Trening opće koordinacije u sportskim igrama

a) Ravnoteža
Ravnoteža je sposobnost uspostavljanja i
zadržavanja određenog statičkog položaja ili
održavanje stabilnog položaja tijekom
dinamičkih struktura kretanja. Najbolje
razdoblje za razvoj ravnoteže je kod dječaka
između 10. i 11. godine, a kod djevojčica
između 9. i 10. godine. Za razvoj ravnoteže
koriste se različite statičke i dinamičke vježbe:
1. stajanje na jednoj nozi, oči otvorene ili
zatvorene, uz dodavanje različitih zadataka, npr.
Rukama kružiti u ramenom zglobu, svaka ruka
u suprotnom smjeru, a podignutom nogom
kružimo prema unutra ili prema van (slika 1)
2. stajanje na jednoj nozi, ruke su u odručenju;
prebacivati loptu iz ruke u ruku (slika 2)
3. jednonožni skokovi s okretima od 90, 180,
270 i 360 stupnjeva (slike 3a i 3b)
4. klečanje na lijevom koljenu i upor desnom
rukom o pod; izvoditi simultane pokrete
kruženja lijevom rukom i desnom nogom (slika
4)
5. različite vrste skokova unatrag, npr. skokovi
unatrag s podizanjem koljena na prsa u letu
(slika 5a, 5b i 5c)
6. trčanje po švedskoj klupi; ponavljati nekoliko
puta za redom (slike 6a i 6b)
7. hodanje po švedskoj klupi i uskoj gredi uz
vođenje lopte po tlu (slike 7a i 7b)
8. prilikom vođenja košarkaške lopte u mjestu
napraviti poluokret skokom za 180 stupnjeva i
nastaviti voditi loptu drugom rukom (slike 8a,
8b i 8c)
9. stojeći na jednoj nozi, dodavanje
nogometnom loptom u paru (slika 9)
10. stajanje na nestabilnim površinama i
dodavanje loptom (odbojka) (slike 10a i 10b)
11. skokovi u vis, ruke na kukovima; doskok
uvijek na isto mjesto (slike 11a, 11b i 11c)
12. stojeći na nestabilnoj površini, voditi loptu
oko tijela u oba smjera (slike 12a i 12b)
2. iz mjesta baciti 2 teniske loptice u zrak,
izvesti okret za 180 stupnjeva i hvatati loptice
(slike 21a, 21b i 21c)
3. isto to s loptom
4. vježbu izvoditi u paru, tako da su članovi
para okrenuti leđima jedan prema drugome; iz
zaklona trupom dodavati loptu partneru koji je
hvata na različitim udaljenostima (slika 22)
5. hodati u počučnju, jednom rukom gurati
loptu, a drugom je voditi ili je bacati u zrak i
hvatati je (slika 23)
6. iz uspravnog stava baciti loptu u vis prema
naprijed, izvesti kolut naprijed i uhvatiti loptu
7. izvoditi različite gimnastičke elemente (slike
24a, 24b i 24c) (premet strance – zvijezda,
kolut naprijed, kolut natrag, iz uspravnog stava
izvodi se kolut naprijed, skok s okretom za 180
stupnjeva, nakon toga kolut natrag te skok s
okretom za 180 stupnjeva

6. start iz različitih pozicija (iz sjeda, kleka ili

ležanja na podlozi) na zvučni ili vizualni signal
te kratak sprint 5 - 10 metara na trenerov znak
(slike 28a i 28b)
7. u paru; jedan partner izvodi pokrete po
vlastitu izboru, a drugi treba te pokrete imitirati
u što kraćem vremenu (ogledalo) – vođenje
lopte, sjed, kretanje u stranu, skok, okret,
promjena ruke kod vođenja lopte (slike 29a i
29b)
8. kretanje u košarkaškom stavu; na trenerov
znak rukom, promjena smjera naprijed, natrag,
lijevo, desno (slika 30)
9. desnom rukom voditi košarkašku loptu, a
lijevom nogom voditi nogometnu loptu
istovremeno (slike 31a i 31b).
f) Kinestetičko diferenciranje
Kinestetičko diferenciranje je sposobnost da se
koristi odgovarajuća količina snage za određeni
pokret te da se korektno procijeni razlika u
formi, udaljenosti i vremenu izvedbe (timing).
Ovu sposobnost najbolje je razvijati između 6. i
7. i 10. i 11. godine. Mogu sekoristiti sljedeće
vježbe:
1. bacanje lopti različite veličine ne mete
postavljene na različitim mjestima na zidu ili tlu
(dvjema rukama, jednom rukom, nogom...)
(slika 41)
2. bacanje medicinke na točno zadanu
udaljenost koja nijemaksimalna
3. skakanje iz počučnja preko 5–6 prepreka
različite udaljenosti i visine
4. bacanje lopte o zid tako da se lopta odbije od
zida na točno zdanu udaljenost (slike 42a i 42b)
5. isto to iz skoka
6. vođenje dvije lopte različitih težina i opsega
(koje se različito odbijaju) (slika 43)
7. dodavanja s dvije lopte različite težine i
opsega (slike 44a i 44b)
8. skok u dalj na točno zadanu udaljenost koja
nije udaljenost maksimalnoga skoka (slike 45a,
45b i 45c)
9. glavom udarati loptu o zid u stajanju ili
skakanju (slika 46)

g) Adekvatnost kretanja
Adekvatnost kretanja je sposobnost kretanja na
način da se zadatak izvede sa što manjim
trudom. Najbolje ju je razvijati između 8. i 13.
godine kod dječaka i između 9. i 12. godine kod
djevojčica. U treningu se mogu koristiti sljedeće
vježbe:
1. proći poligon prepreka (slalom, vođenje,
preskok, provlačenje, bacanje) sa što manjim
trudom i u što kraćem vremenu
2. prijeći zadanu udaljenost u zadanom vremenu
sa što manjim brojem pokreta
3. primanje lopte (košarka, odbojka, nogomet)
tako da je što prije možemo dodati suigraču
4. prijeći zadanu udaljenost na neravnom terenu
za što kraće vrijeme i s minimalnim trudom.
3. Programiranje treninga koordinacije
Djeca predškolske i mlađe školske dobi moraju
svladati velik broj jednostavnih vještina
kretanja.
U ovoj fazi nužno je odgovarajućim sadržajima
i opterećenjima osigurati široku koordinacijsku
bazu, odnosno primjenjivati mnogobrojne
različite vježbe. Kad nastupi adolescencija, u
tijelu se događaju mnoge promjene, što
narušava koordinaciju, a to znači da ponovno
moramo prilagođavati djetetovu koordinaciju.
Samim time ograničava se učenje novih,
kompliciranih
pokreta. U trećem stupnju spolne zrelosti nema
ograničenja u razvoju koordinacije. U izvođenju
vježbi potrebno je uvijek djecu poticati da
koordinacijske vježbe izvode i u slobodno
vrijeme. Potrebno je kombinirati naučene i
stabilizirane pokrete tehnike pojedine sportske
grane ili discipline s osnovnim koordinacijskim
vježbama. Najefikasnije je koordinaciju
razvijati između 7. i 14. godine, a
najsenzitivnije razdoblje za razvoj je između 10.
i 13. godine (Drabik, 1996).
4. Zaključak
Ova motorička sposobnost jedna je od najmanje
istraženih, a istovremeno i najvažnijih
sposobnost od kojih ovisi uspješnost u pojedinoj
sportskoj grani ili disciplini, koja osim toga,
utječe i na cjelokupni psihosomatski razvoj
djeteta. U svakom sportu izravno je povezana
s tehnikom i taktikom; prema tome, što je viša
razina koordinacije, sportaš se bolje prilagođava
na trenažne i natjecateljske zahtjeve. Dakle,
sportske igre, koje obiluju tehničkim i taktičkim
elementima, zahtijevaju visoku razinu ove
važne sposobnosti. Vrlo je bitno prepoznati
važnost ove motoričke sposobnosti i
primjenjivati vježbe za njen razvoj od najranije
dobi jer se na taj način razvoj mlađih sportaša
može znatno olakšati i osigurati baza za daljnje
usavršavanje.
Bez obzira na razinu naslijeđene koordinacije,
ne može se očekivati stalni napredak ako se ne
posvećuje posebna pažnja ovoj važnoj
sposobnosti. Upravo zbog toga bitna je
višestrana priprema sportaša koja će rezultirati
poboljšanjem koordinacije, no isto tako valja
biti oprezan pri oblikovanju programa za razvoj
koordinacije zato što će greške u metodici
razvoja primarnih
koordinacijskih sposobnosti ostaviti trajne
posljedice na motoričku efikasnost čovjeka.
Dakle, najbitnije je svakom sportašu dati
odgovarajuće informacijsko opterećenje u
pravom trenutku, što će rezultirati ostvarenjem
željenih rezultata.
5. Literatura
1. Bompa, T. (2000). Cjelokupni trening za
mlade pobjednike (str. 53 – 72). Zagreb:
Hrvatski košarkaški savez, Udruga hrvatskih
košarkaških trenera.
2. Drabik, J. (1996). Children and sports
training (str. 67 – 91). Island Pond, VT: Stadion
Publishing Company.
3. Hirtz, P. i L. Nieber (2005). Koordination und
Grundlagen des Koordinationstraining. Preuzeto
s:
http://www.uni-
greifswald.de/~sport/Lehrmaterialien/Bewegun
gs_Trainingswissenschaft
/Koordination_Koordinationstraining.pdf; 13.
prosinca 2005.
4. Metikoš, D., Milanović, D., Prot, F., Jukić, I.,
Marković, G. (2003). Teorijske i metodičke
osnove razvoja koordinacije. U D. Milanović i
I. Jukić (ur.), Kondicijska priprema sportaša,
Zbornik radova međunarodnog znanstveno-
stručnog skupa, Zagreb, 21.-22. veljače 2003.
(str. 264-270). Zagreb: Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebački športski
savez.
5. Neljak, B. i S. Višković (2004). Osnovne
vježbe za razvoj tenisača izvan teniskog terena.
U D. Milanović i I. Jukić (ur.), Kondicijska
priprema sportaša, Zbornik radova znanstveno-
stručnog skupa, Zagreb, 28.-29.veljače 2004.
(str. 75-101). Zagreb: Kineziološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagrebački športski
savez, Udruga kondicijskih trenera Hrvatske.
6. Željaskov, C. (2004). Kondicioni trening
vrhunskih sportista (str. 204-216). Beograd:
Sportska akademija