavati određenih pravila ponašanja kako bi se zaštitila revizija kao profesija od ponašanja
pojedinih revizora, koji bi svojim neprimjerenim postupcima moglu narušiti ugled struke. U tu
svrhu postoje kodeksi profesionalne etike koji sadrže obavezna pravila ponašanja za sve
revizore.

Načelo neovisnosti je načelo koje zahtjeva da revizor u obavljanju svog posla mora biti neovisan
i potpuno samostalan. Rezlikujemo neovisnost u planiranju revizije, neovisnost u samom
postupku ispitivanja i neovisnost u izražavanju mišljenja revizora.

Načelo stučnosti i kompetentnosti podrazumjeva da revizor mora imati i određeno stručno

obrazovanje i znanja koja mu omogućavaju da kvalitetno obavlja poslove revizije.

Načelo odgovornosti podrazumjeva da se revizori obavezuju na utvrđivanje konkretne

odgovornosti za učinjene propuste u poslovanju. Možemo razlikovati odgovornosti interne i
odgovornosti eksterne revizije. Odgovornosti interne revizije se razmatraju u kontekstu
upravljanja poslovanjem i razvojom preduzeća. Dok se odgovornosti eksternog revizora
najčesšće razmatraju u slučajevima kada se utvrdi da je neko pretrpio gubitke jer se oslanjao na
mišljenje revizora. U ovim slučajevima postoji mogućnost nadoknade štete.

Načelo dokumentiranosti je u uskoj vezi s načelom urednog knjigovodstva, te ovim načelom se

obavezuje da svaka poslovna promjena mora biti popraćena odgovrajućom dokumentacijom.
Načelo dokumentiranosti podrazumjeva i to da se mišljenje revizora mora temeljiti na dokazima
koji su dokumentirani u radnoj dokumentaciji revizora, tj. radnim spisama. Radna
dokumentacija ima dvije osnovne funkcije:

 Omogućava iskazivanje adekvatnog revizijskog mišjenja i ukazuje na to kako je

obavljena revizija

 Predstavlja značajnu pomoć u nadzoru provedbe revizije i može posluziti kao podloga za
naknadnu ocjenu korektnosti provedbe revizije.

Načelo korektnog izvještavanja obavezuje revizora da se suzdrži od izražavanja svaki put kada
za to ne postoji mogućnost. Najčešća prepreka izražavanja revizijskog mišljenja je nemogućnost
pristupa potrebnoj dokumentaciji.

Mišljenje revizora može biti:

 pozitivno, negativno, mišljenje s rezervom, suzdržano mišljenje.