Povoljni klimatski, reljefni, pedološki i hidrogeološki uvjeti

stvorili su na teritoriju Bosne i Hercegovine uvjete za razvoj

velikog broja grana poljoprivrede. Poljoprivredne površine
zahvaćaju oko polovice ukupne površine Bosne i Hercegovine.
Struktura iskorištavanja zemljišta Bosne i Hercegovine mijenjala
se kroz povijest. To je osobito značajno poslije Drugog svjetskog
rata kada dolazi do industrijalizacije koja odvodi poljoprivredno
stanovništvo sa sela. O broju smanjivanja i procesu
deruralizacije i deagrarizacije ponajbolje govore podaci da je još
1948. godine bilo više od 70 % poljoprivrednog stanovništva,
1991. manje od 10 %, a današnje procjene ukazuju na još veće
smanjenje od 5 %.U strukturi iskorištavanja obradivog zemljišta
oranice i bašte sudjeluju sa 42,2%, voćnjaci 3,3%, vinogradi
0,3% i livade 16,7%. Znači da obradivog zemljišta ima 62,5%,
dok na pašnjake otpada 37,2% i trstike i bare 3 %. Razmještaj
obradivog tla je povezan sa prirodnogeografskim pojasima.
Tako se najveća površina oranica nalazi u brežuljkastoj regiji
peripanonske Bosne 44 %. U nizinskom dijelu Bosne i
Hercegovine smješteno je 26 %, u gorsko-planinskon 25,6 % i u
Niskoj Hercegovini 4 %. Struktura iskorištavanja zemljišta 2006.
godine pokazuje stanje vrlo loše. Kritična granica
poljoprivrednog zemljišta potrebnog za održivi razvoj je 0,17 ha
oraničnih površina i 0,40 ha poljoprivrednog zemljišta po
stanovniku. U Federaciji Bosne i Hercegovine 0,56, a u RS 0,90
ha poljoprivrednog zemljišta da je U Tuzli, Kaknju i po
stanovniku. Živinicama taj podatak je znatno ispod kritične
granice. Detaljnija analiza pokazuje da je problem neracionalna
eksploatacija poljoprivrednog zemljišta i sječa šuma. Tako u
strukturi oranica i bašta po stanovniku u prosjeku otpada u
Federaciji Bosne i Hercegovine 0,23 ha, a u RS 0,46 hektara, što
je veoma blisko granici održivog razvoja.