Učiniti razum

pristupačnim za narod

...K ako djeluje taj kuzenovski univerzitet? Na koji način proizvodi učinke?
Svojom administrativnom mašinerijom, svojim logikama regrutiranja
i kooptaci­je; institucionalizacijom službenih popisa i tema izvan kojih nema spasa;
formatiranjem svojih profesora na sektaški način; inicijacijskim obredima na
ispitima u toku kojih se više mjeri stupanj kandidatove udvor­nosti nego njegova
istinska inteligencija; ustanovljen­jem zakonskog zbornika iz kojeg se crpe sadržaj
preda­vanja, teme provjere na ispitima, naslovi istraživačkih radova, autori
za prevođenje, tumačenje, izdavanje, pisanje predgovora, prijemni konkursi,
organiziranje izdavačkih izložbi referentnih autora; pretvaranjem univerzitetske
ustanove u ideološku vojsku zbijenu čvrstim duhom jedinstva; odabiranjem
univerzitetskih kadrova iz košnice najznakovitijih likova tog ideološkog pozorišta. I
tu bi se, opet tu, popis mogao produžiti...

...Da sada pogledamo teme teza odbranjenih 2007. godine: što se tiče pomalo
marginalnog Pierrea Charrona (mada, povezan s Montaigneom, ovaj kanonik se
ne izlaže opasnosti da izazove požar kuda prolazi!), ponovo se nailazi na popis
autora iz programa završnog razreda srednje škole: Platon, Aristotel, Plotin,
Machia­velli, Hobbes, Malbranche, Rousseau, Kierkegaard, Merleau-Ponty. Eto šta
ne najavljuje “varnicu koja će potpaliti požar u čitavoj ravnici”, kako se vjerovatno
nekad izrazio sadašnji rektor Sorbone. Idealizam, spiritualizam, misticizam,
apsolutizam, monarhizam, katolicizam, civizam, hrišćanstvo, fenomenologija u
programu. Nema problema, Victor Cousin može spavati na oba filozofska uha...

...Ako se u tom popisu mora, na što obavezuje poštenje, upozoriti i na

postojanje Michela Foucaulta, nedavno nestalog iz historije filozofije (mada je
113
 ^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

poko­jniku ipak bilo potrebno četvrt stoljeća da se nađe blizu Platona i Plotina,
treba doista smiriti sjenu pokojnog Victora Cousina), ne proučava se filozof
utamničenja, marginalnosti, ludila, homoseksualnosti, herma­f roditizma,
sadomazohizma, ljevičarstva, represije, već Ur-Foucault, ako sebi mogu dopustiti
taj izraz, Fou­cault prije Foucaulta, Foucault kakav se može pred­staviti potomcima
Roberta de Sorbona, pošto je naslov teze: Michel Foucault i Dasein-analiza.
Spavaj mirno, mili Victore, spavaj...

Narodni univerzitet nije dakle Univerzitet Victora Cousina. Kako bilo da bilo, on
nije ničiji univerzitet, nikakve titularne vlasti pod koju bi bilo dobro smjes­titi se, jer
sjena godi neprijateljima Prosvjećenosti... On je otvoreno društvo, centrifugalni
uređaj, moglo bi se zauzeti stajalište suprotno definiciji instituciona­lnog
univerziteta da bi se predložila definicija nar­odnog univerziteta: on je prihvatio
relativizam koji je otkrio Nietzsche; on razmišlja o svjetlu historije; on se birne za
konkretno, za Zemlju, za materijalnu stvarnost; on djeluje na nezgodan način; on
daje pred­nost francuskom utilitarizmu i konsekvencionalizmu jednog Maupertiusa
ili jednog Helvétiusa naspram dogmatizma iz Königsberga ili Berlina; on se zado­
voljava datim svijetom; on ne odlučuje ni o jednom filozofskom centru, dakle
ništa ne odbacuje na mar­gine; on postavlja egzistencijalno uzdizanje u prvi red
svojih briga; on jasno preuzima demokratski egzoter­izam; on ne vrednuje ništa
i nikoga prepuštajući sva­kome brigu da prema mudrosti putuje svojim ritmom;
on poučava međusobnom djelovanju života i djela, nužnom ispreplitanju teorije
i prakse, upletanju tijela u zamišljanju nekog razloga: on ne želi postrojiti četu
činovnika već osnovati zajednicu prijatelja; on ne štedi ni društvo ni državu, ni
moćnike ni religije...

...odbijanjem da se povjeruje kako postoje filozofske teme i teme koje to nisu,

ali razglašavajući da postoje samo filozofski načini pris­tupanja svim temama;
odbijanjem provjere stečenih znanja; odlukom da nije potrebna nikakva diploma,
nikakva posebna osobina, nikakva sposobnost, nikakva preporuka da se bude
sastavni dio uređaja u koji se ulazi potaknut samo žudnjom za filozofijom;
ideološkom i intelektualnom polifonijom “nastavnika” upletenih u avanturu – u
Caenu...

114
 Zeničke sveske

Narodni univerzitet nije dakle liberalni i demagoški odgovor na potražnju

filozofije našeg nihilističkog doba, već anarhistički i demokratski odgovor na tu
istu potražnju...

...Vidjeli smo da demagog izrađuje loš predmet da se svidi što većem broju
– i da usput napuni džepove; što se tiče demokrata, i on sigurno želi da se svidi
što većem broju, ali ne preko lošeg predmeta, patvore­nog proizvoda, lažne knjige,
neknjige, intelektualnog nadomjestka, pojmovnog falsifikata. Demagog podi­lazi
najnižim nagonima: lijenosti, besposličarenju, podatnosti, nestrpljivosti, ulizivanju.
On nudi ob­mane, prodaje licemjerstva, preprodaje obezvrijeđeni papirni novac.

Demokrat ne bira srozanu dijalektiku koja filozo­f iju spušta do najnižeg

potrošača, već dijalektiku u usponu koja polazi od stvarnog, od konkretnog, od
onoga što svako shvata jasno i razgovjetno, zatim započinje napredovanje ka
što većem broju poteškoća, većoj intelektualnoj složenosti kako bi se uspeo
što je moguće više prema sposobnosti svakoga. Demagog sramoti struku i
njenog kandidata; demokrat ople­menjuje i jednog i drugog. Da kultura bude
roba, trgovački proizvod, to mi se gadi. Još gore: da filozofija nekima služi za
pretvaranje mu­drosti u robu, to je, čini mi se, znak barbarstva jednog doba.
Narodni univerzitet se opire tom barbarstvu...

115