EKOAGROTURIZAM – POKRETAČ ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA

Vesna Brčić-Stipčević
Kristina Petljak
Sanda Renko
Faculty of Economics & Business, Zagreb, Croatia
vbrcic@efzg.hr
kpetljak@efzg.hr
srenko@efzg.hr

SAŽETAK

Poljoprivredna proizvodnja i turizam djelatnosti su od velikog nacionalnog interesa. S obzirom na

rastući trend proizvodnje ekoloških prehrambenih proizvoda u svijetu, prirodni geografski uvjeti u
Republici Hrvatskoj predstavljaju veliki proizvodni potencijal. Uzimajući u obzir porast broja
ekoloških proizvođača upisanih u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda u periodu od donošenja Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda do danas, nameće se zaključak da su obiteljska poljoprivredna
gospodarstva (OPG) prepoznala potencijal ekološke proizvodnje. Ekološku proizvodnju se često
povezuje sa ruralnim turizmom odnosno agroturizmom. Agroturizam se definira kao turistička
aktivnost koju organiziraju poljoprivredni proizvođači na vlastitom gospodarstvu. Obiteljska
poljoprivredna gospodarstva mogu, uz proizvodnju i plasman ekoloških proizvoda, pružati i dodatne
turističke usluge te specifične usluge prilagođene željama turista. Na taj način gospodarstva postaju
nositeljima razvoja agroturizma, odnosno ukoliko su to ekološka gospodarstva, nositeljima razvoja
ekoagroturizma – trenda u turističkoj potražnji. Temeljna svrha ovog rada je ustanoviti tržišni
potencijal ovakvog trenda, odnosno integriranja proizvodnje ekoloških proizvoda i turističkih usluga
na primjeru odabranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Analizom djelatnosti gospodarstva
prikazuje se stanje ekološke proizvodnje, kao i trenutna turistička ponuda gospodarstva.

Ključne riječi: ekološka poljoprivreda, agroturizam, ekoturizam, ekoagroturizam, obiteljsko

poljoprivredno gospodarstvo (OPG)

UVOD

U Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine 1, navedeni su turistički potencijali

Republike Hrvatske s obzirom na preferencije turista i sukladno navedenim preferencijama,
mogućnosti Hrvatske za razvoj suvremenih tipova turizma. Važnost ekološke poljoprivrede ogleda se
u činjenici da je to komponenta koja istovremeno može povezivati ekologiju i turizam, te time
postaje bitan faktor održivog razvoja turizma.
Prema Strategiji razvoja hrvatskog turizma, potrebno je sustavno razvijati i iskorištavati
pretpostavke za proizvodnju ekoloških prehrambenih proizvoda u Republici Hrvatskoj i njihovo
plasiranje kroz ugostiteljske objekte jer se radi o segmentu turističke ponude koji će sve više
dobivati na važnosti. Navedeno treba promatrati u kontekstu promjena koje se događaju na tržištu
potražnje, a odnose se na pojavu sve kompleksnijih motiva za odlazak na putovanja; 2 intenzivnog
užitka, aktivnosti u prirodi, potrebe za doživljajima, posjet ekološki čistim područjima i rastući
trend brige o vlastitom zdravlju, u vidu „zdravog“ načina prehrane i življenja u skladu s prirodom 3.
Prvi proizvođači ekoloških prehrambenih proizvoda u Republici Hrvatskoj pojavljuju se početkom
1980. godine i predstavljaju pokretače razvoja ekološke proizvodnje. Reguliranje i sustavno
praćenje ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj započinje donošenjem Zakona o ekološkoj
proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01, NN 14/01, NN 79/07) u skladu sa
principima Međunarodnog udruženja za razvoj ekološke poljoprivrede 4 (IFOAM) i regulativama
Europske Unije (uredba vijeća 2092/91). Ekološka poljoprivreda predstavlja prirodni potencijal
Republike Hrvatske, a daljnji razvoj iste utječe na očuvanje okoliša i omogućava razvoj turističke
ponude u ruralnim krajevima Hrvatske.

1
Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003), “Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine“, str.8 i 10.
2
ibidem
3
Vlahović, S. (2006) „New trends in tourist destination management“, 18th Biennial International
CongressTourism&Hospitality Industry, Opatija, 3.-5. svibnja 2006, str. 413.
4
engl. International Federation of Organic Agriculture Movements

1
 Cilj rada je analizirati stanje ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj i predstaviti
mogućnosti razvoja ekoagroturizma. Analizom odabranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
(OPG-a) ukazat će se na neke od komplementarnih djelatnosti koje navedeni proizvođači ekoloških
prehrambenih proizvoda prakticiraju na svojim ekološkim gospodarstvima i time povećavaju
dohodak gospodarstva. Također, u radu će se ukratko osvrnuti na koncept održivog razvoja i njegove
komponente. U skladu s postavljenim ciljevima rada koncipirana je i struktura rada. Tako nakon
prikaza razvoja i stanja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj slijede teorijska razmatranja
definicija pojma održivog turizma, njegovih ključnih odrednica, te pojašnjenje razlika između
ekoturizma i agroturizma. Rad se nastavlja sa analizom važnosti ekoagroturizma za ruralni razvoj
Hrvatske što je potvrđeno na primjeru odabranih OPG-a. Prije samih rezultata istraživanja i
predstavljanja slučajeva iz hrvatske prakse, ukratko je objašnjena metodologija istraživanja.
Posljednje poglavlje rada čini zaključak u kojemu se naglašavaju komparativne prednosti koje
sinergija ekološke poljoprivredne proizvodnje uz postojeće kvalitetne resurse (relativno dobro
očuvan okoliš, autohtone kvalitetne poljoprivredne kulture i sl.) i orijentaciju na turizam ima u
smislu postizanja značajnijih ekonomskih učinaka i poticanja prijeko potrebnog oživljavanja
ruralnog prostora Hrvatske

RAZVOJ I STANJE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Razlikujemo tri razdoblja u razvoju ekološke poljoprivrede na području Republike Hrvatske. 5

Prvo razdoblje (od 1980. do 1991. godine) karakteristično je zbog pojave entuzijasta koji su
vlastitim primjerom pokazali da postoji mogućnost proizvodnje ekoloških prehrambenih proizvoda u
Hrvatskoj, zadovoljavajući potrebu potrošača za „zdravom“ hranom i vodeći računa o očuvanju
okoliša. Drugo razdoblje (od 1991. do 2001. godine) obilježava pojava prvih specijaliziranih
prodavaonica takozvane „zdrave“ hrane, kao i porast broja udruga za ekološku poljoprivredu koje su
sudjelovale u promicanju iste. Zbog Domovinskog rata ekološka poljoprivreda u Republici Hrvatskoj
nije se razvijala intenzitetom kojim se razvijala ekološka poljoprivreda u ostalim europskim
zemljama i svijetu. Treće razdoblje (razdoblje od 2001. do danas) obilježava povećana uloga države
u razvoju ekološke poljoprivrede. Uloga države prvenstveno je važna zbog donošenja već
spomenutog Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, kao i Zakona
o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 87/02, NN 117/03, NN 82/04, NN
12/05, NN 85/06, NN 141/06, NN 134/07, NN 85/08) kojim država omogućuje 30% veće poticaje
ekološkim proizvođačima u odnosu na konvencionalne proizvođače. Osim navedenih poticaja, država
omogućava i besplatno informiranje i edukaciju proizvođača putem Hrvatskog zavoda za
poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS). 6
Prema Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, ekološka
poljoprivreda definira se kao poseban sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji
obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu
primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-
tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode,
prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću
prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno
s međunarodno usvojenim normama i načelima. Načela ekološke proizvodnje su osigurati dovoljne
količine visokokvalitetnih prehrambenih proizvoda, korištenje obnovljivih resursa u proizvodnji i
preradi proizvoda uz izbjegavanje zagađivanja okoliša i stvaranja otpada, podupiranje lokalne i
regionalne proizvodnje i distribucije proizvoda, stvaranje ravnoteže između biljne proizvodnje i
uzgoja životinja na gospodarstvu, osigurati kvalitetan život kroz sigurnu hranu i zaštićen okoliš.
Ukratko, svrha je ekološke proizvodnje zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša i
zaštita potrošača.
Uz spomenuti Zakon, razvoju ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj pogodovalo je i
donošenje Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, NN 79/07, NN 125/07), Zakona o hrani (NN
117/03, NN 130/03, NN 48/04, NN 85/06, NN 46/07, 155/08), Zakona o zaštiti prirode (NN 162/03,
NN 70/05, NN 139/08). Važnost održivog razvoja poljoprivrede kroz ekološku proizvodnju navodi se i
u raznim strategijama i programima Republike Hrvatske. 7 Posebice poticajan cilj povećanja udjela

5
Grahovac, P. (2005), Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Golden marketing., str. 153.
6
više o zavodu, pogledati na web stranici: http://www.hzpss.hr/
7
neki od navedenih su: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske (2002),
„Nacionalna strategija zaštite okoliša“; Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike
Hrvatske, NN 143/08; Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2007), „Za razvoj
ruralnih krajeva“; Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske NN 89/02; Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i

2
površina pod ekološkom proizvodnjom uključujući pašnjake i šume na najmanje 10 % do 2010.
godine i razvijanje domaćeg tržišta za ekološke proizvode spominje Strategija razvoja ekološke
poljoprivrede za 2005. godinu. 8 Za poticanje, unaprjeđivanje, razvoj, praćenje razvoja, davanje
stručnih mišljenja i prijedloga u ekološkoj proizvodnji, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i
ruralnog razvoja Republike Hrvatske osnovalo je Povjerenstvo za ekološku proizvodnju
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01, NN 170/04, NN 03/07). Zadaća je povjerenstva
kontinuirano unaprjeđivati Zakon i pravilnike o ekološkoj proizvodnji, te donošenje rješenja o pravu
na korištenje znaka HRVATSKI EKO PROIZVOD. Znak HRVATSKI EKO PROIZVOD jedinstvena je
propisana oznaka ekološkog proizvoda na teritoriju Republike Hrvatske, koji je proizveden sukladno
Zakonu i pravilnicima o ekološkoj proizvodnji.
S obzirom da nema kontinuiranog statističkog praćenja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj od
strane Državnog zavoda za statistiku, važno je napomenuti da su dostupni podaci često zastarjeli.
Podatke Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske možemo
smatrati pouzdanima, posebice jer je unutar Ministarstva djeluje Uprava za održivi razvitak seoskog
prostora, Upravna direkcija SAPARD programa unutar koje postoji Sektor za održivi razvitak seoskog
prostora s ustrojenim Odjelom za ekološku i održivu poljoprivredu, međutim postoji jaz između
stvarnog i evidentiranog stanja u ekološkoj poljoprivredi, što je uobičajeno za statistička praćenja
ekološke poljoprivrede, zbog vremena potrebnog za dostavljanje i evidenciju informacija u
zapisnicima i izvješćima o provedenim stručnim nadzorima u ekološkoj proizvodnji koje dostavljaju
nadzorna stanice, odnosno tijela za potvrđivanje.
Trend prakticiranja ekološke poljoprivrede u svijetu, donošenje zakonske regulative i postojeći
poticaji države proizvođačima ekoloških proizvoda, dovode do zamjetnog rasta broja ekoloških
proizvođača, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Od 2002. godine kada su u Upisniku
proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bila upisana 2
proizvođača, do zadnje evidencije u registar provedene 1. siječnja 2008. godine do kada je ukupno
bilo registrirano 628 proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda. 9
U Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda upisuje
se pravna ili fizička osoba koja proizvodi, prerađuje i prodaje ekološke proizvode na temelju
zahtjeva koje podnose Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i zapisnika nadzorne
stanice o obavljenom prvom stručnom nadzoru nad ekološkom proizvodnjom i ekološkim
proizvodima. Postupak uključenja u sustav ekološke proizvodnje sastoji se od dva koraka, prvi korak
je obavljanje prvog stručnog nadzora od strane nadzorne stanice, a drugi korak je podnošenje
zahtjeva za upis u Upisnik ekoloških proizvođača. 10
Povećanje broja proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda, prati povećanje poljoprivrednih
površina pod ekološkom proizvodnjom što je vidljivo iz grafa 1. Navedeni prikaz ilustrira značajan
porast površine pod ekološkim uzgojem. Poljoprivredne površine u Hrvatskoj treba promatrati i
prema kategorijama površina, jer se u Hrvatskoj značajan dio površina pod ekološkim uzgojem
koristi za pčelinju ispašu. 11

ruralnog razvoja Republike Hrvatske (n/a), „Strategija ruralnog razvoja RH 2008.–2013.“; Strategija održivog razvitka
Republike Hrvatske, NN 30/09
8
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2005), „Strategija razvoja ekološke
poljoprivrede za 2005. godinu“
9
informacija dobivena tijekom dubinskog intervjua sa mr.sc. Marijom Ševar, načelnicom Odjela za održivu i ekološku
poljoprivredu pri Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu, intervju proveden 14.svibnja 2009.
10
više o postupku uključenja vidjeti u: Šamota, D. et al. (2005) Vodič za uključenje u sustav ekološke poljoprivrede. Osijek:
TIPO Osijek., str. 6-8.
11
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2007), „Za razvoj ruralnih krajeva“, str.
60.

3
 Graf 1: Poljoprivredne površine pod ekološkom proizvodnjom u razdoblju od 2000. do 2008.
godine, površine pod pčelinjim pašnjacima su izuzete

12000
10.010
10000

7.577
8000
6.011 Površine pod ekološkom
ha

6000
proizvodnjom
4000 3.506 3.184
2.654
2000
12,5 51,7
0
2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.
Godina

Napomena: za 2001. godinu nema dostupnih podataka

Izvor: Grahovac, P. (2005), Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Golden marketing., str. 155. ;
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske, Petrović, T.
(tomislav.petrovic@mps.hr).(11. srpnja 2008.)Ekološka poljoprivreda. E-mail za Petljak, K.
(kpetljak@efzg.hr); Petković, T. (2007), „Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj“, prezentacija sa
priredbe Eko-etno Hrvatska održane 15. rujna 2009. na Zagrebačkom Velesajmu, Zagreb;
informacija dobivena tijekom dubinskog intervjua sa mr.sc. Marijom Ševar, načelnicom Odjela za
održivu i ekološku poljoprivredu pri HZPSS-u, intervju proveden 14.svibnja 2009.

Podatak o poljoprivrednim površinama pod ekološkom proizvodnjom ne daje nam precizne

informacije o stupnju razvijenosti ekološke poljoprivrede u zemlji. Stoga je udio površina pod
ekološkom proizvodnjom u ukupno obradivim površinama puno značajniji podatak. Iz tablice 1 je
vidljivo da se u 2007. godini u Republici Hrvatskoj ukupno obrađuje 7.557,29 ha na ekološki način,
uz izuzeće površina pod pčelinjim pašnjacima, što nam govori da je udio ekoloških površina porastao
u odnosu na 2005. godinu kada je udio iznosio 0,37%.
Tablica 1: Prikaz ukupne površine upisane u Upisnik obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i
ekoloških poljoprivrednih proizvođača u 2007. Godini

Ukupne površine upisane u Ukupne površine upisane Udio ekoloških površina u odnosu na ukupne
Upisnik obiteljskih u Upisnik ekoloških poljoprivredne površine temeljem Upisnika
poljoprivrednih poljoprivrednih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (%)
gospodarstava (ha) proizvođača (ha)

1 088 353,33 7.557,29 0,70

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske, Petrović, T.
(tomislav.petrovic@mps.hr).(11. srpnja 2008.)Ekološka poljoprivreda. E-mail za Petljak, K.
(kpetljak@efzg.hr)

Osim proizvođača koja se bave biljnom proizvodnjom, pojedini proizvođači prakticiraju ekološki
način uzgoja životinja, a evidentirana su i gospodarstva mješovitog tipa 12, koja poštuju načelo
jedinstva, odnosno nedjeljivosti biljne proizvodnje i uzgoja životinja. 13

12
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (na), „Upisnik ekoproizvođača – stanje na dan
31.12.2005.“
13
Znaor, D. (1996), Ekološka poljoprivreda poljoprivreda sutrašnjice. Zagreb: Nakladni zavod Globus, str. 185.

4
 ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA

Koncept održivog razvoja možemo raščlaniti na komponente održivosti koje su uz njega vezane, a
to su ekološka, ekonomska, društvena i tehnološka održivost. 14
Slika 1: Koncept održivog razvoja

tehnološka ekološka
održivost održivost

društvena ekonomska
održivost održivost

Izvor: prilagođeno prema: Vujić, V. (2005), Održivi razvoj turizma. Rijeka: Fakultet za turistički i
hotelski menadžment Opatija, str. 16.

Koncept održivog razvoja često se poistovjećuje sa brigom o okolišu te se samim time svodi na
ekološku održivost, neuvažavajući pritom preostala načela održivog razvoja. Ekološka održivost
jamči usklađenost razvoja s očuvanjem i održanjem osnovnih ekoloških procesa, biološke
raznolikosti i bioloških resursa. Društvena održivost jamči usklađenost razvoja s očuvanjem kulture i
sustava vrijednosti ljudi na koje taj razvoj utječe te trajno održanje i isticanje identiteta lokalne
zajednice. Ekonomska održivost se zasniva na ekonomski učinkovitom razvoju i upravljanju
resursima na način da se resursima mogu koristiti, uz sadašnje i buduće generacije. Tehnološka
održivost zahtjeva razvoj i primjenu tehnologije koja uz ekonomske učinke uvažava ekološku
održivost.
Održivi razvoj turizma, zasnovan na ekološkim principima, javlja se kao suvremena faza razvoja
turizma i odgovor na neodrživost masovnog turizma. Sa marketinškog pristupa, potrebno je
zadovoljiti trostruke potrebe: 15 potrebe gostiju u privremeno promijenjenoj okolini, potrebe za
očuvanjem te okoline i eventualne potrebe pružatelja turističkih usluga. Sve su međusobno
isprepletene, te turistički proizvod koji bi ih trebao zadovoljiti mora biti povezan i integriran.
Održivi razvoj turizma udovoljava potrebama turista i domicilnog stanovništva uz istovremeno
očuvanje resursa za budući razvitak. Načela održivog turizma definirala je World Tourism
Organisation (WTO) 1988. godine. Smatra se kako je za održivi turizam ključno upravljanje svim
resursima na način da se mogu zadovoljiti ekonomske, socijalne i estetske potrebe, uz istodobno
očuvanje zaštićenih resursa prirodne, kulturne ili izgrađene baštine. Na problem održivog razvoja
turizma upućuje se u dokumentu „Agenda 21“, koji podrazumijeva planiranje aktivnosti na
područjima povezanim s održivim razvojem turizma na Zemlji, ukazuje na potrebu novog pristupa
razvoju i ponašanja ljudi u okolišu, te navodi kako načela održivosti treba ugraditi u sve
međunarodne sporazume koji su u funkciji kvalitete održivog razvoja. 16
Implementacije smjernica održivog razvoja u Republici Hrvatskoj moguće su u ruralnom području
Hrvatske razvojem ruralnog turizma 17, koji za cilj ima gospodarsku obnovu hrvatskog sela na
načelima održivog razvoja. Ruralnim područjima pripada 92% kopnenog dijela Hrvatske, na kojima
živi oko 40% ukupnog stanovništva. 18 Zbog brojnosti naziva koji se upotrebljavaju, terminologiju

14
Vujić, V. (2005),Održivi razvoj turizma. Rijeka: Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, str. 16.
15
Meler, M. (2004) Ecotourism – a possible further development trend of the Republic of Croatia's tourism industry,
Tourism&Hospitality Industry 2004, Congress proceedings, Opatija, 2004.,str. 206, djelomično adaptirano.
16
Održivi razvoj turizma i osnove turističke politike
17
Cetinski, V., Kušen, E., Katica, D. (1995), Mjesto i uloga ruralnog turizma u Strategiji razvoja hrvatskog
turizma. U: Turizam na seljačkim gospodarstvima, ur. Dijana Katica, Zagreb:Hrvatski farmer d.d., str. 6.
18
Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2008), “Mjere, potpore i poticaji za ruralni turizam“

5
ruralnog turizma u Hrvatskoj donosi Kušen. 19 Premda izvješće Organizacije za europski napredak i
suradnju (OECD) iz 1994. godine predlaže podjelu ruralnih područja u četiri osnovna oblika –
agroturizam, ekoturizam, pustolovni turizam i seoski turizam, turistička se ponuda na ruralnom
prostoru može formirati kroz različite oblike turizma. Ruralni turizam obuhvaća: 20 turizam na
seljačkom obiteljskom gospodarstvu (TSOG), zavičajni turizam, rezidencijalni turizam, športsko
rekreacijski turizam, zdravstveni turizam, edukacijski turizam, tranzitni turizam, kamping turizam,
kontinentalni turizam, nautički turizam, kulturni turizam, vjerski turizam, lovni turizam, ribolovni
turizam, vinski turizam, gastronomski turizam, ekoturizam i ostale vrste turizma.
Među znanstvenim radovima koji se bave navedenim trendovima u turizmu ističu se istraživanja
Borovac Zekan 21 o važnostima eko-etno turizma za postizanje prepoznatljivog turističkog imagea
Hrvatske, Klarić i Gatti 22 o perspektivama razvoja ekoturizma, Bučar i Renko 23 o specifičnostima
termalnog turizma u Hrvatskoj, Bučar 24 o utjecaju zdravstvenog turizma na regionalni razvoj,
Škorić 25 o učincima sportskog turizma na turističke destinacije, Galiot Kovačić 26 o stanju i
perspektivama kulturnog turizma u selima krajnjeg istoka Hrvatske i dr., dok je područje
agroturizma, a posebice sprega agroturizma i ekoturizma još uvijek nedovoljno istražena. Na sličnu
se situaciju naišlo prilikom analize relevantne literature u svijetu, jer je relativno mali broj radova
posvećen agroturizmu kao primjerice istraživanja o potencijalima agroturizma i ekoturizma u
Južnoj Koreji 27, istraživanje razvoja agroturizma u Poljskoj, Estoniji i Sloveniji 28, analiza potencijala
agroturizma na Jamaici 29, ili potencijal agroturizma za razvoj malog i srednjeg poduzetništva u
Australiji 30 i sl.
Agroturizam
Agroturizam kao jedan od pojavnih oblika ruralnog turizma sve je prisutniji u znanstvenim
istraživanjima 31, međutim, kako je sama djelatnost novijeg datuma, ne postoji jedinstvena
definicija agroturizma u Hrvatskoj. Agroturizam se u Europi počeo razvijati krajem 20. stoljeća, a
od 1990.-ih godina, taj se oblik turizma proširio i Hrvatskoj, posebice u Istarskoj županiji. 32
Agroturizam predstavlja oblik turizma koji je ukorijenjen u lokalnoj zajednici i temeljen na njenim
geografskim obilježjima, tradiciji, kulturi i običajima. Razlika između pojmova ruralni turizam i
agroturizam je u kriteriju prema kojemu se definira, pa tako ruralni turizam obuhvaća turističku
aktivnost u ruralnim prostorima, dok agroturizam predstavlja povezivanje poljoprivrednih i
turističkih aktivnosti na gospodarstvu. Iz navedenog slijedi da je za ruralni turizam važan kriterij
prostora, a za agroturizam kriterij djelatnosti zbog kojeg se gospodarstvo može smatrati
„agroturističkim“. 33 Dakle, agroturizam se može definirati kao svaka dopunska djelatnost koju uz
osnovnu poljoprivrednu proizvodnju vodi poljoprivrednik u svrhu stvaranja dodatnog poljoprivrednog
dohotka, bilo u ruralnom prostoru ili izvan njih. Strategija ruralnog razvoja Republike Hrvatske od

19
Hrvatski farmer (2007), u: Prvi hrvatski kongres ruralnog turizma „Terminologija ruralnog turizma“, Zbornik radova, Hvar:
Hrvatski farmer d.d., 17.-21. listopada, 2007, str. 273-280.
20
Hrvatska Gospodarska Komora, Sektor za turizam i ugostiteljstvo (2002) Turizam na seoskim obiteljskim gospodarstvima.
Zagreb: GIPA., str. 3.
21
Borovac Zekan, S. (2007) „Etno-eko sela“ kao prepoznatljiv hrvatski brand, Zbornik radova, XX.Kongres CROMAR-a, Rijeka,
25.-27. listopada, 2007
22
Klarić, Z. i Gatti, P. (2006), u: Hrvatski turizam: plavo, bijelo, zeleno, „Ekoturizam“, Institut za turizam, str. 149-165.
23
Bučar, K., Renko, S. (2007), „Kvaliteta usluga u termama Hrvatskog zagorja“, Poslovna izvrsnost, 1 (2), 47-62.
24
Bučar, K. (2001), Zdravstveni turizam i regionalni razvoj - primjer Krapinskih Toplica. Magistarski rad. Zagreb:Ekonomski
fakultet
25
Škorić, S. (2008), „Sportski turizam i njegovi učinci na turističke destinacije - primjer Istre” Acta turistica, 20 (1), str. 67-
92.
26
Galiot Kovačić, J. (2008), „Kulturni turizam u selima krajnjeg istoka Hrvatske, stanje i perspektive“ Acta turistica nova, 2
(2), str. 249-267.
27
Choo, H., Jamal, T. (2009), „Tourism on organic farms in South Korea: a new form of ecotourism?“, Journal of Sustainable
Tourism, 17 (4), 431-454.
28
Wacher, C. (2006), „The Development of Agri-tourism on Organic Farms in new EU countries – Poland, Estonia and
Slovenia“, Winston Churchill Memorial Trust
29
Hawkes, E., Kwortnik, R. Jr. (2006), „Connecting with the Culture: A Case Study in Sustainable Tourism“, Cornell Hotel
and Restaurant Administration Quarterly, 47 (4), 369-381
30
Coomber, L., Lim, C. (2004), „Farm Tourism: A Preliminary Study of Participants' Expectations and Perceptions of Farm
Tours“
31
Polonijo, T. (2008), Ekološka hrana u funkciji unapređenja turističke ponude, Magistarski
rad.Rijeka:Ekonomski fakultet., str. 52.
32
Franić, R. Cunj, L. (2007), “Društveno-gospodarski preduvjeti razvitka agroturizma u Zagrebačkoj županiji,” Agronomski
glasnik, , 69 (5), str. 382.
33
Franić, R., Grgić, Z.(2002), „Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj – Pretpostavke i izgledi
razvitka, studij slučaja, Agriculturae Conspectus Scientificus, 67 (3), str. 140.

6
2008. do 2013. posebice naglašava važnost agroturizma u cilju privlačenja turista u vlastito područje
te stvaranje dodatnog prihoda. 34
Agroturizam je najznačajniji oblik ruralnog turizma u Hrvatskoj, a možemo ga poistovjetiti sa
turizmom na turističkim seljačkim gospodarstvima (TSOG). Razvoj turizma na TSOG u Hrvatskoj
započinje 1998. godine, a broj registriranih TSOG-a je u uzlaznom trendu što nam pokazuje brojka
od 352 registrirana TSOG-a u ožujku 2007. godine. TSOG mogu razvijati posebne oblike turističke
ponude kao što su smještaj gostiju na gospodarstvu, ponuda vlastitih proizvoda, ponuda jela iz
vlastite kuhinje, ponuda pića iz vlastitog podruma, degustiranje i kušanje vina i rakije, organizacija
izleta u okolicu, pružanje usluga prema najavi za najviše 50 osoba ili grupu. 35 Za potrebe izrade
kataloga „Ruralna Hrvatska“ 2008. godine provedeno je anketiranje 36 TSOG-a kako bi se prikupili
podaci o stvarnom stanju tog oblika turizma u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja su pokazali da
postoji bogata i raznolika enološka i gastronomska ponuda na TSOG, ponuda smještajnih kapaciteta
je skromna, a najveći nedostatak je nepostojanje dodatnih turističkih sadržaja na agroturističkom
gospodarstvu, kao ni na području šire turističke destinacije. Na temelju istraživanja izrađena je
podjela vrsta objekata na ruralnom prostoru Republike Hrvatske, koja obuhvaća TSOG, vinotočja i
kušaonice, izletišta restorane, smještaj na ruralnom prostoru u tradicijskim i ruralnim kućama za
odmor, smještaj u sobama, apartmanima i kampovima, eko-etno sela i gospodarstva s etno
zbirkama, ekološka gospodarstva i proizvodnju ekoloških proizvoda, tematske ceste i putove na
ruralnom prostoru.
Ekoturizam
Ekoturizam predstavlja poseban oblik turističke ponude, a definira se kao po okoliš odgovorno
posjećivanje očuvanih prirodnih područja tako da se potiče zaštita okoliša, da se vrlo slabo utječe
na taj okoliš tako da lokalno stanovništvo ima gospodarske koristi od takvog posjećivanja, znači
riječ je o razmjerno malom segmentu turizma na koji se odnosi samo dio turističkih aktivnosti u
ekološki osjetljivim prostorima.Opće prihvatljiva definicija ekoturizma ne postoji, ali postoje opće
značajke turizma koji se može smatrati ekoturizmom 37, isti uključuje sve oblike turizma u kojima je
glavna motivacija turista zaštita i očuvanje prirode i tradicijske kulture stvaranjem ekonomske
koristi lokalnim zajednicama, organizacijama i vlastima, te podizanje svijesti lokalnog stanovništva i
turista o potrebi zaštite prirodnih i kulturnih dobara. Ekoturizam predstavlja vrstu putovanja
kojemu je cilj zaštita svijeta prirode i podržavanje dobrobiti kulture koja taj svijet nastanjuje.
Ekoturizam je stav, etika, način ponašanja. To je pokret koji ima značajan i pozitivan učinak na
zajednički razvoj i budućnost okoliša i turizma. 38 Koncept ekoturizma treba razlikovati od koncepta
održivog razvoja jer se ekoturizam odnosi na segment unutar turističkog sektora, dok se načela
održivog razvoja mogu primijeniti na sve oblike turističkih djelatnosti uz uvažavanje turističkih
atrakcija. Hrvatska obiluje očuvanim prirodnim područjima, osobito u svom kontinentalnom dijelu,
koji su pogodni za razvoj ekoturizma, a može ih se podijeliti u zaštićena i nezaštićena područja. 39
Od zaštićenih područja za razvoj ekoturizma osobito su pogodni nacionalni parkovi, parkovi prirode i
zaštićeni krajolici. Sve više se u koncept ekološke poljoprivrede nastoji uvesti biološka raznolikost i
očuvanje zaštićenih područja prirode. Stoga se ekološka poljoprivreda sve učestalije uvodi kao
jedini prihvatljivi oblik proizvodnje hrane u prostore parkova prirode i nacionalnih parkova, štiteći
autohtonost biljnih i životinjskih vrsta te omogućavajući razvoj agroekoturizma. 40

DEFINIRANJE EKOAGROTURIZMA I PRIMJENE U EUROPI

Ekoturizam je jedan od oblika ruralnog turizma koji u pojedinim slučajevima može biti izjednačen s
agroturizmom. Agroturističko gospodarstvo može nuditi oblik agroturizma i ekoturizma ukoliko nudi
dodatne turističke usluge na svom gospodarstvu i posluje na načelima ekološke poljoprivredne
proizvodnje. 41 Takvo gospodarstvo možemo smatrati ekoagroturističkim gospodarstvom.

34
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (na), „Strategija ruralnog razvoja RH 2008.–
2013“, str. 20.
35
Hrvatska Gospodarska Komora, Sektor za turizam i ugostiteljstvo (2002) Turizam na seoskim obiteljskim gospodarstvima.
Zagreb: GIPA., str. 3.
36
Hrvatska Gospodarska Komora (2008), „Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008.“
37
Kušen, E., (2002), „Ekoturizam i održivi razvoj turizma”, Okoliš, 11 (111), str. 9-10.
38
Ružić, P. (2005), „Ruralni turizam“, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pula, 2005., str. 27
39
Kušen, E., (2002), „Ekoturizam i održivi razvoj turizma”, Okoliš, 11 (111), str., str. 10.
40
Šiljković, Ž. (2002), „Organska poljoprivreda srednje Europe“, Geoadria, 7 (2), str. 75.
41
Bršić. K. (2005), „Marketinške pretpostavke uspješnosti subjekata agroturističkog gospodarstva u Istarskoj županiji.
Doktorska disertacija. Osijek: Ekonomski fakultet.

7
 Slika 2: Struktura ekoagroturizma

Izvor: vlastita izrada autora

Koncept održivog razvoja turizma univerzalno je primjenjiv i za ekoagroturizam. Pored

ekonomske kategorije, ekoagroturizam predstavlja stav, etiku i filozofiju razmišljanja o zdravijem
načinu prehrane i življenja – „proizvodnji ekološke kulture“ 42 ,vodeći računa o očuvanju okoliša.
Promatrajući distribuciju vrijednosti tržišta ekoloških proizvoda, Europa je globalni lider u
ekološkoj proizvodnji. 43 U Europi su prisutni slučajevi uspješnog povezivanja ekološke poljoprivrede
i turizma. 44 Od europskih zemalja posebice treba istaknuti Austriju, Njemačku i Italiju kao zemlje u
kojima je ekoagroturizam izrazito razvijen. Talijansko udruženje ekološke poljoprivrede,
Associacione Italiana per L'Agricoltura Biologica (AIAB) i njemačka udruga Demetar Travel prve su
udruge koje nude cjelovit pristup ekoagroturizmu. Austriju možemo uzeti kao primjer zemlje u
kojoj vlada intenzivno potiče ekološku poljoprivredu i gdje se ekoagroturizam intenzivno razvija.
Farm Holidays je krovna udruga u Austriji, čiji je cilj promovirati turističku ponudu na austrijskim
gospodarstvima. 45 U Austriji postoji 15 500 gospodarstava koji prakticiraju takozvani farm holiday.
Turizam na gospodarstvima u Austriji ima 15%-tni udio u ukupno ostvarenim turističkim noćenjima.
Cijene su umjerene (23 eura/doručak i noćenje), a prihod po farmi godišnje iznosi 25 000 eura.
Talijansko udruženje AIAB razvilo je nacionalni program vezan za održivi razvoj turizma, oslonac
kojeg je odmor na ekoagroturističkim gospodarstvima. Glavni cilj programa je preobratiti aktivnosti
ruralnog turizma uključivanjem u ekoagroturizam, uključivanjem ekoloških gospodarstava u
turističke aktivnosti na ruralnom području. Njemačka udruga Demeter Travel prva je turistička
agencija koja nudi ekološke prehrambene proizvode i dodatne turističke aktivnosti na ekološkim
gospodarstvima. Udruženje Demeter osnovano je 1928. godine u Njemačkoj, a njihov zaštitni znak
je uvelike doprinjeo razvoju ekološke poljoprivrede u Njemačkoj. Ključni preduvjet ponuđačima koji
se žele uključiti u sustav Demeter Travel je mogućnost ponude određenog postotka certificiranih

42
Milinković, B. (2000), „Istraživanja sela i agrara u Hrvatskoj u vrijeme tranzicije, 1990.-1999. godine“, Sociologija sela, 38
1/2 (147/148), str. 214.
43
Sahota, A. (2006), „The Global Market for Organic Food & Drink“,(pristupljeno 3. svibnja 2009.), [dostupno na
http://orgprints.org/secure/00007255/02/sahota-2006-global-market.ppt ]
44
Pelikan – Matetić, N., Pelikan, Z. (2008), „Ekološka poljoprivreda i ekoturizam – koliko su ozbiljne namjere Hrvatske?“,
Agronomski glasnik, 70 (2), str.161.
45
Jelinčić, D.A. (2007), „Agroturizam u europskom kontekstu“, Studia Ethnologica Croatica, 19, str. 283.

8
ekoloških proizvoda za dnevni obrok. 46 Turisti koji borave na ekoagroturističkoim gospodarstvima,
smješteni su u zgrade koje su obnovljene po ekološkim principima, na gospodarstvu se pruža
prehrana i prodaja ekoloških prehrambenih proizvoda i pića, obrazovni programi, vježbe iz
ekološkog vrtlarstva, kompostiranja i sakupljanja ljekovitog bilja.

VAŽNOST EKOAGROTURIZMA ZA RURALNI RAZVOJ HRVATSKE

U Strategiji razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine, kao snaga hrvatskog turizma spominje se
ekološki čisto prirodno okruženje, dok se kao prilika za razvoj hrvatskog turizma spominje
nezagađeno tlo pogodno za proizvodnju „zdrave“ hrane, odnosno ekološka poljoprivreda. 47
Strategija naglašava važnost seoskog turizma koji podrazumijeva ponudu ekološki proizvedenih
proizvoda. Ekološka poljoprivreda ima za cilj promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz
diversifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, povećanje produktivnosti, rast zaposlenosti i prihoda i
smanjenje ruralne depopulacije. Dakle, možemo sumirati da je u Hrvatskoj naglašen potencijal
ekološke poljoprivrede, s kojom usporedno treba razvijati i ekoagroturizam, no postavlja se pitanje
koliko je isti prepoznat od strane turističkih aktera, pa i samih ekoloških gospodarstava.
Razvoj ekoagroturizma u Hrvatskoj moguć je kao i u spomenutim europskim zemljama. Resurs za
razvoj ekoagroturizma predstavlja relativno nezagađeno tlo, privlačan krajolik i postojeće ruralne
turističke atrakcije. Proširivanje poljoprivredne djelatnosti pružanjem dodatnih turističkih usluga
postaje prilika za domaća ekološka OPG jer omogućava plasiranje ekoloških prehrambenih proizvoda
uz mogućnost sudjelovanja turista u ekološkoj proizvodnji i edukaciji o ekološkim prehrambenim
proizvodima. Interes koji OPG-a pronalaze u bavljenju dodatnim turističkim uslugama su
proizvodnja za poznatog kupca, izravna naplata i proširenje ponude usluga uz istovremeno
povećanje dohotka gospodarstva. S obzirom da Hrvatska zaostaje u razvoju ekološke poljoprivrede u
odnosu na Austriju, Italiju i Njemačku, nužno je i razvoj ekoagroturizma promatrati u kontekstu
razvoja ekološke poljoprivrede.

METODOLOŠKE NAPOMENE

Rad se temelji na analizi sekundarnih izvora podataka gdje se nakon sintetizirane dostupne
literature iz područja ekološke poljoprivrede, ekološke hrane, turizma, održivog razvoja i sl.
pristupilo pretraživanju web stranica odabranih OPG-a. Kako bi se produbile spoznaje o
proučavanim slučajevima, tijekom srpnja 2009. godine telefonskim putem kontaktirana su odabrana
gospodarstva. Tijekom razgovora koji je u prosjeku trajao 30 minuta sugovornicima – vlasnicima
odabranih ekoloških gospodarstava su postavljana pitanja iz područja ekološke proizvodnje i
turističkih aktivnosti. Saznanja dobivena tijekom razgovora poslužila su za daljnju analizu.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA ODABRANIH EKOAGROTURISTIČKIH GOSPODARSTAVA

Analizom dostupnih sekundarnih izvora podataka došlo se do zaključka da su pojedina OPG,

pioniri u ekološkoj poljoprivredi prepoznali mogućnosti povezivanja poljoprivredne djelatnosti sa
ponudom dodatnih turističkih usluga. Ovdje se prvenstveno misli na prvo ekološko imanje u
Hrvatskoj – Bio Zrno. Zbog nepostojanja jedinstvene baze podataka ekoloških proizvođača koji
pružaju i dodatne turističke usluge na svom imanju, istraživanje je usmjereno na analize slučaja dva
OPG koja su identificirana kao prikladna za istraživanje – Bio Zrno i obiteljsko gospodarstvo Jazbec.
Sistematizaciju podataka o registriranim seljačkim gospodarstvima, OPG upisanim u Upisnik
ekoloških proizvođača, TSOG i proizvođačima autohtonih i tradicijskih prehrambenih i
neprehrambenih proizvoda nalazimo na web stranici projekta Hrvatskog farmera d.d. - Eko etno. 48
Trenutno se na stranicama mogu pronaći informacije o gospodarstvima koja se bave seoskim
turizmom, gospodarstvima koja proizvode autohtono-tradicijske proizvode i gospodarstvima koja se
bave proizvodnjom ekoloških prehrambenih proizvoda. Dostupne informacije obuhvaćaju 50
gospodarstava iz tri županije – Karlovačke, Koprivničko-križevačke i Osječko-baranjske. Na stranici
su navedene informacije o Obrtu za obiteljsko gospodarstvo Jazbec, koje objedinjuje ekološku
proizvodnju sa seoskim turizmom.

46
Pelikan – Matetić, N., Pelikan, Z. (2008), „Ekološka poljoprivreda i ekoturizam – koliko su ozbiljne namjere Hrvatske?“,
Agronomski glasnik, 70 (2), str.166.
47
Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003), “Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine“ , str. 14.
48
web adresa: http://www.ekoetno.hr

9
Analiza slučaja: OPG Bio Zrno 49
OPG Bio Zrno, gospodarstvo površine 12 ha nalazi se u Habijancu u okolici Vrbovca. Vlasnica
Zlata Nanić poznata je kao jedan od začetnika ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj. Zrno je
prvo gospodarstvo u Hrvatskoj koje je 1995. godine dobilo državnu nagradu EKO-OSKAR za zaštitu
okoliša u poljoprivredi i šumarstvu. Gospodarstvo je upisano u Upisnik proizvođača u ekološkoj
proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 2002. godine, iako se ekološka poljoprivreda
prakticira na gospodarstvu već 20 godina, a vlasnica se ekološkom proizvodnjom bavi već preko 30
godina. Raspodjela poljoprivrednih površina pod ekološkom proizvodnjom je kako slijedi: oranice
ratarske – 7,24 ha, šume – 0,1 ha, voćnjaci – 0,8 ha, vinogradi – 0,3 ha, povrće – 2,81 ha.
Ponuda gospodarstva uključuje proizvodnju poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, edukacijske
seminare o ekološkoj poljoprivredi, usluge smještaja i prehrane, a na gospodarstvu se bave i
izdavaštvom – izdaju eko kuharice i časopis sa ekološkom tematikom Živa Zemlja. Ekološki
prehrambeni proizvodi koji se proizvode na gospodarstvu su povrće, voće, žitarice, mahunarke i
začinsko bilje. Ekološki uzgojene sirovine prerađuju se u brašno, kruh, seitan, tofu, polugotova i
gotova jela i konzervirano povrće. Na gospodarstvu se bave i ekološkim uzgojem životinja; uzgajaju
koze i jarad.
Bio Zrno još ne posluje kao izletničko gospodarstvo otvorenog tipa, a dolazak na imanje potrebno
je telefonski najaviti, osobito nedjeljom i za veće skupine. Ekoagroturistička ponuda na
gospodarstvu temelji se na kombinaciji ponude ekoloških prehrambenih proizvoda, poslovnih
sadržaja, zabavnih, sportsko-rekreacijskih sadržaja. Turističkom ponudom gospodarstvo nastoji
zadovoljiti potrebe različitih segmenata – djece, učenika osnovnih i srednjih škola, studenata,
poduzeća, posebice ljudi koji su usmjereni na brigu o zdravlju.
Ponuda gospodarstva uključuje izlet sa zakuskom ili objedom, odmor s punim pansionom ili
polupansionom, mogućnost poslovnih i radnih sastanaka, održavanje škole u prirodi. Dodatne usluge
koje se nude na imanju su igranje s domaćim životinjama, tenis na travi, mali nogomet, badminton.
Na gospodarstvu je moguće održati svadbenu ceremoniju uz ekološke prehrambene proizvode na
meniju, nabaviti namirnice, sjemenje ili sadnice. Gospodarstvo nudi i usluge organiziranja
seminara, stručnog skupa, skupnog izleta, proslave, narudžbe za catering. Početkom lipnja i krajem
rujna na gospodarstvu se održavaju Otvoreni dani posvećeni plodovima zemlje kada posjetiteljima
nude edukacije o ekološkoj poljoprivredi, pripravljanju jela od ekoloških proizvoda, edukaciju o
prirodnoj prehrani i življenju u skladu s prirodom.
Trenutno na Zrnu postoje 2/3 sobe i 1/2 soba za smještaj gostiju. Po potrebi vlasnica oslobađa
dodatne 3/2 sobe. Osim u sobama, smještaj gostiju moguć je i u vlastitim vrećama za spavanje. U
prizemlju se nalazi priručna kuhinja i blagovaonica, a na katu se nalazi dvorana za sastanke,
meditacije, ples, a po potrebi se ista koristi kao kolektivna spavaonica za približno 15 osoba. Zbog
potrebe za dodatnim smještajnim kapacitetima, u pripremi su za adaptaciju dvije stare drveno-
zemljane kuće koje će se urediti kao apartmani, ali će se sačuvati izvornost u prirodnim
materijalima. U planu je otvaranje izletničkog gospodarstva otvorenog tipa, bez prethodne najave
gostiju, čime će Zrno postati pravo ekoagroturističko gospodarstvo.
Analiza proizvođača: OPG Jazbec 50
OPG Jazbec površine 73 ha nalazi se u Ivanovcu kraj Osijeka. U Upisnik proizvođača u ekološkoj
proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda gospodarstvo je upisano 2003. godine.
Raspodjela poljoprivrednih površina pod ekološkim proizvodnjom je kako slijedi: oranice ratarske –
47,20 ha, voćnjaci – 0,45 ha, povrće – 25,73 ha.
Ponuda gospodarstva uključuje proizvodnju poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, uzgoj i
reprodukciju konja pasmine lipicanaca, usluge ergele lipicanaca i ugostiteljske usluge. Ekološki
prehrambeni proizvodi koje gospodarstvo nudi su suhomesnati domaći proizvodi, mlijeko mliječni
proizvodi, voće, sokovi, pekmezi i džemovi. Na gospodarstvu se bave i ekološkim uzgojem životinja;
uzgajaju kokoši, krave, svinje i konje pasmine lipicanaca. Ergela broji 20-ak grla lipicanske pasmine,
a gospodarstvo nudi tečaj škole jahanja, rekreativno jahanje, vožnju zapregom u prirodi, uslugu
vožnje mladenaca luksuznim svatovskim fijakerom. OPG Jazbec je izletničko gospodarstvo, na koje
još od 1998. godine dolaze gosti i posjetitelji. Vlasnik gospodarstva, Ivan Jazbec, utemeljuje

49
sinteza podataka: Hrvatska Gospodarska Komora (2009) Katalog Croatian Family Farms. Zagreb: Intergrafika
d.o.o., str. 35., letak ekološkog imanja Zrno, eko-edukacijski centar & seoski turizam, web stranica
http://www.biozrno.hr/ (pristupljeno 13. svibnja 2009.)
50
sinteza podataka: Hrvatska Gospodarska Komora (2009) Katalog Croatian Family Farms. Zagreb: Intergrafika
d.o.o., str.15., Trojan, I. (n/a) Vodič kroz Ekološku Poljoprivrednu Proizvodnju u Osječko-Baranjskoj županiji.
Osijek: Osječko-baranjska županija., str.17., web stranica http://www.ekoetno.hr/ (pristupljeno 13. svibnja
2009.), web stranica http://www.kudjosipsosic.com/Ergela%20JAZBEC.htm (pristupljeno 13. svibnja 2009.)

10
program koji se zove „Mliječni put“, a posjetiteljima gospodarstva prikazuje cjelokupnu ponudu
gospodarstva. Na gospodarstvu se nude i usluge lova i ribolova.

ZAKLJUČAK

Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine usmjerena je na održivi razvoj sa

orjentacijom na oblike turizma koji će uvažavati koncept održivog razvoja. Stoga i ne čudi, što je
ekološka poljoprivreda prepoznata kao ekološki resurs sa značajnim ekonomskim potencijalom,
posebice u smislu razvoja ruralnog turizma. Ubrzani je razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj, a
navedeno svakako treba promatrati u kontekstu državnih poticaja koji su viši za ekološku
poljoprivredu u odnosu na konvencionalnu. Od uvođenja Zakona o ekološkoj proizvodnji
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda broj proizvođača ekoloških prehrambenih proizvoda
evidentiranih u Upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih
proizvoda ubrzano raste. Jedno od načela održivog razvoja je i ekološka održivost, koja za cilj ima
zaštitu okoliša i biljne raznolikosti, a u skladu je sa načelima ekološke poljoprivrede. Kako bi se
objasnio ekoagroturizam, odnosno pojasnio pojam ekoagroturističkog gospodarstva, obrazloženo je
razlikovanje pojmova agroturizam i ekoturizam. Nadalje, u radu je definiran ekoagroturizam kao
oblik turizma koji se prakticira na ekološkim OPG-a koji uz ekološke prehrambene proizvode pružaju
i dodatne turističke usluge. Austriju, Italiju i Njemačku možemo navesti kao primjere zemalja koje
se uspješno bave ekoagroturizmom. Na primjeru odabranih proizvođača ekoloških prehrambenih
proizvoda, u radu su navedene i dodatne turističke usluge koje ekološka gospodarstva smještaju u
kategoriju ekoagroturističkih. S obzirom na prepoznati potencijal ekoagroturizma u navedenim
europskim zemljama, nužno je valorizirati vrijednost ekoagroturizma u kontekstu ekološke
proizvodnje u Hrvatskoj i iskoristiti još uvijek neprepoznat potencijal hrvatskog turizma.

LITERATURA
Bio Zrno, (pristupljeno dana 13. svibnja 2009.), [dostupno na http://www.biozrno.hr/]
Borovac Zekan, S. (2007) „Etno-eko sela“ kao prepoznatljiv hrvatski brand, Zbornik radova,
XX.Kongres CROMAR-a, Rijeka, 25.-27. listopada, 2007
Bršić. K. (2005), „Marketinške pretpostavke uspješnosti subjekata agroturističkog gospodarstva u
Istarskoj županiji. Doktorska disertacija. Osijek: Ekonomski fakultet.
Bučar, K. (2001), Zdravstveni turizam i regionalni razvoj - primjer Krapinskih Toplica. Magistarski
rad. Zagreb:Ekonomski fakultet
Bučar, K., Renko, S. (2007), „Kvaliteta usluga u termama Hrvatskog zagorja“, Poslovna izvrsnost, 1
(2), 47-62.
Cetinski, V., Kušen, E., Katica, D. (1995), Mjesto i uloga ruralnog turizma u Strategiji
Choo, H., Jamal, T. (2009), „Tourism on organic farms in South Korea: a new form of ecotourism?“,
Journal of Sustainable Tourism, 17 (4), 431-454.
Coomber, L., Lim, C. (2004), „Farm Tourism: A Preliminary Study of Participants' Expectations and
Perceptions of Farm Tours“ (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na
http://www.iemss.org/iemss2004/pdf/ecotourism/coomfarm.pdf]
Eko Etno (pristupljeno dana 13. svibnja 2009.), [dostupno na http://www.ekoetno.hr/]
Ergela lipicanaca „OPG Jazbec“ (pristupljeno dana 13. svibnja 2009.), [dostupno na
Franić, R., Cunj, L. (2007), „Društveno-gospodarski preduvjeti razvitka agroturizma u Zagrebačkoj
županiji“, Agronomski glasnik, 69 (5), 381-400.
Franić, R., Grgić, Z.(2002), „Agroturizam na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Hrvatskoj
– Pretpostavke i izgledi razvitka, studij slučaja, Agriculturae Conspectus Scientificus, 67 (3),
131-141.
Galiot Kovačić, J. (2008), „Kulturni turizam u selima krajnjeg istoka Hrvatske, stanje i perspektive“
Acta turistica nova, 2 (2), str. 249-267.
Grahovac, P. (2005), Ekonomika poljoprivrede. Zagreb: Golden marketing.
Hawkes, E., Kwortnik, R. Jr. (2006), „Connecting with the Culture: A Case Study in Sustainable
Tourism“, Cornell Hotel and Restaurant Administration Quarterly, 47 (4), 369-381.
Hrvatska Gospodarska Komora (2008), „Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske
2008.“ (pristupljeno dana 10. travnja 2009.), [dostupno na
http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/13081.ppt]
Hrvatska Gospodarska Komora (2009) Katalog Croatian Family Farms. Zagreb: Intergrafika d.o.o.
Hrvatska Gospodarska Komora, Sektor za turizam i ugostiteljstvo (2002) Turizam na seoskim

11
Hrvatski farmer (2007), u: Prvi hrvatski kongres ruralnog turizma, „Terminologija ruralnog
turizma“, Zbornik radova, Hvar: Hrvatski farmer d.d., 17.-21. listopada, 2007, str. 273-280.
http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/12838.pdf]
http://www.kud-josipsosic.com/Ergela%20JAZBEC.htm]
Jelinčić, D.A. (2007), „Agroturizam u europskom kontekstu“, Studia Ethnologica Croatica, 19, 269-
291.
Klarić, Z. i Gatti, P. (2006), u: Hrvatski turizam: plavo, bijelo, zeleno, „Ekoturizam“, Institut za
turizam, str. 149-165.
Kušen, E., (2002), „Ekoturizam i održivi razvoj turizma”, Okoliš, 11 (111), str. 9-10.
Meler, M. (2004) „Ecotourism – a possible further development trend of the Republic of Croatia's
tourism industry“, Tourism&Hospitality Industry 2004, Congress proceedings, Opatija, str. 206.
Milinković, B. (2000), „Istraživanja sela i agrara u Hrvatskoj u vrijeme tranzicije, 1990.-1999.
godine“, Sociologija sela, 38 1/2 (147/148), str. 169-244.
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (n/a), „Upisnik
ekoproizvođača – stanje na dan 31.12.2005.“ (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na
http://www.mps.hr/pr/skini_dokument.asp?file=zakoni/UPISNIK__EKOLOSKIH_PROIZVODjACA_ST
ANJE_NA_DAN_31_12_2005_.doc]
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2007), „Za razvoj
ruralnih krajeva“ (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na
http://www.mps.hr/pdf/publikacije/Za_razvoj_ruralnih_krajeva.pdf]
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske (n/a), „Strategija
ruralnog razvoja RH 2008.–2013.“ (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na
http://www.mps.hr/pr/skini_dokument.asp?file=strategije/STRATEGIJA_RR_19-05-081.doc]
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Republike Hrvatske (2005), „Strategija
razvoja ekološke poljoprivrede za 2005. godinu“ (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno
na
http://www.mps.hr/pdf/strategije/NACRT_STRATEGIJE_RAZVOJA_EKOLOSKE_POLJOPRIVREDE_Z
A_2005__GODINU.doc]
Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2003), „Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010.
godine“ (pristupljeno dana 2. travnja 2009.), [dostupno na
http://www.mint.hr/UserDocsImages/Strategija%20hrvatskog%20turizma%20-
%20finalna%20verzija.pdf]
Ministarstvo turizma Republike Hrvatske (2008), “Mjere, potpore i poticaji za ruralni
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske (2002)
„Nacionalna strategija zaštite okoliša“ (pristupljeno dana 5. svibnja 2009), [dostupno na
http://www.mzopu.hr/doc/strategijaNN.pdf]
Mišćin, L., Mađer, B. (2008), „Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008.“
(pristupljeno dana 10. travnja 2009.), [dostupno na http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/13081.ppt]
obiteljskim gospodarstvima. Zagreb: GIPA.
Održivi razvoj turizma i osnove turističke politike, (pristupljeno dana 2. travnja 2009.), dostupno na
http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&ct=res&cd=2&url=http%3A%2F%2Fweb.efzg.hr%2Fdo
k%2F%2FTUR%2F%2FOdr%25C5%25BEivi_razvoj_turizma_i_osnove_turisti%25C4%258Dke_politike.p
pt&ei=XJgGSrGTBMKD_AbHqfipBw&usg=AFQjCNGi6YRQEWtL9Yu5--
Ge7Cm1vOh7vQ&sig2=PfHK4HsiMAsLkS0UPuhT_g]
Pelikan – Matetić, N., Pelikan, Z. (2008), „Ekološka poljoprivreda i ekoturizam – koliko su ozbiljne
namjere Hrvatske?“, Agronomski glasnik, 70 (2), 159-170.
Petković, T. (2007), „Ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj“, prezentacija sa priredbe Eko-etno
Hrvatska održane 15. rujna 2009. na Zagrebačkom Velesajmu, Zagreb
Polonijo, T. (2008), Ekološka hrana u funkciji unapređenja turističke ponude, Magistarski rad.
Rijeka:Ekonomski fakultet.
Povjerenstvo za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, NN 12/01, NN
170/04, NN 03/07
razvoja hrvatskog turizma. U: Turizam na seljačkim gospodarstvima, ur. Dijana Katica,
Ružić, P. (2005) Ruralni turizam, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Pula
Sahota, A. (2006), „The Global Market for Organic Food & Drink“ (pristupljeno 3. svibnja 2009.),
[dostupno na http://orgprints.org/secure/00007255/02/sahota-2006-global-market.ppt ]
Šamota, D. et al. (2005), Vodič za uključenje u sustav ekološke poljoprivrede. Osijek: TIPO Osijek.
Šiljković, Ž. (2002), „Organska poljoprivreda srednje Europe“, Geoadria, 7 (2), str 75-93.
Škorić, S. (2008), „Sportski turizam i njegovi učinci na turističke destinacije - primjer Istre” Acta
turistica, 20 (1), str. 67-92.

12
Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske, NN 30/09
Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske NN 89/02
Trojan, I. (n/a) Vodič kroz Ekološku Poljoprivrednu Proizvodnju u Osječko-Baranjskoj županiji.
Osijek: Osječko-baranjska županija.
turizam“ (pristupljeno dana 1. svibnja 2009.), [dostupno na
Vlahović, S. (2006) „New trends in tourist destination management“, 18th Biennial International
CongressTourism&Hospitality Industry, Opatija, 3.-5. svibnja 2006
Vujić, V. (2005), Održivi razvoj turizma. Rijeka: Fakultet za turistički i hotelski menadžment
Opatija.
Wacher, C. (2006), „The Development of Agri-tourism on Organic Farms in new EU countries –
Poland, Estonia and Slovenia“, Winston Churchill Memorial Trust (pristupljeno 2. svibnja 2009.),
[dostupno na http://orgprints.org/10860/01/winstonchurchill.pdf]
Zagreb:Hrvatski farmer d.d., str. 1-24.
Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, NN 87/02, NN 117/03, NN 82/04,
NN 12/05, NN 85/06, NN 141/06, NN 134/07, NN 85/08
Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, NN 12/01, NN 14/01, NN
79/07
Zakon o hrani, NN 117/03, NN 130/03, NN 48/04, NN 85/06, NN 46/07, 155/08
Zakon o zaštiti potrošača, NN 96/03, NN 79/07, NN 125/0
Zakon o zaštiti prirode, NN 162/03, NN 70/05, NN 139/08
Znaor, D. (1996), Ekološka poljoprivreda poljoprivreda sutrašnjice. Zagreb: Nakladni zavod Globus.

13