J. Vukosav i J.

Sindik: Povezanost dimenzija … METODIČKI OGLEDI, 17 (2010) 1–2, 149–175

Uvod
Čitav je niz različitih pristupa i definicija darovitosti, tako da se
danas u znanstvenom svijetu koristi oko 140 različitih definicija ovog
pojma (Cvetković-Lay, 2002). Darovitost bi se općenito mogla odrediti
kao sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izra-
zito iznad prosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi.
Darovita djeca nemaju samo brži razvoj od ostale djece nego se i bitno
kvalitativno razlikuju od njih. Ona zahtijevaju minimum strukturirane
podrške, sposobna su za samostalna otkrića i pronalaženje novih putova
razumijevanja i imaju veliku potrebu za ovladavanjem nekim područjem,
po čemu se razlikuju od djece koja su samo jako marljiva i trude se.

Pristupi istraživanjima darovitosti

U znanstvenoj literaturi poznata su četiri pristupa, odnosno teorije,
o darovitosti: pristup fokusiran na karakteristike darovitih ljudi, pristup
temeljen na kognitivnim sposobnostima istih, psihološki, te pristup fo-
kusiran na postignućima darovitih ljudi (Vasta, Haith, i Miller, 1998).
Pristupi su u stvari vrlo slični, razlikuju se samo u aspektu darovitosti
kojeg nastoje objasniti. Pristup koji se bavi karakteristikama daro-
vitih oslanja se na Gardnerov (Zarevski, 2000; Gardner i sur., 1999;
Cvetković-Lay, 1995) model višestruke inteligencije. Gardner (iz Cvet-
ković-Lay, 2002) razlikuje sedam inteligencija: verbalno-lingvističku,
logičko-matematičku, vizualno-spacijalnu, glazbeno-ritmičku, tjele-
sno-kinestetičku, intrapersonalnu i interpersonalnu inteligenciju (Fi-
lipović, 2003). On smatra da svatko ima jedinstvenu mješavinu svih
ovih inteligencija, s time da se pojedine javljaju različitim intenzitetom.
Ako se u pojedinca neka od ovih inteligencija javi u značajno većem
intenzitetu, on će biti darovit u tom području. Vizualno-spacijalna inte-
ligencija iskazuje se kroz sposobnost snalaženja u prostoru te stvaranje
i transformaciju prostornih predodžaba. Dobar pokazatelj veće razvi-
jenosti ove vrste inteligencije u djece je lakoća snalaženja i rješavanja
problema u prostoru, kreiranje i građenje objekata u prostoru, kreiranje
i građenje objekata od kocaka i sličnog gradbenog materijala. Glavni
pokazatelj likovne darovitosti jest sposobnost djeteta da proizvede pre-
poznatljive oblike najmanje godinu dana prije svojih vršnjaka. Čini se
da bitnu razliku između uobičajenog likovnog razvoja i razvoja likovno
darovitog djeteta leži u tri bitne karakteristike: likovno prosječna dje-

150