1.

Nacelo solidarnosti - Nacelo solidarnosti treba nadahnjivati gospodarsko djelovanje,

potrebno je također odrediti granice autonomije u gospodarskim aktivnostima i upravo radi
solidarnosti zastititi slabije.

2. Sebicni lokalizam - Solidarnost bez supsidijarnosti moze se izroditi u socijalnu pomoc, a

supsidijarnost bez solidarnosti riskira da se pretvori u sebicni lokalizam.

3. Globalizacija - Naše je doba obiljeţeno sloţenim fenomenom ekonomsko-financijske

globalizacije. To je proces sve veće integracije nacionalnih ekonomija na planu trgovanja
dobrima i uslugama. - Globalizacija daje nove nade, ali iz nje izviru i uznemirujuća pitanja.

Solidarnost, prikladna dobu globalizacije, zahtijeva zaštitu ljudskih prava. * Globalizacija ne

smije biti nova vrsta kolonijalizma: ona mora poštivati različitost kultura. * Globalizacija
treba isticati solidarnost meĎu naraštajima.

4. Ljudska osoba - Ljudska osoba jest temelj i svrha politiĉkog suţivota. Ljudsku osobu
smatrati temeljem i svrhom politiĉke zajednice znaĉi zauzimati se za priznavanje i poštivanje
njezina dostojanstva štiteći i promiĉući temeljna i neotuĊiva prava ĉovjeka.

5. Subjekt politicke vlasti - Subjekt politiĉke vlasti jest narod. Narod je drţalac - nositelj
vrhovne vlasti. - Vlast mora dopustiti da je vodi moralni zakon.

6. Pravo na opiranje javne vlasti - Naravno pravo utemeljuje i ograniĉava pozitivno pravo.
Dopušteno je prema tome opirati se vlasti kada ona teško i opetovano svojim pozitivnim
zakonima krši naravno pravo. Sveti Toma kaţe da smo obvezni poslušati … ukoliko to
zahtijeva red pravednosti. Dakle, temelj prava na opiranje vlasti jest pravo po naravi.

7. Demokracija - Socijalni nauk Crkve o demokraciji sadrţan je u enciklici »Centesimus

annus« Ivana Pavla II. Vrednote koje nadahnjuju demokratske procese su: * dostojanstvo
ljudske osobe; * poštivanje ĉovjekovih prava; * prihvaćanje »općega dobra« kao cilja i
kriterija što ureĊuje politiĉki ţivot

8. Korupcija - Jedna od najgorih deformacija demokratskog sustava jest politiĉka korupcija,

jer predstavlja istodobno izdaju načela morala i norme socijalne pravednosti.

9. Informacija - Najvaţnije sredstvo demokratskog sudjelovanja jest informacija. Nemoguće je

sudjelovati bez poznavanja činjenica, konkretnih problema i prijedloga rješenja političke
zajednice.
10. Pol. zajednica u civilnom drustvu - Politiĉka zajednica je uspostavljena da bi bila u sluţbi
civilnoga društva. Civilno je društvo skup odnosa i izvora, kulturnih i udruţenih, koji su
relativno samostalni na politiĉkom i gospodarskom podruĉju: Svrha civilnoga društva je
sveopća, odnosi se na opće dobro na koje svi i pojedini graĎani imaju pravo.

Politiĉka je zajednica, dakle, duţna urediti vlastite odnose prema civilnome društvu po naĉelu
supsidijarnosti.

11. Pravedan mir - Mir je dar Boţji ĉovjeku. Mir je plod pravednosti shvaćene u širem smislu
kao plod ravnoteţe svih dimenzija ljudske osobe. Mir je u opasnosti kad se čovjeku ne prizna
ono što mu pripada kao čovjeku. Kada se ne poštuje njegovo dostojanstvo. Kada suţivot nije
usmjeren prema općem dobru.

12. Mjere protiv onoga tko prijeti miru. - MeĎunarodni je suvremeni poredak predvidio
sankcije protiv onih vlada koje krše pravila mirnoga suţivota. - Pravi cilj tih sankcija je
otvoriti put pregovorima i dijalogu. Sankcijama se ne smije kaţnjavati svekolikom
stanovništvo. - Gospodarske sankcije su specifično sredstvo koje se treba koristiti s velikom
razboritošću i podvrgnuti ih strogim pravnim i etičkim normama. - Ekonomski embargo treba
biti ograničen u vremenu.

13. Svjetski dan mira 1. sijeĉnja, što ga je utemeljio Pavao VI., prigoda je za prošnje za
zauzimanje i izgradnju mira u svijetu.

14. rad u zidovstvu - Židovsko pravo pod radom podrazumijeva proizvodnju ili promjenu
neke stvari. - Kroz rad se ostvaruje u čovjeku slika Boga koji je Stvoritelj i Podržavatelj sve
stvorene stvarnosti. Fizički rad ne predstavlja kaznu za počinjeni grijeh; rad osmišljava ljudski
život. Biblija poznaje čak i slike Boga kako zasađuje rajski vrt (Post 2,8), a čovjek koji još
uvijek nije bio ranjen grijehom obrađuje taj vrt

15. Prava u zidovskom radu - Temeljno je načelo: Jednakost ljudi unatoč staleškim razlikama:
»Tko kupi židovskoga slugu, kupio je gospodara.« (b kidušin 12a). - Poganski, odnosno
»kanaanski« rob imao je također pravo na postupak dostojan čovjeka. Ako neka povreda ili
ožiljak ostane, imao je pravo na oslobođenje po načelu: »oko za oko, zub za zub, opeklina za
opeklinu, ožiljak za ožiljak« (Izl 21,24-27). - Ako bi neki strani radnik zatražio »azil«
dobivao je stambeno pravo (usp Izl 23,16-17). S ratnim se zarobljenicima nije smjelo
postupati kao s radnicima nego kao sa suprugama, Krađa se nadoknađivala radom na
određeno vrijeme. Nežidovi su se primali kao radnici, a ako bi prešli na židovstvo, oslobodili
bi ih i postajali su punopravni članovi zajednice. Prema Talmudu od radnoga vremena
odbijalo se vrijeme puta na posao te vrijeme objeda i molitve. Nadničarima je bila obveza
platiti navečer istoga dana (usp. Lev 19,13). Radnik je radio kao najamnik 3-6 god., a potom
se sklapao ugovor o radu za određeni iznos. Pošten i brižan rad smatrao se obvezom.
Suvremena načela rada obrađuju se u današnjem židovskom pravu.

16. rad u islamu - »Veži prvo kamilu pa se tek onda uzdaj u Boga. Plati radnicima prije nego
im se osuši znoj. Tko se brine za nezbrinutu udovicu ili za nekoga beskućnika, taj se može
usporediti s borcem na fronti ili s onim koji stalno moli ili s onim koji posti. Svrha rada je
zadovljenje osobnih potreba. Roditelji se sa svom predanošću trebaju brinuti za mladi
naraštaj. Svaki je musliman dužan također brinuti se za svoje ostarjele roditelje, ako nisu
zbrinuti i opskrbljeni. Muškarac radi u prvom redu za sebe i za svoju obitelj, ali jedan dio
plodova svoga rada treba dati i zajednici: srodnicima, susjedima, braći po vjeri i svim ljudima
koji su u nevolji

17. mir u zidovstvu - U ţidovskoj Bibliji se na mnogo mjesta susreće osnova rijeĉi »šalem,
šalom«. ovaj pojam dolazi od glagola biti ĉitav, zdrav tj. neoštećen odnono imati
zadovoljstvo, imati dosta, biti zadovoljan. Isto tako znaĉi platiti, nadoknaditi, omogućiti da
netko primi novac itd. Šalom je stoga povezan s predodţbom plaćanja i karakterizira stanje u
kojem se ima dostatno, u kojem je netko zadovoljan, zadovoljavajuće. Upravo zato je
»šalom« sastavni dio ĉovjekova svakodnevnog ţivota. Mudraci su ĉak dopuštali ĉovjeku da
odstupi od istine ako bi se time uspostavio mir.

18. Mir u islamu - Arapski jezik kojim je pisan Kuran poznaje dvije glavne oznake za pojam
mira: silm ili selam i sulh. U Kuranu se više od 100 puta govori o miru. U 73 sluĉaja se za mir
upotrebljava rijeĉ silm, 30 puta se rabi izraz sulh ili izvedenice od tih dvaju glagola.

19 Hinduizam - Hinduizam nema ni osnivaĉa, ni proroka. Nema ni odreĊenu „crkvenu“ ili

institucio-nalnu strukturu. Nemaju ni strogo odreĊen credo – vjerovanje. Indijci, meĎutim,
kada govore o svojoj religiji, onda je obiljeţavaju pojmom „sanatana dharma“ = „vjeĉno
uĉenje, vjeĉni zakon“

Neki štuju Šivu (razaratelj ţivota, ali i njegov ponovni stvaratelj), drugi Višnu (simbol mu je
falus /lingam/, on je odrţavatelj ţivota, simbol boţanske ljubavi, njegova najpotpunija
inkarnacija je Krišna)
U Benaresu, najsvetiji grad za hindusa, gdje se sastaju rijeke Ganga i Jumna svako 12 godina
okupljaju se deseci milijuna ljudi da obave obredno pranje. To je mjesto gdje svaki vjernik
ţeli umrijeti da bi mu nakon spaljivanja rasuli pepeo po vodi svete rijeke. Hinduizam nije
jedna religija, nego je to više religija ili više razliĉitih vjerovanja.

Od Arijaca nedvojbeno potječe glavna struja religijskih tradicija svih hinduističkih religija.
Od njih potječe i sveti liturgijski jezik sanskrt. Od Arijaca potječu i sveti tekstovi Vede, za
koje kaţu da su objava. To je objava bez početka, nisu je stvorili bogovi, „proroci“ je samo
posreduju od uha do uha, to je formulacija vječne istine. Sve su, dakle, hinduističke religije
jesu religije objave i nadovezuju se na neku vedsku tradiciju. . Učinkovitost svete rijeĉi je
izravna i dobro je ako je razumijemo, ali i ako nam je nerazumljiva ona svejedno milosno
djeluje. Više od 10.000 stihova Rigvede, najstarija od 4 Vede, je prenešeno i ostalo sačuvano,
iako se nije znalo što sve sadrţaj znači. Već 1000 god. pr. Kr. je zaključena zbirka Rigveda u
kojoj su sačuvani himni bogovima. Danas Veda uţiva velik ugled, ali vrlo mali broj ljudi
uistinu pozna sadrţaj.

Ideja na koju se u svakom obliku hinduizma nailazi jest ideja reinkarnacije ili seobe duša.
Dok je za kršćanstvo odlučujuća osobna odluka unutar jednoga ţivota, Hindu razmišlja o toku
ţivota kroz više egzistencija. To je samsara - tok od roĊenja do smrti, zatim ponovo roĊenje
itd. Uz pojam samsare vaţan je i pojam karma, što znači djelo, odnosno djelatnost. To znači
takoĎer posljedica djelovanja u jednom ţivotu koje će biti prenesene u naredni ţivot i tako
redom sve dok se ne dogodi mokša – osloboĊenje iz tog lanca, kruga egzistencija.

Kaste - Pojam „kasta“ ima latinski korijen i znaĉi „ĉist, krepostan“. Dakle, rijeĉ je o
socijalnim skupinama koje su odvojene propisima ĉistoće, a ĉistoća se odnosi na sve s ĉime
ĉovjek dolazi u intiman dodir, a to je najprije hrana i braĉni partner. Danas u Indiji ima
mnoštvo kasta koje se prema tradiciji dijele na četiri socijalna sloja (sanskrt: varna = boja) i ta
četiri sloja strukturiraju kastinski sustav. Tri sloja nekoć su odgovarala najvaţnijim
funkcijama unutar arijskog društva: 1. Svećenici (brahmini), 2. Plemići i ratnici (kšatrije), 3.
Ljudi koji su brinuli za kuću, stoku i polje (vajšije). Ĉetvrti sloj je nastao poslije upada
Arijaca u Indiji od podreĊenih Nearijaca (šudre). Ovaj sloj predstavlja danas najveći sloj i
sadrţi većinu sluţinskih kasti.

PUTOVI OSLOBOĐENJA - Kada hindusi govore o osloboĎenju, onda spominju dva,

ponekad četiri, ali najčešće tri puta osloboĎenja: put djelovanja (karma-marga), put znanja
(jnana-marga) i put Boţje ljubavi (bhakti-marga). Ovi putovi nisu tako strogo odijeljeni, nego
je više razlika u tehnikama pristupa osloboĎenju i oni se mogu kombinirati, što se najčešće i
prakticira. - Indijci razlikuju i dva osnovna čovjekova stava u nastojanju za osloboĎenjem:
put majmuna i put maĉke. Razlika: mladi majmunić je od početka aktivan, jer se vlastitom
snagom drţi za majmuničino krzno. Mačkino je mače naprotiv pasivno, ono mjauče i jada se i
ne ţuri. Majka mačka ga mora u svojoj gubici prenašati i sklanjati od opasnosti koje mu
prijete. Ova razlika postoji i meĊu ljudima, jer jedni ţele postići spasenje vlastitom snagom, a
drugi samo sozivaju i nadaju se izbavljenju.

Budizam - Siddartha Gautama postao Budha što znači „ProbuĎeni“ ili „Prosvijetljeni“. U 29.
godini Siddhartha napušta obitelj da bi se potpuno posvetio asketskom ţivotu tragajući za
konačnim osloboĎenjem od patnje. Prije nego što je napustio dom on je tijekom tri putovanja
doţivio ţivotnu stvarnost. Vidio je tri oblika ljudske patnje: susreo je nemoćnoga starca, zatim
invalidnu osobu koja se savijala od bolova i na kraju pogrebnu povorku uplakanih i ţalosnih
ljudi. Buda je bio duboko potresen ovim susretima.

Sidarta je ostavio obitelj i poĉeo na hinduistiĉki tradicionalni naĉin tragati za znanjem.

Posteći, vjeţbajući i meditirajući kroz jogu ţelio je ujediniti svoje „jastvo/sebe“ s izvorom i
smislom bitka i svijeta „Brahmanom“. Siddartha je konačno postigao najveće znanje, postao
je Buddha. To prosvjetljenje je imalo tri stupnja: u prvoj noći meditiranja vidio je sve svoje
prijašnje ţivote. Druge je noći zahvaljujući nadnaravnom uvidu shvatio zakonitost samsare, tj.
ciklusa roĊenja, umiranja i ponovnog roĊenja. U trećoj noći meditiranja otkrivene su mu
ĉetiri svete istine: spoznaja patnje, izvor patnje, oslobaĊenje od patnje i put koji vodi do
osloboĊenja od patnje.

Gautama je ţivio 44 godine kao redovnik-prosjak i kao učitelj. Kada mu je bilo 80 godina
razbolio se za vrijeme jela i umro u gradu Kušinagara. Legende opisuju njegov ekstatičan
ulazak u nirvanu. Budizam sadrţi temeljne ideje hinduistiĉke religije: nauk o reinkarnaciji i
zakon karme. Temeljna razlika izmeĊu hinduizma i budizma izmeĊu ostalog jest i nauk o
pojedinaĉnoj duši (atman) koja se mora ujediniti s izvorom svijeta (Brahman) što Buda u
potpunosti odbacuje.

Dharma ne znači samo moralni poredak, nego podrazumijeva i fizičke zakone koji upravljaju
svijetom, odnosno označava i pojedine dijelove koji ga tvore. Primjeri tih dharma- zakona
koji vladaju svime su ĉetiri elementa: zemlja, voda, vatra i zrak;
Nerazrješivo je povezana s naukom o an-atman ideja nirvane. Ovaj se pojam izvodi od
glagola koji znači „ugasiti se“ i označava cilj cjelokupnog budističkog religioznog nastojanja.
Nirvanu obično opisuju kao „ništavilo“, ali to nije točno. Tripitaka (sveti budistički tekstovi)
ovako opisuje nirvanu: „Nirvana je područje u kojem nema zemlje, vode, vatre i zraka; to nije
područje beskonačnog prostora, niti beskonačne svijesti; to nije područje ničega, niti granica
izmeĎu razlikovanja i nerazlikovanja, niti je ovaj svijet niti drugi svijet; tamo nema ni sunca
ni mjeseca. Neću ga nazvati dolaženje i odlaženje, niti mirovanje, niti nestajanje ni počinjanje.
Bez početka je, bez trajanja i bez prestanka. To je kraj patnje.“ Nirvana se moţe definirati
jedino negativnim odrednicama.

Vrlo brzo nakon Budine smrti nastale su rasprave meĎu redovnicima o različitim aspektima
njegova učenja. Ubrzo su se formirale dvije skupine. Jedna skupina su bili strogi i
konzervativni koji su se zvali theravada, a drugi su bili mahasanghike, koji su bili liberalniji,
odnosno “pripadnici velike zajednice“. Theravada znači „učenje starih“ i oni su se drţali
izvornog Budinog nauka kako je zapisano u najstarijim svetim tekstovima. Ova je skupina
dobila nadimak „hinajana“, što znači „mala kola“.

Mahamsaghike ili Mahajana su za svoju školu izabrali naziv „velika kola“. Po njima spasenje
nije namijenjeno samo nekolicini s moralno savršenih, nego čitavom čovječanstvu. Mahajana
budizam je čovjekoljubiva i veliko-dušna religija koja prihvaća i brojne poboţnosti puka.
Posebno obiljeţje mahajane je nauk o Bodhisattvi koji je predodreĎen za prosvjetljenje

Ekologija - Nakon 2. svjetskog rata ţeljelo se što prije ukloniti tragove ratnih razaranja i
izgraditi nove gradove i središta. Industrijski se napredak odvijao pod geslom „što više,
što brţe i što duţe“. Naţalost, nije se pri tom vodila briga o dugoročnim posljedicama tog
industrijskog zaleta, razvoja i napretka. Tako je došlo do zagaĎivanja čovjekove ţivotne
sredine, zemljište, odnosno tlo i oranice su postajale sve manje produktivne. Pojavilo se
radioaktivno zračenje, a mineralni i energetski izvori su se počeli nekontrolirano
iscrpljivati. Tako je ekološka kriza prerasla u sveopću. Suvremena ekološka gibanja ţele
izgraditi svijest ljudi upozoravajući da ĉovjeĉanstvo ako se bude zauzimalo za oĉuvanje i
spasavanje prirode istodobno radi i na vlastitom spasavanju