O STRUKTURI KNJIŽEVNOG DJELA

- Struktura (od lat. structura – gradnja, građa) - cjelina sastavljena od dijelova koji samo u
toj cjelini imaju određeno značenje.

- Književnost je umjetnost riječi, odnosno jezička umjetnost (Jezik je sistem znakova i

pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju da bi se ostvarila komunikacija.). To znači da
se svako književno djelo sastoji od riječi, odnosno različitih jezičkih jedinica (jezik je
građa književnosti). Da li se, onda, struktura književnog djela može odrediti na osnovu
analize teksta kao jezičke cjeline?

- Jezik je, kako smo rekli, sistem određenih znakova (simbola) koji služe za komunikaciju
(prenošenje neke poruke; sporazumijevanje među ljudima). Ako je i književnost sredstvo
za prenošenje poruke, tj. za komunikaciju, i pritom se sastoji od riječi, odnosno jezičkih
jedinica, da li je onda riječ o istom fenomenu? Drugim riječima, da li u skladu sa tim
jezik i književnost imaju identičnu strukturu?

- Odgovor je – NE! Jezik služi za komunikaciju, njegov je cilj da se prenese određena

informacija od „govornika do slušaoca“, i obratno. Književnost je, pak, sredstvo
umjetničke komunikacije, kojom se prenosi poruka koja je umjetnički transformirana,
odnosno nadograđena na svakodnevni, tzv. obični jezik, kako bi umjetničko djelo bilo
sposobno na posredan način izraziti i prenijeti i umjetnikov subjektivni stav, lične
dojmove o životu i svijetu koji ga okružuje.

- Jezik je sredstvo kojim se prenosi poruka koja je organizirana u pisani ili izgovoreni tekst
(od lat. textum – tkanje, tkanina, veza riječi). I književno djelo je neki tekst, ali taj tekst i
njegovo značenje (poruku) ne možemo pravilno razumjeti ukoliko nismo upoznati sa
kontekstom (od lat. contextum – skupa tkano, prepleteno). Kontekst je pretpostavljena
misaona cjelina unutar koje izrečeno ili napisano dobiva određenije značenje.
- Prema tome, za razumijevanje književnosti nije dovoljno razumijevanje samo strukture i
značenja jezičkog teksta. Ispravno dešifriranje poruke koju umjetnički jezički tekst u sebi
nosi moguće je isključivo razumijevanjem jezičkog teksta skupa sa kontekstom.

- Jedan od načina za razumijevanje načina na koji funkcionira književno djelo pruža nam i
teorija o slojevitoj strukturi književnog djela. Prema toj teoriji, svako književno djelo
sastoji se od tri temeljna sloja:

1. Sloj jedinica zvuka

2. Sloj jedinica značenja
3. Sloj svijeta djela

- Sloj jedinica zvuka (zvukovni sloj) temelji se na činjenici da se riječi sastoje od glasova
koji prilikom izgovaranja proizvode određen zvuk. Osim leksičkog značenja koje riječi u
jeziku imaju, pojedini glasovi ili skupovi glasova mogu pridonijeti izražajnosti riječi,
odnosno teksta u cjelini. Zbog toga književni umjetnici - od mnoštva riječi koje im stoje
na raspolaganju, ponekad i sa potpuno istim značenjem (tzv. sinonimi) – uvijek biraju one
koje će, i uz pomoć zvuka koji njihovi glasovi proizvode, što sugestivnije pomoći izraziti
emocionalnost i skrivena značenja koja taj umjetnički tekst u sebi nosi! Riječi i
zvučanjem svojih glasova tekstu mogu dati određenu emocionalnu boju, ritmičnost, te
naglasiti njihov kontekstualni odnos prema pojavama u prirodi ili svijetu koji nas
okružuje.

- Sloj jedinica značenja temelji se na činjenici da svaka riječ u tekstu ima svoje leksičko
značenje, a ta se značenja udružuju u veće jezičke jedinice (sintagme, rečenice, vezani
tekst) koje također stvaraju svoja kolektivna značenja. Zato je za razumijevanje nekog
umjetničkog teksta nužno razumjeti osnovno, leksičko značenje svake riječi ponaosob, te
ispravno razumjeti značenje većih jezičkih jedinica u kojima te riječi sudjeluju (sintagmi i
rečenica). Međutim, razumijevanje umjetničkog teksta tim korakom nije kompletirano!
Drugim riječima kazano, da bismo ispravno i u potpunosti razumjeli neki
književnoumjetnički tekst nije dovoljno razumjeti samo doslovno značenje njegovih
riječi i rečenica. Na taj način, naprimjer, teško bismo mogli doslovno razumjeti stih B.
 Miljkovića: „Ubi me prejaka reč“. Za razumijevanje ove izjave morali bismo se osloniti i
na naše šire životno iskustvo (Da li, i kako, riječ može „ubiti“ čovjeka? Da li je u pitanju
biološka smrt, ili, pak, nešto drugo? Kako može govoriti neko ko je „ubijen“? O čemu je
u ovoj čudnoj izjavi, zapravo, riječ?). Time samo dolazimo do trećeg sloja u strukturi
književnog teksta, a to je:

- Sloj svijeta djela. Nakon što smo razumjeli osnovno, leksičko značenja teksta, dobivamo
mogućnost da – koristeći i vlastito šire životno iskustvo – osim konkretnog značenja
riječi i rečenica otkrijemo i neko opće, univerzalno značenje koje je tim tekstom
preneseno. Sloj svijeta djela čini smisleni (nad)sistem svih onih značenja što smo ih
prepoznali u pojedinim riječima, u njihovim zvukovima, i u svim ostalim elementima
jezičke organizacije.

- Primjera radi, ako poznatu basnu o cvrčku i mravu posmatramo sa aspekta drugog sloja -
sloja jedinica značenja, razumjet ćemo kako ona govori o dvije vrste kukaca, koji na
različite načine „provode“ period ljeta. Međutim, i na prvi pogled jasno je kako ovo nije
tekst lekcije iz biologije, naprimjer. Jer, ako iz iskustva i znamo da mrav uistinu vrijedno
„radi“ sakupljajući hranu, nije nam baš jasno kako cvrčak može „svirati“, zar ima neki
„muzički instrument“?! Nadalje, našem općem životnom iskustvu neobično je i
nesvakidašnje da kukci „obilaze“ jedni druge, odlazeći na tuđi „kućni prag“, i povrh
svega traže solidarnost jedni od drugih. A, pogotovo nam je neobično da jedan kukac
(mrav) drugom kukcu (cvrčku) drži „predavanje“ o tome kako se trebao ponašati tokom
ljeta!
- Ovi oblici ponašanja više nas podsjećaju na ljude i njihov način života. Stoga je ovu
basnu nemoguće ispravno razumjeti ako imamo u vidu isključivo doslovno, leksičko
značenje njenih riječi i rečenica! Jer, ona zapravo i ne govori o kukcima, nego – kao i
svaka basna – podrazumijeva ljude i njihovo ponašanje! Dakle, za ispravno
razumijevanje značenja ovoga književnog teksta moramo sagledati i sloj svijeta djela, iz
kojeg ćemo prepoznati da ova basna alegorijski prikazuje svijet ljudi a ne kukaca, gdje
„mrav“ simbolizira tip vrijednog čovjeka, koji marljivo radi i bori se da osigura zalihe
hrane i ostalih životnih potrepština, dok „cvrčak“ simbolizira lijenog čovjeka, neradnika,
kojem vrijeme prolazi u dangubi i zabavi, koji ne želi da radi i očekuje da će živjeti na
račun tuđeg rada. I godišnja doba ovdje su tek simboli – „ljeto“ predstavlja mladost,
odnosno najproduktivnije razdoblje čovjekova života, dok je „zima“ zapravo starost,
doba kada se treba uživati u plodovima rada iz „ljeta“ (odnosno, mladosti), s obzirom da
u starosti čovjek nije u stanju raditi sve i kad bi htio, baš kao što „zimi“ nije moguće
baviti se poljoprivredom.

ZADATAK
U pjesmi A. Šantića koja slijedi pokušajte uočiti i odrediti navedena tri sloja
književnog djela!